OSVITČasopis za književnost, kulturu i društvene teme

NakladaDruštva hrvatskih književnika

Herceg Bosne, Mostar

Za nakladnikaIvan Sivrić

UredništvoIvan Baković (izvršni urednik), Ilija Drmić, Lidija Glavaš, Fabijan Lovrić, Antun Lučić, Vlatko Majić, Marko Matić,

Mato Nedić, Ivan Sivrić (glavni urednik), Ružica Soldo, Maja Tomas

LekturaIvan Baković

Računalni slog i tisakFRAM-ZIRAL, Mostar

Časopis Osvit je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/

http://www.ceeol.com

OSVIT, časopis za književnost, kulturu i društvene teme. Adresa ured-ništva: Trg hrvatskih velikana b.b., Hrvatski dom hercega Stjepana Ko-sače, 88 000 Mostar, tel./fax – 0038736324432 e-mail: info@dhkhb.org; Web: www.dhkhb.org Žiroračun Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kod UniCredit banke Mostar: 338 100 22001388 90. Za inozemstvo kod UniCredit ban-ke Mostar: SWIFT UNCRBA 22, 7100-280-48-06-03666-5.

Osvit 101-102 objavljen je uz financijsku potporu Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan Republika Hrvatske.

KAZALO

PoezijaJoso Živković – Soja: Iz zbirke Tragom pokorenih želja ................................ 7Tvrtko Gavran: Grudobran ............................................................................ 10Stanko Krnjić: Jednom ................................................................................... 12Ivan Sivrić: Uspavanka .................................................................................. 15Antun Lučić: Pri utrnuloj mjeri ...................................................................... 17Fabijan Lovrić: Pjesma o Bilušića buku ........................................................ 18Vlatko Majić: Dvije – sada i prije .................................................................. 22Danica Bartulović: Tko te tkao ...................................................................... 25Malkica Dugeč: Bolna spoznaja ................................................................... 26Milenko Županović: Zastava ......................................................................... 28Pero Pavlović: Pišem: pjesma. Čitam: jezik, zavičaj, Hrvatska .................... 29Adolf Polegubić: čekao sam Te od davnine .................................................. 31Marina Alerić Bebić: Nimo kolo ................................................................... 34Matej Škarica: Jeseni u Ramskom kraju ........................................................ 39Ljerka Mikić: Mir ......................................................................................... 40Marko Bošković: Sjećanje na Nikolu Martića ............................................... 44Nevenka Kovačević: Dijalog s bakom ........................................................... 45Bruno Majić: Odašiljač vječne postaje .......................................................... 48Snježana Lovrić: xxx ..................................................................................... 50

ProzaSrećko Marijanović: Smijeh je (sve)moćan ratnik ........................................ 53Nada Đerek: Poliperspektiva ......................................................................... 61Miljenko Stojić: Riki...................................................................................... 66Zdenka Čorkalo: „Oni nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni srama“ ................................................. 70Danica Bartulović: Baba Jela i coronavirus ................................................... 72Radica Leko: Majka ....................................................................................... 77Miljenka Koštro: Zavit ................................................................................... 85Zdenka Čavić: Predatori Adeline svijesti ...................................................... 92

4 OSVIT 101–102

DramaHrvoje Barbir Barba: Muka po Klaudiji Prokuli ........................................... 95

PrijevodiIvo Mišur: Oda mandarini – stara kineska pjesma ....................................... 133

Dječja književnostFabijan Lovrić: Đaci i odrastanje ................................................................. 137Nikola Šimić Tonin: Ljut ............................................................................. 143

AforizmiDanko Ivšinović: Aforizmi .......................................................................... 145Ivan Bradvica: Osmislice ............................................................................. 146

Znanstveno područjeSonja Jurić: Tuđice (srbizmi i turcizmi) u razgovornom stilu govornika hrvatskoga jezika u Mostaru i okolici .......... 147

Ogledi i kritikeLuko Paljetak: Pokorni pokoravatelj nepokorenih želja .............................. 167Mato Nedić: Matoš – pjesnik raskošnih soneta ........................................... 171Ivan Sivrić: Slovo o strašnom vremenu ....................................................... 174 Hrvatska balada, gostuje u svjetskoj književnosti ................... 178Božidar Prosenjak: Najmanje jednom ......................................................... 185Ilija Protuđer: Knjiga o trojici vrijednih hrvatskih jezikoslovnih učenjaka . 188Antun Lučić: Utočište svijeta u liričnosti .................................................... 198Željka Lovrenčić: Pjesnik nedvojbena jezična dara ..................................... 207Anto Zirdum: Knjiga kratkih priča Pozdrav iz Viteza ................................ 211Vlatko Majić: Mirisno buđenje – kroz nebeske oči ..................................... 213Ivan Baković: “U potrazi za izgubljenim vremenom” ................................. 215Fabijan Lovrić: Ptice ostaju ptice – pojam slobode ..................................... 219

5KAZALO

EsejiMato Nedić: Vladimir – pripovijest o ilircu ................................................. 223

In memoriamAndrija Vučemil ........................................................................................... 231

DokumentiPotpora Društva književnika Herceg-Bosne uzoritom kardinalu Vinku Puljiću ................................................................ 237Zdravko Kordić dobitnik ,,Neretvanske masline”, 2019. ........................... 238

7poezijaPOEZIJA OSVIT

Joso ŽIVKOVIĆ – SOJA

Iz zbirke Tragom pokorenih želja

Otkrivenje

Čuvao sam lopatukojom je pokopan moj otac.Ona mi je otkrila da između oca i sinaraste zemlja.

Godine života dovele su me do groba.Umro je Bog u meni,ali nisam ja u njemu.

OSVIT 101–1028

Selidba

Iza okna ustajale sobei mutnih stakalapusto korača kolonapognutih glava.

Netko se seli u tišinii molitvi lišća s grana.Što je zrelija dušaiza nje ide manje stopala.

Ako se pokvari sat

Ako se na duvaru pokvari sat,sunce ne će zaspati u zenitu.Kazaljke, kao i koraci,ponekad u zamahu stanu.

A vrijeme i životi dalje kucajuu nekom drugom satu,u drugom tijelu.

Tišina prolaznosti

Sve sam tišii sporijina svojem putu.

Godine kapljuniz moja stopalau zemlju koja ne progovara.

Gdje su nestale ptice

U nebu živi sve manje ptica,sve ih rjeđe viđamo u letu.

One davno sačuvane u očimajoš mašu krilimai kite pustoš u njima.

9poezija

Haiku

*korak po korakdošla jesen u glavužute se zubi *patka i patakvode svoje pačićegega kolona *vrane u žituvise na štapovimarodna je njiva *vlak juri kroz noćsretni ljudi putujustoje tračnice *kišica pada naježila se vodau valovčiću

*ljuska je puklažuto pile izlaziljubi ga kokoš *trska u vodidodiruje oblakekupa se dabar *sunčeve zrakerezbare mrak u šumišareni se tlo *na toplom dlanupahuljica postadeobična voda *magla u jesendaje čarobnost bijediobrane njive

Tvrtko GAVRAN

Grudobran

Noge u rovuglava iznad grudobranada nije kako bi vidioOno. Ono naše. Znaš

Noge u rovu sigurnešto je s glavom iznadgrudobrana

Sve je isto sigurnoiza grudobranaMa glava? Nije!Ma glava nije

Pa gdje je glava sigurna?Inače? Srce u rovu? Bilo bi.I noge. Glava nigdje nijeSigurna. Pa kad je tako! Ondavisoko je digni iznad grudobrana!I tako hodi. Tako stoj

Tako pjevaj i plači. To jeTaj grudobran. Od snaI od dišpeta. I od gušta

Gdje su sad vremenaUbi me ova patetikas kojom govorite glupostida bar hoćete laži

Šaljivost je viši oblikozbiljnost: duhovitost

Gdje su sad ona vremenau kojima se ljudski lagalo

O gdje su sad vremena onau kojima su samo lopovi kraliubojice ubijali pijanci opijalimrtvi počivali živi uživaligdje su sad vremena ona

11poezija

U loncu kao da je bosanski

U istom loncuna istoj temperaturijednima lijepopate drugi

I raduju seprotive seBogu kliču zahvalnicaoni prvikao što proklinjudrugi

Otvori očipa ćeš i srcebiraj društvo

Iz lonca TiTrenutačnoNema

Diogen

Sa svjetiljkomU ruciNa trguU pol danaStrpljiviDiogenČovikaTraži

TkoMuJekriv

Stanko KRNJIĆ

Jednom

Komu ćemo zemlju ostaviti kad ostavimo sebe u njoj, kad skinemo kožu oko noktiju,

očiju, i isključimo

srca,jezikei kosti i

složene redom u kutije po veličini ostavimo ih zemlji; tko će to doći sljedeće jutro i tražiti upis i vlasništvo nad našim poči-valištima, policama na kojima su kutije s našim dušama...

Komu ćemo reći da je pripazi, budemo li tu milost imali:svrati pogled na nju dok se mi ne vratimo, čim račune obavimou nekim drugim svjetovima, kad izravnamo i dovedemo jezičak vage na apsolutni početak?

Komu ćemo zemlju ostaviti,

a da je ne prisvoji,osvoji,

sebi ostavi?

13poezija

Mi

U doba plodovami smo skupljali korijenje za preživljavanje, ne znamo je li crnilo ispod noktiju bilo od zemlje, ili nas samih, kopajući pogleda uprta u zemljuiskrivila nam se kralježnica, postali smo sakati i to se širilo iz kostiju u oči, iz očiju uuši, cijelu glavu obuzimalo jepomalo.Sve manje smo vidjeli:najbolje od nas u svjetove smo slali neprijatelja da pronađu, najbolji se nisu vraćali, sami su nam neprijatelji postali. U najboljim danima kupovali smo sukno za crninu,tako smo sami obojili svoje sutra, prekosutra nije imalo boje jer tako daleko nismo dokučivali ni jednim osjetilom.

Sakatili smo riječi dobivene na rođenju jer tako drugi ne govore, predanja koja smo baštinili prvim plačem redovito smo zakopavalina mjesta koja su prazna ostala u zemlji gdje je bilo korijenje, kidali smo prste da šake prilagodimotuđim rukujući seimali smo prste viška ili su oni imali prst manje;prestali smo se ismijati, vjerovati… A ovi, što legoše odavno u zemlju, zažališe zbog sjemena što ga za nasprosuše. Mi, danas, u zemlji kamena i križeva tuđe čavle stavljamona njihove ljesove, na nas same ovakve, jer ne drukčije ne znamo, jer bolje ne znamo.

OSVIT 101–10214

Na ovom mjestu Ovdje, gdje stojimprije mene stajali su faraoni i robovi, generali su nijemo promatrali bitke s ovog kamena, običan puk je hodočastio ovamo, krvava stopala i umorne oči, ovdje su se molili proroci i budući svetci, svatko svojim bogovima, ponekad bi svrnuli pogled ovamo vodiči karavana s istoka i razbojnici koji su ih pratili u stopu i pljačkali, ali samo su prolazili ne dirajući ovu prašinu, palili su ovdje vatre kao znak konačišta umorni pustolovi, isukivali su mačeve često u potrazi za krvlju i prestajalo se sanjati na ovom mjestu.

Noći su bile mrzle kad su ljubavnici dolazili ovdje, ali to ih nijednom nije omelo, lopovi su dijelili svoj plijen pod ovom stijenom i sklapani su sporazumi ovdje...

Jednom je bio i Jedan, zvali su ga Rabi i govorio je o Kraljevstvu nebeskom!

Ovdje, gdje ja stojim!

Ivan SIVRIĆ

Uspavanka

Oni pitaju kako reći glasati ili glasovati?I tako utužuju Ove večeriTim užeglim pitanjima,Ne mogu biti pametan.

Snatrim ili razgovaramIli baš sanjamJe li bolje reći Glasati ili glasovati?

Baš bi bilo rogobatno, vele, Praviti izvedenice od glasovatiLakše je: glasač, glasački, nadglasati, Preglasati, izglasati itd. Zato bolje bi bilo reći Glasati, jer tako nekako Izgleda demokratskije, vele.

Šutim, a znam ko i oniŽivotinje se glasaju.

Ipak, imam u viduBogatije doduše jest Glasanje nego glasovanjeGlasuju samo ljudi, A glasaju (se) životinje,

Životinje prema svomu karakteru(Katkad i ljudi) Može se glasanjem na svom jezikuVikati, urlikati, vrištatiRikati, roktati, revati, Rzati, mukati, mumlati, Štektati, meketati, blejati, Kokodakati, cvrkutati, gakati, Kliktati, njištati, frktati, Lajati, režati, vijati, Jaukati, cijukati, cviliti, Skičati, brundati, kmečati, Siktati, kliktati, kukurikati… I drugim mogućnostima svoga bićaIzražavati volju

Na koncu glasanjem se može I glasovati

Bi li bilo dobro to prihvatitiKao oblik pluralizmaI neposredne demokracijeIli, ako hoćete zookracijeTako bi se štitila razna prava.

A što s glasovanjem Biti za ili protiv Ili odustati.

OSVIT 101–10216

Ali odustatiNije dobro za demokraciju

A na kraju što reče AristotelTa vlast svjetine Najlošiji je oblik vladavineI lijepo mi moji govorašeOkani se, sine, politikeI bježi od motike Pa ću zasad šutjetiI odmah ću zaspati.

Ovo nek’ ostane među namaNišta vam nisam rekao!

Antun LUČIĆ

Pri utrnuloj mjeri

Budući za sebe nas iznovice stvori Nama se samo protivština oslobađati. Kad stid na obrazu rasipasmo Po zemlji darovanoj odavno.Mjera natresena kroz kosa sitaVraća se do vedrine ovih dlanova.

Svjedoci kristopati svladavajuVlastiti život i sebe za druge.Sinovi zajedništva od žudnjeZa Licem prvotno stiglim do nas.Nasljedovanje utrnule mjere Nasuprot ostanku u razmetanju.

Još uzimamo iz učenja naravnogaPokraj brata najmanje odsutna.I zagrljaj srcem izvan tamne ponude.Svladanost sa svrhom u pustinjiNjoj je saveznica poviša gora:Dva vrla obećanja iz bojazni.

Vjenčac od grančica žalosne vrbe za Uskrs Muškarac se popne i oreže grane žalosne vrbe.Hrpa grana leži ukraj dvorišta. Odmara muškarac.Žena preuzima zamisao, godine svoje i roditeljske.Sjede i plete vjenčac od žutih mladica, kao Posavka. Žuti Uskrs žuti vjenčac da na vrijeme ona splete.

Fabijan LOVRIĆ

Pjesma o Bilušića buku

Stisnuta između dvije stijenerijeka se buni, pjeni i buči,serpentinom se siđe do vode njenei od sreće ti zasvijetle zjene.

Prizor je jasan, glasan i huk,jedinstven slap je Bilušića buk,lijepa je Krka, nacionalni park,a Bilušića buk prvi korak.

Ledena voda i nas krijepi,pjena nas umiva; tako smo lijepi,sretni budimo uz mlinica hukkoji pokreće voda, Bilušića buk.

Ako se čovjek odluči doći,sigurno ne će doma poćida mu uz rijeku, bar jedan dan,ne bude smiren i radostan.

Pjesma o jednom slapu

Kada Brljan Krku umiri,ona razmišlja nešto drugo:Kako umornu dušu umiripa skače u ambis,pjeni i prska, da sve zadivi,tako uspomena naFranza Josefa još živi,a i Rimljani, ovdje su bili.

Grad je nestao, arena živi,dolaze ljudi, fešta se zgodi,igra se drevna oslobodisvojih korijena u zvijezde neba.

Svakom čovjeku sloboda trebakroz igru što mu daljina pruža,a nebo zvjezdano, zanosna ruža,uznosi misli u visine.

A misli trepere, zvuče strune,otme se pjesma i vatra krenei svako srce toplina prenei život preda dostojanstvu.

Da je takozar bi suvremeni nomadi znali:tko je sve bio, što imali,i tko su ovdje odmarali?

19poezija

Pjesma o Miljacka slapu

Ovdje je Krka izrekla tajnui pokazala snagu i moć,kako do Zrmanje može proć’kroz pukotinu i kroz tamu.

Zašto pustiti damubez prosca i udvarača,koji u slapu živekao u bajcii sviraju na lutnju…A slap je svoju ljutnjupokazao u struji…Turbina uporno brujii svjetlost putuje žicom,čudan je ovo slap,gledam s nevjericomna sve njegove dražii mislim o sebi:poljubac zemlji tražim.

Pjesma o Roškom slapu

Kroz ogrlice dok se lomii pjenom raskoš dočarava,slap o Winnetou hrabrost pričai drevnu priču mladićkog žara.

Gradina Rog mu dade imai on se gordi, širinom mjeri,svakog je ljeta potrebno čovjekuda veličinu, korakom izmjeri.

Kaskade trepere na suncui vodomar se skobi,zaroni pernato tijelou zapjenjenoj vodi.

I tu se Krka u jezero rušii tu je odmor tijelu i dušii tu je sablja Mandušić Vuka;još i danas kličemo: Laka mu ruka!

Stupe su oduvijek biljce lupalei danas služe istoj svrsii zbog toga,nisu odlutale.

Jezero Visovacnosi prsten, otok Visovac,vječno s fratrima koji ga vole,često s krunicom otokom idui skrušeno se Bogu mole.

OSVIT 101–10220

Pjesma o Skradinskom buku

Tu gdje se Čikola bratimi s Krkomi gdje snagu daju vodi,Tesla sagradi hidroelektranuda Šibenik tame oslobodi.

Sedra u koritu stvara čuda,voda se lomi, pjeni i ruši.I svakome gostu ovdje je mjestoDa odmor nađe duši.

Jaruga i bješe vjerna gradu,svjetla je bilo ulicama,mnoge su majke spavale u miru,jer šetalo se curicama.

Vidikovci mnogi turiste mameda ponesu uspomene,a sve je više hrabrosti ljudikoji zarone u vode i pjene.

Mostovi nude mnoga jezercau kojima ribe nađoše mir,zar nama treba ljepši kutaki zašto idemo u svemir?

Krka, ljepotica od ovog svijeta,ures je našeg ljudskog planeta,čuvajmo je dok nevina trajei dok nam ljepotu svoju daje.

Pjesma o slapu Krčić

Čim rijeka Krčićodluči skočiti sa svoje liticei uznemire se kapi ko pticei rasprše nošene vjetrom,tko bi pomislio, mjerio metrom,koja visina i koja smjelost,ali tu izvire rijeka Krka;kakva ljepota i kakva zrelost.

Ona nema odrastanjekao što ima sestra joj Unaona je bistra i ribe punako krasan rep susjeda paunai slap za slapom govori svimakako ih sedam;ima do Skradina.

Slap Krčić zaledi zimi,ljeti presuši, mahovina plače,ali kad dođu kiše jače;voda se probudi iz ljetnog sna.

Ljudi su čuli za zimski san,a Krčić spava samo ljeti,vodomar suhi slap nadletii začudi se takvome stanju,a onda prhne i odletinekome grmu, na svježu granu.

Raskošan slap je čežnja u jesen,posut pjenama, kraljevni sliči,odlike ima najljepše djeveu nezaboravnoj, svjetskoj priči.

21poezija

Pjesma o slapu Rošnjak

Zbog jednostavnosti i ljepotemještani ga nazvaše Oltari da bude čudnija stvaron je najmanji od svih sedam,ali ljepotom, kao niti jedan,putnika plijeni i oplemeni.

Još ga nazivaju Sandovjel,Tko zna otkada i zašto,Ali je stisnut između liticaI samo ga nadleti poneka ptica;Iznad dvije stotine metara visokih litica.

Oltarom ga nazvašeJer pjena gustaŠto se slapom hučeći spušta,Čini ga kao stol sveti,Te se poželi ponovno vidjeti.

Do njeg se možes lakoćom doći,ako ćeš prvokroz Oklaj proći.

Pjesma o slapu Brljan

Brljan nešto vodom brlja,kao da drevni vrač čara,al’ ima pjene i ima darakad se u slapu obrušava.

Prelazi kamenu barijerukoju od sedre stvori,jezero Brljan u doli tvoridok Manojlovcom ne progovori.

Zatim se smiri, pa Krka tečei tiho samostan Krku ljubi,svečano prolazi alejom topolai svježinom leptire budi.

A nešto niže, što se zbiva?Kada kroz ševar ledeno krene,patka se javi, gore joj zjene,za neke davne uspomene.

Tako i čovjek, što pjesmu piše,bilježi vječnost u jednoj riječi,kao da liječnik bolesnog liječi;svježinom trava i cvjetnom mliječi.

Vlatko MAJIĆ

DVIJE – SADA I PRIJE

Hrvatska tišina

ova mala zemlja dobrih ljudiima snažne žile triju rijekašto nam kažu dokle je našekoje smo zazivali tisuću putajer smo izrasli iz hrasta i žitami pobjednici iz svakog ratasveudilj predani molitvi i trpnjipjevamo tiho da nas svi čuju

majko ti vazda čekaš u tminii kad dođem: lipe li nenadnjekažeš rukama loze nad čatrnjomzboriš riječju što su oči zvijezdamatoliko toga je naleglo na našu zebnjusamo čuvamo ovo malo hrvatske tišinešto osta nakon strašnih križnih putovanestale braće listom pobijene mladosti

23poezija

sve spominješ i šaptom moliš se joša ja iz ličkih visova, prijatelju sokole,s junacima slijećem u zadarske ravnii šibenske hukove sve do čepikućai dičnog našeg grada dubrovnikaotjerati sve ništitelje i zlo u nigdinuraskrilimo o lijepi o dragi o slatki stijegšto iz drevna knina krenu i ode… ode…

sada s večeri starica krunicom domahujemrtvom starijem sinu ranjenom mlađemi meni što pak ostah guja ljuta na kamenuu miru međugorja do živa daha neretve:upišite u bilige i fratarske knjigevrime za vrimena – bog zauviki ova mala zemlja njegovau tišini sva

OSVIT 101–10224

Parenetičan gospodin

moj otac je uistinu onošto znači riječ chefu svom najpotpunijem značenju

uopće nije na začeljupare ga se ne tičuon je svemu kolovođamano destra

doma je stalno ljut na meljući sam ja al’ što mu mogujedino mu spustim„bože carja hrani“i skrijem se

a kad mu moradnem datiovaj pismeni stručni izvještajizmijenit ću samo jednu riječ

staviti parentetičan

29. 11. 1979.sluteći mu zadnji praznik

(pjesma je, među ostalima, objavljena u beogradskom fakultetskom časopisu Znak i zbog koje je autor prokazan te ipak samo priveden na saslušanje)

Danica BARTULOVIĆ

Tko te tkao

O srce mojetko te tkaosunčeve zrake kraoi mirise ljekovitih travada budeš toplomirisavomaleni hramu kojem ljubav svetana oltaru života izgara

tko te utkao u moje grudida budeš san i javasvjedok i spomen svoj ljepotisvim ljudskim ranama od kojih zemlja užasom drhti

Miris smrti

Svaki dan treba nekome poći na pogrebuopće mi se ne ide ali red je poćičim osjetim sumporni miris smrtidođe mi da pobjegnem što daljenadam se Bog će hitno pokojnikovu dušu obući u neraspadljivo odijelojer ovo zemaljsko tijelobrzo se raspada i usmrdi

žurim kući što prije se presvućiispljuskati hladnom vodomodjeću odmah ubacim u perilicu za pranjeili na balkon objesim da sunce je dezinficiravjetar očisti svojim dahombaš mi se učinikao da se smrt zalijepila za odjeću mojuobilježila me svojim znakom

Malkica DUGEČ

Bolna spoznaja

S Tobom prebivamU trenutcima tugePa i kada snivam Da noći nisu duge.

Uza te budim se. Snena.Ćutim da suza se sprema.Tad srca satrvena Spoznam da tebe nema.Nema te. Nema… nema…

Ako se desi danjuDa mi se ponove snovi,Da ne odagnam sanju,Ti me imenom zovi. Zovi… Zovi…

(pok. suprugu Boži uz 30. godišnjicu smrti: 15. 1. 1932. – 17. 3. 1990.)

Iseljavanje Hrvata

Pjesma prva

Otišli su.U tuđinu.Sjetno.Bilo vam sretno.I vratite se.U Domovinu!

Pjesma druga

Otac sinu:“Nemoj se bojati rada.Ovdje su dobre plaće.”A sin se radovao, To bješe mu i nada,Dok još o tuđiniNije ništa znao,Živjeti dobro da će.I bez rada.

27poezija

Pjesma treća

Tuđina boli.Bit će znoja.I krvi,Dojam je prvi.Tko još ovdje strance voli?O, domovino moja!

Pjesma četvrta

Obitelj tročlanaNe može doći do stana.Preskupi jesu.

Pjesma peta

Našli smo sobu.Malena jeI mračna.Kao u grobu.Sin ocu:“Bit će bolje .Malo strpljenja treba.I dobre volje.”

Pjesma šesta

Plaća ne pada s neba.Može se bez vina. I kave.Nezaposlenost vreba.Traže stručnjake prave.O, Bože, zar im razuma nesta?

Pjesma sedma

Za dobre radnike Ima mjesta.Plaće nisu loše.Ali se brzo potroše.Treba hraneI odjeće.Kune u nepovrat odoše.

Pjesma osma

Nesreća se u srećuPromeće.Radit će otac i sin,Zdravi oba,Na nebodera gradnji.“Pa to je posao roba”,Prigovor je prvi. I zadnji!

Milenko ŽUPANOVIĆ

Zastava

Krvherojana zastaviprkosaapostolivjerehrvatskekrunice.

Gospa od Škrpjela

Plava zvijezdau morupokoremolitva bokeljskihsvetacau srcuutisnute.

Heroji

Jezivikriciranjenezemljezastavena oltarusvjetlostikruniceu rukamaherojaDomovine.

Sudbine

TragoviprošlostiprašinomzaboravaprekriveniApostolivjerena oltarumolitve.

Pero PAVLOVIĆ

Pišem: pjesma. Čitam: jezik, zavičaj, HrvatskaUza stihozbirku Ante Žužula: Čuvati na tamnom mjestu

Uzdizao pjesnik pjesmotvor žarom riječi, ehom zavičaja, ljepotom. Klesao, zidao, gradio, ćemerio, tvrdio stih. Vatrom, vodom, zemljom, zrakom. Nebom. Što bijaše ishodište i počelo u otajnu misao stalo. Ocvalo. U jednu riječ. U zov. I riječ se rodi u pjesmu, pjesmotvor, dom, bitak, rod. Pjesnik piše: pjesma. Čita: jezik, zavičaj, Hrvatska.

Kada uzmanjka vatre, žara, uzdisaja, pjesnik se sjeti izgubljenih zanata /ne zaboravljenih/ i bi: vezilja, klesar, zidar, gangaš, vinar, težak, kozar, šaman, žetelac, postolar, tkalac, prosjak, ranar, ložač, sanjar, čarobnjak, orač, ronac, vračar, zvonar, pijanac.

I kada sve to bi, onda je zvao žutim glasom: nedirnute bjeline, sobu punu knjiga, otetu pjesmu, prazno mjesto, more od pjesama, kolonu mucavih riječi, neznane staze, niz od kupine, peračicu nad vodama, nezgotovljen stih, polog u krtolu.

I kada sve to bi, pojaviše se onjušena stopala: krvava pjesma na usnama, mrcenjaš, zapaljen sutrašnji dan, sadnica, breme vode, štap i starac, oporuka, išton dvojac, ranjen od zarona, zingani kovčeg, gluhe dubine, zatvorene škure, ranjene oči, sjena što te ostavlja.

I kada sve to bi, slijedi gaženje po divljoj riječi, i: divlji početak, bez mjesta znak, odbjegli vuk, smokova zemlja, ponornica, noge u moru, oda vinu, oči, izvorište šuma, razapeti dio mjesečine, knjiga, izgovorene riječi, krošnja grožđa, cvjetanje, kraški stvor, kozlići, kameno leglo.

OSVIT 101–10230

I kada sve to bi, eto svečane izjave. Bivam mlađi. Da je tako, svjedoči: imotska mater, imotska likaruša, imotski sonet, imotski pejsaž, imotska noć, preslica, tvoje mjesto, recept, maginja, rana, jambori svetog Luke, porođajne muke, lasice, jeka.

Pjesnik Ante pisao, risao, tvorio, krovio, domio, pitomio: rukom, perom, umom, srcem, duhom. Stvorio prvorazredno pjesničko djelo. Čuvati na tamnom mjestu. Zašto? Da od velike i blještave svjetlosti ne potamni nego se u poj zauvijek udomi.

Adolf POLEGUBIĆ

čekao sam Te od davnine

čekao sam Te od davnineod davnine sam Te čekaona nekoj postaji dalekojgdje ni vlakovi višene prolaze

gdje na vrhovima čekaoniceptice se gnijezdei gdje navratitek zalutali gavranu kasni sat

čekao sam te od davnineod davnine sam Te čekaona nekoj postaji dalekojbez vozna redagdje tek potrgane tračnicesvjedoče o davnu putovanju

došla si u kasni sats buketom šipaka i osmijehom većimod sunca

i unijela smiraju ove rukeumorne od čekanjau ove koraketeške od hodapo dalekim gradovimana nekoj postaji dalekoj

OSVIT 101–10232

Lagano si me dotakla

poput listakoji se nečujno spustiona kosu moju

a lišće je gotovo otpalojoš tek pokoji list prkosi hladnoći

i on će nestati pred naletom snažna vjetrau vihoru

a ja ne mogusamo tako nestatiu nekom danuu nekom vremenuu nekom vihoruiako mi se čini da svakodnevno nestajem

to se Sunce nadvijanad moju glavui osvjetljavaneke nove oblike neke nove vidikepute iznad mojih putai misli iznad mojih misli

otkako si me dotaklaviše je snage u koracimai nježnosti u riječima

više je svjetlosti u očimai radosti u grudimana putimakoji me Tebi vode

33poezija

kad prođe sve

kad prođe sveostat ćeš u mojim pjesmamau iskramakoje su nas ispunjale

kad prođe svei tada bit ćešdio ovog bićau nekom obliku novu

a u danimakoji dolazene zaboraviosmijehe i suze

i riječ blagukoja me visoko uzdigla

zima me prekrila

kao cvijet samnestao u snijegui drhtimod čežnje da Te dotaknemi usnem u blizini Tvojoj

a noć je kao podivljali vranacšto u galopu nestaje

nije joj mogućedohvatiti grivukoja se nadvila nad posteljui titra

hladno je, hladnodaleko od doma

i rukukoje su me grlile u proljeće

Marina ALERIĆ BEBIĆ

Nimo kolo

Oko nas i u nami vikovi i tragovi

Dugo smo se boriliProklet ko odustane Ne bilo mu biliga

Nimo kolo sve nas povezuje

Krv u vrućim dlanovimaUžareni tabani I kamena ploča znojem poškropljena

Sve je drugo prašina

Nimo kolo ostaje i sve nas povezuje

Primjera ne zakletva

Primjer a ne zakletva

Brbljavci imajuDjecu nerazumnuJedni drugima nebo zatvaraju i krote istu pogrešku

Plemenitost i bremenitost i postojanost vašuPrenijet ću djeci svojoj u smiješkuDa znajuSva je se ljubav zgusnula uČetrnaestu postaju

35poezija

Sudci vaši suđeni bit će

Narod vas vaš nosi u dušiA oni što su vas prodanom sudu prodaliOni će vas nositi na dušiOni su samo odgodili svoje mukeZbog koristi kraće i pobude plićeU dan Njegov život vašIz njihove pitat će se ruke I suci vaši suđeni bit će

Van Gogh

Van Gogh je odrezao uhoA koji organ GospodineBih ja trebao odrezati

Lako je kažešSlušaj pouku

Ako si psovačAko psuješOdreži jezik

Ako si HrvatI ako glasuješOdreži ruku

OSVIT 101–10236

Nezgodno

Kad bogat krade siromašnomKad nakinđuren ismijava ubogaKad se lažljivac kune istinomKad u krave nema mlikaKad u bika nema rogaKad stariji uče naopako dicuKad kurba isporavlja sveticuKad pametnoj naređuju ludeKad kukavica kudi junakaKad krmenja uđaše ljude

Živi bili pa vidjeli

samo ćeš vidjetkad sve ovo prođeokrenut će u nas naše cijevinapustit će nas kolovođeizgrebat će nas miševinavalit će na plećke junačkezaplotnjaci psi i šugave mačkepodsuknjaši bit će suci našigotovani bogomdanidezerteri džabalezisve pripametnosve nadpametnosve stratezi

37poezija

Ercegovina

naša Etiopijanaša sijalicanaša žaruljaovden se muka znojen ladicvrčak istu notu vrtiludilo životaludilo smrtini u kiši blagani u suši gladas kolina na kolinomuku zemljanu mučebajam se dobrim kamenon tučeda se dođe do neke jezgre meke

Prabubnjevi

od siromašna brdaganga se slomilastrojem drskim taknuta gomilastara tisuće godinaiz nje iskaču strijelekosti nakićenešćućurene i još bijele

vjetar je vrućkleklo je žitookolo kuda je zelenaMatica vrtila sebi korito

zmija se na smokvu penjehlada nema ni u grobuvrijeme je varljiv terena valja mu se pokorits vlastitom lubanjom na drobu

zagledat se u svoje tijelokao u kuću raspaluzapovjediti duhatoj krvi mesu i salu

u Križu je naša istinaali nisu li i nas rodilii nisu li i oni bili Božjioni što su sviralina kapku bubnju i koži

glave su nam gađalivisjele su na križui stršile na kocupod poganom čizmom rađalii vjerovali Ocu

OSVIT 101–10238

Trublje

Čuju se trubljeKonji se trzaju bubnjevi bijuBudi se zemlja puna kostijuDragi moj dolaziKako mu lijepo haljine stojeNema mu ravna u snazi

Čekam ga pjevajućiK njemu uzdižem granjeSrce mi bajam u cvatuNaranča za branje

Ljepši je od suncaOd bistre tekućiceI od cvjetne doline

Pogled me Njegov kitiDođi lastavice mojaDođi poji se i siti

Duša mi leptirRasplesani plaviDolazi janje mojeS trnovom krunom na glavi

Dođi ružo mojaDa svi što u sumnji stojeSnižu se udivljeniPred krvavo srce tvoje

Matej ŠKARICA

Jeseni u Ramskom kraju

Zagasite tople boje listopadapretopljene izmeđ’ Postinja i malog vodopadatragovi čovika zameteni po međama, livadama, lugovimamlin stari pored rijeke na drvenim stupovimacrkvice bijele zvon u pitomoj nizinizrelo voće i bakina preslica u hladovininadanja, strepnje, ožiljci od povijestina trenutke zaboravljeni, iz zapisa života izostavljeni…Vjetar s Kolivreta – šum blagi u krošnjama trenutak sjetnosti u sepet seljačke spretnostimiris šljive, kestena, oraha i hrastasvjetlost zalaska na vrhu vel’kog plastatek predvečerje drimnost1 neku plodivijugava cesta prema jugu što vodiuz misao na ono što bilo je i što tek doći imanaraštaj u tihom kolu i na trenutak sve uokolo štimapisme stare glasovi s Uzdolana zidu slika stara ponad kreveta i uzglavljagodine stradanja: 1463.1943.1993.Na blagoslov poljanek’ više ne prate puk ovdašnjiAmen.

1 Pučki: sanjivost, biti driman ili biti pospan.

Ljerka MIKIĆ

Mir

Pravimo se da se ne vidimo.Ponos na ponos.Inat na inat.Ne priključivati strujuradi mjera sigurnosti;može biti požar ili kolaps.Stradanje nedužnih. Dobri glumci loših uloga.Potpuno predanje savršenom scenariju.Ne mijenjamo radnju filma.Glavni smo i sporedni protagonisti.U pitanju je karijera i novac.Rizik se ne isplati.Kriza uzima danak. Jedno smo drugome svjetlost i sjena,sljubljenost dana i noći,oganj u ledenjacima ravnodušnosti,zatišja pred olujeu oazama pustinja.Korak se koraku sklanja.Oboren pogled. Slijepi kraj zdravih očiju.Negiranje očite prisutnosti.Izbjegavanje istine.Dobro ne podnosi laž.Klauni i zatočenici klisura slobode. Ljudi se čudeći ignoriraju.Mir pod svaku cijenu.

41poezija

Tajna

Sve se dublje povlačizgrčen u orahovoj ljusci.Neprikladnost postaje sklonište.Gradi dom. Odlazi sve češće.Vrati se ponekad.Navika izbivanja.Potreba odsutnosti.Stvara vlastiti svijet. Nepoznatima zabranjen ulaz.Poznatima otvara rijetko.Ostavlja i briše trag.Oaze neprohodnih klisura.Šume hrastove šetnje. Gnijezdo sve bliže zvijezdama.Zalazak sunca na jugu.Mjesec odlazi na sjever.Čovjek zagonetka.Život tajna.

OSVIT 101–10242

Patnja

Nema te,kao da nema mene.Trebam tvoju blizinu,riječ, pogled… Ne znam gdje si, hladno mi i prazno,gluha tišina,nervozni prsti,modre stisnute usne.Krv u krvi. Nebo suosjeća sa mnom.Plač u pjesmi ptica.Svjetlost dana u noći.Ples leptira u vjetru.Proljeće pred vratima. Tuga klija u zemlji.Bolest te udaljavaiz mog života.Nosim križ ljubavi i nade.Patnja pročišćava. Osjećam teiako ne osjećam vlastiti dah.Želje pokreću misli i dušu.Srce slijedi tvoje otkucaje.Nemir na putu mira.Moja sjenaprati tvoj lik.

43poezija

Istina

Osjećaji, misli i željese nižu kao biseri.Blizine i daljine snova.Put na jug.Srce i sunce u zagrljaju. Neki oblak za hladovinu.Maestral i snijeg u stijeni i draču.Ružičnjak cvjeta i vene.Dolaze novi pupoljci. Navodnjavanje stabla u korijenuza bogatu krošnjui obilan plod.Blagoslov ubiranjadarivanja. Dolaze i izmiču riječi.Osvaja tišina.Ljubav u Istini.

Marko BOŠKOVIĆ

Sjećanje na Nikolu Martića Moja sjećanja vrjednuju i uzvisuju ime tvoje.

Za tvoju pjesničku i besmrtnu dušu molitvu govorim: Neka tvoja umjetnička duša u miru Božjem počiva u raju! Za pokoj duše tvoje prinosim: Ne samo jednu svijeću! Susrete s tobom dok živim ne mogu i nikad zaboraviti ne ću! Znao si da nisi malen hodao ispod zvijezda! Zvijezde su ti rasvjetljavale put do vječnosti!

Ispod stabla nasred svijeta zvao si svoju sestru Janju: “Sestro Janjo! U mrkloj bezvremenoj noći za raznozorja nova čuvaj stado od vukova!” Pod stablom nasred svijeta obukao si svoju košulju od lišća! Ispeglanu vjetrovima života! I zanavijek se vratio u svoje rodne Višiće! Na vječni počinak! Tvoja će duša u raju s anđelima PSALME PJEVATI AMEN!

Nevenka KOVAČEVIĆ

Dijalog s bakom Rekla bi pokojna baba, ništa nije, sinko, teško radit kad se ima volje i kad je čeljade sputno. To ti ga je ko da se zabljavaš.Nema ništa gore od livoruka čeljadeta. Ne stupči der mi oko glave već jami mećaju u ruke i meti mliko. Ozeble su mi, bako, ruke i noge, vako malo stupčim da se ugrijen. Udri mećajon po stapu ugrijat ćeš se, zuar je sinko da štogoć privridiš. Ti bako cili život meteš mliko a ništa za to nisi dobila. Kako nisan, muke ti. Dobila san tebe, vidiš klika li si naresla na mojoj mlaćenici i maslu. Nema većeg blaga otoga. Ne će potlje mene ni›ko mest, ne boj se. Sad žene kažu ima kupit u prodavnici. Ne će ti bit više ni krave, ni mlika, ni masla, a ni stopanjice. Sad su samo, brte si moj, nike gospoje što cili dan zjaju ne smiju ništa radit slomit će im se notki.

OSVIT 101–10246

Odaju s besposlenom muškadijom po kavićima, piju puše. Bona, bako, ti si zaostala, ‘ko je vidija cili dan lupat u prazno, sad ti sve rade roboti. Proša je vakat kad su žene crnčile cili dan. Dok je, sinko, Bog oda po zemlji sve je bilo naoposum,a sad sotona kezi zube na narod. Ja ću mest mliko dok mogu migat sobon, a potlje me nije briga, radite kako vas volja. Ako će te lajat i na zvizde.

Lapte Zašto uvik kupiš lapte, majko? A šta misliš zašto kupim, sinko? ‘Ko će drugi ako ne ću ja? Ta ne ću i’ bacat. Tribat će za zakrpu, otkat ponjavu, od veće iskrojit i kotulu. Ne razumin, šta će ti za to lapte, što ne kupiš u Safije novog postava? U ime Isusovo ti bilo! ‘Ko će dat para, sinko moj za kupovat postav? Od ovo malo duvana što otran u doganu jedva platin zadrugi djubar i najlon i kupin koje kilo mesa

47poezija

da baren godišnje ručamo ko prava čeljad. Nu, majko, duše ti, di je ćaćina plaća iz platnare? Sinko moj, ja o’ čeg vam kupujen cipale i bate, aljine i knjige za školu. Vas je šestero dice, triba mi puna žaka para. Da namaknem koje krme i mekinja za odranit, nami brašna i drugi namirnica za prizimit. Ne razumin te, majko. A, moje dite, otkad vam u školi pune glavu modon ništa više nije naoposum. U vrime moje mladosti išlo se u crkvu i molilo Bogu i sve je bilo kako triba s Božjom. A sad odnija đava svoje. Stvarno ne razumin, majko, što ne valja današnje vrime. Ajde koci te lupali, okani me se, ne prdoklači mi više kraj moždjana, pušći me da radin svoj posa.

Bruno MAJIĆ*

Odašiljač vječne postaje

uz 115. obljetnici rođenja Tina Ujevića

Veliki Tinljudi ptice mravineiscrpna snagako svjetionik pravi

Zvonki pogledmirisni krajolikodzvanja u nedogledigre dječje urlik

Danonoćno svjetlokrijesnica cvijećeu okrilju stare kostuljebroji putnike sreće

* Bruno Majić (Vitina, 1960.) je fotograf i pjesnik. Objavljivao u novinama i časopisima tekstove i fotografije. Više puta dobio priznanja i nagrade na nastupima i izložbama. Umirovljeni je ratni vojni invalid kao dragovoljac Domovinskoga rata. Objavio dvije knjige pjesama: Kruhom protiv zmije (RKND, Rijeka, 1991.) i Napuštena obala (Das Wort, Slavonski Brod, 2020.).

Pjesme njegovejednostavne naviruko ruže u kolovretusvjetla kruže

Traže mojunezasićenu dušuprazan zdenac okrjepljenjačami čeka

49poezija

Vrisak

Vrisak vrisnu stisakposkok skoči poskočinjegov oštri maču strahu velike očizaču se jecaj plač

Dječak vrisnu u vriskuzaustavi pčele u radujavi se mirisom vriskada ne izgubi zadnju nadu

Utonu u moru vriskavrisak vrisnu stisakbijaše topao ko meda sada kao led

Vrisak vrisnu stisak

Sve se izvitoperilo

U samoći kuće plačunema više krovovakoji mi djetinjstvo uzešeali zato ima korovakoji bacaju sve u zaborav

S ljudima i kuće umiru

Nestaju iz godine u godinua priroda se nanovo rađabudi rastejedina uvijek ispraća laste

Sela umiru nestajuu čvrstom zagrljaju bršljanasamo zidine ostaju

Iz proljeća u proljećepriroda se s mirisom budiprocvjetalo i ozelenilo drveće

ali uzalud nestali ljudi

Snježana LOVRIĆ

xxxI kiša je padala kad otišli sunoć je cviljela zagrljena vjetromi koferi stari natučeni i posuđeni nisu teški bilisamo su noge ko kamene bilepognute glave stidljivo zbogom na ustima oca majke i staroga dida a babi je bolje što iz groblja ispraća putnikeza daleku nepoznatu i negaženu zemljumoli mater klečeći na koščatim koljenimaglasno ljubeći križ na očenašima povlačeći meculet na čelo da jad njen ne vide na licui steže krajeve meculeta u čvor pod bradom i srce u čvorus grumenom svoje tuge ode brzo u vrtas motikom da ukopa svoj čemer u zemlju crnu

51poezija

Klasje s neba

Na brdu života gdje šuštanje grane dodira željnebudi u meni prošli životi od šutanja u noći obično krv mi se sledi ali ovo ovdje je drukčije nešto i nema straha to je govor iz daljine toploga danai šuškanje lišća ispod babinih bata i škripa samara na magaretu sivomi u tom šumu prepoznajem šum dlanova ispucale kože babinedok krajeve menculeta diže na vrh tjemena ukrašenog srebrnastom pletenicomtanjušnom na rubu čela

u šumu brda mog uklapa se šum razmišljanja mogje l’ to ja plačem u skrušenosti svojoj dok gledam u zemljuu travku u kamen i neboto kapi sa dijela moga neba teku liju točepretačuć se u niti duge vijugavenoseći svjetlost sjajnu što s mokrinom svijetli menina zemlji mojoj rođenojniti srebrnastozlatkaste u snopovimas neba spuštaju sežute se i sjaje ko nekad snopovi zlatkastog žitai srebrnasta kiša s nitima sjajnimod žutih dukata s neba posudila svjetlo bijelo sjajno i sve je tako bajno i nestvarnoto klasje s neba toči u prohladnoj pustoj noći

53PROZAPROZA OSVIT

Srećko MARIJANOVIĆ

SMIJEH JE (SVE)MOĆAN RATNIK

- ulomak iz romana -

Pojavili smo se ujutro. Dan naviješten iznenađenjima i nepovezanim početcima. Namještamo prikladna odijela, gurajući pištolje u navlake pod pazuha.

- Trebat će nam, neka ih, neka – pjevuši prijatelj. – Imaju li oni za-štitari išta od oružja, naravno legalnoga?

Pogledasmo upitno njihova zapovjednika, koji se smijuckao našem pokušaju skrivanja pištolja pod sakoe. Tip je vlasnik lica koje spaja tajnu neodređena lukavstva i strahopoštovanja prema svemu oko sebe. Opreznost kombinirana s revnošću i navikom da sto puta provjeri već izvrnuto i pregledano samo nas pogleda i reče:

- Svaki metak koji posjeduju, žigosan je i oporezovan.Smijeh, taj svemoćan ratnik još nije ishlapio kroz splet naših zateg-

nutih živaca, istrzani kralj pokretač, zapovijed koju tako želite provesti u djelo. I ovaj put je bio tempiran smisao, postavljen kao skretnica, mala uputa namještena između početka i kraja, s njom je nemoguće potonuti i ne uspjeti. Smijeh, naša zajednička umiljata ljubavnica, na koju nitko od nas nije ljubomoran nego što je češće dijelimo postaje uzvišenija i poštovanija, prisnija nama i onima što se smiju uz nas.

Rovareći ranim jutrom, uspjeli smo na gomilu skupiti dijelove dana. Opak i rastresen šepurio se nad našim malim busom, uvodeći ga u rasje-linu između dviju velikih planina. Vozač ulickan, bus čist i svjež, miriše i juri tako brz i jak. Opušteni na sjedalima, nismo se previše zamarali riječima, radije nekim mekanim melodijama s radija. Nenadani upliv sunca kroz prozore uzburkao je sanjivu svijest i nemoguće je bilo ne odgovoriti na taj sjaj. Polako se utisnuo u nas zavodljiv božanski znak,

54 OSVIT 101–102

kao i oštar zrak s planina koji razbuđuje i podsjeća na to tko smo i gdje idemo. Običan voden sliv, kao odušak snježnih nakupina na dalekim vrhovima, bučio je pokraj nas rušeći se dalje u kamenitu nizinu. Bus i rijeka, isti pravac, dva smjera, mislio sam kako je najbolje ne reći ništa, dok je svjetlost maglenim nitima plela paukovu mrežu, visoko iznad drveća i oko našega vozila, koje se probijalo prema gore, gdje je rastao vrh, poput ogromna bijela plasta sijena. Mi ispod kao poslužitelji s gra-bljama i vilama, plastimo naslijepo nabacujući ovo nešto što imamo skupljeno, ne znajući što bi s njim.

Ustao sam u toj razglednici iz djetinjstva, ponesen hladnim razgla-som jutra, te gledajući rijeku postao malo čudan ne samo svom prija-telju.

- Ne vidiš dobro iz sjedala ili ti treba uzvisina?- Da, visina, patim za njom – nasmijah se. Pecnuo me zbog srednje-

maloga uzrasta.- Što je? – upitno me pogleda. – Vino ili ono tvoje?- Oboje. Vino mi smeta posljednjih dvadesetak godina, a ovo što

sam ja umara me nekih, evo skoro, pedeset.Kada razgovor naginje u tmasti ponor neizgovorenih misli, svaka

riječ romori u prazninu, a razmišljanje o prolaznosti i nepotrebnom za-tvara taj začarani krug nemuštoga i nijemoga, mi se i dalje koprcamo na rubu mučne tišine pokušavajući iskopati iz toga riječnoga taloga prvi slog koji će dalje povući sa sobom ostale riječi, slike, doživljeno. Hvatamo zrak s ruba koji nas usisava u nigdje, svjesni kako otimajući se samo gubimo prihvate okolo, koji proklizavaju pod našim tijelima i krše se kao tanki srebrni rukohvati ograde. Nikada nismo imali neki čvrst oslonac pod sobom, uvijek je to bila slaba mogućnost za nešto, tako smo postali stabilni i sigurni učeći lebdjeti kroz zapreke. Povlačeći se plazmom tišine, sve više smo sigurni kako ima smisla u tom što na čudan način prenosimo ovakva lupetanja, kroz pomnju naših pratitelja, poklanjajući ih jedan drugomu.

Dok nas uzdiže moć mini-busa nad krajolikom, čini sigurnim njego-va brzina i stabilnost, koju potvrđuje upadom u krivine i izvrnute kosine ceste, sve više smo raspoloženi kao djeca, gubeći se u jutarnjim otvori-

55PROZA

ma krajolika i hrpicama snijega koji kopni ovdje na skoro tisuću metara visine nad morem. Odlazi u nepoznato jedna mala skupina političkih početnika, gradeći jedan stepenik na kuli demokracije, za skupinu vrlo važan i masivan, za kulu tek posljednji u nizu sljedećih k njezinu nepre-glednu i neslućenu vrhu.

- Pogledaj ovo sam dobio na e-mail – kaza tajnik čvrsto stežući svoj mobilni telefon. – Poslao mi jedan znanac.

Na snimci skup vlasnika kamenoloma u jednoj zabiti negdje na jugu. Jegulje, brudet i vino, obogatili su provod te večeri blizu močvare. On ih je, onako pijane, tajno snimao, a glavna tema njihove rasprave je vlas nik kamenoloma na sjeveru, koji te večeri nije bio s njima. “Pro-blem” je što on daje plaću radnicima veću od prosjeka, koji oni zadrža-vaju već godinama. Nikakva proizvodnja, nov način obradbe kamena, plasman proizvoda, ništa nije zaokupilo njihovu pozornost, samo ta, po njihovu mišljenju, najbitnija stavka, povećanje plaće radniku. Vika-li su, prijetili, ne i nikako, zašto, on nije normalan, treba mu spremiti upozorenje, političari šute i rade svoj posao, on iskače, trošak, treba ga izolirati, baciti na koljena, likvidacija, bomba pod auto, obitelj…

- Je li ovo javno objavljeno?- Ma ne, prijatelj mi je zabranio, boji se, ni slučajno, ostat će bez

posla, i tko zna bez čega još, ako procuri snimka.Utihnuli smo načas, povezani tim sumornim i teškim mislima.Političari vode glavnu igru u sprezi s poduzetnicima, većinom i sami

poduzetnici, skrojili su sustav koji im ne može kontrolirati izdatke, ni samu dobit, ne mogu sebe natjerati nikakvim sredstvima da povise pla-će radnicima. Čak ni u državnoj upravi, ne povećavaju osobni dohodak jer bi se to odrazilo na radnike u privatnom sektoru, pobunom kod pos-lodavaca. Kad se pojave viškovi u državnom proračunu troše se na po-ticaje poslušnim pojedincima, dogradnjom besmislene infrastrukture, izgradnjom cesta koje ne vode nigdje, objekata, dvorana u mjestima koja zjape prazna. Ostatak iliti glavninu novca raspoređuju međusobno, maskiranim tokovima mnogobrojnih računa. Svaki od njih je pokriven basnoslovnim sumama kredita, milijune eura u sprezi s bankama podi-žu pojedini od njih, ulažući u neproizvodne djelatnosti, za sam besmi-

56 OSVIT 101–102

sao trošenja novca, stvarajući od naroda ovisnike koji nemaju svoju hranu i potrepštine, nego isključivo onu sa zapada ili istoka. Gladni na plodnoj majčici zemlji, zaboravljamo kako uzgajati životinje i proi-zvesti voće, povrće i žitarice. Zaboravit ćemo kako uraditi bilo što, ako nam nije netko zapovjedio ili platio minimalno za taj posao. Besmisle-na praznina nerada, utopljena u ovisnost o kupovini gotova proizvoda. Duboko srozavanje u sam ambis nesposobnosti i beznađa. Sva stoljeća rada na aktiviranju svijesti za preživljavanje i snalaženje, svela su se na kamčenje novca za kupovinu namirnica u celofanu, bez obzira na to što takve iste rastu oko nas i teku pokraj, samo ih ne primjećujemo ili smo zaboravili kako ih ubrati ili natočiti u posudu.

- Što si htio reći? – primijetih njegovo komešanje na sjedalu, znak kako ima još nešto bitno.

- Nije ovo jedina snimka, javio mi se nedavno školski koji je nazo-čio skupu udruge poslodavaca hotelijera, ista priča, snažno inzistiranje na ograničenju izdataka na plaće, ni na šta više, samo na to. Ne možeš vjerovati koliko se trude da u svojoj blizini imaju siromašna i nezado-voljna radnika. On im je vjerojatno, gledajući ga takva bijedna i slabo plaćena, uplašena za svoj posao i preživljavanje cijele obitelji, znak i podsjetnik kako su uspjeli, jer nisu poput njega. Očito u svojoj bolesnoj viziji stvaranja, nemaju druge potvrde i dokaza za uspješnost do nevolj-nosti, propadanja i siromaštva drugih. Ne mogu uživati u onom što su napravili, nego u tom što su razorili slabijima i manje vrijednima. Nji-hov smisao je besmisao umornih, njihov ponos je stid poniženih, znaju se smijati tek kad čuju kako plačeš, tvoje poricanje pod teretom muke, za njih je priznanje na krilima ushita. Bol i patnja nemaju isto značenje za one koji ih podnose i druge koji pružaju tako nešto potonjima, ne kaže se uzalud “zdrav bonom ne vjeruje“.

Sjetih se kako mi je nedavno nešto slično govorio stari prijatelj, do-bar majstor na obradnim centrima, za glodanje i oblikovanje metala, mislio sam kako pretjeruje, onako pripit i nije mi bio uvjerljiv. Njegova gazdu, koji im daje izdašne plaće i slobodne dane, zvali su čelni ljudi industrijalci našega grada zbog tog istog razloga, kako bi smanjio plaće, jer im „preotima“ radnike tim ogromnim novcem, a oni ih navikli go-

57PROZA

dinama držati na toj mizeriji od satnice. Taj njegov biznismen je mlad čovjek, proizvodi aparate za kladionice i kockarnice, samo je, reče mi, saslušao šta hoće, platio im večeru i otišao.

- Znam za industriju, ona nije ni velika – rekoh – ali svejedno, isto je stanje na benzinskim crpkama, u autoprijevozu, plaće im ne miču već desetljećima. Dok se vlasnici naočigled siromašnih radnika basnoslov-no bogate. Reći nekomu kako ništa nije promijenio već desetljećima, više bi nalikovalo na sprdnju i zafrkanciju, kod nas je to bila istinita i bolna slika svakodnevice. Već desetljećima ljudi trpe takvo ophođenje, mrzeći državu i privatnika, trpeći neimaštinu i propadanje, gledajući u zapuštena polja i pašnjake, groblja tvornica zatvorenih zbog nerada i nemara, svjesni kako ne mogu promijeniti ništa, čak i da žude takvu promjenu, svejedno, za većinu od njih je kasno.

- Svi su povezani tim prešutnim dogovorom – oglasi se tajnik. – Male i mizerne stranke, sindikati, političari, velik dio biznismena, ban-ke, sudci, policija, čak i kulturni i prosvjetni radnici, aviokompanije. Usadili su u svijest naroda kako smo samo jeftina radna snaga i na toj činjenici počiva sve i od te konstatacije koja je pravi matematički aksiom, proizlaze budući, sljedeći i nastajući sadržaji. Izvan te činjeni-ce koju godinama zavlače svi okolo, čak i sami razglašavamo je dalje vjerujući u nju, ne postoji više ništa i nikakav drugi svijet. Zato ljudi bježe iz njega, odlaze iz toga kontaminirana kruga koji zrači bijedom i unaprijed dogovorenim siromaštvom, malim satnicama, strahom od gubitka takva posla, osjećajem manje vrijednosti, samoponiženjem… Djeca nam se rađaju s našim smežuranim, poslušnim genima, naprav-ljenim od molekula straha, dubioze i propadanja.

- Znači novca ima samo se krije od naroda – progovorih napokon.- Tako nekako – uzdahnu moj tajnik. – Dijele ga međusobno, pre-

ko udruga, vladinih i nevladinih, razbacuju poticajima poslušnicima i onim koji će im vratiti dio. Preko fondova za zaštitu okoliša, nagrada i besmislenih sanacija požarišta – najnovija sanacija nedavno za izgorje-lu trstiku i šaš obližnjega jezera. Simbolično gase vodu stotinama tisuća maraka. Ne postoji ljudska djelatnost u ovoj zemlji u kojoj ne vlada mito i korupcija. Sve je u zakonskim okvirima, takvi izdatci se ne pro-vjeravaju.

58 OSVIT 101–102

- Nitko te nije kontaktirao ovih dana od sindikata, predstavnika pos-lodavaca, političara bilo koje vrste?

- Nije – odgovori on.- Ni mene nitko, čak ni mediji nisu popratili značajnije naše skupo-

ve, kao da ne radimo ništa.- Kao da ne postojimo – završi on.Postade mi nekako čudno kako nitko nije pokazao interes za nas,

ipak smo podigli na noge tolike ljude, nešto nije bilo kako treba. Kao da nas nema, ne vide nas u nekoj budućoj diobi vlasti, kao da više ne ćemo ni postojati. Pogledasmo se onim istim pogledima iz vremena kada smo jedan drugomu čuvali glavu te na svaki sumnjiv znak i šum zaustavili bi se i razgledali okolo, analizirajući zvukove i sumnjive kretnje.

U taj tren oglasi se naš glavni zaštitar, koji nam je upravo prilazio.- Razgovarao sam malo s vozačem. Kaže da nas je trebao voziti stari

šofer, neki zet od vlasnika kompanije, a taj je opet jedan od donatora stranke na vlasti, ali su nenadano ubacili njega puno mlađega i neisku-snijega. Ne zna zbog čega, dosad je vozio tek male kombije, a kako se plaća po turi, nije se protivio. Kaže da poslije nije ni vidio više staroga vozača, kao da je u zemlju propao.

Pogledasmo se sva trojica, samo sam glasno izustio:- Zaustavi bus!Vozač se okrenu i brzo posluša, stadosmo na prvom proširenju.- Van, svi van! – posljednje je što sam rekao, prije nego što smo ga

napustili bez panike. Uslijedi otvaranje prtljažnika i pretraga motora i podvozja, razletjeli

smo se kao mravi na prosuta zrna pšenice, otvori, premjesti, prebaci, opipaj. “Čije je ovo?”, svako malo bi odzvonio upit i odgovor pri pre-turanju opreme i torba. Ovi kod zadnjega prtljažnika zovnuše, našli su paket za koji nitko ne zna čiji je i odakle se stvorio. Skriven u jednom kutu, teško uočljiv, brzo je izbačen vani – počesmo ga otvarati.

- Polako, stani! – viknu vođa zaštitara i izvadivši nož poče lagano odsijecati traku ljepila oko njega. – Maknite se svi iza busa.

Poslušaše. Naravno ostadosmo s njim i nas dva. Samo nas je kratko presjekao pogledom, dok je podizao malene kartonske poklopce.

59PROZA

Ispod njih se pojavi mehanizam nalik na dio automobila, s malenom pumpom i žicama, sat se nalazio po strani, natkriveni ekran je bliještao plavičastom svjetlošću, dok se nekakva tekuća smjesa u plastičnim am-pulama počela miješati u središnju zelenu posudu, mijenjajući boju.

Samo smo sekundu buljili u to čudovište, tri para ruku krenuše skoro istovremeno. Ovomu je smetao nož, moj prijatelj je bio korak dalje, tako da sam ga prvi dohvatio, uputio se k rijeci, zamahnuo i brzo bacio paket u vodu. Rijeka ga odjednom poklopi brzacima te tako nevidljiv, otplovi dalje. Nakon nekoliko sekundi iščekivanja počeše prvi do vrata ulaziti u bus, istoga trena odjeknu snažna eksplozija, ogroman mlaz vode i pjene izdiže se nad kanjonom, zalivši dio ceste iza nas.

Ni riječi nitko nije rekao, siđoše ona dva s ulaznih stepenica i po-novo obavismo pregled čitavoga vozila. Nakon pola sata krenusmo. Prepirka oko toga da se vratimo i obavijestimo policiju brzo je završila pametnom konstatacijom kako ćemo tako sigurno izgubiti izbore ne uradivši ništa. Policija bi, kao prvo, zabranila skup, provela istragu u samoj stranci, blokirala nam rad, tako bismo sve ovo dosad urađeno mogli zaboraviti. Dvojica muškaraca iz naše pratnje i jedna žena izašli su na prvoj benzinskoj crpki, bojali su se, razumljivo. Vratit će se kući taksijem, ženi je nakon eksplozije bilo slabo. Nismo im progovorili ni riječi, samo smo nastavili raspravu svatko sa svojom uzdrmanom svi-ješću. Te mutne nečujne monologe prekide naš zaštitar kao poručen:

- Neke velike face, a…? – nasmijao se gledajući u nas tako smrknu-te. – Niste bez razloga gurali te pucaljke u kapute.

- Čimbenici za zatezanje odnosa s vlašću – nakloni se moj tajnik, prihvaćajući šalu, unoseći u okrutnu zbilju jednu slamku kroz koju smo mogli disati.

Ponovo ona, vratila se, nije nas napustila. Obratila nam se kao tiha prijetnja, poslije je bila dosta glasna, razorna, ipak smo izmakli, još će se ona igrati s nama dugo, osjećali smo to cijelim bićem. Vraća se ono podrhtavanje, jeza u kloparanju kotača, jedno novo iskustvo za koje nismo pripremljeni, ne možemo se pritajiti, sačekati, osluškivati i raz-gledati satima, da bi odlučili kako i gdje. Ovdje smo izloženi volji i pro-htjevu skrivena neprijatelja, podmuklosti njegovih plaćenika, o kojima znam samo to kako ih je vjerojatno trojica, zasad.

60 OSVIT 101–102

Pogled mi se zadržao na vozaču, zaštitar to ulovi i reče kako je si-guran da nije znao ništa, kako se tajmer vjerojatno uključio kad je stao bus, nije bio siguran na koji način je tempiran. Za vozača je bio uvjeren kako nije umiješan. Trebao se povremeno javiti vlasniku, ali ga je ovaj naš vođa puta nagovorio da ne zove nikako čak ni kad dođemo gore.

- Neka misle kako smo mrtvi, bit ćemo na miru tijekom večeri – iskezio se hladnokrvno ovaj naš tjelohranitelj.

Gdje li smo ga samo pokupili, više se i ne sjećam. Netko ga je pre-poručio mom prijatelju. Znam samo kako je u ratu bio na našoj strani, u vojnoj policiji, antiterorističkoj nekoj skupini, Boga pitaj. Prije bih rekao da je izvodio teroristička nedjela, sudeći po onom u što je sve upućen i kako nas vodi kroz ovu zapetljaniju. Više nego dobar, ratnik, taktičar, obrazovan, možda budući ministar obrane, sigurnosti…

- Ministre, – rekoh mu ironično – kakva su Vaša iskustva poslije ovoga pokušaja atentata, što možemo očekivati, što nam je činiti?

- Naravno, gospodine predsjedniče, – prihvati ovaj ironičan ton – pomalo sam nespremno zatečen ovim gnusnim činom, naravno i zah-valan na Vašem pravovremenom reagiranju i osjetu za podlost i zlona-mjeru naših napadača. U vezi mojih iskustava ovakve vrste, zasad sam siguran samo u jedno…

Zastao je i mi smo ga s napetošću pogledali očekujući zaključak.- Netko nas sigurno želi ubiti, a pokušat će to opet… – nakašljao se

i dodao – …ako se ne varam.Frknušmo u smijeh istovremeno sva trojica.“Taj čovjek je za nas” – glasio je pogled u suzama moga prijatelja.

Nada ĐEREK

POLIPERSPEKTIVA1

Sav namještaj dnevne sobe, nagruđan hrpimice na starom kauču, na-likovao je skoroj deložaciji ubogih. Čaršaf kojim je zastrt, pun je fleka, madežova, staračke pigmentacije što podsjeća na neuznapredovale me-lanome ili tako nekako. Ona reče da ga ne ćemo bacati, gdjekad će opet zatrebati, na primjer za tarače. Stare krpe najbrže upijaju. Šutjela sam metući oderan parket iza odgurnuta kauča i razmišljala o onom što ona upravo reče. O sebi koja pomalo navlači na se sve boleštine ovoga svi-jeta. Metlicom sam u limenu lopaticu namela dvije mrtve muhe, jedan crni plastični češalj sa samo dva zupca u sredini, oksidiranu kašičicu i pregršt paučine s prašinom i mrvama. Zagledana u svoju nadlakticu, skupljenu šaku i sadržaj u lopatici, čujem kako mi govori, da u što više gledam, da se okanem više toga mjesečarenja ili što li je već. Prvi put čujem da sam poremećena, sakata, da ću sve prosuti i da je jadan onaj koji me oženi.

Bit ću slikarica. „Aranžman“ u prljavoj limenoj lopatici odredio je moj život. Postavila sam lopaticu na rukohvat izlizana kauča, pomjerala, pre-

mještala ju, izmicala se, kako bih našla najpogodniji optički kut, iz ko-jega ću, impresivan pometeni sadržaj, najpametnije naslikati, sirotinj-sko smeće pretvoriti u uzvišenost trenutka, ili tako nekako. Mislim i na to kako je siromaštvo robija, naročito ako uzmem u obzir i činjenicu da ga dijelim s nekim kao što je moja majka. U ovom komadu prljava čaršafa, slapom obrušena s ivice prekrivena stola te sadržaju neistrese-ne lopatice ima nesumnjive čarolije, jer siromaštvo, barem kod mene, potiče ushit, ali ga i teško podnosim ako ga svedem isključivo na ogo-

1 Priča je 2019. godine nagrađena prvom nagradom na "Natječaju za priču Marko Martinović Car", koju dodjeljuje HKD Napredak Vitez u sklopu manifestacije "Dani Marka Martinovića Cara":

62 OSVIT 101–102

ljelu neimaštinu u druženju s mamom. Gonim od sebe razmišljanje o mizeriji, roji mi apetite koji iziskuju novac. Odlučujem se za proma-tranje lišeno želje i usputno druženje s bijedom, u troje. Tišina, mama i ja. Pribojavam se samo da me izbor ne odvuče u požudu. Ili bih ubila ili se prokurvala, a najvjerojatnije bih otpuzala u ludilo. Gledam gole, neravne zidove, koji će i nakon bijeljenja ostati jednako bez detalja, kao zgužvan pa nespretno izravnat jeftin papir. Dobit će na čistoći, ali i na kičastoj jeftinoći, koji prikrivaju sram i, još gore, zakamuflirat će nepobitnu činjenicu da se u ovom domu do sitosti improvizira i „ručak pravi od ničega“.

Dok je ona na jedinoj ispravnoj ploči šporeta otkuhavala i velikom kuhačom zbijala tkaninu koja nadire s ključalom sivom pjenom od jef-tina sapuna koji smrdi na ubožnicu, ja sam zgrabila olovku i bilježnicu i iskrala se iz stana. Zažalila sam samo za tišinom – dragom guvernan-tom. U tom trenu zaboravljam nju, moju majku, zauvijek. Zaborav mi se čini uzvišenijim od svakodnevne apatije koju moja majka nosi kao nikad napravljenu frizuru. Pretrčala sam ulicu i sjela na klupu. Počela sam skicirati. Ne slikarskim potezima već riječima. Samo ću ih u slici morati vješto rasporediti. Spakirala sam stvari i već predvečer odlazim od lonca što sivkasto pjeni. Najprije moram završiti započeti fakultet književnosti, od kojega mi je muka, pa ću svoje nacrte riječima po-kušati prenijeti potezima na papir, najprije olovkom. Kao na primjer onaj izranjavan stol, prekriven požutjelim čaršafom. Veterinar – slikar reče, najprije teorija slikarstva, potom pametna ruka, a boje će, ionako, miješati mašta, tako je rekao. Samo se još domišljam što poredati na stol prekriven flekavim požutjelim čaršafom. Ne ću redati ništa i to za-pisujem. Najbolje je ostaviti prazan izranjavan stol s kojega ću skinuti čaršaf s ožiljcima. Zašto ranu prekrivati drugom. To je pretjerivanje. Pleonazam bijede. Jednim jadom na drugi. I to zapisujem.

Nakon pola godine prešla sam svoju staru ulicu, skrenula lijevo i otišla negdje.

Veterinar je sjedio na tronošcu, rekao mi srdačno: dobar dan. Od-govorila sam da sam odselila, pobjegla od „instalacije“, od kauča na kojem leži ona, s dlanom na čelu ispod kojega je mokra kuhinjska krpa.

63PROZA

Ne mogu više, rekla sam, gledati taj njezin neprekidan porod, svakod-nevne napone, iščekivanje da konačno rodi Muku i Migrenu, moje ses-tre – blizanke, mrtvorođenčad, tako sam mu rekla. Rekla sam mu i to da ne ću nikad imati vlastitu djecu, rađati ih da bi ih potom pomalo ubijala dok ih ne dotučem. Kažem, da sam išla u radnju „Bojara“ i dobila po-sao, gospodski posao i iznajmila gospodski stan, na mansardi, stvoren za slikaricu, kao na primjer u Lisabonu. Rekao je da donesem iz friži-dera na pladnju, da prezalogajimo, kad sam već tu. Uradila sam sve kao i obično, narezala, postavila pladanj na trupac, privukla drugi tronožac i zagledala se u platno. Pitao me jesam li donijela skice da ih pogleda. Rekla sam da su mi, evo, tu, u bilježnici, u krilu. Grickala sam komadić pljesniva sira s nekim, mislim, skupim namazom i mljackajući pamtila novi okus. Nikada nije upitao za nešto od narezana i priložena, sviđa li mi se nepcima. I, jedanput kad sam rekla da ja to i to ne volim, šutio je, a uvjerena sam da je znao kako samo i pogled na taj komad nečega, ne sjećam se čega, u meni budi otpor od nikad kušana jela i, također, znao je da me siromaštvo odgojilo uz smrad pare iz lonca u kojem se proku-havaju tarači, naviknutu na skuhan „ručak od ničega“.

Gledala sam u sliku „Ludog broda“, u njegovo, meni, najljepše plat-no. Brod lebdi na gustim krijestama razlivena, tamna meda, kao da ne prevozi nikakav teret, što je samo po sebi nemoguće da na sred ocea-na plovi prazan putnički brod. Nešto slično Noinoj arki, ili tako nešto, ali sto posto drukčije. Optička varka, pointilizam, o tom mi je veteri-nar kazivao. Pisanje slike točkicama, slikarskom abecedom, plavom i žutom u strogom rasporedu, jer mrežnica oka tako „hvata zelenu“, ili tako nekako. Vidim da je brod prekrcan, shizofreno prebukiran živućim prepariranim tijelima i lagan su teret što raskalašeno putuje u medeni suton. Onda se okrenuo i pričao mi o kolorističkoj perspektivi. Tople boje, vidiš, naprijed su i zgusnute, to mi je rekao. Gotovo da osjećam toplinu prolivena meda na suncu koje ponire iza nejasne crte gdje ocean presijeca obrise neba. Gledam kako u pozadini ludoga broda kistom razmazuje nijanse sive, ledene, plave, maglovitu hladnu daljinu koja guta posljednju zraku.

64 OSVIT 101–102

Ustala sam, na prozorsku klupicu ostavila bilježnicu sa skicama. Ne okrećući se, rekao je da će ih pogledati. Prešla sam ulicu, provukla se prečicom i uputila na posao. Netko je kazao da čovjek ne može pobjeći od svoje prirode ili tako nekako, ja sam bila čvrsto uvjerena da ja ne mogu pobjeći od svoje sudbine. Radnja u koju ljudi donose prastare komade odjeće činile su mi se ljepšim nego nakon postupka bojenja. Posao je lagan, igra bojama. Evo me kao i mama, pomalo se steže obruč oko glave i od smrada kemikalija tuče u predjelu zatiljka, a mene spo-padaju čudne slike. U sirotinjskoj menzi hranim ofucanu odjeću. Raz-vrstavam robu po pultu u slikarskoj igri smećem. Veterinar je rekao da moram odmah početi s poliperspektivom, baciti se u vodu, potonuti ili isplivati. S najtežim najlakše počinjemo, tako je rekao.

Zaključala sam „Bojaru“, iz suprotna smjera žurio je susjed, sred-njoškolac; dobar dan, kako ste, ja sam se nasmiješila. Taj mi je hiper-aktivni momčić iznimno simpatičan. Skrenula sam u sporednu uličicu u trgovinu. S dna ulice, opet iz suprotna smjera stizao je srednjoškolac i ponovo – dobar dan i, već sam se pomalo počela smijati – pozdrav, pozdrav, rekoh. Trgovina je bila zatvorena. Morala sam opet na glavnu ulicu i produžiti u drugu sporednu, onu prema jugu. Odjednom čujem poznat glas, dignem pogled, moj susjed s vrha trešnje, blistava osmije-ha kao i u dva prethodna susreta: Da Vam uberem malo trešanja? – upi-ta. Stala sam i pružila vrećicu. Odlazim, razmišljam, zaključujem. To je, dakle, poliperspektiva – dobar dan, iz različitih motrišta, na kraju uz osmijeh dobijem i krupne crne trešnje.

Spopadaju me čudna razmišljanja. Veterinara nisam dugo vidjela, ni mamu odavno. Sigurno su moje skice bez veze, a čovjeku teško ka-zati. Zaspala sam na lisabonskim pločicama u žabljoj perspektivi, sa-njajući dječaka iz one „ptičje“, osmijeha boje crnih trešanja. Sanjam subotu, zvono na ulaznim vratima, otvaram, pred vratima Veterinar, s mojom bilježnicom i papirom, kaže, dobro jutro, ja ga propuštam u kuhinju, pruža mi bilježnicu, kaže, da su „slikarske“ skice dobre, da je on to malo „uredio“, pointilistički, slikarskim slovima, Pruža mi kuver-tu. Znaš, reče, mislio sam da si pogriješila bilježnicu, ali sam odmah shvatio, malo sam, eto, intervenirao, poslao poštom, jutros su poslali

65PROZA

rezultate književnoga natječaja i ovdje je relativno visoka svota nov-ca. Priuštit ćeš sebi kvalitetan slikarski pribor. Širom sam gledala u nj. Onda sam dohvatila zdjelu s trešnjama i rekla: Divne su, kušajte! Zdjela ispade iz ruku, raspršiše se komadići stakla i otkotrljaše crne trešnje. Otvorim oči, bijeli zidovi, goli, na sredini sobe mama u obrnutoj per-spektivi, ogromne glave, preko čela zategnute ručnikom, kraj kolica punih bijelih tarača, jako svjetlo na stropu, zidovi glatki, štipa me miris jaka dezinfekcijskoga sredstva. Mama raširi krila i odleti u zvjezdanu lisabonsku noć.

Miljenko STOJIĆ

RIKI

Išao je lijeno ulicom. Ugodna ljetna noć. Godila mu je. Kako i ne bi. Stalno se nešto radi, nekada čovjek mora i odmoriti.

Jedino je mrvicu bio živčan. Uzrujale ga stvari s televizije. Ne zna što mu bi pa je nakon dugo vremena pogledao onaj dnevnik. A tamo pričaju li gluposti, pričaju. Naročito mu se nije svidjelo ono o pljački banke. Izveli su sve tako traljavo da će ih policija vjerojatno uhvatiti. U njegovo vrijeme to se tako nije radilo. Sjetio se Pariza. Velik grad, velika banka. Tko da im nešto ne drpi? I bi tako. A on je djelovao sam. Ponovo je u mislima prebirao sve te trenutke, proživljavao taj genijalan plan. Naposljetku se sve pokazalo lako, samo je to trebalo smisliti. Za-dovoljno se nasmiješio.

- Riki! – začuo je glas s druge strane ceste. Zbog buke vozila koje je naišlo upravo u tom trenutku nije uspio

prepoznati tko ga zove. To nije volio. Tko zna, možda su mu ušli u trag. Da, pokajao se on za sve to, okanio se takva načina života, ali razumlji-vo da oni ne praštaju.

Odahnuo je. Bio je to Stipica. Zajedno su u vojsci, tuku se ovih go-dina za slobodu hrvatskoga naroda s obje strane granice. Ne žele biti po strani, jednom se u životu pruža ovakva prilika.

- Šta ti triba?- Ništa.- Pa što onda zoveš?- Nešto smo, izgleda, čudni danas. Prvo da te pozdravim. Drugo da

ti kažem... Ma, što bi ti ja išta govorija, ne želim se mišat.- Stani malo, stani. Di se ti to ne želiš mišat? Što se događa?!Stipica je bio zadovoljan. Zagrizao je. Mrvicu će sjesti, malo popiti

i razmijeniti koju riječ. Baš mu je bilo dosadno.- Ma znaš, onaj tvoj...

67PROZA

- Kakav moj? Nisam oženjen.- Ama nisi na ispovidi da te pitam jesi li oženjen ili nisi. Znam ja to.

Nego, Bobi je...- Odakle sada toga zlotvora ovamo? Pripazi, budeš li se šalija, ne

ćeš dobro proći.- A jesmo nešto večeras ozbiljni.Stipica mu je vadio mast. Ali ipak nije smio pretjeravati.- Eno ga u vojarni.- Nije valjda doša i tamo hapsit, kako su oni to prije govorili. Zlotvor

je to, reka sam ti.- Kakvo hapšenje, druga su sada vrimena. Nije to kao kad su tebe

strpali u onu maricu. On ti je sada obični vojnik.- Obični vojnik? Bobi? Nešto tu nije jasno.- Bilo ne bilo, ali ti je tako.- A u čijoj postrojbi?- U postrojbi jednoga kojega ja dobro poznajem.- Opet ti s tim tvojim blesavim humorom. Lipo sam te pita u čijoj

postrojbi.- Postrojbi čovika s kojim sada razgovaram.- Stanider, želiš reći...?-Ništa ja ne želim, ja sam već reka što sam ima reći.Riki se uhvatio za zidić pokraj kojega je prolazio. Da, upravo tu u

blizini taj ga je lik uhićivao. Natukao mu je one lisičine bez milosti. Ne bi da nije imao pomagače u onim drugima. Nije se imalo kud. Usput su ga još i dobro izbubali. Kao, on im ruši onu njihovu... Nije joj nikada htio izgovoriti ime. Za njega je ona bila prokleta i ništa više. A dobit će on sutra.

- Stipica.- Šta je sad?- Iđemo do Lole malo sist. Iđi ti, eto mene odma.- Dobro – odvratio je zadovoljno Stipica, ne samo da se večeras s

nekim druži. I njemu je bilo dosta Bobe, neka mu barem sada netko kaže što je prije radio.

68 OSVIT 101–102

Riki je brzo došao. Pokupio je samo nešto novca iz ladice i to je to. Zanimljiva večer trebala je biti pred njim.

- Ono vaše? – upitao je konobar.- Da – odgovorila su obojica uglas. Nasmijali su se. Koji su oni

tipovi.Nije bilo puno gostiju pa je i konobar bio brz.Stipica je gledao u Rikija.- Šta me gledaš?! Nije nešto u redu?- Pa ti još piješ tu Cocktu?! Očito, nisi je pio kad si bio mali, pa sad

nadoknađuješ – bio je malo zloban Stipica.- Nije to, znaš ti dobro.- U redu, što se odma ljutiš. Bilo bi i meni, čini mi se, dobro da

konačno s ovim prestanem. Samo, nekako mi se ne da. Draga čaša i gotovo.

Riki se zagledao u daljinu. Duga bi to priča bila kada bi on sada njemu objašnjavao i kako je počeo, i kako je prestao, i kako sada za-pravo razmišlja. Duga. Život ga nije mazio, a nije ni on njega. Išlo se momački.

- I dođe pajdo k tebi, a? – nastavljao je Stipica.Riki je još gledao negdje u daljinu. Počeše mu se javljati slike iz

tamnice.- Dođe. Bolje bi mu bilo da nije. Izravnat ćemo mi račune.- Što misliš učiniti?- A što to tebe briga? Da nisi počeo osićat grižnju savjesti? Kazao si

mi za njega i sad se bojiš moje reakcije? Kao da ga je ne bi tamo ugleda za dva dana kad se vratim u postrojbu? E, moj Stipica, stariš!

Stipica je šutio. A i što bi rekao. Mora se dogoditi što se ima dogo-diti.

- Mali! – zvao je Riki konobara. - Donesi litar crnog.- Stani, Riki. Ako ne piješ, onda ne piješ. Ne moraš zbog mene...- Ništa te ja nisam pita. Ovo je posebna večer i bit će posebno. Jas-

no?!Naravno da je jasno, kad se već sam zaplentao u sve ovo. Samo će

gledati da obojica ne prevrše mjeru.

69PROZA

Riki je pio bez kočnica. Tek je sada Stipica spoznao u što se uvalio. Nastojao je ostati što trjezniji, jedan od njih dvojice mora.

Pretresali su te večeri i svoju povijest, i povijest svoga kraja, i ovaj rat, i... Čini se, nema čega se nisu dotakli. Ali šutjeli su o Bobiju. Riki ga nije spominjao, Stipica je to očekivao, onda je shvatio da on ne smije biti prvi koji će to učiniti. I tako su došli sitni sati. Konobar je trebao zatvoriti lokal. Nisu se opirali. Riki je platio, malo drhtavom rukom, ali je platio. Rastali su se kao i uvijek, prijateljski. Samo što je ovaj put Stipica zagledao za Rikijem. Hoće li moći sam do kuće, što li razmišlja u onoj svojoj glavi?

Rikiju je ta njegova glava vrila. Bobi. Došla maca na vratanca. “Mi-njaju se vrimena, moj pajdo. Otiša ti oni beznogi, država ti se raspala, ‘ko si ti sad?!”

Upravo je nailazio pokraj Gospina kipa. Stao je kao ukopan. Gledao je on nju, gledala je ona njega. Prolazile su mu kroz misli slike kada je tu postavio taj kip. Gospa Međugorska, Kraljica mira. Bio je zaista ne-miran tih dana. Odlučio je uz ostalo i prestati piti. Samo mu je božanska snaga mogla pomoći u svemu tomu.

Ne zna koliko je dugo gledao u kip. Osjetio je da je trenutak krenuti.- Dobro, oprosti, bit će sve u redu.Kao da mu se glava razbistrila. Zatresao je njom.- Koja večer, Bože moj!

Zdenka ČORKALO

„ONI NEMAJU OD ČEGA UMRIJETI JER NEMAJU NI DOSTOJANSTVA NI SRAMA“

„A oni – ta strašila – nemaju od čega umrijeti, jer nemaju ni dos-tojanstva ni ljubavi, i ne mogu imati srama. Zapamtite dobro: sve što oni žele jest da nas izjednače sa sobom.” Ovo je samo dio rečenica i samo dio poznata govora Vlade Gotovca na Krešimirovu trgu u Zagre-bu ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti, 30. kolovoza 1991. godine.

U pekari čekam red, vodim Filipa u školu i tu moramo kupiti neko malo pecivo. Iza mene i njega stoji visok čovjek i, gledajući me, glasno upita: „Kako ste, doktorice?“ Odgovaram da sam dobro, ali ne mogu se u trenu sjetiti tko je. Na glavi ima pletenu, zimsku kapu navučenu preko čela do obrva. On vidi što pokušavam i pomaže mi pa izgovori: „Stur-ba“. Odlazimo s pecivima na suprotnu stranu, ja niz ulicu, a on uz ulicu. Zašto Sturba? Što je to? Nije to šifra ni lozinka za otvaranje zabavnih razbibriga. To je vezano uz nastavak moga ratnoga puta s hrvatskoga juga na livanjsko bojište 1993. godine. Rijeka Sturba je najduža i najve-ća rijeka u općini Livno. U blizini grada Livna je brdo u čijem podnožju izvire rijeka Sturba. Brdo je jugoslavenska država prokopala i u njem napravila atomsko sklonište. Kad su „strašila“ nastavila rat, uvijek iznova određujući koji su „legitimni vojni ciljevi“ zaprijetivši bolnici i ranjenicima, netko poznat odveo nas je do Sturbe, brda i otvorio dobro čuvano i očuvano sklonište, dovoljno za sto godina života. Predvidjeli su sve. Prostor, izvor vode unutar brda, blindiranim vratima zaštićeno spremište goriva prije ulaza u samo brdo. Za koga su to radili? Zbog koga su to gradili? Na čijem komadu zemlje? Oni koji su za tajnu znali i bili graditelji tajne, čim bi im netko bio sumnjiv da nešto zna o tom ili da netko upre prstom u bilo koje ime, nestajalo je tomu i roda i poroda.

Tu smo imali namjeru premjestiti ratnu livanjsku bolnicu prije nego što nam zatvore sve izlaze, pa smo zato i pregledali što ima u proko-

71PROZA

panom brdu. I bez toga, svi prostori oko nas su bili okupljalište smrtno ili teško ranjenih, mladih ljudi, izbezumljenih od svoga ili tuđega bola. Helikopteri s najtežim ranjenicima, za koje smo se borili do zadnjega daha, letjeli su bez prestanka u splitsku bolnicu hoteći zaustaviti nepre-kinutu nit smrti s kojom smo bili vezani kao pupčanom vrpcom.

S jednoga od tih letova pamtim mladića koji je ostao živ pa kad god se sretnemo govori mi uvijek isto: „Dovoljno je da se ne želim osve-ćivati, dalje od toga ne idem i neka me ni u što ne uvjeravaju. Nada je u meni pretrpjela najveće oštećenje, izopćen sam, obolio od kuge, od gube, obolio od srama zbog nezasitnih lažljivaca, nasrtljivih otimača, krivokletnika, nevažnih i prevažnih umišljenika. Nisu tu samo oni koji ne mogu prežaliti mjesta gdje nebo nije danonoćno treperavo crveno. Objašnjiva su prevrtanja događaja, za korist ili za ništa, sadašnjih utop-ljenika u rijeci svojih nemira kakve su možda imali i prije, ali Domo-vinski obrambeni rat je nosio druge prioritete, a ne samo karakterne analize. Vrijeme krvi nisu osjetili mnogi tako da im je lako prijeći preko mostova kojih nema. Dobro se osjećam jedino klečeći na grobovima prijatelja. Strašila su rodila nova strašila, ne boje se negativne demog-rafske slike. Ni u zemlji ni izvan nje. Oni nas žele izjednačiti sa sobom. Predstaviti nas izopačeno nama samima i svijetu, uvjeriti nas da je kul-tura ono što je svugdje sramota, da je dostojanstvo nepotrebno samo zato što su im srca umrla od količine mržnje od koje se ne može ništa drugo nego u srcu umrijeti. Oni zarobljeni, a nas drže u sužanjstvu.”

Danica BARTULOVIĆ

BABA JELA I CORONAVIRUS

Život teče svojim tijekom. Nekad skrene ulijevo, nekad udesno, ne-kad put provalije. Nekomu bude majka, nekomu maćeha, nekoga str-moglavi i zaustavi na nepredvidiv način. I tako iz naraštaja u naraštaj. Lelujamo, hitamo, plazimo, napinjemo se iz petnih žila da se održimo na površini. Baba Jela tijekom svoga životnoga vijeka našla se na udaru zla. Otac joj nastradao na Križnom putu, njih troje djece vezalo se uz majku koja je kod drugih radila na nadnicu za priskrbiti im koru kruha. Brata, kad je imao dvanaest godina, poslali s jednim čovjekom u Argen-tinu, gdje su ga odmah odveli da radi u rudniku. Nikad se nije usudio doći u Hrvatsku, tako da je njegova mater vazda suze ronila jer život joj ga otrgnuo iz naramka. Jela, i njezina četiri godine starija sestra Mare, čim su malo ojačale išle s materom raditi na tuđim njivama i u vino-gradima, ili čuvati tuđu stoku. Kad je Jeli bilo sedam godina, kako je bila sitna i meškinjasta, mater je odvela upisati u školu koja se otvorila blizu njihova seoceta. Sićušna, s dva uplašena oka u glavi, s torbicom o ramenu, u skromnoj veštici, i iznošenim antilopkama koje im je netko dao, koje su za Jelina stopala bile barem tri broja veće, učiteljica se od-mah na nju sažalila. Poklonila joj bilježnicu, pločicu za pisanje i kredu. Jela je bila bistra, pantljiva, učiteljica se oduševila njom. S odličnim uspjehom završila je sva četiri razreda i učiteljica je nastojala da ide dalje u školu, ali je škola s osam razreda bila predaleko, i Jelina je mater to brenzala. Nikakav učiteljičin nagovor nije mogao utjecati na njezinu odluku. A kako je malo porasla, išla je s materom žeti na tuđe njive, nosila snopove, brala kod drugih višnje. Sestra je bila krupnije građe, ljepuškasta. Iz Argentine brat, koji je tamo naučio pisati, napisao pismo da jedan naš čovjek traži ozbiljnu i čestitu curu sebi za ženu, poslao bi joj papire i novac za put, pa neka pošalju Maru. Jelina se mater obe-selila, Bogu zahvaljivala što će još jednu brigu skinuti s glave. Poslao čovjek pristojan iznos novca, moderne odjeće, putnu kartu za ukrcaj

73PROZA

na brod, i napisao u pismu naputke, koje dokumente mora izvaditi, ko-jim brodom će doći, u društvu jednoga čovjeka koji je upravo došao posjetiti obitelj u Hrvatskoj, i naći sebi djevojku kojom bi se oženio i poveo je sa sobom. Kad je Jela ostala sama s materom, nekako i mater malo omekšala. A Jeli mater sve na svijetu, ne bi ona svojoj materi proturječila. Usporedo s njom žela i kopala, čuvala tuđe ovce i krave. Došlo doba, zacurila se, ali tko će bacit oko na takvu sirotu, nego sirota. Dobar momak i bistar, uzvrtio se oko Jele. Materi pao kamen sa srca, eto, prije nego ode na onaj svijet ne će je ostaviti samu. I udala se Jela. Muž bio okretan, obitelj nije bila loša, ali nitko ju nije požalio. Radila je svaki ženski i muški posao da se pokaže i dokaže. Muž se zaposlio u tvornici cementa, plaća je dolazila u kuću, rodilo se dvoje zdrave djece. Sin i kći. Jelina mater onemoćala i umrla, nije joj bilo stalo do života, glavno joj je bilo da joj djeca nisu ostala na putu. Bio je to za Jelu težak udarac, ali navikla je ona na jad i muku. Nastojala Jela biti prava majka, tetošila svoju djecu, nije ih tjerala da rade težak posao, slala ih u školu. Otac Jelina muža ostario i razdijelio djeci imovinu, neka svaki radi za sebe. Zapalo ih malo zemlje, mali dio kuće, dio pojate i čošak konobe. Započeli s gradnjom nove kuće. Jelin muž bio pravi majstor, napravili i dvije sobice za djecu. Njihova djeca prva su u selu imala svako svoju sobu. Išla djeca u školu, pokazali da su bistre pameti. Muž sina poveo sa sobom u gradić gdje je radio, tu bila škola za izučiti zanat. Jedan mužev rođak, čovjek razuman i dobra srca, bio zaposlen u đačkom domu, pa Jelinoj kćeri osigurao smještaj i upisao ju u medicinsku školu. Curica zablistala marom i znanjem. Jelin muž obolio na pluća i nakon godinu dana borbe s bolešću, izgubio bitku i umro. Eto ti opet biča Božjega. Plakala Jela kao kišna godina, ocijedila se, ali protiv sudbine ne možeš. Srećom, sin uspio izučiti zanat i otišao na odsluženje vojnoga roka. Onaj dobri čovjek uspio je da Jelina kći ostane u đačkom domu do kraja školovanja. Izučila njezina kći za medicinsku sestru, odmah se zaposlila. Sin došao iz vojske, i on se zaposlio kao električar, oženio se i otišao sa ženom živjeti u grad. Oboje su radili i težili boljem životu. I Jelina se kći udala, i to baš za dobra čovjeka, pomorca, u dobru i pri-lično bogatu obitelj. Sestra iz Argentine poslala bi joj paket odjeće, koji

74 OSVIT 101–102

dolar, a i brat bi je se sjetio. Krenulo dobro, ma u duši joj ostao strah, pa kud god da bi išla i što god da bi radila, uvijek molitve šaptala. Svima postala malo čudna, ma ona to nije marila. Djeca joj ostala privržena, bila je sretna jer su trebali njezinu pomoć. Sin joj otišao u Domovinski rat, a ona vazda postila i molila. Vratio se živ. Pazila je brižno svoju unučad, ili bi bila u gradu, ili bi unučad doveli k njoj na selo. Svačim bi ih zaokupila, zabavila, učila s njima prva slova i brojeve, pjesmice bi začas zapamtila i njih time poticala. Posebno jedna unuka, kojoj su dali ime Jelica, koja je voljela svoju babu više nego oči u glavi, upijala sva-ku Jelinu riječ. Godine protekle, i unuka završila za medicinsku sestru. Kako baba Jela nije željela nikomu biti teret ni smetnja, boravila je više na selu. Donosila joj unuka naramak novina, koje je Jela čitala. Radio i televizija, bili joj stalno uključeni, posebno Katolički radio. Naučila je rukovati mobitelom, razgovarala sa svojom obitelji u svako doba. Stigao i u Hrvatsku coronavirus. Sve baba Jela shvatila, opet se dala u postove i molitve, i svima objašnjavala da se čuvaju, ne prilaze jedni drugima blizu, temeljito peru ruke. Čak je i maskicu stavila preko usta. Smijali joj se. Postala je predmetom sprdnje i seoskih pošalica.

- Jele, nemaš se di zarazit. Neš putovat u Kinu i Italiju. Ne će virus u naše selo. Ma ne će ga zar donit lastavica u kljunu. Skini to s lica da se kokoši ne plaše. A da i umreš, nisi mlada, država će bit na koristi, jedna mirovina manje. Nemoj se izuzimat između naroda.

Uzvratila im Jela.- Svak ima svoju pamet, ma ako je cili svit poklekla prid ovolikin

zlon, nisan ni ja toliko luda da se ne čuvan. Ako ne ćete vladat se kako triba, dalje od mene. Da čitate i slušate radijo znali bi da su zaraze ubile više ljudi nego ratovi. Moja je pokojna mater ostala bez ćaće i matere kad je došla španjolica. U Prvom i Drugom svickom ratu, tifus i zaraza su ubijali više nego me’ci. Koliko je ljudi tuberkuloza pobila u našemu mistu i po svitu? Koliko kolera? Moj je stric pripovida kako je po drugin kontinentin ubijala malarije. A da nas nisu cipili, sve bi nas poubijale ospice, pa groznica. Unda je navalila ona bolest na dicu, od koje su dica umirala ili bi dobila dičju paralizu. Klale su nas buve, jedva smo nji se odrenili. Grinje bi nan sve izgrinjale. Navalile su na nas i uši,

75PROZA

čistili smo glavu petroljen, nismo imali čin drugin. Unda je medicina našla lik za te bolesti. Pa je došla đavlija sida, pa svinjska kuga, pa kravlje ludilo, pa tičja gripa. Svit se ličijo i odupira kako je zna i umijo. Sad je došlo ovo zlo.

- Jele, najbolje prijavi se ti tamo ministru da i tebe svrsta među dok-ture, znaš sve o medicini. Bila bi mu od velike koristi. Šta si sve priži-vila, ne će tebi naudit nikakav virus.

Nije prošlo dugo, umro Jurko. Svi mu otišli na sprovod, samo nije Jela. Nedugo zatim umro i Jozo. Došlo nekoliko muškaraca i žena iz drugih zemalja, svi se sa svima rukovali, samo Jele nije ni s kim. Mah-nula bi im rukom izdaljega, biž u svoju kuću i zaključaj se. Nije otišla ni na sprovod Jurki i Jozi. Opet ju korili.

- Jele, bolan svi smo ispratili našega Jurku, a ti se zaključaješ u kući. Kako te nije sramota, makla se ti od nas ko da smo rogati ili gubavi? Nema te ni u crkvi. Ako je Bog odlučijo da pomremo, čuvali se ne ču-vali, bit će isto. Budi s narodon. „Kud svi Turci tud i mali Mujo“

Jela po svoju.- Nikoga ja ne korim. Odajte kud oćete, radite šta želite.Tako i bilo. Zaredala smrt za smrću. Nekoliko žena između pedeset

i sedamdeset godina, neočekivano smrt povalila. Na kraju se posum-njalo da tu ima zaraženih. Došle i vlasti i ispitivale. Kazali da je došlo nekoliko ljudi izvana. Selo stavljeno u karantenu. Narod opet po svoju mudrovao, kako u tom tko će umrijeti, nema reda. Sjetila se Jela onih sedam čaša zla iz Ivanova Otkrivenja. Bog je opominjao ljude, a oni se nisu obraćali. Otvrdnuli, nisu se dali privesti pameti. Odlučila je molit i slavit Boga, ako smrt dođe da bude pripravna. Svojoj djeci i unučadi koji su ju posjećivali, zabranila je da joj se približavaju ako nemaju mas ku preko usta i rukavice na rukama. Nije Jela popuštala. Kad je njezina omiljena unuka Jelica pitala svoju babu, kako to da je u toj dobi tako čvrsta i disciplinirana, baba je odgovorila:

- Otkad je svita i vika, ‘ko se čuva i sklanja ako se je moga skloniti, i ličio ako se ima čin ličiti, taj je priživijo. Čovik je rođen da se bori, i kad poklekne ako se u Boga uzda, digne se i krene naprid. Ljudi vole život, iznađu lik, spase čovičanstvo. Uvi Bog providi mudri i pametni

76 OSVIT 101–102

ljudi. Ako me je dopalo od rođenja da se borin, život je tako tijo, učijo me i prikalijo, pritiska svakon nevoljon da ne ostanen tupa, ne ću ni sad odustati. Ne ću jednom malom paklenom virusu otvorit put, i reć’ mu, evo dođi i ubij me. Neka san stara, i svoj kruv izila, triba se borit protiv zla svakin načinon, a danas nan medicina priporučuje šta i kako. Mo-litvon i poston, biti skrušen i ponizan, i nadat se da će i ovom zlu, koje je bacilo svit na kolina brzo doći kraj. Slava Bogu Svemogućem, šta imamo ljude koji nas svituju, traže lika ovoj nevolji. Nije starost samo bespomoćnost i kukanje, mogu ja vami još bit od koristi. A i ne ću se pridat, rvat ću se do zadnjega časa.

Zamislila se Jelica. Da se ljudi nisu odupirali i borili, čovjek bi iščez nuo. Da su mudri i disciplinirani kao njezina baba, manje bi ne-volja bilo, manje zaraženih i prenositelja zaraze. Kako su dragocjeni ti naši mudri starci i starice, prokušani i čvrsti, ti bedemi naših obitelji.

Radica LEKO

MAjKA

Vatra na ognjištu je jenjavala. Posljednja grabova drva dogorijevala su ostavljajući na hrpi crvenu žeravicu. Ilija se podiže s odra, potaknu vatru da dobije još malo topline i svjetla. Opet sjede i nastavi žuljati zu-bima komad kukuruze koji mu dade susjeda Kaja, Stipina žena. Crijeva su mu krčala od praznine. Danas je pojeo samo komad pure kad svrati kod Stipinih.

Uz toplo ognjište, na odru, razvuče prostirku od krova, pokri se mu-tapom, nasloni glavu na desnu ruku i zatvori oči... Brzo je usnuo. Na licu mu se pojavi osmijeh dok su se zadnja drva na ognjištu pretvarala u žeravicu koja gasne svoje žarne oči...

Dodirnu ga topla ruka po obrazu i u snu ugleda majčino lice. Smijala se i nešto mu tepala. U drugoj ruci držala je drveni čanjak, pun toplih grumena žute pure. Ona, stasita i jedra, pomogla mu je da se uspravi i povela ga do sinije. Ubacujući puru u usta, brzo ju je gutao. Zabavljen gašenjem gladi, pogleda, a majke nigdje...

Probudi ga utrnula ruka pa se prevrnu na drugu stranu. Pljuvačka mu navali iz gladna želuca. San o susretu s majkom ga rastuži...

Pamti on i lijepe trenutke s majkom i ocem od prošlih godina...Tuga je počela kad mu oca nađoše mrtva u živom kreču gdje je palio

klačinu sa susjedom Stipom. On nejak, a majka mlada i naočita. Sami i često gladni. Hrane niotkuda. Ponekad je ona išla u Duvno, donosila koje kilo žita, samljela na žrvanj. Ali i to oskudno. U pojati je rikala gladna krava. Uginula kad se otelila. Tele gladno, mlijeka nema, ni za Iliju, ni za majku, a ni za tele.

Stipe i Kaja dođoše i privedoše tele svojoj Bilavi koja othrani svoje i njihovo telence, koje izraste u lijepu kravicu, prvotelku.

Jedne večeri, dok je majka pripremala večeru, na vrata banu ne-poznat muškarac. Smijao se s majkom. Iliji se ona učini neobično us-

78 OSVIT 101–102

hićena. Svaki tren se okretala sinu i pogledavala ga. Poslije jela otpravi ga u prostoriju u produžetku kuće, leže ga na stari klimavi krevet s napomenom:

- Ajde! Spavaj!Pojava neznanca ga je uznemirila i san mu nikako da dođe na oči.

Do njega je dopirao smijeh, i majčin i neznančev. Polako se diže, došu-lja do vrata. Kroz ključanicu nije mogao ništa vidjeti, ali je čuo kome-šanje, šaptanje... Čuo je i razgovor koji je postajao sve glasniji.

- A mali? Šta će on? – jedva je razabrao majčine riječi.- E, to ne more! – neznanac će glasno.- Imam svoji četvero... Ne more!- O, Bože! – čuo je uzdah.Opet se vrati u postelju. I, ne zaspi više...- O čemu govore...? Koji je to mali? – u njegovoj dječjoj glavici

redala su se pitanja bez odgovora.Opet je čuo smijeh pa razgovor... Pa, opet komešanje. Najednom

sve utihnu, a majka otvori vrata, uvuče se k njemu u postelju te povuče gunj i na njega.

Bila je tiha sljedećih dana. Ilija, kao da je nešto slutio prateći svaki njezin korak. Vidio je kako na stolac pored kreveta slaže okaljeno crno sukno, pletene čarape, suknene haljine i par jačermi pa ih potom odloži-la u sanduk koji je donijela u miraz. Čak je skinula novi vlasati gunj sa srga, a na krevet stavila onaj stari, izveščali... Šaptala je nešto s Kajom, a Ilija nije razabrao niti razumio o čem...

- Stipe je reka... I tako će bit! – tvrdila je Kaja.- On mu je bijo dobar s ćaćom i zareka se sad da će malog odranit.Te riječi su mu ostale u ušima, i danas kao da ih čuje. Sve je shvatio

sljedećih dana...Taj isti neznanac dođe jednoga prijepodneva s dva-tri čovjeka koji

su, pored konja na kojima su jahali, doveli još dva osedlana konja. Gle-dao je Ilija kako tovare majčin sanduk i još neke potrepštine na konja, a majka se smjesti u sedlo drugoga. Smijala se. Neznanci su zapjevali gangu i krenuli. Potrčao je za majkom.

79PROZA

- Majko...! Mama! Di ćeš? – glasno je zaplakao i pokušao joj do-hvatiti nogu.

- Ajde!... Ajde, sinko! Javi se Kaji i Stipi! – i gurnu ga malo nogom.- Biži! More te konj nogom! – a Ilija se prevrnu na kaldrmu pred

kućom.- Dođi, sinko! – Kaja mu pruži ruku i podiže ga, a majka se samo

okrenu i krenu za ostalim konjanicima.- Ajde, dođi u nas!... Ajde! – govorila je Kaja vodeći ga u svoju

kuću.- Sirotan... Sirotan Ilija! – ponovi tiho.Ušutio se kad mu dadoše kukuruze i sira. Kajina djeca, njih osmero,

načičkali su se oko njega, smijali su se pa i on prestade plakati. Gola, mršava prsa virila su mu ispod uska koparana, a suknene hlačice, vid-no su okraćene jer je dječak porastao. I opanci oputari, potrošeni vre-menom, otkrivali su gole mu prste. Tako se Ilija privikavao. Ubrzo je poželio noću spavati u svojoj kući. Naložio bi vatru na ognjištu kad je bivalo hladnije, a drva bi sam sjekao i donosio na ramenu.

Majka je povremeno dolazila, ali sve rjeđe dok je Ilija rastao uz Kajinu i Stipinu pomoć. Skoro nikada nije spominjao majku ni pred kim. Uskoro se i oženio. Dovede radišnu i snažnu ženu. Iako majku nije spominjao, čuo je kako joj nije baš lako s pastorcima. Rodi mu se i dvoje dječice, a u selu se počelo govorkati kako dolaze poštom pozivi za mobilizaciju mlađim muškarcima.

- Počejo je Veliki rat... – govorkalo se.I Ilija je dobio poziv. Ostade žena s nejačadi sama... A glad carevala.

I bolesti. Nakon dugo vremena dobi žena pismo od Ilije. Odnese ga Mati, jedinom u selu, koji je išao u školu i znao čitati.

- Dragi moji... – slušala je riječi i brisala suze.Mate je zastao negdje na sredini i pogledao ju.- Ajde!... Šta još piše? – upitala je.- Malo me ranilo... Liče mi rane. Rekli su da ću ostat živ... – pročitao

je između ostaloga, napisanoga nevještim tuđim rukopisom, jer Ilija nije znao pisati ni čitati.

Žena malo zaplaka pa se ušuti.

80 OSVIT 101–102

- Imaš li karte da mu odma pišeš? – prozbori.- Imam. Ajde, govori! – Mate će uzimajući olovku. Počeo je pisati

poravnavajući zgužvani požutjeli list papira.- Dragi Ilija!– počela je diktirati. – Mi smo dobro ko što i tebi želimo

zdravlje od Boga i srca svoga... Eto, nemamo žita pa smo i gladni. Dica pitaju, a ja jim nemam šta dat pojist. Mrljavi su, vala, od rđe... – malo zastade i uzdahnu. – Ma, moram ti još reć da je tvoja mater... – nastavila je dalje, a Mate je pisao svaku riječ.

Sljedećega dana naišao je poštar kroz selo i pismo je otputovalo. - Bože moj! Tužan i kukav, moj Ilija!... Pukla ga puška!... Osta’ će

sakat!... Kuku meni! – nabrajala je žena sljedećih dana kroz selo, a su-sjedi su pitali što se dogodilo.

- Nosa je depeše iz nekakvog rova. I pukla ga puška! – pojašnjavala je što je saznala iz pisma koje joj je Mate pročitao...

...Ranjeni vojnici su toga jutra, poslije doručka, dobili pristiglu poštu.

Tako Ilija primi u ruke ženino pismo. Desnom ranjenom rukom ga pri-drža, a lijevom otvori.

- Matin rukopis! – zasmija se i pozva zemljaka, koji je svima čitao poštu.

Slušao je Ilija dok je ovaj čitao, klimao glavom, ali se najednom pomaknu...

- Stani!... Stani, der! Vrati se...! To mi jopet pročitaj! Da bolje ču-jem! – i nasloni se na štaku i zdravu nogu, a ranjenu pomače krevetu.

- Mater ti se vratila... Šta ću joj...? Potrali je pastorci... S nami je... – slušao je dalje svoga čitača, a lice mu se zacrveni i oči postadoše gnjevne.

- Vala ti, zemljače! – reče na kraju.Leže na postelju, opusti ruke i duboko uzdahnu.- I, sad se vratila...! Kakva je to mater? – a srce mu glasno udaralo u

nabreklim, mršavim prsima.- Ti ćeš brzo kući, vojniče... Rane su ti dobro zarasle... – dobio je

vijest od vojnoga liječnika sljedećih dana.

81PROZA

Dugo je putovao vlakom. Na željezničkom kolodvoru, u najbližem zavičajnom gradu, gledao je kako doći do svoga sela, podosta udaljena. Pješke, služeći se štakom i ranjenom nogom, ukočenom u koljenu, nije se usuđivao.

- Mogu li s tobom? – povikao je poznaniku koji je zaprežnim koli-ma, punim tereta, polazio u pravcu sela.

- O, Ilija...! More! – reče i pomogne mu da sjedne do njega.- Bolan, kako si? – započe kočijaš razgovor.- Ma, evo, nekako sam stiga... – i pokaza na ranjenu nogu.- Kako je gori?- Šta ću ti kazat?... Glad. Jad. Sirotinja smo svi... Još nika bolest

navalila... Pomori mladost... Eto, nikakva španjulka, tako je zovu... – i obojica su ušutjela...

- Pobro, vidi’ ćemo se mi! – reče kočijašu na rastanku.Pogledao je selo. Po brdu grabovina zamlavila i jasenovina napuči-

la. A, njive uskopane. Pokoje čeljade je dovršavalo kop. Voćke se osule bjelinom cvjetova. Tu i tamo su zasađeni strukovi duhana. Podne je. Čuje se blejanje ovaca na brežuljku i rika govečeta iznad kuća.

S ruksakom na leđima, polako šepajući, stiže pred kuću. Dvoje mr-šave djece se prpalo na zemlji pri kraju obližnje njive.

“To su moji...” – pomisli u sebi.Stao je. Na vratima se pojavi žena.- Ilija! Moj Ilija...! Dico, doša ćaća! – vikala je i zaplakala.- Evo, ja doša... Jesam... Doša sam! – i oči mu se ozariše.- Di je ona? – priupita.- Iza kuće je... Ma, šta ćeš? – tiho će žena. – Ona kupi triske...Ušao je u kuću. Skinuo ruksak i sjeo na tronožac. Dotrčaše i djeca.

Pružio im je nekakve kekse koje je ponio iz Austrije za njih, a oni, gric-kajući ih, iziđoše pred kuću.

- Baba! Doša ćaća! – zvali su, a ona ostavi triješće pa pođe zastaj-kujući.

Sijeda kosa joj je virila ispod vunena maculeta, a suknena haljina oblijetala je oko visoka, mršava tijela. Jedino su se dva velika oka, ovla-

82 OSVIT 101–102

žena suzama, isticala na izduženom, ispijenom i blijedom licu. Nestalo je onoga njezina prkosna i putena ponosa od nekada. Potrošena živo-tom, kao da je okajavala prošlost. Šutke uđe kroz niska vrata i ugleda ga...

- Moj Ilija... Ilija moj! – zajecala je.- A, to si ti... – reče, nevoljko joj pruži ruku i sjeti se kako je gurnut

nogom kad je odlazila ne obazirući se na njega.Sad mu se njezino obraćanje učini podlim i namršti se. Žena je po-

taknula vatru, nešto skuhala i na siniji je ubrzo bio kuhani krumpir i komadići sira koje djeca donesoše od Kajinih.

- Ajde, zalomi nešto! – gurkala je žena preda nj.- Malo ću... Neka i dica jidu... – napomenu on. – A, ti, stara, – okre-

nu se majci koja je poticala vatru na ognjištu – vratila si se, vidim!... Ali, nemoj mi na oči... Eno, prazan je krmetnjak... Metni’ ću ti dasku... – i okrenu se ženi.

- Ti, ženo... podaj joj mutap... I, tamo! – reče ne gledajući majku.- Ilija... Nemoj! Zaklinjem te! – zajauka žena.- Moja je zadnja... I, gotovo! – zapovjednički se obrecnu na ženu.- Jadna ti sam!... Bože moj! – tiho zajeca majka i izađe iz kuće. –

Nigdi nisam prispila...I, otada, noći je provodila u praznom svinjcu. Nevjesta joj je kriom-

ice prostrla slame po tvrdoj dasci na kojoj je ležala. Tanki, smrdljivi mutap nije ju grijao za kišnih proljetnih noći. Drhtala je, mokra i oze-bla, svako jutro. Unučad su joj donosila komadiće kukuruze koje je nevjesta kriomice slala. Za sunčanih dana sjedila je na panju iza kuće. Jedno jutro se ne pojavi na panju.

- Majko! Baba tamo leži! Mi je zvali, a ona šuti... Ajde, vidi! – vikala su djeca.

- Bože! Ona samo puše... I ne daje avaza! – zajaukala je nevjesta kad ju je pogledala te je izletjela pred kuću.

- Ilija! Dolazi, bolan!Došao je nekako. Pomogao je supruzi iznijeti ju i položiti na odar

pored ognjišta. Doveli su i župnika koji joj dade posljednju pomast.

83PROZA

- Nemojte je privrćat... Ne će dugo! – reče im svećenik poslije obre-da.

Nisu ju micali. Disala je do večeri. Nevjesta ju je stalno pipala po čelu i prsima. Upalila je svijeću kad bolesnica poče isprekidano disati i kad uputi zadnji ukočeni pogled.

- Gotova je! Bog joj da pokoj duši... Ajmo se pomolit! – napomenu nevjesta, prekrsti se i nastavi molitvu. – Nije ništa više rekla kad se vratila. Samo je mene pitala ‘oću li je primit... – nadovezala je nevjesta priču o svekrvinom povratku kad završi molitvu. – A, ja... Šta ću joj? Reko joj, neka te... I ti si brzo doša... Eto! – i pogleda Iliju.

- A, ja... Nisam moga zaboravit kakva je bila... – tiho reče Ilija, sag-ne glavu i podupre bradu rukama sjedeći na tronošcu. Najednom poče ridati tiho pa sve glasnije. – Kako sam moga...? A, sad... Vidiš šta sam napravijo...? Vidiš šta sam napravijo...? Nisam triba vako! Majko moja! – te došepa do mrtva majčina tijela, kleknu i poljubi joj hladno blijedo čelo, već osuto tamnim mrtvačkim pjegama.

- Dobro je... Isplači se, moj Ilija!... Oprosti’ će Bog!... Oti’ ćeš na ispovid! – gurkala ga je žena, a Kaja i Stipe su upravo ulazili na vrata.

Čitavu noć se sjedilo. Dolazili su susjedi. Između molitava se i raz-govaralo. Ilija je sjedio uz majčino tijelo, uvijeno u bijelo platno. Pog-nute glave, uronjen u misli, ni riječi nije izustio.

- Koliko smo ji dosad ukopali...? Prokleti rat... Španjulka sve pomo-ri... I mlado i staro! – govorio je Stipe.

- Je... Ove zime i prolića smo ji ukopali petnestero! – javi se drugi susjed.

- Slabo je Iva Matukina... Naka cura! Bože, daj da dočeka jutro! – tužno će Kaja.

- I, Martin Mijin... I na nj navalila vatra... Trabulja!... Ne daj, Bože! – začu se netko iz ćoška.

- Ovo je Božja kazna... Bog je kaznijo ovi svit Velikim ratom... Pa, ova španjulka... Bože, sačuvaj... Dvadeseti vik! Opačina... Sve opačina! – šaptale su žene.

84 OSVIT 101–102

Sutra sahraniše Ilijinu majku. Iz susjednih kuća se začu kuknjava žena. Još je netko izdahnuo... Ilija je, sljedećega jutra, sam šepao putem prema crkvi...

- Ženo... Završi’ ćemo oni teg za duvana koji si počela... – toplo se obrati ženi kad se vrati kući. – Platijo sam mise za mater... I, ispovidijo sam se!... Sad mi je lašnje!

Za godinu dana, otprilike, počeli su stizati i ostali njegovi susjedi iz Velikoga rata. No, neki su kosti ostavili daleko od doma i zavičaja, širom Galicije i dalje.

- Primirje je! – pričali su.- Država, ko država... – ponavljao je Ilija.Za mjesec-dva po primirju, Ilija je dobio pismo iz Austrije. Odnese

ga župniku da mu ga pročita i protumači.- Ovo ti je rješenje o mirovini... Pa, bio si ranjen u ratu... – pojasnio

je župnik.Sve do smrti, Ilija je primao invalidsku mirovinu.- Svaki rat đava počimlje! – govorio bi. - A, država, ko država...Države, kao države. Mijenjale su se. Ilija ih proživi pet.

Miljenka KOŠTRO

ZAVIT

Krene Luca s kumon Katon na zavit. Obe Ercegovke udane za Šper-ce. Kata živi u gradu, ali je navakat došla do nje. Eto, obe se zavitovale sv. Anti i dogovore se da krenu od Lucine kuće jer je i svetište bliže Lucinu mistu. Skupa iđu već deset godina, unda i ove godine skastile tako. Lašnje jin je i salalnije skupa, kako rekoše.

I taman, kad su zamakle trijestak metara ot kuće, Luca će: - E moja kuma, Kate, ne’š virovat šta mi se nomadne desi. Moran ti

pripovidit, nisam nikomu, pa taman mi se cili život rugala. Ma, jednako se ne’ko uvik ruga, pripovidila, ne pripovidila.

- Ajde, bona Luce, samo ti pripovidaj. Plesni me po oba obraza ako ti se zarugan.

I počne Luca pripovidat:- Moj Matan i ja u braku smo skoro trijest godina. Ja Ercegovka, on

Dalmatinac ili Škutor (Šperac), kako u nas reknu. A, eto, znaš i sama, zamirili se na poslu, radeć u otelu, na moru, vinčali se, kućili i dicu podigli. Šta ‘š, truda nan nije manjkalo. Bilo je i lipi i brimeniti dana. Dica narestoše i jedno po jedno odletiše kud koje, ko tići iz gnjizda, ko i tvoji.

Sve nam je išlo ćusto i po Božjem redu dok nije došla prokleta kriza i moj Matan, „sritnjak“, ostadne brez posla. Oćeš – ne ćeš, povukli se mi u kuću i osamili. A di ‘š kad nimaš para, ili ti šoldi kako ovdi kažu. Šta je, je, tražijo on novi posa, ali u tin godinan više te ni’ko ne konta. Nego smo se i mi vrnili za vin novin vakton, pa prija nabavili one kuti-je. A šta ‘š, moraš u korak s vrimenon. Vidin ja, moja kuma, u poslidnji vakat, moj Matan, ko mlađarija, ipte gledi u nu kutiju i svako malo iđe do Mirke, koji mu ko, eto, priko te kutije pomaže nać posa. To ti je sin od onog njegova rodijaka Duje.

86 OSVIT 101–102

Jednon ti ja, u ćindiju, oden na kavu kod jedne svoje prije, i kroz be-side, ona mi veli kako je vidila i mog Matana na nin društvenin mrižan. A, eto, tokalo ga je, a nije mi kaza. Otvori ona kutiju i pokaže mi ga. Ma, je moj Matan, nije Matan. Belaj jedan, lipu sliku metnijo, otprije desetak godina, dok je još bijo kršan. Izpegla obraze, zaliza kosu, sveza kravatnu, sredijo se, šta ‘š besidit, ne mere vejda tako, ko glumac.

Ajder, da i ja tebi napravim provil, veli mi prija. Ona nikako višta s ton kutijon. Duše ti, namišćaj, velin joj. I sutra, namisti ona to, meni, ali metne sliku nike lipe, mlade ženske, misto moje i promini mi ime i prezime. ‘Ko ti ga zna oklen je ta lipotica? Pošto ja nisan višta u toj novoj teknologiji, ona me poduči kako se rukuje tin provilon. Isprva, ona će to činit misto mene.

Moj ti Matan, svako priko dana, ko biva, ode tražit posa, a na tom provilu, moj brte, i on prominijo ime, napisa da je poslovni čovik, da vele putuje i kako nima vele slobodna vrimena. Saznan, eto, priko te društvene mriže, da ne puši, ne pije rakijetinu, svako jutro trči, vozi bisan avuto, da se prija bavijo rukometon, voli plivat, čita klasike iz književnosti, a još uz sve, sluša Olivera, Mišu i klape. Veli i da je veliki virnik. Bože mili, muško za poželit. Sve ti on ko biva radi: kuva, pere, pegla, usisava, namišća postelju, kreči, kosi travu... Tako mi svega, ja ga poznajem dugo, ne zna utaknit peglu, kamoli šta ispeglat, a o usisa-vanju da ne besidin, obe mu ruke live. Knjigu nije pročita zadnji trijest godina.

Javin mu se, ja, s tom lažnon slikon pod imenon Edita na tu druš-tvenu mrižu i on me privati. Nabacan mu lipi riči o njegovu izgledu i svemu ostalom. Velin mu da vodin posa, da sam vakultetski školovana, imućna raspušćenica i da nisam u vezi. Zapitkuje on mene o nikin stva-rima, šta sam noćas klapila, vali li mi društvo, volin li putovat, iman li dicu, i tako. Veli mi kako sam lipa i da mu ne iđe u glavu kako se taj moj, navodni, bivši nije borijo za taku lipoticu ko ja, te da bi platijo suvin zlaton da me ima kraj sebe. Sasu na njega, na tog mog, ko bivšeg, i drvlje i kamenje. Na pitanje je li ženjen, veli mi kako mu je žena umr-la od raka grla prija dvi i po’ godine i da nisu imali dice. Tovar jedan brezobrazni, kakav rak grla, grij jedan, živu me sarani. O pokojnici, tj.

87PROZA

meni, skoro ništa više ne kaza. A umrla sam oni dan kad se vinča za te, tovare jedan škutorski, pomislin.

- Ma, nije on tebi neviran, dobar je on čovik – kuma će joj na sve to.- Čuj dalje, kuma. U istoj smo kući i unda bi dreknila da se kuća

trese, da čuje kako mi je grlo zdravo, ili bi ga išla zadavit golin rukan da baš budnen udovica, pa bi ga, kako se ono kaže, ona stranjska rič, ja, vakumirala da ostadne brez zdraka, ali ne ću, neka ga još zeru prokušan. Zaigrala i ja opako, pa kako budne. A, s’tro mila, manita li vakta kako se pokupovaše ove kutijetine.

Sutradan za ručkon, sve to me nikako mučilo. Počnem ja nako izokola š njin besidit, a on, sve ništo skrće i svrće na ništo drugo.

- I danas rašćika i slanina od pojisme. Pojisma, roga ti! Šta nisi ba-cila na gradele dvi-tri ribe ili kakav toć i zeru blitve?

- Ajde, jidi i muči! (Nu, i ja reko; muči.) Šta bi, sritniče, da sam do podne se češljala i stala prid ogledalon ko što ove nike rade i da ti nisan ništa svarila.

Ja mu velin kako bi tribali, nismo odavno, otić kod don Pavla, ispo-vidit se, a on se izdrečijo na me.

- Luce, ljuta ercegovačka kamenjarko, aj ti ako si grišila, ali brez mene. Ja san čist ko suza.

- Živoga ti klaka, ‘ko je u tovaru vidijo čestita isana! - dreknen i ja na njega.

- Muči, silo nečista! Vrtirepka, nalet te neodnija, prigrizla tu jeziči-nu, dabogda! – iskolačijo on oči na me.

- Šutin, tovare, beli, tovare jedan škutorski, ne mogu ti griji stat ni u pet žaketina!

- Roga ti, dodaj mi ta šugaman da otaren znoj! Muka mi je o’ tebe i tvoje beside.

- Ne laj, belaji te nosali! U nas se, bolan, reče ručnik, kakav bidni šugaman.

- Ja, ja, ne laj, a ona laje za troje. Duži ti jezik nego u Ivine Cvitulje rep. Roga ti, ima ti samo u jeziku pet kila – on će meni.

88 OSVIT 101–102

- A u toj tvojoj, sidoj ćiverici, Matane, beli, crni Matane, ni zrna, ma ni grama možđana, a obraz si davno izgubijo! Bog me ubijo ako si ti normalan – ma, i ja izgubila strpljenje.

- Na ti ove šporke bičve, nosi ji tamo na pranje, poslen mi zapovidi. Nek ti se jezičina zeru odmori – doda.

- Kako ne ću. Sad bi te bičevala tin tvojin šporkin bičvan, u nas se rekne, plisnavin čorapinan.

Jopet odnesen te bičvetine, a šta ću, ma kakve bičvetine, čorapine.- Ostarila, a još nije naučila govorit po naški (misli po šperski).- Ma, je li, duše ti? Jašta! Do sada ti nije smetalo što besidin po er-

cegovački. Koji ti je belaj sad odjednon? Znam ja pet jezika kad triba.- Ženskadija! Progovorila bi pa makar na prkno – drekne on.- Ooo, sveti Ante, šta san ja Bogu zgrišila pa se spetlja s tobon?

Samo brezveze galamiš. I je mi pokojna baba govorila, kuću za šperca kod vliko momaka u našem selu.

- ‘Ko mi kaže? Zvrndulja! Roga ti, tvoji su svi bili šverceri duvana, a pola ji u ustašan!

- Šta vali škiji, Škiljo jedan, bolje nego prosit? A tvoji su bili rutavi prosjaci i pola ji u partizaninan – komunjare.

- Moji? Moji bili u partizanin i komunjare? Ti si malo vijucnila! Moji su bili domobrani i branili svoj prag, svoj dom.

- I moji su bili domobrani i branili svoje ognjišće. Ja, nije ti škodilo kad ti je moj brat Vrano, kako veliš, švee-r-ce-r, pozajmijo pare za avu-to. Šta se prndiš na me ko da si se najijo prnduša?

- Grebeš šolde, pusti šolde, škiju, ustaše i partizane, gromobrane i domobrane! Pun mi vas je kuver! – lupi on rukon po stolu.

- Jezus, ujmisusovo! – stresen se cila.- Sidi tamo u ćošak i muči, roga ti! Kad san te doveja, bila si prava

seljančica. Nisi se ni oprala ko triba dok se nisi počela brčkat u moru. Ni plivat nisi znala. Ajde, zini, di ti je voda u noj tvojoj stini u Ercegovi-ni? A vidi u nas kol’ko je more i rike teku njemu. Niman ja ništa kontra Ercegovine, ali... ovdi je raj, da znaš!

- Ma, šta ti znaš? Praviš se manit i brezveze grajaš i baljezgaš. Ja sam se umivena rodila, a ti? Ogledaj se, ajde! U nas rike i potoci bistre

89PROZA

vode svagdi teku. Moreš me karat kol’ko oćeš i svačin nazvat, ali u moju lipu i ponosnu Ercegovinu mi ne kreći! U nas svak otprija sto godina jima čatrnju i bunar. Čistiji je u nas, u Ercegovini pod, nego u tvoji pijat, eto.

- Eee, ne m’reš je nadgovorit da jimaš tri jezika. Nimate ni pravi balun, ni stadijon ko Poljud, ni Ajduka, roga ti! – Matan će ponosno.

- ‘Ko, mi, je li, duše ti? Mi nemamo ajduka? Ma nemoj. Mi imamo pravoga ajduka, ime mu je Mijat Tomić. Cili svit za njega zna osim tebe. Ima ji još.

I tako se mi, moja kuma, poričkali za ručkon košto nikad prija ni-smo. Unda on ode u primaću sobu i otvara onu kutijetinu. Ko biva, triba se javit starom pajdi iz školski dana, pa će poglejat nikakvu utakmicu. Ostanen ja u kujini. Jamin i ja svoju kutiju i jopet se nas dvoje krenemo dopisivat. Vrag jedan, slatkoričiv na tom provilu, ma, nikako mi to i prijalo, a u poslidnji vakat, iž njega iščupat lipu rič o meni, teže je nego deset kova vode iz bunara.

Sutradan, jopet se poričkali i on se naidi na mene. Jami pribor za pecanje i ko biva, ode pecat ribu. Smrklo se, a njega natrag nima. Ja, bidna, odam okolo kuće ko benasta i nabrajan za njim:

- Matane moj, diko moja, tužna ti je Luca tvoja. Jabuko rumena, svitlosti moja, šta ću ja brez tebe? Vrati mi se, diko moja!

Kad on, lopov, nije ni otiša pecat, nego se sakrijo na tavan i virijo kroz budžu da vidi i čuje šta ću ja.

Eto, tako, dopisivali se mi misec dana. Ja mu u kući, na radijon pustim svetu misu, a on poludi, pobisni, a valijo se na provilu da to voli, da je veliki virnik. Dan mu da izpegla košulju, zuvar mi je štagot od njega, a unda me on osorno spremi vragu. Kad mu kažem da triba krečit kujinu te da je debel i da triba jutri ić trčat i digot plivat, sapsuje mi sve po spisku.

Jedne sride, zakunjan ja koju minutu posli ručka i klapi mi se da Matan ženi Editu. I unda i mene jamijo niki stra da ne upadnen u kak-ve sikirancije. More udovac tražit da se nađemo, da odemo u kino, na ručak ili kavu, pa šta ću undan. Činilo mi se kako se ulickani udovac zacopa u lipu i bogatu raspušćenicu Editu. Poslidnji put kad smo se

90 OSVIT 101–102

dopisivali priko te kutijetine, kako bi sve ovo okončala, napišen mu da sam našla mlađega od njega i da ću se udavat. Naidijo se, balek jedan, i posla me u niku stvar.

Dvanest dana poslen, Matan je naša novi posal. Meni belaj ne da šutit, ili ti mučat, kako u Dalmaciji vele, pa ti ja krenem otpočetka. Prizna on sve, kako mu je Mirko namistijo provil na društvenoj mriži, podučijo ga, a dalje, bilo je derneka. Undan mu i ja rečen da se dopisiva s menom. Nije odma povirova da sam ja ta raspušćenica Edita. Zajapu-rijo se i zacrljenijo, počejo se ljutit i beštimat, pa pribacijo na smij, te mi veli kako to s Editom nije mislijo ozbiljno, nego kratijo vrime. Otvorin ja svoju kutiju da on sve vidi. K vragu pošalje kutije i okrivi ji za sve. Ja ga malo zakaran i zapsujen, a on, okrće jopet na cirkus.

- Eeee, zmijo ercegovačka, jesi jandalasta! Jopet, ti si moja vila Er-cegovka, moj bingo zgoditak. Ne bi te se odreka za sve lipotice ovog svita. Ajde, sad navali na me, karaj me, ujdi me, kamenjarko moja ljuta, izduraće Matan – umiljat on.

- Eee, moj Matane, tovare jedan šperski, beli tovare brezobrazni, sto belaja u tebi, a jopet šta ću o tebe, živijo mi ti priko sto godina, a ja ba-ren minut više o tebe. Ajde, bolan, ajmo nazdravit životu i tvom novom poslu pa se smijat svojin budalašćinan. Ta znaš da iz Ercegovine nisan ponila povratnu kartu.

- Ajmo, Luce moja, otišla mi ti vrcon u raj! Sunce ti poljubim, nima vajde jidit se.

- Eeee! Davno je stari svit besidijo: Duraj pa ćeš u raj. Di li ja, di li raj? O, Gospe moja!

- Belaj ti odnijo prokletu bresposlicu i ve proklete kutijetine, zamal od mene učiniše budalu. Znaš šta, moja Luce, moja bila golubice, kad san se tebi ispovidija, ko da san i župniku, ali moga bi poslen otić i do don Pavla, istrest grije. Samo, pazi da ni’ko drugi ne sazna za vu našu manitošćinu – on će.

- Ajde, moj Matane, ajde, dobro ji istresi, a ja ću mučat ko zalive-na, ne daj Isuse, ta nisam pomanitala. Bijo je ovo samo „kratki spoj“. Iskočijo nam „osigurač“, eeee. Vrati’ ćemo osigurač i amen – nazdravili smo ko da se ništa nije ni dogodilo. Poslen se smijali svemu i zagangali.

91PROZA

- A šta ‘š, šta ti je život nego vantazija? – zaključio je moj Matan na-kon svega. Nastavili smo pivat. On počne onu: Prosulo se loli iz arara žito, pa mu žena kvoca cilo lito.

A, oklen mu ova padne na pamet, pitaj Boga? Eto, kuma Kate, pri-krši ja obećanje Matanu, pripovidi ti ja našu budalašćinu! Vrime je da ja zavintam gubicu.

- Slušajuć te, bona, ko da nisan ni išla bosa. Pola puta smo začas ostavile iza sebe. Bona, kuma, sve je to život. Drugu polovicu puta, ja ću tebi ništo pripovidit što nisan nikom. Moran ti se potužit. A triba’ će nan i sa sv. Antom podilit zeru briga.

I počne kuma Kata pripovidat, a kuma Luca pribaci ceker na drugo rame i digne kosu s livog uva da bolje čuje kumu Katu.

Zdenka ČAVIĆ1

PREDATORI ADELINE SVIJESTI

Slobodna od dana i noći putovala je oslobođena tijela kroz prostor i vrijeme. I tako stigla do plave fontane. Doma predatora igara i moći. Došla do uzroka i posljedica ne razlikujući ih baš previše. Kretala se ubrzano i sudarala s mislima onih koji su također putovali, želeći se osloboditi svjetovnih zadovoljstava – želja, ljutnje, iluzija, ili pak onih što su oholo jurili k ugodi i komfornosti pod svaku cijenu. Krenula je, a premalo znala o putovanju. Opremljena samo željom i nakanom da promjeni stanje koje joj više nije bilo dovoljno dobro za ostanak na Zemlji koju je upravo napustila.

Predator privida moći otvorio je širom branu na ulasku u svoje za-gasito plavo carstvo. Osjetila je nalet vala koji ju je potisnuo naprijed, a da nije stigla ni djelić sekunde razmisliti želi li zaroniti dublje ili kre-nuti dalje. Strjelovitom je brzinom shvatila da je upala u zamku novoga privida koji je možda još nepovoljniji za nju od onoga kojega se upravo oslobodila. Bljeskom munje pred njom se stvorio muškarac s tisuću lica. U hipu je pokazao ono zavodljivosti. Na njegov znak okružile su ga ljepotice odjevene u plavu svilu, napućenih rumenih usana i kose spletene u bujne pletenice. Zapucketao je prstima i već je prilazio muš-karac kakva je oduvijek priželjkivala. Crnokos, tamnook i vitak, pro-šaran sjedim vlasima po zaliscima. Nevjerojatno privlačan. Baš ga je takva i zamišljala, za život u dvoje. Prilazio joj je ispruženih ruku. Bilo

1 Zdenka Čavić (Koprivnica, 1954.) piše na štokavskom i kajkavskom nar-ječju. Pjesme i proza objavljivane su joj na svim relevantnim recitalima u Hrvatskoj, u književnim časopisima, kao i na pojedinim hrvatskim i me-đunarodnim književnim portalima. Uz niz priznanja, primila je i nekoliko zapaženih nagrada. Objavila je do sada četiri knjige. Tri knjige poezije: Kaj vu meni (2015.), Dotaknuti srcem (2016.), Cipele od senja (2018.) i knji-gu kratkih priča Niska crnih bisera (2019.). Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.

93PROZA

bi tako lako naprosto mu se naći u zagrljaju. I novoj igri iluzije koja joj se upravo spremala. I premda nespremna na takvo putovanje mislima, bez imalo predumišljaja shvatila je da je sve što se počelo događati previše nalik njezinim maštarijama. Znala je da je u zamci koje se mora otarasiti i smjesta putovati dalje.

Samo, nije očekivala to što je uslijedilo. Plave vile su ju opkolile i počele oko nje sve više stezati obruč, a muškarac njezinih snova polako je gubio oblik udaljavajući se. Predator se više nije smijao, nego mu se u očima vidjela zluradost i prijetnja. Bit će samo još jedna ulovljena duša više u carstvu plavetnila. Kako je mogla povjerovati plavoj boji i misliti da joj ona otvara put dalje, k oslobođenju. O kako je samo mogla biti tako naivna. I pobrkati lončiće.

Sjetila se kako je dobila ime, kada se rodila. Otac je odmah rekao: „Neka bude Adela. Znat će koračati kao pravi izdanak naše loze. Bit će plemenita, dosjetljiva, okrenuta novom dobu i ljudima ispred svoga vremena.“ Majka se baš i nije složila s tim. No prije njezina rođenja dogovorili su se da će djevojčici ime dati otac.

„Dobro, ako baš ustraješ na tom da ti daš ime našem djetetu. Vjeruj, dobro sam odlučio. Pokazat će se to u trenutku njezina odlaska.“

Djelićem manjim od zemaljske sekunde koji je strjelovito preletio kroz vrijeme od kada se rodila do trenutka kada se našla u zamci, ona je znala da se mora oduprijeti. Na neki način ime joj je dalo i odredilo mogućnosti. Samo, ima jedno samo, veliko kao planina. Je li se dovolj-no u zemaljskom životu naoružala znanjem, snagom i okretnošću? Je li dovoljno mudra? Pomislila je zato se valjda djeca i imenuju. Da budu i imenom ojačana na putu k samoostvarenju.

Skupivši koncentraciju u čistu esenciju misli za bijeg izdigla se nag-lo i neočekivano u vis i svom snagom probila branu kroz koju je bila potisnuta dolje. Uz prasak i bljesak munje bila je katapultirana na put koji je izravno vodio k crvenoj fontani. Pomislila je na ljubav i kada se počeo otvarati val crvene boje shvatila da opet upada u zamku. Zausta-vila je misao, zaustavila sebstvo. I što sada? Nije stigla ni pomisliti na odgovor na postavljeno pitanje, a već je osjetila kako ju val srdžbe obu-zima i pokušava stisnuti u usku komoru bijesa svu u crvenom satenu,

94 OSVIT 101–102

s crnim prugama po sredini. Grozničavo se snagom nesalomljive volje probila kroz saten, shvativši da crna vodi u sigurnu propast. Ovoga se puta našla u poziciji da mora zaustaviti svaku misao. Ipak je pomislila na jedno. Pomoć.

Iz bjeličaste izmaglice materijaliziralo se čudno biće, nalik na pa-tuljka iz prvoga Doba Zvijezda. Njezinu je Zvijezdu odjednom osnažila jaka bijela energija titrajući zlatnim iskrama. Prožela joj bitak i okru-žila ju. Našla se u sferi mirovanja. Na mentalnom ekranu čula je riječi: „Zaslužila si pomoć, a ja sam upravo izbavljao ljubav iz ralja Sotone, pa sam bio u blizini i čuo tvoj poziv u pomoć. Priznajem da si imala i puno sreće pri tom. Tvoje frekvencija tek polako raste i nije dovoljna za uzdizanje. I što sada s tobom napraviti? Možeš ostati tu koliko god želiš, no mirovanje ti ne će omogućiti rast nego samo odmor.“

„Ne znam, to mi je prvo uzdizanje, ne znam je li i jedino svjesno, pa molim pomoć.“

„ Pa dobila si pomoć. Sada odluči što i kako dalje? Ovdje možeš ostati zaštićena eonima, no mislim da će ti dosaditi.“

„Da li to može biti unaprijed određeno vrijeme?” Sjetila se očevih riječi da će biti okrenuta novom dobu ispred svoga vremena. Na to je obvezuje genetika, njezin DNK po ocu. Izabrana je i mirovanje nije njezino voljno stanje.

“Može, smjerno joj je odgovorio.“ “Još bih samo nešto pitala. Moram li se izbaviti svih sedam predato-

ra svijesti prije nastavka putovanja?“„Naravno, draga moja, nema preskakanja.“„Onda molim za odmor i vrijeme da dovoljno ojačam kako bih se

mogla suočiti i oduprijeti narančastom predatoru.”

95DRAMA DRAMA OSVIT

Hrvoje BARBIR BARBA

MUKA PO KLAUDIJI PROKULI

Pisano za kazalište slijepih i slabovidnih

OSOBE: PONCIJE PILAT, upravitelj provincijeKLAUDIJA PROKULA, njegova ženaCENTURION SAMARIJANAC, zapovjednik stražeMJEŠOVITI ZBORDVA RIMSKA VOJNIKA

Događa se u svijetu svih slijepih.

Napomena: Budući da se radnja ove fantastike odvija u svijetu u kojem je pisac namjerno oduzeo svim ljudima osjetilo vida – zvuk i glazba igraju iznimno važnu ulogu. Redatelju se prepušta izbor sakralnih pjesama koje na sceni aktivno izvodi mješoviti zbor.

Riječ je starija od slike. U tom je moje opravdanje.

SCENA: Antička ložnica. Na sredini scene je velik bračni krevet s baldahinom i nekoliko rimskih stolica. Iza njega, u dubini prostora, prozirna zavjesa kroz koju se nazire kolonada visokih stupova. S lijeve i desne strane masivna vrata. Po sceni su nemarno razbacani dijelovi vojne odore. Negdje u prostoru nalazi se i plašt s postavom grimizne boje.

96 OSVIT 101–102

1 .

Potpuni mrak. Čuje se samo pjesma zbora.Pilat (odjednom): Šta ti je opet!? Opusti se više!Klaudija: Ne mogu, ne mogu. Oprosti… Reci pjevačima da odu.Pilat: Tek sam došao kući, ženo!? Nije me bilo šest mjeseci! A ti se

ponašaš tako…Klaudija: Danas im je sveti dan.Pilat: Šta mene briga za te njihove blagdane? Zar oni slave moje?Klaudija: Neugodno im je ovdje.Pilat: Ako sam naredio da pjevaju, imaju pjevati! (Zboru) Jače! Idemo!

(Zbor ne razumije).Klaudija: Kad su užasno praznovjerni. Njima je zabranjeno ulaziti u

kuće neznabožaca. Sada su nečisti. Takvi ništa ne mogu slaviti.Pilat: Baš me briga! Tek sam se vratio! To su najbolji pjevači koje no-

vac može kupiti u ovom gradu..! Ma, šta ti je..? Opusti se… Daj se malčice opusti, princezo moja. Htio sam da nam ovo bude nešto posebno.

Klaudija: Nije mi dobro. Idu mi na živce.Pilat: Boli te glava? Sada?! Sada te boli glava!?Klaudija: Ništa me ne boli. Pusti me.Pilat: Da ti nisam nešto zaboravio donijeti? Neki dar iz pohoda?Klaudija: Najvažnije je da si se ti vratio.Pilat: Pa šta ti je? Još se bojiš ustanika!?Klaudija: Navikla sam. Odavna već. Kad ovdje nije nekakav ustanak?Pilat: Ne boj se, ljubavi. Sve sam to riješio. Jednom – za svagda. Nema

više zelota. Možda nas ubrzo i pošalju iz ove jadne zabiti. Na neko drugo, važnije mjesto… Pa oni bi trebali pjevati od sreće! Jače!

Klaudija: Prije ćeš dobiti bačvicu.Pilat: Kakvu bačvicu?Klaudija: Nikakvu. Pusti to.Pilat: Čekaj, zar ti nisi oduvijek htjela otići odavde?Klaudija: Kad stalno mislim na onog jadnog čovjeka.Pilat: Čuj nje!? A što sam trebao uraditi!?

97DRAMA

Klaudija: Mogao si ga pustiti. Nisi ga trebao predavati Antipi.Pilat: Dosta! Nije ti dovoljno što si mi pokvarila i večeru? Sto puta sam

ti rekao: moje su dužnosti takve! Šta ja tu mogu?Klaudija: Možeš, možeš. Ali ne ćeš.Pilat: Klaudija, dođi... Ma, ti to uopće ne razumiješ. Daj molim te, ne

razbijaj svoju lijepu glavicu tuđim problemima. Ako je čovjek Ga-lilejac, nek’ Antipa odluči o njem. Daj se vrati ovamo na jastuk. Pa nisam spavao u vlastitom krevetu ima šest mjeseci.

Klaudija (iznimno drsko): Pusti me! U nečijem sigurno jesi!Pilat: Bogovi moji, i to je još drži!? Mislio sam da te to prošlo?Klaudija: Ne mogu, ne mogu, ne mogu – i gotovo! (Ustaje uz lupu,

šuškanje, škripu poda).Pilat: Gdje ćeš sad? Daj mi reci? Gdje ćeš sad? Šta ti je odjednom?Klaudija: Moram popiti nešto za spavanje.Pilat (ljutito): Eto, čuješ! Nema me par mjeseci i odmah ste svi poludje-

li!? Da vas taj umišljeni luđak nije nečim zarazio?Klaudija: On nije lud. A nije ni umišljen.Pilat: Šta meni sve ovo treba? Reci mi ženo? (I on se diže.) Gdje mi je

štap..? Šta to meni treba?Klaudija: Koje?Pilat: To da se raspravljam s tobom u svom vlastitom krevetu. Teže mi

je s tobom nego s bilo kakvim mudracima ili ustanicima. Teže mi je s tobom nego i s onom jadnom marionetom koja si je uvrtjela da bi sama mogla vladati Galilejom... Gdje mi je taj prokleti štap!?

Klaudija: Upravo si uspio ugušiti svoj ustanak. Hoćeš li tako i ovaj moj?

Pilat: Kako ću ti ga ugušiti?Klaudija: U krvi, dragi mužu. U krvi.Pilat: Ja tebe ne razumijem. A kako misliš da bi se ustanak mogao ugu-

šiti? Cvijećem? Poljupcima? Svečanom večerom? Možda bi im sad tvoj dragi ujak, Tiberije Klaudije Nero, trebao organizirati kakvo natjecanje u poeziji?

Klaudija: Možda i bi. Ne znam.

98 OSVIT 101–102

Pilat: Ali zato ja znam! Zato i jesam to što jesam! Gdje mi je to blesavo pipkalo..!?

Klaudija: Šta si ti, da čujem? (Tišina.)Pilat (jako ljuto): Gdje je prokleti štap!? (Začuje se zveka limena ta-

njura koji se dugo vrti po podu.)Klaudija: Hoćeš li ovaj moj? Uvijek zaboraviš gdje šta ostaviš.Pilat: Našao sam. Klaudija: Šta si to ti, mužu? (Lupkanje štapom po prostoru.) Reci mi

više, šta si?!Pilat: Ja sam vlast… (Istom se upali svjetlo. Vidi se da su njih dvoje

tek slijepci koji pipkaju uokolo štapovima. Svi likovi, osim Klaudije – slobodno mogu nositi i sljepačke naočale.) Jedina vlast koju po-znaju. Jedina koja za njih ovdje postoji. Ja određujem tko će živjeti, a tko mrijeti!

2.Klaudija: Jadna si ti vlast kad ne možeš ispuniti svojoj ženi tako malu

želju. Jesam li ti ikad išta drugo tražila?Pilat: Eto, čuješ! To je taj prokleti razlog zbog kojeg žena ne može

ničim vladati!Klaudija: Koji razlog?Pilat (usput cijelo vrijeme oblači vojnu odoru): Jer ne zna vladati niti

sobom. Kako bi drugima..? Previše uzimate k srcu.Klaudija: O da, sigurno bih vladala tako kao ti: samo prebaciš stvar na

nekog drugog i baš te briga.Pilat (zajedljivo): Ne, nego bi vladala onako kako vlada tvoj dragi ujak!Klaudija: Ja!? Ja bih mogla počiniti tolika zvjerstva!? Ja!? Kao Tibe-

rije!?Pilat: Takav je to posao, draga moja. Ne ćemo o tom pred ovim stranim

ljudima. Klaudija: Oni nas ne razumiju.

99DRAMA

Pilat: Ne razumiju nas? A Kajfa sigurno ne bi nikoga svoga ugurao u ovaj židovski zbor koji nas je samo trebao razveseliti? Fin neki mud-rac. Dobričina jedna. (Zboru.) Da vas čujem: jače! (Ništa.)

Klaudija (značajno, iza male stanke): Imperator je dao smaknuti Elija Sejana.

Pilat: Znam.Klaudija: Znaš?! Ti to znaš?! I ti ništa?!Pilat: A šta bih ja sad trebao?Klaudija: Koliko ste mu godina služili u Pretorijanskoj gardi? Ja bih

već marširala na Rim, samo da sam muško! Svih pet judejskih ko-horti istom bih digla na noge! I krenula na Rim!

Pilat: Dosta! Zašuti više!Klaudija: Ne ću!Pilat: I šta bi kad bi tamo došla? Daj mi reci..? Ispričala se zbog nena-

dana dolaska!?Klaudija: Šta ja znam šta bih… Uradila bih nešto. Ne znam. Uzbunila

pretorijance.Pilat: Baš si našla koga...Klaudija: Zašto? Sve ih znaš. I svi su ti ponešto dužni. Uostalom, ti si

svakog od njih primio na službu. Ti, osobno.Pilat (hladno): Elije Sejan ih je primio. On je bio zapovjednik garde. A

ne ja. Ja sam ih samo birao.Klaudija: Zar ti treba išta više? Šta oni imaju s carem? Dok on doplovi

s onog svog glupog otoka, ja bih već zavladala cijelim njegovim carstvom!

Pilat: Ne bi se on makao s Caprija ni tada, vjeruj mi. Nema potrebe. Samo bi poslao ceduljicu.

Klaudija: Ima pretorijanaca koji mu nikad nisu čuli glasa. Godinama se samo zabavlja na otoku, okružen onim svojim lijepim dječacima, općeći s kozama, i, i…

Pilat: Prestani! To je tvoj ujak! Tvoja vlastita krv!Klaudija: Na to računaš!? To će nas spasiti!? To…!? Zbilja misliš da

će nas to spasiti!? Taj je zadavio i vlastitu sestru, moju rođenu maj-ku… A kolika je zvjerstva još počinio? Evo, sad je smaknuo i tvog

100 OSVIT 101–102

najboljeg prijatelja… A ti!? Ti nisi muško! Ja bih već odavno gazila Rubikon!

Pilat (drekne): REKAO SAM – PRESTANI..! (Zove.) STRAŽA! (Zna-čajno, u zrak.) Elije Sejan nikad nije bio moj prijatelj! Kamo li naj-bolji! Jesi li ti poludjela!? O čemu ti to pričaš!? Hoćeš da nas zbilja ovdje netko čuje!? CENTURIONE..! Gdje su do sad...!?

Klaudija (zajedljivo): Sigurno i oni imaju važnija posla.Pilat (pomalo poraženo): Klaudija, smiri se… Ja nisam Gaj Julije. Uos-

talom, znaš li tko nam je zadavio zapovjednika?Klaudija: Tko?Pilat: Ništa ti ne znaš, ništa… Podcijenili smo starog lukavca. Tako

sam i ja mislio: šta nam može otamo, s Caprija? A dovoljno je bilo samo da makne malim prstom… Ipak je on car. Ti dobro znaš da sam ja dužan slušati onoga koji me postavio ovdje.

Klaudija: Tko te postavio ovdje? Tko ti je dao upravljati ovom jadnom provincijom? Tiberije? Tko te oženio mnome? On? Ahahahaha, kako si ti naivan, Pilate..! Baš si naivan. Sve je to Sejanovo djelo. Samo je on imao takva interesa.

Pilat: Ma, Klaudija, prestani! Šta ti je? Tek sam se vratio iz rata, a ti, a ti…

Klaudija: Šta – a ja, a ja?!Pilat: A ti, izludjela! Naprosto i načisto! Luda žena i gotovo! Ti ne znaš

čime se igraš!Klaudija: Znaš li što je dao uraditi s njegovim ostatcima?Pilat: Nije me briga.Klaudija: Dao ga je razrezati na komade. Zatim je svaki pojedini dio

naredio staviti u bačvice rastopljene svinjske masti.Pilat: Car pravi – zimnicu..! Baš me briga, on je imperator. Ako mu se

hoće praviti zimnica i od pretorijanaca, patricija, prokletog plebej-skog Rima, samo naredi – i to se ima izvršiti.

Klaudija: Smaknuo Sejana, a da se nije mrdnuo s onog svog prokletog otoka!? Ne mogu doći k sebi... Elija Sejana!? Najmoćnijeg zapov-jednika čitavoga Rimskoga Carstva!? Obljubljena tribuna svih Rim-ljana..!? Šta će tek biti s nama?

101DRAMA

Pilat: Ništa, ništa ne će biti s nama. Smiri se. Sve će biti u redu.Klaudija: Svaku je bačvicu poslao za drugi kraj carstva. Namjesniku

Germanije. Prokuratoru Hispane. Upravitelju Sirije... Možda si i ti već dobio takvu bačvicu, Pilate?

Pilat: O, bogovi moji… Nisam! O čem ona priča!? Daj se saberi, cijeli te jedan židovski zbor sluša! Ti si poludjela, ženo! (Imperativno.) Vratimo se u postelju! Ovog trena!

Klaudija: Kažu da svaki namjesnik mora sam sebi skuhati objed od tog dostavljena, premasna i smrdljiva truleža… Da mora pojesti žalosne Sejanove ostatke..! Zatim još napisati caru pisamce o svojoj kulinar-skoj vještini, potvrđenu originalnom recepturom spravljenog jela… (Gotovo tišina. I zbor polako prestaje pjevati, raspada se u formaciji i melodiji.) Glasnici čekaju dok se imperatorova zapovijed ne izvrši. U cijelosti… Odvratno. Nešto najodvratnije što sam čula!

Pilat: Previše ti to uzimaš k srcu... Previše. Šta ja znam šta je bilo? Moraju se bojati cara. Svi ga se moramo bojati, od Rima pa do Je-ruzalema! Kako bi drukčije vladao – nama, ovakvima?

Klaudija: Misliš, običnom ruljom? Lakše nego što misliš…Pilat: Ovim golemim carstvom! Toliko godina nije sam vladao njim.

Nego isključivo preko zapovjednika i Pretorijanskom gardom. Mora čovjek sad pokazati da nije zaboravio kako je to biti – imperator.

Klaudija: A zašto ga ne bi voljeli? Kao što sam ga ja voljela dok sam bila mala djevojčica, dok je bio tako običan, tako čovjek, tako voj-nik, tako drag..? Nego mora biti najgore zlo zla, utjelovljena Sotona na zemlji!

Pilat: Šta ti pričaš!? (U zrak.) Nije se na ovom svijetu još rodio tako do-bar, tako plemenit, tako obziran vladar, kao što je to naš car Tiberije!

Klaudija: O, da. Sigurno zato obale Tibera danima smrde na ljudsku krv.

Pilat: Prestani! Ti si mu rod!Klaudija (žustro): I moja mu je majka bila sestra! To ga nije spriječilo

da ju siluje...Pilat (nervozno, sad i sa zvoncem): STRAŽA! CENTURIONE!

102 OSVIT 101–102

Klaudija: Poklao je već pola Senata. Iz Konkordijina hrama iznijeli su dvjesto mrtvih uglednika samo onog dana kad ti je dao smaknuti najboljeg prijatelja!

Pilat (krikne): GLUHI STARČE! GDJE SI VIŠE!?Klaudija: Čitav se Rim razbježao, barem onaj tko je mogao i imao gdje

pobjeći. Sejanovu djecu, ženu, sav njegov rod do petog koljena, sve prijatelje i sve znance, sve je to jednostavno poklao…

Pilat: (istjeruje zbor dublje u atrij): Idemo, idemo, van! U atrij, brzo!!! (Zbor ne razumije. Priđe i pogurne par pjevača.) Rekao sam, van! U atrij! (Zbor se neodlučno povlači kroz kolonadu, u dubinu prostora.)

Klaudija: A utiha? Kažu da su najteže. Čim nestane vrelina neba, voj-nici izlaze na ulice. S Tiberijevim spiskovima u rukama. Upadaju u kuće.

Pilat: (bijesno otvori vrata, pa u hol): STRAŽA! CENTURIONE!Klaudija: Kasape, siluju, pljačkaju, odvode ljude i kolju na Tiberu, kao

da su opet neke Martovske ide…Pilat: Daj, zašuti više, glupačo! To je tvoj rod! TVOJA VLASTITA

KRV! (U hol.) STRAŽA! (Trka vojnika iz hola, zveckanje oklopa. Njoj.) I ZAŠUTI VEĆ JEDNOM! PA TO TI JE UJAK!

Klaudija (rastrojeno, kroz plač): Nije, Pilate… Tiberije nije moj ujak. Tiberije je moj otac… (Padne na koljena.) OTAC! A ja, ja sam nje-mu više od kćeri. I nećaka, i kći! Samo što ne postoji ljudski izraz za ovakvo monstruozno biće, kao što sam ja… MONSTRUM! JA SAM MONSTRUM!

3.Uđe Centurion u pratnji dva rimska vojnika. Svi zvučno pozdrave

lupom po štitniku prsa. Tako uvijek i sve nadalje. Centurion (pomalo oprezno, sa strahom): Upravitelju?! Naredi!?Pilat: Pa gdje ste do sad!? Hoćeš da te dam išibati!? I tebe i ove tvoje

glupane!?Centurion: Onog su nam uhićenika upravo vratili dolje. Antipa ti ga je

poslao natrag.Pilat: Vratio ga natrag!? Zašto?

103DRAMA

Centurion: Ako ne može učiniti da i Herod Antipa izvede neko čudo, bezvrijedan je. Da uradiš s njim što želiš.

Pilat: A veliki mudrac i njegova svita? Opet su tu?Centurion: Ispred kuće. Traže da im se obratiš.Pilat: U ovo doba..!? Dobro im se žuri..!? Neka čekaju… Šta bih ja sad

trebao, skakati na svaki njihov mig? Samo neka čekaju.Centurion: Na zapovijed! (Odu.) Pilat (za njima): I ne dolazi mi više, idiote! Budi me samo ako im se

dolje skupi cijelo Veliko vijeće!

4.Klaudija (očajno): Molim te, Pilate… Sad ga imaš priliku izbaviti iz

ruku mudraca. Molim te…Pilat: Pusti me na miru!Klaudija: Zar se ne bojiš nijednog boga!?Pilat: Boga!? Natrpio sam se ja mnogih bogova, ženo… Bojim se samo

onoga koji mi može oduzeti život kopljem i mačem.Klaudija: Zlo će nam se dogoditi! Zlo, Pilate! Ali njega, njega pusti…

Molim te! Uradimo neko dobro dok smo još na ovom svijetu… On ništa nije kriv.

Pilat: Nisam ga ja bacio u lance.Klaudija: Dolje su tvoji stražari. Tebe slušaju, Pilate. Tebe.Pilat: Ma, ti to ne razumiješ. Ti si glupa. Glupa, glupa, glupa si! Razu-

miješ!? Klaudija: Razumijem, razumijem…Pilat: Kako da ga sad pustim? To ne dolazi u obzir... Ma, i ja sam bu-

dala! Šta ja to tebi uopće objašnjavam!? Ti to ne razumiješ i gotovo! Klaudija: Razumijem.Pilat: Zamjerio bih se svima, ženo. A to ne želim, ni u kojem slučaju.

(Sjeda na krevet.) Sada da im se zamjeram? Sada, kada je sam car opet počeo vladati svojom rukom? Ma, pusti me na miru, glupačo jedna!

104 OSVIT 101–102

Klaudija: Zar su ti i oni važniji nego ja? Sve ti je važnije nego ja. Oduvijek.

Pilat: Dovoljno, da mu se požale… I gotovo. (Legne.) Takva je to igra, draga moja. Danas jesi sutra nisi. Samo politika i ništa više… Ma daj, pusti to. Dođi na krevet. Sjedni malo pokraj mene. Smiri se.

Klaudija (dolazi, pa pomirljivije): Politika? Čudna neka politika… Čov jeka će ubiti ni kriva ni dužna.

Pilat: Daj, pusti me više. Vrlo važno. Ionako su mi rekli da je obična varalica. No, lezi malo tu...

Klaudija (liježe do njega, pa gotovo podmuklo, zavodnički): Pilate? Pilat: Ha?Klaudija: On nije varalica.Pilat: Mmm, kako mirišeš… Volim tu mekoću i miris tvoje kose. Lezi

malo tako, ljubavi moja. Ljubavi moja tužna, slatka i zabrinuta. Joj, princezo moja, nikako da te se nadišem.

Klaudija (izmjena taktike): Pilate..? Sjećaš se kad ste nas pratili u Pom-peje?

Pilat: Kao da je bilo jučer.Klaudija: Imala sam trinaest godina. Sjećaš se? Samo trinaest… Prenio

si me preko Sarna. Osjećala sam se tako sigurno. Ovako. Baš ovako. Dobro sklupčana u tvom naručju.

Pilat: Bila si samo mala, slatka djevojčica, princezo.Klaudija: Mirisao si na kruh.Pilat: Upravo smo bili prenijeli cijelu poljsku kuhinju preko rijeke. Ku-

harevo brašno prosulo se po nama. Klaudija: Pilate? Možeš li se sjetiti o čem si razmišljao? Mislim, tada?Pilat: Ja!? Ne znam… Nisam mislio ni o čem. Ne znam. Umirao sam

od straha.Klaudija: Bojao si se? Ti si se bojao? Zaista? Mene!? To prvi put ču-

jem!.Pilat: Naravno da sam se bojao.Klaudija: Slatko! Takva vojničina, pa me se bojala? Jedne male, nevi-

ne djevojčice.

105DRAMA

Pilat: Bojao sam se bijesa tvoga ujaka, ako li mi ispadneš u rijeku, ludo mala!

Klaudija: Daj da ti opipam lice… Istina je. Ne bi te ništa koštalo kad bi malo slagao.

Pilat: Kao sad se sjećam: Sejan je prenosio tvog rođaka Druza, a meni je tebe dao u naručje. Znao je da bih prije umro nego li te ispustio u rijeku… Još uvijek sam takav: samo jedan dobar vojnik i jedan loš političar, draga moja. A od kada je svijeta i vijeka, jedino što u ovom prokletom poslu nikada ne smiješ uraditi, jeste baš to – ne smiješ lagati caru.

Klaudija: Da, da. Dostojanstvenici Rimskog Carstva nikad ne lažu. Kamo li cara.

Pilat: Hajde malo šuti, samo lezi tako na mojim grudima. Budi opet samo mala, ustrašena princeza, pa ću ti lagati. (Patetično.) Miris tvoje kose opet me opčinio. (Ona ga prolomi laktom. On jaukne.) Ludo! Ne tuci me! Znaš da me to škaklja! (Smijeh, hrvanje po kre-vetu.)

Klaudija (malo kasnije): Pilate?Pilat: Šta je sad?Klaudija: Hoćeš znati o čem sam ja razmišljala? Pilat: Ne.Klaudija: Znaš, razmišljala sam o tom što se sve ima dogoditi. Pilat: Imperator je opet imao neke probleme? Sa Senatom? Germani-

kom? Barbarima?Klaudija: Ma, ne, ne… Prestaneš li ti ikada razmišljati o politici? Pilat: Nisam valjda poludio. Kad o njoj prestanem razmišljati, mrtav

sam.Klaudija: S one druge strane Sarna, ludice. Razumiješ? Da mi je netko,

na onoj obali na kojoj si me uzeo u to vojničko naručje, rekao da ću se prijeko zaljubiti? I to u obična…

Pilat: Šta u obična..!? U najzgodnijeg legionara! Eh, a da je meni to netko rekao? Tek bi me tada uhvatila panika. Tresao bih se više nego ovaj naš stari Centurion kad začuje moj glas.

106 OSVIT 101–102

Klaudija: Moj ujak je plećat čovjek, Pilate. I ti si plećat. Možda sam se zato u tebe i zaljubila? Možda ja volim samo stasite muškarce?

Pilat: A čuj, to ja kod tebe volim, princezo. (Radosno.) Tu tvoju žens-tvenu umiljatost. Meka si kao mačka kad se umiljavaš i predeš. Reci, šta želiš?

Klaudija: Mrnjau… Pilate, onaj čovjek, znaš… Mrnjau…Pilat: Da?Klaudija: On nije varalica.Pilat: Nije varalica? On?! (Nasmije se.) Onda si je baš svašta umislio.

Baš svašta! (Opet se nasmije. Lupa s vrata. Glasno, na vrata.) Šta je sad, Centurione!?

5.Uđe Centurion.

Pilat (oštro): Stvarno si oglušio od starosti! Rekao sam da me se budi jedino u slučaju da dođu svi mudraci!

Centurion: Upravitelju, svi su i došli. Skupljaju se dolje. Čitav Sined-rij.

Pilat (se diže): Mudraci?! U ovo doba?! Svi!? Centurion: Čitavo Veliko vijeće. Dolaze čak i farizeji, carinici i pismo-

znanci. (Malo opreznije.) Kažu naši doušnici da ima i ponešto rod-bine ustanika. To može biti opasno.

Pilat: Ma, ne… Samo dolaze moliti milost za uznike u tamnici… Tko ih je skupio zajedno tomu ću pokloniti tonu vlastitog srebra..! Dob-ro! Pusti mudrace na terasu.

Centurion: Ne žele u kuću, upravitelju. Dolje su pred stubištem. Če-kaju te na trgu.

Pilat: Onda neka čekaju..! Dođi malo ovamo… (Konspirativno odlaze sa strane.) Koga imamo dolje?

Centurion: Trojicu naših. Jednog između rodbine zelota. Jednog među farizejima. I jednog između mudraca.

Pilat: Dovedi mi ih sve, iza kuće. Odmah. Neka me tamo čekaju. I nemoj da netko nešto primijeti ili posumnja. (Jače.) A Kajfi pošalji vina!

107DRAMA

Klaudija: Post im je, Pilate. Ne šalji im vino. Uvrijedit ćeš ga.Pilat (vrlo začuđeno): Otkad si ti postala ekspert za Židove? (Centuri-

onu.) Pošalji im onda ovaj ludi zbor što čeka da mi se vlastita žena smiluje!

Centurion (uz zveket štitnika): Na zapovijed! (Odlazi.)Pilat (za njim): I neka nam zapjevaju dolje, s terase! Da ih i ja čujem!

6.(Klaudija ustaje uz škripu).

Pilat: Gdje ćeš sad ti? Klaudija, opet bježiš od mene?!Klaudija: Baraba je digao ustanak protiv svih tih mudraca dolje. Protiv

Ane i Kajfe, a ne protiv tebe. Pilat: Pa šta?Klaudija: Zašto si onda gušio ustanak? Ja te baš i ne razumijem.Pilat: Radi tebe.Klaudija: Radi mene..? Radi mene!?!Pilat: I – radi tebe! Uostalom, ja sam tu i postavljen da očuvam prirodni

poredak stvari. Klaudija: Ali ustanici...Pilat: Šta s njima?! Ili zeloti pobiju sve nas na vlasti ili mi pobijemo

njih! Misliš da tu ima milosti, draga moja? Ide se sve do istrage – naše ili njihove! Hvala bogovima, istraga je opet u mojim rukama.

Klaudija: A ovaj čovjek? Kakve on ima veze s tim tvojim istragama koje vodiš, podlim mudracima, tvojom čudnom politikom i utamni-čenim ustanicima?

Pilat: Kao da ja znam, Klaudija? Pa nisam ga ja dao uhititi. Meni je samo javljeno da se hitno vratim. Stari je Centurion Samarijanac mislio da bi i ovdje mogli izbiti neredi. Samo bi mi još to trebalo. Mudraci su ga uzaptili, a ne ja.

Klaudija: Dolje je tvoja sudnica, Pilate.Pilat: Moja sudnica!? O čem ti to govoriš!? Moja sudnica!?! Samo je

ovo primitivno pipkalo u ruci zaista moje! Sve ostalo je imperato-rovo!

108 OSVIT 101–102

Klaudija: Šta moj ujak znade o tvojoj službi? Jedva da je čuo i za ovu jadnu provinciju. Šta on zna?

Pilat: On!? O, zna, zna... Ne boj se. Pročulo se. Sve, baš sve! I o ustan-ku. O mojoj pobjedi. Pa i to da smo konačno uspjeli uhvatiti onog razbojnika živa. Senat će zbog toga sigurno jednom zasjedati, samo ćeš čuti.

Klaudija: To si ti već poslao glasnika?Pilat: Zna car dobro da i ovdje postoji neka njegova tamnica. I hvala

bogovima, javljeno mu je da je sada puna. Nitko me više ne može ocrniti. Ni pred njim, ni pred Senatom. Nitko! Ni Kajfa, ni onaj pod-lac Antipa... Konačno sam uspio. Klaudija, sad samo moramo biti pametni. Strpljivi i mudri.

Klaudija: Prerano si ti pisao na Capri, mužu moj. Prerano. Pilat: Pisao sam u Rim. Senatu.Klaudija: Rim Senata više nema.Pilat: Nema Senata!? Nema Elija Sejana, njegove blesave ambicije i

svih njegovih dodvorica! A Senata, njega će uvijek biti, draga moja. Uvijek.

Klaudija: Mene je strah.Pilat: Čega te sada ima biti strah, ženo? Čega?Klaudija: Ne smijem ti reći, naljutit ćeš se…Pilat: Ne ću, reci?Klaudija: Znam, ljutit ćeš se…Pilat: Čega te strah? Da ću dobiti nekakvu bačvicu!? (Neumjesno se

nasmije.)Klaudija (s primjesom sustezanja): Onog starog proročanstva…Pilat (naglo, ljutito): Gluposti! Čiste budalaštine! Klaudija: Ako je glupost, zašto si onda uopće išao tamo!?Pilat: Jer sam i kao legionar prije svakog odlaska u rat išao Vestalkama! Klaudija: Sejan te već bio odredio za upravitelja ove zabiti. Nisi više

bio vojnik. I oženio si se mnome… Pilat: Pa šta?Klaudija: Sjeti se šta ti je rekla.

109DRAMA

Pilat: Baljezgala je gluposti! Vještica! Obična vještica, to je sve! Zabo-ravi! Ako nam je car praznovjeran kao kakva seoska baba, ja nisam. Znam ja dobro kako te vještice gataju. Jako dobro, draga moja!

Klaudija: „Najnevinijeg na svijetu…”Pilat i Klaudija (u glas): “…pribit ćeš na znak istine!“ (Dalje Pilat.)

Daj, molim te! I? Šta joj je to trebalo značiti?Klaudija: Bio si užasnut. Pilat: Pazi! Znam šta radiš!Klaudija: Jedva sam te smirila.Pilat: I sad si se sjetila toga? Sada? U ovom času? Ma, nemoj..!? Znam

šta tim hoćeš postići .Klaudija: Šta hoću postići?Pilat: Utječeš na moj stari strah. Igraš se mnome. Već si mi pokazala na

čijoj si strani. Pomišljaš li ti to da je taj tvoj jadnik – najneviniji na svijetu? Ha? Ovčica kakva!? Agnus Dei? I kakav bi mi to znak istine on trebao dati? Daj, daj! Priberi se, ženo!

Klaudija: Šta moj ujak ili Senat znaju o tom tko je sve osuđen u tvo-joj sudnici? Pilate, ti bi mogao čiste savjesti pustiti toga čovjeka na miru.

Pilat: Ženo!? Pa ti ne znaš više ni o čem pričaš!Klaudija (s dubokom rezignacijom): Opet slutim neko zlo, Pilate. Neko

veliko zlo...Pilat: Pa ti si htjela otići odavde! Baš ti! Klaudija: Radi djece... (Gotovo očajno.) Jedno smo ovdje već poko-

pali… Pilat: Kad je počeo ustanak, rekla si mi – možda je ovo ta prilika, Pila-

te. Prilika za nas?!Klaudija: Pogriješila sam.Pilat: Gadila si se svih tih primitivaca. Govorila si – oni su bradati div-

ljaci! A sada si, odjednom, ekspert!? Proklinjala si i Elija Sejana, i vlastitog ujaka, gdje su nas to poslali… Ti se gadiš židovskih brada, a ne ja! (Feminizirano.) „Skrivaju lica! Pilate, to je tako nepristojno, tako primitivno... Nikoga ne možeš opipati, doživjeti, provjeriti, kao da su rođeni lažljivci.“

110 OSVIT 101–102

Klaudija (za sebe): Nisam znala da im vjera i to zabranjuje.Pilat: Stalno si me pitala – „Šta mi još radimo ovdje?“ Klaudija (grčevito): Samo radi djece!!! Samo radi njih!!!Pilat: A znam da si se potajno pitala i jesam li doista nesposoban, kako

ti je to ujak stalno tvrdio u onim njegovim blesavim pismima, i za koga si se to udala.

Klaudija (tiho): Nisam, nisam, Pilate.Pilat: A sada, sada bi htjela da otpustim nekog besprizornog nikogovića

sa sudišta, i to bez ikakve kazne, da tako opet dam priliku svima za spletkarenja protiv nas? Pa ti ne znaš šta činiš!

Klaudija: Htjela sam otići u neki civilizirani dio svijeta. Tamo gdje nam ovi primitivni štapovi više ne bi bili potrebni.

Pilat: Onda se nisi trebala udavati za mene!Klaudija: Tamo gdje se ljudi briju! Gdje svuda postoje rukohvati i vo-

dilice! Pilat: Lako ćeš to riješiti, ženo. Klaudija: Gdje je na svakom uglu javni vikač. Gdje svi znaju vlastitim

opipom pročitati barem naše brojeve, ako već ne i pismo!Pilat: Vrati se (zajedljivo) – ocu! Siguran sam da će te dočekati rašire-

nih ruku! Klaudija: Gdje ne moraš toliko brinuti za svoju djecu... Pilat (krajnje iznervirano): Klaudija, prestani! Ti nisi kriva za njegovu

smrt!Klaudija (sasvim rastrojeno): JESAM! KRIVA SAM! Trebala sam ga

držati za ruku, kao i svaka prava majka! Ali ja, ja sam…Pilat: Prestani se optuživati! Naprosto prestani! Ne mogu to više pod-

nijeti..! Kad god se posvađamo sve izbije iz tebe, prosukljaš kao Vezuv…(Mijenja temu. Nešto poput bijega, lažnog opravdanja.) I ja bih išao tamo gdje postoje pjesnici i glumci, klasificirani mirisi, jav-ne kupelji, tržnice sa svilom, dresirani psi vodiči... Sve ja to znam. Sve..! Ali ti ne razumiješ – sve to košta, draga moja. Košta mnogo! A to nam tvoj ujak sigurno ne će priuštiti. I evo ti: ostvario sam baš ono što si htjela. Dokazao sam da vrijedim! Sada smo u prilici da se vratimo natrag…

111DRAMA

Klaudija: Gdje?Pilat: U civilizaciju! Ci-vi-li-za-ci-ju!Klaudija (gotovo za sebe): Kad ja više ne želim odavde...Pilat: Barem nas moraju poslati negdje drugdje. Zaslužili smo to. Kr-

vavo sam to zaslužio! A ti? Kako se ti to odjednom ponašaš prema mužu koji se upravo vratio iz rata..? Straža!

(Nervozno zazvoni poslužnim zvoncem.) Straža!

7.Uđe Centurion s dva vojnika.

Centurion: Zapovjedi, upravitelju!Pilat: Jesu li mudraci još tu?Centurion: Dolje su, upravitelju. Na trgu. I dalje odbijaju kročiti u

kuću.Pilat (vojnicima): Vas dva, za mnom… (Centurionu, oštro.) A ti, sve si

ti za ovo kriv, Samarijanče! S tobom ću se obračunati poslije! Da si sad ostao ovdje i nemoj slučajno da joj tkogod priđe ili da ona sama uradi neku glupost! Jesi li me razumio!?

Klaudija: Kamo ćeš ti sada!?Pilat: Idem pojačati straže! (Centurionu, zajedljivo.) I čuti od svojih

najvjernijih ljudi šta ti podlaci stvarno hoće… (Odu u suprotni hol.)Klaudija (za njima): Hoće ga ubiti! Eto, šta hoće… Hoće mu uzeti

život jer samo ti na to imaš pravo, Pilate! Tvoje je pravo mača! Zato su ti ga doveli! Zato! Da ga ti ubiješ za njih…

8.Centurion (polako zatvori masivna vrata, pa mirno i iza male stanke):

Mora netko biti kriv… A tko će biti, ako nisam ja? Klaudija: Pa ja.Centurion: Smirite se, gospođo. Nemojte plakati. Niste Vi ništa krivi.Klaudija: Zar ti ne znaš šta se ima dogoditi, stari prijatelju?Centurion: Bit će šta je suđeno. Tako je uvijek.Klaudija: Misliš da tu ne možemo ništa?

112 OSVIT 101–102

Centurion: Ne… Možda ga narod može izbaviti. Svijet se pomalo sku-plja dolje. Tko će znati?

Klaudija: Narod? Tako je narod skočio i za Sejana… Centurion: Znam. (Izvadi rubac pa je takne njime po ramenu.) Uzmite

rubac, ako vam treba.Klaudija (uzme, pa za sebe): A toliko su ga voljeli.Centurion (iznenađeno): Mislite, Sejana..? Klaudija: Da.Centurion (s malom zadrškom): Zato su ga zvali Posinak Sotone.Klaudija: Molim!?Centurion: On je tlačio narod, gospođo. Nije ga liječio. Niti ga krijepio

nadom… Sejan se uvlačio u carske odaje dugo i tiho, poput zmije. Trovao je sve oko sebe, samo bi uvijek promijenio svlak. A onda optužio za to nekog drugog.

Klaudija (gotovo ljutito): Šta ti znaš o tom, Centurione!?Centurion: Znam sve. Klaudija (iznenađeno): Ti znaš, a ja ne?Centurion: Dio razvojačenih pretorijanaca protjeran je ovamo, u najda-

lji kutak carstva. Oni su nam donijeli te glase.Klaudija: Pa zna li sve to i moj muž?Centurion: Naravno. Zato sam ga i požurio vratiti u Jeruzalem. Klaudija: O, bože!? A meni je rekao drukčije... Ja sam to čula od vaših

žena. To da je car dao smaknuti zapovjednika garde. Tek tako, na pravdi boga.

Centurion: Onda Vi ništa ne znate, gospođo… Zar mi baš Vi davno niste rekli da u Rimu nema pravde, kamo li boga?

Klaudija: Jesam. Gnijezdo je gujino… Ali, da čujem? Šta ne znam, stari Samarijanče? Pričaj!

Centurion (primakne stolicu): Dobro… Sjedite, gospođo. (Ona neod-lučno sjedne.) Čuo sam da su ga jednog jutra samo pozvali u Kon-kordijin hram.

Klaudija: Koga?Centurion: Elija Sejana.

113DRAMA

Klaudija: Zapovjednik Pretorijanske garde nema šta tražiti u Senatu. Zar im je išao tamo? I to sam i na noge, njima?

Centurion: Rekli su mu da je stvar hitna, da je stigao važan glasnik s Caprija.

Klaudija: A tako...Centurion: Navodno je naš mudri car, Tiberije Klaudije Nero, zatražio

od Senata da Elija Sejana imenuju njegovim jedinim i zakonitim nasljednikom. To se odmah pročulo cijelim Rimom.

Klaudija: Pa tko ne zna da se on tomu nadao? I Pilat se tomu nadao. Pa i ja. Tko se ne bi tomu nadao na njegovu mjestu? Još otkad je umro onaj moj smušeni rođak, zakoniti Tiberijev sin, Druz. Svi smo se tomu nadali, Samarijanče. Svi. Godinama. Da će Tiberije jednom prepustiti svu vlast Eliju Sejanu.

Centurion: Razdragan narod skupio se oko njegove kuće, gospođo. Uzeli su ga na ruke i odnijeli tamo, na carskoj nosiljci. Dok su ga nosili prema Forumu klicali su mu ulicama, a on im je uokolo, odu-ševljen, bacao srebrnjake.

Klaudija: Zato nije posumnjao ništa? Centurion: Zato… Čim su se svi senatori sabrali u Konkordijinu hra-

mu, počelo se prebirati po dugačkom Tiberijevu pismu. Klaudija: I? Šta je tamo pisalo?Centurion: Ispočetka je stajalo da imperator sa zapovjednikom Preto-

rijanske garde doista želi podijeliti svu svoju vlast, zbog njegovih silnih zasluga za Carstvo.

Klaudija: Čuj, čuj: doista želi? Pa zar ga već to nije trebalo upozoriti? Centurion: Senat mu se odmah počeo diviti, uzdizati ga na sva usta.

Pljeskali su za svaku pročitanu imperatorovu pohvalu, veličali nje-govo ime. A dok su mu nabrajali postignuća i uzvisivali junaštva, ustajali su sa svojih sjedišta i oduševljeno klicali.

Klaudija: Kao Ješui dok je ulazio u grad… Sigurno je likovao. Centurion: A tko ne bi, gospođo? Međutim, kad je ulizivanje u Senatu

prevršilo svaku zemaljsku i božansku mjeru, glasnik je nastavio či-tati carevo pismo sa sve čudnijim tvrdnjama i novim zapovijedima. Kažu da je Sejan bio toliko uvjeren u svoju upravo priznatu slavu i

114 OSVIT 101–102

nadolazeću moć, da nije ni primijetio da je čitav Konkordijin hram već bila okružila Pretorijanska garda… A zatim ga je Tiberije u pis-mu optužio za urotu.

Klaudija: Pa zar su ga i pretorijanci izdali?!Centurion: Nekoliko dana prije imperator je potajno imenovao za-

povjednikom garde neku drugu ulizicu. Unaprijed su mu dali sve ovlasti oko uhićenja. Ovaj je samo izabrao svoje vlastite ljude za taj krvav posao. Tako je, još prije nego li je i bio pozvan u Konkordijin hram, Sejan već bio osuđen na smrt… Bila je to samo klopka. Obič-na klopka.

Klaudija: Tako to radi naš dični i premudri car, imperator Tiberije Klaudije Nero… Onaj kojemu je dana sva vlast na Zemlji… A o kakvoj je uroti riječ?

Centurion: Čini se da je prije nekoliko godina Sejan dao otrovati onog vašeg rođaka, gospođo. Careva jedinca Druza. Sad se to doznalo.

Klaudija: Nije istina!Centurion: Doveli su i robove koji su za tu priliku spravljali otrov.

Predali su ga Livili.Klaudija: Livili!? (Ustane.) Druzovoj ženi..!? Pa mi smo još bili u

Rimu kad se to dogodilo!? Ništa nismo primijetili!? Kamo li zna-li..!?

Centurion: Sad se otkrilo da ju je Sejan zaveo i nagovorio na taj gnu-san zločin. Tako si je makao careva sina s puta prema tronu… Sve se učas preokrenulo. Nastala je vika, gužva. Odmah su počele pljuštati i mnoge druge optužbe na njegov račun.

Klaudija: Jedva su dočekali. Senat ga je oduvijek mrzio.Centurion: U toj gužvi Sejan je pokušavao izdavati zapovijedi, vikao

je i prijetio. Zatim je i kleo. Ali, bilo je uzalud. Bio je razoružan, bačen u okove i već do večeri presuđen. A kad je tog čudnog dana nestala vrelina neba, kad se spustila utiha… samo su ga zadavili. Njegovi vlastiti ljudi. Pretorijanci.

Klaudija: Kao moju majku… Kao neko bezvrijedno biće, obična psa s ulice… A ja bih gazila Rubikon?!

115DRAMA

Centurion: Bacili su njegovo tijelo niz Gemonijske stube, razularenom narodu pred noge.

Klaudija: O, bože!?Centurion: Pred istu onu razdraganu masu koja ga je tog jutra odu-

ševljeno odnijela u Konkordijin hram, zaneseno uzvikivala njegovo ime i za njim kupila, u vlastita njedra, puste srebrnjake… Ta mu je rulja dolje i raskomadala tijelo. Poslije su mu samo skupili ostatke po izričitoj carevoj naredbi.

Klaudija: Pa da je najobičniji rob uhićen u krađi vreće brašna, najgori rimski patricijski šljam ili plebejac koji si je pobio cijelu obitelj... Nije istina da je Sejan dao otrovati Druza! Zna se od čega je Druz umro… Od kuge! To se ničim nije moglo sakriti, imao je plikove po cijelom tijelu! Ja sam ih napipala, ovim rukama!

9.Uđe Pilat.

Pilat (s vrata): Ako car tvrdi da ga je dao otrovati, onda ga je dao otro-vati.

Klaudija: Šta ti imaš s tim?Pilat (Centurionu, oštro): Možeš ići, Samarijanče. Čut ćemo se mi po-

slije..! I neka se pjevači odmah vrate u atrij! Jesi li me razumio!?(Centurion pozdravi i ode).Klaudija: Pitala sam, šta imaš s tim?Pilat (sumorno): Ništa.Klaudija: Ne laži mi! Znam kad lažeš!Pilat: Sa smrću careva sina nemam ništa.Klaudija: A s čim imaš?Pilat: S nečim drugim.Klaudija: Reci. (Pilat se nećka.) Reci, da čujem. Ako me zadave, da

barem znadem zašto…Pilat: Zapovjednik me poslao platiti Vestalkama ono proročanstvo.Klaudija: Kakvo proročanstvo!?

116 OSVIT 101–102

Pilat: Za cara, kad mu je umirao sin… Ako se ne povuče na Capri, da će i on umrijeti u Rimu. Od kuge. Kao Druz.

Klaudija (zapanjena.)Pilat: A poslije… Poslije smo plaćali i sve proroke koje je imperator su-

manuto pozivao k sebi, na otok. Svima je bilo zaprijećeno i plaćeno da mu kažu isto… To je sve što znam.

Klaudija: Tako ste ga uvjerili da se povuče!? I da se ne vraća u Rim!?Pilat: Ako samo stupi nogom na rimsko tlo, da će istog trena umrijeti.Klaudija: Od kuge!?Pilat: Šta ja znam od čega..!? Ali, da će istom umrijeti...Klaudija: I zato se ne miče s Caprija!? Pilat: Zato. Klaudija: Sve ove godine!?Pilat: Zapovjednik mu je dugo tražio manu. Onda je najednom shvatio

da je imperator praznovjeran. Užasno praznovjeran… Bilo bi smi-ješno da nije tragično. Tiberije Klaudije Nero više vjeruje svakoj seoskoj gatari nego li ijednom carskom savjetniku…

Klaudija: Onda je moguće i da je Sejan dao otrovati Druza!?Pilat: Moguće je… Vjerojatno. Ne znam. Ali ja nemam ništa s tim.

Svega mi.Klaudija: Tko će nam vjerovati, Pilate..? Tko!? U svakom slučaju, ja

više ne želim odavde...Pilat: Molim!?Klaudija: Ako je Rimom opet zavladala ona stara Sotona i sije samu

smrt oko sebe, ako tamo već krv teče pustim ulicama, onda se ovdje, na kraju svijeta, sigurno događa čudo.

Pilat: Ovdje?! (Gorko se nasmije.) Kakvo čudo, ženo? Klaudija: Veličanstveno čudo. Čudo milosti, Pilate… Jedino čudo koje

nas može izbaviti od zla te sotone.Pilat: Pa ovdje?! Čudo je što smo uopće preživjeli svu ovu sparinu i

ostali do sada koliko toliko normalni među svim tim bradatim div-ljacima! (Iz atrija se začuje pjesma zbora.)

Klaudija: On je govorio o obrisima.

117DRAMA

Pilat: O čemu je govorio?! (Posprdno.) Kralj taj židovski!? Klaudija (stidljivo): On razaznaje oblike. (Pilat se još gorče nasmije.)

Pilate, ne smij se. Možda samo bolje čuje od svih nas, ne znam. Ali neobično točno raspoznaje svijet.

Pilat: Hoćeš reći da mu je sluh bolji čak i od Kajfina?Klaudija: Taj silazi stubama ovog grada bez ikakvih rukohvata. Hoda

ulicama bez vodilica koje si dao postaviti zidovima. Pilat: Bolje čuje od mojih tragača?Klaudija: Nisu mu potrebni ni ulični glasnogovornici, ni javni mirisi. I

hoda svijetom bez ikakva štapa. Kamo li da je čuo za nekakve dre-sirane pse vodiče.

Pilat: Njega bi trebalo dobro išibati, možda bi ga to vratilo mrvici ra-zuma.

Klaudija: Nikada se nije izgubio, Pilate. Niti pao. Kamo li – niza stu-be…

Pilat (bijesno, na „stube“): PRESTANI! MISLIŠ LI VIŠE PRESTATI S TIM UBADANJEM..!? Ubijaš me, ženo! Nisi ti kriva za smrt na-šeg dječaka..!

Klaudija (ne čuje ništa): Njemu se ne može dogoditi nikakva nesre-ća…

Pilat: Naravno da ne može..! Koliko sam samo napora uložio u to da te blesave mudrace uvjerim u potrebu svih tih slušnih oznaka, ruko-hvata, vodilica? A još nisu prihvatili niti rimsku klasifikaciju javnih mirisa!? Nijedna ustanova nije im obilježena javnim mirisom..! Div-lje, primitivne, bradonje!

Klaudija: Nisu to divljaci… Mi smo... Mi, Pilate.Pilat: Jedino što im priznajem: znaju pjevati! Ma, lako je tebi... Klaudija: Meni? Meni je lako?Pilat: Tebi je sve to igra... Misliš da ne znam šta si sve radila dok me

nije bilo ovdje? Svaki si dan bila u šetnji. Opipala si i zadnji kutak ovog jadnog grada. Tvoji mi se stražari već odavna žale. Glasnici su mi donosili isključivo njihove pritužbe.

Klaudija: Na što su se točno žalili?!

118 OSVIT 101–102

Pilat: Na lokalne mirise kojima si ih prskala! Gadili su im se... Rimske si vojnike prskala židovskim mirisima!? Nečuveno!

Klaudija (zapanjeno): Pilate..!? Ti znaš za to?!Pilat: Naravno da znam.Klaudija: Samo sam htjela neprimjetno raspipati grad. U sigurnosti

oružane pratnje. Ništa više. Zato sam koristila njihove mirise i par-feme.

Pilat: I ti misliš da vas oni nisu nanjušili?Klaudija: Nisu! Legionarima sam navukla i židovske halje! Zar nisi

tako i ti jednom uradio?! Kad si u rulju poslao one svoje preobučene krvoloke…

Pilat: Ti si luda! Klaudija (nogom o pod): Nisu!Pilat: Još nisam sreo narod s takvim sluhom. I takvim zadivljujućim

moćima raspoznavanja svakojakih mirisa. A i mudraci su mi se žali-li. Molili su me da te spriječim u toj tvojoj gluposti.

Klaudija: Lažeš! Ti užasno lažeš! Zašto mi to nisi poručio?Pilat: Jer nisam htio prekinuti tvoju tajnu igru. I jer sam pomislio da si

u očaju našla... Ma, ništa.Klaudija: Šta, šta sam u očaju našla?Pilat: Zaboravi!Klaudija: Šta sam to u očaju našla!?Pilat (s malim odmakom): Nekog ljubavnika… Eto! Klaudija (užasnuto): Pilate!?!Pilat: Pa bilo bi logično, zar ne? Klaudija: Ja nisam ti! Ja držim do sebe!Pilat (nervozno): Prestani! Ne spominji mi to više! Kad ćeš više prestati

blebetati o tom?!Klaudija: Znači, ne smijem ti to ni spomenuti? Pilat (osorno): Ne!Klaudija: Nisam varala ja tebe, Pilate…Pilat ( uhvati ju za ramena i snažno trese): DOSTA! PREKINI!Klaudija: …nego ti mene.

119DRAMA

Pilat (naglo ju ošamari, Klaudija padne na pod): REKAO SAM DO-STA! (I zbor zastane s pjesmom. Tišina.) Puna mi je torba problema, još se s tvojim bulažnjenjima moram nositi! Prestani više o tom! Jesam li s tobom ili s njom?

Klaudija (povučeno, s poda, ali ustrajno): Kao da sam ja glupa. Kao da te ne poznajem, Pilate.

Pilat: Znaš da su mi sve to namjestili! Znaš da su me time htjeli ucje-njivati pred (više sebi u bradu) Sejanom… Tiberijem! Pred kim sve ne?! Sve to znaš! (Odjednom prema zboru.) Šta su oni stali!? Ide-mo, da čujem! Pjesma! (Zbor ponovo neodlučno počne.) Rekao sam, pjesma!

Klaudija (za nekoliko trenutaka): Pronašla sam ti je, Pilate.Pilat: Koga?!Klaudija (bijesno): Znaš ti koga! Dobro ti znaš koga!Pilat: Eto! Znao sam da bi tako nešto „pametno“ samo tebi moglo pasti

na pamet… Zašto si tu ludost činila, ženo glupa?Klaudija: Htjela sam im zapovjediti da je istuku… A kad smo je konač-

no pronašli, nastala je gužva. Svijet se skupio oko nas zbilja držeći da smo i mi Židovi. Skočili su da ju linčuju, cijeli je Jeruzalem znao da je to bila tvoja…

Pilat (oštro): PRE-KI-NI!Klaudija: Zvali su ju „rimska drolja“. Pilat: Sramoto! Oduvijek me samo sramotiš tim svojim razmaženim,

imperatorskim pedigreom! Kako si se samo usudila tako nešto!?Klaudija: Nisam. Nisam te osramotila, Pilate. Pilat: Nisi, ne..!? Osim što se sad Kajfa i Antipa imaju čim zabavljati!

Nije ni čudo da se ponašaju ovako… Sigurno misle da me drže u šaci!

Klaudija: Onaj čovjek dolje, znaš… Pilat: Opet ona!?Klaudija: On je toga dana učio u parku, pred sinagogom. Svrebali smo

je u nekoj ulici, uhvatili, i onako raščupanu, raskrvavljenu… Ja sam je sama za kosu odvukla njemu pred noge. Htjela sam da je baš on osudi. Da bude – pravedno.

120 OSVIT 101–102

Pilat: Pravedno..?! Fino… Baš u stilu svojega dragoga „tatice“. Tako je i on pravedan.

Klaudija: Stari mu je Centurion tada dobacio na aramejskom: „Ova je žena uhvaćena u preljubu. A Mojsije nam u Zakonu zapovjedi da tak voj štapovima svojim raskolimo glavu. Šta ti veliš na to, Rabbu-ni?“

Pilat: I? Šta se dogodilo?Klaudija: Ništa. Baš ništa. Ništa mu nije htio odgovoriti. Kao da je

znao da ga to pitamo baš mi, Rimljani. Ali… Pilat: Ali?Klaudija: Tad su skočili saduceji i farizeji, isto ga to pitajući, inzisti-

rajući na njegovu odgovoru, usput likujući zbog njegove sramotne šutnje. On se onda ustade, pa reče: „Koji je među vama bez ijednog grijeha neka prvi vlastitim štapom raskoli glavu ovoj nesretnici.“

Pilat: Lukavo, svega mi… Vješto, zbilja vješto.Klaudija: Svi su se skamenili. I jedan za drugim pobacali vlastite šta-

pove pred njegove noge. Nitko ju nije ni taknuo… Nijedan Židov! Tad on reče toj tvojoj kurvi: „Ženo? Gdje su oni koji tuže na te? Nijedan te ne optuži?“

Pilat: A ona!? Šta ona? Klaudija: Upita: „A ovi gospodine? Ovi što su ostali? Hoće li me sad

oni ubiti..?“ Pilat: I šta joj je odgovorio taj (posprdno i značajno) kralj sve-židovski?Klaudija: „Ti nemaju ništa sa Zakonom naših otaca. To nisu Židovi,

ženo. To su Rimljani.“.Pilat (iznenađeno i gotovo sretno): Pa jesam li ti rekao!?Klaudija: Tad je otpusti: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više.“ A

ja sam užasnuta kriknula: „Ti si lud! Moraš je linčovati! Tako piše u tom tvom Zakonu!“ Vojnicima sam zapovjedila: „Da imate stotinu grijeha, raskolite toj zmiji lubanju!“

Pilat (više povrijeđeno nego iznenađeno): Pa šta si se opet ti miješala, ženo mahnita?

Klaudija: Jer sam zlo i od zla samoga došla sam na svijet! Pilat: Drskosti imperatorove!?

121DRAMA

Klaudija: Zatim se on meni drznu na jeziku rimskom: Sed quae stulta sunt mundi eligit Deus ut confundar sapientes.

Pilat: Bog namjerno odabire lude svijeta da bi posramio mudre… Hmm? Ima taj luđak neke petlje, ima.

Klaudija: Tako i mene posrami. Ćutila sam da se tvoja kurva vuče, ovako, pod hladnim stubama hrama, upravo gmižući oko mene. I za-stala je. Poljubila mi nogu. I tiho rekla: „Oprosti.“ Zatim se uspuzla uza stube. Kao prebijena, skrvavljena zmija, za vlastitom rupom…

Pilat (za sebe): Znači, on ju je spasio..? Ludi, samoproglašeni, židovski kralj..!? Tko bi to rekao..? Kajfa mi je to malo drukčije prenio… Sasvim drukčije… Stari podlac! Pokvarenjak!

Klaudija: Vojnici su odmah poletjeli za njom, a ja sam kriknula: „Ne! Pustite ju!“ Centurion Samarijanac, moj jedini prijatelj u čitavoj ovoj nevolji… Samo me on nije htio poslušati. I krenuo je za njom da joj smrska glavu. Ali onda…

Pilat: Onda?!Klaudija: Taj mu je čovjek dobacio nešto na aramejskom. A stari Sa-

marijanac… On je… Istom je pao na koljena, dopuzao natrag do tog proroka i poljubio mu skute. Plakao je i nama govorio: „Ovo je zai-sta Mesija, pomazanik Božji…“ Otišli smo. Zbunjeni. Posramljeni. Dugo mi nije htio prevesti prorokove riječi s aramejskog.

Pilat: A naravno, ti si ih na kraju izmuzla?Klaudija: „Ti li si joj čuvar? A zar nisi Čuvar Zakona? Nije li ti reče-

no – ne ubij? Zaustavi se, Samarijanče, jer da ničega nema, Riječ bi bila. I bila bi Zakon!“

Pilat (iza stanke): Toga sam se i bojao… Zato sam se i dogovorio s Kajfom.

Klaudija: Dogovarao si se s Kajfom? Ti!? A molim te, šta si se ti imao dogovarati s tim podlacem?

Pilat (prijetvorno): Šta sam se dogovarao? Da te čuvaju! Budalo! (Da-lje s neugodnom nervozom.) Gdje sve možeš ići i što sve možeš opipati. A naročito – kada i u koje vrijeme! Pa i o tom – tko ti smije prići. Kada, gdje i zašto!

122 OSVIT 101–102

Klaudija: Pilate!!?? (Iznervirano.) Straža!!! (Zazvoni zvonom.) Recite im da prestanu pjevati!!! (Pjesma u pozadini odmah sustaje.) Od-mah!!! (Tišina.)

10.Klaudija: Kako si mi to mogao uraditi?!Pilat: Tiše Klaudija, sad nas dolje mogu čuti...Klaudija (krikne): Neka nas čuju!!!Pilat: Ti si poludjela! Tiše!Klaudija: Ti si se s njima dogovorio?!Pilat: Jesam, dogovorio sam se! Šta sam drugo mogao? Klaudija: Zašto?!!Pilat: Bili su užasno zabrinuti! A i ja sam bio zabrinut. Za tebe.Klaudija: Zbog čega?Pilat: Da zbog čega? Pa ti si guvernerova žena... I Tiberijeva kći! Klaudija (nogom o pod): NEĆAKA!!!Pilat: Šta bi im se dogodilo da si doživjela bilo kakvu neugodnost u

gradu? Šta?! Pa sve bih ih posjekao! Sve! Klaudija: A zato..? Pilat: Šta, zato?Klaudija: Sad mi je sve jasno… A ja sam se čudila njihovoj neobičnoj

ljubaznosti, susretljivosti. Bože, možda su nas baš oni naveli na ono mjesto gdje se ta kurva skrivala..?

Pilat (odmah): Nego da nisu!Klaudija: I ti njihovi trgovci... Uvijek su nekako prihvaćali moju cije-

nu. S drugim se kupcima užasno cjenjkaju. Sa mnom rijetko.Pilat: Zašto bi se cjenkali s tobom? Kad im sve možeš oduzeti jednom

jedinom rečenicom?Klaudija: Znači, tako... Namirisali su me? Namjestili sve?Pilat (odmah grabi priliku opravdati i svoj grijeh): Naravno da jesu!

Kao i meni! Eto ti dokaza, budalo..! (Kratka stanka. Zamišljeno, za sebe.) On ju je spasio? On..!? Možda bi ga trebalo samo išiba-

123DRAMA

ti..? Samo dobro išibati… Možda im to bude dovoljno..? STRAŽA! (Zvoni.) CENTURIONE!

Klaudija: Ne će, ne će im biti dovoljno. Rekla sam ti.Pilat: E, pa moja će biti zadnja! CENTURIONE! STRAŽA!

11.Centurion se pojavi s dva vojnika, pa strpljivo čeka na vratima.

Pilat (uzme plašt i ogrne se. Više za sebe): Onda ću ga još dati ovim ogrnuti. I nabiti mu neku smiješnu krunu na glavu. Takvog ga izvesti mudracima na opip… Takvog. To bi im trebalo biti dovoljno…

Klaudija (zapanjeno): Ti ćeš mu činiti sramotu!?Pilat (osorno): Da se podlaci uvjere u jad i bijedu svojih optužbi! Be-

smisleno je… Kakav bi to kralj dopustio da se netko tako ponaša prema njemu?! Reci, kakav?! (Centurionu.) Ti ostani. (Žurno odu.)

Klaudija (tiho i za sebe): On bi to dopustio. On. Otrpio svako ljudsko zlo…

12.Klaudija: Samarijanče? Ti si židovske vjere?Centurion: Najtvrđe, gospođo. Moji su Čuvari Zakona. Nikad nas nit-

ko nije uspio protjerati s planine Gerazim. Ni onaj strašni babilonski kralj Nabukodonosor. Zato nas drugi baš i ne vole.

Klaudija: Ne razumijem?Centurion: Mi smo ostali na pragu vjere kad su svi drugi otjerani u

izgnanstvo. Otud među nama razlike.Klaudija: A zato..? Onaj sveti čovjek, kojem si zato ljubio skute… Bo-

jim se da će ga razapeti.Centurion: Ako je volja Božja, neka bude.Klaudija (živčano): Zašto bi bila!? Koji bi bog bio tako okrutan!? Zar

je taj tvoj okrutniji i od samog cara? Centurion: Jahve je nama milosrdan, gospođo. Možda se sve ovo i

događa iz milosrđa Njegove beskrajne ljubavi?Klaudija: Iz ljubavi!? Prema komu!?

124 OSVIT 101–102

Centurion: Prema svima nama. Klaudija: I prema nama!? Ovakvima!? (Gorak smijeh.) Sjeti se da si

ga i ti nazvao Mesijom i pomazanikom Božjim! A sam ne ćeš uraditi ništa da ga spasiš?

Centurion: On treba spasiti nas, gospođo. Tako je pisano. Klaudija: On nas treba spasiti!? Kako će nas spasiti!?Centurion: Ne znam… Ali, ako ga daju razapeti, ja ću prvi sjesti na

mog starog konja i povesti kolonu na Golgotu.Klaudija: Samarijanče!? I ti ćeš me iznevjeriti!? Zašto!?Centurion: Jer je moja dužnost takva.Klaudija: Prema caru!?Centurion: Prema Jahvi, Bogu mojem Svemogućem. Klaudija: Uvijek sam mislila da si mudar i postojan… Držala te ocem

kojeg nikad nisam imala. A nisam znala da si i ti licemjer, kao ovi dolje. Koji se mole istom tom bogu i danima se čvrste u vjeri posteći ustrajno i dugo. Koji toliko paze na vlastitu čistoću da ne žele ni jednom nogom zagaziti u ovaj moj neznabožački dom. Da se ne bi ni najmanjim grijehom uprljali. A pri tom uporno zahtijevaju izvršenje najvećeg zločina protiv svakog čovjeka i boga.

Centurion: Priprava je Pashe, gospođo. O podne se kolju janjci za obrednu večeru. Razumljivo je.

Klaudija (iznervirano): Pa će tako čisti i pripravljeni za Božju slavu zaklati ovo janje i za nas?

Centurion (više za sebe): Da, tako je… Pa on je žrtva paljenica… (Njoj.) Vi u tom ne vidite nikakav plan i nikakav smisao?

Klaudija: Ne! Nema nikakvog plana, kamo li smisla..! Sve je samo smrt i grabež! Toliko su ustrajni u tom da oduzmu život jednom malom, nevinom Židovu… Kao da nije najbolji i najčasniji između sviju nas.

Centurion: Možda je zato to janje i otkupljeno, gospođo? Iz našeg sta-da… Za trideset bijednih srebrnjaka. (Opet za sebe.) Možda na tu gozbu moj Bog sad poziva i sve druge narode? Da se milosrđe nje-govo na sve glave svijeta prospe?

Klaudija: Pa i nas, Rimljane?

125DRAMA

Centurion: Da nas žrtvom svojeg Sina izbavi?Klaudija: Žrtvom vlastita sina!? Od čega?!Centurion: Od svega našega zla. Jer zna Bog moj da se zlom ne može

ustaviti zlo. Zlo se zlim samo umnaža. A ljubavlju, milosrđem i oprostom, čine se čuda.

Klaudija: Bog će nam se osvetiti, Samarijanče. Svima. Groznije nego li i sam Tiberije zbog onog svojeg otrovanog jedinca.

Centurion: Jahve nije imperator. On je Bog. Onaj koji nam je predao u ruke vlastitu slobodu volje i tim se odrekao svake vlasti nad svim našim budućim postupcima. Takav je moj Bog, gospođo. Dobar je Bog Jahve i dostojan svake slave!

Klaudija: Zar nam je predao sina u vlastitoj slobodi volje!? Pa srušit će se nebesa i planine pasti! Progutat će nas silno more!

Centurion (za sebe): Ne će… I to će biti dokaz Njegova beskrajna mi-losrđa. I ljubavi prema svakom čovjeku, ma tko on bio. Pa zato ga je i poslao, da izbavi grješne i pale, da nas izliječi i okrijepi, uvede u život novi… A ako je tako, tko sam ja da se tomu protivim?

Klaudija (začuđeno): Prijatelju, govoriš kao da ti je otkrivena najdub-lja istina svijeta…

13.Uđe Pilat, sada bez plašta.

Pilat (sumorno): Istina? A šta je istina..? Za cara, jedna posve nebitna stvar. Mala sitnica…

(Centurion se pribere, vojnički pozdravi i ode).Klaudija: Dao si ga bičevati!?Pilat: Ne prestaje ona!? Tvrdoglave žene!? Zar nam nisi već napravila

dovoljno zla?! Straža!!! (Ode naglo do vrata pa ih otvori, zatim u hol.) Recite pjevačima da zapjevaju! Odmah!!! (Zalupi vrata. Pono-vo pjesma u pozadini.)

Klaudija: Ne moraju pjevati, Pilate. Ne će nas mudraci čuti…Pilat (ljutito): Šta ja znam! Uostalom, kakve ti to osjećaje gajiš za tog

jadnika?Klaudija: On nije jadnik.

126 OSVIT 101–102

Pilat: Nije? (Nasmije se nadmeno.) Pa taj zbilja vjeruje da je kralj, a ni kraljevstvo mu nije s ovoga svijeta!? A Kajfa!? Baš ga stoga daje raspeti!? I ako ne ću, da nisam prijatelj caru!? Ja..!? Pa može li išta sumanutije..!? Besmislenije..!? Luđe..!? Kad si ti čula za njega?

Klaudija: A sad te zanima..!? Pilat: Da čujem, od koga?!Klaudija: Od ribara.Pilat: Ribara!?Klaudija: Dugo nije bilo ribe na tržnici. A onda jedno jutro... Tebe nije

bilo, Pilate. Bio si u pohodu. Zelote si gonio po brdima. To jutro vjetar mi je donio u sobu miris, miris pečene ribe.

Pilat: Zašto nisi rekla da žudiš ribu? Samo si trebala reći! Mudraci bi ti ju našli i na kraju svijeta, samo da su znali za tvoju želju.

Klaudija: Kao da sam opet bila trudna… Ne znam. Jednostavno sam se probudila i odmah otišla na tržnicu, za tim mirisom… Ribari su bili presretni. Nikada nisu imali takav ulov. Bila je gužva. Svi su pekli i jeli.

Pilat: Kakve to veze ima s ovim jadnikom dolje?Klaudija: Ima! O, ima – velike veze… Prije nego li su ga upoznali,

ribari su mjesecima vadili prazne mreže. Skapavali su od gladi. Tu i tamo uhvatili bi poneku ribu. Rekli su mi da ih je on odveo na mjesto gdje se riba mrijesti.

Pilat: Čuo je brčkanje?Klaudija: Nitko ništa nije čuo, pa ni ribari.Pilat: Kako ih je onda odveo tamo? Kako je pronašao to mjesto? I to

po jezeru?!Klaudija: Kažu da je... Ne znam kako bih ti to rekla. Opet ćeš se početi

smijati...Pilat (s podsmijehom): Reci?Klaudija: Ne mogu, Pilate!Pilat : Daj, daj. Reci, ženo..?Klaudija (tiho, oprezno): Kažu da je on – vidio.Pilat (posprdno začuđeno): Molim!? Šta je radio?!

127DRAMA

Klaudija: On vidi..! Tako je našao mjesto gdje se riba mrijesti! On vidi, Pilate!

Pilat ( grohotom i posprdno se nasmije): Pa nije nikakvo čudo da su ga mudraci doveli na sud! Pa to je jako opasan čovjek! Jako! To je zbilja suludo..! Dobro da sam se na vrijeme vratio. Sad ih potpuno razumijem...

Klaudija: Koga razumiješ?Pilat: Mudrace, ženo! Kajfu i Anu! Pa znaš li ti koliko bi nam taj čovjek

mogao nauditi?Klaudija: Kako bi nam on mogao nanijeti ikakvo zlo? Ne razumijem..?Pilat: Ti nisi normalna! Da kako?! Pa mudraci oduvijek tumače svom

puku sve spoznaje svijeta. Imaju najistančanija osjetila opipa i miri-sa, najdalje čuju od svih.

Klaudija: O, što bi oni čuli da nemaju toliko doušnika!Pilat (prečuje): Čuju bolje i od nas – Rimljana! Njihova je mudrost ov-

dje neprikosnovena. Napokon, ja preko njih ostvarujem i red i mir u ovoj provinciji... Oni nas podržavaju, Klaudija. Kajfa podržava našu vlast. Kako to ne razumiješ? A ta budala, on kažeš – vidi?! (Nasmije se.) Što bi mu to značilo, molim te?!

Klaudija: Koje?Pilat : To da je VIDIO ribu gdje se mrijesti? Klaudija: Ne znam, Pilate. Ni sama ne razumijem. Ali to nije sve.Pilat : Šta?! Ima toga još?!!Klaudija: O, još mnogo toga Pilate! Mnogo toga!Pilat (s podsmijehom): Dobro. Slušam te, kazuj. Klaudija: Toga je dana neka djevojka upala u jezero. Ljudi su pobacali

tikvice s obale, o konopcima, kako se to već odavna čini kad netko nesmotren upadne u vodu, ali djevojka ih nije čula.

Pilat: Od panike, naravno. Klaudija: Bilo je jako hladno. I ubrzo ju je jezero progutalo. Pilat: I? Šta je u tom čudno?

128 OSVIT 101–102

Klaudija: Zatim su otišli po njega. I on je došao, skinuo se, skočio u jezero, odmah je izronio. Iznio na obalu. Onakvu. Hladnu. Mrtvu. Skoro već sasvim ukočenu.

Pilat (s podsmijehom): Čekaj, čekaj, šta je uradio!?Klaudija: Skočio je za njom u jezero i izronio...Pilat: I ti u to vjeruješ!? (Smije se.) Sasvim mi je jasno da je riječ o

iznimno vještom prevarantu, ali kako ju je našao? Zar taj čuje i pod vodom? Pa šta je on?! Čovjek ili riba? Kako je to uspio?

Klaudija (tiho, sa strahom): On hoda po vodi. Pilat : Molim!?! Hoda po vodi?! Pa to je sve luđe od luđega!? Daj,

molim te! Sigurno je napipao kakav greben ili je tamo bio nekakav plićak za koji nitko ne zna. Uostalom, sve je to vrlo jednostavan trik… Rade oni to, rade. Kajfa mi je jednom i sam priznao.

Klaudija: Ali, ni to nije sve. (S velikim oprezom.) On je tu djevojku i oživio.

Pilat: Šta?!Klaudija (brzo, i u panici): Ljudi su se okupili oko njih, i opipali ga. I

nju su jako dobro opipali, vjeruj mi. Čitavu. Njezino truplo bilo je već ledeno, u hladnom jezeru bila je gotovo do samog smiraja.

Pilat: Ma, mogu misliti… Obična varalica! Tako jedna lijepa predstava za naivne budale?

Klaudija: Izgledalo je kao da ju ljubi. Pilat: Šta joj je radio!?Klaudija: Potom je djevojka zakašljala. Sva je voda istekla iz nje.

Odjednom! I oživjela je, Pilate! Ona je oživjela..!? Svi su ostali zbu-njeni i zapanjeni! Sve je zadivio…

Pilat: I ti u to vjeruješ!? Pa to se kosi sa zdravim razumom! Šta je tebi, ludo? Bacit ću u tamnicu sve te ribare, svega mi…

Klaudija: Zašto?Pilat: Zato što pričaju takve budalaštine! Tko još poljupcem diže iz

mrtvih!?Klaudija: Morao bi pohapsiti čitav grad. Svi za to znaju. I za druga

njegova čuda.Pilat: Radio je i druga čuda? Kako ja za to ne znam?

129DRAMA

Klaudija: Centurion je bio uvjeren da je to za tebe nebitna stvar. Njiho-va stvar… Ali, čini mi se da sad, nakon svega, i on pomalo vjeruje u njegova čudesa.

Pilat: Centurion Samarijanac? Znači, tako!? Zato mi je pola toga prešu-tio?! Znao sam! Stara budala… Ma, i njemu ću kožu oderati, samo neka ovo prođe..! Samo ćeš čuti..! Kažeš, taj je radio još neka čuda?

Klaudija: Ribari su ponovo otišli baciti mreže. Na isto ono mjesto koje su po smjeru, mirisu, vjetru i broju zaveslaja upamtili. Ali naglo je počelo nevrijeme. Ljudi su s obale slušali njihove urlike. Žene su im već naricale uz jezero. I on im je opet otišao u pomoć!

Pilat: Čamcem?Klaudija: Ne, Pilate. Već sam ti rekla. On hoda po vodi. Pilat: Pa ti si… Pa ti si jedna totalna...Klaudija: Došao je do njih bez čamca, bez splavi, bez trupca, bez ikak-

vih tikvica pod rukama, bez ičega! Popeo se u brod i rekao im da izdrže još malo. Da će nevrijeme ubrzo proći.

Pilat: Ne vjerujem!Klaudija: Ni ribari nisu vjerovali. Neki su već počeli i plakati. A on

se naljutio. Vikao je: “Zašto mi ne vjerujete, malovjerni!? Zašto?!” I nevrijeme je uskoro prošlo... Kao da ga je i samo nebo poslušalo, Pilate!

Pilat: Daj, daj... Da tog čovjeka možda sama nebesa i ne šalju ovamo?Klaudija: Pilate! Ne rugaj se! Mi to ne razumijemo. Naprosto, ne ra-

zumijemo... (Zaplače.) Zamisli… Zamisli samo da ne možemo čuti ni obična zvuka. Da se sporazumijevamo samo mirisima, kao male bube u termitnjaku… I onda se pojavi jedan koji čuje vjetar i zano-sni cvrkut ptica..? Kako bi nam to objasnio?!

Pilat: Dobro, dobro... Ne moraš mi tu odmah cmizdriti! Ali, jedno je sigurno: imamo velik problem... Grozan problem! (Kratka stanka.) I ja, i Kajfa! Dobro da sam ga dao išibati!

Klaudija: Ti ne znaš zašto ga mudraci mrze.Pilat: Znam. Jasno mi je.

130 OSVIT 101–102

Klaudija: Sad njega narod slijedi posvuda, zovu ga i učiteljem. A nje-gova nauka, koju im on propovijeda, ona je... Kako bih ti to rekla? Neobična je, Pilate. Vrlo jednostavna.

Pilat (posprdno): Kakva mu je to onda nauka? Klaudija: Takva da je svi razumiju.Pilat: Ma nemoj? Pa ako svatko bude razumio njegovu nauku, komu

će ju prodavati? Šta će ostati skriveno, dvosmisleno, trosmisleno? A posao tumačenja? Je li on normalan? Svaki bi ga mudrac samo stoga dao razapeti..!? Ma, dobro… Šta propovijeda?

Klaudija: Propovijeda ljubav.Pilat (naglim posprdnim glasom): Šta!? Šta propovijeda?!?Klaudija: Ljubav i praštanje. I traži da ljubimo neprijatelje svoje. Pilat: Štaaaa!?Klaudija: Tvrdi da će se tijelo njegovo dijeliti kao kruh, a krv njegova

uzimati poput vina, kao opoj vječni koji se ima proliti na spasenje sviju nas.

Pilat: Možda. Ako bi ga smaknuo Tiberije. I stavio u kakvu bačvicu.Klaudija: Još tvrdi da će lice Boga najprije opipati onaj koji sve što ima

rasproda i podijeli siromasima.Pilat: Štaaa!? To je rekao!? Židovima!? Pa raspet će ga sami, ne moram

ja!Klaudija: Rekao je: „Sve što imate podajte siromasima jer…”Pilat: Jer!? Jer!?Klaudija: “…njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Pilat se glasno i gorko nasmije).Klaudija: Ja... Ja sam opipala toga čovjeka, Pilate. Pilat: I on ti je dopustio?Klaudija: Nije ga nimalo bilo strah mojeg dodira. Nije se odmah, kao

drugi, užasnuo od moje stravične nečisti. Pilat: Pa zašto si to uradila, ženo?!Klaudija: Da mi da snage. Pilat: Kakve snage?

131DRAMA

Klaudija: Za oprost, Pilate. Grijeha. Tvojeg grijeha… Ali ja još ne znam mogu li?

Pilat: Hoćeš li već jednom prestati!?Klaudija: „I krivci će doći pred dom tvoj, i pravednost tvoja bit će na

kušnji, i ustat ćeš na Oca i na Sina.“Pilat: Molim?Klaudija: Tako mi je rekao. „A ljubav nije ljubav ako ne zna praštati.

Pa kako sami praštate, neka tako bude i vama…“ Tada sam ga dodir-nula. Ja sam stavila ove moje pogane ruke na to njegovo božansko lice..!

Pilat (ljubomorno, sumnjičavo): Stvarno si ga pomazila!?Klaudija (ustukne): Samo dodirnula… I bez obzira na svako Tiberijevo

zlo, ja ne znam kako bih mogla ustati na svoga vlastita oca. Ili na sina kojeg smo ovdje već pokopali?

Pilat: Molio sam te da prestaneš o tom!Klaudija: Pilate, ja ne znam o čem je govorio, ali – on, on nije mogao

uvrijediti nijednog boga, pa ni toga, njihova!Pilat: I ti u sve to vjeruješ? Kao u ono blesavo proročanstvo? (Tajac.

Začuđeno.) I? Kako se tebi čini taj čovjek?Klaudija: Prelijep je, Pilate. Visok. Plećat… I predivno miriše.Pilat: Na šta miriše!?Klaudija: Na svjež kruh. I mlado vino.Pilat: Ti si se... Bogovi moji!?! Da se ti nisi zaljubila!?!Klaudija (krikom): Nisam, nisam, Pilate!!! Pilat (zaviče): Kako nisi!? Nisi htjela večeras ni leći sa mnom! Stalno

si pričala o tom kako ti moram pomilovati jednog čovjeka! I sve to nakon šest mjeseci u kojima samo bili razdvojeni!?

(I zbor naglo prestane s pjesmom. Muk.)Klaudija (očajno): Ti to ne razumiješ...Pilat (uhvati ju za zapešća, ona pada na koljena): Reci?! Voliš li ti toga

čovjeka?! Reci mi?!? (Tišina.) Voliš li ga?!?Klaudija: Njega se ne može ne voljeti, Pilate...

132 OSVIT 101–102

Pilat: KUČKO! DAT ĆU GA RAZAPETI! JA ĆU GA SAM RAZA-PETI! STRAŽA!

Klaudija (drži ga za skute i ne da mu se otrgnuti): Pilate! Ti to ne ra-zumiješ! On govori o kraljevstvu nebeskom! Gdje je možda i naše dijete!

Pilat (prema vratima): CENTURIONE!? IDIOTE GLUHI!?! GDJE SI VIŠE!?

Klaudija: Kao mali anđeo...Pilat (konačno se otrgne): STRAŽA!?! VODITE ME U SUDNICU!!!Klaudija: PILATE! TI NE ZNAŠ ŠTA ČINIŠ!

14.Iz dubine atrija pojavi se Centurion. U rukama nosi bačvicu.

Centurion (službeno i hladno): Stigla je poruka za Poncija Pilata, upra-vitelja Judeje!

Pilat (osorno, brzo se uređujući): Baš me briga, samarijanski glupane! Morat će sačekati, kao i ti..! Poslije ću ti kožu zderati! Jedino mi još reci – tko je šalje?

Centurion (svečano): Tiberije Klaudije Nero, car Rimskog Carstva, sin božanskog Augusta i sam bog!

Pilat (padne ničice na pod pred njim. Istom – nestane i svjetla! Potpuni mrak!)

Klaudija (u mrklom mraku): Diži se, bijedniče..! Ispred čega ti to klečiš..!? Diži se! Sad nam je ionako jesti trulež ovoga svijeta… Ukaljao si mi dušu, ispljunuo srce. Ako ti je ostalo još imalo časti i ljudskoga dostojanstva, bar budi ono što jesi. Izvedi iz zatvora naj-goru zvijer koju dolje imaš i odvedi im je na sudište! Pa neka si sami oslobode koga hoće..! Diži se, prokleta kukavice! Idi! Idi!! Idi!!! (Pjesma zbora.)

KRAJ

133PRIJEVODIPRIJEVODI OSVIT

ODA MANDARINI – STARA KINESKA PJESMA

Pjesma ‘’Oda mandarini’’ ili u originalu 九 章 (Jiǔ Zhang) spje­vao je poznati kineski pjesnik Qu Yuan koji je živio u trećem stoljeću prije Krista. Nalazi se u zbirci Devet poglavlja, sastav­ljenoj nakon njegove smrti. ‘’Oda mandarini’’ se razlikuje od ostalih pjesama u zbirki te se pretpostavlja da ju je napisao u ranoj fazi. Književni kritičari se slažu da Qu Yuan hvaleći stablo mandarine zapravo hvali plemenite ljudske osobine. Na engle­ski jezik prepjevao ju je David Hawkes 1986. godine nazvavši pjesmu ‘’In Praise of the Orange-Tree’’.

Ode to Orange

Orange tree, nurtured by na­ture,Born to be adaptable to the soil and water here.Since you were given the mis­sion of not to immigrate,You’ll live forever in this south­ern state.

So deeply rooted, to nowhere else you could be driven,You’re constantly firm in your determinationYour leaves green and flowers clean,So delightful is the riotous pro­fusion.Even though between layers of leaves there are thorns,

Oda stablu mandarine

Mandarino, za koju priroda skr­bi,stvorena si baš za ovu zemlju i ove kanaleTvoje je da ne ideš nikud,vječno ćeš živjeti ovdje na jugu.

Duboko ti korijenje da te tko ne odvede,tvrdoglava u odluci svojojlistovi ti zeleni, a cvjetovi čisti,predivno je to obilje.Među lišćem viri trnje, a ipak su plodovi okrugli i lijepi.Zeleno i narančasto, razlika je fina,pa sliči na oblak što cvijeta.

134 OSVIT 101–102

The fruits are so beautiful and round.The green and yellow ones in fine contrast,Such color looks like rosy cloud.

Your outer color distinct, you’re purely white inside,You are just like a gentleman who can be entrusted with a big task.Being natural and unrestrained,Your beauty is refined.

I admire you, orange tree in southern stateYou made up your mind so ear­ly, you are unique.You refuse to move away, you’re independent,Such strong will is pleasing and pleasant.

So deeply rooted, to nowhere else you could be driven,You’ve no lust; your mind is so broadly open.You’re sober and remote from dirtNever yield to vulgarity, even though you’re free in action.

You’re so prudent, keeping your heart clean,

Boja tvoje kore odskače od nu­tarnje bjeline,ko radnik si kojem se daju naj­teži zadatci.Tako prirodna i nesputanatvoja je ljepota profinjena.

Divim ti se, voćko južnih polja,jer si zarana odlučila biti svojane ćeš se pomaknuti, svoja na svom,snagom volje koja ugodna je.

Duboko ti korijenje, da te tko ne odvede, nisi pohlepna, a širokih si po­gleda.Trezvena i nad prizemnošćune prepusti se nikad prostosti, iako možeš.

Obazrivo čuvaš čistoću srca ne činiš zla ni grijeha, tvoja velikodušnostneka se mjeri s onom zemlje i neba.

U hladnoći kad se osuši cvijeće želimbiti tvoj bliski i doživotni prija­telj.Ljubazna i suzdržana

135PRIJEVODI

You committed no mistakes, no sin.Your unselfish values,Can be matched with the earth and heaven.

I wish in the cold spell when all flowers withered,Be your firm and life-long friend.You’re kind-hearted and disci­plined,With clear veins, your body is so straight.

Though you’re still young,You can be a teacher I look upon.Your behavior is good as that of Bo YAn example for me to follow for long.David Hawkes

bistre ti vene, a tijelo divno.

Iako si mlada još,mogla bi nas učiti i biti nam uzor.Tvoje je vladanje kao kod Bo Yi1primjer meni koji ću slijedit još dugo.

Prijevod: Ivo Mišur2

1 Dva brata Bo Yi su odbila izraziti poslušnost novoj dinastiji Zhou jer su bili vjerni prijašnim vladarima, obitelji Shang. Ustrajali su toliko da su na kraju umrli od gladi.

2 Ivo Mišur, magistar inženjer strojarstva, živi u Zagrebu, a radi kao inspektor u nadzoru tvornica diljem Europe i svijeta. U slobodno vrijeme bavi se istraživanjem zavičajne i manjinske povijesti 19. i 20. stoljeća. Koautor je knjige Neretvani u Velikom ratu.

136 OSVIT 101–102

有以异兮。 Yǒu yǐ yì xī.

独生不迁， Dú shēng bù qiān,

岂不可喜兮。 Qí bù kě xī xī.

深固难徙， Shēn gù nán xī,

廓其无求兮。 Kùo qī wú qiú xī.

苏世独立， Sū shì dú lì,

横而不流兮。 Hēng ér bù liú xī.

闭心自慎， Bì xīn zì shèn,

不终失过兮。 Bù zhōng shí guò xī.

秉德无私， Bǐng dē wú sī,

参天地兮。 Cān tiān dì xī.

愿岁并谢， Yuàn sùi bìng xiè,

与长友兮。 Yú cháng yǒu xī.

淑离不淫， Shū lí bù yīn,

梗其有理兮。 Gěng qī yǒu lǐ xī.

年岁虽少， Nián sùi súi shào,

可师长兮。 Kě shī zhǎng xī.

行比伯夷， Xīng bǐ bó yí,

置以为像兮。 Zhì yǐ wēi xiàng xī.

九 章 Jiǔ Zhang

橘 颂 Jū Song

后皇嘉树， Hòu huáng jiā shù,

橘徕服兮。 Jú lái fū xī.

受命不迁， Shòu mìng bù qiān,

生南国兮。 Shēng nán góo xī.

深固难徙， Shēn gù nán xī,

更壹志兮。 Gèng yī zhì xī.

绿叶素荣 Lǜ yè sù róng,

纷其可喜兮。 Fēn qī kě xǐ xī.

曾枝剡棘， Céng zhī yán jí,

圆果抟兮。 Yuán gǔo tuān xī.

青黄杂糅, Qīng huáng zá rōu,

文章烂兮。 Wén zhāng làn xī.

精色内白， Jíng sè nèi bái,

类可任兮。 Lèi kě rèn xī.

纷縕宜修， Fēn yùn yí xiū,

姱而不丑兮。 Kuǎ ér bù chǒu xī.

嗟尔尔尔， Juē ér yòu zhì,

You can be a teacher I look upon.

Your behavior is good as that of Bo Y

An example for me to follow for long.

David Hawkes

九 章 Jiǔ Zhang

橘 颂 Jū Song

后皇嘉树， Hòu huáng jiā shù,

橘徕服兮。 Jú lái fū xī.

受命不迁， Shòu mìng bù qiān,

生南国兮。 Shēng nán góo xī.

深固难徙， Shēn gù nán xī,

更壹志兮。 Gèng yī zhì xī.

绿叶素荣 Lǜ yè sù róng,

纷其可喜兮。 Fēn qī kě xǐ xī.

曾枝剡棘， Céng zhī yán jí,

圆果抟兮。 Yuán gǔo tuān xī.

青黄杂糅, Qīng huáng zá rōu,

文章烂兮。 Wén zhāng làn xī.

精色内白， Jíng sè nèi bái,

类可任兮。 Lèi kě rèn xī.

纷縕宜修， Fēn yùn yí xiū,

姱而不丑兮。 Kuǎ ér bù chǒu xī.

嗟尔幼志， Juē ér yòu zhì,

有以异兮。 Yǒu yǐ yì xī.

独生不迁， Dú shēng bù qiān,

岂不可喜兮。 Qí bù kě xī xī.

137DJEČJA KNJIŽEVNOSTDJEČJA KNJIŽEVNOST OSVIT

Fabijan LOVRIĆ

Đaci i odrastanje

U školu su došla djeca,znatiželjni svi su đaci,a mali su svim zbunjeni,jer su mali i prvaci.

Prvaci su u odluci,s mukom znanje krči pute,na skliskoj su sada stazi,pročitati sve odluke.

Sve će biti kako treba,znanje će sa rijekom teći,nije velik tko je golem,već u znanju tko je veći.

Tako će na kraju školeodvagnuti svoje znanjei priznati, baš pred svima,radosno je odrastanje.

138 OSVIT 101–102

Lektira

Danas nijekao prije,lektira seprepisuje,s internetasve se čita,učitelj zadrugo pita.On ne čitasvijetle strane,knjige su mupotrgane,ali znanjeiz njih vučei književnonadahnuće.Još uvijekse Grga Čvarak

zarimujesa suvarak,a mačke sunaopačke,s miševimanaglavačke,Ježurka joškoplja šilji,u lektiruda zaviri.Naš učiteljide vlakom,izgleda ćeza Lovrakom?...I tako seznanje toči,dok nam ribljerastu oči.

139DJEČJA KNJIŽEVNOST

Rapsodija proljeća

Proljeće je nalilo u voćenovi život bujan od slatkoće,pa sad pčele s cvijeta na cvijet žuredok košnice medom ne procure.

Medvjed svoje protegao skute,košnicama provjerava pute,oprezan je zbog pčelinjeg roja,oštrog žalca i ljutoga boja.

U jatima javljaju se ptice,nose vijesti južne obratnice,a ratar se zemlji poklonio,nikada joj bliži bio nije.

Sve odiše mirisima sreće,ljubav u svijet užurbano kreće,kreni i ti u svjetove nove,sve nas ljubav ispod svjetla zove.

U školi

S jeseni, kada je vrijeme đaka,pune su škole pčelinjaka,pa svi hodnici bruje od radako da je berba vinograda.

Prva se znanja praktično stječui svatko ima vlastitu priču,a onda učitelj stupa na scenui piše riječi i ocjenu.

Na kraju godine, tko učit shvaća,punu će torbu imati saćaiz koje će obitelj, na očigled,curiti ljubav i cvjetni med.

140 OSVIT 101–102

Učenici

Nekada su složeni,nekada su plošni,nekada uzoriti,nekada prosti,ali su srcu dragikao cvijećena livadi.

Nekada kmecavi,nekada gnjecavi,nekada škrti,nekome prsti,ali su srcu dragikao cvijećena livadi.

Nekada uče,nekad se muče,nekad odrastanjeponudi znanje,

ali su srcu dragikao cvijećena livadi.

Nekada znajutisuću riječi,nekada ne znajuniti jednu reći,ali su srcu dragikao cvijećena livadi.

Nekada uče,čuje se, dišu,do sunca gradesnovite dvore,ali su srcu dragikao cvijećena livadi.

141DJEČJA KNJIŽEVNOST

Vrabac

Javila se prva lastaletom iznad snenih kuća,a slavuj je u svom grmuzviždukao od svanuća.

Skupljao je slavuj građuza najmekši ležaj gnijezda,a lasta je nad prozoromradila do prvih zvijezda.

Gledao je vrabac sve to,divio se graditeljstvui mislio na potomke,sanjao o roditeljstvu.

Kad je lasta svoje maleizvela pod oblak bijeli,odlučio vrabac smjelo,prazno gnijezdo da naseli.

Tu će i on, praznu kuću,napuniti cvrkutanjem,služit će mu jedno ljeto,dječjom stazom, odrastanjem.

Kad svi odu, on ostaježivjet u svom zavičaju;laste samo neka lete,slavuji nek’ pjesmu daju.

Preživjet će sve nedaće,neka traju kol’ko traju,oduvijek su vrapci bili,sretni, u svom zavičaju.

142 OSVIT 101–102

Vuk iz bajke

Istrčao vuk iz bajke,utrčao među ljude,zvijeri takve su opasnepa se ljudi tome čude,

a vuk plašljiv kao ovca,od straha je jeo travu,i ljudi su prepoznaligdje vuk nije zvijerac pravi.

Rekli su mu, s nešto sjete:potjerat’ te može dijete,batinama čak mu prijete:U bajku da pobjegnete?

Vuk vidio, nema šale,čemu ova avantura:U bajku ću, brže-bolje,dok još imam cijelog tura?

Nestašan dječak

Nestašan sam,dobri svijete,pa što drugo vi mislite,zar mirnije treba dijete?

Sadim mrkvu naopako,trčim placom za pticama,školu volim zbog peticai veselih dječjih lica.

Učitelji, mučitelji,stalno neku knjigu muče,kako živi glavni junak,bar nekoga da nauče.

A ja junak sam za sebei nestašan iz potrebe,svi za ručak sa priborom,a meni se rukom jede.

Stariji bi promijeniliponašanje prema sebi,što bih mog’o učiniti;odrastao ipak ne bi’.

Nek’ uz rijeku rastu biljke,a ja neka malen budem,moj san je u mojoj glavii dugo ga ne će studen.

A zvijezde što nebom plove,noću skrije topla deka,ako bude za života,neka od njih, mene čeka.

Nikola ŠIMIĆ TONIN

Ljut

Što li je toMrki Medodanas nešto ljut?

Zgriješilo Mečenema drugepa je zato ljut!?

Da ga pitam zgodno nije ovakvoga ljuta,i po mene bit će bolje, najbolje,sklonit’ mu se s puta.

Enigmatska pjesma

Po, Ob, Or, Om.Nisu to skraćenice neke,tri su to ruske,i ime jedne talijanske rijeke.

144 OSVIT 101–102

Zir1

da je Zirsirod njega bi svizagrizali

1 Zir je osamljeno brdo stjenovita vrha u sredini Ličkoga polja. Gledano s autoceste Zagreb – Split, željezničke pruge ili s Ličkoga polja, djeluje vrlo zanimljivo jer se čini da je nekim čudom to brdo izraslo usred ravnice. Pod-nožjem Zira prolazi autocesta Zagreb – Split, a odmorište koje se nalazi u njegovu podnožju nosi ime Zir.

145AFORIZMIAfORIZMI OSVIT

Danko IVŠINOVIĆ

AFORIZMI

San svake rečenice je postati aforizam.Glavu gore! Sve je u rukama Onog gore!

Što će biti kad ovaj korona virus jednom prođe? - Ništa. Bacit ćemo toplomjere, a uzeti tlakomjere.

Nije se predao onaj koji je digao ruke uvis nego od svega.Sve nas manje ima, a ljudi već odavno nema.

Ne znam što ta mladost traži više od mene. Samo me sramoti.Nije zlato sve što sja! Ono i šuška.

Prestao sam piti, kad se više nisam mogao napiti.Potonule su mi sve lađe, za jednoga velikoga nevremena u duši.

Snašao se. Nakrao se.Život i prepisuje romane.

Kupio sam palicu za golf. Ne znam igrati, ali se sa mnom nemojte igrati.

Moja domovina ima mnoga prirodna bogatstva i mnoge neprirodne bogataše.

Nepismenima je tako pisano.Tko pošteno radi boji se otkaza.

Dosta je više ustaša i partizana! Ajmo malo o četnicima.Mi nismo uređena nego, odavno, sređena država.

Ostvarili su američki san, jer je naša pravna država spavala.Svatko se češe gdje ga svrbi, a očeše od što može.

I antitalenti imaju svoje talente.

Ivan BRADVICA

OSMISLICE

Tko bježi od sebe ostavlja prazninu ma gdje stigao.

Čovječe poštuj čovjeka, čovječe ne budi čovjek iznad čovjeka.

U demokraciji lukavi traže pravo, a naivni pravdu.

Usta vlaže, oči suze, nos slini, uši smole, dijelovi glave se međusobno mozgu mole, život vole pa promjenama života žele da odole.

Biti genijalac je znati ne zamjeriti se umišljenim genijalcima.

Glad za tuđim ludoga čini luđim.

Idealan brak je kad se ne zna tko je komu veći sluga.

Civilizacija je penjanje na brdo znanja s pogledom na planinu neznanja.

Za dug život potreban je i začin gluposti.

EpitafBilo je neponovljivo.

147znanstveno područjezNANSTVENO pODruČJE OSVIT

Sonja JURIĆ UDK 811.163.42´373.45(497.6 Mostar):811.163.41 811.163.42´373.45(497.6 Mostar):811.512.161 Izvorni članak Primljeno: 23. travnja 2020.

TUĐICE (SRBIZMI I TURCIZMI) U RAZGOVORNOM STILU GOVORNIKA HRVATSKOGA JEZIKA U

MOSTARU I OKOLICI

Sažetak

U ovom radu navode se primjeri uporabe tuđica, tj. srbizama i turciza-ma u svakodnevnom govoru Hrvata u Mostaru i okolici. Rad je pisan na temelju terenskoga istraživanja, podjednako istražujući na svim ge-neracijskim razinama (populacija mladih, starih i oni srednjih godina), kao i na širem teritoriju grada Mostara i okolice.

Ključne riječi: tuđice, srbizmi, turcizmi, hrvatski jezik, svakodnevni govor, višejezičnost.

Uvod

U svakodnevnom govoru Hrvata u Mostaru i okolici uporabljuju se tuđice, posebice srbizmi i turcizmi. Na tom istom geografskom prosto-ru žive tri naroda: Hrvati, Srbi i Bošnjaci, te neke nacionalne manjine, a svi imaju svoj jezik, kulturni i nacionalni identitet. Hrvatski, srpski i bošnjački jezik su u svakodnevnom dodiru i riječi prelaze iz jedno-ga jezika u drugi, usvajaju se i ostaju ukorijenjene u pojedine jezične

OSVIT 101–102148

izričaje, u sintaksu, u svakodnevni govor. Znamo da je hrvatski jezik fleksibilan i elastičan te u njega ulaze riječi iz drugih jezika; leksik hr-vatskih govornika u Mostaru i okolici je široka dijapazona pa u njem prepoznajemo: tuđice, posuđenice, arhaizme, neologizme, lokalizme, zastarjelice, internacionalizme, turcizme, orijentalizme, srbizme, ger-manizme te romanizme i hungarizme u manjoj mjeri.

Važno je istaknuti kako su govornici hrvatskoga jezika na ovim prostorima specifični u svojim jezičnim izričajima. Primjerice, stariji govornici često upotrebljavaju srbizme i turcizme, frazeme, fraze i lo-kalizme u svakodnevnom govoru. Govornici srednjih godina uglavnom se izražavaju hrvatskim standardnim jezikom, dok mlađi naraštaji go-vornika hrvatskoga jezika slabo poznaju turcizme i srbizme, a njihov govor je najčešće obogaćen anglizmima, neologizmima, nekim urba-nim (gradskim) slengom i sl.

Cilj ovoga rada jest istaknuti srbizme i turcizme koje u svom govoru upotrebljavaju Hrvati u Mostaru i okolici, i to na: fonološkoj, morfo-loškoj, leksičkoj i sintaktičkoj razini, u tvorbi riječi, u frazeologiji i u pravopisu.

1. Višejezičnost u Bosni i Hercegovini

Tri su konstitutivna i ravnopravna naroda u Bosni i Hercegovini: Hr-vati, Srbi i Bošnjaci, pa su analogno tomu i tri jezika: hrvatski, srpski i bošnjački službeni jezici spomenute države. Ti jezici su stalno u dodiru jer njihovi govornici dijele iste zemljopisne i društvene prostore. „Sva tri jezika su srodna, ali imaju različit vrijednosni identitet“ (Jelaska, 2006:201).

Jedan od spomenutih, bošnjački, je mlad (kao i susjedni crnogorski). Još uvijek se normativno izgrađuje, u tijeku je njegova standardizacija pa je puno lakše usporediti i uočiti razlike između hrvatskoga i srpsko-ga jezika na ovim prostorima. Kroz povijest, a posebno u dvadesetom stoljeću (u obje Jugoslavije) Srbi su imali tendenciju asimiliranja hrvat-skoga jezika u srpski te je srpski uvijek bio u superiornom i dominant-

149znanstveno područje

nom položaju. Nakon Novosadskoga dogovora 1954. godine, usvojeno je da službeni jezik u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercego-vini bude srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski i proglašen je jednim jezi-kom naroda koji žive u tim republikama. To je izazvalo burne reakcije kod hrvatskih jezikoslovaca i intelektualaca što je rezultiralo Hrvatskim proljećem, emigracijom, zabranom hrvatskih pravopisa (Londonac) i gramatika te sveopćom dominacijom srpskoga jezika na fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj i sintaktičkoj razini. Stanje u Bosni i Hercegovi-ni nije bilo nimalo povoljno za Hrvate niti za hrvatski jezik, isključivo zbog činjenice da je to najmalobrojniji konstitutivan narod u BiH.

Da se zaključiti da je za vrijeme obje Jugoslavije na ovim prostorima dominirala varijanta srpsko-hrvatskoga jezika s dominacijom srbizama i srpskoga pravopisa i gramatike. Glas protiv svesrpske dominacije po-digli su 28. siječnja 1971. hrvatski književnici i intelektualci: Vladimir Pavlović, Nikola Martić, Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Veselko Koro-man, Stanislav Bašić i Mirko Marijanović. Izričito su tražili jednakost srpskoga i hrvatskoga jezika, ravnopravnost Hrvata u tijelima političko-ga, obrazovnoga i kulturnoga života, a ne samo „izbor nekih podobnih pojedinaca koji su služili partijskim ciljevima“ (Pešorda, 2017:157). Ta “Sarajevska deklaracija” o položaju hrvatskoga jezika u BiH je zataška-na, ugušena, te se o njoj nije ni približno znalo kao o „Deklaraciji o na-zivu i položaju hrvatskoga jezika“ od 28. ožujka 1967. godine. Ipak, za sve Hrvate u BiH to je bio znak prosvjeda i znak da se svoj jezik mora očuvati kroz obrazovni sustav i na svakom drugom polju: kulturnom, političkom i povijesnom.

Nakon raspada SFR Jugoslavije, BiH je Daytonskim sporazumom podijeljena na Republiku Srpsku (u kojoj je dominantan srpski jezik i pismo ćirilica) i Federaciju BiH u kojoj su Hrvati u manjini i prijeti opasnost nadvladavanja i pretenzije bošnjačkoga, tek proglašena jezi-ka u fazi standardizacije, nad hrvatskim koji je jezik autohtona naroda na ovim prostorima, ali, nažalost, trenutno najmalobrojnijega naroda u BiH. „Mukotrpna je borba manjih jezika da se očuvaju od prevlasti jačeg jezika, borba je to naroda da ostane ono što jest, da se ne utopi u veći jezik i kulturu“ (Jelaska, 2006:200).

OSVIT 101–102150

Između tri službena jezika u BiH vidljiva je visoka međusobna ra-zumljivost, sva tri jezika su u dodiru pa je evidentno da riječi prelaze iz jednoga u drugi jezik; sva tri naroda imaju djelomično zajedničku kulturnu povijest, političku i geografsku isprepletenost te se s pravom postavlja pitanje o ravnopravnoj/neravnopravnoj višejezičnosti u BiH u današnje vrijeme. Svi znamo da zakon i praksa nisu ujednačeni. Na-ime, „postoji ravnopravnost na papiru i u praksi, tj. u ustavu i zakoni-ma“ (Mamić, 2005:193). Već je spomenuto u ovom radu kako su Hrvati u Jugoslaviji imali iskustvo da su bili ravnopravni na papiru, ali ne u praksi. Slično se događa i danas Hrvatima u BiH. Nakon raspada Jugo-slavije nastala je bošnjačka nacija što je rezultiralo pojavom bošnjač-koga jezika. Upadno se vidi kako je cilj da taj jezik bude jezik kojim se govori u BiH, dok se hrvatskim i srpskim govori u susjednim zemljama. Nakon Daytonskoga sporazuma i podjele BiH na Republiku Srpsku i Federaciju BIH jasno je i uočljivo da je hrvatski zanemaren i potisnut, iako je po zakonu ravnopravan jezik s druga dva. Vlast u FBiH funkcio-nira po županijama te na tim razinama postoje županije u kojima uopće nema Hrvata ili ih je jako malo, pa „hrvatski jezik u njima uopće nije zastupljen“ (Mamić, 2005:195). U tim županijama u prvi plan dolazi bošnjački jezik.

Položaj hrvatskoga jezika u BiH isključivo ovisi o političkim stru-janjima i ostvarenju pravne i zakonske ravnopravnosti sva tri službena jezika. „Na položaj hrvatskoga jezika također jako utječe odnos go-vornika hrvatskoga jezika prema hrvatskome standardnome jeziku (bez obzira na idiome). Hrvati su najmalobrojniji narod u BiH i položaj hr-vatskoga jezika je isključivo vezan za političko, geografsko i povijesno pitanje.“ (Babić, 2009:162)

2. Turcizmi i srbizmi u razgovornom stilu govornika hrvatskoga jezika u Mostaru i okolici

Brojne su društvene, političke, kulturne i gospodarske aktivnosti obilježile zadnjih šest stoljeća u Bosni i Hercegovini. Godine 1463.

151znanstveno područje

Bosna šaptom pade pred najezdom osmanlijske sile, a Hercegovina se odupirala još devetnaest godina. „Kad se turska vlast ustoličila u ovoj maloj zemlji koja je na geografski jako nezgodnom terenu (uvijek pod-ložna tuđim osvajanjima i okupacijama), nametnula je: harač (poreze), zulum (okrutnu vlast) te jezik, kulturu, religiju (islam), tradiciju i gas-tronomiju na neuk, siromašan i malobrojan kršćanski puk (na katolike i pravoslavne)“ (Musa, 2006:25). U tih četiri stotine godina turske oku-pacije i vladavine mnogi su kršćani bili primorani prijeći na islam, a oni koji su ostali odani kršćanstvu poprimili su leksik, običaje i ponašanje okupatora, živeći u strahu, bez ikakva duhovna niti društveno-civili-zacijskoga napretka. Godine 1878. Bosna i Hercegovina je aneksijom pripojena Austro-Ugarskoj Monarhiji te za to razdoblje (od 1878. do 1918.) vezujemo duhovni procvat na kulturnom polju (otvaraju se prve škole i čitaonice, izgrađena je prva tiskara u Mostaru), grade se obra-zovne ustanove, ceste, željeznica, infrastruktura. U jezični izričaj ulaze i germanizmi i druge posuđenice i internacionalizmi kojih nije bilo u vrijeme turske okupacije. Ipak, da se primijetiti da je duga okupacija utjecala na jezik Hrvata na ovim područjima i da se još uvijek upotre-bljavaju turcizmi u svakodnevnom govoru.

2.1. Leksik

U svakodnevnom izričaju govornika hrvatskoga jezika, dakle u raz-govornom stilu, možemo čuti sljedeće riječi (navedena je tuđica i reče-nica u kojoj se spomenuta tuđica najčešće upotrebljava):

adet (običaj) Adet je obići bolesnika i donijet’ mu voće.• akastile (s namjerom) Eto me sutra kod tebe akastile. Ne ću ni u

kog drugog svraćat.• akrap (škorpion, ružno biće) Ružan je ko akrap! Kako ga nije stid

iz kuće izać’?• akram (vršnjak) Svatko svoga akrama traži!• akšam (prvi mrak) Čim akšam primakne, sve mačke hoću u kuću.

K’o da ih šejtan goni.

OSVIT 101–102152

• andać (razvijen i krupan čovjek) Kad se pojavio na vratima svi smo zinuli, eno ga ko andać.

• aman, aman (čuditi se, diviti se) Da samo znaš kako je njena sta-rija kćerka lijepa, aman, aman.

• amanet (zavjet, nasljedstvo) Kad je umirao, otac mi je ostavio u amanet ovu kuću. Nikad je ne bih prodao.

• aršin (mjera) Džaba ti je njemu objašnjavat, sve mjeri po svom aršinu.

• aščinica (restoran) Šta to kuhaš? Miriše ti sva kuća ko aščinica.• ašikovati/ćosati (zabavljati se, udvarati se) Ašikuje s njom godina-

ma, ali ne će da se ženi. Kako im nije dodijalo ćosat?• avaz (glas) Na sav glas, avazile, zove upomoć, ni’ko ništa.• avlija (dvorište) U njegovu avliju ne smije ni’ko ući, samo njegova

žena i djeca.• babo (otac) Daj skloni se, ta nije ti babo staklar.• babovina (imovina koja se nasljeđuje od oca) Kako to se bolan

ponašaš? Nije ti ovo babovina!• bakrač (veliki lonac) Dodaj masti u bakrač.• baksuz (onaj koji nema sreće, ništa mu ne ide od ruke) Koji si ti

baksuz? Sve što ti dođe pod ruku, upropastiš. Ti bi kenjcu rep izva-lio.

• bakšiš (napojnica) Red je ostavit bakšiš, koliki toliki.• balek (stid) Ne može od baleka izać među ljude. • barjak (stijeg, državna zastava) Kad se budem ženio, ti nosiš bar-

jak! Sad sam miran, našao sam barjaktara.• basamak (stuba/stepenica) Kad ispečeš kruh, stavi ga na basamak.

Tako se najbrže oladi.• bedevija (kobila dobre pasmine, rasna) Vidi mu žene, ko bedevija!

Mašala!• belaj/belajisati (velika nevolja) Velik ga je belaj snašao, sad bela-

jiše kako zna.• benevrek (svojeglav, nedokazan čovjek) Koji je to benevrek!? Ne

možeš se s njim ništa dogovorit! Čudan do zla boga.

153znanstveno područje

• berićetno (sretno) Neka vam je ne nova godina sretna i berićetna!• bezbeli (dakako) E, bezbeli, sam ja debela, ali vidi nju!• bilmez (glupan, neotesan čovjek, čovjek velike snage, a malih inte-

lektualnih kapaciteta) Gubi mi se s očiju, bilmezu jedan.• birivaktile (nekad davno) E kad se ovo nosilo? Ni ja se ne sjećam,

nekad birivaktile.• bruka (sramota) Nije ni čudo što je pukla bruka kad se onako po-

naša. Sramota!• budala (glupan) Koja je to budala? Baš kreten.• bujrum (izvolite) E, baš ste potrefili usred ručka. Hajde naprijed,

bujrum!• bujuzur (uzrujan) Nemoj mi više o tom pričat. Po čitav dan sam

bujuzur pa ne mogu ni po noći spavati.• čakšire (hlače) Šta si to obuko na sebe? Isto čakšire!• čaršija (centar grada) Ako ćeš u čaršiju, hajde povezi i mene da ne

idem pješke.• čeljade (čovjek, ljudsko biće) Nema niđe takvog čeljadeta, valjan

i pošten.• čemer i jad (bijeda) Jad i čemer, eto šta je ova naša zemlja.• česma (slavina) Lije krv iz njega kao iz česme. • čifut (pogrdan naziv za Židove u smislu škrtosti) Jao čifuta, šta si

se bolan stisko? Plati turu pića!• čivija (ekser) U garaži ima pun sanduk čivija. Za šta će mu, ne

znam.• čiviluk (vješalica za kapute u hodniku) Okači mi jaknu o čiviluk!• ćeif (zadovoljstvo) Radim što mi je ćeif. • ćelopek (jaka vrućina, žega) Kud ćeš po ovom ćelopeku, jadan ne

bio? Sjedi đegod u hlad dok ova žega ne popusti.• ćenifa (naziv za javni wc) Smrdi ko u ćenifi.• ćiferica (glava) Da mi je znat šta je u onoj njegovoj ćiferici?• ćitabi (papiri) Kud god ide nosa one ćitabe sa sobom.• ćorav (slijep) On ti je ćorav otkad ga znam. Ne vidi prst pred okom.• ćorsokak (kut) Kad se nađeš u ćorsokaku majčin sine, gotov si.

OSVIT 101–102154

• ćošak (kut, ugao) Čekaj me na ćošku, tamo kod škole.• ćuko (pas) Šta ovo? Niđe ćuke u gradu.• ćumur (ugalj) Za zimu namiri ćumura i drva i ne boj se.• ćuprija (most) Idemo na piće u Staru ćupriju (kafić).• ćuskija (metalna štanga) Pijan ko ćuskija.• ćusta (uredna, čista žena) Ne trebaš se mislit, ona ti je baš ćusta.

Uredna žena, ne može bit urednija.• damar (životna snaga) Nema damara u sebi. Niti miče niti tiče.• deder (hajde) Deder pojedi šta sam ti stavila na tanjur.• def (tamburin) U kolu ti ona jedina ima def.• degenek (batine) Ne budeš li slušo, bit će degeneka.• deredža (razina, stupanj) E, moj sine, dobar i lud na istoj su de-

redži.• dernek/dernečiti (fešta, zabava/ feštati/zabavljati se) Bože dragi,

ni’ko ništa ne radi. Samo da im je dernečit. Sve s derneka na der-nek.

• devar/devriti (mučiti se, teško živjeti) Kako ona devri i od čeg živi ni’ko ne zna?

• dimije (ženske široke hlače) To ti je preširoko, ko dimije.• dušman (neprijatelj) Dušman ti se uvijek raduje kad si u nevolji.• duvar (zid) Sjedi tamo kraj duvara! Đe si tu sjeo nasred puta?!• đeriz (kanal za navodnjavanje) frazem: Dama iz Pariza, noge iz

đeriza.• đozluci (naočale) Ako nema đozluke uza se, ništa ne vidi.• đuvegija (muž) Nije čudo što joj se udvaraju, ta nema đuvegije.• dunjaluk (svijet) E, nema takva čovjeka na cijelom dunjaluku.• đumle (općenito naziv za životinju, tešku i sporu) Težak je ko đum-

le, ne daj Bože da ti stane na nogu.• đuture (zajedno) Idemo na večeru, svi đuture.• đuturum (star čovjek) Čim u kući imaš đuturuma, ne možeš nikud.

Star ti čovjek velika obaveza.• džaba (uzalud) Džaba ga zoveš, kad ne haje.• fajda (korist) Šta me pitaš šta me boli? Kakve mi je fajde govorit?

155znanstveno područje

• fitmija (žena sumnjiva morala) Vidi je na šta liči! Uvija se ko kurva fitmija.

• fakat (vrijeme) Od čeg je vrime, od toga i fakat/vakat.• fasovat’ degenek (zaraditi batine) Ne budeš li me slušo, fasovat ćeš

degenek.• feredža (duga haljina za žene koja ima i pokrivalo za glavu) Šta si

se zamotala od glave do pete? Ko da si u feredži. • garib (sitan čovjek, ubožan) Kakav je ono garib? Nema u njem

dvadeset kila!• fes (kapa za muškarce) Nabio kapu na glavu ko fes.• haber (glas) Od njega ni glasa ni habera.• hairli (samozatajan, skroman) E, hairli djeteta! Dobro sluša, dobro

uči, šta ćeš više?!• hajvan (životinja/živina) Šta ti je, hajvanu jedan? Kako voziš?

Mogo si satrat nekog!• halal / halaliti (otpisati nekomu dug) Nemoj mi vraćat pare, halal

ti bilo. Davno sam ti to halalio.• halva (poslastica, slatkiš): Sve se prodalo, ko halva. • hamal (sluga, nosač kufera na željeznici za sitan novac, netko tko

puno radi za malo novca) Šta je, hamalu jedan? Sad hamali kad nisi htio učit.

• hanuma (žena) To ti je njegova hanuma.• hasta (bolestan) Šta ti je opet? Da nisi hasta?• helać (šteta)/prohelaćiti se (pokvariti se, loše se ponašati) Ne paziš

li dijete samo jedan dan, ode helać. Moj sine, svak se može prohe-laćit.

• ifriz (ljutnja, bijes) Kad ga uhvati ifriz, odmakni se od njega. Lud čovjek.

• inad/inaditi se (biti tvrdoglav, nedokazan) frazem: Uz inad je i ke-njac krepo.

• insan (ljudsko biće) Svaki će ti belaj na dobra i poštena insana.• istilah/po istilahu (sve polako) E, šta joj je više? Mi sve navrat-

nanos, a ona sve po istilahu. Nikud joj se ne žuri. Pije kavu po tri debela sata.

OSVIT 101–102156

• izmetovati (služiti koga, dvoriti) Sad kad se razbolio treba oko nje-ga izmetovat. A kad je bio na nogama sve nas je maltretirao.

• jašmak (rubac) Kad praviš ručak, jašmak na glavu.• jurum/jurumile (direktno, namjerno) Nikako se mimoić s njom,

kud god pođem ona jurumile na mene. • jazuk (šteta, ostatci hrane poslije ručka) Svaka domaćica isto pri-

ča: Ne debljam se od hrane nego od jazuka.• jazuk (šteta) Nemoj to bacat, jazuk je.• jogunast (otresit, teške naravi) A što je ona jogunasta? Nedokaza-

na, Bože sačuvaj.• jok (ne) Jesi li mi uzeo torbu? – Jok ja.• kabadahija (grubijan, čovjek nasilna ponašanja) Ne daj, Bože, da

se on nešto pita, svi bi nadrljali. Prava kabadahija.• kapija (ulazna vrata u dvorište) Do kapije možeš, dalje ni čut.• zakapijati se (zatvoriti se u kuću ili pak zakopčati jaknu do kraja)

Šta si se ti zakapijo do za vrat? Otkopčaj se malo!• kijamet (nevrijeme) Zatvaraj vrata i prozore, vani ti je kijamet ne-

viđeni.• konak (noćenje/mjesto za prenoćiti) Eto nas u tebe na konak.• komšija (susjed) Šta vidiš u komšije očekuj i u svojoj kući.• komšiluk (susjedstvo) Šta se drečiš više? Sav se komšiluk digo na

noge.• krač/biti na kraču (biti jako bolestan, pred smrt) Baba im je na

kraču, nikud ne idu, dežura se kod nje.• kutarisati (riješiti se čega/koga) Čitav život joj je pravio probleme.

Jedva ga se kutarisala.• mahnit/pomahnitao (lud) Šta se sad čudiš? On ti se vazda pravi

mahnit.• mamurluk (teško psiho-fizičko stanje nakon pijanstva) A što se

noćas pilo! Je l’ de komšija? Sad mamuraš čitav dan! Neka, neka.• marifetluk (dosjetka, lukavost) Nemoj ti meni pričat o tom. Okani

se marifetluka.• mašala (komentar za nešto veliko, napredno, dobro) A što ti je

kćerka porasla, velika cura, mašala. Mašala.

157znanstveno područje

• merak (gušt) E sad ću jednu cigaru s merakom zapalit! • minđuše (naušnice) Tko ti je kupio te minđuše?• muhajam (otići kod nekoga s nekom namjerom, namjerno) Eto me

kod tebe u goste, muhajam na kolače.• musala (centralni trg u gradu) Budeš li me bruko razapet ću te na-

sred musale Pa nek narod gleda.• muštuluk (dobra, radosna vijest) Imam muštuluk za tebe! Bila ti je

plaća! • nadosirati (puno pričati, bez smisla i reda, izmišljati, baljezgati)

Nemoj više nadosirat, majke ti rođene.• nafaka (hrana) frazem: Novi dan, nova nafaka.• nanule (papuče s drvenim potplatom) Najdraže mi je ljeti hodat u

nanulama.• natenane (polako i detaljno) E, sad ću ti sve detaljno i natenane

ispričat!• odžak (dimnjak) Čađav ti odžak, moraš to očistit.• ovarisat (pogoditi) Da si samo vidio kako se napio? Nije mogao

ovarisat na vrata!• pare (novac) Kad nemam para, sjedim u kući. Nikud ti ne hodam.• frazemi: nemam prebijene pare; oni bi i jare i pare; ne valja ni pet

para; kratak s parama, i sl. u svakodnevnoj su uporabi.• pendžer (prozor) Kad prolaziš kraj njegova pendžera, ne gledaj

tamo ni slučajno.• pešćeš (poklon) Ha te vidim, od mene ti je pešćeš. Zaslužila si.• prekardašiti (pretjerati) Baš si prekardašio! Nemaš ni reda ni ka-

raktera.• rahat/rahatluk (biti sretan, sreća) Da Bog da, ti i svi tvoji rahat

bili, živjeli u sreći i svakom rahatluku. • raja (krug prijatelja) Srećom, dobra su mu raja, ima s kim izaći

vani i ispričat se.• sabah (zora) Kud si pošo sabah zorom?• Sabahudin (vlastito muško ime) znači Zoran.• sabur/saburan čovjek (razum/razuman čovjek) Moj otac ima sa-

bura za pet ljudi. Bogu hvala da je saburan čovjek.

OSVIT 101–102158

• sadaka (milostinja, novac) Kad vidiš prosjaka na ulici učini mu sadaku, daj mu koju paru da ti korake ne proklinje.

• salalan (skromna, dobra i normalna osoba, lako se s njom dogovo-riti) Salalan momak, možeš s njim šta god hoćeš.

• sekiranje, sekirli (previše se brinuti/biti zabrinut) Nemoj se, kćeri moja, toliko sekirat. Ne isplati se. Tko je sekirli brzo oboli.

• selamet (blagoslov) Ona ti je naopaka i odmakni se od nje. Nema tu selameta.

• sevap (dobro djelo) Pomozi čovjeku kad je u nevolji, sevap ti je.• sevdah (ljubavna čežnja) E, moj sinko, od sevdaha se ne umire.

Samo se pati.• sokak (ulica) Njihova kuća je dole, na kraju sokaka.• šamar (pljuska) Pazi šta pričaš, mogo bi dobit šamar!!• šejtan (đavo, vrag) Šejtan ga odnio, baš mi je dodijo!!!• škija (duhan) Baš sam se poželio škije. Daj da jednu smotam.• šićar (korist) Koliko god si naumio, ništa nisi ušićario.• sindžir (lanac) Dodaj mi taj sindžir.• taban (stopalo) Ubolo ga nešto u taban pa ne može hodati.• tabijat (raspoloženje) Kakav ti je danas tabijat?• tabijasus (čovjek teška raspoloženja) Bože dragi, tabijasusa! Ne

može se pričat s njim. Urla, viče, maše rukama, nije zdrave pameti.• takulin (novčanik) Đe se on love ščepio? Takulin mu nabubrio.• teferič/teferičiti (praviti veliku zabavu uz muziku uživo) Kad se on

ženio, teferič je bio tri dana, jelo se, pilo se, pjevalo.• tobe jarabi (čuditi se, kao Bože sačuvaj) Kakav je ono čovjek, tobe

jarabi?• tefter (blok za zabilješke) Zapiši u svoj tefter ako ne možeš zapam-

tit.• ters (čovjek teške naravi, na svoju ruku) Ters čovjek, goreg u životu

nisam vidio.• tokmak (malj) Taj nije za živit, tokmak pa u glavu.• tutkum (čovjek ograničenih mentalnih funkcija) Ništa mu ne mo-

žeš objasnit. Tutkum bio, tutkum ostao.

159znanstveno područje

• učkur (uzica kojom se vežu hlače) Dobro sveži učkur da ti gaće ne spadnu.

• vajda/fajda (korist) Nema vajde/fajde njemu govorit.• veresija (kupovati na poček) Idi i kupi hrane na veresiju. Platit ćeš

kad bude plaća.• vilajet (okrug, pokrajina) Bosna ti je crni vilajet. • zijan/zijaniti (izgubiti, propast, upropastiti) Da ti ne’ko da milijun

dolara ti bi sve zijanio. Pravi si zijan (štetočina).

Egzotizmi: sarma i japrak (jela spravljena od mljevena mesa i kupusa), dol-

ma (paprike punjene mljevenim mesom), kolači: baklava, tulumba, hurmašica, tufahija i kadaif, himber (sok koji se razrjeđuje vodom), lokum i rahat lokum (slastice), đevrek (okruglo pecivo), biber (pa-par), saransak (bijeli luk), majdonos (peršun), masliđan (bosiljak), kavada (paradajz, rajčica, pomidora, tomato), kajsija (marelica), piri-nač (riža), sataraš (povrće od paprika, luka, mrkve i rajčice), burek, ćevapi.

Posuđe i namještaj: kašika (žlica), tepsija (posuda za pečenje kruha ili pite u pećnici),

ibrik (džezva s poklopcem), džezva (služi da se u njoj skuha kava), fil-džan (šalica za kavu bez drške), šećerluk (posuda u kojoj se služi šećer uz kavu), ćup, kazan (velika šerpa za kuhanje većih količina hrane), kapak (poklopac za šerpe), oklagija (valjak za tijesto), serdžada (ma-nja tkanica, obično za klanjanje), ćilim (tkani tepih), otoman (ležaj bez naslona i stranica), šćemlija (stolica), hastal (stol), dušek (madrac), jastuk, jorgan, čaršaf (plahta), peškir (ručnik).

Turcizmi su podjednako zastupljeni kod govornika hrvatskoga i srpskoga jezika na ovim prostorima, dok govornici bošnjačkoga jezika upotrebljavaju znatno više turcizama (u književnoj i govornoj varijan-ti). Govornici hrvatskoga jezika koji su za vrijeme svoga školovanja učili srpsko-hrvatski jezik još uvijek upotrebljavaju dosta srbizama (kao i govornici bošnjačkoga jezika) što pokazuju sljedeći primjeri:

OSVIT 101–102160

2.2. Fonologija:

uvo/uho, duvati/puhati, hor/kor, so/sol, kuvati/kuhati, hronika/kroni-ka, sto/stol, suv/suh, opšti/opći, srećan/sretan, hemija/kemija, opština/općina, tačka/točka, haos/kaos, kršćenje/krštenje, muva/muha, plata/plaća, iskorišćen/iskorišten, džohar/žohar, kafa/kava, neko/netko, ko/tko, lobanja/lubanja, tanjir/tanjur;• fonološke razlike u stranim riječima: Evropa/Europa, Atina/Atena,

Avganistan/Afganistan, Kipar/Cipar, evro/euro, demokratija/demo-kracija, poenta/poanta, aktuelan/aktualan, avgust/august, varvari/barbari, okean/ocean, diplomatija/diplomacija, lavirint/labirint.

2.3. Leksikologija

porodica/familija/obitelj, preduzeće/poduzeće, sedmica/tjedan, se-kretar/tajnik, uslov/uvjet, ćebe/deka, teka/bilježnica, gvozdeni/željezni, merdevine/ljestve, renda/ribež, rendati/ribati, sopstven/svoj, vanre-dan/izvanredan, sunđer/spužva, zembilj/ceker/torba, ubijediti/uvjeriti, đubretarac/kaputić, tabla/ploča, trotoar/pločnik, koleginica/kolegica, apoteka/ljekarna, hiljada/tisuća, pasulj/grah, ugao/kut, ostrvo/otok, voz/vlak, aerodrom/zračna luka, avion/zrakoplov, štamparija/tiskara, sistem/sustav, stepen/stupanj, nivo/razina, kasarna/vojarna, muzika/glazba, penzija/mirovina, tačno, tačnost/točno, točnost, Jevreji/Židovi, berberin/brijač, izvještaj/izvješće, pozorište/kazalište, stanica/kolod-vor, kelner/konobar, uglomjer/kutomjer, mermer/mramor, šargarepa/mrkva, vaspitanje/odgoj, nevaspitan/neodgojen, lupa/povećalo, pasoš/putovnica, veš/rublje, vjerovatno/vjerojatno, saučešće/sućut, fabrika/tvornica, dobijati/dobivati, cvekla/cikla, konkurs/natječaj, takmičenje/natjecanje, posjeta/posjet, sprovod/pogreb, smrtovnica/osmrtnica, ma-šina/stroj, pritisak/tlak, trougao/trokut, četverougao/četverokut, preč-nik/promjer, poluprečnik/polumjer, univerzitet/sveučilište, vazduh/zrak, otadžbina/domovina, nauka/znanost, heftarica/klamarica, maka-ze/škare, kičma/kralježnica, pršljen/kralježak, pakovati/pakirati, advo-kat/odvjetnik, prosto/jednostavno, sirćet/ocat, Švajcarska/Švicarska, Španija/Španjolska, Rumunija/Rumunjska, Portugalija/Portugal.

161znanstveno područje

Kemijski elementi: azot/dušik, karbon/ugljik, oksigen/kisik, hidro-gen/vodik, hlor/klor, silicijum/silicij, natrijum/natrij, magnezijum/mag-nezij, kalcijum/kalcij, helijum/helij, aluminijum/aluminij, te oko dvije stotine i pedeset riječi latinskoga i grčkoga podrijetla, npr. akvarijum/akvarij, kolokvijum/kolokvij, kolegijum/kolegij, krematorijum/krema-torij, kriterijum/kriterij, milenijum/milenij, sanatorijum/sanatorij, itd.

2.4. Morfolologija:

1. infinitiv glagola na -isati i -ovati/-irati:konkurisati/konkurirati, operisati/operirati, koncentrisati/koncentrirati, ignorisati/ignorirati, definisati/definirati, itd. Od velikoga broja glagola na -irati, oko tisuću, pretežna je većina svojstvena samo hrvatskomu književnomu jeziku: komponirati, nominirati, organizirati, stimulirati. Glavninom su to preuzeti glagoli, a mnogi među njima imaju i tvorbe-ne odnose kao: apel/apelirati, bojkot/bojkotirati, demanti/demantirati, garant/garantirati, interes/interesirati, kandidat/kandidirati, komanda/komandirati, kontrola/kontrolirati, motiv/motivirati, projekt/projek-tirati, protest/protestirati, dok bi srpske inačice bile: komponovati, nominovati, organizovati, stimulisati, apelovati, bojkotovati, demanto-vati, garantovati, interesovati, kandidovati, komandovati, kontrolisati, motivisati, projektovati, protestovati, a koje se često daju primijetiti u svakodnevnom govoru kod Hrvata i Bošnjaka na ovim prostorima.

2. sklonidbakraljev mač – kraljevoga mača/kraljeva mača, njezin brat – njezinoga brata/njezina brata, njegov prijatelj – njegovoga prijatelja/njegova pri-jatelja, bratov kum – bratovoga kuma/bratova kuma, put prema kući – putem prema kući/putom prema kući.

3. sprezanjeprezent pomoćnoga glagola biti: jeste/jest, glagol spasiti: spasem/spasim

OSVIT 101–102162

4. tvorba riječi.sagovornik/sugovornik, saradnik/suradnik, odbrana/obrana, srednje-vjekovni/srednjovjekovni, doktorka/doktorica, profesorka/profesorica, specijalista/specijalist, internista/internist, biciklista/biciklist, koautor/suautor, protivotrov/protuotrov.

2.5. Sintaksa

ja ne želim da učim/ne želim učititreba da znate/trebate znati.Pisanje futura I.ja ću da nosim/nosit ću, ja ću da molim/molit ću, ja ću da radim/radit ću, ja ću da pletem/plest ću.

2.6. Frazeologija

U svakodnevnom govoru mogu se čuti frazemi koji su obogaćeni srbizmima i turcizmima. Slijede primjeri najčešće upotrebljavanih fra-zema u kojima su tuđice u rečenicama istaknute zadebljanim slovima.

Sirćetli sud sam sebi naudi.Dobro se ti čuvaj nek si jak, i dva loša ubiše Miloša.Svaki dan sve ispočetka, Jovo nanovo.Dobar i lud na istoj deredži.Okani se ćorava posla.Eno ga opet se valja po podu, pijan kao ćuskija.Ako ne će brdo Muhamedu hoće Muhamed brdu.Sve mjeri po svom aršinu.Ružan ko akrap.Ni po babi ni po stričevima.Nije beg cicijaBeg sjaši Ali-beg uđaši.Kako god okreni on s njom na belaj udario.Ne prodaji bostan bostandžiji.Pukla bruka kad se to o njem saznalo.

163znanstveno područje

Ne prodaji mi muda pod bubrege.Stoji mu ko budali šamar.Ima li bujruma?Hajde bolan prodaji robu dok je vruća mušterija.Ne zna se il’ je ljepša il’ poslušnija, baš hairli dijete.Pričaj ti šta hoćeš, ja ovo radim za svoj ćeif.Moraš na dijete pazit, inače ode helać. Ko da je to neki momak, takvih ima na svakom ćošku.E, sad se ne će lako iskoprcat, baš se našo u ćorsokaku.E, moj sine, sve što nađeš na mostu, izgubit ćeš na ćupriji.Vidim ja da si pobjesnio, mogo bi fasovat degenek.Džaba mu govorit, prdi gluvu na uvo, gluv osto kakav je i bio.Baš je prevrtljiva, ko kurva fitmija.Hajde, vala, idi s hairom, sretno ti bilo.Nemoj mi ništa vraćat, halal ti bilo.Nema ti više te robe, sve se prodalo ko halva.A šta bi ti? I jare i pare? E, ne može!!Šta se drečiš hajvanu jedan hajvanski?Upala ti je kašika u med otkad si se oženio.Fino sam ti rekla, okani se marifetluka. Idi i radi nešto. Ne isplati se sekirat, novi dan nova nafaka.On ti ne valja ni pet para.Obiđi je bolan, sevap ti je. Bolesna je, danima ne izlazi iz kuće.Baš je mahnit, odmakni se ti odatle, nema tu selameta.Bosna je tamni vilajet, nema tu ništa dobro.Težak ko đumle, ne daj, Bože, da ti stane na nogu.Baš si se postidio, eto te crven ko bulka.Ne mogu to objašnjavati, prosto je ko pasulj.Kad si rahat, i voda ti je slatka.

2.7. Pravopis

Iako pravopis ne spada u razgovorni stil hrvatskoga jezika, potrebno je naglasiti da se u hrvatskom pravopisu strana imena pišu izvorno,

OSVIT 101–102164

npr.: Beethoven, Boccaccio, Schiller, Schumann, Goethe, Shakespeare, New York Times, Michael Jackson i sl., dok se u srpskom pravopisu pišu onako kako se i izgovaraju: Betoven, Bokačo, Šiler, Šuman, Gete, Šekspir, Nju Jork Tajms, Majkl Džekson, Dženifer Lopez i sl. Hrvati i Bošnjaci se koriste latinicom kao pismom (abecedni red slova), a Srbi ćirilicom (azbuka), što katkad izaziva poteškoće pri čitanju i uporabi rječnika, enciklopedija i leksikona.

Zaključak

Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini je jezik jednoga od tri rav-nopravna naroda i autohton je. Kao takav, ipak je bio izložen višesto-ljetnim utjecajima susjednih jezika, prodoru orijentalizama i turcizama, germanizama, hungarizama i talijanizama te neposrednom utjecaju srp-skoga i, u novije vrijeme, bošnjačkoga jezika. U prethodnim poglavlji-ma ovoga rada navedeni su primjeri često rabljenih turcizama i srbiza-ma u svakodnevnom govoru Hrvata u Mostaru i okolici. Razvidno je da govornici hrvatskoga jezika, posebice oni stariji, upotrebljavaju više tuđica, turcizama i srbizama, dok mlađi govornici rijetko ili nikako ne upotrebljavaju te riječi, nego su podložni najezdi anglizama i svako-dnevnoj uporabi fraza i vokabulara tipična za gradske sredine (sleng).

Bošnjački jezik je nastao u novije vrijeme, kad i bošnjačka nacija, nakon rata devedesetih godina prošloga stoljeća i da se uočiti da je to, zapravo, amalgam hrvatskoga i srpskoga jezika, obogaćen turcizmima i orijentalizmima. To je jezik najbrojnijega naroda u BiH i kao takav može dominirati nad hrvatskim koji je jezik trenutno najmalobrojnijega naroda na ovim prostorima. Postavlja se pitanje: Na koji način se utvr-đuje jezični identitet? Najbolji odgovor bi bio: „Jezik je samo dijalekt koji je politički uspio“ (Mićanović, 2004:97).

U sljedećem razdoblju bit će teško sačuvati i očuvati hrvatski knji-ževni jezik u BiH od utjecaja susjedna dva jezika (zbog malobrojnosti govornika) i to je isključivo političko pitanje. Ali treba prihvatiti či-njenicu da su ta tri jezika zastupljena na istom geografskom području

165znanstveno područje

i da su u svakodnevnom jezičnom dodiru, što je rezultiralo uzajamnim jezičnim utjecajima i usvajanjem riječi iz jednoga u drugi i treći jezik.

Literatura

1. Babić, Stjepan: Hrvatski književni jezik, ponajprije njim samim, Jezik, časopis za kulturu hrvatskoga književnoga jezika, Hrvatsko filološko društvo, god. 56., broj 5., Zagreb, 2009., str. 161. – 200.

2. Babić, Stjepan: Hrvatski književni jezik u Bosni i Hercegovini, u: Mostarski dani hrvatskoga jezika, Mostar, 1999., str. 23. – 28.

3. Jelaska, Zrinka: Hrvatski jezik u višejezičnosti Bosne i Hercego-vine, Pravni status, jezik, mediji, obrazovanje, kultura (zbornik), Mostar, 2006., str. 199. – 210.

4. Mamić, Mile: Usklađenost jezičnoga zakonodavstva i jezične prakse u: Pravni status, jezik, mediji, obrazovanje, kultura, zbornik radova, Neum, 2005., str. 192. – 197.

5. Mićanović, Krešimir: Standardni jezik i razgraničavanje jezika, Fluminensia, 16 (2004) br. 1-2, str. 95. – 104.

6. Musa, Šimun: Povijesni pregled hrvatskoga jezika u BiH u: Pravni status, jezik, mediji, obrazovanje, kultura (zbornik), Mostar, 2006., str. 19. – 33.

7. Pešorda, Mile: Književno hrvatsko proljeće u Bosni i Hercegovini i Sarajevu u: Hrvatska književnost u susjedstvu, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula, 2017.

8. Škaljić, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskome jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966. 8.

9. https://www.scribd.com/doc/31265906/Abdulah-Skaljic-Turciz-mi-u-srpskohrvatskom-jeziku, preuzeto s interneta 18. ožujka 2018.

OSVIT 101–102166

Summary

This paper provides examples of the use of loanwords, i.e. Serbian and Turkish words in everyday speech of Croats in Mostar and the surroun-ding area. The paper was written on the basis of field research, equally researching at all generation levels (population of young, old and mi-ddle-aged), as well as in the wider territory of Mostar and its surrou-ndings.

Keywords: loanwords, Serbian words, Turkish words, Croatian language, everyday speech, multilingualism.

167OGLEDI I KRITIKEOGLEDI I KRITIKE OSVIT

Luko PALJETAK

POKORNI POKORAVATELJ NEPOKORENIH ŽELJA

Joso Živković: Tragom pokorenih želja, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Osijek –

Mostar, 2019.

Pjesme Jose Živkovića okupljene u zbirci Tragom pokorenih želja odlikuje hermetičnost, ekonomičnost, s povremenom težnjom za gno-mičnošću izraza, svojevrsna haikuičnost i sklonost prema sažetim me-taforičnim sklopovima i sinesteziji (miriše ljubav / mirišu duše) koja osvježava misaona čvorišta, odnosno uporišta u gradnji stihova inten-cionalno podvrgnutih, kako se to čita i iz naslova knjige, pokoravanju/kroćenju jezične materije s jedne i emocionalne napetosti s druge stra-ne.

Lirskim svijetom Jose Živkovića, u ovoj knjizi, podijeljenim u pet etapa pokoravanja (Pokorene želje; Duboke brazde; Vrijeme odlaska; Blizina žene; Mirisi rata), dominiraju dva temeljna, opsesivna pojma: ljudi i sjene. Povezuje ih želja, pojam presudno važan za autorov odnos prema svijetu i određivanju vlastita mjesta u njem. Ljudi i sjene / u braz-dama sna / siju puste želje, piše on otvarajući tako glavnu temu svoga pjevanja kojim zapravo dominira san kao najprikladniji mogući pro-stor djelovanja želja koje, zbog njihove uporne prisutnosti, treba muko-trpnim, ali i sladostrasnim postupcima neprestano pokoravati, svoditi ih na mjeru vlastite, uvijek nedostatne snage u odmjeravanju koje poprima oblike gotovo sudbinske, životno važne stvaralačke misije.

Snu Živković suprotstavlja buđenje kao najpogodniji trenutak za obuzdavanje želja koje ne pripadaju samo ljudima i njihovim snovitim sjenama, nego i ptice sanjaju krilate želje pa im se prostor tako ne-

168 OSVIT 101–102

dohvatno širi čineći ih posve nepokorivim, otpornim, privlačno nepo-željnim: U jutro kad oboli tama / mnogi će opet / u haljinama svjetla i svijeta / ostati nepoželjna djeca.

Lirski subjekt ovih pjesama jedan je od takvih. Sve to ove stihove impregnira osjećajem samoće, pustoši i straha, čemu se povremeno su-protstavljaju trenutci sunca, svitanja i svjetlosti. Sva se ova zbirka sto-ga metaforički čita kao urna pokorenih želja. Ipak, jesu li one takve? Nisu. Nepokorne su to želje i nisu nestale, kao što nisu iščezle ni one/onakve ptice: One davno sačuvane u očima / još mašu krilima / i kite pustoš u njima. Umjesto želja: Odlaze ljudi, / zvukovi i sjene, / u druge zemlje. Pjesniku u naslijeđe ostaju pitome misli / i blaga nada kao naj-veće dobro, i on ih se drži, jer to je oplođena nada ohrabrena znanjem da sva je ljepota rađanja / u zrakama. // Kad se radujemo svjetlu, / nije mrak u nama. Napor uložen u taj posao ostavlja duboke brazde, stvara umor duše na mjestu između neprestane plime i oseke želja u prosto-rima svakodnevne samoće, najteže onda kad: Bolna je ònā u mozgu i zalogaju, / žuljevima namicana / samotna u misli i plodu, a noć se otima od nje, / sklanja ju u snove, onamo gdje je i ona nedohvatna i duga kao i njezina tama, duboka, dulja od života, dublja od očiju. Položaj u kojem pjesnik sebe detektira traži neprestanu vježbu ravnovjesja, kako to pje-snik piše u ispovjednoj pjesmi „Kaskade“: Što sam bio bliže ravnovje-sju, / sve sam dublje ponirao u pobožnost, / a sve je jača bila / žudnja za grijehom. Želje se iz istoga korijena račvaju u dva kraka, u onaj pobožni i onaj grješni. U tom položaju lirski je subjekt prisiljen ili odlučiti se za jedan od njih ili ostati u zaštitnom okružju svoje samoće. Opirući joj se pjesnik piše: Tonem u nju / i gledam / kako oprati mrak. Njegove godine, unatoč prolaznosti, idu prema suncu, a hrabri ga i šekspirovska nada preobražena u imperativ: Gledati kako nam djeca stare. To je je-dini uvjet: Ako hoćemo / da se ne ugasi ognjište ljepote / (...) u nama.

Rješenje nije negdje izvan nas. Pjesnik stoga piše: Ništa više neću iskati. / Sve u meni počiva. Čini se da je time sve riješeno, a nije. Čeka ga još obračun sa sumnjom: treba hodati šumom misli; suncu oteti sjene / da nemiri uminu. Pjesnik je svjestan da dolazi vrijeme odlaska jer i zvijezde odlaze na počinak, a izmiču iz očiju želje. Rezignirano konsta-

169OGLEDI I KRITIKE

tira: Godine života / dovele su me do groba. Međutim, nada u njemu oblikuje misao: Umro je Bog u meni, / ali nisam ja u njemu. Spasonosan je to zaključak u trenutcima sjetne spoznaje da rosa i žene zaobilaze / uvele cvjetove i ljude. Pjesnik-pokoravatelj želja dobiva snage za novo mukotrpno uzdignuće i zato moli: Dok se ne uzdignem, Bože, / neka ostanu u meni / ljudske misli moje. Smrt tako postaje manje strašna, pitoma, nešto sasvim ljudski, kako je to već i rekao Šimić, raduje se koncu i potomstvu, / cijela je u cvijetu i korijenu i k tomu plaši se vječ-nosti u nama.

Želje je pjesniku najteže pokoriti u blizini žene. Žena za Josu Živko-vića jest i slad i čežnja i milost. Duša dobiva vlast nad tijelom, ali žena je uvijek uzrok neukrotive želje. Zato je uvijek izgubljena: Svibanj je, / nema stopala tvojih / u dvorištu. // Ponikla je trava / na dragom mjestu. Stvarni prostor žene jesu snovi. Pjesnik se pita: Gdje su moji snovi, / dok gledam u ruku njenu / koja me jedva grli. / Zaboli me jutro. Nijedna dosegljiva žena nije usporediva s onom nedosegljivom, djevom iz sna: Kad se uvuče, / kad osjetim glad njenih ticala, / utihne želja i požuda. Ljubav postaje mistično iskustvo, a muškarac i žena slika stabla života. Pjesnik stoga nagađa: Možda imamo iste grane / za novo ruho, lišće i plodove. (...) / Možda još doživjela nisi / okus raja ispod stopala. Takvu ženu traži on u snovima: Prije sna i tihovanja / zajedno smo pili nektar / i dugo mirisali. // A u jutro uvijek isto, / kao da nismo skupa disali. Zbog takve neadekvatne žene traži on od nje ono što od nje, nepostoje-će, ne može dobiti: Donesi mi grumen svjetla / i nemoj me korit. (...) / U jutarnje čiste sate, / u tanjuru grižnje i samoće / volio bih vidjet milost tvoju. Pjesnik ne traži eros, nego agape; pokoravajući želje erosa, pri-ziva utjehu agapea neprestano se pitajući: Zašto sanjam i budim se / i kako sam zatomio ljubav / u čežnji za njom.

U završnom ciklusu knjige „Mirisi rata“ lirski subjekt knjige sre-dišnja je točka trokuta čije stranice čine Domovina, Smrt i Sloboda. Prema svakoj od njih određuje se on i piše: Sinovi rata nemaju / bijelih zastava. // Domovina rađa sporo. / Moramo čekati. Zato zaključuje: I godine u krilu smrti, / bile su naše godine. U takvu ozračju ne treba po-koravati želje, naprotiv, treba ih nahranjivati nadom – živjeti od nade,

170 OSVIT 101–102

neprestano ponavljati: Vratit će se natrag / davno otjerane rode. / U prag i u brave / uselit će priča i bose noge. Sve mu se to čini mogućim, ali presporim. Pjesnik zato pita: Kako objasniti polja u korovu, / nje-govano groblje i pepeo (...). Čini mu se da samo: Zvijezde između nas / leže kao kumiri / u dnu tijesne duše. // One u snovidnom tkanju, / ja u svojem olovu, / ljubimo obmanu. Iz takve obmane nastaje istina ove knjige, rađa se snaga potrebna za pokoravanje željā s punom sviješću da su one najžešće – nepokorive.

Pjesnik Joso Živković pjesnik je koji vlastito iskustvo želi svesti na što ekonomičniju riječ, svjestan da to ne može u potpunosti izvesti bez niza slika u kojim riječ i sama prestaje biti samo riječ, nego otvara širok svijet govora, razjašnjavanja i povijesti, one opće i one osobne, u kojoj Živković, bez skanjivanja, u ovom slučaju na sebe uspješno uzima ulogu pokoravatelja nepokorivih želja, onih koje ostaju prisutne i onda kada nam se čini da naizgled nema(mo) nikakvih želja. Živković ovom zbirkom potvrđuje i staru istinu da sve stvari uvijek međusobno surađuju i preobražavaju se jedna u drugu, da isti život struji kroz sve nazočne i nenazočne oblike, a čovjek može i smije biti i zbir svojih želja i njihov pokoravatelj.

Mato NEDIĆ

MATOŠ – PJESNIK RASKOŠNIH SONETA

Sonetist Antun Gustav Matoš (priredila dr. sc. Vlasta Markasović), Društvo hrvatskih književnika, Ogranak

slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Osijek – Subotica, 2019.

Monografijom Sonetist Antun Gustav Matoš dr. Vlasta Markasović je u hrvatski kulturni prostor unijela nove spoznaje o književnom opu-su, napose o pjesničkom radu najznačajnijega hrvatskoga modernista. Premda je Matoš u javnosti poznatiji kao pjesnik, on je poeziju počeo pisati relativno kasno, tek 1906. godine, kada je bio već afirmiran pro-zaist. Slika o Matošu kao pjesniku, koja se ustalila u javnosti, nastala je vjerojatno zahvaljujući većoj zastupljenosti njegovih poetskih radova u školskim udžbenicima te su mu pjesme poznatije od proze. Kada se spomene Matoša, mnogi će se sjetiti pjesama Utjeha kose, 1909., Ma-ćuhica, Jesenje veče i drugih, a tek će rijetki znati da je on 1892. godine objavio novelu Moć savjesti i da se pojava te novele vezuje uz početak hrvatske moderne.

Knjiga dr. Vlaste Markasović prikazuje Matoša kao pjesnika raskoš-nih soneta. Ta se raskoš očituje u jezičnom izričaju, u bogatstvu stilskih sredstava, ali i u temama i motivima kojima se pjesnik bavio. Knjiga je stoga podijeljena na dva dijela. U prvom dijelu autorica donosi Ma-toševe sonete, a u drugom svoju studiju naslovljenu “Sonetist Antun Gustav Matoš”. Već na početku studije autorica pokušava odgovoriti na pitanje zašto je prozaist Matoš počeo pisati poeziju. Najprije, autorica analizira lirski sloj Matoševe proze, a potom progovara o mogućim raz-lozima priklanjanja poetskoj formi. Uz poznatu činjenicu da je Matoš bio glazbenik autorica vezuje mogućnost ostvarenja intermedijalnoga

172 OSVIT 101–102

veza glazba – poezija, zatim uviđa potrebu sažeta iznošenja dojma u impresionističkom duhu, za što je opet pogodna poezija, da bi u konač-nici ukazala i na jednu autobiografsku (ne)zgodu koja je Matoša mogla navesti na pisanje poezije. Naime, sam je Matoš (u trećem licu) o svo-jem prijelazu od prozaika do pjesnika zapisao:

„Počeo je kasno pisati pjesme, naročito sonete, kada je zbog forsi-ranog rada dobio u Beogradu grč od pisanja pa morao pisati ljevicom i odreći se sviranja zbog te bolesti (Schreibkrampf, crampe a la main), pa tako stihovima zadovoljava svoje muzikalne potrebe, pišuć ih ušima i za (dobre) uši.“ (str. 86.)

Treba napomenuti kako je Matoš napisao oko stotinu pjesama, a od njih je pedeset šest oblikovao kao sonete. U nastavku studije autori-ca istražuje dijakronijsku recepciju Matoševih soneta te zaključuje da se recepcija njegovih soneta odvijala u okviru recepcije cjelokupnoga njegova poetskoga dijela opusa. Kada je riječ o Matoševim sonetima gledanim iz suvremenosti, autorica uviđa da je on poeta doctus, učeni pjesnik koji promišljeno gradi svoje stihove. „(…) Matoš je odabirao iz bogate leksičko-semantičke paradigme uzimajući pri tom lekseme iz mnogih diskursa pa i znanstvenog, šireg kulturološkog, političkog i dr., a počesto su oni, kao stihovne sintagme bili nositelji artističkih nagnuća za savršenom rimom, glazbenošću i sl.“, piše dr. Vlasta Markasović (str. 98.) U daljnjoj analizi autorica istražuje parnasovske utjecaje na Matoša, a u njegovoj poeziji pronalazi i elemente intertekstualnosti kao umjetničkoga postupka karakteristična za modernu književnost. U tom smislu, autorica analizira različite književne utjecaje, od biblijskoga, preko antičkoga, do utjecaja novovjekovne književnosti. Kao osobit dokaz Matoševe poetske učenosti (poeta doctus) autorica vidi interme-dijalnost. Ona bilježi:

„S obzirom na to da je Matoš bio glazbenik, violončelist, glazba je često područje iz kojeg dolaze intersemiotički citati. Glazba je posredo-vana pomoću glazbenih instrumenata, formi, glagola koji označuju in-terpretaciju glazbe, glazbenim zanimanjima, mitskim likovima pjevača, glazbenim djelima.

173OGLEDI I KRITIKE

Sonet Čarobna frula je ponajbolji primjer intermedijalnog koncepta kojim se iskazuje učenost“ (str. 121.).

Osim kao poeta doctus, u ovoj je studiji Matoš predstavljen i kao poeta ludens, odnosno pjesnik-igrač. Autorica tvrdi kako je „ludizam kao konstituirajući princip teksta u Matoševim sonetima najrazvidniji upravo posredovanjem njegovog stila, koji je dobrim dijelom utemeljen na igrama riječi“ (str. 134.). Stoga ona detaljno interpretira sonete i sa stajališta ludizma.

U nastavku studije detaljno je analiziran pjesnikov odnos prema lir-skomu subjektu. Autorica konstatira da u dosadašnjim interpretacijama Matoševih soneta lirski subjekt nije dovoljno analiziran. Upravo stoga u njezinoj je studiji ovoj problematici dan zaslužen prostor. Nakon po-drobne analize autorica zaključuje da se „s obzirom na uporabu lirske perspektive u Matoševim sonetima može zamijetiti velika raznolikost: od personalističkih soneta, preko onih u kojima se miješaju perspektive do potpuno depersonalističkih“ (str. 176.).

U konačnici, može se konstatirati kako je dr. sc. Vlasta Markaso-vić svojom studijom o Antunu Gustavu Matošu i njegovim sonetima proširila znanstvene vidike kada je u pitanju jedan od najpoznatijih hr-vatskih pjesnika. Njezin je govor znanstveno utemeljen, a zaključci su izvedeni na temelju proučavanja stručne literature, na koju se autorica često poziva, ali i na temelju vlastitih zapažanja i podrobnih književno- teorijskih raščlambi samih soneta, odnosno, njihovih interpretacija. Ujedinivši svoj govor o Matoševu poetskom radu s niskom soneta koju je donijela u prvom dijelu knjige, dr. Vlasta Markasović je ostvarila zanimljivo stručno djelo, svojevrsnu monografiju, kojom je osvijetlila lik Antuna Gustava Matoša kao sonetista te je svojim spoznajama dala značajan prinos hrvatskoj književno-znanstvenoj literaturi.

Ivan SIVRIĆ

SLOVO O STRAŠNOM VREMENU

Ljubo Krmek: Hrvatosauri, OMH Stolac i DHK HB, Mostar, 2020.

Rukopis Hrvatosauri što je pred nama osobita je književna pojava koja zahtijeva pomnu pozornost. Autor je već poznat i priznat po svojoj posebnosti i upečatljivosti. On pokušava snagom vlastita izraza doseg-nuti važnost onoga što predstavlja. Dakle, radi se o poeziji, knjizi in statu, s pretenzijom na originalnost i autentičnost. Pa kako je ovdje riječ o ocjeni njezine „podobnosti“, otvorimo njezine stranice na uvid.

Hrvatosauri je knjiga od pedeset i osam pjesama raspoređenih, uvjetno, u sedam cjelina i pet ciklusa. Zapravo, prva i posljednja pje-sma („Kamenolomnice“, prva i „Objesnice“, završna) predstavljaju na-javu, odnosno završetak knjige. Ciklusi su „Opijevke“ u sklopu kojega je deset pjesama, „Tijesnice“ obuhvaćaju petnaest, „Omeđnice“ dvije, „Uresnice“ imaju dvadeset četiri minijature te „Sirije“ pet pjesama.

Čitamo li pjesme ulazimo u osebujan svijet koji svojim posebnim jezikom nudi pjesničku zbilju na neobičan način, počevši od samoga naslova kojim se sugerira ambivalentna novokovanica „hrvatosauri“. Što to znači? Nije teško dokučiti što je autor imao na umu s ovim sim-bolom. Ako se, dakle, pogledaju obje sastavnice novokovanice, onda recimo da je naglasak na onoj koja ide prije, a da druga upotpunjuje njezino osnovno značenje. Nemamo dvojbe oko toga što simbolizira „hrvato“, a tako ni što su „saurai“, no, u sintezi obje sastavnice će dobiti novo značenje te se oko toga mogu iznalaziti različite pretpostavke.

Pretpostavimo da je prvi dio novokovanice potka, a drugi osnova. Dakle „hrvato“ kao epitet, a „saur“ kao „subjekt“. Drugi smjer značenja ide upravo suprotno. Novokovanica dakle upućuje na hrvatske guštere. Koje je njihovo obznanjeno značenje?

175OGLEDI I KRITIKE

Guštera, inače, prihvaćamo kao snažan simbol adaptacije, iako obič-no i sama pomisao na toga gmaza izaziva nelagodu, a nekad i strah, budući da u „saure“ spadaju i zmajevi. No mnogi se slažu da se u tom simbolu vidi promjena, fleksibilnost, oštroumnost i munjevita brzina. Tomu se pridodaje i odlična moć kamuflaže, čime se simbolika, dakako upotpunjuje. U svakom slučaju simbolika nije jednoznačna pa i ako se pogleda u stara vremena vidjet će se kako u antičkih naroda gušteri kat-kada predstavljaju mudrost, dobru sreću, glasnike bogova, da su u vezi s podzemnim svijetom, izjednačavaju se s đavlom te sa zlim i opasnim radnjama. Uglavnom u simbolici se prihvaća da su intuitivna bića koja su u stanju izbjeći gotovo sve opasnosti. Ne odveć inteligentni, ali opre-zni i snalažljivi su u svakoj okolici. Oni su u stanju sebi otkinuti rep što upućuje na to da se i uz gubitke treba ići dalje, oslobađati se „repova“ koji će se kasnije regenerirati (reinkarnirati!), jer važna je promjena, dakle, odbaciti staro i ući u novo, doduše nesigurno vrijeme…

O Hrvatima kao epitetu „saura“ ne bi trebalo mnogo, jer autor impli-citno sugerira da se značenje naroda ovdje ne treba interpretirati, nego se prihvaća kao neupitna vrijednost i samo-razumljiva činjenica. Pret-postaviti je da je autor tako „pristupio“ narodu kojemu i sam pripada.

Drugi smjer simbolike bi, dakle, trebalo prihvatiti u punom vrijed-nosnom značenju te će se Hrvati pojavljivati kao osnova a „sauri“ kao potka. Razumijevamo u obje izvedbe da je riječ o strašnim Hrvatima.

Nadati se da je postavljeni motiv dovoljno prostran za sve kono-tacije koje proizlaze iz poetskoga izraza kojim Krmek ovjerava svoju pjesničku kompetenciju.

Ako bismo se složili da je jezik prostor u kojem prebiva misao, onda je pjesnički jezik dom u kojem stanuje pjesnička imaginacija, jer ovdje je o imaginaciji riječ. Jezik u ovom rukopisu nije nužno kolokvijalan i na djelu su argumenti kojima se potpomaže takva slika. Dakle, „kame-nolomnica“ jest složenica nastala od imenice i glagola koja prerasta u dinamički subjekt koji moli, voli, glasom golim, uvodeći nas u šutnju koja se ne smije remetiti, e da bi se otvorio svijet koji je zaseban i istinit, baš kao i onaj stvarni, koji je zapravo skriven, a tako očit.

176 OSVIT 101–102

Taj je svijet potrebno imenovati na odgovarajući način, rabeći pri-kladne riječi, figure, trope… koje mogu zgoditi u srž smisla i svrhe te otkriti temelje pojavnosti onakve kakvu možemo percipirati. Stoga su tu jezični pribori kojima će autor uvođenjem brojnih neologizama (nekrotizama?) jasno (što se tiče opsega) i razgovijetno (što se tiče sa-držaja) posebnim izrazom ovjeravati ponuđenu pjesničku zbilju. Zato su tu Opijevke, Tijesnice, Omeđnice, Uresnice, Sirije i Objesnica, i unutar svake od njih sadržaj pjesničkoga svijeta s pripadajućim ime-nima (prevarenik, sebeljubljenka, uzvihoren, izaleđnica, zakamenio, trulina, osljepljenik, bezbradnik, smrtila, izgubljenka te još dvadesetak neologizama koje ne možemo naći u rječnicima), pokojim idiomom te arhaizmom. Tako s leksemima, ali u raznolikosti ne zaostaju izravne poredbe, metonimije, elipse i drugi oblici pjesničke interpretacije. Važ-no je pripomenuti da autor svojim pjesničkim priborom ne ograničava nego otvara značenja, odnosno upućuje na mnoge konotacije koje svoje rodno mjesto imaju u svakodnevnoj stvarnosti. U tom „jeziku“, kao staništu mišljenja/pjevanja, događa se stih, izgrađuje pjesma, opora i sažeta, snažna kao snaga koja je u stanju lomiti kamen i opstati na ne-gostoljubivu predjelu. No kako se naznačuje u brojnim neologizmima, katkada u idiomima, a ponekad i arhaizmima, koji uglavnom nisu (još?) ušli u svakodnevnu uporabu prevladava sugestija cjeline i poruka zajed-ničke pripadnosti usudu, zapravo, o tom i jest riječ.

A kako? Možda indikativno, ne imperativno, potajno optativno, i izvjesno kondicionalno, ako se promatra kao radnju stanje ili zbivanje, jer zastupljenost procesa i stanja u rukopisu je znatna. Čini se kako taj „radni“ moment daje dinamiku sadržaju uz potporu već spomenutih neologizama. Kontekst, međutim sugerira osudu koja nikako nije otvo-rena, niti zaključna, ali jest aktivistička, potaknuta bolnim iskustvom, čini se „zvjezdanoga neba nad nama i moralnoga zakona u meni“ ili kojega domaćega osjećaja i naputka za život. Ta briga čini se ne kores-pondira s nekim već provjerenim pjesničkim pristupom, nego je poriv vlastitoga iskustva sa svijetom i potrebe za priznavanjem vrjednota na kojima smo postali to što jesmo. I od toga promatranja živoga života tvore se pjesme koje nisu puke deskripcije nego su istodobno pokuda,

177OGLEDI I KRITIKE

žalopojka, groteska i napokon slika, ipak uređene, nimalo teatralne i ni mrvicu rasplinute svijesti.

Dojam je da se autor nije priklanjao nikakvim personalnim uzorima, ali jest paradigmu vidio u izravnom uvidu u surovu stvarnost, neživu povijest, živo iskustvo, dnevne udare i svakojake promašaje. Rukopis je nadasve zanimljiv, snažan u osnovi, poticajan u izvedbi i svrhovit u poruci.

Rukopis je svakako vrijedan objavljivanja kao izričaj zrela pjesnič-koga trajanja koji izravno upućuje na cjelovitost autorova lirskoga je-zika i dubinu njegove pjesničke filozofije. Prepoznaje se željni tragač, originalni tumač doživljenoga; pjesnik koji se ne libi žestokih riječi, iznenadnih sudova i trenutnih proplamsaja. Zato, čitajući ovu poezi-ju nanovo se može postavljati pitanje, odakle i dokle seže pjesnička kompetencija, komu služi, čime izgrađuje svoju „kuću“ te što uopće čine pjesnici. Kako ih shvatiti dok gospodare jezikom pjesme. U čem je njihovo otajstvo, u traženju ili otkrivanju ili pak u ukazivanju slikom riječi na stvarnost da bi to tumačenje, interpretacija postala zasebna zbi-lja, bitna u svojoj biti. No, i ovaj pjesnik je samo čovjek pa kako njemu i dolikuje, on najprije sebi, a potom i drugima, ozbiljno s neskrivenom predanošću i strašću pokazuje otvoreno svoju intimu. I to je njegov solilokvij sa svijetom drukčijim od banalne svakodnevice, sve pod utje-cajem nekoga zanosa. Taj solilokvij mora postati dijalogom, e da bi se u tom razgovoru ispunio smisao pisanja.

Ljubo Krmek se ovom knjigom potvrđuje u svom pjesničkom imidžu, nastavljajući svoj stvaralački pohod, uvjerljivo i dojmljivo. Ostaje dvojbeno koliko ovaj pjesnički opit može i kako prijeći grani-ce hrvatskoga jezičnoga područja s obzirom na brojne neologizme čije značenje nije još do kraja izvedeno ni u hrvatskom jeziku. To je, me-đutim, rizik svake nove pjesničke avanture i na tu neizvjesnost svje-sno pristajemo u nadi da će ovi poetski proplamsaji prijeći zemljopisne granice u kojima nakladnik knjige marno djeluje. Ono što se unatoč svemu na kraju mora priznati jest da Krmek nudi doprinos koji će se očitovati i na lingvističkom polju, ali autor ovom knjigom prvenstveno obogaćuje domaću pjesničku i umjetničku produkciju za što zaslužuje osobito priznanje.

178 OSVIT 101–102

HRVATSKA BALADA, GOSTUJE U SVJETSKOJ KNJIŽEVNOSTI1

Stipan Bakota i Mladen Vuković, Asanaginica iz Zabiokovlja, Imotska krajina, Imotski, 2018.

Asanaginica iz Zabiokovlja, nevelika knjiga izdana u koautorstvu Stipana Bakote i Mladena Vukovića, prošla je relativno nezapaženo u

1 U Čerinu je 30. srpnja 2019. organizirana 14. književno-glazbena manife-stacija „Susreti pod hrastom“. Ovu manifestaciju zajednički organiziraju Župni ured sv. Stjepana Prvomučenika – Čerin, Društvo hrvatskih knji-ževnika Herceg-Bosne i Ogranak Matice hrvatske Čitluk, a ovogodišnja je bila posvećena književniku i novinaru Mladenu Vukoviću i njegovu knji-ževnomu stvaralaštvu koje su predstavili Ivan Sivrić, predsjednik Društva Hrvatskih književnika Herceg-Bosne, i Andrija Stojić, predsjednik OMH Čitluk. Donosimo uvodno slovo predsjednika DHK HB I. Sivrića i njegov tekst o Vuković/Bakotinoj knjizi Asanaginica iz Zabiokovlja: “Za one koji ne znaju, i također za podsjećanje onima koji priznaju njegovu važnost u književnosti i kulturi, Mladen Vuković rođen je 1958. u Splitu, osnovnu školu je pohađao u Grubinama i Krivodolu, gimnaziju u Imotskom 1977., te Fakultet za vanjsku trgovinu u Zagrebu i diplomirao 1981. godine. Dvije godine je službovao u Općini Imotski. Glavni i odgovorni urednik dvotjed-nika Imotska krajina bio je od 1984. do 1990. godine, a danas je urednik kulture Hrvatskoga radija – Radio Splita. Živi u Splitu s obitelji, ima troje djece.

Piše pjesme, crtice, komedije, aforizme, humor i satiru te književnu kriti-ku koju je objavljivao u Maruliću, Motrištima, Obzoru, Književnoj Rije-ci, Zadarskoj smotri, Hrvatskom slovu itd. Uređivao je Hrvatska obzorja (1993. – 2004., MH Split). Od 2000. godine uređuje prvi hrvatski internet-ski šaljivi list Čvoka. Objavio je knjige: Epidemijagrami (Užice, 1988., Split – Mostar, 1999.), Neonske aureole (Rijeka, 1990.), Čaj s ledom (Split, 1992.), Ima u meni nešto (Split, 1994.), Divlji uradak (Split, 1996.), Brzac (Imotski, 2001., 22008.), Naopako-obrnuto (Split – Nin, 2002.), Stotina istina Tina (Split, 2002.), Imotska kolajna (Imotski, 2004.), Amenovanje (Zagreb, 2017.), Asanaginica iz Zabiokovlja (suautor Stipan Bakota, Imot-ski, 2018.).

179OGLEDI I KRITIKE

Priredio je izbore humora i poezije: Antologija hrvatskog aforizma (Imot-ski, 1993.), Hrvatski epigram (Split, 1994.), Pobratimstvo lica u nemiru – Pjesnici Tinu Ujeviću 1; 2 (Split, 2000.; 2005.), Imotska nova lirika (su-autor Ivica Šušić, Split – Imotski, 2001.), Svetog Duje anđeli (Split, 2002.), More vedrine (suautor Drago Maršić, Split, 2004.), Naša velečasna masli-na (Split, 2006.), Odsjaji kaštelanske duše (Kaštela, 2007.), Vedri Vidra (Split – Dubrovnik, 2008.), Bard i mučenik hrvatskog državotvorja – A. B. Bušić (Imotski, 2008.), Magare gre u raj (Split, 2013.), Aforismul cro-at contemporan (Petroşani, Rumunjska, 2013.), Šimićevska preobraženja (Grude – Imotski, 2017.).

Na Radio Splitu su mu izvedene četiri komedije. Za aforizme je dobio “Zlatnu puntinu” 2009. godine na Festivalu humora u Blatu na Korčuli te nagradu „Naji Naaman“ u Libanonu 2012. godine. Za monodramu „Naša Nuša Ujevuša“ dobio je nagradu „Ivan Raos“ 2011. godine. Uvršten je u više antologija i zbornika poezije, aforizama, drama te u udžbenik za Hr-vatski jezik za osmi razred osnovnih škola (Naklada Ljevak). Aforizmi su mu prevedeni na engleski, talijanski, makedonski, rumunjski, španjolski i arapski jezik. Bavi se turističkom fotografijom. Više mu je pjesama uglaz-bljeno. Uredio je više od dvije stotine knjiga u nakladi Imotske krajine, splitskih ogranaka HKD Napredak i imotskoga ogranka Matice hrvatske.

Član je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne u Mostaru, Matice hrvatske te HKD Napredak Split (predsjednik splitske podružnice bio je od 1999. do 2010. godine).

Za svoj društveni i novinarsko-književni rad dobio je godišnje nagrade Splitsko-dalmatinske županije (2008.) i HRT-a (2010.).

Kad se pregleda opus gosp. Vukovića treba zastati i pribrati se te upitati: Što je to što pokreće pjesnika, aforističara, komediografa, humorista, sati-ričara, književnoga kritičara i novinara i što omogućuje njegovu prisutnost u javnom životu? Nema sumnje da on svoj potencijal ostvaruje uspješno na zadovoljstvo mnogih prijatelja i suradnika, ali i uz uvažavanje rijetkih protivnika i možebitnih rivala.

U sklopu ovoga predstavljanja dužan sam našemu gostu tekst o njegovoj knjizi Asanaginica iz Zabiokovlja koja je na mene ostavila snažan dojam. Smatrajući temu važnom i ovdašnjim čitateljima, tekst koji slijedi je posve-ćen upravo toj knjizi”

domaćem javnom životu, posebice u kulturi. Iako je tema važna i knjiga zanimljiva odjeci se nisu čuli jer vjerojatno nije imalo što (ili tko) pri-hvatiti poruke te se nije dogodila refleksija kojom bi se ispunio ovdašnji

180 OSVIT 101–102

kulturalni eter. Za to, vjerujem, nisu odgovorni autori, oni su svoj dio uradili onako kako su najbolje znali i umjeli, a sve su prilike da nisu niš-ta promašili ili gotovo ništa. Zapravo, autori su pokušali poći od izvora i taj su tok dosljedno slijedili sve do ušća, današnje svakodnevice, do našega poimanja, do osjećaja osobne i kolektivne odgovornosti. Upra-vo je to osnovni motiv što preuzeh obvezu napisati osvrt na ovo djelo.

Dok sam se skanjivao, napisati ili ne napisati osvrt na knjigu, pri-sjetio sam se romana Bakonja fra Brne (kao i filma istoga naslova), od srpskoga pisca Sime Matavulja, romana koji smo čitali u obveznoj školskoj lektiri. Malo tko je od nas tadanjih srednjoškolaca razumio zašto je taj roman napisan i koja je njegova poruka i uloga bila u odgoj-noj proceduri. Matavulj je izgleda dobio nalog od nekoga te je sastavio paskvil o dalmatinskim franjevcima, a zapravo opisujući pravoslavni manastir Krka (u kojem je proboravio stanovito vrijeme) te pripisujući njihove nepodopštine visovačkim fratrima. Mi đaci to tada nismo znali pa ni razumjeli, ali je u Dobrom pastiru (sarajevskom časopisu iz pede-setih godina XX. stoljeća) fra Stanko Petrov razobličio taj neprimjereni pasjaluk. No, unatoč tomu, i dalje se sve do sedamdesetih godina Bako-nja fra Brne nalazio u lektiri.

Aktualna lektira danas rabi naziv balade Hasanaginica, onaj koji je zadao Vuk Karadžić, koji ju je uvrstio u srpske narodne pjesme, iako ona nije nastala ni u Srbiji, niti u srpskom kraju, nego je do Karadžića došla preko njemačkoga prijevoda, odnosno, od oduševljenja Goethea i tadašnje europske književne javnosti baladom Asanaginica.

Kako smo svjedoci niza svojatanja ili čak otimanja hrvatske baštine, kako materijalne tako i nematerijalne, pogledajmo što se o toj temi kaže natuknica u Hrvatskoj enciklopediji.

„Asanaginica, pučka balada prvi put objavljena u hrvatskoj verziji pod naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize i u talijan-skom prijevodu u knjizi A. Fortisa Put po Dalmaciji (Viaggio in Dalma-zia, 1774). Oblik imena Hasanaginica potječe iz redakcije V. Karadžića. U 92 deseteračka stiha Asanaginica priča o tragičnoj sudbini i smrti od-bačene žene i majke iz muslimanske obitelji, čija krivnja prema mužu nije dokraja motivirana. U opsežnoj literaturi pokušalo se odgovoriti na pitanje mjesta i vremena zapisa te osobe zapisivača. Većina struč-

181OGLEDI I KRITIKE

njaka drži da je izvor Fortisova zapisa ikavska verzija iz tzv. Splitskog rukopisa. Asanaginica je vjerojatno nastala u dalmatinsko-hercegovač-kom kraju, prije 1717., i to u muslimanskom okružju iz kojega se zatim prenosila i postupno pjesnički transformirala u usmenu tradiciju istoga kraja među dalmatinskim Hrvatima. Zbog svoje dramatičnosti i tragike Asanaginica je u doba predromantizma i romantizma doživjela europ-sku slavu. Najpoznatiji je Goetheov prepjev što ga je objavio J. G. Her-der u zbirci Narodne pjesme (Volkslieder, 1778). Prevodili su je i Ch. Nodier, P. Mérimée, G. de Nerval, W. Scott, N. Tommaseo, A. Puškin i mnogi drugi, a ostavila je i posrednog traga u europskoj književno-sti (roman Corinne Madame de Staël). U modernoj hrvatskoj usmenoj predaji zabilježene su pjesme, uglavnom iz Dalmacije, koje otkrivaju daljnje veze s Fortisovom Asanaginicom.“

No vratimo se djelu koje je predmet našega interesa. Sama knji-ga je složena od nekoliko odjeljaka, od poticajna mota u kojem se na jednoj stranici predstavljaju početni stihovi Asanaginice na šest (odno-sno sedam) jezika: hrvatski, talijanski, njemački, engleski, francuski, portugalski i španjolski), preko uvodnika M. Vukovića „Deseteračka Asanaginica kao hrvatsko nematerijalno dobro“, zatim, znanstveni pri-log S. Bakote „Asanaaginica iz Zabiokovlja“ (str. 13. do 65.) i na kraju prilog M. Vukovića o prijevodima na svjetske jezike, „Asanaginica u stripu“ te o poticajima balade drugim umjetnicima. Prilozi autora su opremljeni sažetcima te prijevodima na svjetske jezike, sve sa svrhom stručnoga, odnosno znanstvenoga pristupa.

U akribičnim prilozima pomno je razrađeno više aspekata koji se tiču teme. S. Bakota razmatra više pitanja među kojima izdvajamo po-vijesni okvir, zemljopisne aspekte te značenja koja hrvatska balada nosi i odjeke koje je svojom iznimnom vrijednošću proizvela. Vuković je uz poticajan predgovor knjizi predstavio prijevode Asanaginice na svjet-ske jezike (143 verzije prepjeva na 28 jezika), uputio na djela koja su inspirirana Asanaginicom te djelo kao poticaj drugim umjetnicima.

Navedena natuknica Hrvatske enciklopedije, sukladno poslovičnoj hrvatskoj suzdržanosti, koja se očituje za većinu sadržaja koji su nastali južno od Save, sa zadrškom predstavlja baladu koja je imala snažan poticaj europskom romantizmu, e da ne bi možebitno nekoga uvrijedili,

182 OSVIT 101–102

ako bi ju nazvali hrvatskom baladom. No, zašto bismo ju drukčije svr-stali, smatraju autori, kad je nastala na hrvatskom tlu, čuvana najprije u hrvatskoj usmenoj predaji (bar sto godina) i sačuvana i tiskana najprije u Splitu. Na tom stajalištu Bakota i Vuković uporno pokušavaju oživje-ti interes za istraživanje povijesnih okolnosti i konačno otvoriti vrata samopoštovanju na temeljima dosega nacionalne kulturne i umjetničke invencije.

Jer, danas kao da neobično i prosto izgleda nazvati baladu njezinim izvornim imenom, jer, tobože je kulturno zvati je Hasanaginicom, kako ju je Vuk nazvao (1814. god. sukladno njegovoj maksimi: „Srbi svi i svuda“). Također, ova balada teško može biti baštinom bošnjačke tradi-cije, jer u Bosni nije ni nastala niti je sačuvana u bosanskom (bošnjač-kom?) ambijentu pa ne odražava bosanski (bošnjački) identitet, nego je locirana u Humu i svi su događaji vezani za Humsku zemlju (kršćan-ska provenijencija), premda su mnogi u tadašnjem Humu primili islam. Glavni likovi jesu muslimani, postupci su u skladu s islamskom tradi-cijom i običajima onoga vremena, ali da je riječ o bošnjačkom identi-tetu, izgleda „malo“ nategnuto. Mnogi su autori sa zanimanjem pisali o baladi, a među njima se ističe Ogrizović (Milan Ogrizović 1877. – 1923., hrvatski književnik i političar, Čista stranka prava. Dakle, treba-lo bi uzeti u obzir stajališta pravaštva o „cvijeću hrvatskoga plemstva“ s „Hasanaginicom“ (drama u tri čina) koja je mnogo puta izvođena od početka XX. stoljeća. Na fonu bošnjaštva, međutim, skladana je opera prema libretu Nijaza Alispahića i skladatelja Asima Horozića (1999.). Koliki je odjek proizvodila balada, svjedoči i pjesma A. Šantića, „Ha-sanagin sevdah“. (Predaja kaže da je posljednji potomak Hasanaginice, znameniti Bošnjak iz Mostara Husaga Ćišić. Navodno, jedna Hasana-gina, odnosno, Hasanaginičina kći se udala u Mostar. Također, izvjesno je da Husaga nikada nije to priznao, budući da se zna kako su Fatima Pintorović i Hasanaga Arapović2, doduše, begovska čeljad, ali ipak bili vlaški potomci.). 2 Prema predaji iz Hercegovine Arapovići su većinom prihvatili islam, a bili

su prethodno kršćani, katolici (pravoslavnih tada u Humu je bilo zanema-rivo malo). Uglavnom su bili nastanjeni u Mostaru, a oni koji nisu primili islam, naseljeni su u nepristupačno bezvodno selo gdje se i danas to prezi-me spominje.

183OGLEDI I KRITIKE

Autori ističu Fortisovu odrednicu da se radilo o morlačkoj (ilirskoj) baštini, a pitanje etničke pripadnosti Morlaka još je prijeporno u histo-riografiji. Pokušaj srpske historiografije da naziv Morlak uporabi kao istoznačnicu za pravoslavno (a time i srpsko) stanovništvo u zaleđu dal-matinskih gradova nije znanstveno utemeljen, jer se u mnogobrojnim povijesnim izvorima spominju Morlaci katolici, odnosno Morlaci “ka-toličke ili grčke vjere”. Premda se u izvorima spominju i kao “narod”, Morlaci to, čini se, nisu bili, niti se može reći da su pripadali isključivo jednoj etničkoj skupini, jer je ime Morlak ponajprije bilo zbirno ime ko-jim su Mlečani označivali sve došljake s teritorija Osmanskoga Carstva (i katolike i pravoslavne). Tijekom povijesti potomci Morlaka u zaleđu dalmatinskih gradova asimilirali su se s Hrvatima i Srbima, uglavnom prema vjerskoj pripadnosti.

Pitanje pripadnosti književnoj baštini i poslije ove knjige ostaje do-nekle otvoreno: Naime, kojoj tradiciji pripada ova pjesma aktualno je još od XIX. stoljeća. Ono je postalo prije svega pitanje hrvatske i srpske književnosti i kao takvo postojat će tijekom XIX. pa i XX. stoljeća. Može se reći kako su ta pitanja bila motivirana različitim tenzijama, ali su vjerojatno bila najviše vezana uz buđenje nacionalne svijesti, kako je najvjerojatnije i slučaj s današnjim kulturnim romantizmom Bošnjaka koji Asanaginicu kategorički pridodaju u bošnjačko književno naslije-đe.

Kao odgovor na ova sporenja, može se reći kako nema nikakve sum-nje da Hasanaginica pripada muslimanskom kulturnom naslijeđu i da je nastala u tom svjetonazorskom ambijentu. Također, nesporno jest da je Zabiokovlje dalmatinski (Vrdol, današnji Zagvozd) kraj u kojem je bitan pečat identitet hrvatski, s obzirom na jezik (ikavica), a teritorijal-no jest pripadalo Humu što jest poveznica s Bosnom glede zemljopisna pripadanja (Zabiokovlje je u to vrijeme u Bosanskom elajetu). Ali ne može se prihvatiti da je riječ o bošnjačkoj predaji (usmenoj književno-sti) koja ne samo nominalno nego ni u začetcima ne postoji u to vrijeme (u to se vrijeme Bosna u Osmanskom Carstvu spominjala kao hrvat-ska pokrajina, odnosno zemljopisni pojam, a što se tiče identitetskoga pripadanja žitelja, tadašnji muslimani iz ovih krajeva su se u narodu nazivali Turcima, a i sami su se osjećali počašćeni tim imenom). Stoga vrlo pretenciozno stoje pokušaji da se pripadnost bošnjačkoj usmenoj

184 OSVIT 101–102

baštini dokazuje pomoću šerijata, odnosno, da je „narodni(a) pjesnik(i-nja)“ držao se „šerijatskoga protokola“. To se, naravno može tek done-kle prihvatiti, ali nije jasno kako tadašnji musliman može odgovarati, makar i u naznakama današnjem Bošnjaku, kada se sam iz sve snage upinjao da bude Turčin. O tom svjedoče brojne narodne pjesme iz svih ovdašnjih krajeva. Zato, argumentacija Sanjina Kodrića ne može naći opravdanje, ni kada se poziva na „složeni socijalni aspekt(i), posebno porodično-rodbinski, ali i klasni, koji su karakteristični isključivo za muslimansku zajednicu i koji su sa svim svojim specifičnim pojedi-nostima, koje nerijetko reflektiraju i detalje muslimanske vjerske obi-čajnosti i prava, mogli u datoj mjeri biti dovoljno poznati i bliski tek pripadnicima muslimanske zajednice, naročito s obzirom na vremenski kontekst u kojem je balada nastala. U tom smislu, gotovo je nemogu-će da bi pjesma poput Hasanaginice mogla nastati izvan sredine kojoj su muslimanski socijalni aspekti života tek posredno poznati i faktički nevlastiti, tuđi i strani”.

Nije, dakako, sporan islamski svjetonazor likova u baladi, ali jest očit nesklad vremena, prostora i nacionalnoga identiteta koji priželjkuje sadržaje koji nisu njegovi. Identifikacija današnjega nacionalnoga iden-titeta s onodobnim osvajačkim svjetonazorom u nastajanju (turskim) čini se nepotrebnom iako je dobro usklađena s aktualnom ideološkom pragmom bošnjaštva. Također začuđuje da većina osvrta u aktualnoj bošnjačkoj publicistici, pa čak i u stručnim znanstvenim radovima, ak-siomatski započinju kategoričkom tvrdnjom o bošnjačkoj usmenoj po-eziji s koje se nadalje može govoriti o vrijednosti ove balade.

Autori „Asanaginice iz Zabiokovlja“ nisu se odveć bavili pitanjima pripadnosti balade, oni su s mjerom i respektom istraživali okolnosti u kojima je nastala, kako teritorijalnom okružju tako i socijalnom aspektu i taj su okvir korektno predstavili. Oni su tako potakli, odnosno osvje-žili neka pitanja koja se vjerojatno mogu još bolje rasvijetliti daljnjim istraživanjem, a tu izgleda ima dosta prostora.

Vrijedan trud autora nužno je pohvaliti i zbog činjenice da hrvatska „službena“ kultura i na ovom primjeru pravi „od gotovoga veresiju“ te se unatoč silnim odjecima ove balade, njezinom značenju za hrvatsku kulturu, posebice nepriličnom svojatanju, ne pridaje dužna pozornost.

Božidar PROSENJAK

NAJMANJE JEDNOM

Miljenko Stojić: Jednom, Matica hrvatska, Čitluk – Šibenik, 2019.

Očigledno je sudbina hrvatske literature kroz dugi niz stoljeća da se kreće na dva kolosijeka, jednim službenim, legalnim i poželjnim i dru-gim neslužbenim, nelegalnim i zato uglavnom medijski prešućivanim. Podsjeća me to na probijanja planinskim bespućima hercegovačkih uz-gajivača duhana, koji su birajući skrivene putove u strahu od žbirova, dolazili do ilegalnih trgova gdje su pribavljali sredstva neophodna za život svojih obitelji. Samo ovdje je riječ o probijanju u javnost onih osjećaja, tradicija i temeljnih istina koje narod čuva zatomljene u sebi te su nepoželjna, čak i proskribirana pojava u onom istom javnom mni-jenju koje se kune u slobodu osobe i u pravo na različitost.

I tako svakim kolosijekom vlakovi, iako u istoj državi, putuju šutke, bez šuma i zvižduka i zaustavljaju se i primaju putnike na različitim postajama, a samim tim i putnike s različitim itinererima i voznim kar-tama. Ako se, pak, koji od putnika nekim slučajem, ili čak namjerno, nađe u onom drugom vlaku, doživljava ga se i postupa s njim kao sa subverzivnim elementom i kao s putnikom bez valjane karte pa ga se, šutke i krišom ili uz veliku buku, izbacuje napolje jer spomenuti ko-losijeci, kao što je javno poznato, nikako ne vode u istom smjeru. Tako je hrvatsko narodno biće razjedinjeno. A koliko je to bolno i riskantno postaje jasno ako imamo na umu da opstojnost svakoga naroda ovisi o tankom sloju koji čine njegovi intelektualci i njegovo svećenstvo.

Izvan ovoga konteksta, nemoguće je sagledati pojavu Miljenka Sto-jića, kao javne osobe i autora brojnih djela, a u ovom slučaju pjesničke zbirke naslovljene riječju Jednom.

186 OSVIT 101–102

Zanimljiva je višeznačnost ponuđenoga naslova. Je li to jednom – davno, ili jednom sada, ili samo jednom, ili pak jednom i nikad više, ili jednom zauvijek? Ili se autor samo zaigrao, puštajući čitatelja da ova različita značenja jednostavno preskoči i zađe u meso zbirke.

Miljenko Stojić mene se doima kao pjesnik koji ne skida sa sebe jaknu novinara, osim možda kad je u habitu. Zbog toga i djeluje kao zasebna autorska pojava. U njegovim je stihovima čas naginjanje pre-ma poetskom nadahnuću, čas prema izvješću ili raspravi, ili mu stih popušta proplamsaju propovjednika, koji čini sve da probudi uspavanu savjest. A sva tri svoja svojstva i sav raspon svojih snaga upregnuo je u domoljublje, čuvanje svoga hrvatskoga tla i narodnoga bića.

Vjerujem da ima onih kojima ta senzibilnost djeluje pretjerano, a nekima i ekstremno. To me jako podsjeća na one vjernike koji tvrde da oni ne ližu oltare i idu u crkvu samo nedjeljom i velikim blagdanom, ali u isto vrijeme kad su zaljubljeni žele biti stalno uz voljenu osobu i tomu nikad ne nalaze prigovora. Jer im je ta ljubav u duši i u krvi. Zašto onda svatko ne bi mogao biti tamo gdje je njegova ljubav? Zašto bi to bilo pogrešno? Zar zato što je drukčiji? Kao da čovjek ne može biti zaljub-ljen u svoju zemlju i ljude. Koji put, jednostavan čovjek osjeća silnu ljubav prema svojoj domovini čak i kad te ljubavi nije svjestan. Sjećam se nekoga hrvatskoga radnika koji je dugo radio u Maroku, pa je, kad se konačno vraćao zrakoplovom u domovinu, izjavio: „Kad smo prešli hrvatsku granicu, bilo mi je svejedno ako se baš i srušimo, samo da sam konačno na svome!“ Tu je ljubav izletjela iz srca koje je nije bilo uvijek jednako svjesno. Ali, intelektualac je svoje ljubavi prema zemlji i na-rodu itekako svjestan, jednako kao svećenik ili redovnik svoje ljubavi prema Bogu. I oni je očituju. Je li to zlo? Zar zato što je to u pjesmama? Zar je ta ljubav samo za sakristiju? A u isto vrijeme npr. Isusov govor na gori, ili Pjesma nad pjesmama, ili Pavlova pohvala ljubavi spadaju u najveće dosege svjetske književnosti. Zar u ovo vrijeme književnost treba šutjeti? Dakle, takav prigovor može doći samo iz dva smjera: od neupućenih ili od zlonamjernih. Trećega nema.

Prema tomu, pjesnička zbirka Jednom Miljenka Stojića ima pravo na svoje legalno postojanje. Hoće li je mediji u rukama ili pod utjeca-

187OGLEDI I KRITIKE

jem pojedinih društvenih struktura dočekati ovako ili onako, stvar je njihova uredništva i njihove medijske slobode.

Želio sam međutim konstatirati da se paralelno s glasom struktura vlasti, zbog prešućivanja, književnost i dalje kreće onim drugim kolosi-jekom, a kao što vidimo u novije vrijeme, baš se u mrežama nezavisnih digitalnih medija javlja onaj drugi glas (namjerno ne želim reći oporbe-ni), glas koji nastoji ići kolosijekom općega dobra. I baš to je glas istine.

Jasno je da nije lako vladati zemljom s bezbroj silnica. Ali, postoje područja debeloga zastranjenja, koja kad se jednom takvim putem kre-ne sve što se čini postaje pogrešno. Navest ću samo za primjer: prema izračunima stranih ekonomista, blagostanje u zemlji kao što je Hrvat-ska nije moguće postići bez sedam milijuna stanovnika. Ako je, dakle, ta ocjena točna, onda je pogrješno sve što čine upravne strukture naše zemlje, ako ne uzmu ozbiljno i najhitnije u obzir ovu činjenicu. To je dakle područje u koje treba uprijeti sve stvaralačke sile, jer u protivnom upadamo u sve veće siromaštvo, a pri tom najprije i najdublje najsiro-mašniji slojevi naroda. A takvih primjera ima puno. Zar su, dakle, zlo-namjerni intelektualci koji upiru prstom u ove stvari, i to na sve načine, pa i u stihovima? Daleko sam od pomisli postavljati se sudcem ljudima iz područja u koja se ne razumijem, ali ako me starica u sto drugoj go-dini zaustavi ispred TV ekrana i kaže: „Stani i slušaj!“, a ja zastanem i čudim se, je li moguće da ona to razumije i da mi ukazuje na državni ili društveni problem. Zar je moguće da i ona to jasno vidi? Ako je tomu tako, onda za mene nema dvojbe. Istina je glasna i kad šuti, istina govo-ri i iz staračke postelje, iz bolesničkoga kreveta, iz dječjega krevetića, iz majčine utrobe. I stići će svakoga koji se pravi da ne čuje. Prema tomu, ako netko posudi glas i progovori, makar „Jednom“, u ime tolikih koji to nisu u stanju i ne mogu, u najmanju ruku, nije za osudu...

Ilija PROTUĐER

KNJIGA O TROJICI VRIJEDNIH HRVATSKIH JEZIKOSLOVNIH UČENJAKA

Zlatko Vince, Vatroslav Kalenić i Vladimir Anić: Rasprave i članci, Stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 138.,

priredio Ivo Pranjković, Matica hrvatska, Zagreb, 2018.

U nizu Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske objavljena je 138. knjiga posvećena trojici vrsnih hrvatskih jezikoslovaca Zlatku Vinceu, Vatroslavu Kaleniću i Vladimiru Aniću, koju je priredio Ivo Pranjković.

Trima velikim hrvatskim jezikoslovcima, svatko je važan na svoj način, dan je gotovo podjednak broj stranica u kojima je priređivač izab rao ono najvažnije što karakterizira svakoga predstavljena autora.

Pranjković je dobro i zanimljivo kompozicijski strukturirao sadržaj knjige gdje svakom jezikoslovcu daje prikladan predgovor do desetak stranica, zatim slijedi ljetopis, jedna najvažnija autorova naslovnica, bibliografija te na koncu važniji radovi svakoga jezikoslovca (Vince osam, Kalenić šest, Anić deset) pa je čitatelju sve dano i predočeno radi lakšega iščitavanja i snalaženje.

Velik je rad uložio priređivač Ivo Pranjković u stvaranju i oblikova-nju ove jezikoslovne knjige koja će jamačno krasiti sva tri jezikoslovca u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti.

Navedenomu, treba dodati i slikovne priloge svih triju jezikoslova-ca, zatim napomenu (str. 379.) samoga priređivača kao i tekstološku napomenu (str. 339.) koju je napisala Nataša Debogović, zatim tumač imena i izraza (str. 405.) i rječnik (str. 451.), dok su zajednički izradili kazalo imena (str. 455.).

189OGLEDI I KRITIKE

Na samom koncu knjige daje se uobičajen, ali i važan, popis svih stotinu trideset i osam naslova i njihovih autora ili priređivača koji su objavljeni u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti od 1995. do 2018.

U predgovoru o Zlatku Vinceu (1922. – 1994.) priređivač ističe da je on “najplodniji proučavatelj književne povijesti hrvatskoga jezi-ka te jedan od najzaslužnijih i izrazito samopouzdanih naših kroatista jezikoslovnoga usmjerenja u drugoj polovici XX. stoljeća” (str. 11.). Zatim, ističe njegov plodan znanstveni rad o raznim jezikoslovnim te-mama, koji je objavljivan u mnogim časopisima, zbornicima, novinama i dr. Uz to, posebno su istaknute njegove knjige u kojima pozorno pra-ti razvoj hrvatskoga književnoga ili standardnoga jezika, ponajprije u XIX. stoljeću. Velika je Vinceova zasluga u ispravljanju krive hrvatske povijesti koju su nametnuli “hrvatski vukovci”, najprije u radu1, onda u njegovu kapitalnom djelu Putovima hrvatskoga književnog jezika2 koje je doživjelo tri izdanja. Ta knjiga je jezikoslovno štivo, ali i zbroj njegovih radova što ih je pisao u svojoj dugoj i bogatoj jezikoslovnoj povijesti. Vince, uz mnoge zasluge, u knjizi među prvima jasno i javno ističe da nikada nije bio jedan jezik za Hrvate i Srbe, niti će ikada biti. Naravno da se takvim svojim pisanjem suprotstavio stajalištima Vuka S. Karadžića i potpisivanju Bečkoga književnoga dogovora 1850. go-dine te ih oštro napadao, što nije bilo lako, posebice u vremenu druge Jugoslavije (1945. – 1990.). Pranjković dobro opisuje Vinceovo gle-dište na svestrano Šulekovo stvaranje i zalaganje za ilirsko, slovinsko i jugoslavensko ime, ali nikako pod srpskom kapom za što se zalagao svojim djelima Karadžić. Uz rečeno u predgovoru čitamo kako se Vin-ce najviše “bavio pitanjima hrvatske jezične povijesti u XIX. stoljeću” (str. 17.). Njegova je velika zasluga u tom što je njegov prinos povijesti hrvatskoga standardnoga jezika nezaobilazan i njegovi će radovi ostati trajni, posebice oni koji se odnose na Zadarski jezično-književni krug i Riječku filološku školu te njihovih čelnika Ante Kuzmanića i Frana

1 Zlatko Vince: Današnji zadaci nauke o književnom jeziku u Jugoslaviji, Jezik, VIII (1959. – 1960.), br. 3 – 4, str. 110., Zagreb, 1960.

2 Zlatko Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika, 1978., 1990. i 2002., Zagreb.

190 OSVIT 101–102

Kurelca. U završnom dijelu spomenutoga predgovora spominju se naj-važnija Vinceova djela i njihova značenja, primjerice knjiga Narodno blago (1993.), Portreti hrvatskih jezikoslovaca (1993.), ali kao i suau-tor u popularnom i čitanom Jezičnom savjetniku (1971.). Spominje se i njegova zasluga u pripremi i radu na dvama rječnicima, rad na stranim sveučilištima, članci u raznim publikacijama sa zaključkom kako Vin-ce “pripada krugu skromnih, ali vrlo plodnih znanstvenika s područja jezikoslovne kroatistike koji su itekako zadužili hrvatsku filologiju i zaslužili da ih budućim naraštajima ističemo kao uzor” (str. 20.).

Na stranicama 39. – 126. priređivač nam daje osam, po njegovu miš-ljenju, najboljih ili najzanimljivijih članaka za ovu prigodu u kojima se Zlatko Vince zaista pokazao kao vrstan poznavatelj hrvatskoga knji-ževnoga jezika, poglavito njegove povijesti.

U prvom članku “Opći pogledi na razdoblje ilirizma” koji je preuzet iz Vinceove3 knjige govori o uvođenju hrvatskoga jezika kao ”diploma-tičkoga”, zatim o zaslugama iliraca za hrvatski knjiženi jezik te o hr-vatskom narodnom preporodu koji ocjenjuje povijesnom prekretnicom i najvažnijim razdobljem u hrvatskoj povijesti na društvenom, politič-kom, kulturnom i svekolikom životu hrvatskoga naroda.

Zanimljiv je članak “Značenje Kurelčeva jezikoslovnoga rada u razvitku hrvatskoga književnog jezika” koji je objavljen u Rasprava-ma Instituta za jezik4 u kojem Vince opširno i argumentirano opisuje mnoge Kurelčeve zasluge kao i njegove ideje koje su se poklapale sa stajalištima Zagrebačke škole i potrebi da se poštuju svi hrvatski dija-lekti i jezična baština. Kurelec je utjecao na svoje suvremenike brigom za jezičnu čistoću koja je svedena na pristojnu mjeru i nije bila izrazito puristička pa je po tom i zapamćen u hrvatskom jezikoslovlju.

Treći je članak “Zadarski jezično-kulturni krug i Ante Kuzmanić” koji govori o njegovu djelovanju, kritičkom gledanju na ilirsku grafiju, zatim o časopisu Zora dalmatinska, koji pokreće 1844. i dr. Općenito je znano da se Kuzmanić zalagao za ikavski pučki štokavski u Dalmaciji i Slavoniji, ali je dopuštao i drugima na njihovo pravo izražavanja. Težio

3 Zlatko Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika, 1990.4 Rasprave Instituta za jezik, knj. 1, str. 352. – 363., Zagreb, 1968.

191OGLEDI I KRITIKE

je da glavna “uloga hrvatskoga kulturnog života bude Dalmacija, on taži Hrvatsku u Dalmaciji” (str. 72.)5. I Vince, kao i drugi poznavatelji hrvatske jezične povijesti, zaključuje kako je šteta što između Gaja i Kuzmanića nije bilo više dodira za uspješnu suradnju. Gaj je vjerovao u jugoslavensko povezivanje, a Kuzmanić u ikavski izgovor kao osno-vicu hrvatskoga književnoga jezika.

Najdulji članak u Vinceovu dijelu u knjizi je njemu najbliža tema jer govori o povijesti hrvatskoga književnoga jezika, a naslovljen je “Završna riječ”, što je ujedno i završno poglavlje u njegovoj spome-nutoj knjizi Putovima hrvatskoga književnog jezika iz koje donosimo i sljedeći navod: “Stoga povijest hrvatskog književnog jezika ni danas nije nezanimljiva i beznačajna tema. Bez poznavanja svoje prošlosti, pa i povijesti svoga književnog jezika, njegovih putova i mijena, ne može se u potpunosti razumjeti ni njegov kontinuitet, kao ni njegove težnje u sadašnjosti i budućnosti” (str. 98.).

Priređivač je još izdvojio članak o Marcelu Kušaru (1858. – 1940.)6 koji se istaknuo jezičnopovijesnim, gramatičkim, dijalektološkim, pra-vopisnim, leksikografskim i drugim kulturnim djelovanjem. Zatim o Antunu Barcu (1894. – 1955.)7 koji se bavio jezičnostilskim izrazom hrvatskih književnika i posljednji članak je “Današnji zadaci nauke o književnom jeziku u Jugoslaviji” koji je objavljen u Jeziku8, a govori o tadašnjim previranjima oko književnoga (ili književnih) jezika bivše države s usporedbom njihovih povijesti i razvitka.

Drugi jezikoslovac koji je predstavljen u spomenutoj knjizi je Vat-roslav Kalenić (1930. – 1981.), po rođenju Zagrepčanin, a umro je u pedeset i prvoj godini u Ljubljani, gdje je bio sveučilišni profesor na tamošnjem Filozofskom fakultetu, ali mu nije smetalo da redovito i ak-tivno proučava hrvatski jezik kao i hrvatski jezikoslovac Mate Šimun-dić (1928. – 1998.) koji je živo i radio u Mariboru. Kalenić je u svom znanstvenom radu proučavao mnoga jezična područja, puno je radio,

5 Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti, 1998.6 Portreti hrvatskih jezikoslovaca, 1993.7 Isto dj.8 Jezik, VIII (1959. – 1960.), br. 3 – 4, str. 105. – 110.,Zagreb, travanj 1960.

192 OSVIT 101–102

pisao i objavljivao, ali će ostati zapamćen (još uvijek) po tom što mu dva ponajbolja jezikoslovna djela još nisu objavljena, a to je njegova disertacija “Jezik i umjetnički izraz Augusta Šenoe” (1965. obranjena u Zagrebu). Drugo je djelo još u rukopisu, JAZU mu je povjerila da izradi Nacrt stilistike jezika hrvatske književnosti u sklopu velike znan-stvene gramatike suvremenoga hrvatskoga jezika kojoj su objavljena četiri sveska. Vatroslav Kalenić proučavao je hrvatske pisce u lingvo-stilističkim osobitostima s naglaskom na stilografske elemente u pra-vopisu, zatim se bavio područjem fonologije i morfologije, primjerice u pisaca Mirka Božića, Augusta Šenoe, Tina Ujevića i dr. Priređivač Pranjković u predgovoru izdvaja dvije važnosti za hrvatsko jezikoslov-lje iz njegove neobjavljene disertacije, a to su “sama struktura Šenoina jezika s naglaskom na onim kategorijama i pojavnostima po kojima se taj jezik razlikuje od suvremenoga hrvatskoga jezika” (str. 130.). Dru-ga je važnost ta što je vrijeme nastanka njegove disertacije vezano za vrijeme punoga procvata lingvostilističkoga pristupa književnom djelu, ali i učenje Francuske stilističke škole i Charlesa Ballya. Izdvojit ćemo i sljedeću važnost u kojoj Kalenić objašnjava temeljne postavke Zagre-bačke filološke škole i Augusta Šenoe, na jednoj strani, s naglaskom na stare množinske oblike sklonidbe i zalaganja hrvatskih vukovaca, na drugoj strani, s novim oblicima. Istaknut ćemo još njegova kontrastivna proučavanja koja su metodološki pravilno obrađena i često su primje-njivana u nastavi hrvatskoga i drugih jezika, ali i radove iz povijesti hrvatskoga jezika i književnosti. Zbog rečenoga, ali i zbog mnogo dru-goga, Vatroslav Kalenić ostat će zapamćen kao vrstan jezikoslovac i poznavatelj hrvatskih jezičnih i književnih prilika u kojima je aktivno i uspješno sudjelovao.

U poglavlju koje se odnosi na radove Vatroslava Kalenića (str. 145. – 290.) čitamo šest zanimljivih i važnih jezikoslovnih tema. U prvom članku, “Prihvaćanje ilirskog jezičnog koncepta”9, Kalenić kaže da se prije toga slično nije dogodilo, posebice u Zagrebu, koji broji tek osam tisuća stanovnika. Za njega “ilirski pokret postaje vidljiv i prepoznatljiv

9 Prihvaćanje ilirskog jezičnog koncepta, Jezik, god. 27 (1979./80.), br. 5, str. 129. – 138., Zagreb, lipanj 1980.

193OGLEDI I KRITIKE

korelat za vlastito konstituiranje i vlastito organiziranje, onaj uočljiv član društvene, kulturne, naučne, književne i jezične dihotomije u sva-kom traganju za pitanjem vlastite odgovornosti i vlastitog identiteta” (str. 146.). U članku se govori ne samo o ambicioznom planu iliraca, nego i o ostvarenjima na mnogim razinama koje su oni započeli i nisu u svojih petnaestak godina uspjeli ostvariti. Uspjeli su “ustoličiti štokav-ski idiom” (str. 147.), ulaze u politička djelovanja, ponajprije u Hrvatski sabor, pokreću novine, časopise, osnivaju se čitaonice, kazališta, bolje je školstvo, sveučilište, akademija i dr. Kalenić dosta govori o Draško-vićevoj Disertaciji i njezinim zaslugama, zatim o Gaju, Demetru i dr., te sve to stavlja u surječje vremena ilirskoga pokreta, ali i XIX. stoljeća.

U sljedeća četiri članka čitamo o trima hrvatskim učenjacima koji je svaki u svom dobu dao zavidan prinos u jezičnom i prosvjetiteljskom djelovanju. Najprije “Fran Kurelac – između utopije i stvarnosti”10, “Maretićeva Stilistika”11, zatim “Formalno prosvjetiteljstvo Tita Bre-zovačkog”12 te “Pjesnički jezik Tina Ujevića”13.

Najdulji (čak na sedamdeset i tri stranice) i posljednji članak u di-jelu o Vatroslavu Kaleniću kojemu priređivač Pranjković daje naslov “Jezik hrvatske književnosti XX. vijeka”, odnosno do 1981. kada je članak objavljen u Zborniku14. Članak je podijeljen na pet cjelina, ozna-čenih brojevima, u prvoj su opća razmišljanju o jeziku u književnosti, dok drugi daje konkretne pokazatelje i stajališta i navodi da hrvatska “književnost XX. stoljeća treba očito otpočeti sa 1900. godinom (ili 1901!), a to je vrijeme kada u hrvatskoj književnosti pretežito traje stil-ska formacija koju prepoznajemo po imenom moderne”. (str. 221.). Za-tim navodi kratku ekspresionističku fazu, književnost između dva rata, književnost NOB-e, te poratnu književnost i dodaje da je to uobičajena 10 Naučni sastanak slavista u Vukove dane, god. 9, str. 283. – 292., Beograd,

1980.11 Jezik, XIV (1966./67.), br.3, str. 79. – 85., Zagreb, veljača 1967.12 Naučni sastanak slavista u Vukove dane, god. 10, str. 203. – 212., Beograd,

1981.13 Zbornik zagrebačke slavističke škole, IV, knj. 4, str. 193. – 203., Zagreb,

1976.14 Jezici i književnosti jugoslovenskih naroda i narodnosti u XX. veku, 1981.

194 OSVIT 101–102

književno-povijesna shema s kojom nitko nije zadovoljan, ali na nju se svatko poziva. U nastavku navodi pisce koji su pisali u više razdoblja; Gjalski, Nazor, Krleža i dr. U trećoj cjelini naslovljenoj “Pravopisna razina” pita se može li sustav pisanja na jednom jeziku biti svjesno oda-bran i može li imati vrijednosnu kategoriju i ne samo tehničku. Nadalje se opisuje stanje o napuštanju staroga (morfonološkoga) pravopisa koji je zagovarala Zagrebačka filološka škola i objavljivanje Hrvatskoga pravopisa Ivana Broza 1892. i službenoga njegova prihvaćanja u škol-stvu po određenju Kr. zem. vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu iz srpnja 1892. godine. Kalenić upozorava i navodi da su bila objavljivana i “hibridna” djela koja su s vremenom prepravljana u korist Brozova pravopisa, iako su i dalje neki pisali po starom (morfonološkom) pra-vopisu. Četvrta cjelina je naslovljena “Normativnojezična razina i nje-zina važnost za hrvatsku književnost XX. st.” – Kalenić uzima ključno razdoblje nove države od 1918. do 1925., kad i jezik dobiva novu i drukčiju važnost u novim političkim i povijesnim prilikama. Još 1914. godine srpski jezikoslovac Jovan Skerlić predložio je za Hrvate i Srbe da pišu latinicom, a izgovor da bude ekavski. Mnogi su hrvatski pisci čak i to prihvatili i počeli pisati ekavicom, dok u Srbiji latinica nije naišla na plodno tlo. Autor navodi da su ekavicom pisali Barac, Šimić, Ujević, Krklec, Krleža i dr. Međutim, s obzirom na to da većina hrvat-skih književnika nije prešla na ekavicu, čak je zadržala stariji pravopis, kako se u ovoj knjizi kaže (misli se na morfonološki), ostalo je šarenilo u “jezičnonormativnom i gramatičkom smislu” (str. 240.). Ukratko u spomenutu razdoblju, u novoj državi sve više nestaju ideje koje je za-stupao glavni tvorac i ideolog Zagrebačke filološke škole Adolfo Veber Tkalčević (1825. – 1889.), a pobjeđuje ideja koju su zastupali, Broz, Iveković i Maretić svojim trima kapitalnim djelima. U petoj cjelini, “Opća leksematska razina”, Kalenić opisuje “jezikoslovni pokušaj sis-tematizacije i normativizacije jezika” (str. 251.), sve u sklopu JAZU-a kada su već spomenutim trima kapitalnim djelima dodali i veliki Rječ-nik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1881. – 1976.), unatoč svemu tomu, autor ističe da se pet elemenata miješalo u jezičnom krugu toga raz-doblja: ”1. klasična jambrešićevsko-belostenčevska kajkavština, koju sam slušao od najranijih dana kao glavni motiv u fazi moje babe. 2.

195OGLEDI I KRITIKE

jezik ulice i kuhinje. Agramerski Küchenkroatisch. 3. Banskokurijalna faza Josipa Klobučara sedamdesetih godina. 4. jezik lektire (Šenoa) i štampanih tekstova zagrebačke štampe… 5. jezik deseterca, narodne pjesme i Zmajove” (str. 254.). Nadalje, opisane su i mnoge polemike u kojima sudjeluju mnogi pisci, braća Šimić, Gjalski i dr., ali i navodi kako se dalje piše “starijim jezikom”, kao što su Ante Tresić Pavičić, Josip Kozarac, Ivan Kozarac, Janko Leskovar i dr. Posljednja šesta cje-lina, “Dijalektematika hrvatske književnosti”, donosi primjere književ-nosti pisane na dijalektu, među kojima su S. S Kranjčević, A. G. Matoš, I. Mažuranić, A. Šenoa, A. Kovačić, K. Š. Gjalski, V. Nazor,T. Ujević, F. Galović, D. Gervais, D. Domjanić i dr.

Treći, i posljednji, jezikoslovac predstavljen u ovoj knjizi je Vladi-mir Anić (1930. – 2000.), koji je stjecajem okolnosti rođen u srpskim Užicama jer mu je otac po kazni morao ići tamo raditi zato što je 1928. godine u Šibeniku bio na misi zadušnici za pok. Stjepana Radića. Ovo namjerno ističem jer ponegdje vežu neke pogrješne sveze Užica i Ani-ća. Gimnaziju i Filozofski fakultet završio je u Zagrebu te doktorirao 1963. godine, tema je “Jezik Ante Kovačića”. Bio je profesorom na zadarskom sveučilištu te onda zagrebačkom kao i profesor na nekim europskim sveučilištima. Anić je višestruko zaslužan što se nalazi u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti, naravno ponajprije svojim jeziko-slovnim radom i njegovim ostvarajima. Za života Anić je puno napisao i bio aktivan na više razina, posebice na jezikoslovnom području, pišu-ći, ali i sudjelujući na mnogim domaćim i inozemnim znanstvenim sku-povima. Različit je djelokrug njegova pisanja: studije, rasprave, prika-zi, članci, ogledi i sl.; o fonologiji, morfologiji, sintaksi, leksikologiji, stilistici, akcentuaciji… hrvatskoga standardnoga jezika. Objavljivao je u mnogim časopisima: Filologija, Jezik, Radovi Filozofskoga fakulte-ta u Zadru, Zadarska revija, Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 15 dana, Zbornik o Bogoslavu Šuleku i dr. Istaknimo da je ipak najbolja svoja djela objavio posljednjih petnaest godina svojega života, a izdva-jamo ovom prigodom Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga je-zika (1986.) koji je napisao s Josipom Silićem, ali i njegov Rječnik hr-vatskoga jezika u više izdanja. Priređivač Ivo Pranjković, s tim u vezi, napominje da “Potpuna bibliografija Vladimira Anića obaseže 257 jedi-

196 OSVIT 101–102

nica i može se naći u Anićevoj knjizi Naličja kalupa objavljenoj 2009. u Zagrebu” (str. 314.).

Vladimir Anić u ovoj je knjizi zastupljen s jedanaest članaka, dakle najviše, prva dva se odnose na rječničke teme ili konkretnije prvi “Rječ-nik – pogled u lingvistiku” u kojem počasno mjesto daje definiciji, jer, kako kaže, to “duguje instituciji da velik broj riječi može biti na jednak način definiran (što podrazumijeva i shvaćen) – uvjetno rečeno – na svim jezicima jedan pojam nosi u sebi ideju zajedništva svim pojmovi-ma toga reda, a to će dati definicija” (str. 319.), zatim govori i o rječniku kao lingvističkom kulturološkom djelu i kao priručniku koji i opisuje jezik općenito, a ne jednu posebnu znanstvenu disciplinu. Za Anića je rječnik knjiga o jeziku koja bitno određuje jezičnom istinom, ali i to da svaki jezik ima svoj poseban rječnik kao izbor riječi te da je rječnik knjiga za čitanje. Sve je ovo Anić objavio i u knjizi Jezik i sloboda 1998., a drugi čanak naslovljen “Rječnik” objavio je u emisiji Rječnik Trećega programa RZG 1995. godine. U tom kraćem članku Anić ističe kako je prirodno stanje da svaki rječnik ima jezik i da svaki jezik ima svoj rječnik, ali nažalost tako nije ni dan-danas jer još ima oko tri tisu-će jezika koji nemaju svoj rječnik. Treći članak govori o savjetničkoj literaturi, gdje se i sam ogledao u svom Glosaru za lijevu ruku (1988.), posvećen Maretićevu Jezičnomu savjetniku, pola stoljeća od njegova objavljivanja, u članku “Kultura književnog jezika i sredstva masovnih komunikacija”. Anić polazi od toga da su jezični savjetnici, uz pravo-pis, rječnike, gramatike, važni normativni priručnici i da na njih treba računati. Pozitivno se izražava o Maretićevu savjetovanju kao i o nje-govu cjelokupnu radu. Također spominje i druge savjetodavce: Roži-ća, Broza, Pecu, Pešikana, Soljačića, Brabac-Grum, Malić, Pavešića, Vincea, Vidovića i dr. Za Maretićev Savjetnik ističe da “i danas ostaje živa knjiga” (str. 345.) te da je imao snažan utjecaj u polustoljetnom razdoblju. U članku “Pleonazam u logičkom i afektivnom izrazu”15 na-stavlja pisanje savjetničkoga stila pa je uz riječ pleonazam, koja dolazi iz grčkoga jezika i znači višak čega, suvišan, nepotreban i slično, objaš-njava i riječ tautologija, koja se samo dovezuje na pleonazam i koja

15 Jezik, IX (1961. – 1962.), br. 1. str. 21. – 24., Zagreb, listopad 1961.

197OGLEDI I KRITIKE

ima slično, a nekada i isto značenje. Anić se naslanja na standardni jezik, naravno, ali cilja na novinarski jezik, kako ga on naziva, danas bismo rekli novinarski stil. Sljedeći članak “Frazeri su kompromitirali frazu”16, mogli bismo reći, naslanja se na savjetnički niz i govori ne samo o frazerima, nego i o frazi, frazeologiji, frazeološkim rječnicima koji, naravno, ne izrađuju frazeri. Za frazu on kaže da može značiti koji izraz, iskaz, izrjeku, ustaljen skup riječi, konstrukciju i sl. Mogli bismo izvući zaključak iz ovoga članka pa reći da su za autora frazeri oni koji su kompromitirali frazu jer ona ima mjesto u svakom standardnom jezi-ku pa i hrvatskom. Anić u članku “Knez Miškin razbija vazu”, u knjizi Jezik i sloboda (1998.), pozitivno piše o Razlikama između hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika P. Guberine i K. Krstića, ali i o knjizi Hr-vatski književni jezik S. Ivšića. Sve se isto odnosi i na članak “Mihovil Pavlninović – bez želje filolog”17, koji je putovao po Turskom Carstvu u Bosni i Hercegovini i upoznao se s jezikom i običajima na prostorima na kojima su živjeli Hrvati. Anić piše o Pavlinoviću kao velikom uče-njaku i filologu i njegovim nezaobilaznim djelima u hrvatskom jeziku. Pretposljednji članak je “Zapis o Krležinu jeziku”18, ponajprije se ističe njegova dugovječnost pisanja u različitim razdobljima i sustavima i pri-jelomima svjetskih ratova i revolucija pa je njegov prinos jeziku golem. Na koncu je i članak “O granicama prirodnoga jezika”19 koji govori o Izvanbrodskom dnevniku Slobodana Novaka, koji je i za Anića jedan od najvećih hrvatskih književnika, ali i poznavatelj hrvatskoga književ-noga jezika.

Na samomu koncu ovoga prikaza možemo, bez uvijanja, reći da je riječ o važnoj i korisnoj knjizi za hrvatsko jezikoslovlje koju je dobro priredio prof. Ivo Pranjković sa suradnicom Natašom Debogović, na sreću svih budućih čitatelja, za što su mu pripomogli sadržajni i zanim-ljivi članci što su ih napisala tri hrvatska jezikoslovna učenjaka.

16 “15 dana”, XII, br. 6, str. 17., Zagreb, studeni 1969.17 Radovi, XIV-XV, sve. 14-15, str. 7-14; Zadar, 1976.18 Oko, X, br. 256, str. 22; Zagreb, 7.21 siječnja 1982.19 Republika, XLVII, br. 3-4, str. 186-190; Zagreb, 1991.

Antun LUČIĆ

UTOČIŠTE SVIJETA U LIRIČNOSTI

Darko Juka: Teštamentum, Matica hrvatska, Mostar, 2020.

Opipljivo lirsko glasanje nastaje iz jezgre ili polaznih motiva preko prikaza uobičajenih, a smjenjivih fenomena pa do zahvata u bespuća općih ideja. Interpretator pjesništva prolazi po sredini između nastaloga djela i čitatelja koji su dolazeći, potencijalni sljednici djela. Nerijetko se uvidi kako književnost na užarenom prostoru riječi prelazi u umjetnost, događa se po šavu između njihovih promicanja, postaju proboji uvi-še, izvjesni umjetizmi, pokretači za nadalje u svrsi i poruci. Zov prema vječnosnom ne pripada onomu dolje, pjesnik ga pronalazi i po okomici skida odozgo. Pritom posredno preuzima tituliranje avangardnih europ-ski, hrvatskih i pjesnika sa susjedskih strana.

Ostihovljeni čistopis Teštamentum Darka Juke (Mostar, 1981.) osjetno je uključiv u planetarno bilježenje preokreta, ali i u dohvatu je pritajenih i opisu neodložnih pojedinosti, poput maštovnih preina-ka o moreplovcu Marku Polu koji intertekstno ispisuje Jasna Horvat. Nimalo slučajno predočuje pjesmom Bespuća da sitnica iz beskraja po koži gmiže, a ono malo su i suze koje imaju doticaj s kišom, ne manje s olujom i strepnjom. Pretposljednje što se otima od svijeta su ceste duge, kraj nedokučiv, a posljednje što se razmiče je trotaktno, anaforično ope-tovanje bespuća.

Pjesmotvori uvršteni u Teštamentum nastajali su potkraj prvoga i kroz drugo desetljeće 21. stoljeća, a tiskani su u zrenju nekoliko godina kasnije. Znatan broj njih pojavljuje se u prvotisku, prvo krilo, kao što je i drugo krilo, uvrštenih pjesama u zbirku povučeno iz časopisa na stranicama u Hrvatskom slovu, Vijencu, Osvitu, Motrištima, Stopama pobijenih te u pratećoj brošuri Vidoška pjesnička noć.

199OGLEDI I KRITIKE

1 .

Stvaralački prisutan u društvenom životu Darko Juka ustrajno plodi književno i novinarsko polje, osobitim ulozima bogati kulturna zbiva-nja, komunikacijske procese i prožimanja, priređuje televizijske sadr-žaje. Osjetno je obilježen i u galerijskoj djelatnosti, kao višegodišnji ravnatelj umjetničke Galerije Aluminij u Mostaru, unutar koje potiče niz likovnih, književnih i glazbenih ostvaraja. Aktualnoj zbirci Tešta-mentum (2020.) prethodile su njegove stihozbirke Sjetni tragovi (2003.) i Usud tišine (2005.). Načinio je i knjigu u struci Priručnik za novinske novinare (2007.), birane kolumne Jukine crtice (2020.) i memoarske zapise Krikovi sjećanja (2020.).

Vlastitim stvaralačkim inovacijama, kao i zauzetošću u okružju, pripada mostarskom mlađem književnom krugu. Valja upratiti što su to sve, i kako i zašto, kazivala osamdeseta godišta prošloga stoljeća, ali posigurno su prenosili posljedice povijesnih nevremena kojima su bili zatečeni i koliko su mogli nositi njihove terete i pohvatati vlastita očekivanja.

Preokupacije za lirsko utočište proistječu iz primaknutih tema koji-ma se zanima Jukino smjeranje u poetski svijet. One se čestotno snime preko naslova pjesama, uspostavljenih odvojaka, ali i odrednica koje su refleksivne, empatične, podruštvljene. Njegov se stih ne zatiče u svra-tištu muza, mjesto prebiva u duhu pjesmovna subjekta, u prenju sa zbi-ljom. Lirsko zbivanje prostire se u rasponu između osobnih bezizlazja do uboštava u vanjskoj stvarnosti pa je pjesnički glas i svoj i nesvoj, egzistencijalno i esencijalno osoban.

Osim uvodne pjesme “U tamnu mi je noć poć’”, koja sabire razvede-ne misli vodilje, stihovna ukupnost zbirke podastrta je u pet odvojaka, sastavljenih od pet do jedanaest pjesama, a oni su naslovljeni “Istisnute riječi”, “Uloga odraza”, “Sirenski pjev”, “Humak umrlih” i “Teštamen-tum”. Novodošla uvezana stihozbirka pripada sve češće spominjanoj, dakako s razlogom, jedinstvenoj hrvatskoj književnosti koja je nasta-jala i nastaje na bosanskohercegovačkom području. Kroz retke se bavi pitanjima suvereniteta pojedinca u društvu, osobito onih slojeva koji se prešućuju iz raznoraznih potmulosti. Čini se njegov stih motri te kazi-

200 OSVIT 101–102

vosti i nekazivosti, zaposjeda drukčije mjere spram onih koje su olako provođene. Takvo što može auktor koji brižno upoznaje svoj svijet ne lučeći ga od prisutnosti drugih, i bližnjih i dalekih, u tom svijetu, isto-bitno upoznajući poeziju koju treba njegovo biće. Stoga poezijsko uho nije imuno, uzvraća mu ne hermetičkim, za sebe zatvorenim pogledi-ma, naprotiv, međusobno se i bez ishitrenosti suživljavaju auktor i stvo-reni, utjelovljeni tekst. Prednost u takvu pristupu je izravno posvjedo-čenje suvremenošću, vlastitim trajanjem, dakle događa se pobaštinjenje vlastita doba, isticanje njegovih nevolja i vizija. Stoga protagonist nje-govih pjesničkih konstelacija proziva svijet kakav jest i usto zagovara kako biti poboljšan.

2 .

Na horizontu motivskoga leksika Jukina radionica neskriveno oda-šilje trostruka lirična raspoloženja, nujna, aktivistička i stišana. Prva se stječu u ključnim riječima elegija i čemer, grijeh i mrtvilo, druga u dionizijskoj radosti ili orenju gange, a treća u propitivanju minuloga, sjećanju. Sva tri ugođaja lirski kristalizira, provlači ih i kroz sivu zonu iskustva, pokadšto im dajući kamermanske poteze.

Lirski usmjeren bitku, čak uglavljen u bitak, Juka pokazuje znatnu refleksivnost pjesničkoga diskursa, zapitanost nad pojavnostima koje se strmoglavljuju u neizvjesnost. Prije toga im valja udijeliti teštamentum, svojevrsni otpozdrav. U tom nisu pošteđene ni sitne stvari pa tako mrav biva izgnan od svojih. Okrenutost religijskim motivima Juka naglašava kroz pjesme “Ne odriči nas se”, “Nevrijedni smo” i “Grijehom smaknu-to potomstvo”. Ako je po mnogo čemu svijet iznevjerio svojega Stvori-telja onda pjesnik pomišlja da smo nevrijedni njegova lijeka.

Ciklus “Humak umrlih” podastire pjesme obilježene mostarskim mrtvilom rata i bosanskohercegovačkim poratnim neprilikama. Neki uvršteni naslovi odaju navedene asocijacije: “Nijemi balkon na mrt-vomu mostu”, “Nad mrtvim tijelima mostarske djece”, “Hrvatsku mi moju oteše”, “Sjeme rata”, “Stari most”, “Duhom i tijelom mrtvi”.

Ovaj libar od stihova na hrvatskom je jezičnom standardu, u dotica-ju s modernim jezičnim izazovima te dijalektnim, ikavskim intervenci-

201OGLEDI I KRITIKE

jama. Unutar Jukine kovačnice iskovan je kvartet pjesama na dalmatin-skoj ikavici, “Vičnost za dicu dice”, “Na odru života”, “Zadnja svisna ura” i “Elegija”. One se povezuju ne samo po manirističkoj izražajnosti nego i po tretiranju domovinske baštine po kojoj stina čuva vičnost. Kolikogod se baština zaobilazila, pjesnik pobuđuje interes za njezina lica, ukazujući da krila tečevina nisu skorena. Dah epske predaje, fol-klorne i etnološke, donosi pjesma “Ori, gango”, ritmički raspojasana po fonu ibalo balo Ljube Krmeka. Usto se baštinsko naslanja na zavičajna i obiteljska ishodišta, ali se ne navezuje isključivo na vremenito, na zemaljsko, njegovo dobivanje na vremenu poprima nebeska svojstva. Znakovita su baštinska nagnuća, kao Bašćina stavljena u pjesni Dub-ravka Horvatića.

Osjetno na nostalgičan način Juka prenosi sliku zapuštenih suhozi-da, imanja koje usprkos mahovini i protoku vremena čuva pjesnikovo ime i sabire prošlost. Zamjetne su i naturalističke crtice i one u pjesnič-ki subjekt uvlače čemer, što je istoimeni i naslov pjesme. U napuštenoj roditeljskoj kući ćuti miris užegla ulja, primjećuje da se sag pod opla-tama mrvi, a začudo je i paukova mreža mrtva – takvi i srodni prizori najmanje ostavljaju dušu spokojnom. Prošlost se zrcali poslije događaja i pri takvom motrištu označen je posjet zavičaju naslovnim izrazom pjesme Nakon, bolnim i nepovratnim zazivom glede bliske osobe: Tro-šan stražar trošne kuće, / podno ranjena krova. (…) / okamenjeni kruh čeka /na umrla, otišla usta.

Osobito važan predmet Jukina polazna i dolazna pjevanja su riječi. Različni problemi i manje ili više prihvatljivi odgovori, nastali ugođaji, nemala sviđanja ili odbojnosti, zacijelo zvijezde i čuvano tlo, sve će ponestajati, ali ostaje što Sveriječ u sebe primi od Stvaratelja, što je kaptirala i razdala, zadržala svojim kapilarnim žilicama u biću vlasti-tosti, znajući po Mateju evanđelisti da nebo i zemlja proći će, a riječi moje ne će proći. Kao zaljubljenik u vječno Juka nalazi utočište u riječi, prema njoj je brižan i pozoran je na svaki njezin dašak. Emocionalna prisega i intimistički izvidi zahvaćaju gotovo anatomski složaj, U kapi rose bivaju priznanje o prisutnosti drage u rosi i ružinoj latici, u zjenici oka i grudima te se ona sjedinjuje s otkucajem pjesnikova srca.

202 OSVIT 101–102

3 .

Iako su većinski pjesme po strukturi složene u nekoliko četverosti-ha, primjerice “U kapi rose” i “Otišlo je vrijeme”, uvodna pjesma i još njih dvije napisane su u dvostisima, “Nad mrtvim tijelima mostarske djece” i “Zadnja svisna ura”. Ova potonja iznjedruje prijeloman seman-tički potencijal i po naslovu zbirke utemeljenu riječ: Teštametum ovo moj je, vers pri’ vengo zamuknen, / Osta’ žeja na dnu žmula, ka’ dvorac nebranjen.

Poput hrvatskih renesansnih pjesnika koji su pri zrelini pjevanja podvlačili poetološku crtu, pojedini s pedeset navršenih godina, čini se i Juka odgovorno podebljava crtu, nerijetko kroz krik i spoznaje o fatalnosti, ostavlja svoj vers do versa kao svjedoke mišljenja i življenja, snatrenja i zabluda, dramatskih uvida i otvorenih pitanja, svjetlila i sje-na, sveusve veličine u običnosti.

Testamentarnu ozbiljnost, ali i kolektivnu naivnost iznosi Nenad Piskač poemom “Teštamentum Croatušima z Bruxellesa zlifran vu tri čina spelan objavljena je na internetskom portalu hkv.hr uoči hištorij-skega referendumuša za pristup Europskoj uniji”, 2012. godine. Va-lja spomenuti i priču Borisa Bulića “Teštamentum”, tiskanu 2013. u zborniku Od smijeha do smijeha, Facebook radionica, izbor iz natječaja kratkih humorističkih priča.

Krug pjesama “Humak umrlih” obilježen je muzikalnom aliteraci-jom, a u tom zvukovnom svojstvu su brojni stihovi kao ritmizirani ori, oj gango, ori; o badnju i burilu, bunaru i suncu, suši, zvizdanu (Ori, gango); suhoj, posnoj, popišanoj od isposnika (Grijehom smaknuto po-tomstvo); pupkovina potrgana (Brid strmoglavljenja).

Po prozivkama života Juka je na svoj način čuvstveni François Vi-llon, primijenjeno u hercegovačkom krajobrazu. Svjedoči to stihovima uz dvojbenu svisnost o situaciji u kojoj je zatečen. Pri završnom času, kad je pitanje opstati ili biti zbrisan, srednjovjekovni ironični pusta-hija Villon i ovovremeni Juka do kamenjara pospremaju posljednje stvari: prvi iz uklete nužnosti, drugi kako izgleda radost kad bi mogla biti stvarna. Slobodarski francuski lirik, a puno kasnije i modernistički hrvatski pjesnik marijanski se obraćaju voljenoj ili Gospi, upozorava-

203OGLEDI I KRITIKE

ju prijatelje ili kumpanjone u čem je prijetnja nevremena, a najposlije obojica od Višnjega ištu grija proštenje.

Zasebno prihvaćajući izvode noćnih strana života, otprilike kako je na njemačkom Ernst T. Hoffmann uz romantičarski eliksir upadao u mrak, potpisnik ovoga Teštamentuma još jednom prevrće označiteljske kodove noći, nalazi njezina naličja. Dijelom u doticaju s dizdarovskim nagnućem prema tmuši, koja je iza sedam iza osam, pjesnik se urotnič-ki, dakle pobunjenički odnosi prema nedoličnim ponudama ili uskrata-ma svijeta.

Nokturni Jukini motivi su međašni u fonu njegova pjevanja, izvod-nicom su promisli u matoševskom prodahnuću, objedinjuju puninu, za-pravo put prema punini koja u konačnici postaje nova priprema, povod za raspuknuće, neodložan prasak u prostore smisla, odakle slijedi uklju-čenje u duhovne zglobove podignute iznad praznina, nalik propnju nad pustoćama svijeta. Izvjesno je da tama nije konačnica života, inače usli-jedio bi poraz. Noć na Jukinu pjesničkom razboju nosi nešto od tragična iskustva svijeta. Na tomu što je duhu dovoljno valja razabrati veličinu njegova gubitka, potvrdio je Hegel u Fenomenologiji duha.

Stihovni uradci češće iznose epiloške dvojbe, vaganje između logo-sa i neurednosti, odnosno kontrastivne slike i potvrde spoznaja što ih je namrla povijest, kako zagovara pjesma “Stari most”. Naime opisu-jući tu građevinu, kamenu sponu, koja je i doslovan most ali i znamen, zasvođuje pjev o vremenitosti: Kaldrmu izdjeljale čizme / zločinaca i junaka… Ovdje se radi i o širem obzoru, i pjesma čini na produljenju i produbljenju vremena i čovjekove nahvao i nazbilj prisutnosti.

4 .

Unutar vremenita odvijanja Jukin je protagonist čekanju dao pose-ban naglasak. Ono je istina povezano s otkucajem sata, mehaničkim protokom, ali kad se upleće osoba u takvo vrijeme onda se ono pove-zuje s dolaskom ili odlaskom, odnosno slijeva se s izvanjskim proce-suiranjem pa nedolazak osobe prouzrokuje nemir. Pjesnik stoga nema puno vremena, u stalnoj je pripravi i spreman je misaono se izboriti za svoje vrijeme u općem vremenu, za pomaknutu vremensku dionicu,

204 OSVIT 101–102

kako iznosi u “Propitivanju”, posebnu nagnutost iza; u toj pjesmi se prepliću refleksije i nezbrinute situacije oko imenica: zrcalo, plamen, svijeća, dunja.

Odmaknut od tlapnji prema umišljenom futuru, usto neprilagođen za prihvaćanje sudbine, vlastite i narodne, Jukin stih prožet je ironič-nim stavom, ali i autoironičnim upitima, praćenim lucidnim i oštrim uvidima u zbilju, ljude i jude koje i ne htijući sretne. Bez zadrške jezgra pjesničkoga svijeta upućuje na spoznaje o vječnim pitanjima.

Svako malo Jukin pjesnički akter obraća se samoj pjesmi, implicitno joj povjerava svoje snatrenje, svjesnost i naputke koji izvode svjesnost. Okrećući će pjesmi ona ga udomljava, prima njezino svojstva iz tradici-je i modernističkih pretraživanja. Zaokupljen avangardnim postupcima uključuje se u apokrifno govorenje, otprilike kakva su i Viktora Vide misaona izjašnjenja.

Naglašeno ljubavno osjećanje prema voljenoj osobi iskazano je u pjesmama “Žena…To savršenstvo Stvaranja” i “U kapi rose”. Unutar prve pjesme svojstveno je portretno, likovno kadriranje prizora, primje-rice na ležaju počiva žena, ujedno i prožimanje s biblijskim arhetipom, stih od nedostojna rebra odbijena, a nikako ukraj uključuje se i erotski zov, podastrto rubovi plahte išću blud. Zagovor takvih doživljaja ispu-nja subjekt kojemu se budi ćud žudnje, žare ga slike ljetnoga snivanja, a ono što širi mašta otopit će aureolu pokazanih, a prolaznih draži. Poput Rainera Rilkea, privrženika ruži, i Juka raspoznaje dragi lik na ružinoj latici. Ujedno se izmjenjuje svjedočenje okom i sjećanje na voljenu, predavanje sjećanju prije neizbježna zaborava.

U slijedu jednostavnih pjesničkih sintagmi, gdješto dovedenih u očenašku razboritost, poglavito kad se riječi redaju po okomici, naslu-ćuju se haiku stupovi, to je spuštajući niz koji postaje izvanniz. Mjesta začudnosti nisu ostavljena za kraj, kao u epiloškim pjesmama Janka Bubala, dakle kad se skupi pobrano tvorivo. Često su takvi punktovi unutar pjesme, jave se kao mala otkrića. Takva eliptična žarišta su ujed-no oblikovne minijature, izbjegavanje duljega eksperimenta sve kako bi se iskazao svrhovit i iskonskim govorom obasjan život pjesme.

205OGLEDI I KRITIKE

5 .

Onda kada je Jukino pjesništvo vezano za slikovno mišljenje, ono postaje vibrantno, otvoreno za pojedinosti, obojenije u lirskosti i natop-ljeno promatračkim sentimentom, vidljivo po kakvoći ugođaja i na crti usporednosti s drugim poetikama.

Pjesma “Svjetlo i tmina” donosi relacijski svijet ne samo u astralnim razmjerima, između tračka svjetlosti i tmuše, nego i poosobljeno, u od-nosu ja i ti, ili po tonu Dobriše Cesarića kazuje ulična svjetiljka i ti, od-lazak i ostajanje, bivanje i nestajanje, sve gradirano u ambijentu kakav je aliteracijskom i naizgled tautološkom odrednicom smiraj noćnoga mraka. I kad doziva očevu prisutnost, kazat će izravno u pjesmi “Svjet-lo u kamenu”, pri svijeći, kao ranije spomenuti tračak svjetlosti, uviđa da ih je noć ogrnula istim kaputom. Usto uspostavlja fenomenološke veze između topline i kamena, vlastite suze i u njoj ukroćene svjetlosti. Pojavljuju se i kaligrafski uočene crte očeva lica na ugašenu mramoru i njihovo izmicanje u vječnost. Tako zasvođuje entitete vjetra i imena: ako se neprilike u stvarnosti alegorijski odrede kao vjetar, a čuvanje se vidi u zaštitnom, očevu imenu, onda u epiloškoj prisezi izriče: Čuva me od vjetra tvoje ime u znamenu, / otkako život ode iz tvojih vjeđa.

Ovodobni pomni čitatelj, upućen u razmaknut dijalog među tragači-ma vrijednosti, uviđa da veličina književnosti nije samo u književnim kriterijima. Spomenuta prostrana veličina proistječe iz pokrenutih pita-nja i nagovještajnih odgovora, javlja se naglašenom snagom i zaoštre-nošću prema idejnim, žanrovskim i jezičnim odrednicama, a sve kako bi ona primatelju postajala razvidna struktura vrijednosti. Svakom pa i time i Jukinu dočaratelju ljepota svjedokinje su istina i nada, ironija i satira, blagost i samilost. Pjesma je karton ili izvješće navedenih regis-tara kojima se nastoji nadići bespomoćnost i skršenost, s mogućnošću da se obračuna s razočaranjem i izbjegne se podvrgnuće nejasnoćama života i lakrdijama svakidašnjice, ali uviđa i atavistička nagnuća vre-mena. Književnim djelom reagira na događaje oko sebe, kao što teatar-ska postavka sa scene vrišti i odašilja kritiku društva.

Organski jedar i pojmovno izbalansiran Jukin stih plasira se ponuđe-nom zbirkom u radoznali svijet, kojemu se svako malo pridijevaju i sar-

206 OSVIT 101–102

kastična obilježja. Pritom začeti i postignuti pjesnički svijet, koliko god baštinio modernističke zglobove, izazovan je za tumačenje čovjekova poslanja. S razlogom će njegove pjesme doživjeti prepjeve, ući u kućne knjižnice, na mjesta gdje se ne mogu lako naći oporučne knjige. Ostaju nadasve riječi koje nadvisuju prolaznost, bivaju asocijativne ulaznice na putu izlaska ili pokušaja izlaska iz nezbrinuta svijeta. Asocijativno se pomalja iz pomaknute riječi, tamo gdje se svjedoči transcendentni naboj o smislu postojanja. Sve ako naše doba ćudoređu i ne postavlja krajnje granice, a takvo je naličje profana svijeta, nesporno se Juka zau-zima za prozivanje poboljšana života. Učinci ovakva zagovora postaju ispune, staništa za lirski oblikovane cjeline.

Željka LOVRENČIĆ

PJESNIK NEDVOJBENA JEZIČNA DARA

Pero Pavlović: Križ, tvoj štit. Likovno obogaćenje: Stipe Zoraja. Mostar: Naklada DHK HB, 2019., 88 str.

„Neologistički bard“ i jedan od najznačajnijih hercegovačkih pjes-nika Pero Pavlović, ove je godine objavio svoju trideset i četvrtu pjes-ničku zbirku naslovljenu Križ, tvoj štit. Ona je logičan slijed osebujne i izvorne pjesničke misli te svojevrstan nastavak njegove prethodne zbirke naslovljene Hortus Dei. Nakon Božanskoga vrta naš se pjesnik i u ovoj zbirci bavi vjerom, jezikom, domovinom i općenito, čovjekom i njegovim postojanjem na ovom svijetu. Ovo je duboko refleksivna lirika, a pjesnik pokazuje zanimanje i za ontološke prostore. Kao i u drugim svojim zbirkama, Pavlović poseže za starohrvatskim riječima, arhaizmima, latinizmima i novotvorenicama što njegovu poeziju čini još privlačnijom i u čitatelju budi želju da uroni u njezine dubine. Nai-me, Pavlovićeva poezija nas naprosto potiče da u svakom stihu otkriva-mo ljepotu našega jezika i sklad pjesničke forme. Jer, radi se o pjesniku nedvojbena jezična dara koji je hrvatsku poeziju, između ostaloga, obo-gatio nazivima mediteranskoga bilja po čem je jedinstven.

Ova je zbirka podijeljena na četiri ciklusa: “Neće tajna preko pra-ga”, “Skamenjena suza”, “Premještati gore” i “Pjevat će tišina”.

Njezin je moto naslovljen Križ i glasi: Nosim ga u srcu i riječi / On mi svijetli / Kad oslijepim.

To je i osnovna poruka ovoga djela – pjesnik smatra da trebamo živ-jeti u skladu s vjerom kako bismo uvijek bili u njezinu svjetlu te kako bismo bili plemenitiji i bolji.

Prvi ciklus naslovljen “Neće tajna preko praga” sastoji se od osam rimovanih pjesama. Uz zanimljivu tematiku čitatelj u njima otkriva i

208 OSVIT 101–102

pjesnikovu rječitost i erudiciju. Pjesme su većinom nadahnute vjerom – govore o Božjem daru, o edenu, zraci raja, ali i o boli, patnjama i muci koju čovjek mora podnijeti da bi stigao u raj. Na tom ga putu prate Božja svjetlost i križ koji mu osvjetljava put: Tvoj križ, tvoje svjetlo i put / Sav tvoj život, kremen kamen / Prosvjetljenje, trpnja i stud / Traga spasenja, ave, amen kaže Pavlović na početku pjesme “Znamen, plamen” (str. 23.).

Svaki čovjek koji živi na ovom našem svijetu ima unaprijed odre-đenu sudbinu, križ koji nosi dok korača svojim životnim stazama. On mu krči put prema svjetlosti i dobru. Jer, samo ako na našem životnom putu činimo dobro i drugim bićima nudimo toplinu i ljubav, čeka nas vječnost puna svjetlosti. No, čovjekov put prema raju nije jednostavan – često je posut nedaćama i preprjekama u vidu boli i kušnji.

Pjesme okupljene u ovom ciklusu primjer su pozorna biranja riječi i jezičnih oblika, a njihova tematska jednostavnost i složenost izričaja sjajno se nadopunjavaju. Upravo taj spoj omogućava čitatelju da uživa u istinskoj ljepoti ove poezije.

U ciklusu “Skamenjena suza” okupljeno je deset pjesama. Pjesnik se ovdje odlučio za oblik soneta, a tema mu je križ. Pjeva o drvu križa, o križu pobjede, o križu koji će nebom cvasti, o svjetlosti koju prenosi križ, o križu spasa, ali i golgotskomu križu patnje. Križ je svjetlost, pob-jeda, simbol sreće, on tjera strah od smrti jer Križ pobjede blista, sluti zov na sreću / S onu stranu jave pobjeda te čeka / Tek korak stupi na obalu treću kaže Pavlović u pjesmi “S onu stranu jave” (str. 39.). Križ pomaže duši da se vine u nebo, on sjaji vječnu svjetlost, on je putokaz, on je spas. Križ kao simbol vjere vječno je svjetlo i vrelo života. U ovom ciklusu pjesnik razmišlja o čovjeku i o njegovu ovozemaljskom životu. Ali i o onom što slijedi nakon njega, o onom onkraj, o uskrs-nuću i ljudskom otkupljenju. Skamenjena suza simbol je pak ljudske patnje na zemlji, ali i čovjekove čvrstoće i odlučnosti da nosi svoj križ i promiče svoju vjeru.

U trećem ciklusu, naslovljenu “Premještati gore”, obuhvaćeno je šest pjesama. Njihova je tematika opet vezana uz vjeru, ali ove su pjes-me razdragane, lišene preteških misli o čovjekovoj sudbini i pršte vese-

209OGLEDI I KRITIKE

ljem. Pjesnik u njima pjeva o velikim kršćanskim blagdanima Božiću i Uskrsu. Mogli bismo reći da su to pjesme ljubavi i nade, radosti i vje-re. Kroz stihove promiču slike betlehemske zvijezde, Isusova rođenja, ljubavi koja cvate, cvrkuta ptica, anđeoskoga kora. Imamo osjećaj da nestaju tmine i da se rađa svjetlost koja obasjava sve oko sebe.

To svečano ozračje puno razdraganosti nastavlja se i u četvrtom cik-lusu naslovljenu Pjevat će tišina. U devet obuhvaćenih pjesama Pavlo-vić nastavlja sa svojim tradicionalnim temama vezanim uz vjeru, ljud-sku čestitost, domoljublje. Svoje stihove posvećuje Gospi, domovini, braniteljima. Možemo ustvrditi da je u njima osnovni motiv ljubav koja potiče na dobra djela, ljubav koja nadahnjuje, ljubav i poštovanje prema osnovnim svetostima vjernika i domoljuba. Među tim pjesmama nalazi se i, po mom mišljenju, antologijska “Septem dolores Mariae” koja nosi podnaslov “Tužaljka ili molitva prepokorna za spasenje hrvatske nam domaje”. Posvećena je Gospi od sedam hrvatskih žalosti. U njoj pjesnik moli Mater Dolorosu da spasi našu domovinu od zala koja joj prijete: psovki, pobačaja, globalizacije i negativnosti koje ona sa sobom nosi, loše politike i nemoralnih političara… Pjesnik moli Gospu da pomogne da se pronađu kosti stradalih u Domovinskom ratu koje još nisu nađene i da se dostojno pokopaju, moli ju da spriječi rasprodaju našega blaga strancima i odlaske iz naše zemlje. Te teme ne zaokupljaju samo našega pjesnika nego i mnoge druge ljude koji poput njega žele da živimo u sretnoj zemlji punoj blagostanja. Pavlović ovdje iskazuje zabrinutost zbog trenutačne situacije u Hrvatskoj. Vrlo je kritičan.

No, kao nadopuna ovoj pomalo pesimističnoj slici naše stvarnosti, u ovom se ciklusu nalazi i lijepa rodoljubna pjesma pisana svečanim tonom u kojoj se zrcali pjesnikova velika ljubav prema (napokon) slo-bodnoj domovini. Radi se o pjesmi “Oluja” čiji je podnaslov “Preludij za slobodnu Hrvatsku” i koja počinje ovim stihovima: Budi se zora / Zvonkim grlom daljina tajnu oda / Nisi više mrtvo slovo / Sve što java krilati u prančiok snova / U srok radosti kruni sloboda (str. 77.).

I ostale pjesme u ovom ciklusu slijede isti ton. U tom tonu i završa-va ova pjesnička zbirka u čije se četiri cjeline isprepliću motivi vjere, ljudske patnje, nade, radosti te ljubavi prema čovjeku i domovini koji

210 OSVIT 101–102

su opjevani svom raskoši leksika, inovativnošću i pjesničkim vizionar-stvom.

Pero Pavlović još jednom dokazuje da mu je mjesto među (po)naj-boljima hercegovačkim pjesnicima.

Anto ZIRDUM

KNJIGA KRATKIH PRIČA POZDRAV IZ VITEZA

Nikola Šimić Tonin: Pozdrav iz Viteza, Viteški ambijentalni teatar Vitez i Hrvatsko knjiženo društvo Rijeka, edicija:

NOVELET, 2019.

Kratke bajkovite fantasy pa čak i ZF (SF) priče i pričice (short storry) Nikole Šimića Tonina su književne majstorije kojima je živo-pisan jezik i vješta uporaba parafraze, naročito onih iz klasičnih bajka (bila jednom tri brata...) estetske haubice novijih književnih tvorbi na našim prostorima. U ovim pričicama bajka se, kao nešto što pripada svijetu djetinjstva, premetnula u bajku za odrasle koju danas nazivamo fantastičnom pričom koja obiluje nevjerojatnim, nedostupnim i čovje-ku neuhvatljivim čudesnim situacijama u kojima, za razliku od bajke, čudesno nije ono što ne može biti, nego prividno nemoguće koje svoje omogućenje traži upravo u priči.

Možda će se činiti neumjesnim porediti Nikolu Šimića s, našoj jav-nosti malo poznatim, piscem Antom Neimarevićem, rodom iz Guče Gore kod Travnika, ali njih dvojica imaju, osim zavičaja (kojega su obojica napustili – Neimarević je živio između dva rata i poslije Dru-goga svjetskoga rata u Koprivnici, a Nikola poslije ovog zadnjega rata u Zadru), nešto što sam prepoznao kao humorističnu fantastiku pa i znanstvenu fantastiku, koja obiluje satiričnim, sarkastičnim slikama i ironiziranim duhom što u tekstu što u podtekstu. Malo je toga u ovoj vrsti literature (nedavno me prijatno iznenadio beogradski pisac Tiho-mir Jovanović koji se u svom romanu Palisade i čadori poslužio ovim stilskim oruđima) tako da publiciranje odnosno izdavanje jedne ovakve zbirke priča predstavlja doista osvježenje u načinu osvješćivanja i po-svećenja tema iz široka spektra fantasy priče. (Sličnim postupkom se

212 OSVIT 101–102

služila i Ljubica Ostojič u knjizi pričica slične dužine samo u jednom hiperrealističnom okružju).

Nikola Šimić se ne bavi reminiscencijama, ne naslanja se na bajke da bi imao ishodište, nego stvara autentične, fluidima jezičnih vrato-lomija prožete književne tvorbe odvažno eksperimentirajući vizurom, poigravajući se neuobičajenostima naše svakodnevice. On će od prepi-ske ljubitelja carskoga pitona, koja sama po sebi jest nešto što se rijet-ko susreće, proniknuti u svekolika otuđenja i karakterne rogobatnosti suvremena čovjeka. Nikola ima i svoj repertoar simbola, među kojima vuk nalazi svoje posebno mjesto.

Posebna stilska osobitost ogleda se u njegovoj igri riječima i fraza-ma u kojima on na dva tri pa nekada i četiri načina ne parafrazira nego refrazira naoko poznate fraze, obogaćujući tako svoje pripovijedanje sarkazmom, ironijom, satirom pa i humorom.

Doista neobičan način pripovijedanja, osvježenje u kojem se da na-zrijeti ono što je netko nazvao „pripovjedačka Bosna“.

Vlatko MAJIĆ

MIRISNO BUĐENJE – KROZ NEBESKE OČI

Ante Tičić: Buđenje – haiku, Zadar, 2019.; Doticaj dana – haiku, Zadar, 2019.

Već duže vrijeme, ulazeći u poetski svijet Ante Tičića, ostajao sam zatečen – s kakvom lakoćom u obilju detalj pronalazi trenutak ljepote u prirodi.

Opredmećuje ju kroz svakodnevne slike i prilike u kojima se nađe, bilo da je to na poslu na farmi ili u poljskom krajoliku. Pjesnik živi s usjevima, prati strojeve, zamjećuje divljač i traži one sve povezne niti: Južina jača. / Oglašavaju se vlati / mlade pšenice.

Proljetno jutro daruje mirisno buđenje. Potaknuti prirodnim čudima ubrzo shvatimo i vlati svojega života, neprestano tražeći nedokučivost nade, koja nam je potrebna za stasanje do vječnosti.

Dok vrijeme rezbari nam tijela, tvrdi pjesnik u drugom dijelu ove zbirke snažnih haiku sličica, ne prestajemo tražiti Univerzum.

Stoga nam zacijelo poručuje da se i mi možemo uzbuditi, probudivši se u mirisima prirode, nošeni tišinom riječi.

S pravom još uvijek vjerujemo i pjesniku i prirodi. U novoj zbirci haiku stihova Doticaj dana pjesnik Ante Tičić dotiče

čitav jedan svijet, gotovo u jednom dahu, kao u jednom danu stvorivši sve to kroz „nebeske oči“: Prije svanuća / niz šumski proplanak /odzva-nja budnica.

Od jutarnjega sjaja Velebita do sutonskoga smiraja iza zadarskih zalazaka pjesnik u bogatstvu izričaja dotiče: čempres, tamaris, smokvu, lozu, hrast, jabuku, peruniku, trešnju, bagrem i magnoliju, brnistru, mas lačak i razno mediteransko bilje i biljke koje označava ostručujući ih.

214 OSVIT 101–102

Njega na tom putu prate: bure, oluje, oblaci i pljuskovi, magle i nebo u svojim mijenama. S njim caruju u prolazu: ptice, psi, cvrčci, mušice, leptirići, ovce, bumbari, pijetao, zec i puž, pauk, zmija, mravi, žabe, gušteri i sva Božja stvorenja koja nas stižu i prestižu. Čovjek je tu da ih prepoznaje i voli. Noćna idila. / Nebom su razastrta / bijela runa.

U ovakvu obilju pjesnik se vješto snalazi snažnim obuhvatom bo-gatstva riječi i lijepim tkanjem do skladna smiraja.

Ivan BAKOVIĆ

“U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM VREMENOM”

Iva Bagarić: Jakin broć, Iz mista plemenita priče, Matica hrvatska Tomislavgrad – Društvo hrvatskih književnika

Herceg-Bosne, Tomislavgrad – Mostar, 2019.

U romanu Combray, koji je dio ciklusa od sedam romana pod za-jedničkim nazivom U potrazi za izgubljenim vremenom, Marcel Proust obrazlaže kako je ljudski život sastoji samo od sjećanja koja se kao klupko namotavaju, ono što je prošlo, što živi u našem sjećanju to u stvari i imamo. Što je ispred nas to nitko ne zna. Tako da je život, zapra-vo, samo ono što smo proživjeli, i to ne onako kako smo proživjeli nego onako kako se toga sjećamo, kako to živi u našim sjećanjima, u onom namotanom klupku koje stalno odmotavamo i preispitujemo i stvaramo sliku svoga života, svoje prošlosti.

Potom opisuje kako mu je u zrelim godinama okus čajnoga kolačića madeleinea pokrenuo vihor sjećanja na njegovo djetinjstvo i tu počinje epsko odmotavanje klupka sjećanja. Ovo epsko treba shvatiti uvjetno jer se ne radi o radnji, priči, o pripovijedanju, jer u tih sedam romana skoro da i nema radnje, nego se radi o prebiranju po sjećanju. Svatko od nas je barem nekad doživio da ga neki izvanjski poticaj vrati u prošlost, neki predmet, miris, okus, dodir…

Meni je Proustov kolačić bila knjiga Jakin broć Ive Bagarić. Ulazeći u nju dobrim sam dijelom odmotao klupko svoga djetinjstva i mlada-laštva provedena na Duvanjskom polju. Vratila mi je u sjećanje duboko zakopane osjećaje, ljude, način življenja, odnose među ljudima, čak i poneki miris i okus.

Čitajući ovu knjigu za naslov ovoga prikaza nametali su se naslovi iz knjige: Sve je imalo smisla; Bit će kako Bog odredi; Ne triba uzboga

216 OSVIT 101–102

govorit; Sve bude i prođe, a lju’stvo ostane; Ne će moje ruvo dogodine na ćaćinu prizidu, pa taman crkla; Teška je muška suza; Ode Cvita pri-ko svita; O’stupi, đavle, od kršćene duše; Krsti se kuće u koju svit ne ulazi; Dobro je moći suosjećati i imati dušu; Dobro, kako je Bog dao; Zaosinjilo nam nešto oči, nikako razbistrit prid sobom; Šta god u svitu, nadaj se i kod kuće; Ko tužan, ko žalostan – ja oboje. U ovim naslovima je srž ove knjige.

Jakin broć je spomenik jednom vremenu koje neumitno prolazi i ču-var je uspomena na ljudsko postojanje u određenom vremenu. A to vri-jeme se odmotava brže nego što bismo mi htjeli. Pokojni Duvnjak Jozo Mašić zapisao je u svojoj knjizi Ljudi i tice: „Ljudi su poput ptica: izle-gu se, prolete, polete, lete, lete..., spuste se na neku granu, proskakutaju po zemlji, a onda nestanu bez jednog, bez oba krila i u ustima (u kljunu) im ostane pokoje zrno ječma ili pšenice, a oni zakovrnu glavama i – nestanu.“ A da bi se oprlo tom nestanku, vremenu koje neumitno melje sve, i da bi se ostavio trag da smo tu bili, živjeli i snili, ljudi pokušavaju prebaciti preko smrti, već od prvoga zapisa na stećku, preko Vučkovića križeva na Vučkovinama, do danas. Ova knjiga, isječak vremena i ljudi u njem, pokušaj je spašavanja od zaborava. Andrić je zapisao: „Čovjek je dužan svom zavičaju dok je živ“; Iva ovom knjigom vraća dug svom, mom, našem zavičaju. Jednom i jedinstvenom. Vraća dug Duvnu.

S puno ljubavi (ne upadajući u zamku patetike) Iva Bagarić piše o vremenu u kojem smo doživljavali veliku preobrazbu, vremenu iza Drugoga svjetskoga rata do danas. Prvo nam se dolaskom partizana i komunista na vlast dogodio veliki pomor, punile su se jame, više ih se nije vratilo nego što ih se vratilo, a i to što se vratilo se duševno osa-kaćeno. Zavladala je „duga mračna noć“. A kad je mrak ostaje samo čekati ne će li svanuti i moliti: „Nikog nismo tužili, samo plakali i Boga molili“, veli Mara.

„Uspjeh“ kolektivizacije, socijalističkoga samoupravljanja i druš-tvene svojine nagnao je mnoge na europske bauštele. Donijelo je to lagodniji život, ali i naglu promjenu načina života, običaja, morala i odnosa u obiteljima. Tako smo zdušno uništavali starine da je danas rijetkost u duvanjskoj kotlini pronaći običan drven kolski kotač. Sve te

217OGLEDI I KRITIKE

promjene autorica prati, najčešće, kroz dijaloge bračnih parova Jure i Mare te Manje i Anđe izrečene sočnom iskonskom duvanjskom ikav-skom šćakavicom. Tko bude proučavao duvanjski idiom u ovoj knjizi će pronaći obilje građe. Na kraju knjige je i rječnik manje poznatih riječi i izraza.

U samo nekoliko desetljeća ovaj kraj i ljudi u njem morali su iskora-čiti iz ilirskoga doba u doba računala i taj lom je morao ostaviti poslje-dice. Opisani su i susreti s „civiliziranim“ svijetom iz kojega su stigli i novi običaji koji su bili zazorni ovdašnjim ljudima. Pa će strina Zora tako zaključiti: „Ne će to na dobro izać, upamtite šta vam kažem. Muš-ko pa izu ženu i stavi opanke da se suše, i ne stidi se ni matere ni ćaće. To selo upamtilo nije.“

O brzini i dubini promjena govori, naizgled, bezazlena priča o na-viljcima: „Mogla je ona, kao i većina seoskih cura, lako ponijeti i veći naviljak, ali je uvijek bila prisutna bojazan da joj kolac ne ispadne iz ruku, to je bila svojevrsna sramota. Strina Stana je vjerovala kako je se njezina kći Ruža mogla udati i u svoje selo da joj nije ispalo kolje iz ruku u ‘zajednici’ kad su se snosili naviljci. Srića pa momku iz grada nije smetala ta mana što mu je potajice priopći njegova rodica, ne nala-zeći druge mane curi.”

I ženska koljena su mijenjala poimanja: „Ugledaše se ženska kolina, nesta stida! ‘Ko zna na što će to izać, a na dobro ne će, virujte mi? (…) Kratka suknja skratila je i mušku pamet, je dvi ise.“

U obranu svoga svjetonazora i običaja uključila se i baka Manda komentarom: „I slika na televizoru je bolja kad se kupus kuva u kući.“

A kada se promjene događaju prebrzo, kad se raspada svjetonazor na koji se naviklo, onda se ni otporu nije čuditi: (Mara) „Kad sam ja bila dite, nije bilo škole u selu. E, onda rekoše da će se škola praviti na našem okrajku, a cilo selo se diže protiv – ne daju. Brane se kako nemaju krave di pasti. Ni’ko se školi nije veselio.“ A strinin komentar: „Igle u šake, đa’a ti odnio školu, ne će ti škola oplest bozavce i kravu pomusti.“ Širenje škola dovelo je u naš kraj i neke ljude iz drugih i drukčijih sredina s drugim i drukčijim svjetonazorima i ideologijama, na čijem primjeru autorica pokazuje i našu ponekad nepotrebnu servil-

218 OSVIT 101–102

nost i podcjenjivanje svoga. Učitelje iz Srbije i Crne Gore se poštuje, a kad su Duvnjaci i Duvanjke posvršavali škole i počeli raditi u školama nerijetko ih je dočekao komentar: „Ona će mi dicu učit, naka vižlava.“

Kako je izgledao odgoj oslonjen na matere dok su ćaće u Njemačkoj opisano je u Jurinom pismu Mari: „Neka te dica dobro slušaju. Ne daj povr sebe. Antu triba malo više stukavat da se ne otme, a Ivana triba svitovat. Nek iđu k misi svake nedilje zajedno. Nejači neka ne zaugriza-ju jedno u drugo. ‘Ko ne sluša, pucni ga malo šipkom po guzici i zapriti da ćeš meni kazat kad dođem. Ne daj Bože da se na vas požali učitelj, pratar ili starije čeljade” (ovaj dio pisma obvezno je čitan djeci).

Rat je učinio svoje, poraće i Njemačka još i više, uglavnom je sve palo na ženska leđa, pogotovo na leđa neudanih sestara, naših teta. U priči Naše tete (koju toplo preporučujem i koja je meni najdraža u či-tavoj knjizi) prekrasan je opis: „Bile su tkalje, vezilje, prelje, pletilje u dugim zimskim noćima. Kupelice, kopačice, pastirice, nerijetko i dr-vosječe, kočijaši i orači, argeti i pomagači u svim poslovima, radeći ih kao najvještiji muškarci. U kućanskim poslovima vješte spremačice, besprijekorne u krečenju kuće, pranju vune, pravljenju sapuna. Vješte muzilje i mljekarice, uvijek spremne priskočiti susjedu u potrebi.“

Čitatelj će u ovoj knjizi pronaći još čitav niz priča o svadbenim obi-čajima, o susretu s velikim gradom, o odnosima između muža i žene, između nevjeste i svekrve, među jetrvama, priča kroz koje se oslikava vrijeme u kojem je bekturan bio jedini miris, a tek poslije se pojavio mirišljavi sapun.

Knjiga Jakin broć sastavljena je od kratkih čitljivih priča u kojima prevladavaju neusiljeni dijalozi, a svaka se priča može čitati za sebe. Stariji će se sjetiti doživljaja koje su i sami doživjeli, riječi i frazema koji su već odavna u pasivnom leksiku, a mlađi će imati priliku naučiti ponešto o vremenu koje je prošlo u kojem su ovdašnji ljudi živjeli u punini svoje vjere i morala, naučit će kako su/smo se nosili s nevoljama, ali i s radostima.

U knjizi se mogu pročitati i neke od prigodnih pjesama, brojalica i rugalica – dobro bi bilo da ih je i više zapisano i spašeno od zaborava.

Fabijan LOVRIĆ

PTICE OSTAJU PTICE – POJAM SLOBODE

Rapko Orman: Pusta polja elegija, Print – GS d.o o., Travnik; 2018.

Još negdje osamdesetih godina prošloga stoljeća ustvrdio sam kako Rapko Orman, kao rijetko koji pjesnik, vidi i dokučuje stvari pored sebe, neovisno o tom jesu li opće, društveno prihvatljive ili osobne pri-rode. U svojoj najnovijoj knjizi, na stranici 7., piše: i kad su dani blju-tavi i gorki / i kad su praznici prazni / i kad blagdani nisu blagi (Stanje za beznađe).

Takvo je bilo vrijeme. Prošla su olovna vremena kad je bilo opasno reći komu pripadaš, a negdje si se morao svrstati, uz nekoga prisloniti. Svakoj pjesmi ovoga autora treba prići s dostojanstvenom tišinom i oz-biljnošću. Oduvijek je pjesnik bio takav, ozbiljan i jezgrovit. Jedan od onih od kojih se ima što učiti.

U drugom ciklusu, pjesnik želi reći, s nostalgijom, kako je sve do-bro otuđeno i nitko ne misli na vrijednosti i na čovjeka, obična maloga čovjeka. On postaje broj u cvjetanju kapitala. Sada je novac vrijednost čovjekove duše. A je li tako?

pričam joj o travniku i lutvinoj kahvi / iz andrićeve travničke hro-nike / i danas se pravi i servira kao u turska / i konzulska vremena – džezvica kahve / fildžan i šećer rahat lokum jedna cigara / i čaša hladne travničke vode // ambijent kao iz bajke očarava / šum malih slapova zapljuskuje čula / i boja Plave vode / ko jednom dođe i kuša sigurno poželi da opet svrati / i na kahvu i na izvrsne travničke ćevape (Želja i žal mlade dame).

Treba razumjeti razlike i doseljenike koji su te različitosti donijeli u grad. Ovdje se ne radi o nostalgiji za prošlim, nego su ljudi preko noći

220 OSVIT 101–102

zaboravili jezik kojim su se služili u Bosni, a turistkinja je bila iznena-đena čuvenim, a željela je uslugu koje je nestalo sa svim uljudbenim nestancima; zauvijek.

U drugom poglavlju niz je zanimljivosti i interesa, globalnoga in-teresa svih ljudi, koje vide a ne manifestiraju kao pjesnik, kao Rapko Orman. On je onaj “čudilac” ljudskih sudbina na izvoru. I nije čudo što je rođen na izvoru Sturbe, zadivljujuće rijeke, gdje je proveo prvu po-lovicu života, a drugu polovicu u Livnu, na Bistrici, na čijem je izvoru – Dumanu, Goran pisao svoju “Jamu”. Rapko, nagnut nad tu jamu, vidi sve zablude suvremena čovjeka i njegove promjene. Tu je i cvjetanje kestenova. Oni koji su hodočastili u rodni grad Hasana Kikića, ne za-boravljaju cvjetanje kestenova, baš u to doba kada smo mi hodočastili Provinciji u pozadini.

Ali ptice ostaju ptice, pojam slobode: u srcu malog toplog doma / u dnevnom boravku / o zid obješene žičane krletke / u njima kućni ljubimci / ptice pjevice // hranim ih i pojim / mazim i pazim // krletke s pticama često na balkon iznesem / odem pred kuću pa ih dugo / milujem pogledom dozivam / mašem // no ptice ko ptice / šute i pate / kao sužnji tužni na šumarak motre / visoko u zanosu šaraju nebo / i / lete / lete (Ptice ko ptice).

Dakle, ovo je iz trećega ciklusa, ali nije jedino viđenje zarobljenih ljubimaca, a pitanje vječno, koje svi osjećamo, je podatak koliko novca dajemo kućnim ljubimcima, a ne usvajamo djecu, ili to činimo dosta oprezno, stidljivo?

A u ovom, trećem ciklusu, mnogo je tema o kućnim ljubimcima i ljudskom smislu ili besmislu o brizi za životinje. Što je tu pravi razlog? Kakvu poruku ljudi odašilju?

Evo malo obiteljskih motiva u četvrtom ciklusu: istog ljeta u život kročila / dva dječaka divna / dva unuka moja na dva kontinenta / jedan rođen ovdje u zemlji predaka / drugi negdje daleko na dalekom istoku // od jednog do drugog šest sati sunce putuje / kad ovdje svane tamo pod-ne plamti / kad se jedan budi dragi trčkara i sriče / iste riječi na dva-tri jezika // kad ujutro mene sunce dotakne / i kad se ne na zalasku od mog oka skrije / znam ko ga šalje / znam kamo i kome naokolo ide // i pjesma

221OGLEDI I KRITIKE

kad raširi svoja moćna krila / leti bajkovita s kraja na kraj svijeta / na krilima nosi dva cvijeta mirisna / dva ukrasa zlatna / dva dječaka divna (Jedna pjesma – dva unuka).

U petom ciklusu pjesnik je začuđen riječima, jezikom, koji je takav kakav jest, a bio je ovakav, svima jasan, i bio jasan jezik jednoga geo-grafskoga područja: zato dama koja je došla iz Njemačke želi kahvu sa svim dodatcima, kao u Travniku. No, naš turizam nema razumijevanje, nego podjele koje su nas u začuđenim očima drugih učinile ljudima koje oni ne će niti mogu razumjeti. Mi razumijemo jezične termine, ali ne ćemo da razumijemo, kao nikada nismo čuli ili tko govori tako, tko je govorio, umjesto da finom manirom nadomjesti ono što nema i pokaže kako je učen čovjek, kako sve zna i razumije. Ali, možemo filo-zofirati do mile volje, na terenu je to drukčije, jer drugi su ljudi i drugi običaji, jedinstveni i osobni. Pa neka je sa srećom našoj Domaji.

Iz šestoga ciklusa izdvojio bih pjesmu: danas i ovdje u mojoj ze-mlji / sve njene sredine / (izuzeci stanu / u jednu isključnu rečenicu) / ne mare za knjige / ne haju za pjesnike // ni za žive ni za mrtve // neka idu dođavola / i oni i njihova djela // kome to još treba (Danas u mojoj zemlji).

Jasno, pjesnik se ne može snaći u novonastaloj situaciji, druga su vremena, gotovo preko noći, druga pravila, druge vrijednosti; bezvla-šće, bezjezičnost i mnogo bez, a on je naučio na red, rad i disciplinu, ali Europi prvo odgovara košmar, a zatim ta ista Europa traži od nas ulju-đenost, pravo, usvajanje regula koje će nas disciplinirati, a gdje je bila Europa kad smo mi 1288. godine pisali Vinodolski zakonik, a i Kočerin-sku ploču i još mnogo štošta. Dakle, bili smo tu: uređeni i određeni kao narod, a odnarodili se, podivljali… Loš scenarij za loša glumca. Danas se kriju, sudi im se. Spoznali su svoju bahatost, a jesu li ikada pročitali neku knjigu Dostojevskoga ili Petra Šegedina? A i što će knjiga onima koji sve znaju i svašta? Blago njima. Zato se naš pjesnik ne snalazi, a beskrupulozni plivaju kao ribe u vodi i bolje i brže; preko noći upliva-vaju kratke staze. Jasno je kako našem pjesniku nisu prihvatljive teme s kojima je u kontradiktornosti i s kojima se ne slaže. Zato upozorava na ono kako bi trebalo i kakav treba biti odnos čovjeka prema čovjeku. Poštivati različitosti, ako ih ima, kako bi što više bili svoji.

222 OSVIT 101–102

U osmom i posljednjem ciklusu iz ove knjige, pjesnik pjeva: dođe ona kad se ne očekuje / onako nepozvana / iznenada nahrupi zasko-či // udari udari // što ne smoždi moždani razori srčani / život prsne kao opna sapunice / pukne napuhani dječji balon / raspe se kap kiše kad takne tlo / dobije novi oblik lika / duša odleprša u okrilje zvijezda (Oproštaj sa sestrom).

Eto, upozorava naš pjesnik, kako možemo postati bolji. A je li nam uopće stalo do toga da budemo bolji? Svoji na svom, ali pod prisilom, ne. Već odavno je ispjevana parola: “bolje grob, nego rob”. Prkos, inat u našem narodu: zna li to Europa, ili stara dama uporno traži ženika? Ali po svojim pravilima i uzusima, ne po ženikovim.

Kako god bilo, Rapko Orman mudro upozorava na negativnosti oko sebe i ne samo okolo sebe, nego i u svom gradu, državi… A svima bi nam bilo bolje da smo malčice profesionalniji, da znamo svoje moguć-nosti, granice, a oholi pojedinac želio bi biti kirurg jer je dobra plaća, a posljedice ga ne interesiraju. E, pa ne može, dobri moj. Niti svi profesi-onalci nisu profesionalni, a pjesnicima je, kako poslije Šimića zapisa i Rapko, mjesto među zvijezdama.

223ESEJI ESEJI OSVIT

Mato NEDIĆ

VLADIMIR – PRIPOVIJEST O ILIRCU

Pripovijest Vladimir Augusta Šenoe pripada onim djelima poznatih pisaca o kojima nije puno i često pisano. Naime, u motrištu književne kritike, a i književne povijesti, najčešće su najznačajnija djela velikih autorskih opusa. Ipak, i oni rubni ostvaraji često su, barem nekim svo-jim segmentom, zanimljivi ne samo čitateljima, nego i proučavateljima.

Pripovijest Vladimir Šenoa je objavio u časopisu Vijenac 1879. godine te je kasnije uvrštena u njegove Sabrane pripovijesti (1887.) i u izdanja Sabranih djela, ali u uže izbore ova pripovijest nije ulazila. Uzroke tomu treba tražiti u činjenici da je ovaj autor imao vrjednijih književnih ostvarenja. Međutim, i u pripovijesti Vladimir nalaze se sil-nice onoga duha koji je stvorio Zlatarovo zlato, Seljačku bunu, Čuvaj se senjske ruke, Kletvu i druga djela. U ovom je djelu riječ o mladiću, idealistu, pjesniku, koji dolazi u bogatašku kuću da bi bio privatnim učiteljem razmaženu sinu gospodina Dobranića. Kako je već običaj u djelima koja su nastajala u protorealizmu, Šenoa pred čitatelje iznosi ljubavnu priču: Vladimir se zaljubio u sestru svojega učenika, u Dobra-nićevu kćer Luciju te je imao sreću da mu je ljubav uzvraćena. Kao i u drugim svojim djelima, Šenoa i u pripovijesti Vladimir stvara pozadin-sku ljubavnu priču kojom želi zadržati pozornost čitatelja, a u prednji plan postavlja ideale koji nose Vladimira i njegov naraštaj, a to su ilir-ski ideali, to je hrvatska slobodarska misao koja plamti u mladeži pred prijelomnu 1848. godinu.

Ilirski ideali

Poznato je da je ilirski pokret izrastao iz romantičarskih težnji za nacionalnim oslobođenjem i ujedinjenjem najprije hrvatskih krajeva, a potom i svih južnoslavenskih zemalja i naroda, kako bi se stvorila za-jednička država, Velika Ilirija, koja bi se prostirala od Jadranskoga do

224 OSVIT 101–102

Crnoga mora. Da bi se ostvarila takva zamisao, velik se broj intelektua-laca uključio u politički i kulturni život te se za ilirski pokret može reći da je donio svojevrstan kulturni i nacionalni procvat. Budući da je Še-noa odrastao u doba ilirskoga pokreta (rođen je 1838.), doduše, u godi-nama njegova zalaska (pokret se gasi 1874. godine, kada Matica ilirska mijenja ime u Matica hrvatska), nije čudo što je imao potrebu napisati djelo u kojem će iznijeti ideale, ali i zablude onoga vremena. Nositelji ilirske ideje u pripovijesti su Eugen i Vladimir, mladići koji studiraju u Zagrebu i dijele podstanarsku sobu. Osim što razgovaraju o mladićkim temama, a jedna od njih je svakako ljubav, njihovi se razgovori kreću i oko politike. U jednom takvom razgovoru Eugen Vladimiru iznosi svoje viđenje suvremena stanja i ilirske ideje.

Povijest mojega naroda mi kaže da ga je sreća sto puta prevarila; zato se plašim svake prevelike sreće. A tako i sada. I moje je srce ovih dana življe poskočilo, i pred mojim očima zadrhtalo je zlatno svjetlo, jer ti valjda znaš da je u mene srca. Ali kad god mi se dovikuje na sva usta: ‘Dobit ćeš sve!’, bojim se da neću dobiti ništa. Vidiš, kad smo danas na Ciglani stajali u redu, mi, ‘mladi vojnici slobode’, razmišljah o svemu što tu biva i nehotice svrnuh okom na staru pušku koju mi daše. Stara je kremenjarka franceska, a nema ni kremena. Šta ću s njom! Tom mrtvom luntom da obranim pravo svoje domovine!1

Eugen se ovom replikom pokazuje realistom, za razliku od Vladi-mira, koji je zaslijepljen idealima. Eugen također želi slobodu, spreman je boriti se za nju, čak i oružanom borbom, ali s odgovarajućim oruž-jem u rukama. Ipak, i on je, kao i većina iliraca, prvenstveno dorastao pravnoj bitci, kojom bi se želio suprotstaviti tuđinu. Nadalje, slika stare kremenjarke slika je ne samo tadašnje, nego i buduće hrvatske borbe koja je potkraj dvadesetoga stoljeća najprije bila oslonjena na zastarjelo oružje u borbi protiv dobro naoružana neprijatelja. Usprkos hrvatskoj nespremnosti, zahvaljujući idealima koji su branitelje pokrenuli u bor-

1 August Šenoa: Vladimir, u Djela Augusta Šenoe, Priredili Dubravko Jelčić i Krsto Špoljar, Globus, Zagreb, 1978., str. 107. i 108.

225ESEJI

bu, makar i slabo naoružane, ali srčane, kraj dvadesetoga stoljeća donio je slobodnu i samostalnu državu.

Književnost je, prema Šenoinu mišljenju, uz umjetničke imala i po-učne nakane, te u tom duhu Eugen nastavlja izricati pouke:

Jedno ne smetni s uma. Ne veseli se, ne žalosti se nikada odviše; kad drugi najviše klikću, kad drugi plaču od zdvojenja, ti, brate, najviše raz-mišljaj i brani se onda od tuđega mnijenja, od tuđega osjećaja. Nikoga ne drži kumirom, jer je svaki takav kumir samo čovjekom koji ima hira, strasti, kao i drugi ljudi, da, možebit krije se za tim likom kukavna duša. Čuvaj se onih koji najviše viču i rogobore: oni su ti kao ludi vojnici, koji ono malo svojega puščanoga praha rastroše u prvi mah, da grmi na sve strane bez cilja, a kad dođe zbiljska pogibelj, bace pušku, kleknu pred neprijateljem i mole sklopljenih ruku za milost. Takvih duša ima kod nas kao blata.2

Ove poučne rečenice, koje Eugen upućuje Vladimiru, podsjećaju na pouke iz drugih Šenoinih djela, primjerice, iz pjesme “Budi svoj”. No, ovdje su one u funkciji Vladimirova pripremanja za odlazak u rat, premda čitatelj o tom odlasku još ništa ne zna i ne može ga naslutiti. U daljnjem vidu, ove su pouke upućene i svakomu čitatelju kao Šenoina načela o kojima vrijedi promisliti, koja bi trebalo usvojiti i pridržavati ih se. Ipak, Šenoa nije ilirac te ilirske poetske zanose i ideale umije kritizirati:

Narod, dok imade pjesnika, živ je, narod mora imati pjesnika, ali cijeli narod ne smije biti pjesnikom, cijeli narod ne smije letjeti po oblacima, jer će golubinja njegova ćud svakomu povjerovati, a svaki će ga pre-variti.3

Za pobjedu nad neprijateljem, zna to Šenoa, potreban je zanos, ali je nužna i trijezna glava koja će dobro osmotriti stanje, promisliti i podu-zeti prave korake. Upravo u pretjeranom zanosu, u izostanku trezvenos-

2 Isto, str. 108.3 Isto, str. 108.

226 OSVIT 101–102

ti Šenoa vidi uzroke hrvatske višestoljetne propasti, to jest prepušteno-sti tuđinu. Spas pronalazi u obitelji koja bi bila izgrađena na poštenim, na domoljubnim osnovama. Zato u didaktičnom tonu nastavlja:

Obitelj neka ti bude tvrđava tvoja; dok ona stoji živa i zdrava na okupu, ne boj se vraga. Svoju ženu, svoju djecu nadahni duhom poštenja, slo-bode i rodoljublja, nitko ti nahuditi neće; pa dođu li gorki časovi na te, obitelj bit će ti sigurnim zaklonom proti svačijoj napasti.4

Ovakvoj valjanoj obitelji autor suprotstavlja sliku Dobranićeve obi-telji. Gospodin Dobranić, čijega sina Kolomana Vladimir poučava, ka-rijerist je koji, premda osjeća nepravdu koja se čini Hrvatima, kako bi očuvao svoj društveni položaj, pristaje uz Mađare, a njegova se supruga Klara odaje raspusnu životu. Sin je razmažen, a kći je poštena, ali u konačnici nesretna osoba te, budući da je najbolja u obitelji, biva izlo-žena nepravdi i prinesena kao žrtva na žrtveniku očeve popustljivosti i majčinih strasti. No, njezina je žrtva uzaludna, jer njihova je obitelj samo izvana bila sjajna, a iznutra je pokvarena, trula, i ništa ju ne može spasiti od propasti.

Pokret 1848. godine

Značajan dio pripovijesti Vladimir Šenoa je posvetio pokretu revo-lucionarne 1848. godine i njegovim posljedicama. Taj je pokret opisan i u epskoj poeziji, primjerice u djelu Pokret godine 1848. i 1849., koje su napisali bosanski franjevci Marijan Šunjić i Martin Nedić (objavili su ga u Carigradu 1851. godine). Premda Šenoa ne zalazi u izravno opisivanje bitaka, on Vladimira šalje u borbu i govori o posljedicama te borbe, kako na njegov život, tako i na živote drugih likova, a to znači na živote mladoga ilirskoga naraštaja. Iz povijesti je poznato da je 1848. godine u Mađarskoj izbila revolucija, a na čelu joj je bio velikomađar Lajos Kossuth pod čijim su vodstvom s vlasti zbačeni Habsburgovci te je osnovana republika. Hrvati, kao i drugi nemađarski narodi, nisu

4 Isto, str. 109.

227ESEJI

podržali revoluciju zbog politike centralizacije i mađarizacije koju je Kossuth pokušavao provesti. Njegov je naum bio stvoriti mađarsku državu koja bi se prostirala „od Karpata do Jadrana“, koja bi bila je-dinstvena, a pri tom se Hrvatskoj ne bi priznavalo dotadašnje pravo na autonomiju. Kossuth je poricao hrvatsko ime i narodnost, a Hrvatima je pokušavao nametnuti mađarski jezik, čime bi ih pomađario. Hrvati su mu se suprotstavili pod vodstvom bana Josipa Jelačića. Jelačićevoj je vojsci pristupio i Šenoin Vladimir, što je autoru dalo mogućnost dovesti ga do otrježnjenja od pretjerane zanesenosti idealima budući da ga je sudjelovanje u krvavim borbama suočilo sa životnom, a i političkom realnošću. Vladimir u jednom pismu Eugenu javlja sljedeće:

Na Dravi uzeše nam naše hrvatske zastave i dadoše crnožute. Šta to znači?, pitam ja. Zar nije kraljevina Hrvatska navijestila rat? Zar nije ta trobojna zastava vrijedna i dostojna da se pronosi svijetom? Jesam li jošte hrvatski junak, ili vojnik pod tuđom komandom?5

Ovo Vladimirovo zdvajanje, ova njegova zbunjenost dokazom je da se u sukobu sa stvarnošću našao najprije zaprepaštenim, a potom i otriježnjenim. Puno vremena za razmišljanje nije bilo; trebalo je ići naprijed, u bitku, a poeziju i ideale ostaviti za sobom. Dok su pjesničke misli ostale obilježjem njegove mladosti, zabilježene na papirima koje je ostavio zaručnici Luciji, dotle je ratna stvarnost od njega stvarala muškarca kojemu je, kao i antičkim junacima, dužnost ići u boj da bi se obranili nacionalni interesi, čak i onda kada oni nisu jasno postavljeni, kada zbunjuju.

Draga i domovina

Ilirci su u svojoj poeziji postavljali ovaj polaritet: na jednoj je strani ljuba, odabranica pjesnikova srca, muza koja ga nadahnjuje i kojoj po-svećuje sve stihove koji mu iz srca naviru, a na drugoj je strani domovi-na, kao ideal koji je nepresušno vrelo nadahnuća i koji mora biti iznad

5 Isto, str. 134.

228 OSVIT 101–102

svakoga osobnoga interesa. U tom smislu pjevao je, primjerice, Stanko Vraz u Đulabijama, koje je i posvetio dragoj (Ljubici iz Samobora) i domovini. Jednako tako i Šenoa u pripovijesti “Vladimir” ukazuje na ovaj polaritet: Vladimir je punim srcem volio Luciju Dobranićevu, ali i domovinu. Premda je bio pred sklapanjem braka, makar je i dobru služ-bu, to jest radno mjesto, imao pred sobom, on se dao izazvati od strane jednoga spletkara, grbavca Milivoja (lik spletkara inače je pokretačem zbivanja i u drugim Šenoinim djelima, primjerice u romanu Zlatarovo zlato Grga je Čokolin pandan Milivoju) te je ostavio dragu da bi se borio za domovinu. Iako je taj motiv napuštanja voljene žene da bi se muškarac odazvao pozivu poglavara ili volji bogova znan još iz anti-ke (primjerice, u Vergilijevoj Eneidi Eneja se odaziva volji bogova te napušta Didonu), Šenoa u Vladimirovoj odluci ukazuje na brzopletost idealista, na njihove nepromišljene čine, ali i na iskonsku potrebu muš-karca da se suprotstavi neprijatelju te da zaštiti sebe i svoje. U takvoj situaciji, naravno, draga ostaje ucviljena, a domovina je zadovoljena.

Zaključak

Zaključno se može reći da je August Šenoa ispisujući pripovijest “Vladimir” ostvario zanimljivo djelo u kojem se s ljubavnom pričom miješaju i promišljanja o društvenim zbivanjima te se na jednom broju stranica donose važni zaključci ne samo o ondašnjem dobu i o ilirizmu, nego o hrvatskom usudu i o politici općenito. S odmakom od oko tride-set godina od događaja o kojima piše, autor ističe potrebu polaganoga napredovanja k cilju, a cilj je hrvatska sloboda. Stoga djelo zaključuje riječima:

‘Mnogo će trebati vremena dok se sve u narodu pročisti, dok bude krep-ko i jasno. Ali bilo što bilo, ti stoj uvijek uz svoj narod, uz pravicu. Ozbiljno vrši svoju dužnost za narod. Budi čitav čovjek!’ Što nećemo mi, doživjet će naša djeca, ali raditi moramo.6

6 Isto, str. 173.

229ESEJI

Ovakvim završnim mislima Šenoa Vladimira oslobađa od ilirskoga idealističkoga zanosa, usmjerava ga realističnomu promatranju svijeta, a to je ne samo u osnovi Šenoine političke misli, nego i u osnovi njego-ve književne poetike koja se nastoji osloboditi romantičarskih zanosa i približiti se realizmu.

231 IN MEMORIAM IN MEMORIAM OSVIT

ANDRIJA VUČEMIL (1939. – 2020.)

kAP SVjETLA U TAMI TRAjAnjA

Ako umre pjesniknebo i zemlja će se poistovjetitii samo će krik i britki tragsvjetla ostati ono što su bili...

(iz poeme Put u nedogled)

Andrija Vučemil rođen je u Oplećanima na Duvanjskom polju. Biti rođen u Duvnu znači biti obilježen zasebnom hrvatskom sudbinom. Dvije sudbine i dvije priče zauvijek će obilježiti tvoje odrastanje i tvoj život. Prva je, dakako, Mijatova. A ja odo potražiti pravde, / kroz boga-ze i tijesne klance. // Tko je junak neka za mnom ide... Druga je, daka-ko, ona kralja Tomislava i priča o njegovoj krunidbi kao san o jednom kraljevstvu.

Iz nemoći i ropstva iskati pravdu i biti spreman žrtvovati se za slo-bodu i istinu, za san o jednom kraljevstvu.

I tako je Andrija iz priča na kojima je ponikao i sam postao priča o kojoj se šapuće. Znak u vremenu. Pobunjeni čovjek u uzama komuniz-ma i Jugoslavije. Od njega su Duvnom kolali tek neki stihovi iznimne snage i poistovjećenja. Čvrsnica se s Vranom došaptava / o tajni koja ječi svemirom.

Što je ta tajna i koja je to tajna? Da bjesmo, jesmo i da ćemo biti.Ja, sin ječmapastorak pšenice.U Duvanjskoj rapsodiji predstavlja se i legitimira. Dubinom koja

seže u prošlo do praiskona i uspravnicom do neba iznad nas. Slutnja koja počiva u tim riječima osvaja srce svakoga Duvnjaka i on kao

OSVIT 101–102232

omam ljen ponavlja stihove intuitivno sluteći njihovu dubinu. I gotovo nikada racionalno ih ne sagledava, nego živi i osjeća:

Ja, sin ječmapastorak pšenice.

Što je to magično što izmiče i što se naslućuje. Kakva je to snaga u dvije žitarice s Duvanjskoga (i drugih) polja. I koji je to odnos koji se izriče između majke i maćehe (sina i pastorka). I ne mora i nije nužno da maćeha bude zla. Često i nije. I često su to žene zlatna srca i velike duše, ali je čedo uvijek bliže od posinka. I nema te nježnosti koja će odmijeniti istinu.

Ječam je očito majka (koje više nema) i pšenica čežnja koja uvijek ima one koji su joj bliži, njezini. Krv njezine krvi i plod njezine utrobe.

Zašto Duvnjaci ove Andrijine stihove doživljavaju kao priču o vla-stitu identitetu, iskaznicu o sebi? Udio vlastite baštine ničim nametnut?!

Riječi jednoga zabranjena pjesnika koji je na smrt naslonjen. I čije riječi ne smiju živjeti s njegovim imenom. I piše potiho Bogumil Lju-buša i Ante Majin. I stvara za neka buduća vremena. Zajedno s Ferdom Vlašićem pokreće Naša ognjišta.

I godine zabrane, i šutnje ne mogu ubiti glas o jednom Andriji koji u Rijeci bdije nad sudbinom jednoga naroda i sanja san o jednom kra-ljevstvu. Vjeruje u neke davne, dogovara stvarne i sanja neke moguće Susrete na Duvanjskom polju.

I kao što kaže, razmatrajući Andrijinu pjesničku sudbinu, Miljenko Mića Stojić: „Što nam poručuje suvremeno hrvatsko pjesništvo? Kao i u svemu drugome, njegovi su izričaji zacijelo mnogoglasni. A tu je opet i pitanje, kada počinje ta suvremenost: prije Domovinskog rata, poslije njega? Važna je ta razdjelnica, budući da se pjesnička sloboda našla u različitim okruženjima. Vidimo to lijepo na primjeru Andrije Vučemila. Koliko god zvučalo protuslovno, i jest, pjesnika Andrije Vučemila ne bi bilo da ne bi toga rata. Bilo bi ga u spomenu njegovih prijatelja na dav-no zabranjenu knjigu i na stihove koji skupljaju prašinu u nekom kutu njegova stana. Hrvatski bojovnici oslobodili su i pjesnika Vučemila. Tiska knjige, nastupa, dobiva nagrade.“

233in memoriam

O, ta toliko žuđena sloboda, taj san o jednom kraljevstvu (ma kako nepotpun) oslobađa pjesnika Andriju i daje mu pravo glasa. Nije to još uvijek ono mjesto i ona pozicija koju on svojim glasom (i stasom: sna-gom riječi i svjedočenja za riječ) zaslužuje. Ali tek počinje teći vrijeme i doći će vode. Izniknut će ponornice u rijeku narodne slobode i mno-goglasja. I Andrija će vremenom postati ono što uistinu bješe sve ove godine u svom (i mom i našem) Duvnu: nepotkupljiv glas istine o pravu na slobodu jednoga porobljena naroda u čežnji da dosegne glas svoga sna o slobodi i jednom kraljevstvu iz sna.

U svojoj knjizi Kompozicija lirske pjesme Josip Užarević (poziva-jući se na Hlebnjikova) tvrdi da lirski početak obično daje emocionalni ključ za čitanje pjesme. Ako je istina, kao što u svojoj knjizi Luk i lira tvrdi Octavio Paz, da je francuski pjesnik Paul Valéry tvrdio da je pjes-ma razvoj jednoga uzvika i da se stoga između njih (uzvika i razvoja) uspostavlja neka vrsta kontradiktorne tenzije i da upravo ta tenzija jest pjesma, što nam ove dvije misli mogu reći o početcima prve, druge i treće pjesme (i njihovim prvim stihovima) zajednička naslova Otok (iz zbirke …Bio jednom jedan otok... Goli otok…):

Navest ću ih jedan za drugim kao da su samo oni (upravo pjesma):Što ću učiniti s tobom, Otoče,Najradije bih o tebi šutioŠto ću ako te zaista više nema

Tri emocionalna ključa za daljnje čitanje, razvoj iz zametka, klica iz sjemena. Godine patnje i zlosilja. Šutnje i muka. I tenzija koja izbija iz svakoga sljedećega retka... I dana, i mjeseca, i godina...

...a što ako te zaista više nema,a tek što ako uopće nisi bioTi, taj otok i to more oko tebe i mene. (Otok III.)

Može se još dugo o nepravdi i patnjama, o prešućenu pjesniku i pre-šućenim žrtvama, o zabranjenim mrtvima i zabranjenim uspomenama...

234 OSVIT 101–102

I kao što u napomeni autora uz zbirku ...Bio jednom jedan otok... Goli otok… i sam kaže: „Zagovornik sam mišljenja da umjetnici ne trebaju objašnjavati svoje djelo, pogotovo pjesnici, ali, budući da se u ovoj zbirci pjesama nalaze pjesme vezane uz prostor i vrijeme koji nisu bili samo prostor i vrijeme, moram pripomenuti čitateljima sljedeće:

Dugogodišnji gospodari života i smrti, gospodari i kreatori ideja i misli, gospodari tijela i duha činili su sve da se Otok zaboravi, prešuti koliko je to moguće i prepusti vremenu da učini svoje. Današnji njihovi sljednici i sljedbenici preobraženi, bolje reći preobučeni, u Europejce i demokrate, branitelje ljudskih prava nastavljaju uporno i sustavno u svojim nastojanjima da se Otok još više minorizira i potpuno devastira.

Bijah tamo punih pet godina...“I tako se iznova stvara tama koja guta i redizajnira ono što je bilo

kako bi iznova mogla pasti silinom obmane i laži koja se uporno ponav-lja. I to je vrijeme koje živimo i o kojem je potrebno govoriti i ne samo pjesničkom riječi.

No, potrebno je ipak kazati koju suvislu o pjesniku Andriji i konač-no ga vratiti matici Riječi kojoj pripada. Onoj hrvatskoj rijeci ljubavi i onoj Riječi s početka svih početaka. Neka mu makar djelić te ljubavi bude uzvraćen opet će zasjati sjajem kakvim je uvijek bio u Duvnu (ma koliko se šutjelo o tom). Postojao je jedan svjetionik u Rijeci, znak u vremenu.

Za raspravu o uključivanju u hrvatsku književnu baštinu opet ću se osloniti na riječi Miljenka Miće Stojića: „Je li ušao u suvremeno hrvat-sko pjesništvo? Ono koje nam se još uporno nameće, ono iz vremena prije Domovinskog rata, meni se čini da ne zna šta će s njim. Pojavio se iznenada u godinama kad je već morao biti ‘dokazani pjesnik’, to što radi dobro radi, neprilagodljiv je i ide uz dlaku... Sve nevolja do nevolje!!! Da imaju malo više poniznosti, prepoznali bi da je i pjesnik Vučemil rukavac mnogoglasja. I nije sam. Ima ih još sličnih njemu u hrvatskom pjesništvu. Postat će sve to jasnije, samo treba ustrajati.“

On, koji je bio i ostao uspravan i dosljedan unatoč svemu, vjeru-jem, dočekat će svoje vrijeme. Kao što ga je dočekala (njegova i naša) Književna Rijeka i kao što je bio i ostao u svom (i našem) Duvnu znak u vremenu.

235in memoriam

...Ako na putu prema konačnom odlaskuna putu smrti.putniče, ne zaustaviš svojkoraki ne kriknešsamo onako kako onikoji sukrikove i riječi spoznaliako ne stanešu šumi kočevskoji ne znaššta taj rov i koga skrivataj rov uz mariborske cesteta šuma maceljskate jame jazovsketa gradiška tvrđavataj jasenovački mračni prostornikad istinom osvijetljenako ne prođeš taj križni putto nezaustavljanje zla kojepokosi cvijet jednog nesretnog narodakoji nije znao kamo idei kamo ga to vode zlotvorii desni i lijevi krajputašikrivo sasvim krivonasađenina cesti kojoj nema kraja... (iz poeme Put u nedogled)

I tako je otišao Andrija da nikad ne ode iz Riječi i pjesme, iz priče o jednom vremenu u kojem je bio kap svjetla u tami trajanja.

Marko Tokić

237Dokumenti

POTPORA DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA HERCEG-BOSNE UZORITOM KARDINALU

VINKU PULJIĆU

Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne oglašava svoj stav u vezi s najavljenom svetom Misom u sarajevskoj Katedrali za subotu 16. svibnja 2020. godine.

Raduje nas dosljednost uzoritoga kardinala Vinka Puljića da slavi sv. Misu u ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za žrtve Blajburške tragedije.

Razumijemo da se ta dosljednost očituje u kršćanskoj dužnosti pre-ma svim preminulim, jer kršćanski je moliti za bližnje pa čak i za ne-prijatelje.

Sv. Misu, kao najsnažniju molitvu, smatramo odgovarajućim činom za odavanje pijeteta svim pobijenim koji su bez suda stradali tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata.

Katedrala Srca Isusova je pravo mjesto za takav čin, jer se tu i tako napokon priznaje puno pravo javnosti žrtvama koje se predugo nije smjelo spominjati eda ne bi izvršiteljima i njihovim sljedbenicima oživ-jela nečista savjest.

Ne razumijemo uzrujavanje svih koji priječe čak i pravo održavanja vjerskih obreda za žrtve. Mi vjerujemo vlastitim ušima i očima i stekli smo uvjerenje, a pomoću činjenica sasvim spoznali da nas ne smiju pokolebati argumenti sile, jer nas drži sila argumenata. A činjenica jest da su u Bleiburgu i na Križnom putu pobijeni ratni zarobljenici i nevini civili ma kako to neki interpretirali.

Upućujemo punu potporu uzoritom kardinalu Vinku Puljiću za slav-ljenje svete Mise u povodu obilježavanja obljetnice događaja na Blei-burgu jer smatramo da je to njegovo ljudsko pravo i sveta dužnost.

U Mostaru 13. svibnja 2020.Predsjednik DHK HB

Ivan Sivrić

DOKuMENTI OSVIT

238 OSVIT 101–102

ZDRAVKO KORDIĆ DOBITNIK ,,NERETVANSKE MASLINE”, 2019.

Književna nagrada ,,Neretvanska maslina” dodjeljuje se najboljoj knjizi objavljenoj prethodne godine, pisanoj hrvatskim standardnim jezikom, i njezinu autoru za postignute visoke književne, estetske i umjetničke domete u tematiziranju potrebe očuvanja prirode, kao i tra-dicijskih, baštinskih vrijednosti bilo kojega hrvatskoga kraja – čime se daje prinos očuvanju materijalne i nematerijalne baštine hrvatskoga na-roda te humanizmu kao temeljnom odnosu života na Zemlji.

Nagrada se sastoji, kao i prethodnih godina – od pisana dokumenta, određena broja litara neretvanskoga ekološki dobivena maslinova ulja i novčana iznosa.

Na ovogodišnji Natječaj prispjelo je šesnaest knjiga. Napominjem da se nagrada Neretvanska maslina dodjeljuje za knjigu objavljenu prethodne godine, što je bilo navedeno u Natječaju, te zbog toga nisu ušle u natjecanje knjige objavljene 2019. godine.

Stručno povjerenstvo radilo je u sastavu: Enerika Bijač, predsjedni-ca, Ljubo Krmek, Ružica Martinović-Vlahović, članovi.

Ovogodišnji dobitnik ,,NERETVANSKE MASLINE” je ZDRAVKO KORDIĆ za zbirku pjesama PROSTORVRIjEME I kRIk, (HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2018.).

Akademik Zdravko Kordić rođen je u Tihaljini (BiH), 1955. go-dine, u Ljubuškom je završio Gimnaziju, u Sarajevu na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju, a na Filozofskom fakultetu u Mostaru doktorirao. Književni rad započeo je pjesmama već 1973., te je iste go-dine i dobitnikom nagrade Šimićevih susreta za ciklus pjesama mladih pjesnika. Od tada do danas objavio je dvanaest zbirki pjesama. Pjesme su mu prevođene na više stranih jezika.

Bogat je njegov književni rad i izvan vlastita pjesništva – te je po-znat kao antologičar i autor književnih zbornika, kao i većega broja knjiga književno kritičke, estetičke i filozofske tematike i kao urednik književnih časopisa. Radio je kao prosvjetni i kulturni djelatnik u širo-kom luku interesa i prinosa. Utemeljio je MH u Mostaru i bio njezinim

239Dokumenti

predsjednikom, sudjelovao u obnavljanju HKD Napredak u Mostaru. Spomenimo još i to da je bio stručni suradnik za prosvjetu i kulturu hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.

Književna kritika dala je obilato svoje mišljenje o Zdravku Kordiću, svrstavajući ga u jedno od najznačajnijih imena suvremenoga bosan-skohercegovačkoga – hrvatskoga pjesništva. Navodim i podatak da je Kordić član DHK HB, Mostar i DHK, Zagreb, te DP BiH i HFD-a, Zagreb.

Knjiga pjesama Prostorvrijeme i krik, koju nagrađujemo ,,Neretvan-skom maslinom” 2019., tematski je višeslojna knjiga koja u potpunosti zaokružuje pjesničko djelo ovoga pjesnika, donoseći prepoznatljiv pri-nos i ton njegova rukopisa: njegovih tema, poruka i pjesničkoga izri-čaja. Kao što nam i sam naslov zbirke kazuje – riječ je o prostoru i vremenu u istosti vremena i prostora, te o svojevrsnu kriku nad prostor-vremenom, odnosno prostorom i vremenom, što je i naslovnica knjige zorno podvukla, uklapanjem Munchove slike ,,Krik”.

Rekla bih da se time sugerira sadržaj, odnosno višeslojna tematika i poruke kojima se bavi pjesnik unutar korica zbirke Prostorvrijeme i krik: od lokalnoga, našega hrvatskoga realnoga prostora i vremena, ali i duhovnoga stanja čovjeka u tom prostoru i vremena u kojem se, i danas, ovdje događa naša povijest, u kojoj se proteže i naše nadpovijesno, sa svim naslagama i mijenama – te se sve sastavlja na globalnoj razini gdje u sudaranju interesa pucaju šavovi svijeta, koji sve više grca u nevolja-ma, pa i ekološke naravi u prirodi, ali i u ljudima koji gube smisao za očuvanje baštine, materijalne i nematerijalne i razvijanje humanizma medu ljudima.

Tematski pojednostavljeno rečeno pjesnik promišlja prostorvrijeme, ali i prostor i vrijeme koje je čovjek spoznao, koje je svijet spoznao – i lokalno i globalno, i kojemu je (osobito danas) nadmoćno upućen, pa i po cijenu degradiranja i uništenja ovoga našega Planeta.

I to je ta točka u kojoj se zbirka Prostorvrijeme i krik dodiruje s ekološkim uspravnicama tako potrebnim za opstanak, ne samo našega hrvatskoga prostora, naše tradicije i baštine, nego i prostora i vremena i svih tih vrijednosti koje čovjek uskraćuje našem planetu Zemlji iz dana

240 OSVIT 101–102

u dan sve više, ogrezao u čežnji za ovozemaljskim dobrima i lagodnim i ispraznim životom, bez razmišljanja gdje, u kakvom vremenu i prosto-ru će živjeti naši potomci poslije nas. I koja duhovna dobra i vrijednosti će naslijediti.

Tako možemo reći da ova poezija sagledava stanje svijeta u putu koji mu je Stvoritelj namijenio i koji je našem oku i umu nedostupan, i ovoga koji je našem oku i umu dostupan i spoznat. Pri tom je pjesnik svoj – našavši se između svojih čvrstih uvjerenja, izgrađenih stavova, te vizija kakve bi – njegov bitak želio uspostaviti u korespondenciji sa svijetom. Osloniti se na univerzalne vrijednosti u kojima dominira razumijevanje, ljubav i dobrota prema čovjeku i prirodi koje nam je taj isti Stvoritelj darovao, dao kao poputbinu da ju nosimo ovim putom – zemljom kojom hodimo, da su nam i eros i tanatos u istosti prostora i vremena, u sveobuhvatnosti kruga kojemu je ishodište samo jedna toč-ka i koji se zatvara u samo jednoj točki u kojoj su eros i tanatos zajedno, odnosno, ujedno.

Zbirka pjesama Prostorvrijeme i krik doista je krik pjesnika Zdravka Kordića prije svega nad duhovnim razvalinama, devastacijom prostora i vremena suvremena svijeta u globalu, s naglaskom na naše stanje. Ova zbirka pjesnikova je opomena, krik iz tišine za čovjekovim otrje-žnjenjem i potrebom usklađivanja života s prirodom, s prostorom, s temeljnim vrijednostima života u kojima vrijeme i prostor moraju živ-jeti sasvim realne ljudske potrebe, ali oslonjene na okomicu i duhovne vrijednosti koje čovjeka čine homo sapiensom okrenutim humanizmu kao temeljnoj vrijednosti života na Zemlji.

Imajući u vidu sve sastavnice književnoga puta, ali i govorno pod-ručje iz kojega je Zdravko Kordić – treba li dodati da je zbirka Prostor-vrijeme i krik pisana blistavim pjesničkim jezikom, u kojem metafora donosi snagu razmišljanja i poruka izrečenih bez patosa, s malo riječi – koje kazuju mnogo o ukupnosti života.

Enerika Bijač7. kolovoza 2019.

241Dokumenti

OSVITČasopis za književnost, kulturu i društvene teme

NakladaDruštva hrvatskih književnika

Herceg Bosne, Mostar

Za nakladnikaIvan Sivrić

UredništvoIvan Baković (izvršni urednik), Ilija Drmić, Lidija Glavaš, Fabijan Lovrić, Antun Lučić, Vlatko Majić, Marko Matić,

Mato Nedić, Ivan Sivrić (glavni urednik), Ružica Soldo, Maja Tomas

LekturaIvan Baković

Računalni slog i tisakFRAM-ZIRAL, Mostar

Časopis Osvit je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/

http://www.ceeol.com

OSVIT, časopis za književnost, kulturu i društvene teme. Adresa ured-ništva: Trg hrvatskih velikana b.b., Hrvatski dom hercega Stjepana Ko-sače, 88 000 Mostar, tel./fax – 0038736324432 e-mail: info@dhkhb.org; Web: www.dhkhb.org Žiroračun Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kod UniCredit banke Mostar: 338 100 22001388 90. Za inozemstvo kod UniCredit ban-ke Mostar: SWIFT UNCRBA 22, 7100-280-48-06-03666-5.

Osvit 101-102 objavljen je uz financijsku potporu Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan Republika Hrvatske.