Osnovne odlike poezije engleskog romantizma -odnos prema prirodi Svi pjesnici egnl. Romantizma poznati su po svojoj ljubavi prema prirodi. Ako su sentimentalisti, narocito grobljanska skola, pomakli svoj pjesnicki interes izvan grada, blize selu i nesputanoj prirodi, romantcari su se vratili prirodi i to u onaj njen cisti, ponekad divlji krajolik. Za raliku od klasicista koji su prirodu shvatali kao prostor u koje je ljudskom rukom i sanogm razuma vjestacki unesen red, romanticari odbacuju svaku pomisao na mogucnost covjekove intervencije i promjene u srzi prirode. Prirodno je ono sto je izvan domasaja ljudskog rada i djelatnosti kojom kultivira, civilizira i unistava prirodnost prirode. Prirpda je za romanticare glavni izvor nadahnuca i spoznaje o etickoj sustini covjeka. Oni u njoj nalaze utjehu i saznanja o zivotu, za neke od njih priroda je materijalno ispoljavanje bozanstva ili samo bozanstvo. Prirpda se covjeku javlja prvensteveno culima gledanja, slusanja, mirisa, emotivnog, unutrasnjeg osjecanja pa cak i fizickim dodirom. Covjek jeste neka vrsta tuina u prirodi, ali je on mora dozivljavati a ne unistavati svojim neprirodnim, vjestackim aktivnostima. Iz toga razloga je dolazak u prirodu i izvjesno oslobadanje od gradskih stega, od drustvenih normi koje tvore ljudsku zajednicu. Za romanticare priroda je doslovce cisti zrak, mogucnost, slobodnog kretanja u svim pravcima, ali ne odredenom utabanom stazom vec uranjanje u cistotu i fizicku i duhovnu i mogucnost ostavrenja ideala slobodnog, prirodnog covjeka. Izmedju covjeka i prirode postoji snazna reciprocna veza. Priroda ne privlaci covjeka samo radu svoje osebujne ljepote nego i zbog toga sto krecuci se u njoj i kroz nju covjek (pjesnik) otvara u sebi neslucene mogucnosti sopstvenog uma i untrasnjeg svijeta. Priroda pruza mogucnost moralnog i fizickog zdravlja. Engleski gradovi su vec bili dobro zagadjeni kada su se romanticari pobunili protiv takvog unistavanja ljudsje vrste i medu prvim se poceli zagovarati ono sto se danas naziva ekoloskom svijescu i zastitom okoline. Pjesnikov susret s prirodom priziva i komunikaciju wsa najvisom snagom univerzuma. Susret s prirodom u pjesniku proizvodi istu vrstu osjecanja kao i kad se suocava sa Bogom. Sa pjesnikove strane postoji izuzetan enotivni naboj koji se nastoji pretociti u preciznu misao. To cesto nijue moguce jer priroda svojim obiljem, nesavrsenoscu, konfuzijom i ljepotom uvijek iznova otvara nove stranice svog neuhvatljivog bica, svoja nepoznata svojstva. Pjesnikov zadatak je da se hrabro suoci sa tim haosom prirode i pokusa u njega unijeti red pjesnickog svijeta i izboriti znacenje i smisao. U neku ruku to je i nastanak knjizevnih djela. Iz haosa pjesnikove maste i emocija, nejogov pogled na svijet, filozofski promisljanja i reagiranja na drustvenu situaciju i dogadaje iz njegovog obrazovanja i zivotnog iskustva. Cesto se istice da engl.romantizam nije knjizevni pokret nego skup darovitih pojedinaca kojisu mu svojim indivudualnim djelovanjem pribavili vjecitu knjizevnu slavu. Romanticni individualizam je jos jedna od odlika og knjizevnog perioda. Romanticni pjesnik vidi svoju ulogu i zadatak u isksazivanju onog sto mu nalaze njegova masta i

nadahnuce i nastoji da ih transponira na posve osebujan i orginalan nacin. Za razliku od lasicista koji su tezili tome da izraze neke opce istine o cevjeku kao moralnom i drustvenom bicu, oni su svoju knjizevnost shvatali potpuno ndrugacije, cak i kao neku vrstu pobune protiv stotinu godina starije knjizevne epohe. Romantizam i jeste knjizevnost bunta, revolucionarne pobune protiv knjizevne tradicije i protiv postojecih drustvenih prilika. Svi su se romanticari, u vecoj ili manjoj mjeri odusevljavali idejama i idelaima francuske revolucije. U njoj su vidjeli olicenje neispunjene ljudske a prije svega pjesnicke slobode. U kasnijem razvoju samo su blake i shelly ostali dosljedni tom svom mladalackom zanosu, dok su se wordsworth i coleridge razocarali i njihov je razvojni put otisao u drugom smjeru. Ma kako god da su snazne bile njihove ideje, one nisu imale stvarnu pokretacku snagu na promjeni postjeceg drustvenog i politickog stanja. Izlaz je bio u bjekstvu od stvarnosti i u predstavljanje neiskvernog svijeta djetinjstav, u svijet prirode. S druge strane to bjekstvo se okretalo i ka misticno-fantasticnom svijetu historijskih predanja, prica i mitova, iako su se engl.romanticari u manjoj mjeri inspirirali narodnim stvaralastvom. U pogledu knjizevnih formi, za romantizam je karakteristicna lirsak i lirsko-epska poezija, dok je u prozi preovladavao esej i hotorijsi roman( koji je nastao djelima sir waltera scotta u engleskoj i onda se prosirio po cijeloj europi). Romantizam se oslobidio od predrasuda sta se moze, a sta ne moeze koristiti kao odgovarajuca knjizevna forma. Interes za drustvene dogadjaje ukazuje na snaznu epsku komponent. Lirsa poezije se razlikovala od pjesnika do pjesnika, pa je neki opci sud uslovan pa cak i netocan.

SONGS OF EXPERIENCE AND INNOCENCE U Blejkovim Pesmama nevinosti i iskustva(1794.), koje, kako glasi i podnaslov ove zbirke, pokazuju dva suprotna stanja ljudske due, prednosti i nedostatke tih stanja, suprotstavljajui nevini, svet detinjstva odraslom svetu iskvarenosti; dok pesme kao to je Jagnje prikazuju blagu vrlinu, one kao Tigar predstavljaju suprotstavljene, mranije sile. Predstavljadve iste stvari u suprotnosti.Tako zbirka kao celina istrauje vrednosti i ogranienja dva razliita izgleda sveta. Pesme nevinosti tiu se stanja ljudske due pre pada u postojanje. Prikazuju naivne nade i snove koji ine deje ivote i prate njihovu transformaciju dok dete prelazi u odraslo doba.Mnoge pesme skreu panju na pozitivne strane prirodnog ljudskog miljenja i shvatanja, koje prethodi iskvarenosti i izoblienju iskustvom. Ostale zauzimaju kritiki stav prema istoti nevinosti. Predstavlja svet kao savrsen, u njemu je priroda savrsena i pokazujesamo svoju svetlu, suncanu stran. U njoj nem atamnih boja i zvukova, puna je radosti srece i blagostanja :D

Pesma poinje pitanjem, Jagnjece, ko stvori te?. Lirski subjekt dete ispituje jagnje o njegovom poreklu, o nainu na koji se hrani, njegovoj odei bajnoj od vune, njegovom glasiu lepom. U drugoj strofi, ono pokusava da da zagonetni odgovor na svoja sopstvena pitanja: jagnje je stvorio onaj koji se zove Jagnje, onaj koji u svojoj blagosti nalikuje i detetu i jagnjetu. Pesma se zavrava blagoslovom koji dete upuuje jagnjetu. Detetovo pitanje naivno je, ali istovremeno i duboko; jednostavno je, ali takodje zalazi i u dublje i bezvremeno pitanje koje sva ljudska bia sebi postavljaju pitanje o svom sopstvenom nastanku i poreklu. Detetov razgovor sa jagnjetom stvara dodatni efekat naivnosti, jer situacija u kojoj se dete obraa ivotinji moe biti realna, a ne samo knjievni postupak. Jagnje, naravno, simbolizuje Isusa Hrista. Tradicionalno predstavljanje Hrista kao jagnjeta podvlai Hrianske vrednosti blagosti, pokornosti i spokoja. Slika deteta takoe je povezana sa Hristom: u Jevaneljima, on se posebno zauzima za decu, a biblijski opisi Hristovog detinjstva prikazuju ga ranjivim, osetljivim i nesposobnim za prevaru Svet nevinosti ipak nije lisen briga i crnih mrlja. Unekim pesmama i pored motiva jagnjeta pojavljuju se i krvozedni vukovi tigrovi, spominju se tuga bol. U pesmama THE LITTLE BOY LOST AND LITTLE BOY FOUND pojavljuje se Bog u obliku dobrog oca koji spasava dete i vodi ga u sigurnost,njegovoj majci. U pesmi the LITTLE BLACK BOY Blake pokusava da izjednaci crnu i belu decu. Deca imaju prednost bez obzira na boju koze i poreklo, jer je njima prirodjena veza sBogom. Oni su njegova jagnjad i on ih obasipa svojom ljubavi. Majka je detetov oslonac i kad nje nema dete dozivi groznu sudbinu. U pesmi CHIMNEY SWEEPER. Tada su se deca prodavala za posao domnjicara i u ovoj pesmi Blejk to ostro kritikuje. Dete nije ni moglo da se pobuni protiv takve sudbine kad ga je otac prodao. Spas dolazi u vidu andjela i spasava dete i vodi ga tamo gde pripada na oblake. Tamo ce mu Bog postati otac i obasuti ga paznjom i radoscu. HOLY THURSDAY U ovoj pesmi deca su obucena u zive boje, stupaju u parovima i dolaze iz svog idealnog sveta u gradski zivot. Oni su stvarna zivotna snaga ovo grada a Blejk im daje atribut nevin.Onda dolazi neocekiivan zavrsetak pesme. Deca su u stvari iz posebnih ustanova, deca iz sirotista, napustena deca i razlok njihovog izlaska na ulice londona je praznik. Dostojanstveni mudri starci su njihovi staratelji. Svet dece je nevin svet andjela. Medjutim ti andjeli su zatvoreni u sirotista a izvan njih vlada surov svet svet nebrige i iskustva i stvarnosti. Bogat svet je suprotstavljen svetu siromastva, gde decu hrani hladna i skrta ruka. To je zemlja vecite zime i tamnih boja gde sunce ne moze sijati.

Pesme iskustva bave se stanjem oaja koje je obuzelo ljudsku duu posle pada. Tigar pokuava da prikae stvarne, negativne sile univerzuma, kojima nevinost ne uspeva da se suprotstavi. Blejk se iz sveta savrsene prirode, rajskih prizora vraca u zivot u kome zivi

London. Nema opisa andjeoske cistote i radosti, svuda se cuju samo krici i uzdasi coveka deteta. Pesma iz Pesama iskustva koja ide u paru sa Jagnjetom je Tigar. Uzete zajedno, ove dve pesme pruaju bolji pogled na religiju koja ukljuuje ne samo Boga, ve i ono zastraujue i neshvatljivo. Ove dve pesme dopunjujui se stvaraju jai efekat nego bilo koja od njih itana odvojeno. One su dobar primer toga kako Blejk pokuava da sebe zadri izvan perspektiva i nevinosti i iskustva, koje u svojim pesmama prikazuje. Pesma poinje pitanjem, stupanjem u komunikaciju sa tigrom iji su atributi takvi da se on lirskom subjektu ukazuje kao superiorno bie kakvo li je to boansko bie moglo njega da stvori: Ko je to, to smru vlada,/ Tvorac tvoga stranog sklada?.

Svaka sledea strofa sadri dalja pitanja, koja nastavljaju da razrauju ovo, osnovno. Iz kog dela kosmosa su mogle doi tigrove vatrene oi, i ko bi se usudio rukovati sa tom vatrom? Kakva li je sila i kakva vrsta mrane vetine istkala ile tigrovog srca? Lirski subjekt se pita kako, jednom kada to strano srce tui stade, je njegov tvorac imao hrabrosti da nastavi sa svojim poslom. Poredei tvorca sa kovaem, razmilja o nakovnju i pei koji bi bili potrebni za takav projekat i majstoru koji ih je napravio. A kada je posao gotov, pita se: kako je taj tvorac mogao da ode? (Da l on vide svoje delo?) Da li je ikako mogue da je isto bie stvorilo i jagnje?? . Tigar je upadljivo lep, a ipak tako uasavaju; potencija nasilja. Kakav bi bog, dakle, mogao ili hteo da stvori tako zastraujuu zver kao to je tigar? ta znai iveti u svetu u kome bie moe istovremeno da sadri i lepotu i uas? Tigar se isprva pojavljuje kao upadljiva estetska slika. Meutim, kako pesma odmie, on preuzima simboliki karakter i predstavlja duhovne i moralne probleme koje pesma istrauje; savreno lep, a ipak savreno destruktivan, Blejkov tigar postaje centar iz koga se on bavi istraivanjem prisustva zla na svetu. Poto neobina priroda tigra postoji i u fizikom i u moralnom vidu, pitanje o njenom poreklu takoe mora da obuhvati i fiziku i moralnu dimenziju. Niz pitanja u pesmi iznova i iznova trai odgovor kakva je vrsta fizke stvarajue sile uspela da stvori strani sklad .pesma se ne bavi samo pitanjem ko bi mogao, ve i ko bi uopte eleo da stvori tako neto. Pominjanje jagnjeta u pretposlednjoj strofi podsea itaoca da je i jagnje i tigra stvorio isti Bog, i postavlja pitanje o posledicama toga. Takoe prikazuje kontrast gledita iskustva i nevinosti, predstavljenih u ovoj pesmi i u Jagnjetu. Tigar se ceo sastoji od pitanja na koja nije dat odgovor. Otvoreni strah u Tigru u kontrastu je sa potpunim poverenjem u Jagnjetu; deje nevine vere u milosrdnost kosmosa.

I - kratko odgovoriti 1.ukratko navesti osnovne stavove alexandra popea o pjesnistvu i kritici u an essay on criticsm Prema uzoru na Horacija, teoreticara starog rima koji je bitan za klasicizam, Poup se u prvom delu eseja obraca kriticaru.govori o ukusu kao vaznom elementu kao osnovom za kriticki talenat i o prirodi coveka kao osnovnom merilu kojim kriticar treba da se rukovodi pri ocenjivanju i vrednovanju knjizevnog dela. Ovaj esej je spolja gledano skladno kompanovan,njegove teme nisu cvrsto povezane i nisu logickim redom rasporedjene. U drugom delu uspostavlja tu neraskidivu vezu izmedju stvaraoca i kriticara. Popu prati osecanja i govori o tome kako kriticar vidi delo uporedjivajuci originalnost i jasnost izraza sa standardima koji su prethodno postojali. Pod prirodom Poup podrazumeva unutrasnju ljudsku prirodu, talenat, originalnost, zapravo nesto sto zavisi od samog subjekta.. Klsicisticko shvatanje je da moze raspravljati o teorijskim stavovima i temama izvesnog perioda i u vidu eseja.Poupova tema je ovde knjizevna kritika ali i teoretisanje o knjizevnosti.

2. ukratko navesti karakteristike scotish vernacular writing

Nakonn spajanja Skotske sa ostatkom britanskih ostrva, obrazovani ljudi su se sve vise okretali ka knjizevnoj proslosti. U njoj su Skoti pronalazili utehu za izgubljenu nezavisnost i da povrate deo nacionalnog ponosa. Njihova knjizevnost se zasnivala na imitiranju ali i ocuvanju skotske tradicije od najstarijih vremena do perioda 18.veka. U tim delima se osecaju motivi nostalgije, poznatog skotskog prkosa, insistiranja na razliitosti, ali I potrebe za uljuivanjem u duhu novog doba razuma I njegovih pretpostavki o duhovitosti, elegantnom ponaanju I konverzaciji. Allan ramsay je jedan od poznatih pjesnika koji je pored navedenih tema pisao I ljubavne, izvorne narodne sa ozbiljnim I veselim temama iz historije I savremenih dogaaja.Istinsku, seljacku Skotsku najbolje je osetio Robert Burns. u sebi je sjedinio najbolje tradicije kotske poezije XV veka, sa apsolutnom iskrenou

II - esejsko pitanje

1. karakteristike sentimentalizma i navesti primjere iz dvije analizirane pjesme

Thomas gray: najbolji primjer o razmiljanju o prolaznosti ivota jeste thomas gray i njegova elegy written in an country churchyard. Smrt je pravda koja e stii sve, tada e svi biti jednaki. Sveani elegini ton pun iskrenih osjeanja pred konanom misterijom ivota, tuga zbog spoznaje o neminovnom kraju. Pjesnik se suoava sa svojim grobom, svjestan je da e i njemu doi kraj. Sentimentalizam- Sredinom 18. veka u Engleskoj sve vecu ulogu preuzima srednja gradjanska klasa. Ideje Jean Jacque Rousseaua o dobroti prirodnog coveka i negativnim uticajima civilizacije sire se iz Francuske. Medjutim drustvo tada nije bilo spremno da se izbori sa realnoscu i izlaz vidi u povlacenju u sebe, melanholiji, samoci, tumaranju medju grobovima i razmisljanje o smrti i prolaznosti zivota. Za to je za pesnike iz ovog perioda veza termin Grobaljska skola Graveyard school. Tada se javlja interes za cudesno i natprirodno, kao neka vrsta bekstva od stvarnosti. Klasicisti su bili fokusirani na svakodnevnicu urbane sredine, uredjene civilizacije. To je vreme kada su nastali grandiozni parkovi u Evropi. Po shvatanju klasicista priproda se mora kultivirati, podvrgnuti logickim i moralnim nacelima razuma. Sentimentalisti reaguju na takav stav izlaskom iz gradova. Oni pisu idilicno o seoskim predelima. Mnogo su im blizi prizori sa gradskih ili seoskih grobalja. To je idealno mesto koje nije ni grad ni selo tj priroda, nego mesto transcedentalnog spoja zivota i smrti. Glavni knjizevni rod je roman. Poezija je obilna i zanimljiva sa mnogo novina. Oliver Goldsmith The deserted Village- Pesnik se seca dana provedenih u Irskoj, u selu kojem je dao poetski naziv Auburn. Ta je mladost bila bezbrzna vesela . To je bilo doba pre nego su Englesku zahvatile mnoge nevolje. Nevolje su nastale ogradjivanjem zemlje zbog cega su seljaci bili prinudjeni da odu u gradove u potrazi za novim zivotom, za poslom u fabrikama. Mnoga sela su ostala bez svojih zitelja i polako propadaju. Dok opisuje prizore opadanja, ruzevina pesnik se i dalje nda boljem ishodu. Svetenik i uitelj ukazuju tim jednostavnim ljudima kojom stazom treba ii kroz ivot. Ovo idilino selo je nestalo usled prodora razornih uticaja sa strane; mlade je privukao gradski ivot i rad u fabrici, te su napustili ognjita svojih otaca; a veleposednici su doli i ogradili seosko zemljite, tako da siromasan ovek ne moe tu iveti. On osea njegovo propadanje i patnju njegovih stanovnika kao sopstveni bol. Pesnik vidi bedu seljaka, prinesenog na rtvu koristoljublju i luksuzu vladajuih klasa. I priroda se izmenila jer nema vrednih ruku da je obrauju, kao nekad. Pesnik zakljuuje da je seljatvo upropateno i da je to nedoknadiv gubitak za zemlju George Crabbe spev Selo ( The Village) poinje otrim napadima na pesnike idiliare koji opevaju srean ivot seljana; on odbacuje nostalginu predstavu o idilinom selu i prikazuje ivot sa svim njegovim brigama, pravu sliku ivota siromaha. Opisuje njihov teak ivot, koji su njegovi prethodnici prikazivali u tako idilinim pesnikim bojama. Potresan je i gotovo naturalistiki opis u kome govori o seoskoj sirotinji i sirotitu. Pesnik kae da nisu sreniji ni oni van sirotita jer posru od tekog rada, a veita neimatina je njihova sudbina. Krma je jedino mesto razonode koje poznaju. ivot im protie u neplodnom kraju gde retko sija sunce

2. odnos williama blakea prema drustvenoj stvarnosti periodu u kojem je pisao i navesti primjere iz tri pjesme koje smo radili U doba romantizma Vilijem Blejk je bio neobicna pojava sa slobodoumnim idejama i beskompromisnim stavom prema umetnosti i knjizevnosti. Blakeova poezija je stvorila civilizacijsku sliku svijeta u kojoj su glavne teme ovjek, vrhovni tvorac, univerzum I

besmrtnost.On se pobunio protiv etikih I estetikih vrijednosti na kojima se zasniva savremeno europsko drutvo. Pie o senzibilitetu modernog ovjeka koji je slomljen injenicom da je nemoan oduprijeti se sili svijeta. SONGS OF EXPERIENCE AND INNOCENCE U Blejkovim Pesmama nevinosti i iskustva(1794.), koje, kako glasi i podnaslov ove zbirke, pokazuju dva suprotna stanja ljudske due, prednosti i nedostatke tih stanja, suprotstavljajui nevini, svet detinjstva odraslom svetu iskvarenosti; dok pesme kao to je Jagnje prikazuju blagu vrlinu, one kao Tigar predstavljaju suprotstavljene, mranije sile. Predstavljadve iste stvari u suprotnosti.Tako zbirka kao celina istrauje vrednosti i ogranienja dva razliita izgleda sveta. Pesme nevinosti tiu se stanja ljudske due pre pada u postojanje. Prikazuju naivne nade i snove koji ine deje ivote i prate njihovu transformaciju dok dete prelazi u odraslo doba.Mnoge pesme skreu panju na pozitivne strane prirodnog ljudskog miljenja i shvatanja, koje prethodi iskvarenosti i izoblienju iskustvom. Ostale zauzimaju kritiki stav prema istoti nevinosti. Predstavlja svet kao savrsen, u njemu je priroda savrsena i pokazujesamo svoju svetlu, suncanu stran. U njoj nem atamnih boja i zvukova, puna je radosti srece i blagostanja :D

Svet nevinosti ipak nije lisen briga i crnih mrlja. Unekim pesmama i pored motiva jagnjeta pojavljuju se i krvozedni vukovi tigrovi, spominju se tuga bol. U pesmi the LITTLE BLACK BOY Blake pokusava da izjednaci crnu i belu decu. Deca imaju prednost bez obzira na boju koze i poreklo, jer je njima prirodjena veza sBogom. Oni su njegova jagnjad i on ih obasipa svojom ljubavi.Majka je detetov oslonac i kad nje nema dete dozivi groznu sudbinu. Pjesme iskustva: HOLY THURSDAY U ovoj pesmi deca su obucena u zive boje, stupaju u parovima i dolaze iz svog idealnog sveta u gradski zivot. Oni su stvarna zivotna snaga ovo grada a Blejk im daje atribut nevin.Onda dolazi neocekiivan zavrsetak pesme. Deca su u stvari iz posebnih ustanova, deca iz sirotista, napustena deca i razlok njihovog izlaska na ulice londona je praznik. Dostojanstveni mudri starci su njihovi staratelji. Svet dece je nevin svet andjela. Medjutim ti andjeli su zatvoreni u sirotista a izvan njih vlada surov svet svet nebrige i iskustva i stvarnosti. Bogat svet je suprotstavljen svetu siromastva, gde decu hrani hladna i skrta ruka. To je zemlja vecite zime i tamnih boja gde sunce ne moze sijati. Infant joy; u ovoj pjesmi nema niega runog, ovdje je dosegnuta savrena harmonija pjesnikove vizije u kojoj su se spojili priroda I ovjeanstvo, Bog I ovjeanstvo u inu stvaranja ovjekovog bia, vrhovni zatitinik sa svim zatienim stvorenjima.

III - kratko odgovoriti

1. objasni tvrdnju williama blakea "without contrast there is no progression" Za razliku od Boehmea koji suprotstavlja zlo i dobro, William ih smatra apstrakcijama a ne istinskim suprotnostima. Suprotnosto su samo negacija jednih elemenata a ne i sustinski isprepletane medjusobne negacije. Svaki covek ima i dobre i loe osobine,ne bi ovek mogao funkcionistai da je samo dobar ili npr samo lo...mora postojati doza dobrog i isto tako loeg da bi bi napredovao. U svakom coveku postoji i ljubav i mrnja, i privlanost i odbojnost.

2. uloga zivotinja u poeziji roberta burnsa Berns je posvetio nekoliko pesama i ivotinjama, a o njima govori kao o ovekovim prijateljima, nije ih personificirao, a ipak ih je prikazivao kao bia koja misle i oseaju. . Njegove pesme mogu se podeliti u tri grupe: 1) ljubavne pesme (SONG); 3 humoristine i podrugljive pesme; 3) pesme posveene prirodi i seljakom ivotu. Niz pesma je posveen odnosu oveka i prirode, ali ne sa filozofskog stanovita, ve onako kako tu vezu doivljava ovek koji ivi od zemljoradnje i iz takvog dogadjaja nastala je pesma TO A MOUSE, ON TURNING UP IN HER NEST WITH THE PLOUGH. U pesmi se govori o tome da je Burnsa pogodila cinjenica da je prilikom obradjivanja zemlje unistio gnezdo misa earth born companion. Pesma miu ( To a Mouse) posveena je miu, ije je gnezdo pesnik nehotice razorio orui njivu. On se obraa miu pun saoseanja, razmilja o vezi oveka sa svim ivim biima i tei miia koji je uoi zime ostao bez stana, bez zalihe, izloen snegu i mrazu. On uporedjuje misa sa ljudskom patnjom. I covek mukotrpno radi da bi prezioveo ali ljudska sudbina nije nista bolja od zivotinjske A najbolji planovi ljudi I mieva esto propadaju. Za njima nam ostaju samo alost i bol umesto obeane radosti.6 Mi je sreniji od oveka jer pamti samo sadanju nevolju, a ovek pamti prole neuspehe i plai se budunosti jer predosea zlo. On se saoseca sa tom zivotinjom jer zna da je mis naporno radio da da sagradio svoje leglo i jedan covekov potez je to unistio..

Pesma vai (To a Louse) je duhovita i nezajedljiva drutvena satira na raun uobraene seoske lepotice koja puna sebe sedi u seoskoj crkvi, a nije svesna da joj po kapi mili gadna ivotinjica va. Vas je sasvim normalna na telu siromaha ili beskucnika i ironicno kritikuje i ukazuje na njenu nepristojnost. Savetuje joj da je jednim pokretom glave zbaci sa sebe.

IV - pitanje s vjezbi forma pitanja je: 1. ko je autor i naziv djela 2. koja je dominantna misao 3. kako tumacite odlomak iz djela elegy written in a country churchyard, a little girl lost

Elegy written in a county chuchyard. Ova pesma preovladava snaznim emocijamai nastala je pod utiskom smrti dragog prijatelja. Pesma pocinje sporim tempom na izmaku dana. Suton uvek izaziva neko posebno stanje. To je ni doba tame ni dana, doba sumraka kada se mesaju razlicita osecanja i drugacija razmisljanja o kraju zivota. Vesto kombinuje seoske prizore sa bojama sutona i polako pocinje opis crkve gde se i zadrzava. Poredi zivot seljaka i zivot bogatih. Njegove simpatije su na strani siromasnih jer se mndju njima mogao naci veliki covek. Govori o tome da smrt izjednacava i bogate i siromasne i da je to pravda koja ce stici sve bez obzira na zasluge i zlodela koja su pocinili. U zavrsnici pesme suocava se sa sopstvenim grobom nad kojim je ispevao svoj epitaf. Pesma je puna emocija. Izaziva sazaljenje, melanholiju, opominje na proslost i buducnost. Glavna tema Elegije sastoji se u suprostavljanju ednog i srenog ivota skromnog seljaka praznini i lanosti ivota velikana i bogataa. Elegija poinje slikom noi koja se sputa: veernji zvon, umorni seljak koji se vraa kui, mrak i nona tiina Pesnik se nalazi na groblju, na meseini i prisea se predaka sela koji poivaju u senci iva i brestova , u svojim teskobnim elijama. Smrt sve jednako oekuje, zato bogati u svojoj gordosti ne trebaju da preziru miran rad seljakov. U zavrsnici pesme suocava se sa sopstvenim grobom nad kojim je ispevao svoj epitaf.

William wordsworth Lyrical ballads Uz prvo izdanje ove zbirke Wordsworth je dao samo uvodnu biljesku (adevrtisment) u njoj je buduckoj citalackoj publci naznacio da bi pjesme su u ovoj zbirci napisali on i coleridge trebalo smatrati ekperimentima. Kriterij poetske dikcije, pjesnickg jezika i istaknuti stil klasicne rimske i grcke poezije mogli su njegovati samo visi, obrazovani slojevi drustva, bez obzira na to da li se radilo o neasljednoj aristokraciji, ili o gradevinskim slojevima koji su svojim bogatstvom, ugledom i politickim uticajem tokom 18.st zauzrli to mjesto. Ocigledno je da je wordsworthov pristup demokratican i da se oslanja na jezik srednje i nize klase ali to opet nije bilo koji kezik, nego jezik svakodenevnog govora i razgovora. Wordsworth uopce ne sumnja da je to pogodan medij ua pisanje poezije jer je nejogov kriterij da poezija sadrzi prirodno oslikavanje ljudskih strasti. Naglasak je na ljudskom ali ponovo na najsiirm slojevima roda, a ne na izdvojenim, izlorinanim obrazovanim dijelovima drustva koji tvrde da predstavljaju negov najbolji dio. Istina i imaginaciju te transformacija realnosti, bili su ciljevi ove zbirke u kojoj se pjesnici podijelili uloge prema poetskoj preferenciji kako su je oni tada dozivljavali. Coleridgeov zadatak je bio da pise o natprirodnim, mastovitim temama na uobicajeni nacin. Wordsworth je treba da pise o svakodnevnim stvarima u njihovom neobicnom izgledu. Wordsworthowa tematika se zasnivala na dogadjaima iz obicnog zivotsa koje treba prikazati koristeci jezik kojim ljudi uistinu govore, ali da ih istovremeno oboji imaginacijom. Pjesma jeste ono sto treba da izaziva vrijednost i sjecanje i osjecajnost, treba da se lakse razumije i da asocira u svojoj jednostavnosti izvjesnu zrelost i ljepotu. Jezik kojim doista govore ljudi- on nije nekriticki preuzet, jer w.razlikuje precisceni jezik od puke rezonancije svakodnevnog govora u kojem ima dosta netacnosti i defekata. Spontaneous overflow of powerful feeling Wordsworth odbacuje dostignuca prethodnih generacija. On pronalazi manu onome sto je stoljecima prije njega vazilo kao vrlina. On prosiruje svoja shavatanja o pjesniku i pjesnistvu upravo na temelju iznesenih premisa i daje ocjenu sta je za njega dobar pjesnik i dobra poezija. Sva dobra poezija je spontano prelijevanje jakih osjecaja. Time on dalje suzava jezik kojima doista govore ljudi i razlikuje dobru poeziju od narodne, pucke poezije, a onda se upusta utvrdnju, na kojoj mu je prigovorio vec coleridge, da nema neke bitne razlike izmedju jezika proze i jezika stiha. Razlika nije samo formalne prirode. W. I ne misli na formalno razlikovanje proznog i poetskog sastava nego na izvor inspiracije, iz koje istice neka nedefinirana poetska masa da bi se pretocila u novu formu i postala prozom ili stihom. U tom

smislu bi se moglo prhvatiti da je wordsworth u pravu, a kljuc takovog shvatanja je upravo koherentsnost njegovog teorijskog diskursa. w. insistira na neposrednosti poetskog dozivljaja jer ce samo tako pjesnistvo izbjeci artificijelnost koja dokida mogucnost istinitog i prirodnog. Ni to nije potpuno jednostavan ili jednosmjeran proces, jer se i u njemu neprestano odvijaju dalje selekcije , dalje suzavanje poetskog prostora na ono sto bi se moglo nazvati cistom poezijom ili barem jezikom ciste poezije. Znacajno je da se radi o snaznim osjecajima koja se prosto prelijevaju svojom silinom iz pjesnikova iskustva , ali w.dalje uslovljava, cak bi se moglo reci ublazava svoje odusevljenje time sto kaze da ioako poezija jeste spontano prelijevanje snaznih osjecaja oni poticu iz osjecanja koja se prikupljaju u miru sjecanja. Poeziju moze ostvariti samo izuzetno nadareni i senzitizirani pojedinac ali cak i onda kada se ti osjecaji , te emocije prelijevaju u njemu to nije spontan proces, neposredna situacija. Ona se naknadno ozivljava u samoci u postepenom sazrijevanju nekoj vrsti platonistickog otezavanja ciste ideje ka svom materijalnom obliku.

Wordsworth-pjesnik prirode Za w. Se s pravom smatra da je vise od svih drugih romanticara bio opsjednut prirodom, temom prirode, tacnije ljubavlju prema prirodi. Naglsak na w.stavu je na tacnosti prikazivanja elemenata onog sto on naziva spoljnom, vanjskom prirodom. Priroda se mora doslovce preslikati u svoj svojoj ljepoti-od livada, rijeka, suma, drveca, cvijeca, planinskih vrhova, cak i klimatskih promjena i vremena. Analizirajuci njegove pjesme postaje ocigledno da se w. Zalaze za potpuno novi, drugaciji pristu, za razlicit odnos prema prirodi od svojih prethodnika. Vanjska priroda za njega nije samo izvor zadovoljstva jer svojim oblicima moze izazvati u pazljivom posmatracu upravo tu trenutnu prolaznu rekaciju, neshto nalik na ljubav na prvi pogled. Za njega je mnogo znacajnije shavtanje prirode kao moralne inspircije, kao utocista u trenutcima slabosti i problema sa kojima se covjek neprestano suocava. U isti mah je priroda i utjesiteljskog karaktera, ona pruza blagoslov i unutrasnju radost svakome ko u nju zaroni u trenutcima sopstvenih iskusenja.

Suptilne lirske pjesme:lyrical ballads, lucy poems Three years she grew in sun and shower Lucy poems.u samom imenu koje je prilicno uobicajeno u engl, mogla se kriti i refleksija ili sjecanje a neku stvarnu pjesnikovu ljubav. U svakom slucaju, nesporno je da je lucy za w.pogodna poetska inspiracija, neka vrsta anticke muze kojoj se obracaju pjesnici u nadi da ce ih nadahnuti suptilnim stihovima. Sredisnje mjesto medu ovim pjesmam zauzima bezimena

pjesma koja pocinje stihovima three years she grew in sun ans showers. Lucy iz ove pjesme je neka vrsta zamisljenog idelanog bica, djeteta prirode. Djevojku je upravo oblikovala priroda kao svojudraganu (ovdje je priroda data u liku muskarca) ali ne kao ljudsko bice nego u liku prirodnog krajolika, u elementima koji postaju antropomorfni, poprimaju djevojcin lik koji ce se stopiti u vjecitu srecu i blazenstvo. Zanimljivo je da se trogodisnjji trud prirode da stvori to savresno bice zavrsava smrcu. Cini se da je pjesniku zaista vazna samo uspomena na lucy, jer gotovo u svakoj pjesmi on se prisjeca ovog ili onog detalja u snaznim epitetima koju su postali opce mjesto engl.romanticne poezije. She dwelt among the untrodden ways Lucy kao tems moze se dozivjeti i kao trajna w.metafora.njegova lucy je muza poezije, sjajna, preksrasna , nedostupna, izolirana od pogelda drugih, dakle pripada samo njemu, pjesniku, i njegovoj poetskoj inspiraciji i masti. Niko je ne moze posjetiti, a ona je ipak tako blizu, sija kao najsjanija zvijezda, a ipak je malo ko moze vidjeti i voljeti. A slumber did my spirit seal Iz mozda napoznatije pjesme iz ovog ciklusa vidi se etericna, nestvarna vanzemaljska muza. Pjesma je naizgledu totalnom kontrastu. U prvoj strofi je iskazana vjecna besmrtnost ljubavi koju ne mogu zaustaviti nikakve zemaljske prepreke. Veoma je bitno sto je pjesnikova dusa u stanju nekog stupora, sumaglice nakil na prvi san (slumber) ali ni jedno ni drugo nisu prisutni u ljudskim relacijama, jer pjesnik ne osjeca ljudske stahove a ona je neosjetljiva na zemaljsku prolaznost. U drugoj strofi ne nastavlja to stanje ukocensoti, nepomicnosti, gubitka cula percepcije a onda se msrt glorificira do neslucenih razmjera kroz stopljnost ljudke materije s prirodom i to u njemom vjecitom, ciklickom ponavljanju. Tu je stvarni kontrast ove pjesme pune stoicke rezignancije i dostojanstva covjekovog pred saznanjem da je gubitak u smrti jedina moguca istina, ali da je utjeha upravo u cinjenici da se voljena osoba stopila sa kamenjem, drvecem i stijenama i vjecito kruzi univerumom . smrti doista i nema ona je samo kretanje od zvijezda do zvijezda kako bi rekao pjensik m.dizdar

Tintern abbey revisited -daje tocan opis pejzaza, ali kasnije otkriva pravo usmjerenje svog dozivljaja tog istog krajolika. Svaki put kada se w.vraca krajoliku svojim pjesmam, on ga mijesa sa uticajem, da reakcijom koje taj krajolik izaziva u pjesnikovom umu , u njegovom stalno treperavom duhu. To pulsiranje duha i prirode je reciprocno-koliko priroda svojim postojanjem utice na duh, tako se i on aktivno odnosi prema svom dozivljaju prirode i moralnom stavu koje nadogradjuje u toj interakciji duha sa prirodom i samim sobom, sa covjekom kao duhovnim i moralnim bicem. na samom pocetku pjesme, w.suprostavlja nespornu ljepotu krajolika i koji se vratio culima percepcije-uhom i okom, ali i stanjem mirovanja.u kojim se ponavlja rijec again, again i hear,

once again i behold, i again repose. Opis krajolika je upecatljiv, gotovo u maniru impresinostickog sll+ikarstva, a ponekad podsjeca na goldsmitha i njegovu pjesmu deserted village. Pjesnikovo oko sagledava divlje, neobuzdane vode potoka, strme stijene, tamne platane, livade i vocnjake, zivice i gajeve, te napokon i dim koji se dize iz patorlasnih farmi. Zanimljivo je da je prizor ponesto prigusen. Vode tiho mrmljaju i to je jedini zvuk koji se vezuje sa mirnocom neba. Nigdje se ne vide ni ljudi ni zivotinje te ne cudi sto se pjesniku cini da je zasao u nenastanjene sume gdje usamljeni pustinjak sjedi sam u pecini pored vatre. U drugom dijelu pjesem postaje jasno zasto pjesnik ne zeli da pripusti nikog u krajolik koji opisuje sa toliko radosti. Pjesnik se u godinama odsutnosti i sam osjecao kao pustinjak u samotnim sobama u vrevi bucnih gradova. Ti divni oblici prirode nidu u njemu opstajali samo kao slika, jer same slike ne bi mogle da povezu duboki osjecaj povezanosti sa tim krajem, nego su ostajale u sjecanju kao draga osjetila, dojmovi, osjecanja od neupamcenog uzitka. Uspomene su bile onaj prijeko potrebi balans, ravnoteza, u njemu samom, koja mu je tjesila lijecila dusu i tekla kroz njegov cisti um kao ponov uspostavljeni mir. Sjecanje ima aktivnu snagu. Ono pokrece uspavanu dusu u uspavanom tijel kroz vedro i blagoslovljeno raspolozenje u stanje zivota.stanje prigusensoti narasta, otezava, naprosto ozivljava. U tom procesu je snaga, ne bilo koja snaga, nego snaga spoznaje koju ce otkriti tek unutrasnje oko do tada samo priguseno snagom harmonije. Tezina postaje lakoca, misterijs postaje spoznaja, nerazumljivi svijet se razotkriva ogromnom snagom rdosti i pjesnicka vizija dozvljava istinsku sublimaciju. Njegova radost dvojaka. S jedne strane to je radost zbog ozivljavanja unutrasnjih cula, duhovne percepcije u odnosu na percepciju cula, a s druge strane zbog spajanja s cistim, netaknutim svijetom prirode u kojem sve postaje prozracno i trasparentno. Unutrasnja percepcija je i snaznija i vaznija, jer se njome sageldava zivot svih stvari. Svejtlost ima vec pomenutu aktivnu snagu da ozivljava u mozgu slike iz proslosti ali te slike nisu same sebi svrha. One su odsjaji napola zagaslih misli jer samo podsjecsju na njegov djecacki dozivljaj prirode. Taj dozivljaj je bio iskljucivo culan, vezan za spoljasnju percepciju imao je zivotinjse pokrete i glad za boje i oblike. Vrijeme dejtinjstva i treba da neposredno i strasno uziva u slikama, u bojama i pokretima koji su blizi samom praiskonskom, nemisaonom zivotinjskom. Ali to vrijeme je proslo i za njim ne treba zaliti. Ono je bilo dar u tom vremeu, ali uslijedili su i drugi darov. Iskustvo i sazrijevanje ga je naucilo da pravi razliku izmedju bezbrizne mladosti i tihe i sjetne muzike covjecnosti. U njemu se pokrece snaga koja se duboko spaja sa prizorima beskraja okeana, p'lavog neba i svjetolsti sunca u smiraj dana. Taj beskraj jeste vjecnost. Ta vjecnost jeste data na kraju, a ne na pocetku dana i odvojena je od granica kopna,od zemlje po kojoj je on trcao kao dijete. Ovdje je w.s razlogom izjednacio uzvisene misli sa covjekovim razumom koji u takvim trenucima moze pokrenuti sve zivo, sve sto se krece, sve sto predstavlja protok u vremenu i prostoru. Iz tog uzvisenog stanja pjesnik se vraca u stvarnost u kojoj je i dalje zaljubljenik u oblike prirode koji mu se neprestano rastvaraju pred ocima, ali istovremeno im pridaje i snagu njegovog ljudskog integriteta, postojanja inteligentong i moralnog bica koje crpi svoj epostojanje upravo u prirod.

Zavrsni dio pjesme glorificira coleridgea i sestru dorothy i kojima on prepoznaje sebe u mladosti, jer oni su zivi svjedoci proslosti i konacna sadasnojst. Vrijeme ce ucinit svoje i divlji zanosi ce se pretvoriti u trijezna zadovoljstva a uspomene u mislima sacuvat ce sve prekrasne oblike, zvukove, harmoniju koji vladaju prirodom. Sama pomisao na njih bit ce iscjeljujuca i iz tog razloga se pjesnik nikada i ne moze umoriti u s vom obozavanju prirode.

Immortality ode Ova pesma govori O Word povezanosti za prirodom I njegovoj borbi da shvati zasto ljudi ne prepoznaju vrednost prirode. Words veruje das u ljudi previse optereceni materijalnim dobrima I da se sve vise udaljavaju od prirode. Pocetak pesme govori o lepoti prirode kakva se ukazivala pesniku u detinjstvu. Nekada je priroda bila misticna kao san ali sada je sve to nestalo. Sve sto je nekada video I doziveo sada ne moze videti. U drugoj strofi pesnik kaze iako vidi sunce, mesec, dugu iako sve predino izgleda ipak je nesto drugacije, nesto nedostaje. Dok ptice pevaju I dok jaganjca skakucu on oseca tugu. Medjutim pesnik svhata da ce njegova tuga samo pokvariti tu lepotu prirode i izjavljuje da je zemlja srecna I slusa mladog cobanina kako vice.U cetvrtoj strofi pesnik nastavlja da opisuje svu lepotu sezone, prirodu I da je ne treba biti mrzovoljan . Medjutim kada opet vidi drvece, polja opet se vraca onaj osecaj da nesto nedostaje I zapita se gde je nestalo ono secanje iz detinjstva onaj san. Na prelazu iz detinjstva u doba zrelosti moze se jos uvek osetiti bozija prisutnost, ali u zrelom dobu covek moze osetiti da se ona udaljava I nestaje.Deca imaju tu sposobnost da osete prirodu da je dozive na pravi nacin, da stvore konekciju sa njom, medjutim kako odrastaju ta konekcija I taj osecaj se polako gubi. U devetoj strofi pesnik oseca radost jer shvata da zahvaljujuci secanju uvek se moze povezati sa detinjstvom. Sama pomisao na proslost je blagoslov jer podseca na najvaznije osobine is detinjstva, uzivanje I slobodu. Na kraju pesme pesnik se vraca na pocetak I zeli da opet cuje cvrkut ptica koji ga je cinio tuznim I vidi skakutanje jaganjaca . U zadnjoj strofi pesnik glorificira prirodu govoreci da mu ona pruza utehu, da ga priroda cini srecnim I da zahvaljujuci njoj oseca da mu je dusa besmrtna.

The Solitary Reaper BEHOLD her, single in the field, Yon solitary Highland Lass! Reaping and singing by herself; Stop here, or gently pass! Alone she cuts and binds the grain, And sings a melancholy strain; O listen! for the Vale profound Is overflowing with the sound.

No Nightingale did ever chaunt More welcome notes to weary bands Of travellers in some shady haunt, Among Arabian sands: A voice so thrilling ne'er was heard In spring-time from the Cuckoo-bird, Breaking the silence of the seas Among the farthest Hebrides. Will no one tell me what she sings?-Perhaps the plaintive numbers flow For old, unhappy, far-off things, And battles long ago: Or is it some more humble lay, Familiar matter of to-day? Some natural sorrow, loss, or pain, That has been, and may be again? Whate'er the theme, the Maiden sang As if her song could have no ending; I saw her singing at her work, And o'er the sickle bending;-I listened, motionless and still; And, as I mounted up the hill The music in my heart I bore, Long after it was heard no more. She is an ordinary girl; nothing special; its his perception of the girl; his vision decides what is important about her; not her beauty, physical appearance; its her song that makes her worth writing about; the idea of mystery: she is mysterious because the poet cannot understand her; figures of speech, its all about she spontaneous overflow of strong emotions. Its not a part of Lucy poems and she doesnt die in it ; anything or anyone is worth writing for; someone else as the subject of the poem; she is a solitary reaper; ordinary peasant girl not a feminine fatale; its the poets vision that determines what is important about her; her song is important not her physical appearance of beauty; he saw her and he enjoyed her song; he doesnt understand her song ->the idea of mystery; she is mysterious because he cannot understand her; I see something but I cannot understand it inability to understand something; a touch of imagination makes something out of nothing; just like this girls ordinary song; he compares it to other things; since he doesnt know what it is about but it is more beautiful; he doesnt understand it because she sings Scottish, but her song stayed in his memory he bore it in him and wrote a song about it afterwards; thought recollected in tranquility.

Samuel Taylor Coleridge (1772-1834), inicijator romantiarskog pokreta zajedno sa Wordsworth-om, bio je veoma nadaren i veoma matovit, posjedovao je um koji je bio prikladan za filozofske spekulacije; ovjek iroke kulture i knjievni kritiar sa prefinjenim ukusom, izvrio je veliki uticaj na englesku poezijku sledeih generacija.

ivot Coleridge se rodio u mjestu Ottery Saint Mary, u regiji Devonshire, a uio je u Londonu u Christ's Hospital, gdje je upoznmao kritiara i esejistu po imenu Charls Lamb sa kojim je ostaso prijatelj cijelog ivota. Godine 1791., upisao se na Univerzitet Cambridge, sa kojeg je otiao dvije godine kasnije a da nije zavrio studije. Smjestivi se u Londonu, upoznaje se sa pjesnikom Robertom Saudijem (Robert Southey), sa kojim je planirao da u Americi pantisokratiju, to jest idealno drutvo po modelu komunizma kojeg bi sainjavalo dvanaest mukaraca i dvanaest ena. Projekat nije relizovan a Coleridge se oenio Saudijevom roakom Sarah Fricker (1798), Saudijevom roakom. Godine 1797. sklapa prijateljstvo sa Williamom Wordsworth-om a iz njihovog prijateljstva nastaju Lirske balade (1798), jedinstvenim stavom prihvaene kao manifest engleskog romantizma. U istoj godini se, zajedno sa Wordsworthom naao na putovanju po Njemakoj gdje se veoma zainteresovao za Kanta i njemaki idealizam legela i elinga. Po povratku u Englesku upoznao se sa buduom snahom Wordsworthovom, Sarom Hutchinson i zaljubio se u nju. Nemajui snage da odlui da se razvede od ene sa kojom je bio u braku, rastrzan osjeanjem krivice zbog te ljubavi prema Sari i zbog svoje etvoro djece, te usled konstantnih bolova zbog hronine bolesti plua, Coleridge poinje da konzumira opijum, te postaje rtva zavisnosti od koje nee uspjeti da se oslobodi do kraja ivota. Raskida prijateljstvo sa Wordsworthom, kao i odnos sa Sarom, te nastavlja da radi kao knjievni kritiar i predava. Godine 1816. preputa se lijeenju doktora Gillmana, koji ga hospitalizuje u svojoj kui u mjestu Highgate, u blizini Londona, gdje ostaje sve do smrti. Stvaralatvo Godine 1796. Coleridge je objavio deset brojeva politikog asopisa The watchman te prvu knjigu stihova Poems on various occasions, ipak u periodu 1797-98 napisao je najbolje svoje pjesme, poput uvene The rime of the ancient mariner, koja se pojavila u Lirskim baladama 1798. godine, zbirci koju je objavio zajedno sa Wordsworthom. Godine 1816. pojavio se prvi dio nezavrene poeme Christabel, u kojoj, inspiriui se srednjevjekovnim temama, prvi put se suoava sa temom o vampirima, kao i fragment Kubla Kahn, koji je koncipiran, prema rijeima samog autora, za vrijeme sna usled dejstva opijuma, te prekinut usled dolaska nekog posjetioca. Kubla Kahn je od strane mnogih kritiara tumaen kao metafora snage stvaralake mate, koja je bila omiljena tema pjesnika, kojom se bavio kako u stihovima (Dejection: an Ode) bilo u prozi (Biographia literaria, 1817). Bogato je njegovo stvaralatvo u prozi, u okviru koje se izdvajaju: The statesman's manual (1816); dvije knjige Biografia letteraria (1817), dijelom autobiografska djela, dijelom kritika

poezije romantizma,sadri brojne eseje filozofske i knjievne tematike; Aids to reflection (1825). Sa politikom temom je i djelo On the constitution of the Church and State 1830). KUBLA KHAN Semjel Tejlor Kolridz je bio u stanju da uroni u svet nestvarnog natprirodnog egzoticnog. U njegovim pesmama otkriva se mnostvo njegovih osobina stahova I iscekivanja, nada I razocarenja porodicnih tegoba. To se posebno moze osetiti u pesmi Kublaj Kan koju je Colridz napisao nakon opijumskog sna Vec iz prve strofe vidljiv je grandiozan poduhvat Kublaj Kana. Pesma pocinje opisom dvorca koji je sagradio Kk. Ta gradjevina se prostire na prostoru od 10 milja sa kulama zidovima bastama parkovima u kojima je sve savrseno. Raste mirisno cvece, prastare sume se preplicu. Svtea rekla Alf proticeuliva se u more u kome nikada nema sunca. U drugom delu prve vizije slika se mjenja. Postepeno u nju ulaze divlji romanticni primitivni elementi.Od uredjenog, prekrasnog mesta spocetka pesme desio se preokret. Pesnikova vizija je sada u drugacijem krajolikuu divljem zacaranom svetom mestu provalije kojom odjekuje glas carobnice koja zali za svojim demonskim ljubavnikom. Stalozenost I preciznost Kubla Kanovog sveta zamenjuje izvor reke ALF gejzir koji iz sebe izbacuje ogromne stene.Alf krivudavo prolazi 5 milja kroz sume I dolinei obrusava se u pecinu s ogromnom bukom. Kontrast je savreseno docaran. Kritika se nije4 mogla sloziti da li izvor svete rijeke treba shvatiti kao nesputanu pjesnicku inspiraciju, koja izbija naglo iz beskonacnih dubina. Ona prolazi jednim dijelom pjesnikovom sposobnoscu da oblikuje tu inspiraciju i da od nje stvori kubla khanu bastu-umjetnost koja predstvalja vjestacku, umjetnu tvorevinu. Ova prva vizija se zavrsava pomalo cudno. Iz daljine se cuju predacki glasovi koji proricu rat. Oni povezuju dvije suprostavljene slike u prvoj viziji-vjestacku uredjenost i mirnocu place da sivljinom provalije iz koje izbija sveta rijeka. Ako se izvoriste rijeke shvati kao izvor pjesnicek inspiracije, a palaca kao kranji rezultat. Druga vizija pocinje opisom divljenja prema palate I uredjenosti baste. U poslednjem stihu pesnikk spaja nespojive kontraste palate sa pecinom, sunce sa ledom. Ako je palaca umjetnicka tvorevina, a ledene pecine kroz koje tece rijeka njihova umjetnicka inspiracija, onda ratobiljezava silinu umjetnickog procesa. Druga vizija pocinje prisecanjem na abesinsku devojku koja peva na cimbalu pesmu o MOUNT ABORA. Abesinska djevojka je simbol pjesnikove isnpiracije, ona je njegova muza i bozansko nadahnuce. Could i revive within me.... coleridge ovdje ukazuje na vezu izmedju sbage inspiracije i mogucnosti da se iz nje stvori umjetnicko djelo. And all who heard should see them there...pjesnik u zavrsnom cinu stvaranja postaje potencijalno opasno bice obuzeto snagom inpiracije i okolini se cini kao ludjak koji je skrenuo sa uma. On je nadahnuti pojedinac cija se inspiracija krece daleko od obicnog ljudskog poimanja stvarnosti. On postaje zastrasujuci upravo zbog nekontrolirane snage koji iznosi pred obicne ljude jer se priblizava idealnom vrhuncu umjetonsti.coleridge smatra da je rezultat tog cudnog procesa umjetnicki cin koji je u stanju da stvori cudo.

CHRISTABEL Sama fabula ove pesme pokazuje Coleridgeovu sklonost ka natprirodnomi fantasticnom.Pesma pocinje opisom tajanstvene noci. Cerka viteza sir liolajna se moli u ponoc pod hrastom u blizini dvorca.Tu susrece neznaku po imeni Dzeraldin izuzetno lijepu koja je kako kaze postal zrtva vitezova. Oni su je oteli iz njenog doma I ostavili u blzini dvorca pred kojim je srela Kristabel. Iako Dzeraldin na prvi pogled deluje krhko I slabo ona ubrzo vraca snagu I pokazuje da ima natprirodne moci kada usustka psa koji je reagova kao da se susreo sa mracnom silom I kada tajanstvena lepotica otera zastitnickog duha koji je u stvari Kristabelina majka. U drugom delu oesme Kristabel predstavlja Dzeraldin ocu a ona se u njemu prikazuje kao cerka njegovog starog prijatelja. Njen otac ponudi Dzraldin da ostane kod njih, medjutim u Kristabel se javljaju sumnje. Tu se pesma prekida.Dzeraldin kao da je zacarala Kristabel I njenog oca, ponistila je Kristabelinu nevinost I vitestvo njenog oca. Mozda je to zato sto je Kristabel odrasla bez majke, usamljena j I ranjiva a njen otac je tesko podneo smrt njegove supruge. Kristabel ce u jednom trenutku ce se uplasiti Dzeraldininog okamenjenog izgleda. Dzeraldin potpuno zacara Kristabel I na njenu zapovest Kr se svlaci I odlazi u postelju. Dominacija je potpuna, Kristabel se ne moze odupreti.Sledi opis koji je pun erotskih aluzija. Kristabel sada prepoznaje zlo u Dzeraldin I govori to svom ocu, medjutim on ne zeli da otera Dzeroldinu jer ona mu predstavlja utehu.. Neki kriticari su vezali motive ove pesme sa Kolridzeovim nevoljama zbog ljubavi . neki su ovu pesmu povezaloi sa Danteovom Bozanstevom komedijom gde ova pesma predstavlja Pakao, Kubla Khna RAJ I Rhyme of ancient mariner cistiliste. Medjutim mnogi se slazu da je Kristabel deo neceg veceg sto se ne moze otkriti.

The rime of ancient mariner Pjesma poinje susretom jednog starca i jednog mladia pozvanog na neku svadbu. Starac pria kako je tokom jednog putovanja po moru ubio, bez motiva, albatrosa te od tog momenta kao da se neko prokletstvo navuklo na brod, ija je posada sva potom stradala. Stari moranar, jedini preivjeli, osuen da se sam vrati u otadbinu, uz pomo jezive ekipe mrtvaca oivljenih nebeskim duhovima. Tek kada mornar zapazi ljepotu morskih zmija i blagoslovi ih, arolija prestaje a brod, kojim je upravljala ekipa anela, vraa se u luku; ipak, mornar mora snositi posledice sto je ubio albatrosa lutajui iz zemlje u zemlju pouavajui ljubavi i potovanju prema svim bojim stvorenjima. Coleridgev mornar pripada onoj seriji legendarnih likova, koji su nakon poinjenog zloina prinueni da putuju neodreeni broj godina kako bi ispatali zbog izvrenog zloina. Mornar, kome ispatanje nije proporcionalno zloinu koji je izvrio, takoe je predstavnik posrnua, kanjavanja i spasenja ovjeka. Tema ove pesme je slozena. Zlocin ili greh, krivica kajanje i kazna u lutanju su teme ove pesme. Stari svat nije samo pogodan medij kao slusalac. On je jos bolji moralni medij jer ce njemu Stari mornar preneti moralnu podrsku.U pocetku mornar nije bio svestan da je pocinio zlocin, medjutim kada to shvati onda se pojavljuje i moguca nada za iskupljenje. On izgovara molitve medjutim one nisu iskrene i ne mogu doneti zeljenu promenu. Ubistvom albatrosa on je narusio zivotni sklad a

blagosiljanjem zmija u moru on je na putu da uspostavi harmoniju zivota. Medjutim iako se on pokajao i to putovanje je vec iza njega ostaje ipak vecita kazna o neprekidnoj potrebi da se isprica ta prica o zlocinu i posledicama. Telo se vratilo na kopno ali je dusa ostala na moru. Stari mornar je usamljen i uklet i on mora da prica tu pricu.I ako ta prica izazove moralni stav onda je on donekle uspeo.

Mata i natprirodni elementi Biographia Literaria Najoriginalniji Coleridge-ov doprinos u okviru definisanja nove romantiarske estetike je njegov koncept mate (immagination), kao stvaralake snage poezije, u smislu drugaijem od izraza fancy (fantazija). Za njega postoje dva tipa mate: primarna mata, osnovna stvaralaka vjetina na osnovu ina preceopcije (prijema utisaka preko ula), ponavljanje boanskog ina stvaranja; sekundarna mata, ili poetska, koja moe da preoblikuje ili ponovo da stvara boanska djela korienjem podataka percepcije (koji se dobijaju putem ula) u novim odnosima, formama i emama. Svijest posjeduje ne samo osobinu da je aktivna, kako pokazuje primarna mata, ve je i kreativna u smislu stvaranja nove stvarnosti. Od trenutka kada ona, upotrebom sekundarne mate, ne ograniava svijet ve koristi nove kategorije misli, dvije osobe nee moi nikada imati istovjetnu viziju svijeta, te e vizija uvijek biti jedinstvena i originalna. Ova koncepcija i definicija mate je bila sigurno debitantska za Kanta i filozofe idealiste kakvi su bili Fihte i eling. U IV poglavlju Biographie Literarie uspostavljeno je jasno razlikovanje izmeu imaginacije i fantazije; Kolrid eksplicitno kae da to nisu razliita imena iste sposobnosti, niti pak oznaavaju razliku u stepenu jedne moi. U XIV poglavlju Biographie Literarie Kolrid postavlja i odgovara na pitanja ta je pesma, ta poezija, a ta pesnik. Kae da pesnik, pri stvaranju poezije, pokree itavu ljudsku duu, izliva ton i duh jedinstva, pomou imaginacije, koju jo odreuje kao sintetinu i maginu snagu, koja se otkriva u ravnotei ili pomirenju suprotnih ili neskladnih kvaliteta.

Odluka Wordswortha i Coleridgea da obajave Lirske balade i da odvoje sopstvene zadatke , bavei se svaki svojom dionicom, jedan prirodnim drugi natprirodnim, minifestuje postojanje dvije tendencije koje su bile prisutne meu romantiarskim pjesnicima, jedna prema realnom svijetu, drua prema transcedentalnom. I dok Wordsworth odluuje da se pozabavi prirodom, Coleridgeova duhovna snaga bila je usmjerena na likove i karaktere natprirodne sfere, ili bar romantiara; na takav nain da je iz nae intimne prirode unutranje crpila ljudsko interesovanje za jedan privid istine dovoljan da sjenkama fantazije-mate obezbijedi realistinu sjen, koju u stvari konstituie poezija. Natprirodno postaje metafora za duboka ljudska iskustva, koja nisu reprezentativna za materijalni svijet ve iskazivi uz pomo jezika slika: kojima je Coleride bio skloniji zbog upotrebe simbolikih slika i mita.

Thomas Peacock- The four ages of poetry -zeljezno doba poezije je doba u kojem su muskarci bili ratnici a drustvo zasnovano na premisama o tri moguce provesije-kralj, lopov i prosjak. Proste pjesme koje su bardi pisali govorile su o ratovanjim ai ubijanju. Govorili su o tome kako su vodje otudjivali posjedovanja drugi. Slavili su uspjehe odredjenih voda. Njegovo mjesto u drustvu bilo je odredjivano njegovim zaslugama u ratu. Prema peacocku, pjesnik koji je govorio o ovim temam je pjesnik jer se tako izrazavao. Pjesnici su takodjer jedini koji dijele nesto relevanto bez potrebe za fizickim. -drugo razdoble je zlatno doba poezije. U ovom razdoblju pocinje razvoje drustvenih insitucija. Fokus je sada na racionlanom razmisljanju, i na historiji i geneaologiji. Pjesnici su smatrani vise umjetnicima nego historicarima. Razvija se novi oblik poezije. Poezije je postajala retrospektivna, ljudi koji su ranije bili i koji su sada na vaznim pozicijama nisu vise toliko vazni kao sto su bili ranije. Sad se vaznost pridaje obicnim ljudima i siromasnima. Srebrno doba ili doba poezije o civiliziranom zivotu. Preovladava razum i racionalno razmisljane umjesto emocija.Ova poezija ima dvije vrste , imitativnu i originalnu. Imitativna poezija srebrnog doba je poezija koja je revidirana i dotjerana. Originalna poezija je poezija koja je prvenstveno komicna, didakticna ili satiricna. Poezija je sama rijec ili iskaz koji su razradjeni. Dakle, posljedica brjnih pokusaja ali malog uspjeha. Poezija je mjesavina osjecaja i maste, a u ovo doba drustvo je bilo okrenuto ka znanosti i razumu.

Posljednje razdoblje, mjedeno doba( razdoble najsalbije kvalitete) bavi se poezijom koja se pokusava vratiti u zlatno razdoblje...drugo djetinjstvo poezije. Udaljava se od srebrnog doba i briblizava se prirodi.

Shelly- "poets are the unacknowledged legislators of the world" has been taken from his essay 'A Defence of Poetry' in which he discusses the role of the poet in society and asserts that he is the moderator of the society. In the essay he mentions that the ancient poets were "magi" or wise men whose poetry was magical. According to him poets are "the instituitions of laws, and the founders of civil society, and the inventors of the arts of life." Unlike to Peacock, for Shelley, each poetic mind, recreates its own private universe and poets, thus are the unacknowledged legislators of the world.For Shelley, Poetry is the vehicle to reach to the ideal world or platonic world. He argues that all forms of arts and science depend up on nature but poetry improves the nature and creates better than it. Here, his views share similarities with Aristotle, who said that a poet is not only an imitator but also a creator. Legislator means 'lawmaker' - so this statement means that Shelley believes that poets create laws, but without the world being aware of this. He doesn't actually mean they make the laws, but that the words of poets have great influence on the thoughts and beliefs of those that do. He also says that this role is unacknowledged - so poets don't get any praise or recompense for what they do.