1

Sadržaj broja:

1. Sjedanje na prva tri broja – Ronald Sudid

2. Bogati početak godine

3. Dodijeljene godišnje nagrade „Tri srca“

4. „Mojih prvih 25 godina“ – Gordan Vrankovečki

5. Narodne nošnje brodskog posavlja – Damir Karačid

6. Folklorna scena – Emina Basara

7. Iza kulisa – Petra Leškovid

Impressum: - Izdavač: FOLKLORNI ANSAMBL

ZAGREB-MARKOVAC - Glavni i odgovorni urednik: Iva Uljanid - Grafički urednik: Vladimir Urban - Autori članaka: Ronald Sudid, Gordan

Vrankovečki, Damir Karačid, Emina Basara, Petra Leškovid

- Lektor: Danijela Matovina - Autori fotografija: Adriana Radičevid,

Romina Tačkovid, Martina Čengid, Katarina Lopac, Davor Hostid, Marko Arsenovid, Petra Leškovid

2

Riječ urednice... Dragi čitatelji! Neobično mi je drago što smo uspjeli realizirati da Folklorni ansambl Zagreb-Markovac opet ima svoj časopis, kažem „opet“ jer je prije 17 godina izašao prvi broj Zagreb-Marčovak Timesa, o čemu de biti više riječi u nastavku. Cilj ovog informativno-edukativno-zabavnog lista proizlazi iz te tri riječi: da informira članove, znatiželjnike, fanove, prijatelje, mame, tate, sponzore ili slučajne prolaznike o zbivanjima vezanim uz naš ansambl, da educira o pojedinim segmentima hrvatskog folklora te da, naravno, kao i svaki drugi dobar časopis, ima i svoj zabavni karakter (malo smijeha u ovim kriznim danima nikome ne škodi). Ideja za „oživljavanjem“ časopisa ved se dugo stvarala, no, pravi povod za konkretnom realizacijom dali su nam naši prijatelji iz Akademske folklorne skupine France Marolt iz Ljubljane koji su ove godine pokrenuli svoj e-novičnik Maroltač. Po uzoru na njih i naš de časopis biti samo u elektronskom obliku (više je ekološki, osim što je naravno i financijski isplativije :)). Vizija i nit vodilja prvenstveno je da na jednom mjestu imate sve informacije o tome što se u prošlom mjesecu događalo, gdje smo sve bili, što smo radili, da najavimo što de se događati u idudem mjesecu, da se međusobno svi malo bolje upoznamo, da se prisjetimo nekih naših bivših članova, da odamo priznanje istaknutim pojedincima koji za svoj rad i djelo u našem ansamblu to zaslužuju, da upoznamo naše nove članove, da upoznamo pozadinu novih koreografija koje postavljamo ili nekih starih koje su ved dugo na našem programu, da bi se ušlo u samu bit koreografije kod njenog izvođenja, a i da bi se za one koji to žele dobilo jedno šire znanje i značenje ovoga što radimo te da uz to upoznamo i naše vrijedne narodne nošnje. U ovom prvom obnovljenom izdanju možete čitati o tome kako je nastao, kako su izgledali prvi brojevi časopisa te tko su bili njegovi osnivači. Zatim, tu je i izvještaj o zbivanjima u prvom tromjesečju ove godine, kojih je bilo zaista mnogo, te posebno izvještaj sa dodjele naše godišnje nagrade „Tri srca“ za 2008. godinu. Bududi da je naš umjetnički voditelj Gordan Vrankovečki ove godine proslavio četvrt stoljeda u ovom ansamblu, bit de zanimljivo pročitati njegov osvrt na tih dugih 25 godina (no samo prvi dio jer ipak ne može sve stati u jedan broj...). Ove smo godine prvi put postavili koreografiju našeg dugogodišnjeg člana Tomislava Mataida pa donosimo opis nošnji Brodskog Posavlja iz pera Damira Karačida (skradenu verziju, dok punu verziju možete pročitati na našim internet stranicama). Žutu štampu nismo ni mi mogli zaobidi, a tko o tome više zna nego naša Emina Basara. I za kraj, u ova turobna vremena malo smijeha uz našu Leki i zbivanja iza kulisa. Nadam se da de ovaj časopis zaživjeti i da de biti vaše omiljeno neobvezatno štivo te da dete i vi sami dati svoj doprinos u njegovu stvaranju. Stoga pozivamo sve vas koji biste nam željeli nešto poručiti, predložiti, nekoga pohvaliti ili jednostavno izraziti sve svoje misli i osjedaje, da svoje tekstove, slike i sl. šaljete na e-mail: ivauljanic@gmail.com. Iva Uljanid

3

SJEDANJE NA PRVA TRI BROJA

Evo kako je izgledala naslovnica prvog broja MARKOVAC TAJMZA, koji je izašao u kolovozu 1992. godine. To je bio zapravo drugi Markovački list jer je preteča njemu bio časopis Ozkida ekspress, koji je izašao 1983. godine, a pod uređivačkom palicom Brace Dobrotida. Prvi osnivači, idejni začetnici, urednici Markovac tajmza bili su Ronald Sudid, Tatjana Oreškovid, Igor Horvat, Zlatko Turčec i Gordan Vrankovečki. Kao što vidite naslovnica je bila crtana rukom, no ostatak je bio pisan na računalu, vjerovali ili ne.

„Nek se ori kroz sto lijeta veselo kolo ovog svijeta...“ na naslovnici je zadnjeg broja „TAJMS OF MARCOVAK“ koji je izašao u prosincu 1994. godine. Naklada je bila mala (svega 30 primjeraka) i primali su se dobrovoljni prilozi od 40 kn.

U srpnju 1996. izašao je zadnji broj ZG-MARCOVAK TIMES-a. Urednik je bio Nenad Bižid, a časopis je i dalje zadržao svoj uglavnom zabavni karakter. Vrlo su zanimljive bile karikature i mini stripovi koje je stvarao Braco. Evo neke od njih...

4

5

6

BOGATI POČETAK GODINE

Ovu je godinu ansambl započeo nastupom u HNK u Zagrebu povodom 60. obljetnice rada Posudionice i radionice narodnih nošnji iz Zagreba, s koreografijama „Evo kuće, evo i avlije“ –pjesme i plesovi Bosanske posavine, te „Slavonijom sve do ravna Srijema“ – pjesme i plesovi iz Bapske, koju je za scenu priredio Gordan Vrankovečki. U veljači su dodijeljene nagrade najuspješnijim (najuzornijim) članovima ansambla u prethodnoj godini. Tokom godina razvili smo pravi sustav ocjenjivanja i nagrađivanja, a sve u svrhu što boljeg motiviranja članova, kako bi zadržali standard i kvalitetu koju smo godinama stvarali i uspjeli postidi. Iako najkradi mjesec u godini, veljača je bila za ansambl prepuna raznih aktivnosti. Tako je ansambl održao 4 nastupa u Zagrebu:

- za Valentinovo u Westinu na jednoj internacionalnoj svadbi

- 21.2. u Odranskom ribiču - 21.2. dječje skupine sudjelovale u povorci

povodom fašnika u centru Zagreba - 26.2. nastup u poznatom zagrebačkom

restoranu „Okrugljak“ i postavio 3 nove koreografije:

„Oj ti kume diko naša, daruj nama kolo naše“ – pjesme i plesovi Lašvanske doline, koreograf Miroslav Šilid

„Oj Korano“ – pjesme i plesovi karlovačkog pokuplja, Turanj, koreograf Vladimir Kuraja

„Šokadijo lipa i bogata“ – pjesme i plesovi Brodskog posavlja, koreograf Tomislav Mataid

Sve tri koreografije planiramo izvesti na ovogodišnjem koncertu, ukoliko ne dođe do nekih nepredviđenih okolnosti.

Moramo napomenuti da je ovo prvi put u povijesti ansambla da je koreografiju postavio jedan naš aktivni član, Tomislav Mataid, što nam je izuzetno drago. S koreografijom smo 7. ožujka nastupali na festivalu folklornih koreografa u Vodicama. I ove smo godine održali naš tradicionalni maskenbal, 21. veljače, u Odranskom Obrežu, a koji se neprekidno održava od 2002. godine.

7

8

9

Gordan Vrankovečki

MOJIH PRVIH 25 GODINA

Nekako ni sam ne vjerujem da je prošlo ved 25 godina od trenutka kada sam prvi puta došao na probu u tadašnji RKUD „Pavao Markovac“. Čini se kao da je bilo jučer, a zapravo je to možda i više od tredine jednog prosječnog ljudskog života.

Teško je sažeti sve uspomene u nekoliko rečenica, pa mislim da de ovaj moj članak morati biti u nastavcima. Bit de to isto tako mješavina povijesnih činjenica i mojih subjektivnih interpretacija ljudi i događaja.

Od kuda krenuti?

Bilo jednom na brdovitom Balkanu..... Folklor sam počeo plesati u osnovnoj školi, zahvaljujudi mojoj profesorici tehničkog odgoja Ervini Vadli (to je ona starija gospođa koja uvijek ide negdje sa nama), bivšoj Ladovki, koja je, doživjevši nesredu, prestala plesati u Ladu i počela predavati u školi, ali se posvetila stvaranju folklorne sekcije u OŠ „Otokar Keršovani“. Regrutirali su nas ved u prvom razredu i to tako da je jedan cijeli razred morao idi na folklor. Igrom slučaja baš moj. Sjedam se svog prvog plesa....Beljevina; hrpa klinaca koji trče po krugu na temu Beljevine koja svira sa starog gramofona. To je vjerojatno zauvijek obilježilo moj daljnji folklorni razvoj i vjerojatno uvjetovalo da 30 godina kasnije, kao umjetnički voditelj, postavim Podravske svate u Zagreb-Markovcu. S obzirom da tih godina (kraj sedamdesetih) folklorna pedagogija rada s dječjim ansamblima nije bila razvijena kao danas, naša Vadla je svojim klincima (nama) postavljala koreografije s Ladovog repertoara, tako da smo svi izlazili iz osnovne škole sa kompletnim znanjem Međimurske pisane nedelje, Podravskih svata, Like, Duj-duja (Vranje), Brankovog kola, Zapisa o Titu (i ta je koreografija nekada bila na repertoaru Lada) i završnog kola Ere s onoga svijeta. Neka vrsta današnjeg odsjeka za folklor pri baletnoj školi. Svake godine Vadla je odaslala po desetak plesača u zagrebačke amaterske ansamble, a neki su završili i u Ladu. Najviše ih je odlazilo u Vlahovid, Kovačid i Jeđut, a moja generacija u Markovac. Zapravo, moram spomenuti da je za moj dolazak u Markovac zaslužan Goran Vašarevid, plesač Lada, Vadlin učenik koji je u Markovac došao godinu dana prije mene. Goran je pozvao moju partnericu Silvu i mene na audiciju. Audicija... Sjedam se kada sam prvi put kročio u prostorije ansambla u Ilici 12....ogromna, hladna, mračna, zapuštena dvorana; na podu pohabani parketi prekriveni potrganim linoleumom. Nisam ni sanjao da du u toj dvorani i u tim prostorijama provesti najljepših 11 godina moga života. Naime, 1995. izbacili su nas iz tog prostora i dodijelili ga Histrionima.

No, vratimo se na početak... Morali smo prodi audiciju. Jedan po jedan ulazimo u dvoranu, na pozornici sjedi komisija, a ti moraš pjevati, plesati i lupati ritam. Sam ispred njih. Nekako sam tada bio premlad i prebahat da bi imao tremu. Znam samo da su mi rekli da sam prošao i da dođem na probu B ekipe u ponedjeljak. Nekako sam bio ponosan sam na sebe. Tek godinama kasnije shvatio sam da svi dečki prolaze audiciju, ma kakvi god bili. Eh...

10

Prva proba B ekipe.....nas 15-ak plesača i strogi, nabrijani voditelj. Nije bilo izostajanja (tri izostanka briše te s pozicije), nije bilo kašnjenja (nema opravdanja), nije bilo pričanja (odmah letiš s probe). Probe su bile dva puta tjedno od 19-20.30. Odmah nakon nas dolazila bi A-ekipa. No, mi nismo smjeli ostati na njihovim probama, osim ako nisi bio na to pozvan ili ako bi se usudio pitati tog strogog voditelja koji je onda morao tražiti dozvolu od još strožeg voditelja A ekipe i uglavnom ti ne bi dozvolili. Tokom vremena moj strogi voditelj B ekipe postao je moj najbolji prijatelj Josip Bosak-Coj (danas sam krsni kum njegovom sinu), a strogi voditelj A ekipe zvao se Nenad Breka, plesač Lada.

Uglavnom, nekoliko nas skrivalo se poslije probe B ekipe u nekom kutu samo da bi odgledali dio probe A-kača. Sjedam se trenutka kada smo prvi put vidjeli i čuli, skrivajudi se u nekom kutu, Vlaške igre i Makedoniju. Ostali smo osupnuti... Tada sam znao da tu moram plesati, ako ništa drugo zbog tih koreografija. Još i danas mi odzvanjaju taktovi tih melodija u glavi. Tokom godina toliko sam ih mnogo puta plesao da bi ih još i danas znao otplesati od početka do kraja, na brojanje, u bilo koje doba dana i nodi i nikad ih se nisam zasitio. Bila je to ljubav na prvi pogled.

Prvi izlet i prva turneja s Markovcem... Malo du ubrzati te prve godine. Sjedam se prvog izleta: 01.04.1984. A ekipa je pozvala bekače na izlet u Tuhelj. Tako negdje počinje i moj ulazak u A ekipu. Odmah tog ljeta prva turneja: Jadranska turneja - Pučišda, Bol, Supetar, Split, Duilovo, Zaton, Kolovare, Sukošan....Tri tjedna. Spavamo po kudama, imamo pladeni doručak i večeru u Pučišdima. Ako idemo na nastup na kopno i ne stignemo na zadnji trajekt, spavamo u vredama na plaži, klopamo što stignemo. Cimeri su mi Braco i Muso. Cijeli dan smo slobodni, navečer nastupi. Kupanje, zezancija... Moje prvo ljetovanje bez staraca. I da ne zaboravim, za odlazak na turneju morali smo sami sufinancirati troškove u iznosu 50.000,00 tadašnjih dinara; isto toliko su mi starci dali kao džeparac za sva tri tjedna.

Slijededih godina ponavljaju se ljetne turneje po Jadranu, sve do jednog proljeda 1987. kada naš voditelj Breka odlučuje postaviti koreografiju Rugovo (Kosovo), koreografa Slavka Kvasneskog.

Prva turneja izvan Hrvatske.... Španjolska!! Sjedam se tog simpatičnog i smješnog čiče, koji je postavljajudi Rugovo, postavio još dvije koreografije pride: Ciganski san i Šotu. On je u nama vidio veliki potencijal za zaradu i u suradnji sa svojim bivšim plesačem Midom Djergovidem i njegovom ženom, Španjolkom

11

Carmen, organizirao Markovcu turneju po Španjolskoj, 28 dana, komercijalna turneja. I to je bilo prvi puta u mojoj karijeri da putujem izvan države. I to još s Markovcem. I to u Španjolsku, 28 dana. Nisam vjerovao da se to meni događa. Dogodilo se još jednom, 1988. godine u istoj organizaciji, samo nešto manje dana. U te dvije turneje proputovali smo cijelu Španjolsku uzduž i poprijeko, upoznali hrpu ljudi, doživjeli sve i svašta, ne mogu se svega niti sjetiti, međutim nije bilo lako. Doduše, meni je sa 18 godina sve bilo ružičasto, ali osjetilo se po ljudima da nije psihički lako izdržati tako nešto. Turneja je bila stvarno komercijalna, pogotovo 1987. Slavko i Mido su od nas tražili profesionalizam. Skoro svaki dan imali smo cjelovečernje koncerte. Odsjedali smo u jednom mjestu po 4-5 dana te od tamo putovali na nastupe i po 500 km, vradali se u toku nodi ili u jutro i imali taman toliko slobodnog vremena da spremimo nošnje za slijededi dan. Ali unatoč tome, ludo smo se zabavljali, makar smo u vedini gradova bili u karanteni poslije koncerta i to zaključani. U Leonu, gradu sa najviše fontana na svijetu, nodu smo čak i pobjegli iz sobe i to tako da smo skakali u bazen sa prvog kata kroz prozor, pa krali ključ od vrata sobe i vradali se pred jutro. Slavko i Mido nas nikada nisu ulovili. Jednu smo večer imali cjelovečernji koncert na glavnom trgu u nekom gradu za koji više i ne znam kako se zove. Nakon koncerta večera i slobodno....odmah u grad u birc na cugu.... Mi u bircu, svi ostali ljudi na trgu....I tako dok smo mi fino pijuckali sangriju, odjednom strka i zbrka, ljudi trče ko ludi po gradu, viču i vrište a mi gledamo i ne kužimo što se događa. Dok nismo vidjeli bika kako fino trči za ljudima i svi se skrivaju a mi mu lijepo mrtvi hladni sjedimo na putu.... Tek su nam poslije objasnili tu igrariju sa bikovima..... 1988. u sklopu Španjolske turneje sudjelujemo na festivalu na Palma de Mallorci, 7 dana.....To je turneja koja može idi uz bok Meksiku; 7 dana uživanja. Tamo smo upoznali grupu iz Granade s kojom smo se sprijateljili toliko da su nas dolazili posjetiti na turneje i nakon festivala svaki put kada bi došli u Španjolsku, a došli su čak i u Hrvatsku. 1991. smo nakon turneje u Madridu bili njihovi gosti u Granadi. Primili su nas na spavanje po svojim kudama, gostili nas i vodili u Alhambru, Uschi, Cjhelo, Fransoa... Da, zaboravio sam, na Palmi su se čak obukli u naše nošnje i otplesali skoro cijelu koreografiju našeg Prigorja......Nezaboravno... To je zapravo bila turneja nakon koje mi se najteže bilo vratiti doma..... Ljudi koji su obilježili moj prvi period u Markovcu.... Za kraj ovog prvog dijela, volio bi se prisjetiti ljudi koji su obilježili ovaj period povijesti ansambla: - osim ved spomenutog Coja, voditelja b-ekipe i predsjednika ansambla, osobe koji je bio alfa i omega ansambla tih godina i koji je jedan od najzaslužnijih za moju neizlječivu bolest koja se zove Markovac, treba spomenuti i njegovu tadašnju suprugu Jasenku Bosak, sadašnju Blažon-Ivančan. 1987. Jasna se zapošljava u Ladu. S obzirom da sam ved onda bio fasciniran Ladom i Janjom Ivančan, zamolio sam Jasnu da upoznam Janju... i ostvarila mi je tu želju....

12

- Nenad Breka, umjetnički voditelj do 1988. godine, veliki autoritet i karizmatik, tada smo bili spremni za njega i kroz vatru i vodu, barem mi mladi kojima je on bio prvi umjetnički voditelj. Prije njega je voditeljica godinama bila Gordana Potočnik, ali je došlo do nekog zasidenja pa je uprava dovela mladog i punog energije, Breku. Tada sam i prvi put upoznao Momu, solistu u Ladu koji je postavio Linđo. - Tomka Damir - nekadašnji tajnik ansambla (danas pleše u veteranima, kada je u Hrvatskoj, radi u Ministarstvu vanjskih poslova), uz Coja alfa i omega ansambla, Kristinka - jedna od mojih prvih partnerica (danas isto pleše u veteranima), Đurđa i Mirjana Fistrid, Ljiljana Glasnovid, Karmen – sve moje prve partnerice.....Ognjen Markovid-Ogi - plesna i društvena legenda, Braco - zadužen za društveni život i jedan od zaslužnih za osnivanje markovačke organizacije OZKIDA-e, organizator svih društvenih aktivnosti, legenda markovačkog podruma, Jasna Njegovan–Jaja - jedina solistica u ansamblu s mojih početaka, Tajana i Zdravko Huzak, Stara i Česi (sredio vezu u HNS-u za dvoranu u kojoj radimo i stalno radi na problemu našeg prostora), Sanja Šaško - odlična solistica, Sunčana Mance, Susila, Radmila, Palac (danas mu djeca plešu u našem podmlatku), Mirjana Pažur, Blaženka Hojsak( u veteranima), Diša, Mario Pleše - voditelj orkestra, Vera i Boris Bobid, Gojma, Midek, Goran Vašarevid, Lala, Branka Vidakovid - osnovala prvu dječju sekciju Markovca, Ines, Duda, Franjo, Grga (slijededi predsjednik), Brankica Crnkovid- Bosak (sadašnja Cojeva supruga), Slavko i Dragica Svjednjak, Branka i Šljiva Mihaljevid, Snježana Grgac i muž joj Dražen Drakulid, Joža Župdid, Dinka i Krešo Marget, Tanja Oreškovid, Goran Stokid, naravno nezaboravni JOŽA i mnogi, mnogi drugi.

Sve su to ljudi koji su obilježili taj period Markovca. Neka mi ne uzmu za zlo oni kojih se u trenutku pisanja ovog članka nisam sjetio. Jedno ime koje de svakako biti zlatnim slovima zapisano u povijesti Markovca je stari PREMAR, čovjek koji je umro u razdoblju kada sam ja tek došao u Markovac. Sjedam ga se kao djedice koji je povremeno dolazio, ali je igrao značajnu ulogu u svemu jer se njegovo ime izgovaralo sa strahopoštovanjem. Po mom shvadanju on je za Markovac bio ono što je Ljevakovid bio za Lado, vjerojatno jedan od osnivača, ali nije bio koreograf. Zamolit du starije članove da napišu nešto o njemu za slijedede brojeve. Treba napomenuti da su u Markovcu u povijesti radili i Ljevakovič i Ivančan. Tih godina datira i moje prijateljstvo sa Andrijom Ivančanom. Mnoge sam zaboravio i neka se ne ljute ako ovo čitaju. Možda novim generacijama sva ova imena ne znače puno, ali oni su svi stvarali ono u čemu mi svi sada uživamo, oni su stvarali temelje, neki drugi nadograđivali i mi sada gradimo nešto za neke budude generacije. Cijela ova priča nije počela ni sa mnom ni s ljudima koje imamo danas u ansamblu, a nadam se da nede ni završiti. U slijededem broju pratit demo i razvoj KUD-a „Zagreb“, pa tako sve do spajanja.

13

14

15

EMINA BASARA

FOLKLORNA SCENA

Najnovija prinova u markovačkim redovima je mali Josip Mihalid. Njegovi ponosoni roditelji su Margareta i Hrvoje, naši dugogodišnji članovi. Mama Margareta malog je Josipa rodila u veljači, i to, zanimljivo, na petak 13., no sigurni smo da joj je to bio najsretniji dan u životu. Nakon par dana provedenih u bolnici Sestara Milosrdnica u Vinogradskoj, roditelji su Josipa poveli kudi, a kako doznajemo, maleni se još uvijek nije odlučio hode li u Markovcu biti plesač ili član tamburaškog orkestra... Osim malog Josipa, u Markovcu uskoro očekujemo još nekoliko prinova, a o tome demo vas na vrijeme izvijestiti.

Naš raspjevani Bojan Milakovid de za nekoliko mjeseci stati pred oltar. Kum je član visoke ekipe, veseli Đakovčanin Davor Hostid, a nakon vjenčanja u Piškorevcima svatovi de se uputiti na najluđe svadbeno slavlje. Kao iskusni svirač Bojan se nada da de svirači na njegovoj svadbi dobro odraditi svoj posao, da nede on morati uskočiti...

Markovačko veliko pojačanje u visokoj i niskoj ekipi Davor Šakid nedavno je u rekordnom roku diplomirao i postao magistar farmacije. Kao izvrsnog studenta odmah su ga angažirali na fakultetu, no nemirnom Davoru to nije bilo dovoljno, pa je uz to prihvatio i drugi posao. Iako pada s nogu, redovit je na probama, pleše sve od Zagorja do Trogira, a nađe i vremena za izlaske s djevojkom Žaklinom. Pa, Šakidu, dragi, otkrij nam recept, u čemu je tajna tvog uspjeha?

A gdje bi Čehinja otputovala nego u – Češku. Naša Martina Čengid provela je tjedan dana u češkoj prijestolnici Pragu. Naravno, zbog kulturnih znamenitosti poput knedlički i piva. A imala je i specijalan zadatak, koji joj je zadao kostimograf Tomislav Brekalo: preroštati Prag uzduž i poprijeko, ne bi li za Markovac pronašla baš idealne kitnjake, iliti brokatne ukrasne vrpce (u igri, su, a znate ved Brekala, bile neke neobične boje). Pritom je upala u niz avantura o kojima de nam sama sve ispričati. Naravno, u pauzama probe... A kitnjake dete u punom sjaju vidjeti na našem koncertu!

16

S dolaskom proljeda neke muči proljetni umor, ali ne i našeg Hrvoja Vlašeca Žaka, koji je, uz posao, markovačke probe, probe s djecom, faks... sada krenuo i u teretanu. Žakica je zbog toga zakasnio i na jednu prevažnu probu, no šef mu to nije zamjerio. Njegov osobni trener nam je otkrio kako je Žakica najmarljiviji u teretani, a rezultate demo vidjeti uskoro. Naš Michael Jackson... pardon, Vladimir Urban, nije dugo besposličario. Kao iskusnog bivšeg djelatnika jedne agencije za promociju brzo su ga angažirali u drugoj, a pohvalio se kako de se tamo konačno baviti i onim što najviše voli – grafikom i dizajnom. Za one koji se pitaju zašto ga tako rijetko viđamo, evo odgovora: krenuo je i na naporne pripreme za faks pa crta po cijele dane...

I naš šef Gordan promijenio je posao. Ako ste ikada imali neko pitanje o Nokiji, a niste imali koga pitati on je sada pravi čovjek za to! S novim poslom stigao je i novi službeni auto, čime se i sam pohvalio na jednoj probi. Super mu je to što je auto velik i prostran, još samo da su parkirna mjesta malo šira...

Pogodite tko to stalno ponavlja: „Ponedjeljkom me ništa ne pitajte! Taj dan ne mogu nikak imat razduživanje!“. Pogodite tko prije svih, na svom novom poslu, sazna sve najnovije tračeve, a ne smije vam ih reč... Da, da, i ona ima novi posao... Njezino ime je...

17

Petra Leškovid IZA KULISA 2009.

Lijepi pozdrav dragom pučanstvu. I ova nova godina počela je radno. U kalendaru nastupi, nastupi, nastupi. Kriza, recesija??? Nema šanse. Skupljali smo pare na sve strane. I da, uživali, naravno! Moramo se pohvalit nastupom u HNK, pravili smo se Šokci. Bilo je stotine i stotine izvođača, a zahvaljujudi našim Fešima

(Fashion Guruima), izgledali smo bajno. Pitate se kak? Pa i kak bi drukčije zgledali kad su nas dotični FG-i na oblačenje naručili ved u 14 h, a na red za nastup došli smo ni više ni manje nogo oko 22 h. Jednu po jednu i ajde konačno su završili. Tada na red dolazi: ČEKANJE, ČEKANJE I čekanje,. :D Dok se izredalo svih onih puno stotinjaka ljudi, došao je i šeder na kraju. Cure su ved lagano poludile od živaca (M.Buza) i dukate bi prodale da na kratko sjednu, dok su drugi vrijeme kratili bočicom fante punom Nefante (slavonske prave rakije). Bez brige, Šefe, nismo pretjerali, nema alkohola prije nastupa, ne? To su bile samo bezazlene 2 litrice za hrabrost.

Nakon što smo vrhunski odradili naš Srijem, čekalo nas je par sitnih nastupida. Valentinovo u Westinu?? ( Ne, nije romantična večera, nego nastup na svadbi, iako su nam mužjaci probali prodat bubreg pod jetra). Moja malenkost nažalost nije sudjelovala, ali ostatak krda izjasnio se da je bilo savršeno, ida i pida., pjesme i plesa… I gosti su se zabavljali. Jedino me brine što su neki preozbiljno shvatili ovaj nastup, pa su ostali do ranih jutarnjih sati te s mladencima ispratili goste i dijelili

kolače. Davore?! Ijuju!

18

Mjesec parenja ( nap.a. veljača) za nas prave Markovčane bio je zaista pun hepeninga. Bili smo posvuduše. Vikend 21. i 22.2. putovali smo na nastup u Odranski ribič ( restač na Odri, valjda). Ved rutinski izvježbana mašina zadivila je prisutno mnoštvo svojim glasom, stasom i pjesmom. Užurbano je visoka ekipa nakon nastupa skinula i složila nošnje, faldu po faldu i

pojurila na postavljanje koreografije, Travnika. Kažu veliki: brzo smo završili! Pa kak i ne bi kad imate 2 koraka?! Trokorak i hodanje!. Bez ljutnje visoki, molim, ovo ipak govori samo moj ogorčen niski alter-ego.. Ali, kao što naš Kizo kaže: NEMA UTJEHE U VODI, istu večer bacili smo se na organiziranje maskenbala. Opet kod našeg menađera za odnose s javnošdu, sektor tulumi. Žak je pribavio kolibu, Vlado bio DJ i konobar i Petar Pan ( i 'ko je sad podvojena ličnost?!?). Pridružili su se i ostali prijateljski FA-i. Kao i uvijek tulum je počeo da su svi sjedili u mišjim rupama, ali ubrzo se pokazalo tko kolo vodi. Tulum je ubrzo zasjao u sasvim drugom svjetlu. Svakih 7 minuta Blado i Jack izmišljali su akcije, npr. kupi 8 plati 1. Baja i Lidija su odjednom kupovali 40 piva za svega 5 kn. Živjela demokracija! Šteta što ove godine nije bilo nagrada. Svi bi otišli na Mars. Grupa malih zelenih se svojski potrudila :D… i ne samo oni, naravno. Druženje je potrajalo do ranih jutarnjih sati, vani snijeg do koljena, a klinci su se dosanjkali do Vrbana, ( u 12h!) na postavljanje Karlovačkog pokuplja, sa gospodinom Vladimirom Kurajom. OJ KORANOOOoo.. Tresla se dvorana što od pjesme, što od plesa, što od koncentracije, ali i promila u zraku. ( ko u Zagorju, 0,8 ‰ samo u zraku). Profesionalno smo to priveli kraju, samo kaj je svaki malac doma odnesel jedan ogroman upitnik nad glavom. Marko je nosil onaj «S kojom nogom?», Banda « Čekaj, ja u lijevo, a ti, Jasna u desno?», Vlado niš nije nosil jer su se na njega odnosili ovi promili. :D OJ KORANOoooo.. Bogatiji za dve nove koreografije, pred ansamblom je bio još jedan nastup u Okrugljaku. Počastili smo Španjolce i Francuze folklornim delicijama Lijepe naše. Iako vidno brojno oslabljeni zbog gripe, kaj da vam velim. Tutto perfetto… I za kraj… CAR WASH =GARDEROBA… i to smo doživjeli… Opet ijuju.. Krajem mjeseca i Ulja se potrudila te nakon što je od svih plesača pribavila glasačke listide (shvatite to kak' hodete), počela je i službena dodjela nagrada za 2008. godinu. Najvrjedniji i naj naj članovi pobrali su zlatne medalje, nagrade, masaže.. Proslava je bila lijepa prilika za druženje, sjedanje na turneju u Meksiku i zakusku. ( Sad de ljudi mislit da samo jedemo i pijemo ).. Mene snašle brige te večeri. Moje tačke s nagradama jedva su došle čitave do doma.. Medalje virile sa svih strana. Za dobrim se konjem uvijek prašina dizala…

19

I za kraj, ali ne manje važno, otputovali smo i na more, u lijepe nam Vodice. Održavao se festival folklorne koreografije ( mladih koreografa.. valjda sam dobro napisala). Pod budnim okom našeg Tome Slavonca vesela družina uvježbala je savršene linije, kružnicu, trojke, Kabanicu, Povradanac, a i tamburaši su ovaj puta briljirali.. A tek primaš… :D U stisci s vremenom za oblačenje ipak smo od Šefa namuzli vremena za kavicu, razgledavanje, budkanje i čak smo se i stigli na kraju obud' cakum pakum.. Više-manje! Ali nismo stigli sve obavit tu večer. Zakasnili smo na dodjelu nagrada! Ma nema veze, sljedede demo godine. Ionako znamo da smo bili najbolji, ma što Vi mislili o tome. Slijedila je večera-druženje koja je bila sve osim toga, nažalost. Ostala su se društva pokupila na spavanac, dok su nas u busu do Zagreba pratili tamburaši, pjesma i moram priznat, najuzorniji tamburaš na kraju je prekrasno odsvirao Povradanac. Sve u svemu, prekrasno druženje. Čak sam i Korizmu kršila. To se moralo proslavit! Evo to je sve od mene, pero se moje umorilo, budite mi lijepi, zdravi i pametni, do slijededeg pisanja, SVE vas voli vaša Leki… ( ma što god vi mislili o tome!)

20