za vijeća nacionalnih manjina - savjet za nacionalne manjine · i crne gore o zaštiti prava...

Potpora vijećima nacionalnih manjina na područjima posebne državne skrbi

EuropeAid/121774/C/SV/HR:Service Contract No. 2003-0101-010201

Priručnikza vijeća nacionalnih manjina

Lipanj 2007. godine

Ovaj projekt financira Europska Unija.

Projekt provode WYG International Limited i CPM Consulting Group.

EU CARDS 2003

Potpora vijećima nacionalnih manjina na područjima posebne državne skrbi

EuropeAid/121774/C/SV/HR:Service Contract No. 2003-0101-010201

Priručnikza vijeća nacionalnih manjina

Lipanj 2007. godine

Ovaj projekt financira Europska Unija.

Projekt provode WYG International Limited i CPM Consulting Group.

Copyright © 2007 WYG International Limited

Nakladnik:WYG International Limited

Autori:Ljubomir MikićMladen Ivanović

Projektni tim WYG International Limited:Ion Craciunel, voditelj projektnog timaJelena Josić, asistentica voditelja projektnog timaNataša Grbin, voditeljica ureda

Lektura:Ankica Čilas

Grafičko oblikovanje i prijelom:Iva Bilušić

Tisak:Mali Ivica

Naklada:500

Ova je publikacija izrađena uz potporu Europske Unije. Za sadržaj publikacije odgovara isključivo WYG International Limited. Sadržaj publikacije ne odražava stajališta Europske Unije.

Sadržaj

POPIS PROPISA KORIŠTENIH PRI IZRADI PRIRUČNIKA 7 1. UVOD 91.1. SVRHAPRIRUČNIKA 91.2. MANJINSKAPRAVA–općenapomene 10 Štosumanjinskaprava? 10 Zaštosuposebnamanjinskapravapotrebna? 11 Kojijeopsegzaštiteposebnihmanjinskihpravaisloboda? 11 Kakoseposebnamanjinskapravaostvarujuupraksi? 12 Kojisuosnovniizvoriljudskihimanjinskihprava? 12 Tkojemjerodavanzazaštituljudskihimanjinskihprava? 12 Međunarodneorganizacijeimehanizmizaštiteljudskihimanjinskihprava 13

2. ZAŠTITA NACIONALNIH MANJINA U REPUBLICI HRVATSKOJ 172.1. USTAVNIZAKONOPRAVIMANACIONALNIHMANJINA 19 Pojam‘’nacionalnamanjina’’ 19 Pravaislobodenacionalnihmanjina 19 Nadzornadostvarivanjempravaislobodanacionalnihmanjina 21

2.2. OSTVARIVANJEMANJINSKIHPRAVAISLOBODAU REPUBLICIHRVATSKOJ 22 Izjašnjavanjeopripadnostinacionalnojmanjini 22 Uporabaimenaiprezimenanamanjinskomjezikuipismu 22 Dobivanjeosobneiskazniceinamanjinskomjezikuipismu 23 Služenjemanjinskimjezikomipismom,privatnoiujavnojuporabi, teuslužbenojuporabi 23 Odgojiobrazovanjenamanjinskomjezikuipismu 24 Uporabaznamenjaisimbolanacionalnihmanjina 26 Ostvarivanjekulturneautonomije 26 Očitovanjevjereiosnivanjevjerskihzajednica 27 Pristupsredstvimajavnogapriopćavanjaiobavljanjedjelatnostijavnoga priopćavanjanamanjinskomjezikuipismu 27 Samoorganiziranjeiudruživanjeradiostvarivanjazajedničkihinteresa 28 Zastupljenostupredstavničkimtijelimanadržavnojilokalnoj raziniteuupravnimipravosudnimtijelima 29 Sudjelovanjeujavnomživotuiupravljanjulokalnimposlovimapreko vijećaipredstavnikanacionalnihmanjina 32

2.3. SAVJETZANACIONALNEMANJINE 32 ŠtojeSavjetzanacionalnemanjineizbogčegajeosnovan? 32 TkočiničlanstvoSavjetazanacionalnemanjine? 33 KojasupravaiosnovnedjelatnostiSavjetazanacionalnemanjine? 33

3. VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA – opće napomene 353.1. ŠTOSUVIJEĆANACIONALNIHMANJINA? 353.2. OPSEGDJELOVANJAVIJEĆANACIONALNIHMANJINA 373.3. (POJEDINAČNI)PREDSTAVNIKNACIONALNEMANJINE 38

4. OSNIVANJE VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA 414.1. IZBORIZAČLANOVEVIJEĆANACIONALNIHMANJINA 41 Tkomožeizabrativijećenacionalnemanjine? 41 Tkomožepredložitikandidatezačlanovevijećanacionalnemanjine? 42 Tkoraspisujeizborezačlanovevijećanacionalnihmanjina? 42 Pravilazaizborčlanovavijećanacionalnihmanjina 43

4.2. POSTUPAKOSNIVANJAVIJEĆANACIONALNIHMANJINA 44 Konstituiranjevijećanacionalnihmanjina 44 RegistracijavijećanacionalnihmanjinaiupisuRegistar vijećanacionalnihmanjina 44 Upispromjenasjedištaipredsjednikavijećanacionalne manjineuRegistarvijećanacionalnihmanjina 46 5. UNUTARNJA ORGANIZACIJA VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA 475.1. ODREDBEUSTAVNOGZAKONAOPRAVIMANACIONALNIHMANJINA 475.2. BROJČLANOVAVIJEĆA 485.3. STATUTVIJEĆA 495.4. PROGRAMRADAVIJEĆA 495.5. FINANCIJSKIPLANVIJEĆA 505.6. ZAVRŠNIRAČUNVIJEĆA 52

6. SUDJELOVANJE VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA U JAVNOM ŽIVOTU 536.1. USTROJSREDIŠNJEVLASTI 536.1.1.Hrvatskisabor 546.1.2.OpunomoćeniciHrvatskogsaboraodvažnostiza pitanjanacionalnihmanjina 56 Pučkipravobranitelj 56 Pravobraniteljzadjecu 566.1.3.VladaRepublikeHrvatske 576.1.4.StručneslužbeVladevažnezapitanjanacionalnihmanjina 57 Uredzanacionalnemanjine 58 Uredzaljudskaprava 586.1.5.Postupakizradeprijedlogazakonakadajepredlagateljzakona VladaRepublikeHrvatske 59

6.1.6.Postupakdonošenjazakona 60 Prvočitanjezakona 62 Drugočitanjezakona 62 Trećečitanjezakona 626.2. USTROJVLASTINALOKALNOJRAZINI 636.2.1.Jedinicesamouprave 636.2.2.Poslovikojeobavljajujedinicesamouprave 646.2.3.Predstavničkotijelojedinicesamouprave 646.2.4.Izvršnotijelojedinicesamouprave(poglavarstvo) 656.2.5.Obvezejedinicasamoupravepremanacionalnimmanjinama ivijećimanacionalnihmanjina 66 Obvezepremapripadnicimanacionalnihmanjina 66 Obvezepremavijećimanacionalnihmanjina 666.2.6.Uređenjenačina,uvjetaipostupkaostvarenjapravavijeća nacionalnihmanjinaopćimaktimajedinicesamouprave 676.3. DJELOVANJEVIJEĆANACIONALNIHMANJINA 686.3.1.Naknadatroškovainovčanenagradečlanovimavijeća 686.3.2.SuradnjasaSavjetomzanacionalnemanjine 696.3.3.ProvedbanadzoranadprimjenomUstavnogzakonaopravima nacionalnihmanjinaidrugihzakonakojimasuuređenaprava islobodenacionalnihmanjina 706.3.4.Obvezevijećaipredstavnikanacionalnihmanjinapremalokalnimvlastima 716.3.5.Osiguranjevidljivostiradavijeća 72

7. KOORDINACIJE VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA 737.1. TKOMOŽEOSNOVATIKOORDINACIJU? 737.2. NACIONALNAKOORDINACIJA 757.3. NAČINOSNIVANJAKOORDINACIJE 767.4. OVLASTIKOJESEMOGUPRENIJETINAKOORDINACIJE 767.5. REGISTRACIJAKOORDINACIJE 767.6. FINANCIRANJEKOORDINACIJE 77

8. FINANCIRANJE RADA VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA 798.1. PREDUVJETIZAFINANCIRANJERADAVIJEĆANACIONALNEMANJINE 808.2. FINANCIRANJEADMINISTRATIVNIHPOSLOVA 808.3. FINANCIRANJEPROGRAMSKIHAKTIVNOSTI 818.4. FINANCIRANJEIZDRŽAVNOGAPRORAČUNA 818.5. DRUGEMOGUĆNOSTIFINANCIRANJA 81 Odmatičnedržave 81 OddrugihdržavakojeuHrvatskojimajusvojaveleposlanstva 82 Odvlastiteimovineiliobavljanjadjelatnosti 82 Odgospodarskihsubjekata 82 Odzaklada 82

Odmeđunarodnihorganizacija 83 Oddrugihpravnihosobaigrađana 83

8.6. OGRANIČENJAPRIRASPOLAGANJUSREDSTVIMA 84 Sredstvapribavljenaizdržavnogaililokalnogaproračuna 84 Sredstvapribavljenaiskorištavanjemvlastiteimovine(donacija,poklona,nasljedstva idr.),obavljanjemdopuštenihdjelatnostiilinadrugidopušteninačin 84 9. KORISNI KONTAKTI 859.1. NACIONALNEORGANIZACIJEIINSTITUCIJE 859.2. MEĐUNARODNEORGANIZACIJEIINSTITUCIJE 87

PRILOZI 89

Prilog1. Tekst Deklaracije UN-a o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama 91Prilog2. Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina 93Prilog3. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima 99Prilog4. Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zaštiti mađarske manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Republici Mađarskoj 109Prilog5. Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o zaštiti manjina 113Prilog6. Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj 115Prilog7. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina 119Prilog8. Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj 129Prilog9. Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj 134Prilog10. Pravilnik o obrascima i načinu vođenja Registra vijeća nacionalnih manjina 137Prilog11. Obrazac Zahtjeva za upis u Registar vijeća nacionalnih manjina 140Prilog12. Obrazac Zahtjeva za upis promjena u Registar vijeća nacionalnih manjina 141Prilog13. Primjerak statuta vijeća nacionalne manjine 142Prilog14. Praktični primjeri programa rada vijeća nacionalnih manjina 147Prilog15. Praktični primjeri financijskih planova vijeća nacionalnih manjina 154Prilog16. Pravilnik o naknadi troškova i nagradi za rad članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina 157

POPIS PROPISA KORIŠTENIH PRI IZRADI PRIRUČNIKA (premaredoslijedupojavljivanjautekstu)

– Ustav Republike Hrvatske (NN, br. 41/01 – pročišćeni tekst)– Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (NN, br. 155/02)– Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina (NN, br. 51/00, 56/00)– Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (NN, br. 51/00)– Zakon o osobnom imenu (NN, br. 69/92)– Zakon o državnim maticama (NN, br. 96/93)– Naputak za provedbu Zakona o državnim maticama i upisu posvojenja u maticu rođenih (NN, br. 202/03)– Zakon o osobnoj iskaznici (NN, br. 11/02, 122/02)– Zakon o kaznenom postupku (NN, br. 62/03 – pročišćeni tekst, 115/06)– Zakon o parničnom postupku (NN, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)– Zakon o općem upravnom postupku (NN, br. 53/91)– Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi (NN, br. 10/97)– Zakon o osnovnom školstvu ( NN, br. 69/03 – pročišćeni tekst, 76/05)– Zakon o srednjem školstvu (NN, br. 69/03 – pročišćeni tekst, 81/05) – Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, br. 123/03, 198/03, 105/04)– Zakon o udrugama (NN, br. 88/01, 11/02)– Zakon o zakladama i fundacijama (NN, br. 36/95, 64/01) – Zakon o ustanovama (NN, br. 76/93, 29/97, 47/99)– Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN, br. 83/02)– Zakon o medijima (NN, br. 59/04)– Zakon o elektroničkim medijima (NN, br. 122/03)– Zakon o telekomunikacijama (NN, br. 122/03, 158/03, 60/04)– Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji (NN, br. 25/03)– Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor (NN, br. 69/03 – pročišćeni tekst, 19/07)– Zakon o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN, br. 44/05 – pročišćeni tekst) – Zakon o sustavu državne uprave (NN, br. 190/03 – pročišćeni tekst, 199/03)– Zakon o državnim službenicima (NN, br. 92/05, 142/06)– Zakon o sudovima (NN, br. 150/05, 16/07)– Zakon o državnom odvjetništvu (NN, br. 51/01, 16/07, 20/07)– Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi (NN, br. 33/01, 60/01, 129/05)– Kazneni zakon (NN, br. 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04, 84/05, 71/06)– Odluka Vlade Republike Hrvatske o raspisivanju izbora za članove vijeća

nacionalnih manjina u jedinicama samouprave (NN, br. 64/03)– Odluka Vlade Republike Hrvatske o raspisivanju izbora za predstavnika nacionalne manjine u jedinici samouprave (NN, br. 64/03)– Odluka Vlade Republike Hrvatske o davanju ovlaštenja za sazivanje konstituirajućih sjednica vijeća nacionalnih manjina (NN, br. 97/03)– Odluka Vlade Republike Hrvatske o davanju ovlaštenja za sazivanje konstituirajućih sjednica vijeća nacionalnih manjina izabranih na dopunskim odnosno ponovljenim zborima (NN, br. 44/04)– Pravilnik o obrascima i načinu vođenja Registra vijeća nacionalnih manjina (NN, br. 120/03)– Poslovnik Hrvatskog sabora (NN, br. 6/02, 41/02, 91/03 i 58/04)– Zakon o Vladi (NN, br. 101/98, 15/00, 117/01 i 199/03)– Uredba o Uredu za nacionalne manjine (NN, br. 70/01, 189/03 i 27/07)– Uredba o Uredu za ljudska prava (NN, br. 22/01, 70/01 i 3/06)– Poslovnik Vlade Republike Hrvatske (NN, br.107/00 – pročišćeni tekst, 24/01 i 22/05)– Zakon o Gradu Zagrebu (NN, br. 62/01)– Pravilnik o naknadi troškova i nagradi za rad članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina (NN, br. 24/06)– Zakon o sustavu državne uprave (NN, br. 190/03 – pročišćeni tekst i 199/03)– Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN, br. 49/02 – pročišćeni tekst)– Zakon o upravnim sporovima (NN, br. 53/91, 9/92 i 77/92)– Zakon o porezu na dohodak (NN, br. 177/04)– Zakon o porezu na dobit (NN, br. 177/04)– Zakon o javnoj nabavi (NN, br. 117/01, 197/03 i 92/05)

�1. Uvod

1.1. SVRHA PRIRUČNIKA

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine prvi je put u pravni sustav Republike Hrvatske uveo institucije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Njihov je osnovni, zakonom utvrđeni cilj, osigurati sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i zastupati interese nacionalnih manjina na razini jedinica lokalne i područne samouprave u kojima su osnovane.

Proces uvođenja tih specifičnih manjinskih institucija u pravni i politički život Republike Hrvatske počeo je nakon održavanja prvih izbora za vije-ća i predstavnike nacionalnih manjina u svibnju 2003. godine. Priprema i održavanje izbora, ali i procesi konstituiranja, registriranja i početak rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina pokazali su se problematičnim u mnogobrojnim slučajevima.

Nedovoljno poznavanje i razumijevanje postojećega zakonskog okvira, ogra-ničena stručno-tehnička pomoć i nedostatna informiranost te nepostojanje ranije prakse neka su od pitanja s kojima su se članovi vijeća i pojedinačni predstavnici nacionalnih manjina suočili na samom početku obnašanja svojih mandata. Ti se problemi, uz probleme osiguravanja sustavnog i adekvatnog financiranja te prihvaćanja vijeća i predstavnika nacionalnih manjina kao relevantnih partnera lokalnim vlastima, često negativno odražavaju i na učinkovitost njihova rada i ostvarivanje ciljeva koji su se njihovim uspostav-ljanjem namjeravali postići.

10

Ovaj je priručnik izrađen u okviru EU CARDS 2003 projekta ‘’Potpora vijećima nacionalnih manjina na područjima posebne državne skrbi’’, koji je inicirala i financijski podržala Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj. Njegova je osnovna svrha pružiti potporu učinkovitom djelovanju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Priručnik je, prije svega, namijenjen članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina, ali i lokalnim i područnim vlastima, kao praktično i operativno oru-đe u njihovu svakodnevnom radu.

Sadržaj priručnika temelji se na analizi potreba koja je, također u sklopu istoga projekta, prethodila njegovoj izradi, te na višekratnim konzultacijama koje su tijekom izrade priručnika provedene s relevantnim dionicima. Težnja autora bila je pružiti osnovne informacije važne za djelovanje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, na jednostavan način predstaviti relevantni zakonski okvir te dati praktične upute za uspješno djelovanje vijeća i predstavnika na-cionalnih manjina, uz osvrt na odabrane primjere iz dosadašnje prakse.

Priručnik je sadržajno podijeljen na devet tematskih cjelina. Nakon općenitih uvodnih napomena o manjinskim pravima slijedi poglavlje o pita-njima zaštite nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Četiri su sljedeća poglavlja posvećena općim informacijama o statusu, svrsi i djelatnostima vijeća i predstavnika nacionalnih manjina; izborima za članove vijeća i pred-stavnike nacionalnih manjina te osnivanju vijeća; unutarnjoj organizaciji vijeća i postupcima donošenja odluka te sudjelovanju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u javnom životu na nacionalnoj i lokalnoj razini. Za-vršna poglavlja obrađuju teme vezane za osnivanje i djelovanje koordinaci-ja vijeća nacionalnih manjina, financiranje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te suradnju i mogućnosti umrežavanja. Na kraju priručnika navedeni su korisni kontakti odabranih nacionalnih i međunarodnih institucija.

1.2. MANJINSKA PRAVA – OPĆE NAPOMENE

Što su manjinska prava?

Manjinska je prava moguće odrediti kao skup posebnih mjera koje služe zašti-ti, očuvanju i unapređenju nacionalnih ili etničkih, kulturnih, jezičnih i vjer-skih identiteta i posebnosti manjinskih skupina i osoba koje tim skupinama pripadaju te ostvarivanju njihove pune integracije u društveni, gospodarski i javni život na načelima jednakosti i nediskriminacije u pristupu i ostvarivanju različitih prava.

Posebne mjere podrazumijevaju poduzimanje specifičnih zakonodavnih, upravnih, različitih akcijskih i drugih primjerenih aktivnosti. Poduzimanje posebnih mjera naziva se ‘’afirmativnom akcijom’’ ili ‘’pozitivnom diskriminacijom’’.

11Poduzimanjem mjera afirmativne akcije u odnosu na određenu manjinsku skupinu i njezine pripadnike ne sužavaju se ili ograničavaju prava većin-skog naroda ili drugih manjinskih skupina. Afirmativna akcija, dakle, ne predstavlja oblik negativne diskriminacije.

Manjinska su prava ljudska prava i poimaju se kao nadgradnja nad temeljnim ljudskim pravima pripadnika manjina.

Članak 3. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina:‘’Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (u daljem tekstu: pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna ljudska prava i slo-bode, nedjeljiv su dio demokratskog sustava Republike Hrvatske i uživaju posebnu potporu i zaštitu, uključujući i posebne mjere u korist nacionalnih manjina.’’

Zašto su posebna manjinska prava potrebna?

Potreba za postojanjem i ostvarivanjem posebnih manjinskih prava proizlazi iz podređenoga položaja koji manjine imaju u odnosu na većinski narod. Ta se podređenost može ogledati ne samo u manjoj brojnosti u odnosu na većinski narod već i u manjem ekonomskom, političkom, kulturnom i drugim vrstama utjecaja koje pojedine manjinske skupine i njezini pripadnici ostva-ruju u široj zajednici. Manjinske su skupine i njihovi pripadnici nerijetko izloženi nerazumijevanju, marginalizaciji, diskriminaciji, pa čak i različi-tim oblicima nesnošljivosti što utječe na problem njihova opstanka i njihove integracije u društvo.

Poduzimanjem posebnih mjera i ostvarivanjem specifičnih manjinskih prava teži se osigurati uvjete za opstanak manjinskih skupina te njihovu integraciju u širu zajednicu uz očuvanje vlastitog identiteta i uz sprječavanje nedobro-voljne asimilacije. Posebnim se mjerama stvaraju jednake mogućnosti svih osoba da ostvare svoja prava, bez obzira na postojeće razlike.

Koji je opseg zaštite posebnih manjinskih prava i sloboda?

Temeljna osobna, politička, ekonomska, socijalna i kulturna ljudska prava i slobode jamčeni su svakom čovjeku, a samim tim i pripadnicima manjinskih skupina.

Zaštita posebnih manjinskih prava i sloboda najčešće se odnosi na jamstva u područjima uporabe manjinskog jezika i pisma; obrazovanja na manjinskom jeziku i pismu; očuvanja, njegovanja i iskazivanja vlastite kulture ispovije-danja religije kojoj pripadaju; slobode samoudruživanja i samoorganiziranja; obavljanja informativnih djelatnosti na manjinskom jeziku i pismu; osigura-nja sudjelovanja u javnom životu i poslovima; i sl.

12Kako se posebna manjinska prava ostvaruju u praksi?

Manjinska prava, u načelu, ne predstavljaju kolektivna, tj. prava manjinskih skupina. Ona se, kao ljudska prava, odnose na prava pojedinaca, pripadnika manjina. Pripadnici manjina, međutim, svoja manjinska prava mogu u praksi ostvarivati samostalno, ali i u zajednici s drugim pripadnicima manjinske skupine kojoj pripadaju.

Članak 7. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina:‘’Republika Hrvatska osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koja oni uživaju pojedinačno ili zajedno s drugim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj manjini, a kada je to određeno ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom, zajedno s pri-padnicima drugih nacionalnih manjina...’’

Ostvarivanje i opseg ostvarivanja posebnih manjinskih prava ovisi, među ostalim, o iskazivanju specifičnih interesa i potreba pojedine manjine.

Koji su osnovni izvori ljudskih i manjinskih prava?

Osnovni izvori temeljnih ljudskih i manjinskih prava mogu se podijeliti na međunarodne i nacionalne.

Osnovni međunarodni izvori ljudskih i manjinskih prava međunarodni su ugovori, koji su obvezujući za sve države koje su im pristupile.

Važni su međunarodni izvori, iako formalnopravno neobvezujući, i međunarodni običaji, tj. međunarodno običajno pravo te izjave, stajališta, pre-poruke i načela koja su donesena pod okriljem međunarodnih organizacija.

Osnovne nacionalne izvore predstavljaju Ustav, zakoni i specifične politike prihvaćene na razini države.

Tko je mjerodavan za zaštitu ljudskih i manjinskih prava?

Ostvarivanje i zaštita temeljnih ljudskih i posebnih manjinskih prava nalaze se, prije svega, u ovlasti institucija nacionalnih država. Poštovanje prava i načela koje su države preuzele pristupanjem međunarodnim ugovorima nadziru specijalizirana tijela koja su uspostavile međunarodne organizacije u čijem su okrilju predmetni ugovori i nastali. U određenim se slučajevima, i pod određenim uvjetima, pojedinci koji smatraju da se njihova ljudska prava krše, mogu za zaštitu obratiti i stalnim međuna-rodnim sudištima, poput Europskog suda za ljudska prava.

13Međunarodne organizacije i mehanizmi zaštite ljudskih i manjinskih prava

U nastavku slijede kratke informacije o Organizaciji ujedinjenih naroda (OUN), Vijeću Europe (VE), Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Europskoj Uniji (EU) te ograničeni pregled najvažnijih instrumenta i institucija za zaštitu ljudskih i manjinskih prava koji su razvijeni i usposta-vljeni u sklopu pobrojenih međunarodnih međuvladinih organizacija.

Organizacija ujedinjenih naroda

OUN je najmasovnija i najvažnija međunarodna organizacija za osiguravanje međunarodnog mira i stabilnosti, poticanje socijalnog i ekonomskog razvoja te za promociju i zaštitu ljudskih prava na svjetskoj razini.Pod okriljem OUN-a godine 1992. donesena je Deklaracija UN-a o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manji-nama. Deklaracija predstavlja prvi međunarodni dokument u potpunosti posvećen manjinskim pravima.

Pregled temeljnih mehanizama za zaštitu ljudskih i manjinskih prava u sklopu OUN-a

Ugovor Status Stručno nadzorno tijelo U RH na snazi od

Međunarodnipaktograđanskimipolitičkimpravima

pravnoobvezujućizasvedržavestranke

ugovora

Odborzaljudskaprava08.10.1991.

Međunarodnipaktogospodarskim,socijalnimikulturnimpravima

pravnoobvezujućizasvedržavestranke

ugovora

Odborzaekonomska,socijalnaikulturnaprava 08.10.1991.

Međunarodnakonvencijaoukidanjusvihoblikarasnediskriminacije

pravnoobvezujućazasvedržavestranke

ugovora

Odborzaukidanjesvihoblikarasnediskriminacije 12.10.1992.

Konvencijaprotivtorture pravnoobvezujućazasvedržavestranke

ugovora

Odborzaborbuprotivtorture08.10.1991.

Konvencijaoukidanjusvihoblikadiskriminaciježena


ugovora

Odborzaukidanjediskriminaciježena 09.10.1992.

Konvencijaopravimadjeteta pravnoobvezujućazasvedržavestranke

ugovora

Odborzapravadjeteta08.10.1991.

Deklaracija (izjava) Status Stručno tijeloOpćadeklaracijaoljudskimpravima

pravnoneobvezujuća

Deklaracijaovjerskojtoleranciji

pravnoneobvezujuća

DeklaracijaUN-aopravimaosobakojepripadajunacionalnimilietničkim,vjerskimijezičnimmanjinama

pravnoneobvezujuća Radna skupina za manjine:–vršinadzornadprimjenomDeklaracije;–doprinosirješavanjuproblema;–dajepreporukezaunaprjeđenjepravaizaštitumanjina.Neovisni stručnjak za prava manjina:–promoviraprimjenuDeklaracije;–surađujesvladamainevladinimorganizacijama.

14

Pregled temeljnih mehanizama za zaštitu ljudskih i manjinskih prava u sklopu VE-a

Ugovor Status Nadzorno tijelo U RH na snazi od

Europskakonvencijazazaštituljudskihpravaitemeljnihsloboda


ugovora

Europskisudzaljudskaprava05.11.1997.

Okvirnakonvencijazazaštitunacionalnihmanjina


ugovora

OdborministaraVE-a(uzpomoćSavjetodavnogodboraOkvirnekonvencijekojičineneovisnistručnjaci)

01.02.1998.

Europskapoveljaoregionalnimilimanjinskimjezicima


ugovora

OdborministaraVE-a(uzpomoćOdborastručnjakazapraćenjeiocjenuprimjeneEuropskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicimakojičineneovisnistručnjaci)

01.03.1998.

Vijeće Europe

Vijeće Europe najvažnija je međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava, razvoj demokracije i poštovanje načela vladavine prava u Europi.

Pod okriljem VE-a godine 1998. stupila je na snagu Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina. Taj je dokument prvi međunarodni pravno obvezujući instrument za zaštitu manjinskih prava.

Sukladno Zakonu o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, odredbe iste se u Republici Hrvatskoj odnose na talijanski, srpski, mađarski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski jezik.

VE je uspostavio i dvije neovisne institucije bitne za zaštitu ljudskih prava: 1. Europsku komisiju protiv rasizma i netolerancije čiji je osnovni zadatak borba protiv rasizma, antisemitizma, ksenofobije i etolerancije iz perspektive zaštite ljudskih prava te2. povjerenika za ljudska prava čiji je mandat promicati zaštitu ljudskih prava u zemljama članicama VE-a.

Europska Unija

EU je čvrsto privržen vrijednostima ljudskih prava i demokracije koje su ugrađene i u njegove temeljne dokumente. EU je u svom okrilju razvio pravne standarde za sprječavanje različitih oblika diskriminacije (Direktiva o rasnoj jednakosti, Direktiva o uspostavljanju općeg okvira za jednak tretman pri zapošljavanju, direktive o spolnoj jednakosti), dok se na području ljud-skih i manjinskih prava oslanja na standarde i mehanizme nadzora razvijene unutar drugih međunarodnih organizacija, poput VE-a.

15

Ugovor o Europskoj Uniji upućuje na primjenu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svim državama članicama. Poveljom o temeljnim pravima EU-a, koja je proglašena 2000. godine, promiče se jednakost svih pred zakonom, zabranjuje diskriminacija i zahtijeva od država članica da štite kulturnu, vjersku i jezičnu različitost.

EU je uspostavio Europski centar za praćenje rasizma i ksenofobije, agenciju EU-a koja prikuplja, analizira i pruža informacije i podatke o rasizmu, kse-nofobiji i antisemitizmu u državama članicama te razvija strategije za sprje-čavanje i suprotstavljanje tim pojavama. Od 1. ožujka 2007. godine Europski je centar za praćenje rasizma i ksenofobije prerastao u Agenciju EU-a za te-meljna prava kojoj je osnovni cilj pružanje potpore i ekspertize relevantnim institucijama i vlastima te državama članicama EU-a kako bi se pri provedbi zakona EU-a osiguralo poštovanje temeljnih prava.

Europski centar za praćenje rasizma i ksenofobije počeo je 2006. godine provedbu projekta ‘’Informativna mreža o rasizmu i ksenofobiji u država-ma kandidatkinjama Hrvatskoj i Turskoj’’. Projektom se u Hrvatskoj teži podići javna svijest ključnih nacionalnih dionika o antidiskriminacijskim politikama i zakonodavstvu EU-a.

Poštovanje ljudskih i manjinskih prava moraju ispuniti i države kandidati za članstvo u EU. U Kopenhaškim kriterijima za članstvo u EU iz 1993. god. navodi se kako ‘’članstvo (u EU) zahtijeva da je zemlja kandidat do-stigla stabilnost institucija koje garantiraju demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i poštovanje i zaštitu manjina’’. Stanje ljudskih i manjinskih prava u državama kandidatima i potencijalnim kandidatima za članstvo u EU razmatraju se u redovitim godišnjim izvješćima koje objavljuje Euro-pska komisija.

Organizacija za europsku sigurnost i suradnju

OESS-ova osnovna načela djelovanja jesu sigurnost i suradnja među drža-vama članicama. OESS-ovo je djelovanje na uspostavljanju opće sigurno-sti usko povezano s pitanjima poštovanja ljudskih i manjinskih prava. Sve države članice OESS-a moraju poštovati obveze preuzete iz međunarodnih ugovora za zaštitu ljudskih i manjinskih prava kojima su pristupile. Države članice moraju poštovati i političke obveze i relevantne standarde OESS-a koji se temelje na međunarodnim standardima razvijenima u okviru drugih međunarodnih organizacija.

Pri OESS-u je uspostavljena institucija Visokoga povjerenika za nacionalne manjine. Njegovo je djelovanje usmjereno na sprječavanje i iznalaženje rješe-nja za međuetničke napetosti i sukobe koji uključuju manjine. Visoki povje-renik ne predstavlja tijelo za nadzor nad primjenom međunarodnih standarda za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, već se njima koristi kao temeljem za preporuke za smirivanje međuetničkih napetosti i sprječavanje sukoba u najranijoj fazi.

16 Ured Visokog povjerenika za nacionalne manjine objavio je niz preporuka državama članicama OESS-a u područjima ostvarivanja prava nacionalnih manjina koje imaju važnost za njegov mandat:

● Haške preporuke o pravu nacionalnih manjina na obrazovanje● Preporuke iz Osla o pravu nacionalnih manjina na uporabu vlastitog jezika● Preporuke iz Lunda o učinkovitu sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom životu● Smjernice o uporabi manjinskih jezika u elektroničkim medijima● Preporuke za rad policije u multietničkim društvima.

Praćenje i razmatranje stanja ljudskih i manjinskih prava u državama članicama OESS-a na dnevnom je redu redovitih godišnjih sastanaka Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava.

17

2. Zaštita nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska preuzela je obveze poštovanja ljudskih i manjinskih prava u odnosu na sve svoje građane. Te se obveze temelje na nacionalnom ustavno-pravnom poretku te načelima i odredbama međunarodnih ugovora kojima je Republika Hrvatska pristupila i koji čine integralni dio nacionalnog zakonodavstva.

Ravnopravnost građana koji pripadaju nacionalnim manjinama s pripadnicima većinskog naroda jamčena je Ustavom Republike Hrvatske.

Iz Ustava Republike Hrvatske – Izvorišne osnove:‘’…Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.’’

Ustav zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Članak 3. stavak 2. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina:‘’Etnička i multikulturna raznolikost i duh razumijevanja, uvažavanja i tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike Hrvatske.’’

Ustav, nadalje, propisuje da se ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuju ustavnim zakonom.

Uz to što je pristupila svim relevantnim ugovorima u okrilju međunarodnih organizacija, UN-a i VE-a, Republika Hrvatska je i stranka međudržavnih bilateralnih ugovora o međusobnoj zaštiti manjina koji su zaključeni s Re-publikom Mađarskom, Republikom Italijom te Srbijom i Crnom Gorom.

18

Zakoni koji su u potpunosti posvećeni zaštiti i ostvarivanju prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj jesu:

● Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (2002.);● Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (2000.);● Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (2000.).

Propisi važni za ostvarivanje i zaštitu pojedinih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj sastavni su dio određenih zakona o kojima će više informacija biti dano u odjeljku 2.2. ovoga priručnika – Ostvarivanje manjinskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj.

U Republici Hrvatskoj primjenjuju se i dokumenti Vlade Republike Hrvatske koji nemaju karakter zakona, a odnose se na ostvarivanje i zaštitu prava romske manjine u Republici Hrvatskoj te srpske i drugih manjina na području hrvatskoga Podunavlja:

1. Nacionalni program za Rome (2003.) i Akcijski plan Desetljeća za uklju-čivanje Roma 2005. – 2015. (2005.) Vlada je donijela imajući u vidu speci-fičan položaj i probleme s kojima se susreću pripadnici romske nacionalne manjine te potrebu za njihovom sveobuhvatnom integracijom u hrvatsko društvo,

2. Pismo namjera hrvatske Vlade Vijeću sigurnosti UN-a o dovršenju mirne reintegracije područja pod prijelaznom upravom UNTAES-a (1997.).

1�

2.1. USTAVNI ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina stupio je na snagu u prosincu 2002. godine. Donošenjem Ustavnog zakona stvoren je sveobuhvatni pravni okvir za zaštitu prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj te je ispunjena jedna od međunarodnih obveza koju je Republika Hrvatska prihvatila članstvom u Vijeću Europe.

Pojam “nacionalna manjina”

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina definirao je nacionalnu manjinu kao skupinu pojedinaca čiji pripadnici imaju sljedeća obilježja:

● državljani su Republike Hrvatske, ● tradicionalno su nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske,● imaju specifična etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana,● skazuju želju za očuvanjem svojih specifičnih obilježja.

Prava i slobode nacionalnih manjina

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina zajamčeno je ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koja se odnose na:

● slobodno izjašnjavanje o pripadnosti nekoj nacionalnoj manjini u Republici Hrvatskoj;● pravo na uporabu svog imena i prezimena na jeziku kojim se služe te da ono bude službeno priznato njima i njihovoj djeci upisom u matične knjige i druge službene isprave;● pravo da im se obrazac osobne iskaznice tiska i popunjava i na jeziku i pismu kojim se služe;● služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;● odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;● uporabu svojih znamenja i simbola;● ostvarivanje kulturne autonomije održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;● pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;● pristup sredstvima javnoga priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnoga priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;● samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;● zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini te u upravnim i pravosudnim tijelima;● sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima preko vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;● zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.

20

StanovništvoRepublikeHrvatskepremanarodnostipremarezultatimapopisastanovništvaiz2001.(izvor:Državnizavodzastatistiku)

Stanovništvo Struktura%

Ukupno 4.437.460 100Hrvati 3.977.171 89,63Nacionalnemanjine(ukupno) 331.383 7,47Albanci 15.082 0,34Austrijanci 247 0,01Bošnjaci 20.755 0,47Bugari 331 0,01Crnogorci 4.926 0,11Česi 10.510 0,24Mađari 16.595 0,37Makedonci 4.270 0,10Nijemci 2.902 0,07Poljaci 567 0,01Romi 9.463 0,21Rumunji 475 0,01Rusi 906 0,02Rusini 2.337 0,05Slovaci 4.712 0,11Slovenci 13.173 0,30Srbi 201.631 4,54Talijani 19.636 0,44Turci 300 0,01Ukrajinci 1.977 0,04Vlasi 12 0,00Židovi 576 0,01Ostali 21.801 0,49Nisuseizjasniliusmislunacionalnepripadnosti(ukupno)

89.130 2,01

Odtogaregionalnapripadnost

9.302 0,21

Nepoznato 17.975 0,41

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina propisuje i opću zaštitu pripadnika nacionalnih manjina od diskriminacije temeljene na pripadnosti nacionalnoj manjini.

Članak 4. stavak 4. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina:‘’Zabranjuje se bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj manjini. Pripadnicima nacionalnih manjina jamči se jednakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita.’’

Ostvarivanje određenih manjinskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj može se temeljiti na nekoliko kriterija:

● brojčanoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ili na nekom njezinu području

21

Članak 4. stavak 5. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina:‘’Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.’’

● stečenim pravima i

Utvrđivanje i ostvarivanje određenih manjinskih prava s osnove stečenih prava nije detaljnije regulirano Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Jasna definicija pojma ‘’stečena prava’’ u smislu provedbe odredbi Ustavnog i posebnih zakona ne postoji.

Ta bi praznina u nekim slučajevima mogla otvoriti pitanja vezana za utvrđivanje i ostvarivanje manjinskih prava i sloboda na temelju stečenih prava!

● međunarodnim ugovorima.

Članak 140. Ustava Republike Hrvatske:‘’Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Usta-vom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.’’

Nadzor nad ostvarivanjem prava i sloboda nacionalnih manjina

Nadzor nad ostvarivanjem prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koje su utvrđene Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i posebnim zakonima provode ovlaštena tijela državne uprave, čiji rad usklađuje Vlada Republike Hrvatske.

Vladina je dužnost najmanje jedanput u godini Hrvatskom saboru podnijeti izvješće o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Detaljnije informacije o provedbi nadzora nad primjenom zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina nalaze se u odjeljku 6.3.3. ovog priručnika.

22

2.2. OSTVARIVANJE MANJINSKIH PRAVA I SLOBODA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini

Pravo i sloboda da se izjašnjavaju o pripadnosti nekoj nacionalnoj manjini jamčeni su svim građanima Republike Hrvatske. U praktičnom smislu to znači da se svaki pripadnik nacionalne manjine može slobodno izjasniti o svojoj etničkoj pripadnosti i da nitko nema pravo spriječiti ga u tome.

Relevantni propisi:● članak 15. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske● članak 4. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Kazneni zakon (članak 106. stavak 2.) propisuje da će se kazniti svatko tko pripadniku naroda, etničke i nacionalne zajednice ili manjine uskrati ili ograniči pravo na slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti ili na kulturnu autonomiju.

Uporaba imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu

Pripadnicima nacionalnih manjina jamči se pravo da upotrebljavaju svoje ime i prezime na manjinskom jeziku i pismu te da im ono, njima i njihovoj djeci, službeno bude priznato upisom u matične knjige i druge službene isprave.

Relevantni propisi:● članak 9. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina

! Postupak određivanja i promjene osobnog imena hrvatskih državljana uređen je Zakonom o osobnom imenu.

! Vođenje državnih matica provodi se sukladno sa Zakonom o državnim mati-cama, a način rada u vođenju i čuvanju državnih matica i spisa, ostvarivanje prava uvida u državne matice i spise, način izdavanja izvadaka i potvrda iz državnih matica te obnavljanje uništenih ili nestalih državnih matica propisani su Naputkom za provedbu Zakona o državnim maticama i upisu posvojenja u maticu rođenih.

Ishodovanje dvojezičnih izvadaka ili potvrda iz državnih matica i drugih javnih isprava te tiskanje dvojezičnih obrazaca koji se upotrebljavaju u službene svrhe moguće je ostvariti u matičnim uredima ili drugim insti-tucijama na području jedinica lokalne samouprave u kojima je statutima, uz službenu uporabu hrvatskoga jezika i latiničnoga pisma, propisana i slu-žbena uporaba jezika i pisma određene nacionalne manjine.

Dvojezične javne isprave izdaju se isključivo na zahtjev pripadnika određene nacionalne manjine.

23

Dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu

Obrazac osobne iskaznice tiska se na hrvatskom i engleskom jeziku i latiničnim pismom, a popunjava se samo na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom.

Pripadnicima nacionalnih manjina jamči se pravo da ishoduju osobnu iskaznicu na obrascu koji je, uz hrvatski jezik i latinično pismo, tiskan i popunjen i na manjinskom jeziku i pismu.

Relevantni propisi:● članak 9. stavak 2. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina● članak 8. Zakona o osobnoj iskaznici.

Pripadnici nacionalnih manjina pravo da im se obrazac osobne iskaznica tiska i popuni i na manjinskom jeziku i pismu kojim se služe mogu ostvariti na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Dakle, ostvarivanje tog prava nije ograničeno na područje jedinica lokalne samouprave u kojima je statu-tima, uz službenu uporabu hrvatskog jezika i latiničnoga pisma, propisana i službena uporaba jezika i pisma određene nacionalne manjine.

Obrazac osobne iskaznice tiska se i popunjava i na manjinskom jeziku i pismu isključivo na zahtjev pripadnika određene nacionalne manjine.

Služenje manjinskim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi te u službenoj uporabi

Pripadnici nacionalnih manjina imaju se pravo služiti svojim manjinskim jezikom i pismom u privatnoj i javnoj komunikaciji. Uz pravo na uporabu manjinskog jezika i pisma u privatnoj i javnoj komunikaciji, manjinski je je-zik i pismo moguće rabiti i službeno, u komunikaciji s javnim institucijama.

Ravnopravna službena uporaba manjinskog jezika i pisma, uz službenu uporabu hrvatskoga jezika i latiničnoga pisma, može se ostvariti pod zakonom propisanim uvjetima.

Ravnopravna službena uporaba manjinskog jezika i pisma može se ostvariti na područjima određenih jedinica samouprave ako je ispunjen jedan od pro-pisanih uvjeta:

● da pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje jednu trećinu stanovnika jedinice lokalne samouprave prema rezultatima posljednjega provedenog popisa stanovništva;● da je ostvarivanje prava predviđeno međunarodnim ugovorima;● da je ostvarivanje prava propisano statutom jedinice lokalne ili područne samouprave u skladu sa Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

24

Uvjeti i način ostvarivanja ravnopravne službene uporabe manjinskog jezika i pisma detaljno su propisani Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Relevantni propisi:● članak 12. stavak 2. i članak 15. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske● članak 10., 12. i 13. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ● Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

! Mogućnost uporabe manjinskog jezika i pisma u sudskim i upravnim po-stupcima propisana je člankom 7. Zakona o kaznenom postupku, člankom 102. Zakona o parničnom postupku te člankom 15. Zakona o općem uprav-nom postupku, a pred tijelima uprave i sudovima na području jedinica samo-uprave u kojima su jezik i pismo nacionalne manjine uvedeni u ravnopravnu službenu uporabu.

Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj propisuje da se tim Zakonom ne mijenjaju niti ukidaju prava nacionalnih manjina stečena prema propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu toga Zakona.

Jedinica lokalne samouprave na čijem je području utvrđeno pravo na službenu uporabu manjinskog jezika i pisma mora ostvarivanje toga prava, kao i opseg ostvarivanja toga prava, urediti svojim statutom.

Službena uporaba manjinskog jezika i pisma može se, iznimno, uvesti i samo na jednom dijelu jedinice lokalne samouprave ako je tako propisano lokalnim statutom.

Kazneni zakon (članak 106. stavak 3.) propisuje da će se kazniti svako tko suprotno propisima o uporabi jezika i pisma, uskrati ili ograniči građaninu njegovo pravo služiti se svojim jezikom i pismom.

Odgoj i obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu

Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na odgoj i obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu, uz pravo i obvezu da uče i hrvatski jezik i latinično pismo prema utvrđenom nastavnom planu i programu.

Odgoj i obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina na materinskom jeziku i pismu može se obavljati u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te drugim školskim ustanovama s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu ili onim s nastavom na jeziku i pismu manjine, kao i drugim oblicima obrazovanja (seminari, ljetne i zimske škole i sl.).

25

Manjine mogu osnivati predškolske ustanove, osnovne škole, srednje škole i visoka učilišta za provođenje nastave na svom materinskom jeziku i pismu.

Relevantni propisi:● članak 11. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ● Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

! Temeljni zakoni kojima su uređena pitanja odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj jesu Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi, Zakon o osnovnom školstvu, Zakon o srednjem školstvu i Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Obrazovanje učenika nacionalnih manjina može se provoditi na temelju triju modela organiziranja i provođenja nastave:

● model A, po kojemu se cjelokupna nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine uz obvezno učenje hrvatskog jezika u istom broju sati u kojem se uči jezik manjine. Učenici imaju pravo i obvezu učiti dodatne sadržaje važne za manjinsku zajednicu. Taj se model nastave provodi u posebnoj ustanovi, ali se može provoditi i u ustanovama s nastavom na hrvatskom jeziku u posebnim odjelima s nastavom na jeziku i pismu manjine;

● model B, po kojemu se nastava izvodi dvojezično tako da se prirodna skupina predmeta uči na hrvatskom, a društvena skupina predmeta na jeziku nacionalne manjine. Nastava se provodi u ustanovi s nastavom na hrvatskom jeziku, ali u posebnim odjelima;● model C, po kojemu se nastava izvodi na hrvatskom jeziku uz dodatnih pet školskih sati namijenjenih njegovanju jezika i kulture nacionalne manjine. Dodatna satnica u trajanju od pet školskih sati tjedno obuhvaća učenje jezika i književnosti nacionalne manjine, zemljopisa, povijesti, glazbene i likovne kulture.

Posebni oblici nastave (seminari, ljetne i zimske škole, dopisno-konzultativna nastava) organiziraju se za one učenike za koje ne postoji mogućnost organi-ziranja redovite nastave po modelu A, B ili C.

Svi modeli organiziranja i provođenja nastave na manjinskom jeziku i pismu sastavni su dio sustava školstva Republike Hrvatske.

Za odabir modela i pokretanje nastave na manjinskom jeziku i pismu ovlaštene su udruge manjina.

Školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine te ra-zredni odjel ili obrazovna skupina za obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu u školskim ustanovama s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu mogu se ustrojiti i za manji broj učenika od onoga koji je propisan za škol-ske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu. Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina nije propisao minima-lan broj učenika potreban za osnivanje školske ustanove ili razrednog odje-la ili obrazovne skupine za obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu.

26

Unatoč činjenici da je postojećim zakonskim okvirom propisana mogućnost ostvarivanja prava na osnivanje i registraciju posebnih školskih ustanova s nastavom na manjinskom jeziku i pismu, postupci i nadležnosti za njihovo osnivanje i registraciju nisu objašnjeni u dovoljnoj mjeri!

Uporaba znamenja i simbola nacionalnih manjina

Nacionalne manjine imaju pravo rabiti svoja znamenja i simbole te obilježavati svoje praznike.

Uz službenu uporabu znamenja i simbola Republike Hrvatske manjine mogu isticati i svoja znamenja i simbole.

Relevantni propisi:● članak 14. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Jedinica lokalne ili područne samouprave obvezna je svojim statutom propisati službenu uporabu zastave i simbola nacionalne manjine.

Odluke o znamenju i simbolima nacionalne manjine i načinu obilježavanja njezinih praznika može, uz suglasnost Savjeta za nacionalne manjine, donositi koordinacija nacionalne manjine osnovana za područje Republike Hrvatske.

Kazneni zakon (članak 151.) propisuje da će se kazniti svatko tko javno izvrgne ruglu, prijeziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, hrvatski narod ili etničke i nacionalne zajednice ili manjine koje žive u Republici Hrvatskoj.

Ostvarivanje kulturne autonomije

Pripadnicima nacionalnih manjina jamče se prava i slobode da čuvaju, razvijaju, promiču i iskazuju svoj nacionalni i kulturni identitet. Oni mogu radi obavljanja javnoga priopćavanja te kulturne, izdavačke, muzejske, arhivske, knjižnične i znanstvene djelatnosti osnivati udruge, zaklade, fundacije i ustanove.

Pripadnici nacionalnih manjina i njihove institucije mogu slobodno održavati veze i surađivati s pravnim osobama i vladinim tijelima njihovih matičnih država koje obavljaju djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, iz-davačke i humanitarne djelatnosti.

Relevantni propisi:● članak 15. i 16. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

! Temeljni zakoni kojima su uređena pitanja osnivanja i djelovanja udruga, zaklada, fundacija i ustanova u Republici Hrvatskoj jesu Zakon o udrugama, Zakon o zakladama i fundacijama i Zakon o ustanovama.

27

Institucije preko kojih nacionalne manjine ostvaruju pravo na kulturnu autonomiju financiraju, sukladno svojim mogućnostima, Republika Hrvatska (preko Savjeta za nacionalne manjine) i jedinice lokalne i područne samouprave.

Kaznenim zakonom (članak 106. stavak 2.) propisano je da će se kazniti svako tko pripadniku naroda, etničke i nacionalne zajednice ili manjine uskrati ili ograniči pravo na kulturnu autonomiju.

Očitovanje vjere i osnivanje vjerskih zajednica

Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo iskazivati svoju vjersku pripadnost, očitovati svoju vjeru, pripadati vjerskoj zajednici te osnivati vjerske zajednice zajedno s drugim pripadnicima iste vjere.

Relevantni propisi:● članak 40. i 41. Ustava Republike Hrvatske● članak 16. stavak 4. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ● Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica.

Uvjeti za osnivanje, registraciju i djelovanje vjerskih zajednica te njihova prava i slobode detaljno su propisani Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica.

Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica uređuje, među ostalim, uvjete i način provođenja vjerskog odgoja i nastave vjeronauka u odgojnim i obrazovnim ustanovama (ustanovama predškolskog odgoja te osnovnim i srednjim školama).

Kaznenim zakonom (članak 110.) propisano je da će se kazniti svako tko uskrati ili ograniči slobodu vjeroispovijedi, javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja i tko vjerskoj zajednici koja djeluje u skladu sa zakonom uskrati pravo jednakosti s drugim vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj, ili tko vjerskoj zajednici uskrati ili ograniči slobodu javnog obavljanja vjerskih obreda, osnivanje škola, učilišta, zavoda, socijalne ili humanitarne ustanove i upravljanje njima u skladu sa zakonom.

Pristup sredstvima javnoga priopćavanja i obavljanje djelatnosti javnoga priopćavanja na manjinskom jeziku i pismu

Sloboda tiska i drugih sredstava priopćavanja, sloboda govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnoga priopćavanja jamčeni su Ustavom Republike Hrvatske.

Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na pristup sredstvima javnoga priopćavanja na državnoj, područnoj i lokalnoj razini te pravo na njihovo osnivanje i obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja na manjinskom jeziku i pismu.

28

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina propisuje zadaću radijskih i televizijskih postaja na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini da proizvode i/ili emitiraju emisije namijenjene pripadnicima nacionalnih manjina na jezi-cima nacionalnih manjina.

Relevantni propisi:● članak 38. Ustava Republike Hrvatske● članak 17. i 18. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

! Temeljni zakoni kojima su uređena pitanja osnivanja i djelovanja medija u Republici Hrvatskoj jesu Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o telekomunikacijama i Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji.

Djelatnosti informiranja na manjinskom jeziku i pismu preko tiska, radija i televizije mogu obavljati pripadnici, vijeća i predstavnici te udruge nacio-nalnih manjina sukladno zakonu.

Financijska sredstva za sufinanciranje radijskih i televizijskih programa na postajama u državnom vlasništvu osiguravaju se u državnom proračunu su-kladno kriterijima i mogućnostima koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Savjeta za nacionalne manjine. Sufinanciranje takvih programa na radijskim i televizijskim postajama u vlasništvu jedinica lokalne i podru-čne samouprave osiguravaju vlasti jedinica lokalnih i područnih samouprava na prijedlog vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.

Savjet za nacionalne manjine, odnosno vijeća i predstavnici nacionalnih manjina imaju pravo davati svoja mišljenja i prijedloge na programe jav-nih radijskih i televizijskih postaja, odnosno radijskih i televizijskih postaja na lokalnim ili područnim razinama koje su namijenjene nacionalnim ma-njinama.

Samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa

Sloboda udruživanja i osnivanja udruga jamčena je Ustavom Republike Hrvatske.

Pripadnici nacionalnih manjina imaju, zajedno s drugim pripadnicima svoje manjinske zajednice i/ili s pripadnicima drugih manjinskih zajednica, pravo udruživanja radi ostvarivanja zajedničkih interesa.

Relevantni propisi:● članak 43. Ustava Republike Hrvatske● članak 7. točka 5. i članak 15. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

! Temeljni zakon kojim su uređena pitanja udruživanja te osnivanja i djelovanja udruga u Republici Hrvatskoj jest Zakon o udrugama.

2�

Kazneni zakon (članak 109.) propisuje da će se kazniti svatko tko uskrati ili ograniči pravo na slobodu udruživanja građana u političke stranke, sindikate i druge udruge u skladu sa zakonom zbog zaštite njihovih probitaka ili zau-zimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja ili ciljeve.

Zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini te u upravnim i pravosudnim tijelima

Pripadnicima nacionalnih manjina jamči se zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini te u upravnim i pravosudnim tijelima.

Relevantni propisi:● članci 19. – 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ● članci 15. – 18. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor ● članci 9. – 12. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ● članak 8. Zakona o sustavu državne uprave ● članak 42. stavak 2. Zakona o državnim službenicima ● članak 74. stavak 7. i 8. Zakona o sudovima ● članak 63. stavak 4. i 5. Zakona o državnom odvjetništvu ● članak 56.a Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi.

Na državnoj razini pripadnici manjina imaju pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru. Nacionalne manjine imaju pravo birati osam predstavnika u Saboru u sklopu posebne izborne jedinice na razini države, i to:

● pripadnici srpske nacionalne manjine tri predstavnika,● pripadnici mađarske nacionalne manjine jednoga predstavnika,● pripadnici talijanske nacionalne manjine jednoga predstavnika,● pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine zajedno jednoga predstavnika,● pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine zajedno jednoga predstavnika,● pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine zajedno jednoga predstavnika.

Kandidate za zastupnike nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru mogu predložiti političke stranke, udruge nacionalnih manjina ili najmanje 100 birača, pripadnika određene nacionalne manjine.

Pravo da svoje biračko pravo ostvare glasujući za kandidate na manjinskim listama imaju samo pripadnici nacionalnih manjina koji su se izjasnili o svojoj nacionalnoj pripadnosti, odnosno kojima je pripadnost određenoj nacionalnoj manjini evidentirana u popisu birača.

30

Pripadnici nacionalnih manjina zadržavaju pravo odlučiti hoće li svoje biračko pravo ostvariti glasujući za kandidate za zastupnike u Hrvatskom saboru u okviru posebne izborne jedinice rezervirane za kandidate nacio-nalnih manjina ili će svoje biračko pravo ostvariti glasujući za kandidate na tzv. općim izbornim listama. Pripadnici manjina nemaju tzv. dvostruko pravo glasa, tj. biračko pravo mogu ostvariti samo jednom, glasujući ili za kandidate na manjinskim listama ili za kandidate na općim biračkim listama.

Pripadnici nacionalne manjine imaju pravo na zastupljenost u predstav-ničkim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave (tj. u općinskim i gradskim vijećima te Gradskoj skupštini Grada Zagreba i županijskim skupštinama) ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

● pripadnici određene nacionalne manjine koji u ukupnom stanovništvu općine ili grada sudjeluju s više od 5% i manje od 15% imaju pravo na najmanje jednog člana općinskog, odnosno gradskog vijeća koji je pripadnik te nacionalne manjine;● pripadnici određene nacionalne manjine koji u ukupnom stanovništvu općine ili grada sudjeluju s najmanje 15% imaju pravo na onoliki broj članova općinskog, odnosno gradskog vijeća koji su pripadnici te nacionalne manjine, koliki je potreban da se osigura razmjerna zastupljenost pripadnika nacionalne manjine sukladno udjelu pripadnika nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika općine ili grada;● pripadnici određene nacionalne manjine koji u ukupnom stanovništvu županije sudjeluju s najmanje 5% imaju pravo na onoliki broj članova županijske skupštine koji su pripadnici te nacionalne manjine, koliki je potreban da se osigura razmjerna zastupljenost pripadnika nacionalne manjine sukladno udjelu pripadnika nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika županije.

Broj pripadnika nacionalne manjine u smislu ostvarivanja prava na zastu-pljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave određuje se temeljem službenih rezultata popisa stanovništva, koji se prije svakih izbora usklađuju s promjenama registriranima u posljednjem po-tvrđenom popisu birača jedinica lokalne i područne samouprave.

Predstavničko tijelo jedinice lokalne ili područne samouprave u kojem pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost obvezno je prije svakih redovnih izbora uskladiti statut jedinice lokalne ili područne samouprave s odredbama zakona koje propisuju pravo na zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima jedinica lokalne ili područne samouprave. Statutom jedinice lokalne ili područne samoupra-ve može se propisati izbor pripadnika nacionalne manjine u predstavničko tijelo bez obzira na to sudjeluje li određena manjina u ukupnom stanov-ništvu jedinice s manje od 5%. Statutom se može propisati i zastupljenost predstavnika određene manjine u predstavničkom tijelu jedinice lokalne ili područne samouprave u većem broju nego što bi na to imali pravo temeljem udjela pripadnika manjine u ukupnom broju stanovnika jedinice lokalne ili područne samouprave.

31

Kandidate za članove nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu jedinice lokalne ili područne samouprave mogu predlagati političke stranke, birači te udruge i vijeća nacionalnih manjina koja imaju pravo na zastupljenost u predstavničkom tijelu određene jedinice lokalne ili područne samoupra-ve. Za pravovaljanost svoje kandidacijske liste birači moraju prikupiti 100 potpisa za općinsku listu, 150 potpisa za gradsku listu, 500 potpisa za župa-nijsku listu, odnosno listu za izbor članova Gradske skupštine Grada Za-greba.

Pravo da budu kandidirani i da biraju kandidate na izborima za pred-stavnike nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu jedinice lokalne ili područne samouprave imaju samo pripadnici manjina koji imaju pravo na zastupljenost i koji imaju prebivalište na području te jedinice lokalne ili područne samouprave.

Ako se zakonom i statutom jedinice lokalne ili područne samouprave propisana zastupljenost manjine u predstavničkom tijelu jedinice lokalne ili područne samouprave ne ostvari temeljem izbornih rezultata, pravo na zastupljenost osigurava se u postupku propisanom Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i Zakonom o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Pripadnici nacionalne manjine imaju pravo na zastupljenost u izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno u općinskim, gradskim i županijskim poglavarstvima.

Ostvarivanje ovog prava osigurava se pripadnicima nacionalne manjine koji imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkom tijelu jedinice lokalne ili područne samouprave.

Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u tijeli-ma državne uprave i pravosudnim tijelima te tijelima uprave jedinica lokalne i područne samouprave. To pravo ostvaruje se kako slijedi:

● pri osiguravanju zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u ministarstvima i državnim upravnim organizacijama vodi se briga o njihovu ukupnom udjelu u stanovništvu Republike Hrvatske te o stečenim pravima; ● pri osiguravanju zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u uredima državne uprave u jedinicama područne samouprave vodi se briga o njihovu ukupnom udjelu u stanovništvu županije te o stečenim pravima;● pri imenovanju sudaca mora se voditi briga o zastupljenosti sudaca pripadnika nacionalnih manjina s obzirom na sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu na lokalnoj, područnoj ili nacionalnoj razini na kojoj je određeni sud ustrojen te o stečenim pravima;● pri imenovanju zamjenika državnih odvjetnika mora se voditi briga o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina s obzirom na sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu na lokalnoj, područnoj ili nacionalnoj razini na kojoj je određeno državno odvjetništvo ustrojeno te o stečenim pravima;

32

● pravo na zastupljenost u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave imaju pripadnici nacionalne manjine koji imaju pravo na razmjernu zastupljenost svojih pripadnika u predstavničkom tijelu jedinice lokalne ili područne samouprave.

Radi ostvarivanja prava na zastupljenost pripadnici nacionalnih manjina imaju prednost pri popunjavanju radnih mjesta u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima te u tijelima jedinica lokalne i područne samouprave. Prednost pri zapošljavanju ostvaruje se samo ako pripadnik nacionalne manjine ispunjava iste uvjete kao i ostali kandidati za to radno mjesto.

Pri prijavi na natječaj za popunjavanje radnih mjesta u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima te tijelima uprave jedinica lokalne i područne samouprave, pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo pozvati se na ostvarivanje prava koja im pripadaju sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Ako se pri prijavi na natječaj za popunjavanje radnih mjesta u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima te tijelima uprave jedinica lokalne i područne samouprave odluče pozvati na ostvarivanje prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, pripadnici nacionalnih manjina trebaju istaknuti svoju pripadnost određenoj nacionalnoj manjini i pozvati se na primjenu članka 22. Ustavnog zakona.

Sudjelovanje u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima preko vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

Nacionalnim manjinama jamči se pravo na sudjelovanje u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima preko vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.

Za informacije o vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina, njihovu izboru, osnivanju, unutarnjoj organizaciji i postupcima odlučivanja te sudjelovanju u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima treba pogledati poglavlja 3. – 6.

Relevantni propisi:● članak 23. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

2.3. SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE

Što je Savjet za nacionalne manjine i zbog čega je osnovan?

Savjet za nacionalne manjine je tijelo osnovano na temelju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina radi sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske, a osobito radi razmatranja i predlaganja uređivanja i rješavanja pitanja u vezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina.

33

Tko čini članstvo Savjeta za nacionalne manjine?

Članstvo Savjeta za nacionalne manjine čine:

● sedam članova pripadnika nacionalnih manjina iz reda osoba koje predlože vijeća nacionalnih manjina;● pet članova pripadnika nacionalnih manjina iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih i vjerskih djelatnika iz reda osoba koje predlože manjinske udruge i druge organizacije manjina, vjerske zajednice, pravne osobe i građani pripadnici nacionalnih manjina;● zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.

Članove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada Republike Hrvatske na razdoblje od četiri godine.

Koja su prava i osnovne djelatnosti Savjeta za nacionalne manjine?

Prava Savjeta za nacionalne manjine jesu:

● predlagati tijelima državne vlasti da rasprave pojedina pitanja važna za nacionalnu manjinu, a osobito provođenje ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su uređena manjinska prava i slobode;● predlagati tijelima državne vlasti mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njezinu području;● davati mišljenja i prijedloge o programima javnih radijskih postaja i javne televizije namijenjenih nacionalnim manjinama te o tretiranju manjinskih pitanja u programima javnih radijskih postaja i javne televizije i drugim sredstvima priopćavanja;● predlagati poduzimanje gospodarskih, socijalnih i drugih mjera na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju nastanjenima pripadnicima nacionalnih manjina kako bi se očuvalo njihovo postojanje na tim područjima;● tražiti i dobiti od tijela državne vlasti te tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave podatke i izvješća potrebna za razmatranje pitanja iz svoga djelokruga;● pozivati i tražiti nazočnost predstavnika tijela državne vlasti te tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, koja su mjerodavna za pitanja iz djelokruga Savjeta utvrđena ovim Ustavnim zakonom i statutom Savjeta.

Savjet za nacionalne manjine mjerodavan je za raspoređivanje financijskih sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.

34

U svom radu Savjet za nacionalne manjine surađuje s:

● mjerodavnim državnim tijelima i tijelima jedinica samouprave, vijećima nacionalnih manjina, odnosno predstavnicima nacionalnih manjina, udrugama nacionalnih manjina i pravnim osobama koje obavljaju djelatnosti kojima se ostvaruju manjinska prava i slobode; ● mjerodavnim tijelima međunarodnih organizacija i institucija koje se bave pitanjima nacionalnih manjina te s mjerodavnim tijelima matičnih država pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

35

Vijeća nacionalnih manjina – opće napomene

3.1. ŠTO SU VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA?

Vijeće nacionalne manjine može se definirati kao specifična neprofitna pravna osoba koju pojedina nacionalna manjina osniva radi ostvarivanja prava svojih pripadnika na sudjelovanje u javnom životu i zastupanje svojih interesa na razini jedinica lokalne (općine i gradovi) i područne (županije) samouprave, a u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Zbog posebnoga postupka izbora i konstituiranja vijeća nacionalnih manjina te zbog prava koja mogu ostvarivati temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, vijeća nacionalnih manjina pravne su osobe koje imaju legitimitet zastupati i štititi interese svih pripadnika pojedine nacionalne manjine na razini jedinice lokalne ili područne samouprave za koju su osnovana.

Status pravne osobe vijeće nacionalne manjine stječe upisom u Registar vijeća nacionalnih manjina koji vodi Središnji državni ured za upravu. Registar vijeća nacionalnih manjina sastoji se od registarskih uložaka za svako vijeće posebno, u koje se upisuju podaci o svakom pojedinom vijeću. Registar vijeća vodi se u elektroničkom obliku, a dostupan je na mrežnoj adresi:

http://www.uprava.hr/RegistarVNM/

Vijeće nacionalne manjine mora imati naziv u kojem su sadržani naziv nacionalne manjine koja ga je osnovala te naziv jedinice lokalne ili područne samouprave za koju je izabrano. Naziv vijeća mora biti na hrvatskom jeziku i pismu te na jeziku i pismu nacionalne manjine koja ga je osnovala.

3.

36

Vijeća nacionalnih manjina treba razlikovati od udruga nacionalnih manjina, koje se također osnivaju kao neprofitne pravne osobe nacionalnih manjina.

Za razliku od udruga nacionalnih manjina, osnovna prava koja vijeća nacionalnih manjina imaju u svome radu izričito su propisana člankom 31. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Udruge nacionalnih manji-na ne mogu u obavljanju svojih djelatnosti ostvarivati prava koja su izričito propisana za vijeća nacionalnih manjina. Međutim, vijeća nacionalnih manji-na, uz djelatnosti koje su za njih utvrđene Ustavnim zakonom, mogu obavljati i djelatnosti koje uobičajeno obavljaju udruge nacionalnih manjina.

Pregled osnovnih razlika između vijeća i udruga nacionalnih manjina

Vijeća nacionalnih manjina Udruge nacionalnih manjina

Relevantni zakonski okvir Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina

Zakon o udrugama

Članstvo Članovi su isključivo građani RepublikeHrvatske koji su pripadnici nacionalnemanjine s prebivalištem na područjujedinicelokalneilipodručnesamoupravezakojesevijećeosniva.

Članovi mogu biti fizičke, ali i pravneosobe bez obzira na prebivališteodnosnosjedište.

Izbor članstva Članovi se biraju na izborima kojeraspisuje Vlada Republike Hrvatske, aprovode se uz odgovarajuću primjenuodredbi Zakona o izboru članovapredstavničkih tijela jedinica lokalne ipodručne(regionalne)samouprave.

Status člana stječe se slobodnoizraženomvoljomiuskladusastatutomudruge.

Broj članova Brojčlanovaizričitojepropisanzakonomi ovisi o tome osniva li se vijeće zapodručjeopćine,gradailižupanije.

Broj članova nije izričito propisanzakonom.

Trajanje članstva Ograničenojeredovitimmandatomutrajanjuodčetirigodine.

Nepostojezakonskaograničenja.

Mogućnost osnivanja Možeseosnovatisamoakopripadnicipojedinenacionalnemanjinesudjelujuuukupnomstanovništvupojedinejedinicelokalneilipodručnesamoupraveuzakonompropisanomomjeru,ilisuzastupljeniuzakonompropisanombroju.

Osnivaseslobodnoizraženomvoljomnajmanjetriosnivača.

Područje osnivanja Ograničenojenapodručjejedinicelokalneilipodručnesamoupravezakojejevijećeosnovano.

Nepostojezakonskaograničenja.

Ciljevi osnivanja Izričitopropisanizakonom–ostvarivanjeprava pripadnika nacionalnih manjinau javnom životu i zastupanju interesana razini jedinica lokalne i područnesamoupravezakojesevijećaosnivaju.

Zaštitaipromidžbainteresa,uvjerenjaiciljevačlanstvauodređenimoblastimautvrđenim statutom udruge i u skladus Ustavom i zakonima RepublikeHrvatske.

Specifična prava za ostvarivanje ciljeva

IzričitopropisanaUstavnimzakonomopravimanacionalnihmanjina.

Nisuizričitopropisanazakonom.Utvrđujuse ovisno o specifičnim djelatnostimaudruge,uskladusUstavomizakonimaRepublikeHrvatske.

Način stjecanja pravne osobnosti

UpisuRegistarvijećanacionalnihmanjina

UpisuRegistarudrugaRepublikeHrvatske

37

Vijeća nacionalnih manjina imaju savjetodavnu ulogu u odnosu na poduzi-manje aktivnosti i prihvaćanje općih akata tijela jedinica lokalne ili područne samouprave u oblastima koja se odnose na unaprjeđivanje, ostvarivanje i zaštitu prava nacionalnih manjina.

Tijela jedinica lokalne ili područne samouprave moraju razmotriti, ali ne i prihvatiti savjete, mišljenja i prijedloge vijeća nacionalne manjine.

3.2. OPSEG DJELOVANJA VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina nisu određene niti ograničene djelatnosti koje može obavljati vijeće nacionalne manjine.Člankom 31. Ustavnog zakona propisana su sljedeća prava koja vijeća nacio-nalnih manjina mogu ostvariti u jedinici lokalne ili područne samouprave za koju su osnovana:

● pravo da predlažu tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njezinu području, uključujući davanje prijedloga općih akata kojima se uređuju pitanja važna za nacionalnu manjinu tijelima koja ih donose;● pravo da ističu kandidate za dužnosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinica samouprave;● pravo da budu obaviještena o svakom pitanju o kojem će raspravljati radna tijela predstavničkoga tijela jedinice samouprave, a tiče se položaja nacionalne manjine;● pravo da daju mišljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.

Način, rokove i postupak ostvarivanja prava iz članka 31. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina mora urediti tijelo jedinice lokalne ili po-dručne samouprave svojim općim aktima.

Iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina:

Članak 32. stavak 1. i 2.Poglavarstvo jedinice samouprave mora u pripremi prijedloga općih akata od vijeća nacionalnih manjina osnovanih za njezino područje zatražiti mišljenje i prijedloge o odredbama kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina.

Ako vijeće nacionalne manjine smatra da je opći akt jedinice samouprave ili neka njegova odredba protivan Ustavu, ovomu Ustavnom zakonu ili po-sebnim zakonima kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina, mora o tome odmah obavijestiti ministarstvo mjerodavno za opću upravu. Obavijest o tome uputit će i poglavarstvu jedinice samouprave i Savjetu za nacionalne manjine.

38

Vijeće nacionalne manjine može svojim statutom proširiti opseg djelovanja u odnosu na ostvarivanje prava propisanih člankom 31. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Naime, budući da Ustavni zakon ne ograniča-va opseg djelovanja vijeća nacionalnih manjina, ona, s obzirom na to, mogu obavljati i djelatnosti koje su različitim neprofitnim pravnim osobama omo-gućene posebnim zakonima. Tako vijeće nacionalne manjine u svoj statut može ugraditi obavljanje djelatnosti poput npr. djelovanja na području promi-canja i zaštite ljudskih prava, humanitarnog rada, organiziranja i provođenja edukativnih programa, znanstvenog rada, međunarodne suradnje, suradnje s udrugama i drugim vijećima nacionalnih manjina i slično.

Pri utvrđivanju opsega djelatnosti vijeća nacionalne manjine ipak treba voditi brigu o osnovnom cilju osnivanja vijeća, kako se ne bi izgubio smisao njegova postojanja koji je utvrđen Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te kako vijeća ne bi preuzela ulogu udruga nacionalnih manjina.

3.3. (POJEDINAČNI) PREDSTAVNIK NACIONALNE MANJINE

Predstavnik nacionalne manjine specifična je institucija koju pripadnici pojedine nacionalne manjine biraju radi ostvarivanja svojih prava u javnom životu i zastupanju svojih interesa na razini jedinica lokalne (općine i gra-dovi) i područne (županije) samouprave, a u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (više o uvjetima za izbor predstavnika nacionalne manjine vidjeti u odjeljku 4.1.).

Za razliku od vijeća nacionalne manjine koje ima zakonom propisan broj članova, predstavnik nacionalne manjine djeluje samostalno.

Institucija predstavnika nacionalne manjine ne stječe status pravne osobe.

Poput vijeća nacionalnih manjina i predstavnik se nacionalne manjine može, zbog specifičnog postupka izbora i prava koje ostvaruje temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, smatrati manjinskom institucijom koja ima legitimitet zastupati i štititi interese svih pripadnika pojedine nacio-nalne manjine na razini jedinice lokalne ili područne samouprave za koju je izabran.

Predstavnik nacionalne manjine ima obvezu djelovati pod nazivom u kojem je sadržan naziv nacionalne manjine koja ga je izabrala te naziv jedinice lokalne ili područne samouprave za koju je izabran. Naziv predstavnika mora biti na hrvatskom jeziku i pismu te na jeziku i pismu nacionalne manjine koja ga je izabrala.

3�

Ostvarivanje prava vijeća nacionalnih manjina koja su utvrđena člankom 31. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina odnose se i na predstavnika nacionalne manjine. Opseg djelatnosti predstavnika nacionalne manjine nije ograničen Ustavnim zakonom i može biti proširen u odnosu na prava koja su njime izričito utvrđena, međutim predstavnik nacionalne manjine, s obzirom na to da nema status pravne osobe, ne može obavljati djelatnosti koje su po-sebnim zakonima utvrđene kao isključivo pravo neprofitnih pravnih osoba.

Ovlasti i obveze koje su Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina propisane za vijeća nacionalnih manjina odgovarajuće se primjenjuju i na predstavnike nacionalnih manjina.

41

4. Osnivanje vijeća nacionalnih manjina

4.1. IZBORI ZA ČLANOVE VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA

Tko može izabrati vijeće nacionalne manjine?

Sukladno članku 24. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina:

Vijeće nacionalne manjine za područje jedinice lokalne samouprave (općine i grada) mogu izabrati pripadnici pojedine nacionalne manjine ako ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

● ako sudjeluju s najmanje 1,5% u ukupnom stanovništvu jedinice lokalne samouprave za koje se vijeće bira;● ako su zastupljeni u jedinici lokalne samouprave s više od 200 pripadnika.

Vijeće nacionalne manjine za područje jedinice područne samouprave (županije) mogu izabrati pripadnici pojedine nacionalne manjine ako su u jedinici područne samouprave zastupljeni s više od 500 pripadnika.


Članak 24. stavak 2.Ako ne ispunjavaju ni jedan od uvjeta propisanih za ostvarivanje prava na izbor vijeća nacionalne manjine, pripadnici pojedine nacionalne manjine mogu izabrati (pojedinačnog) predstavnika nacionalne manjine za jedinicu lokalne ili područne samouprave ako su na području pojedine jedinice lo-kalne ili područne samouprave zastupljeni s najmanje 100 pripadnika.

42


Članak 24. stavak 6.Za određivanje udjela, odnosno broja pripadnika pojedine nacionalne ma-njine na području jedinice lokalne ili područne samouprave mjerodavan je popis stanovništva uvećan ili umanjen za onaj broj birača koji su upisani ili brisani iz popisa birača koji se sastavlja radi izbora članova predstavničkih tijela jedinice lokalne ili područne samouprave.

Tko može predložiti kandidate za članove vijeća nacionalne manjine?

Sukladno članku 24. stavak 4. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina mogu predlagati udruge ili propisani broj pripadnika nacionalne manjine s prebivalištem na području jedinice lokalne ili područne samouprave za koje se vijeće bira.

Političke stranke ne mogu predlagati kandidate za članove vijeća nacional-nih manjina.

Kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina koja se biraju na razini općine može predložiti najmanje 20 pripadnika pojedine nacionalne manjine s prebivalištem na području određene općine.

Kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina koja se biraju na razini grada može predložiti najmanje 30 pripadnika pojedine nacionalne manjine s prebivalištem na području određenog grada.

Kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina koja se biraju na razini županije može predložiti najmanje 50 pripadnika pojedine nacionalne manjine s prebivalištem na području određene županije.

Kandidati za predstavnika pojedine nacionalne manjine predlažu se na isti način i pod istim uvjetima kao i kandidati za članove vijeća nacionalne manjine.

Tko raspisuje izbore za članove vijeća nacionalnih manjina?

Izbore za članove vijeća nacionalnih manjina raspisuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom koja se objavljuje u Narodnim novinama. Odlukom se utvrđuje točan datum održavanja izbora te popis svih vijeća na razini lokalne i područne samouprave za čije se članstvo izbori raspisuju.

Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom raspisuje izbore za predstavnike nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne samouprave za koje se biraju.

43

Pravila za izbor članova vijeća nacionalnih manjina

Članovi vijeća i predstavnici nacionalnih manjina biraju se neposredno, tajnim glasovanjem za razdoblje od četiri godine.

Pravo da biraju članove vijeća nacionalne manjine imaju samo pripadni-ci nacionalne manjine za koju se vijeće bira te koji su se izjasnili o svojoj nacionalnoj pripadnosti, odnosno kojima je pripadnost određenoj nacionalnoj manjini evidentirana u popisu birača.

U vijeća nacionalnih manjina bira se broj članova utvrđen Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina:

● 10 članova, pripadnika pojedine nacionalne manjine u vijeće te nacionalne manjine za područje općine;● 15 članova, pripadnika pojedine nacionalne manjine u vijeće te nacionalne manjine za područje grada;● 25 članova, pripadnika pojedine nacionalne manjine u vijeće te nacionalne manjine za područje županije.

Pojedinu izbornu jedinicu čini područje čitave jedinice lokalne ili područne samouprave za koje se biraju članovi određenog vijeća nacionalne manjine.

Na izbornu listu za članove vijeća pojedine nacionalne manjine unose se svi valjano predloženi kandidati prema abecednom redu prezimena.

Izabranim članovima vijeća smatraju se oni kandidati koji su osvojili najveći broj glasova birača koji su glasovali, ovisno o broju članova vijeća koji se biraju za pojedino vijeće.

Posebnosti u odnosu na postupak izbora članova vijeća nacionalnih manji-na propisane su odredbama iz članaka 63. – 64. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Na sva ostala pitanja vezana za izbor članova vijeća nacionalnih manjina na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o izboru članova pred-stavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Zakonom utvrđena pravila za izbor članova vijeća nacionalnih manjina na odgovarajući se način primjenjuju i na izbor predstavnika nacionalnih manjina.

44

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina nije uređeno pitanje naknade troškova izborne promidžbe za izbor članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.

Odlukama Vlade Republike Hrvatske o raspisivanju izbora za članove vijeća nacionalnih manjina u jedinicama samouprave, te o raspisivanju izbora za pred-stavnika nacionalne manjine u jedinici samouprave od 10. travnja 2003. god. bilo je utvrđeno da se na izbore za vijeća, odnosno predstavnika nacionalne manjine u općinama, gradovima i županijama ne primjenjuje Odluka o određivanju vi-sine naknade troškova izborne promidžbe za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

4.2. POSTUPAK OSNIVANJA VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA

Konstituiranje vijeća nacionalnih manjina

Konstituiranje i postupak konstituiranja vijeća nacionalnih manjina nisu uređeni Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.Međutim, na potrebu konstituiranja vijeća nacionalnih manjina upućuje Pravilnik o obrascima i načinu vođenja Registra vijeća nacionalnih manjina, u kojem se navodi da je zahtjevu za upis u Registar vijeća nacionalnih manjina, vijeće nacionalne manjine dužno priložiti zapisnik s konstituirajuće sjednice vijeća s odlukom o izboru predsjednika vijeća.

Nakon prvih redovitih i dopunskih izbora za vijeća nacionalnih manjina, koji su održani 2003. i 2004. godine, temeljem odluka Vlade Republike Hrvatske o davanju ovlasti za sazivanje konstituirajućih sjednica vijeća nacionalnih manjina, ovlasti za sazivanje konstituirajućih sjednica vijeća nacionalnih ma-njina dodijeljene su općinskim načelnicima, gradonačelnicima i županima. Nejasno je hoće li Vlada Republike Hrvatske takve odluke donositi i u budućnosti, nakon održavanja svakih sljedećih izbora za članove vijeća nacionalnih manjina, ili će pitanje sazivanja konstituirajućih sjednica vijeća nacionalnih manjina biti riješeno na neki drugi način.

Registracija vijeća nacionalnih manjina i upis u Registar vijeća nacionalnih manjina

Kako je već spomenuto, vijeće nacionalne manjine stječe status pravne osobe upisom u Registar vijeća nacionalnih manjina koji vodi Središnji državni ured za upravu.

45

Oblik i sadržaj Registra vijeća nacionalnih manjina, zahtjeva za upis u Registar vijeća, zahtjeva za upis promjena u Registar vijeća, način popu-njavanja obrazaca, sadržaj izvatka iz Registra vijeća, način podnošenja zahtjeva za upis u Registar vijeća, vođenje Registra vijeća i zbirki isprava vijeća nacionalnih manjina propisani su Pravilnikom o obrascima i načinu vođenja Registra vijeća nacionalnih manjina.

Zahtjev za upis u Registar vijeća podnosi se Središnjem državnom uredu za upravu. Zahtjev podnosi predsjednik vijeća na obrascu zahtjeva za upis u Registar vijeća nacionalnih manjina, koji je utvrđen Pravilnikom o obrascima i načinu vođenja Registra vijeća nacionalnih manjina.

Uz popunjeni obrazac zahtjeva za upis u Registar vijeća nacionalnih manjina predsjednik pojedinog vijeća nacionalne manjine obvezan je priložiti i izvor-nik ili javnobilježnički ovjerenu presliku sljedećih dokumenata:

● dokaz o izboru vijeća nacionalne manjine (npr. dokument izbornoga povjerenstva pojedine jedinice lokalne ili područne samouprave u kojem su utvrđeni rezultati glasovanja za članove vijeća nacionalnih manjina te objavljena imena i prezimena kandidata koji su izabrani za članove vijeća pojedine nacionalne manjine);● zapisnik s konstituirajuće sjednice vijeća s odlukom o izboru predsjednika vijeća.

Pri podnošenju zahtjeva za upis u Registar vijeća nacionalnih manjina, iza-brano vijeće obvezno je navesti podatke o sjedištu vjeća, tj. mjesto, ulicu i broj sjedišta. Ako vijeće nema vlastite ili neke druge prostorije kojima se ko-risti za rad, kao adresu svoga sjedišta vijeće bi moglo navesti adresu sjedišta jedinice lokalne ili područne samouprave. To se rješenje čini primjerenijim od onog da se kao sjedište vijeća navede adresa prebivališta predsjednika ili nekog drugog člana vijeća.

Nakon završetka postupka upisa u Registar vijeća nacionalnih manjina, Središnji državni ured za upravu dostavlja pojedinom vijeću nacionalne manjine rješenje o upisu u Registar vijeća nacionalnih manjina.

Nakon okončanja postupka registracije, registrirano se vijeće mora obratiti Državnom zavodu za statistiku radi pokretanja postupka razvrstavanja po-slovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti i određivanja matičnoga broja poslovnog subjekta. Akt Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti prilaže se prigodom otvaranja žiro-računa vijeća.

Ni Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina ni Pravilnikom o obrascima i načinu vođenja Registra vijeća nacionalnih manjina nisu propisani rokovi za podnošenje zahtjeva za upis vijeća nacionalne manjine u Registar vijeća nacionalnih manjina.

46

Kako bi što prije ostvarilo sve pretpostavke prijeko potrebne za svoje djelovanje, vijeće nacionalne manjine trebalo bi podnijeti zahtjev za upis u Registar vijeća nacionalnih manjina u najkraćem mogućem roku nakon održavanja konstituirajuće sjednice.

Predstavnik nacionalne manjine ne upisuje se u Registar vijeća nacionalnih manjina! Registar koji bi se odnosio na predstavnike nacionalnih manjina ne postoji.

Upis promjena sjedišta i predsjednika vijeća nacionalne manjine u Registar vijeća nacionalnih manjina

Ako dođe do promjene sjedišta i/ili predsjednika vijeća pojedine nacionalne manjine, predsjednik vijeća obvezan je prijaviti te promjene Središnjem državnom uredu za upravu.

Zahtjev za upis promjena u Registar vijeća nacionalnih manjina podnosi se na za to propisanom obrascu, kojem je potrebno priložiti odluku o promjeni.

47

Unutarnja organizacija vijeća nacionalnih manjina

5.1. ODREDBE USTAVNOG ZAKONA O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina utvrđuje nekoliko temeljnih elemenata unutarnje organizacije vijeća:

Broj članova vijeća (članak 24. stavak 2.)o općinsko vijeće čini 10 članova, o gradsko vijeće čini 15 članova, o županijsko vijeće čini 25 članova.

Tijela upravljanja vijeća (članak 26.)o Predsjednik vijeća – predstavlja i zastupa vijeće, saziva sjednice vijeća i ima druga prava i obveze određene statutom vijeća.o Zamjenik predsjednika vijeća – u slučaju odsutnosti ili spriječenosti predsjednika preuzima sve njegove ovlasti.

Dokumenti koje donosi vijeće (članak 27. stavak 1.)o Statut o Program radao Financijski plan o Završni račun

Način donošenja odluka (članak 27. stavak 3.)o Statut, program rada, financijski plan i završni račun vijeće donosi većinom glasova svih članova.

5.

48

Navedeni elementi unutarnje organizacije vijeća ne mogu se mijenjati.Međutim, nije zabranjeno dopunjavati ih na način koji vijeće smatra potre-bnim. Primjera radi, vijeće MORA imati izabranoga predsjednika i zamjenika predsjednika. Međutim, to nije zapreka da vijeće, uz predsjednika i njegova zamjenika, statutom utvrdi i druge dužnosnike i tijela vijeća. Ili, vijeće mora četiri dokumenta koja navodi Ustavni zakon donijeti većinom glasova svih članova. No, za ostale odluke može statutom utvrditi drukčiji način odlučivanja itd.

5.2. BROJ ČLANOVA VIJEĆA

Broj članova vijeća utvrđen je Ustavnim zakonom i ne može se proizvoljno mijenjati. Dakle, vijeće nakon osnivanja NE MOŽE primati nove članove. Međutim, zanimljivo je pitanje što učiniti ako se nakon izbora broj članova vijeća trajno smanji (npr. zato što se neki od članova odselio u drugo mjesto, dao ostavku, umro i dr.)? U takvu slučaju na odgovarajući se način moraju primijeniti odredbe Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lo-kalne i područne (regionalne) samouprave. Razlikujemo dvije moguće situacije:

Kada je pri izboru članova vijeća na izbornoj listi bilo istaknuto više kandidata nego što ih je potrebno izabrati

U tom slučaju člana vijeća kojemu prestane mandat prije njegova redovita isteka može zamijeniti prvi sljedeći neizabrani kandidat s liste, koji je dobio najviše glasova. (kandidat koji je bio istaknut na listi, ali nije dobio ni jedan glas ne može postati članom vijeća).

Kada je pri izboru članova vijeća na izbornoj listi bilo istaknuto točno onoliko kandidata koliko ih je potrebno izabrati

U ovom slučaju ne postoje drugi kandidati na listi koji bi mogli zamijeniti člana vijeća kojemu je mandat prestao prije redovita isteka. Razumno je rješenje da vijeće do isteka svojega mandata nastavi djelovati bez toga člana. Naime, vijeće će i dalje moći ostvariti kvorum i donositi punovažne odluke.

Zakonom nije uređeno što treba učiniti ako se broj članova vijeća smanji ispod minimalnoga broja koji omogućava normalan rad i donošenje odluka. Naime, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina izričito propisuje da se na izbore i druga pitanja u vezi s izborom članova vijeća nacionalnih manjina primje-njuju odredbe Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Međutim, istovjetan problem za općinska i gradska vijeća, odnosno županijske skupštine nije riješio taj zakon, već Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji se ne primjenjuje na vije-ća nacionalnih manjina (Zakon daje ovlast Vladi Republike Hrvatske da, ako predstavničko tijelo trajno ostane bez kvoruma, raspusti predstavničko tijelo jedinice samouprave i imenuje povjerenika).

4�

Valja napomenuti da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina nije utvrdio niti razloge za prestanak vijeća ni postupak koji bi u povodu prestanka vijeća trebalo provesti, pa ostaje nejasno po kojim bi se pravilima, u slučaju potrebe, proveo takav postupak.

5.3. STATUT VIJEĆA

Ustavni zakon ne utvrđuje minimalni obvezni sadržaj statuta vijeća. Stoga je prigodom izrade statuta potrebno primijeniti uobičajene kriterije izrade statuta za pravnu osobu, ali i uvažiti specifičnosti pravne osobnosti vijeća. Slijedom toga, u statutu svakako treba urediti sljedeća pitanja:

• područje za koje je osnovano vijeće;• točan naziv vijeća (naziv na manjinskom jeziku ili pismu, ili na bilo kojem stranom jeziku, odnosno skraćeni naziv, potrebno je također utvrditi statutom);• mjesto i adresu sjedišta vijeća;• djelatnosti kojima će vijeće ostvarivati utvrđene ciljeve;• zastupanje vijeća i• kvorum i način donošenja odluka tijela vijeća (osobito u dijelu koji nije propisan Ustavnim zakonom).

Uz navedeni minimum vijeće statutom može urediti i niz drugih pitanja:

• o znaku i pečatu koji vijeće rabi u pravnom prometu; • o tijelima i radnim tijelima vijeća, njihovu sastavu, načinu izbora i opoziva;• o pravima i obvezama članova vijeća;• o načinu sazivanja sjednica vijeća i dr.

Statut se ne pohranjuje u zbirku isprava koju za svako registrirano vijeće nacionalne manjine vodi Središnji državni ured za upravu, što donekle umanjuje njegovu važnost. Međutim, pažljivo izrađen statut u kojem su riješena sva važna pitanja može u bitnome olakšati rad vijeća.

Pojedina vijeća već su izradila i donijela kvalitetne statute koji obuhvaćaju minimalno obvezan, ali i alternativni, neobvezni sadržaj. Stoga u prilogu ovoga priručnika pogledajte obrazac statuta koji je izrađen na temelju dosadašnje dobre prakse.

5.4. PROGRAM RADA VIJEĆA

Program rada jedan je od dokumenata koji svako vijeće MORA donijeti. Međutim, Ustavni zakon ne propisuje njegov oblik niti sadržaj. Stoga je vijeće slobodno donijeti program u obliku koji smatra prikladnim i sadržaju koji odgovara planiranim aktivnostima vijeća. Pa ipak, da bi program rada bio donesen na vrijeme, te da bi vijeću pružio kvalitetnu podlogu za ispunjenje njegove svrhe, pri izradi programa rada potrebno je imati na umu sljedeće:

50

► Program rada donosi se za tekuću godinu. Budući da je njegovo izvršenje povezano s pravodobnim financiranjem pojedinih programskih aktivnosti, vrijeme izrade i donošenja programa potrebno je uskladiti s vremenom izrade proračuna jedinice samouprave kako bi se troškovi vijeća mogli na vrijeme identificirati, a sredstva osigurati u proračunu jedinice samouprave. S obzirom na uobičajeno vrijeme pripreme proračuna jedinica samouprave, preporuča se nacrt programa rada vijeća pripremiti već u rujnu/listopadu tekuće godine za sljedeću godinu. U jedinicama samouprave u kojima se svim vijećima nacionalnih manjina dodjeljuju unaprijed određene svote, bez obzira na njihove stvarne programske potrebe, to i nije od presudne važnosti. Međutim, u svakom je slučaju program rada potrebno donijeti najkasnije u prosincu prethodne godine, kako bi vijeće moglo u skladu s njim raditi cijele godine. Program rada koji se donese prekasno od upitne je pomoći organizaciji rada vijeća.

► Za svaki element sadržaja programa rada treba utvrditi sredstva koja su potrebna za njegovo ostvarenje i ta sredstva iskazati u financijskom planu za tekuću godinu.

► Djelokrug vijeća koji je utvrđen Ustavnim zakonom program rada mora detaljnije razraditi. Dakle, moguće je, ali nije od velike pomoći, samo ponoviti općenite formulacije Ustavnog zakona. Mnogo je učinkovitije i korisnije za rad vijeća, ako se programom rada, umjesto utvrđenja da će vijeće npr. «...predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine...», detaljnije razradi kako će i u vezi s čim u tekućoj godini vijeće komunicirati s lokalnim vlastima.

5.5. FINANCIJSKI PLAN VIJEĆA

Financijski plan vijeća također nije opisan Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina pa ne postoji zadani oblik ili sadržaj kojega se vijeće mora držati pri njegovoj izradi. Međutim, financijski se plan radi jasnoće može podijeliti na prihodovni i rashodovni dio, dok se rashodovni dio nadalje dijeli na dvije cjeline: administrativni i programski dio.

U prihodovnom dijelu vijeće će utvrditi koliko sredstava i iz kojeg izvora očekuje tijekom financijskog razdoblja. Pritom, planiranje prihoda valja učiniti što realnije, kako bi se na realan način mogli planirati i rashodi.

UKUPNO: .....

IZVOR PRIHODA IZNOS (kn)

Proračun jedinice lokalne samouprave 50.000,00

Prihodi od vlastite imovine 15.000,00

itd. ...

51

U administrativnom dijelu opisuju se troškovi administrativnih poslova za razdoblje od jedne godine. To je dio troškova koje je obvezna financirati je-dinica samouprave, pa će iz tako predočenoga financijskog plana mjerodavne službe u općini, gradu ili županiji lako utvrditi koji se iznos sredstava, i za koje potrebe, od njih traži.

TROŠKOVI OBAVLJANJA ADMINISTRATIVNIH POSLOVA:

UKUPNO: .....

U drugom dijelu financijskoga plana utvrđuju se troškovi pojedinih programskih aktivnosti. Važno je naglasiti da u ovom dijelu financijski plan mora u potpunosti pratiti program rada vijeća, pa sve aktivnosti navedene u programu rada u financijskom planu moraju biti izražene iznosom sredstava potrebnim za njihovo ostvarenje.

TROŠKOVI OBAVLJANJA PROGRAMSKIH AKTIVNOSTI:

UKUPNO: .....

OPIS POSLA JEDINICA MJERE

IZNOS (kn) BROJ JEDINICA

UKUPNO

Računovodstvene usluge

mjesec 300,00 12 3.600,00

Fotokopiranje stranica 0,50 1000 500,00

....... itd. ...... ........ ....... ........

OPIS POSLA JEDINICA MJERE

IZNOS (kn) BROJ JEDINICA

UKUPNO

Tiskanje letka u povodu proslave ...

komad 1,00 1000 1.000,00

Organizacija javne rasprave u povodu ...

2.000,00 3 6.000,00

....... itd. ...... ........ ....... ........

52

Tijekom prvog mandata izabranih vijeća nacionalnih manjina stvoreni su različiti primjeri dobre prakse izrade financijskoga plana vijeća. Neki od primjera mogu se pogledati u prilozima uz ovaj priručnik.

5.6. ZAVRŠNI RAČUN VIJEĆA

Završni je račun dokument koji se donosi nakon završetka financijske godine, a koji mora iskazati ukupne prihode i rashode vijeća, odnosno stanje sredstava na kraju financijskog razdoblja. Ni za taj dokument ne postoji zadani oblik, ali postoji dobra praksa koja utvrđuje uobičajene standarde njegove izrade.

Predstavnik nacionalne manjine također mora donijeti program rada, financijski plan i završni račun.

Financijski plan i završni račun vijeća i predstavnika nacionalnih manjina moraju se objaviti u službenom glasniku jedinice samouprave.

53

6. Sudjelovanje vijeća nacionalnih manjina u javnom životu

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina mogu se uključiti u javni politički život, utjecati na kreiranje javnih politika od važnosti za manjine i uopće pro-micati i štititi manjinske interese samo kroz institucije sustava. Da bi to mogli raditi na učinkovit način, potrebno je da poznaju strukturu i bitne unutarnje procese pravnog i političkog sustava u Republici Hrvatskoj. O odgovoru na pitanja komu, kada i na koji se način treba obratiti, u velikoj mjeri ovisi hoće li djelovanje donijeti željeni i očekivani rezultat. Slijedom toga, ovo poglavlje objašnjava osnove ustroja središnje i lokalne vlasti u Republici Hrvatskoj, navodi institucije koje se u različitim aspektima bave pitanjima vezanima uz nacionalne manjine te opisuje važne unutarnje procese.

6.1. USTROJ SREDIŠNJE VLASTI

Donošenjem prvog Ustava, 22. prosinca 1990. (tzv. «božićni Ustav»), u Republici Hrvatskoj utvrđena je trodioba vlasti. To znači da je Republika Hrvatska ustrojena kao država u kojoj su zakonodavna, izvršna i sudbena vlast međusobno neovisne te da svaki od navedenih stupova vlasti ima svoje mehanizme unutarnje kontrole.

Zakonodavnu vlast obnaša Hrvatski sabor kao najviše predstavničko tijelo u državi, nositelji su izvršne vlasti predsjednik Republike i Vlada, dok sud-benu vlast obnašaju sudovi organizirani u piramidu na čijem se vrhu nalazi Vrhovni sud Republike Hrvatske. Spomenimo ovdje i Ustavni sud koji, iako se naziva sudom, ne čini dio sudbene vlasti već je riječ o neovisnom tijelu koje štiti zakonitost i ustavnost.

54

Po prirodi stvari, tijekom svakodnevnog djelovanja vijeća i predstavnici nacionalnih manjina rijetko ili nikada ne dolaze u kontakt s institucijom predsjednika Republike i sudbene vlasti. Slijedom toga, pregled ustroja središnje vlasti ograničit će se na Hrvatski sabor i njegova radna tijela relevantna za nacionalne manjine, Vladu i neke njezine urede koji se izravno ili neizravno bave pitanjima vezanim uz nacionalne manjine, te na institucije pravobranitelja.

6.1.1. Hrvatski sabor

Ustav Republike Hrvatske utvrđuje da je Hrvatski sabor najviše predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj te utvrđuje temeljna pravila njegova sastava, izbora, načina odlučivanja i dr. Sabor može imati najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jed-nakoga biračkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem. Zastupnici se biraju na vrijeme od četiri godine.

Izbori za Hrvatski sabor provode se temeljem Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Tim je Zakonom, među ostalim, uređeno pitanje zastupanja pripadnika nacionalnih manjina u Saboru te je uređen i postupak izbora ma-njinskih predstavnika. Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo izabrati ukupno osam zastupnika u Hrvatski sabor, pri čemu čitava Republika Hr-vatska čini jednu izbornu jedinicu (više o izboru predstavnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor vidjeti odjeljak 2.2.).

Ustavom je utvrđeno pravilo da Hrvatski sabor zasjeda redovito dva puta godišnje: prvi put između 15. siječnja i 15. srpnja, a drugi put između 15. rujna i 15. prosinca. Izvan tih rokova Sabor može održavati izvanredne sjednice. Na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili većine zastupnika predsjednik Hrvat-skog sabora MORA sazvati izvanrednu sjednicu, dok uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka predsjednik Hrvatskoga sabora MOŽE sazvati Hrvatski sabor na izvanredno zasjedanje.

U pravilu Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ako je na sjedni-ci nazočna većina zastupnika. Međutim, zakonima kojima se uređuju prava nacionalnih manjina Ustav Republike Hrvatske dao je veću važnost pa ih Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom (tzv. kvalificiranom) većinom glasova svih zastupnika.

Zakoni koji uređuju pitanja kojima je Ustav dao veću važnost nazivaju se «organski zakoni» i za njihovo je donošenje potrebna kvalificirana većina. Osim zakona kojima se uređuju prava nacionalnih manjina, organski su zakoni i oni kojima se razrađuju:• Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode;• izborni sustav;• ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela; • djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Ti se zakoni donose većinom glasova svih zastupnika.

55

Unutarnji ustroj i rad Hrvatskog sabora uređen je Poslovnikom Hrvatskog sabora. Među ostalim, Poslovnik utvrđuje koja radna tijela ima Sabor te koje su njihove ovlasti. Za pitanja vezana uz nacionalne manjine matično je radno tijelo Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Iz Poslovnika Hrvatskog sabora:

Članak 71.U djelokrugu su Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike, a u postupku donošenja zakona i drugih propisa ima prava i dužnosti matičnoga radnog tijela u područjima koja se odnose na:– provedbu potvrđenih međunarodnih akata koji uređuju zaštitu ljudskih prava,– načelna pitanja, prijedloge i mišljenja u vezi s ostvarivanjem odredbi Ustava Republike Hrvatske o ljudskim pravima i temeljnim slobodama,– ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda,– ostvarivanje prava nacionalnih manjina utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske i zakonima, i predlaganje mjera za ostvarivanje tih prava,– pravni i stvarni položaj hrvatskih manjina u susjednim zemljama i predlaganje mjera za unaprjeđivanje svekolike suradnje radi očuvanja njihovoga nacionalnog identiteta,– međudržavne ugovore i programe međunarodne kulturne, prosvjetne i druge suradnje kada je to od interesa za pojedine nacionalne manjine,– financiranje određenih potreba nacionalnih manjina,– druge poslove utvrđene ovim Poslovnikom.Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina surađuje sa znanstve-nim i stručnim, te Vladinim i nevladinim organizacijama koje djeluju na području zaštite ljudskih i etničkih prava, s odgovarajućim radnim tijelima parlamenata drugih država te s inozemnim i međunarodnim tijelima koja djeluju na području zaštite ljudskih i etničkih prava.Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina surađuje s radnim tijelima nadležnim za predstavke i pritužbe i s drugim radnim tijelima Sabora te može razmatrati i pitanja iz djelokruga tih radnih tijela, ako ocijeni da su značajna za zaštitu ljudskih ili etničkih prava.

Članak 72.Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina ima predsjednika, potpredsjednika i 13 članova iz reda zastupnika a još 6 članova može se imenovati i to: dva iz reda predstavnika vjerskih zajednica, (jedan pred-stavnik Katoličke crkve i jedan predstavnik svih drugih vjerskih zajedni-ca), dva predstavnika udruga za zaštitu ljudskih prava te dva predstavnika interesnih udruga žena i mladih.U Odboru mora biti najmanje jedan zastupnik izabran iz reda svake nacionalne manjine, koja ima zastupnika u Saboru.

56

6.1.2. Opunomoćenici Hrvatskog sabora važni za pitanja nacionalnih manjina

Pučki pravobranitelj

Pučki je pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskog sabora koji štiti ustavna i zakonska prava građana u postupcima koji se vode pred tijelima državne uprave i pravnim osobama s javnim ovlastima. Dakle, pučki pravobranitelj odgovara izravno Saboru koji ga je imenovao.

Pučkom pravobranitelju mogu se obratiti svi građani (dakle pojedinci, ali NE i vijeća ili predstavnici nacionalnih manjina u ime građana, iako se na temelju dosadašnje prakse može zaključiti da pučki pravobranitelj ne bi zanemario niti takve podneske) ako smatraju da su im tijela državne uprave ili tijela s javnim ovlastima (što uključuje i tijela lokalne samouprave), ili zaposlenici tih tijela, svojim postupanjem ugrozili prava. Pučkom se pravobranitelju gra-đani obraćaju u povodu konkretnog slučaja, ako npr. smatraju da postupak koji su pokrenuli predugo traje, da im tijela državne uprave onemogućavaju ostvarenje nekog na zakonu utemeljenoga prava i slično. Dakle, pučkom se pravobranitelju može obratiti i pripadnik nacionalne manjine u vezi s ostvare-njem manjinskih prava, ali samo s pritužbom na konkretnu instituciju, službu ili osobu koja mu onemogućava da ostvari pravo.

Članak 92. stavak 4. Ustava RH:

U okviru institucije pučkog pravobranitelja osigurat će se zaštita ustavnih i zakonskih prava građana u postupcima koji se vode u Ministarstvu obrane, oružanim snagama i službama sigurnosti, zaštita prava građana pred tijeli-ma lokalne i područne (regionalne) samouprave te zaštita prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu pred tijelima državne vlasti.

Pučki se pravobranitelj ne može izravno uključiti u postupak na strani podno-sitelja pritužbe, ali može upozoriti, obavijestiti, predložiti ili dati preporuku u vezi s konkretnim problemom.

Pravobranitelj za djecu

Pravobranitelja za djecu imenuje Hrvatski sabor. Njegova je uloga svekolika zaštita prava djece, pa s te osnove može biti institucija zanimljiva za vijeća, predstavnike i pripadnike nacionalnih manjina. Naime, i ostvarenje specifi-čnih prava djece pripadnika manjina (kao npr. pravo na obrazovanje na ma-njinskom jeziku i sl.) može biti predmetom interesa pravobranitelja za djecu.

Za razliku od pučkog pravobranitelja pravobranitelj za djecu ne štiti prava djece isključivo ili pretežito na temelju konkretnih prijava povrede prava, već samostalno prati primjenu međunarodnih i domaćih propisa koji se odnose na prava djece, upozorava na moguće propuste i različitim aktivnostima utječe na poboljšanje stanja.

Ni pravobranitelj za djecu ne može se izravno uključivati u postupke koji se vode, ali može upozoravati, predlagati i davati preporuke.

57

6.1.3. Vlada Republike Hrvatske

Vlada, preko ministarstava i drugih svojih institucija i tijela, obavlja izvršnu vlast u Republici Hrvatskoj. U praktičnom smislu «obavljanje izvršne vlasti» znači da Vlada donosi uredbe, predlaže zakone i državni proračun, provodi zakone i druge propise koje donosi Hrvatski sabor, donosi uredbe, upravne akte, imenuje i razrješava dužnosnike i državne službenike, upravlja držav-nom imovinom itd.

Ustav uređuje temeljna pitanja sastava, ovlasti i načina imenovanja pred-sjednika i članova Vlade. Članovi Vlade imenuju se tako da Predsjednik Republike čelnoj osobi političke stranke ili koalicije koja je odnijela najviše glasova na izborima za zastupnike u Hrvatskom saboru, povjeri mandat za sastav Vlade. Mandatar u roku od 30 dana Saboru predlaže članove Vlade (potpredsjednike i ministre). Ako se Sabor složi s predloženim članovima Vlade i iskaže povjerenje tako predloženoj Vladi, Predsjednik Republike, uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora, donosi rješenje o imenovanju predsjednika Vlade. Zatim predsjednik Vlade, uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora, imenuje članove Vlade.

Vlada je kolektivno tijelo kojemu je na čelu predsjednik vlade/premijer, a članovi su potpredsjednici i ministri. Potpredsjednici Vlade mogu, ali ne moraju ujedno biti i ministri.

Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

6.1.4. Stručne službe Vlade važne za pitanja nacionalnih manjina

Da bi mogla uspješno obavljati povjerene poslove u vrlo raznolikim resorima, Vlada je organizirana u ministarstva, središnje državne urede i državne uprav-ne organizacije, a uz to djeluje i preko niza pomoćnih, stalnih i povremenih radnih tijela. U okviru takve organizacije za ostvarivanje pojedinoga specifi-čnoga prava nacionalnih manjina mjerodavno je ministarstvo u čiji djelokrug rada pripada konkretno pitanje. Primjera radi, o ostvarivanju prava na obrazo-vanje na manjinskom jeziku brinut će se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, za izdavanje osobne iskaznice na manjinskom jeziku Ministarstvo unutarnjih poslova itd. U tom kontekstu valja shvatiti i odredbe o nadzoru Ustavnog zakona, koje ovlašćuju vijeća i predstavnike nacionalnih manjina da se u slučaju ako jedinice lokalne samouprave ne provode zakone kojima su uređena prava nacionalnih manjina, obrate mjerodavnim tijelima državne uprave radi nadzora nad primjenom Ustavnog zakona (više o nadzoru nad primjenom zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina vidjeti u odjeljku 6.3.3.).

58

Osim što pojedina ministarstva skrbe o ostvarenju specifičnih manjinskih prava, u sklopu Vlade osnovana su savjetodavna i radna tijela kojima su pitanja vezana uz prava nacionalnih manjina isključivi djelokrug ili čine dio njihovih ukupnih ovlasti:

Ured za nacionalne manjine

Uporište za osnivanje ovoga Ureda nalazi se u Zakonu o Vladi. Nadležnosti Ureda također su utvrđene Zakonom o Vladi, dok je njegov unutarnji ustroj uređen Uredbom o Uredu za nacionalne manjine.

Ured za nacionalne manjine obavlja stručne i druge poslove u vezi s ostvarivanjem utvrđene politike ostvarivanja ravnopravnosti nacionalnih manjina koje žive na području Republike Hrvatske te njihovih prava utvrđe-nih Ustavom i zakonom, predlaže mjere za ostvarivanje tih prava, priprema prijedloge za osiguranje sredstava za ostvarivanje ustavnih prava pripadni-ka nacionalnih manjina, daje prijedloge i mišljenja za financiranje određenih potreba pripadnika nacionalnih manjina i njihovih udruga te obavlja i druge povjerene poslove.

Ured za ljudska prava

Ovaj je Ured prvi put osnovan 2001. godine kao stručna služba Vlade RH kako bi se kontinuirano i sustavno radilo na pitanjima zaštite, promicanja i poštovanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Iako djelokrug Ureda nisu isključivo specifična prava koja imaju nacionalne manjine već ljudska prava općenito, ovaj je ured jedna od Vladinih institucija koju vijeća i predstavnici nacionalnih manjina trebaju uzeti u obzir kao potencijalnoga partnera u pro-micanju prava nacionalnih manjina.

Iz Uredbe o Uredu za ljudska prava:Članak 2.Ured izrađuje cjeloviti sustav zaštite i promicanja ljudskih prava u Repu-blici Hrvatskoj i prati njegovu učinkovitost; izrađuje Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava i prati njegovu provedbu; razmatra sta-nje pojedinih ljudskih prava u Republici Hrvatskoj i sukladnost domaćeg zakonodavstva prema odredbama Ustava Republike Hrvatske, Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj i međunarodnih instrumenata iz područja ljudskih prava.

5�

U cilju poboljšanja nacionalnih standarda zaštite i promicanja ljudskih prava, Ured surađuje s međunarodnom zajednicom i međunarodnim re-gionalnim organizacijama; u tome surađuje s Odjelom za ljudska prava Ministarstva vanjskih poslova; vodi evidenciju o međunarodnim instru-mentima i pokreće inicijativu za ratificiranje određenih instrumenata; prati provedbu međunarodnih obveza Republike Hrvatske na području ljudskih prava; prati izvješća međunarodnih organizacija o stanju ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj; u suradnji s Odjelom za ljudska prava Ministarstva vanjskih poslova organizira međunarodne skupove i međunarodne seminare.Ured obavlja i druge poslove iz područja ljudskih prava koje mu povjeri Vlada Republike Hrvatske.

6.1.5. Postupak izrade prijedloga zakona kada je predlagatelj zakona Vlada Republike Hrvatske

Iako predlagatelji zakona mogu biti različiti, najčešći je predlagatelj zakona Vlada. Naime, ministarstva i druga upravna tijela utvrđuju gdje postoji prostor za određena poboljšanja i predlažu donošenje zakona kojima će riješiti sporna pitanja svojega resora. Slijedom utvrđenih potreba, ministar-stvo ili drugo upravno tijelo izrađuje nacrt prijedloga zakona s obrazloženjem potrebe njegova donošenja.

Nacrt prijedloga zakona dostavlja se obvezno na mišljenje Ministarstvu financija, Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, Uredu za za-konodavstvo, ali i drugim tijelima u čiju ovlast ulaze pitanja koja se nacrtom prijedloga zakona uređuju. Tek se nakon pribavljanja navedenih mišljenja prijedlog upućuje Vladi.

Pripremanje nacrta prijedloga zakona, prije njegova dostavljanja Vladinim radnim tijelima, pravi je trenutak u kojem interesne skupine mogu iznijeti svoje prijedloge rješenja određenih pitanja koja se uređuju zakonom.

Ako su ispunjene sve formalne pretpostavke, odnosno ako je nacrt prijedloga podoban za daljnje raspravljanje, tajnik Vlade dostavlja ga radnim tijelima Vlade (koordinacijama) radi davanja mišljenja i prijedloga. Tek nakon što je nacrt prijedloga zakona raspravljen na koordinacijama Vlade, on se upućuje na sjednicu Vlade. Nakon što ga je Vlada prihvatila, prijedlog zakona upućuje se predsjedniku Sabora radi pokretanja zakonodavnoga postupka u Saboru.

60

Iz Poslovnika Vlade Republike Hrvatske:

Članak 12.Koordinacija za društvene djelatnosti i ljudska prava razmatra pitanja iz područja kulture, odgoja i obrazovanja, znanosti, informiranja, športa, tje-lesne kulture, tehničke kulture, invalida i stradalnika Domovinskog rata, skrbi o djeci, zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, mirovinskog osiguranja, radnih odnosa, sindikata javnih službi, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i ostalih društvenih djelatnosti, zaštite i promicanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, prikuplja podatke o stanju ljudskih prava i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, ocjenjuje stanje ljud-skih prava i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, razmatra prigovore o stanju ljudskih prava koji su upućeni Republici Hrvatskoj od strane međunarodnih organizacija i uspoređuje ih sa stvarnim stanjem, po-tiče nadležna tijela državne uprave na rješavanje neposrednih problema u pitanjima ljudskih prava, te predlaže Vladi mjere za rješavanje određenih problema i poboljšanje stanja ljudskih prava, te sklapanje i izvršavanje me-đunarodnih ugovora iz navedenih područja.

6.1.6. Postupak donošenja zakona

Postupak donošenja zakona jedan je od najvažnijih postupaka u kojem dolazi do međudjelovanja izvršne i zakonodavne vlasti. Pritom, poznavanje osnova toga postupka napose ima važnost za one koji, u skladu sa svojim interesima, žele utjecati na sadržaj zakona.

Zakon ima pravo predložiti svaki zastupnik u Saboru, klubovi zastupnika, saborska radna tijela i Vlada.

61

O prijedlogu se, prije rasprave na sjednici Sabora, MORAJU izjasniti mati-čni saborski odbor (dakle onaj čijem djelokrugu prijedlog zakona pripada po svojem sadržaju) i Odbor za zakonodavstvo. Ako provedba zakona zahtijevai određena sredstva, o prijedlogu MORA raspraviti i Odbor za financije i državni proračun, i utvrditi mogu li se u državnom proračunu osigurati sred-stva za provođenje zakona.

Saborska radna tijela raspravit će prijedlog zakona i svoje mišljenje i izrečena stajališta dostaviti matičnom radnom tijelu kako bi se ono moglo očitovati o mišljenjima svih drugih radnih tijela. Izvješća svih radnih tijela zatim se dostavljaju predsjedniku Sabora.

Predsjednik Sabora izvješća svih radnih tijela dostavlja predlagatelju zakona, predsjednicima svih radnih tijela i svim zastupnicima, a raspravljeni prijedlog stavlja na dnevni red saborske sjednice.

PREDLAGATELJI ZAKONA

Saborskizastupnik Klubzastupnika VladaRH RadnatijelaSabora(odboriipovjerenstva)

Radnotijelo1

Radnotijelo2

Zastupnik1

Zastupnik2

PredsjednikVlade(akoVladanije

predlagateljzakona)

PREDSJEDNIKSABORA

PredlagateljiprijedlogzakonadostavljajupredsjednikuSabora

PredsjednikSaboradostavljaprijedlogradnimtijelima,zastupnicimaipredsjednikuVlade(samoakoVladanijepredlagateljzakona)

itd. itd.

62

Prvo čitanje zakona

Prvo je čitanje zakona početak rasprave o prijedlogu zakona na sjednici Sabora. Tijekom prvog čitanja vodi se tzv. opća rasprava, dakle rasprava o načelnim pitanjima donošenja zakona (npr. je li uopće potrebno donijeti takav zakon, i dr.), ali i rasprava o pojedinostima, dakle o pojedinim odredbama prijedloga zakona.

Tijekom ove faze zakon se ne donosi, već se prijedlog ili odbija ili se prihvaća donošenje zakona. Ako se donošenje zakona prihvati, sva stajališta, mišljenja i prijedlozi izrečeni tijekom prvog čitanja dostavljaju se predlagatelju zakona radi izrade konačnoga prijedloga zakona.

____________________________

Konačni prijedlog zakona predlagatelj mora podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana kada je Sabor prihvatio prijedlog zakona. Ako predlagatelj to ne učini, smatra se da je postupak donošenja zakona prekinut.

Ako predlagatelj u propisanom roku podnese konačni prijedlog zakona, o njemu ponovno raspravljaju saborska radna tijela. Nakon rasprave u radnim tijelima sva se mišljenja i stajališta ponovno dostavljaju predsjedniku Sabora koji konačni prijedlog stavlja na dnevni red sjednice Sabora radi provođenja tzv. drugog čitanja zakona.

____________________________

Drugo čitanje zakona

Tijekom drugog čitanja o konačnom prijedlogu zakona više se ne raspravlja na općenitoj razini, već se raspravlja o pojedinim odjeljcima, odredbama itd. Tijekom te faze raspravlja se i o amandmanima koje su podnijela saborska radna tijela, pojedini zastupnik ili Vlada. Nakon okončanja rasprave odlučuje se o donošenju zakona.

Treće čitanje zakona

Treće čitanje zakona dogodit će se samo ako je na konačni prijedlog zakona podneseno mnogo amandmana koji bitno mijenjaju njegov sadržaj. Treće čita-nje može zahtijevati predlagatelj zakona ili će do njega doći po odluci Sabora.

Kada počne postupak donošenja zakona u Saboru, na sadržaj zakona koji će Sabor na kraju donijeti moguće je utjecati lobiranjem pojedinih saborskih zastupnika ili klubova zastupnika, ili relevatnih vladinih službi, koje određene promjene mogu predložiti na sjednici Sabora ili u obliku pisanih amandmana.

63

6.2. USTROJ VLASTI NA LOKALNOJ RAZINI

Pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu utvrđeno je Ustavom Republike Hrvatske (čl. 132. – 137.). Pritom Ustav postavlja samo opći okvir za lokalnu samoupravu i uređuje načelna pitanja, dok su detalji razrađeni nizom zakona koji zajedno čine cjelinu uređenja sustava lokalne samouprave u Hrvatskoj. U širem smislu pod lokalnom samoupravom podrazumijevaju se sve razine samouprave ispod razine središnje vlasti (općine, gradove i župa-nije).

U Hrvatskoj je lokalna samouprava organizirana na dvjema razinama: temeljnu razinu čine općine i gradovi (jedinice lokalne samouprave), dok viši stupanj čine županije (jedinice područne/regionalne samouprave). Sva tri oblika lokalne samouprave nazivamo jedinicama samouprave (tako ih naziva i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina).

6.2.1. Jedinice samouprave

Kriteriji za razlikovanje različitih tipova jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđeni su Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Razlikujemo tri tipa jedinica lokalne samouprave na temeljnoj razini:

Općina obuhvaća, u pravilu, područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva. U Hrvatskoj je osnovano 429 općina.

Grad je jedinica samouprave u kojoj je sjedište županije i svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. Iznimno, gdje za to postoje posebni razlozi (povijesni, gospodarski, geoprometni), gradom se može utvrditi i mjesto koje ne zadovoljava navedene uvjete. Ukupno je osnovano 127 gradova, pri čemu je važno znati da je velik broj gradova stekao status grada upravo na temelju pravila o izuzetku, bez zadovoljavanja osnovnih propisanih uvjeta.

Veliki grad jedinica je samouprave koja je ujedno gospodarsko, financijsko, kulturno, zdravstveno, prometno i znanstveno središte razvitka šireg okruže-nja i koja ima više od 35.000 stanovnika.

Jedinice područne (regionalne) samouprave jesu županije. Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave koja obuhvaća više povezanih općina i gradova te čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu. Hrvatska je administrativno podijeljena na 20 županija.

Grad Zagreb, kao glavni grad i najveće urbano središte u Hrvatskoj, ima ovlasti grada i županije u isto vrijeme. Sva pitanja važna za funkcioniranje Grada Zagreba kao posebne lokalne jedinice uređena su Zakonom o Gradu Zagrebu.

64

6.2.2. Poslovi koje obavljaju jedinice samouprave

Jedinice samouprave obavljaju poslove iz samoupravnoga djelokruga:

Uz te poslove jedinice samouprave obavljaju i niz poslova iz tzv. prenesenoga djelokruga. To su poslovi za obavljanje kojih je izvorno mjerodavna središnja vlast, koja je njihovo obavljanje prenijela na lokalnu razinu.

Za obavljanje opisanih poslova u jedinici samouprave osnivaju se upravna tijela (upravni odjeli i službe). Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje imenuje poglavarstvo na temelju javnog natječaja. Jedinice samouprave koje imaju do 3 000 stanovnika imaju samo jedan, tzv. jedinstveni upravni odjel, koji obavlja sve poslove.

6.2.3. Predstavničko tijelo jedinice samouprave

Predstavničko je tijelo najviše tijelo odlučivanja na lokalnoj razini (možemo ga nazvati i «lokalnim parlamentom»), a čine ga predstavnici izabrani na izbo-rima. Predstavničko tijelo u općini i gradu naziva se «vijeće», dok se u županiji i Gradu Zagrebu naziva «skupština».

Članovi predstavničkih tijela biraju se svake četiri godine, treće nedjelje u mjesecu svibnju. Izbori za članove predstavničkih tijela NE poklapaju se vremenski s izborima za vijeća nacionalnih manjina.

Detalji rada predstavničkoga tijela u pravilu se uređuju poslovnikom.

OPĆINE I GRADOVI

–uređenjenaseljaistanovanje–prostornoiurbanističkoplaniranje–komunalnogospodarstvo–briguodjeci–socijalnuskrb–primarnuzdravstvenuzaštitu–odgojiosnovnoobrazovanje–kulturu,tjelesnukulturuišport–zaštitupotrošača–zaštituiunaprjeđenjeprirodnogokoliša–protupožarnuicivilnuzaštitu–prometnasvompodručju–ostaliposlovisukladnoposebnimzakonima.

VELIKI GRADOVI

Istokaoiopćineigradovi,uzdodatakdvijudjelatnosti:–održavanjejavnihcesta–izdavanjegrađevinskihilokacijskihdozvola,drugihakatavezanihuzgradnjuteprovedbudokumenataprostornoguređenja

ŽUPANIJE

–obrazovanje–zdravstvo–prostornoiurbanističkoplaniranje–gospodarskirazvoj–prometiprometnuinfrastrukturu–održavanjejavnihcesta–planiranjeirazvojmrežeobrazovnih,zdravstvenih,socijalnihikulturnihustanova–izdavanjegrađevinskih i lokacijskihdozvola,drugihakatavezanihuzgradnjuteprovedbu dokumenata prostornog uređenja za područje županije izvan područjavelikogagrada–ostaliposlovisukladnoposebnimzakonima.

65

U općini U gradu U Gradu Zagrebu U županiji

3 –7 članova 3 –9 članova 9 –15 članova 7 –13 članova

OVLASTI PREDSTAVNIČKOGA TIJELA

Donosistatut,odlukeidrugeopćeakteteproračunigodišnjiobračunproračuna.

Birairazrješavadužnosnikeopćine,gradaižupanije(općinskognačelnika,gradonačelnika,županaidruge).

Osnivasvojaradnatijelaibiranjihovečlanove(npr.odborzaproračunifinancije,odborzanacionalnemanjineisl.).

Osnivajavneustanove(npr.škole,dječjevrtićeidr.),trgovačkadruštvaidrugepravneosobeprekokojihseobavljajuposloviodinteresazajedinicusamouprave.

Obavljaidrugeposloveutvrđenezakonomilistatutom.

U vrijeme izrade ovoga priručnika vode se stručne rasprave o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samo-upravi, kojim se predlaže uvođenje direktnog izbora općinskog načelnika, gradonačelnika i župana umjesto da te dužnosnike bira predstavničko tijelo.

Potrebno je razlikovati vijeće nacionalne manjine i općinsko ili gradsko vijeće koje je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

6.2.4. Izvršno tijelo jedinice samouprave (poglavarstvo)

Poglavarstvo je tijelo izvršne vlasti u jedinici samouprave (tzv. «lokalna vlada»). Članove poglavarstva bira predstavničko tijelo na prijedlog općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana, na mandat od četiri godine. Na čelu poglavarstva općinski je načelnik, gradonačelnik ili župan. Broj čla-nova poglavarstva ovisi o veličini jedinice samouprave:

66

6.2.5. Obveze jedinica samouprave prema nacionalnim manjinama i vijećima nacionalnih manjina

Temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina jedinice samouprave imaju niz obveza prema nacionalnim manjinama koje žive na njihovu području. Pritom je potrebno razlikovati obveze prema pripadnicima nacionalnih manjina i obveze prema vijećima nacionalnih manjina.

Obveze prema pripadnicima nacionalnih manjina:

• osigurati ravnopravnu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine ako su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti;• statutom propisati službenu uporabu i način korištenja zastavom i simbolima nacionalnih manjina; • osigurati sredstva za sufinanciranje programa namijenjenoga nacionalnim manjinama na radijskim i televizijskim postajama u vlasništvu jedinice samouprave;• osigurati zastupljenost u predstavničkom tijelu jedinice samouprave;• osigurati zastupljenost u upravnim tijelima jedinice samouprave.

Obveze prema vijećima nacionalnih manjina:

• osigurati sredstva za obavljanje administrativnih poslova;• obavijestiti vijeća o pitanjima koja se tiču nacionalne manjine, a o kojima će raspravljati radna tijela predstavničkoga tijela jednice samouprave;• raspraviti mjere i opće akte koje predlaže vijeće nacionalne manjine;• zatražiti od vijeća mišljenje i prijedloge u vezi s općim aktima kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina.

OVLASTI POGLAVARSTVA

Drugiposloviutvrđenizakonomistatutom.

Upravljaradomupravnihtijelatenadzirenjihovrad.

Upravljairaspolažeimovinomteprihodimairashodimaje-dinicesamouprave.

Neposrednoizvršavailiosiguravaizvršavanjeodlukaiopćihakatapredstavničkogatijela..

Pripremaprijedlogeopćihakata(odlukaidr.).

67

6.2.6. Uređenje načina, uvjeta i postupka ostvarenja prava vijeća nacionalnih manjina općim aktima jedinice samoupraveOstvarivanje prava na sudjelovanje u javnom životu, koja su vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina utvrđena Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, u praktičnom smislu znači da poslovnik vijeća ili po-glavarstva jedinice samouprave mora sadržavati odredbe kojima je uređen postupak u kojem vijeća i predstavnici nacionalnih manjina komuniciraju s predstavničkim ili izvršnim tijelom jedinice samouprave. Ako statut jedinice samouprave na čijem području žive pripadnici nacionalne manjine u broju koji jamči ostvarivanje manjinske reprezentacije (dakle osnivanje vijeća ili izbor predstavnika nacionalne manjine) ne sadrži odredbe o načinu, rokovima i postupku u kojemu vijeća i predstavnici nacionalnih manjina mogu ostvariti prava utvrđena Ustavnim zakonom, riječ je o propuštanju provođenja članka 31. stavka 2. Ustavnog zakona i, slijedom toga, osnovanom razlogu za tra-ženje provođenja nadzora nad jedinicom samouprave (više o nadzoru nad primjenom zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina vidjeti u odjeljku 6.3.3.).

Kao primjere dobre prakse predstavljamo izvatke iz poslovnika izvršnih ili predstavničkih tijela nekih jedinica samouprave koje su precizno uredile način i rokove u kojima vijeća i predstavnici nacionalnih manjina mogu ostvarivati prava utvrđena Ustavnim zakonom:

Iz Poslovnika gradskog vijeća Grada Osijeka:

Članak 42. stavak 4.Predsjednik radnog tijela Gradskog vijeća dužan je vijećima i predstavnici-ma nacionalnih manjina uputiti poziv i materijale za sjednicu na kojoj će se raspravljati o pitanju koje se tiče položaja nacionalnih manjina.

Članak 64. stavak 3. Pravo upućivanja prijedloga odluke kojom se uređuju pitanja značajna za nacionalne manjine imaju, osim ovlaštenih predlagatelja iz stavka 2. ovog članka, vijeća i predstavnici nacionalnih manjina, odnosno koordinacije vijeća nacionalnih manjina.

68

Iz Poslovnika gradskog vijeća Grada Pazina:

Članak 48a.Predstavnik talijanske nacionalne manjine ima pravo predlagati mjere i opće akte kojima se uređuju pitanja od značaja za talijansku nacionalnu manjinu na području Grada Pazina.Radna tijela Vijeća dužna su razmotriti prijedloge predstavnika talijanske nacionalne manjine, te predlagati Vijeću poduzimanje određenih mjera i aktivnosti, te donošenje akata kojima se taj položaj unapređuje.

O prijedlogu predstavnika talijanske nacionalne manjine radno tijelo Vijeća dužno je odgovoriti u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga.

Iz Poslovnika Gradskoga poglavarstva Grada Vukovara:

Članak 31.Poglavarstvo će tijekom pripreme prijedloga općih akata zatražiti od Vije-ća odnosno predstavnika nacionalnih manjina osnovanih za područje Gra-da Vukovara mišljenje i prijedloge o odredbama kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina.

Kada vijeća odnosno predstavnici nacionalnih manjina predlažu opće akte kojima se uređuju pitanja od značaja za nacionalnu manjinu ili ističu kandidate za dužnosti u tijelima čije članove imenuje Poglavarstvo, dužni su prijedlog dati u pismenom obliku najkasnije 5 dana prije održavanja sjednice Poglavarstva na kojoj se utvrđuje prijedlog općeg akta ili vrši imenovanje.

6.3. DJELOVANJE VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA

6.3.1. Naknada troškova i novčane nagrade članovima vijeća

Načelo koje promiče Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jest da članovi vijeća i predstavnici nacionalnih manjina u pravilu rade dragovoljno. Pritom, iz sredstava vijeća imaju pravo na naknadu stvarnih troškova koje su imali pri obavljanju poslova za vijeće. Pod naknadom troškova podrazu-mijeva se naknada troškova javnog prijevoza i naknada dnevnica, suklad-no pravilima koja vrijede za naknadu tih troškova u javnoj službi. Međutim, naknada troškova ne podrazumijeva novčanu kompenzaciju za npr. vrijeme koje je član vijeća u mjestu svojega prebivališta utrošio za obavljanje poslova vijeća.

Visina dnevnica, koja se zaposlenicima institucija financiranih iz državno-ga proračuna isplaćuje za vrijeme puta u zemlji i inozemstvu, utvrđuje se Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje i visini naknade za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnoga proračuna, koju donosi Vlada RH. Odluka se objavljuje u «Narodnim novinama».

6�

Članovi vijeća imaju pravo i na nagradu do visine koju odobri ministar mjerodavan za poslove opće uprave (u današnjoj organizaciji javne uprave u Hrvatskoj riječ je o čelniku Središnjega državnog ureda za upravu). Pravilnik o naknadi troškova i nagradi za rad članovima vijeća i predstavnicima naci-onalnih manjina utvrđuje da nagrada za rad članovima vijeća i predstavnici-ma nacionalnih manjina može iznositi najviše do 50% iznosa koji ostvaruju članovi predstavničkoga tijela u dotičnoj jedinici samouprave. Konkretan iznos jedinica samouprave treba urediti svojim općim aktima. U praktičnoj provedbi to znači da naknada može biti određena u rasponu od 1 do 50% naknade koju dobivaju članovi predstavničkoga tijela.

Neka vijeća donijela su opći akt (pravilnik, odluku) o načinu raspodjele sredstava koja jedinica samouprave vijeću dodjeljuje za isplatu nagrada za rad njegovih članova. Tim općim aktom utvrđuju se kriteriji za isplatu na-grada za rad, pri čemu visina isplaćene nagrade ovisi o stvarnom doprinosu pojedinog člana radu vijeća (prisustvovanje sjednicama i sl.).

6.3.2. Suradnja sa Savjetom za nacionalne manjine

Iz ovlasti koje su Savjetu za nacionalne manjine dodijeljene Ustavnim zakonom jasno je da je njegova uloga zastupanje interesa svih nacionalnih manjina na razini središnje vlasti. Za ostvarenje uloge Savjeta od velike je važnosti kontinuirana suradnja s vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina, pri čemu se ta suradnja mora zasnivati na međusobnom uvažavanju i povjerenju. Iz tog razloga Savjet potiče vijeća i predstavnike da mu se obrate s problemima na koje nailaze u svojem radu, ali ih isto tako upućuje na to da su oni ponajprije mjerodavni i odgovorni za pitanje ostvarivanja manjinskih prava na lokalnoj i regionalnoj razini.

Naime, u svojem radu Savjet poštuje princip supsidijarnosti. To znači da, prije svega, sporna pitanja u vezi s ostvarivanjem prava nacionalnih manji-na na lokalnoj ili regionalnoj razini rješavaju vijeća i predstavnici nacional-nih manjina, kao institucije kojima je to prvenstvena svrha. Dakle, Savjet neće rabiti svoje Ustavnim zakonom utvrđene ovlasti kako bi se riješilo neko dvojbeno pitanje na lokalnoj ili regionalnoj razini, prije nego vijeća ili predstavnici nacionalnih manjina koji su osnovani za predmetno područje iskoriste svoje ovlasti za njegovo rješavanje. Međutim, ako lokalne ili regi-onalne vlasti ignoriraju napore vijeća ili predstavnika nacionalnih manjina da riješe neko sporno pitanje ili ostvare kakvo pravo, Savjet ima sredstva kojima sa svoje razine može utjecati na njegovo rješavanje.

Dakle, važno je istaknuti da sustav vijeća i predstavnika nacionalnih manjina nije organiziran subordinacijski, na način da je Savjet nadređen vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina koji djeluju u lokalnim sre-dinama. Obraćanje Savjetu u vezi s rješavanjem statusnih i organizacijskih pitanja vijeća i predstavnika, kao arbitru u slučaju neslaganja i nemogućno-sti dogovora i sl. neće donijeti željeni rezultat jer Savjet nema niti mandat niti sredstva za rješavanje takvih pitanja. Međutim, obraćanje radi ostvarenja nekog zajamčenog manjinskog prava na lokalnoj razini, koje lokalna vlast ignorira usprkos naporima vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, pokreće

70

NAZIV ZAKONA NADZORNO TIJELO

Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH

Središnji državni ured za upravu

Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (u odnosu na obveze jedinica samouprave)

Središnji državni ured za upravu

Savjet na djelovanje u skladu s njegovim ovlastima. Od svojega osnutka Savjet se više puta obraćao Vladi i drugim vladinim institucijama radi rješavanja konkretnih problema ostvarivanja zajamčenih prava nacionalnih manjina.

6.3.3. Provedba nadzora nad primjenom Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i drugih zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina

Pojedina državna tijela u pitanjima iz svojeg djelokruga nadziru ostvarivanje prava i sloboda nacionalnih manjina zajamčenih Ustavom, Ustavnim zako-nom o pravima nacionalnih manjina i posebnim zakonima. Zapravo, državna tijela ovlaštena su nadzirati provođenje zakona kojima su prava i slobode utvrđene. Dakle, riječ je o nadzoru koji se provodi sukladno odredbama Za-kona o sustavu državne uprave i Zakona o lokalnoj i područnoj (regional-noj) samoupravi. Primjera radi, nadzor nad provođenjem tri temeljna zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina na lokalnoj razini obavljat će sljedeća tijela državne uprave:

Iz Zakona o sustavu državne uprave:

Članak 19.U provedbi upravnog nadzora tijela državne uprave nadziru provedbu za-kona i drugih propisa te zakonitost rada i postupanja tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave.

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina mogu ZATRAŽITI provedbu nadzora nad primjenom pojedinog zakona i poduzimanje potrebnih mjera, o čemu istodobno moraju obavijestiti Savjet za nacionalne manjine. Primjera radi, traženje nadzora bit će osnovano ako jedinica samouprave nije postu-pila sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (npr. ako nije uskladila opće akte na način na koji je bila dužna, ako vijeću ili predstavniku nacionalne manjine ne osigurava minimum sredstava za ad-ministrativne poslove i dr.), ali nije osnovano ako jedinica samouprave nije udovoljila nekom traženju vijeća ili predstavnika nacionalne manjine koje nema uporište u Ustavnom zakonu (npr. osiguranje prostorije za rad).

71

Ako tijelo državne uprave koje je ovlašteno provesti nadzor, propusti postupiti po traženju, vijeće odnosno predstavnik nacionalne manjine o tome će obavijestiti Savjet za nacionalne manjine, koji od Vlade Republike Hrvatske može zatražiti da provede nadzor nad primjenom Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i posebnih zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina od strane tijela državne uprave i da poduzme mjere za zakonito postupanje tih tijela.

Od nadzora nad primjenom zakona potrebno je razlikovati pravo vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i Savjeta za nacionalne manjine na podnošenje ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Pritom valja imati na umu da izravno podnošenje ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske, bez prethodne uporabe drugih pravnih mogućnosti koje stoje na raspolaganju, neće dovesti do uspjeha. Naime, prema Ustav-nom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske jedan od bitnih uvje-ta za podnošenje ustavne tužbe jest prethodno iscrpljivanje dopuštenoga pravnog puta. Iscrpiti dopušteni pravni put znači iskoristiti sve zakonom dopuštene pravne mogućnosti prije obraćanja Ustavnom sudu. U slučaju povrede prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, prije podnošenja tužbe Ustavnom sudu potrebno je pred mjesno nadležnim općinskim su-dom podnijeti tužbu zbog nezakonite radnje, sukladno članku 67. Zakona o upravnim sporovima. Tek nakon okončanja postupka po toj tužbi (vidjeti odredbe članaka 67. – 76. Zakona o upravnim sporovima) ispunjeni su for-malni uvjeti za podnošenje ustavne tužbe. Ustavna tužba podnesena prije iscrpljivanja opisanoga pravnog puta izlaže se riziku odbacivanja zbog toga što nisu ispunjeni uvjeti za njezino podnošenje.

6.3.4. OBVEZE VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA PREMA LOKALNIM VLASTIMA

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina neovisni su u konzumiranju svojih prava utvrđenih Ustavnim zakonom. Stoga oni u pravilu nisu obvezni lokal-nim vlastima polagati račune o svojim aktivnostima ili o svojim prihodima i rashodima, već su obvezni samo svojem biračkom tijelu.

Međutim, u odnosu na sredstva koja jedinica samouprave, ili mogući donator, osigura za administrativne ili programske aktivnosti, odnosno za naknadu troškova ili nagradu članova vijeća ili predstavnika nacionalne manjine, podnošenje izvješća je obveza. Iz izvješća mora biti jasno vidljivo za koje su potrebe i na koji način utrošena sredstva dodijeljena iz lokalnoga proračuna ili od mogućega donatora.

72

6.3.5. Osiguranje vidljivosti rada vijeća

Osobito je važno da vijeće svoj rad učini vidljivim svojoj izbornoj bazi, lokalnoj vlasti, ali i široj javnosti. Na taj način stječe dodatni kredibilitet kod svih dionika, ali i osnažuje rezultate svojega rada. Različite su tehnike koji-ma se rad vijeća može učiniti vidljivim, a napose će se vidljivost osiguravati različito u odnosu na tri uvodno navedene skupine.

Pripadnike manjine koji su ih izabrali vijeće može obavješćivati o svojem radu na različite prikladne načine. Vlastita internetska stranica (možda u sklopu postojeće internetske stranice lokalne vlasti), tiskani bilten ili prigodni javni skupovi samo su neki od načina na koji se pripadnici manjine u zajednici mogu obaviješćivati o djelovanju vijeća.

Vijeće nema obvezu redovito izvješćivati lokalnu vlast o svojim aktivnostima (osim u dijelu koji se odnosi na aktivnosti financirane sredstvima iz lokalnoga proračuna). Međutim, kako ostvarivanje svrhe vijeća u lokalnoj zajednici u bitnome ovisi o tome prihvaća li lokalna vlast vijeće kao relevatnoga par-tnera, nužno je rad vijeća učiniti vidljivim i lokalnoj vlasti. Pozivanje pred-stavnika predstavničkoga tijela, poglavarstva ili pojedinih upravnih službi da prisustvuju ili aktivno sudjeluju u nekim aktivnostima vijeća mogu biti neki od načina na koji se to može postići.

Harmoničan život u zajednici pretpostavlja, među ostalim, da većinsko stanovništvo prihvati manjine i njihove posebnosti kao dodanu vrijednost koja zajednicu obogaćuje. To je moguće postići samo otvorenošću koja će u konačnici otkloniti predrasude. Stoga je djelovanje vijeća prema široj javnosti osobito važno. Pravodobno obavješćivanje lokalnih medija o aktivnostima vijeća (priopćenjima, konferencijama za novinare i dr.) i javno reagiranje na sva događanja koja mogu biti važna za odnos većinskog i manjinskog sta-novništva, mogu u bitnome pridonijeti pozitivnoj percepciji vijeća (a time i manjinskog stanovništva) u široj javnosti.

73

7. Koordinacije vijeća i prestavnika nacionalnih manjina

Uporište za osnivanje koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manji-na dao je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Koordinacije pred-stavljaju način na koji vijeća i predstavnici nacionalnih manjina nastupaju zajedno radi usklađivanja i unaprjeđivanja zajedničkih interesa. Zajednički, usklađeni nastup više vijeća prema lokalnoj ili centralnoj vlasti doprinosi boljem artikuliranju i bržem rješavanju konkretnih pitanja.


Članak 33. stavak 1.Dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u istoj jedinici lokalne samouprave, dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u različi-tim jedinicama lokalne samouprave, dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u istoj jedinici područne (regionalne) samouprave te dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u različitim jedinicama područne (regionalne) samouprave mogu radi usklađivanja ili unaprjeđivanja zajed-ničkih interesa osnovati koordinacije vijeća nacionalnih manjina.

7.1. TKO MOŽE OSNOVATI KOORDINACIJU?

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina mogu osnivati koordinacije bez ograničenja. To znači da koordinaciju mogu osnovati vijeća i predstavnici iste nacionalne manjine, ali i različitih nacionalnih manjina. Isto tako, koordinaci-ju mogu osnovati vijeća i predstavnici iste ili različite organizacijske razine.

74

1. Koordinacije vijeća i/ili predstavnika iste nacionalne manjine koji djeluju na istoj razini lokalne ili područne samouprave

2. Koordinacije vijeća i/ili predstavnika iste nacionalne manjine koji djeluju na različitim razinama lokalne i područne samouprave

3. Koordinacije vijeća i/ili predstavnika različitih nacionalnih manjina koji djeluju na istovjetnoj razini lokalne ili područne samouprave

PREDSTAVNIKNACIONALNE

MANJINEUOPĆINIC

VIJEĆENACIONALNE

MANJINEGRADAB

VIJEĆENACIONALNE

MANJINEOPĆINEA

KOORDINACIJA NACIONALNE MANJINE U ŽUPANIJI

VIJEĆENACIO-NALNEMANJINE

ŽUPANIJEC


MANJINEUGRADUB

VIJEĆENACIO-NALNEMANJINE

OPĆINEA

KOORDINACIJA NACIONALNE MANJINE

VIJEĆENACIONA-LNEMANJINE

CU OPĆINI

PREDSTAVNIKNA-CIONALNEMANJINE

BU OPĆINI

VIJEĆENACIONA-LNEMANJINE

A U OPĆINI

KOORDINACIJA NACIONALNIH MANJINA U OPĆINI

75


MANJINE C

U ŽUPANIJI

VIJEĆE NACIO-NALNE MANJINE

BU GRADU

VIJEĆE NACIO-NALNE MANJINE

A U OPĆINI

KOORDINACIJA VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA

4. Koordinacije vijeća i/ili predstavnika različitih nacionalnih manjina koji djeluju na različitim razinama lokalne ili područne samouprave

Vijeće ili predstavnik nacionalne manjine može, ovisno o svojim potrebama, biti članom više različitih koordinacija.

7.2. NACIONALNA KOORDINACIJA

Nacionalnu koordinaciju za područje Republike Hrvatske mogu osnovati županijska vijeća i predstavnici nacionalnih manjina na razini županije. Ona se može osnovati ako sporazumu o osnivanju pristupi više od polovine županijskih vijeća i predstavnika (npr. više od 50% županijskih vijeća i pred-stavnika jedne nacionalne manjine može osnovati nacionalnu koordinaciju). Posebnost je nacionalne koordinacije u tome što ona može, uz suglasnost Savjeta za nacionalne manjine, donijeti odluku o znamenju i simbolima nacionalne manjine te načinu obilježavanja praznika nacionalne manjine.

Do sada su osnovane mnogobrojne nacionalne koordinacije: Koordinacija vijeća albanske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, Svemakedonska koordinacija u Republici Hrvatskoj, Koordinacija slovenske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i dr.

76

7.3. NAČIN OSNIVANJA KOORDINACIJE

Iako Ustavni zakon o tome ne sadrži izravne upute, preporučuje se koordinaciju osnovati tako da dva ili više registriranih vijeća i predstavnika zaključe pisani sporazum o osnivanju koordinacije. Tim sporazumom potpisnici trebaju urediti različite aspekte međusobnih odnosa u koordinaciji: način upravljanja radom koordinacije, financiranje aktivnosti koordinacije, ovlasti koje vijeća mogu prenijeti na koordinaciju itd.

Koordinacija se može osnovati i temeljem neformalnog, usmenog sporazuma, ali se takav način osnivanja ne preporučuje zbog moguće nepreciznosti i pove-ćanog rizika da niz odnosa među osnivačima ostane neriješen.

7.4. OVLASTI KOJE SE MOGU PRENIJETI NA KOORDINACIJE

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina koji čine koordinaciju mogu se dogovoriti da koordinacija umjesto svojih članova obavlja pojedine poslo-ve utvrđene Ustavnim zakonom (predlaganje mjerodavnim tijelima općina, gradova i županija mjera za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine; predlaganje mjerodavnim tijelima općina, gradova i županija općih akata kojima se uređuju pitanja bitna za nacionalnu manjinu itd.). Ovlasti koje se prenose na koordinaciju mogu se opisati u pisanom sporazumu o osnivanju koordinacije, ali ako u trenutku potpisivanja sporazuma o osnivanju koor-dinacije osnivači o tome nisu postigli suglasnost, ovlasti se na koordinaciju mogu prenijeti i aneksom (dodatkom) sporazumu. U svakom slučaju preno-šenje ovlasti potrebno je učiniti u pisanoj formi.

7.5. REGISTRACIJA KOORDINACIJE

Prema odredbama Ustavnog zakona registracija koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina nije obvezna niti postoji poseban registar u koji se upisuju koordinacije. Takav neformalni status znači da koordinacija u pravnom prometu ne može nastupati samostalno: ne može se pojavljivati kao stranka u ugovoru, kao poslodavac, ne može otvoriti svoj bankovni račun itd.

Jedini pravno dopušten način na koji koordinacija može steći pravnu osobnost jest osnivanje koordinacije u obliku udruge. Najmanje tri osnivača (vijeća i/ili predstavnika nacionalnih manjina) mogu osnovati i registrirati koordinaciju kao udrugu, prema odredbama Zakona o udrugama.

Registracijom u obliku udruge koordinacija postaje samostalni entitet u pravnom prometu. To znači da može samostalno preuzimati prava i obveze (npr. zaključiti ugovor o zakupu poslovnoga prostora, zaposliti potrebno osoblje itd.), vršiti plaćanja i dr.

77

Pitanje registriranja koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina jedno je od spornih pitanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Sama činjenica da se ovlasti vijeća mogu prenijeti na neformalnu asocijaciju za koju Ustavni zakon nije riješio niti pitanje financiranja, izaziva zabunu u odnosu na očekivani način njezina djelovanja. Pritom, neformalni status koordinacije iz posve praktičnih razloga otežava njezin rad.

7.6. FINANCIRANJE RADA KOORDINACIJE

Središnja i lokalne vlasti mogu, ali nisu obvezne financirati koordinaciju. Stoga je pitanje financiranja koordinacija neriješeno i nejasno. Jedan od mogućih načina financiranja jest taj da se svako od vijeća i predstavnika koji su osnivači koordinacije obvežu odvojiti određena sredstva za financiranje njezina rada. Pritom valja znati da koordinacija koja nije registrirana, ne može imati svoj bankovni račun niti može vršiti plaćanja. U tom slučaju plaćanja za račun koordinacije moraju vršiti druge pravne osobe (npr. vijeće, općina, grad i dr.).

7�

8. Financiranje rada vijeća nacionalnih manjina

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina daje okvir za financiranje rada vijeća nacionalnih manjina utvrđujući obvezu lokalne i regionalne samouprave da vijećima osigura minimum sredstava potrebnih za rad. Dakle, o visini sredstava koja se odobravaju vijećima, načinu isplate i drugim povezanim pitanjima odlučuje lokalna ili regionalna vlast.


Članak 28. stavak 1.:Jedinice samouprave osiguravaju sredstva za rad vijeća nacionalnih manjina, uključujući sredstva za obavljanje administrativnih poslova za njihove potrebe, a mogu osigurati i sredstva za provođenje određenih aktivnosti utvrđenih programom rada vijeća nacionalne manjine.

O financiranju rada koordinacija vijeća nacionalnih manjina potrebno je vidjeti odjeljak 7.6.

80

8.1. PREDUVJETI ZA FINANCIRANJE RADA VIJEĆA NACIONALNE MANJINE

Radi osiguranja održivog financiranja administrativnih poslova i program-skih aktivnosti, vijeće mora izraditi program rada za sljedeću godinu i utvrditi sredstva koja su potrebna za ostvarenje toga programa. Predviđeni trošak ostvarenja programa potrebno je iskazati u financijskom planu (O izradi programa rada i financijskoga plana vidjeti odjeljke 5.4. i 5.5.). Vrije-me izrade i donošenja tih dokumenata vijeće mora svake godine uskladiti s vremenom izrade proračuna općine, grada ili županije kako bi prije dostave proračuna predstavničkom tijelu na prihvaćanje, dakle u procesu njegove izrade, iskazalo svoje financijske potrebe u nadolazećoj godini. Tek nakon što predstavničko tijelo prihvati proračun, ostvareni su preduvjeti za isplatu odnosno korištenje odobrenih sredstava.

8.2. FINANCIRANJE ADMINISTRATIVNIH POSLOVA

Administrativni poslovi ili poslovi tzv. «hladnoga pogona» jesu svi poslo-vi koji osiguravaju neometan rad vijeća, ali ne pridonose izravno ostvarenju programa vijeća. Jedinice samouprave obvezne su vijećima i predstavnicima nacionalnih ma-njina koji djeluju na njihovu području osigurati sredstva za obavljanje admi-nistrativnih poslova. Iznos sredstava potreban za obavljanje administrativnih poslova razlikovat će se s obzirom na uvjete u kojima radi pojedino vijeće, pa je nemoguće unaprijed odrediti jedinstvenu svotu koju svaka jedinica samo-uprave mora osigurati. Međutim, obveza je lokalne i regionalne vlasti da osi-gura minimum sredstava za rad vijeća. Umjesto da osigura sredstva, lokalna i regionalna vlast može vijeću ponuditi obavljanje određenih administrativnih poslova za potrebe vijeća (npr. računovodstvo za potrebe vijeća može raditi računovodstveni odjel u jedinici samouprave). Takvu ponudu vijeće može odbiti ako smatra da bi obavljanje administrativnih poslova na taj način nega-tivno utjecalo na njegovu neovisnost u odnosu na lokalnu vlast.

Ako se ogluši o traženje vijeća ili predstavnika nacionalne manjine da osigura sredstva za obavljanje administrativnih poslova, pa niti ne ponudi obavljanje administrativnih poslova na drugi način, ispunjeni su uvjeti za traženje pro-vedbe nadzora nad primjenom Ustavnog zakona.

PRIMJER ADMINISTRATIVNIH POSLOVA:

• temeljno računovodstvo• čišćenje prostorija• drugi zanatski poslovi vezani uz održavanje prostorija• fotokopiranje• troškovi komunikacije (telefaksom, elektroničkom poštom ili telefonom) i dr.

81

8.3. FINANCIRANJE PROGRAMSKIH AKTIVNOSTI

Obavljanjem programskih aktivnosti vijeća i predstavnici nacionalnih manjina ostvaruju svoju temeljnu svrhu: zaštitu, unaprjeđivanje i očuvanje položaja nacionalne manjine.

Financiranje tih aktivnosti nije obveza jedinica samouprave. Naime, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina utvrđuje da lokalne i regionalne vlasti mogu financirati te aktivnosti, ali im to ne nameće kao obvezu. Pa ipak, u praksi postoji niz primjera u kojima lokalna samouprava osigurava sredstva za programe vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.

PRIMJER PROGRAMSKIH AKTIVNOSTI:

• putovanje člana vijeća na sastanak• tiskanje prigodnog letka ili publikacije• organizacija javne rasprave• sudjelovanje u radijskoj emisiji• organizacija proslave manjinskoga nacionalnoga praznika i dr.

8.4. FINANCIRANJE IZ DRŽAVNOGA PRORAČUNA

U državnom se proračunu, u pravilu, ne osiguravaju sredstva koja bi bila isključivo namijenjena za ostvarivanje programa vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Stoga ne postoji tijelo koje redovito raspisuje javni natječaj na kojem se mogu natjecati i vijeća i predstavnici radi dodjele sredstava iz državnoga proračuna, niti tijelo kojemu se vijeće i predstavnik nacionalne manjine može uobičajeno obratiti radi pribavljanja sredstava iz državnoga proračuna.

Savjet za nacionalne manjine ne raspodjeljuje sredstva vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina. Sredstva koja Savjet raspodjeljuje namijenjena su prije svega udrugama i ustanovama nacionalnih manjina.

8.5. DRUGE MOGUĆNOSTI FINANCIRANJA

Kao registrirane pravne osobe koje mogu samostalno nastupati u pravnom prometu, vijeća nacionalnih manjina za ostvarenje svojih programskih aktivnosti mogu sredstva zatražiti i iz nekih drugih izvora:

Od matične države

U pravilu, svaka država u državnom proračunu odvaja sredstva za potporu svojim građanima koji kao manjina žive u drugim državama, a osobito u dr-žavama u bliskom susjedstvu. Kontakt se može ostvariti preko veleposlanstva matične države.

82

Od drugih država koje u Hrvatskoj imaju svoja veleposlanstva

Mnoga veleposlanstva stranih država u Hrvatskoj imaju ograničenu količinu sredstava kojima financiraju manje razvojne projekte. Pritom nisu u pitanju samo europske već i države s drugih kontinenata. Posve je prikladno obratiti se veleposlanstvu zahtjevom za sastanak i predstaviti konkretan projekt za koji se prikuplja novac. Popis diplomatskih predstavništava stranih država u Republici Hrvatskoj može se naći na internetskoj stranici Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija: http://www.mvpei.hr/MVP.asp?pcpid=1160.

Od vlastite imovine ili obavljanja djelatnosti

Kao samostalna pravna osoba, vijeće može stjecati i biti vlasnikom različite imovine (novca, nekretnina, udjela u trgovačkim društvima, prava i dr.). Sredstvima koja vijeće ostvari iskorištavanjem svoje imovine (npr. davanjem nekretnine u zakup ili najam, investiranjem novca i sl.) ono se može koristiti samo za djelatnosti i poslove važne za nacionalnu manjinu, a koji su utvrđeni u programu rada vijeća.

Ako vijeće obavlja druge djelatnosti i temeljem toga ostvari određeni prihod, takvim se prihodom također može koristiti samo za ostvarenje svoje temeljne svrhe.

Od gospodarskih subjekata

Korporativna filantropija u Hrvatskoj zauzima sve važnije mjesto, pa već postoje mnogobrojne tvrtke koje redovito dodjeljuju donacije pojedincima i pravnim osobama. Prije kontaktiranja tvrtke u vezi s mogućnošću financi-ranja programskih aktivnosti vijeća, potrebno je znati koja specifična podru-čja aktivnosti zanimaju konkretnu tvrtku i ponuditi suradnju u kojoj će obje strane pronaći interes. Sredstva se mogu zatražiti od bilo koje tvrtke, ali je izglednije da će interes za program vijeća prije svega pokazati hrvatske tvrtke ili tvrtke u matičnoj državi.

Od zaklada

Zaklade mogu biti potencijalni izvor sredstava za neke programske aktiv-nosti. Pritom, osobitu pozornost treba pokloniti zakladama koje su osnova-ne i djeluju u matičnoj državi, zakladama lokalnih zajednica osnovanima u Hrvatskoj te drugim zakladama koje, s obzirom na svoju misiju, mogu biti zainteresirane za određene programske aktivnosti vijeća. Prije obraćanja zakladi potrebno je istražiti uklapa li se programska aktivnost vijeća u misiju zaklade te dopuštaju li pravila zaklade dodjelu sredstava svim ili samo nekim vrstama pravnih osoba.

83

Na natječajima za dodjelu sredstava za projekte koje raspisuje Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, vijeća nacionalnih manjina ne mogu se natjecati jer se ona ne mogu smatrati organizacijama civilnoga društva. Međutim, ako se koordinacije vijeća registriraju kao udruge, takve udruge ispunjavaju uvjete za sudjelovanje na natječajima Zaklade.

Od međunarodnih organizacija

Pojedine međunarodne organizacije (npr. OESS, različite agencije Uje-dinjenih naroda koje djeluju u Hrvatskoj i dr.) mogu biti zainteresirane za sufinanciranje dijelova programa vijeća ako je program vijeća komplemen-taran programu organizacije. Kao i u slučaju zaklada, prije obraćanja nekoj međunarodnoj organizaciji potrebno je utvrditi za koje programske aktivnosti vijeća međunarodna organizacija može biti zainteresirana. Pojedini specijalizirani fondovi pri međunarodnim organizacijama povreme-no raspisuju natječaje za dodjelu sredstava za projekte određenog sadržaja. U pravilu, svaki od tih fondova ima jasno izrađene upute koje utvrđuju koja se vrsta pravnih ili fizičkih osoba može natjecati za sredstva iz toga fonda (jedan od fondova naveden je u poglavlju 10. – Korisni kontakti).

Napose, treba spomenuti i fondove Europske Unije koji, s približavanjem Hrvatske punopravnom članstvu sve više dobivaju na važnosti.

Od drugih pravnih osoba i građana

Ne postoje pravne zapreke da vijeće nacionalne manjine primi donaciju od pravne osobe ili građana. Štoviše, hrvatski porezni sustav posebnim mjerama potiče doniranje neprofitnim organizacijama. Stoga je takav način prikupljanja sredstava jedna od realnih mogućnosti za financiranje programskih aktivnosti vijeća.

Posebne porezne pogodnosti za pojedince, fizičke osobe koje doniraju sred-stva u kulturne, odgojno-obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitar-ne, sportske i vjerske svrhe udrugama i drugim osobama koje te djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima utvrđene su Zakonom o porezu na dohodak.

Porezne olakšice za darovanja u naravi ili novcu, koja učini trgovačko druš-tvo ili druga pravna ili fizička osoba koja se bavi gospodarskom djelatnošću (npr. obrtnik, odvjetnik i dr.) utvrđene su Zakonom o porezu na dobit.

84

8.6. OGRANIČENJA PRI RASPOLAGANJU SREDSTVIMA

Vijeće nacionalne manjine ograničeno je u raspolaganju sredstvima koje pribavi bez obzira na to je li riječ o sredstvima iz državnoga ili lokalno-ga proračuna ili o sredstvima pribavljenima na drugi dopušteni način. Ograničenja su pri raspolaganju sljedeća:

Sredstva pribavljena iz državnoga ili lokalnoga proračuna

Ta se sredstva mogu iskoristiti isključivo za namjene određene proračunom i zakonom, odnosno odlukom kojom se uređuje izvršenje proračuna. Ako je riječ o sredstvima državnoga proračuna Republike Hrvatske, namjenu sredstava može utvrditi i Savjet za nacionalne manjine.

Sredstva pribavljena iskorištavanjem vlastite imovine (donacija, poklona, nasljedstva i dr.), obavljanjem dopušte-nih djelatnosti ili na drugi dopušteni način

Tim se sredstvima vijeće može koristiti samo za djelatnosti i poslove od važnosti za nacionalnu manjinu utvrđene u programu rada vijeća.

Kada vijeće, sredstvima koja su pribavljena iz državnoga ili lokalnoga proračuna, nabavlja robu ili usluge ili izvodi radove, mora se pridržavati odredbi Zakona o javnoj nabavi. Međutim, ako robu ili usluge ili izvođenje radova plaća sredstvima koja su pribavljena iz drugog izvora (npr. od ma-tične države), nije obvezno primjenjivati Zakon o javnoj nabavi.

Uz navedena ograničenja ne postoje druga obvezatna ograničenja raspolaga-nja sredstvima. Međutim, u slučaju pribavljanja sredstava iz bilo kojeg drugog izvora, raspolaganje sredstvima može ograničiti donator (npr. davatelj donacije može zabraniti da se donirana sredstva troše na kupovinu određene robe i sl. Uobičajeno je da se takva ograničenja utvrde u ugovoru o donaciji.).

85

�. Korisni kontakti

9.1. NACIONALNE ORGANIZACIJE I INSTITUCIJE

HRVATSKI SABOR10000 ZagrebTrg svetog Marka 601/4569 222mrežna adresa: http://www.sabor.hr

Služba za odnose s javnošćuTelefon: 01/ 4569-348; 01/ 4569-722 Telefaks: 01/ 4569-611; 01/ 6303-018 e-mail: [email protected]

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjinaTelefon: 01/ 45 69 416 Telefaks: 01/ 45 69 628e-mail: [email protected] Odbora: Ružica ĐikićTelefon: 01/ 45 69 754e-mail: [email protected]

URED PUČKOG PRAVOBRANITELJA10 000 ZagrebOpatička 4Telefon: 01/ 48 51 855 telefaks: 01/ 63 03 014e-mail: [email protected]žna adresa: http://www.ombudsman.hr/default.asp

86

PRAVOBRANITELJ ZA DJECU10 000 ZagrebAndrije Hebranga 4/ITelefon: 01/ 4929 669, 01/ 4921 278Telefaks: 01/ 4921 277 e-mail: [email protected] mrežna adresa: http://www.dijete.hr

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE10 000 Zagreb Trg Sv. Marka 2 Telefon: 01/ 4569 222Telefaks: 01/ 6303 023e-mail: [email protected] mrežna adresa: http://www.vlada.hr

Ured za nacionalne manjine10000 ZagrebMesnička 23Telefon: 01/ 4569 358, 01/ 4569 397 Telefaks: 01/ 4569 324e-mail: [email protected]

Ured za ljudska prava10000 ZagrebTrg Maršala Tita 8/ITelefon: 01/ 4877 660Telefaks: 01/ 4813 430e-mail: [email protected]žna adresa: http://www.ljudskaprava-vladarh.hr

SREDIŠNJI DRŽAVNI URED ZA UPRAVU10000 ZagrebMaksimirska 63Telefon: 01/ 2357 555mrežna adresa: www.uprava.hr

SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE10000 ZagrebMesnička 23Telefon: 01/ 4569 286Telefaks: 01/ 4569 297e-mail: [email protected]

SAVEZ UDRUGE GRADOVA I UDRUGE OPĆINA RH10000 ZagrebHrgovići 59Telefon: 01/ 3637 150Telefaks: 01/ 3637 116e-mail: [email protected]žna adresa: http://www.savez-gradova-opcina-rh.hr

URED U SPLITU21000 SplitBraće Kaliterne 1Telefon: 021/ 490 022, kućni 125, 126Telefaks: 021/ 488 462e-mail: [email protected]

87

HRVATSKA ZAJEDNICA ŽUPANIJA10000 ZagrebUlica grada Vukovara 72 (Zagrebačka županija)Telefon: 01/ 6009 400Telefaks: 01/ 6154 008e-mail: [email protected] mrežna adresa: http://www.pgz.hr/HZZ

9.2. MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE I INSTITUCIJE

ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NARODAmrežna adresa: http://www.un.org

URED VISOKOG PREDSTAVNIKA UJEDINJENIH NARODA ZA LJUDSKA PRAVA mrežna adresa: http://www.ohchr.org/english

FOND ZA DEMOKRACIJU UN-a (UNDEF)mrežna adresa: http://www.un.org/democracyfund

VIJEĆE EUROPE (Tajništvo Okvirne konvencije za zaštitu na-cionalnih manjina)mrežna adresa: http://www.coe.int/T/E/human_rights/minorities

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVAmrežna adresa: http://www.echr.coe.int/ECHR

ORGANIZACIJA ZA EUROPSKU SIGURNOST I SURADNJU (OESS)mrežne adrese: http://www.osce.org http://www.osce.org/croatia http://www.osce.org/hcnm

EUROPSKA UNIJAmrežna adresa: http://europa.eu

DELEGACIJA EUROPSKE KOMISIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ10000 ZagrebTrg žrtava fašizma 6Telefon: 01/ 48 96 500Telefaks: 01/ 48 96 555 e-mail: [email protected] mrežna adresa: http://www.delhrv.cec.eu.int/hr/static/view/id/7

8�Prilozi

�1

Prilog 1.

DEKLARACIJA O PRAVIMA OSOBA KOJE PRIPADAJU NACIONALNIM ILI ETNIČKIM, VJERSKIM I JEZIČNIM MANJINAMA

(PrijevodIreneStanić-Rašin;www.ffzg.hr/hre-edc/hr)

usvojena i proglašena na 47. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, 18. prosinca 1992. godine

(rezolucija br. 47/135)

Opća skupština, ponovnopotvrđujući da je jedan od temeljnih ciljeva Ujedinjenih naroda, kao što je proglašeno u njihovoj Povelji, promicanje i poticanje poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve, bez razlike glede rase, spola, jezika ili vjere, ponovnopotvrđujući vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe, u jednakost prava muškaraca i žena te velikih i malih naroda, želeći promicati ostvarenje načela sadržanih u Povelji, Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Konvenciji o sprje-čavanju i kažnjavanju zločina genocida, Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Deklaraciji o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjere-nja te Konvenciji o pravima djeteta, kao i u drugim odgovarajućim međunarodnim instrumentima usvojenim na svjetskoj ili regionalnoj razini, ali i onima sklopljenim između pojedinih država članica Ujedinjenih naroda, nadahnuta odredbama članka 27. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima o pravima pripadnika etničkih, vjerskih ili jezičnih manjina, smatrajući da promicanje i zaštita prava pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina pridonosi političkoj i društvenoj stabilnosti država u kojima oni žive, naglašavajući da promicanje i zaštita prava osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, kao neodvojiv dio cjelovitog društvenog razvoja u demokratskom okviru temeljenom na vladavini prava, pridonosi učvršćenju prijateljstva i suradnje među narodima i državama, smatrajući da Ujedinjeni narodi imaju važnu ulogu u zaštiti manjina, imajući na umu dosadašnje rezultate u sustavu Ujedinjenih naroda na promicanju i zaštiti prava osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, napose Komisije za ljudska prava, Podko-misije za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina, kao i tijela ustanovljenih u skladu s međunarod-nim paktovima o ljudskim pravima i drugim odgovarajućim međunarodnim instrumentima ljudskih prava, uzimajući u obzir značajne rezultate međuvladinih i nevladinih organizacija u zaštiti manjina te u promicanju i zaštiti prava osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, proglašava ovu Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama:

Članak 1.1. Države će na svojim područjima štititi opstanak i nacionalni ili etnički, kulturni, vjerski i jezični identitet manjina te unaprjeđivati uvjete potrebne za razvoj tog identiteta. 2. Države će donijeti odgovarajuće zakone i druge mjere kako bi ostvarile te ciljeve.

Članak 2.1. Osobe koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama (u daljnjem tekstu: osobe koje pripadaju manjinama) imaju pravo slobodno, bez ikakvog miješanja sa strane i bez ikakve diskriminacije, privatno i javno uživati svoju kulturu, ispovijedati i prakticirati svoju vjeru i služiti se svojim jezikom. 2. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo aktivno sudjelovati u kulturnom, vjerskom, društvenom, gospodarskom i javnom životu. 3. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo na državnoj i, kad je potrebno, na regionalnoj razini, aktivno sudjelovati u donošenju odluka koje se odnose na njima pripadajuće manjine ili na područja u kojima one žive, na način koji je u skladu sa zakonom. 4. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo osnivati i održavati svoje udruge.

�2

5. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo bez ikakve diskriminacije uspostavljati i održavati slobodne i miroljubive odnose s drugim pripadnicima svoje grupe i s osobama koje pripadaju drugim manjinama te prekogranične odnose s građanima drugih država, s kojima su povezani po nacionalnosti ili etnicitetu, vjeri ili jeziku.

Članak 3.1. Osobe koje pripadaju manjinama mogu bez ikakve diskriminacije ostvarivati svoja prava, uključujući i ona koja su utvrđena ovom Deklaracijom, pojedinačno i u zajednici s drugim pripadnicima svoje grupe. 2. Niti jedna osoba koja pripada manjini ne smije se dovesti u nepovoljan položaj temeljem primjene ili neprimjene prava utvrđenih u ovoj Deklaraciji.

Članak 4.1. Države će poduzeti, kad je to potrebno, mjere kako bi osobama koje pripadaju manjinama osigurale puno i djelotvorno korištenje njihovih ljudskih prava i temeljnih sloboda bez ikakve diskriminacije i u punoj jednakosti pred zakonom. 2. Države će poduzeti mjere za stvaranje povoljnih uvjeta u kojima osobe koje pripadaju manjinama mogu izraziti svoja obilježja i razvijati svoju kulturu, jezik, vjeru, tradiciju i običaje, osim kad je takvo djelovanje suprotno domaćem pravu i međunarodnim standardima. 3. Države trebaju, kad je to moguće, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osobe koje pripadaju manjinama imale odgovarajuće uvjete za učenje svog materinskog jezika ili za služenje svojim jezikom u nastavi. 4. Države trebaju, kad je to primjereno, poduzeti mjere u području odgoja i obrazovanja kako bi poticale stjecanje znanja o povijesti, tradiciji, jeziku i kulturi manjina koje žive na njihovu području. Osobe koje pripadaju manjinama trebaju imati odgovarajuće uvjete kako bi stekle znanje o društvu kao cjelini. 5. Države trebaju razmotriti odgovarajuće mjere kako bi osobe koje pripadaju manjinama mogle u potpunosti sudjelovati u gospodarskom napretku i razvoju svoje zemlje.

Članak 5.1. Državne politike i programi moraju se planirati i provoditi uz uvažavanje legitimnih interesa osoba koje pripadaju manjinama. 2. Programi međudržavne suradnje i potpore moraju se planirati i provoditi uz uvažavanje legitimnih interesa osoba koje pripadaju manjinama.

Članak 6.U cilju jačanja uzajamnog razumijevanja i povjerenja, države trebaju surađivati na pitanjima koja se odnose na osobe koje pripadaju manjinama, inter alia, razmjenjujući informacije i iskustva.

Članak 7.Države trebaju surađivati u cilju promicanja zaštite prava utvrđenih ovom Deklaracijom.

Članak 8.1. Ništa u ovoj Deklaraciji ne smije spriječiti države u ispunjavanju njihovih međunarodnih obveza koje se odnose na osobe koje pripadaju manjinama. Države će napose u dobroj vjeri ispunjavati odgovornosti i obveze koje su preuzele pod međunarodnim ugovorima i sporazumima. 2. Ostvarivanje prava utvrđenih ovom Deklaracijom ne smije ugroziti uživanje općepriznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda od strane svih osoba. 3. Mjere koje države poduzmu kako bi osigurale puno uživanje prava utvrđenih ovom Deklaracijom, ne smiju se prima facie smatrati suprotnim načelu jednakosti sadržanom u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. 4. Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da dopušta ikakvu djelatnost suprotnu svrhama i načelima Ujedinjenih naroda, uključujući suverenu jednakost, teritorijalnu cjelovitost i političku neovisnost država. Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo neke države, grupe ili pojedinca da poduzmu bilo koju akciju ili izvrše bilo koji čin kojim se poništava neko od ovdje utvrđenih prava i sloboda.

Članak 9.Specijalizirane ustanove i druge organizacije u sustavu Ujedinjenih naroda pridonijet će u svojim područjima pu-nom ostvarenju prava i načela utvrđenih ovom Deklaracijom.

�3

Prilog 2.

ZAKON O POTVRĐIVANJU OKVIRNE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU NACIONALNIH MANJINA

(Narodnenovine,Međunarodniugovori,br.14/97)

Članak 1.Potvrđuje se Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, sačinjena u Strasbourgu 10. studenoga 1994. godine u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Članak 2.Tekst Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u izvorniku na engleskom jeziku te u prijevodu nahrvatski jezik glasi:

(…)

OKVIRNA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU NACIONALNIH MANJINA

Države članice Vijeća Europe i druge države potpisnice ove Okvirne konvencije,Smatrajući da je cilj Vijeća Europe postići veće jedinstvo njegovih članova u svrhu osiguranja i ostvarivanja ideala i načela njihove zajedničke baštine,Smatrajući da je jedna od metoda ostvarivanja tog cilja održavanje i dalje ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda,U želji da slijede Deklaraciju šefova država i vlada država članica Vijeća Europe usvojenu u Beču 9. listopada 1993,Odlučne u nakani da na svojim područjima zaštite postojanje nacionalnih manjina.Smatrajući da je burna povijest Europe pokazala kako je zaštita nacionalnih manjina bitna za stabilnost, demokratsku sigurnost i mir na ovom kontinentu,Smatrajući da pluralističko i istinski demokratsko društvo treba ne samo poštivati etničku, kulturnu, jezičnu i vjersku samobitnost svakog pripadnika nacionalne manjine, već im također stvoriti odgovarajuće uvjete za izraža-vanje, očuvanje i razvijanje te samobitnosti,Smatrajući da je stvaranje ozračja snošljivosti i dijaloga nužno kako bi kulturna raznolikost bila izvorom i čimbe-nikom ne podjela, već obogaćivanja svakog društva,Smatrajući da stvaranje tolerantne i bogate Europe ne ovisi samo o suradnji među državama već iziskuje i me-đugraničnu suradnju lokalnih i regionalnih vlasti, a da se time ne dovodi u pitanje ustav i teritorijalna cjelovitost svake države,S obzirom na Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i na pripadajuće Protokole,S obzirom na obveze glede zaštite nacionalnih manjina po konvencijama i deklaracijama Ujedinjenih naroda i po dokumentima Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, posebice Kopenhaškom dokumentu od 29. lipnja 1990.Odlučne u nakani da odrede načela koja valja poštivati i obveze što proizlaze iz njih s ciljem osiguranja, kako u državama članicama tako i u drugim državama koje usvoje ovaj instrument, učinkovite zaštite nacionalnih manjina, te prava i sloboda pripadnika tih manjina, u okviru zakona i uz poštivanje teritorijalne cjelovitosti i nacionalnog suvereniteta država,Odlučne u nakani da primijene načela utvrđena u ovoj Okvirnoj konvenciji putem nacionalnog zakonodavstva i odgovarajuće vladine politike,

Sporazumjele su se kako slijedi:

ODJELJAK I.

Članak 1.Zaštita nacionalnih manjina, te prava i sloboda pripadnika manjina čini sastavni dio međunarodne zaštite ljudskih prava i kao takva spada u područje međunarodne suradnje.

�4

Članak 2.Odredbe ove Okvirne konvencije primjenjuju se u dobroj vjeri, u duhu razumijevanja i snošljivosti, te u skladu s načelima dobrosusjedstva, prijateljskih odnosa i suradnje među državama.

Članak 3.1. Svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo slobodno izabrati da li da bude ili ne bude tretiran kao takav, te nikakve štete ne smiju proisteći iz takva izbora ili iz korištenja prava vezanih za takav izbor.2. Pripadnici nacionalnih manjina mogu koristiti prava i uživati u slobodama što proizlaze iz načela sadržanih u ovoj Okvirnoj konvenciji, i to kako pojedinačno tako i u zajednici s drugima.

ODJELJAK II.

Članak 4.1. Stranke se obvezuju jamčiti pripadnicima nacionalnih manjina pravo jednakosti pred zakonom i jednake pravne zaštite. U svezi s tim zabranjuje se bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj manjini.2. Stranke se obvezuju da će po potrebi usvojiti odgovarajuće mjere s ciljem promicanja pune i učinkovite jednakosti između pripadnika nacionalne manjine i pripadnika većinskog pučanstva u svim područjima gospodarskog, društvenog, političkog i kulturnog života. U svezi s tim stranke će na odgovarajući način uzeti u obzir specifične uvjete pripadnika nacionalnih manjina.3. Mjere usvojene u skladu sa stavkom 2. ne smatraju se činom diskriminacije.

Članak 5.1. Stranke se obvezuju unaprijediti uvjete potrebne za pripadnike nacionalnih manjina radi održavanja i razvijanja njihove kulture, te očuvanja bitnih sastavnica njihove samobitnosti odnosno njihove vjere, jezika, tradicije i kulturne baštine.2. Ne dirajući u mjere poduzete u vođenju opće integracijske politike, stranke će se suzdržati od politike ili prakse asimilacije pripadnika nacionalnih manjina protiv njihove volje, te će takve osobe zaštititi od svake akcije kojoj je cilj takva asimilacija.

Članak 6.1. Stranke će poticati duh snošljivosti i međukulturnog dijaloga i poduzeti učinkovite mjere na promicanju uzajamnog poštovanja razumijevanja i suradnje među svim ljudima koji žive na njihovu području, bez obzira na etničku, kulturnu, jezičnu ili vjersku pripadnost tih ljudi, posebice na području obrazovanja, kulture i medija.2. Stranke se obvezuju poduzeti odgovarajuće mjere zaštite osoba koje bi mogle biti izložene prijetnjama ili diskriminaciji, neprijateljstvu ili nasilju radi njihove etničke, kulturne, jezične ili vjerske pripadnosti.

Članak 7.Stranke su dužne osigurati poštovanje prava svakog pripadnika nacionalne manjine na slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja, slobodu izražavanja, te slobodu misli, savjesti i vjere.

Članak 8.Stranke se obvezuju priznati svakom pripadniku nacionalne manjine prava na očitovanje svoje vjere ili uvjerenja, te na osnivanje vjerskih ustanova, organizacija i udruga.

Članak 9.1. Stranke se obvezuju priznati da pravo na slobodu izražavanja svakog pripadnika nacionalne manjine uključuje slobodu na vlastita mišljenja, te na primanje i širenje informacija i ideja na manjinskom jeziku bez miješanja javnih vlasti i neovisno o granicama. Strane su dužne osigurati, u okviru svojih pravnih sustava, da pripadnici nacionalne manjine ne budu diskriminirani glede pristupa medijima.2. Stavak 1. ne sprječava stranke da traže dozvolu, bez diskriminacije i na temelju objektivnih kriterija, za radijske postaje i televizijske postaje ili za kinematografska poduzeća.3. Stranke neće ometati pripadnike racionalnih manjina u osnivanju i uporabi tiskovnih medija. U zakonskim će okvirima radio-televizijskog emitiranja što više osigurati, uzimajući u obzir odredbe stavka 1., da pripadnicima nacionalnih manjina bude pružena mogućnost osnivanja i korištenja vlastitih medija.4. U okviru svojih pravnih sustava stranke će usvojiti odgovarajuće mjere s ciljem olakšanja pristupa medijima pripadnika nacionalnih manjina, te s ciljem promicanja snošljivosti i omogućavanja kulturnog pluralizma.

�5

Članak 10.1. Stranke se obvezuju priznati pravo da svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo slobodno i bez miješanja koristiti svoj manjinski jezik, privatno i javno, u govoru i u pismu.2. Na područjima nastanjenima osobama koje tradicionalno ili u znatnijem broju pripadaju nacionalnim manjinama, ukoliko te osobe to zatraže te ondje gdje takav zahtjev odgovara stvarnoj potrebi, stranke će uznastojati, koliko je to moguće, osigurati uvjete koji će omogućiti korištenje manjinskog jezika u ophođenju tih osoba s tijelima vlasti.3. Stranke se obvezuju svakoj osobi koja pripada nacionalnoj manjini jamčiti pravo na to da smjesta bude informirana, na jeziku kojeg razumije, o razlozima svojeg uhićenja te o naravi i povodu optužbe protiv nje, kao i to da se brani na tom jeziku, u slučaju potrebe i uz slobodnu pomoć prevoditelja.

Članak 11.1. Stranke se obvezuju priznati da svaka osoba koja pripada nacionalnoj manjini ima pravo koristiti svoje prezime i ime na manjinskom jeziku te da joj ono bude službeno priznato, u skladu s modalitetima koje predviđa njihov pravni sustav.2. Stranke se obvezuju priznati da svaka osoba koja pripada nacionalnoj manjini ima pravo na svojemu manjinskom jeziku isticati oznake, natpise i druge informacije privatne naravi a javno uočljive.3. Na područjima tradicionalno nastanjenima znatnijim brojem osoba koje pripadaju nacionalnoj manjini, stranke će u okviru svojih pravnih sustava, uključujući - gdje je to prikladno - sporazume s drugim državama te uzimajući u obzir njihove specifične uvjete, uznastojati istaknuti tradicionalne lokalne nazive, nazive ulica i druge topografske oznake namijenjene javnosti također i na manjinskom jeziku kad za takve oznake postoji dostatno zanimanje.

Članak 12.1. Gdje je to prikladno, stranke poduzimaju mjere na području obrazovanja i istraživanja radi promicanja spoznaje o kulturi, povijesti, jeziku i vjeri njihovih nacionalnih manjina i većine.2. U tom kontekstu stranke će, između ostalog, pružiti odgovarajuće mogućnosti za obuku nastavnika i pristup udžbenicima, te će olakšati kontakte između učenika i nastavnika različitih zajednica.3. Stranke se obvezuju promicati jednaku dostupnost obrazovanja osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama na svim razinama.

Članak 13.1. Unutar svojih obrazovnih sustava stranke priznaju da osobe koje pripadaju nacionalnoj manjini imaju pravo ustanovljavati i upravljati vlastitim privatnim ustanovama za obrazovanje i obuku.2. Korištenje ovoga prava ne uključuje nikakvu financijsku obvezu za stranke.

Članak 14.1. Stranke se obvezuju priznati da svaka osoba koja pripada nacionalnoj manjini ima pravo učiti na svom manjinskom jeziku.2. Na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju nastanjenom osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, ako za to postoji dostatno zanimanje, stranke će uznastojati osigurati, koliko je to moguće te u okvirima svojih obrazovnih sustava, da osobe koje pripadaju tim manjinama imaju odgovarajuće mogućnosti da uče manjinski jezik ili da ih se podučava na manjinskom jeziku.3. Stavak 2. ovoga članka primjenjuje se tako ne dirajući u učenje službenog jezika ili nastave na tom jeziku.

Članak 15.Stranke će stvoriti uvjete nužne za učinkovito sudjelovanje osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama u kulturnom, društvenom i gospodarskom životu i javnim poslovima, posebice u onima koji se tiču njih samih.

Članak 16.Stranke se uzdržavaju od mjera koje mijenjaju omjere među pučanstvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na ograničenja prava i sloboda koje proizlaze iz načela sadržanih u aktualnoj Okvirnoj konvenciji.

�6

Članak 17.1. Stranke se obvezuju da se neće miješati u prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama da uspostavljaju i održavaju slobodne i miroljubive kontakte preko granica s osobama koje legalno borave u drugim državama, osobito s onima s kojima dijele etnički, kulturni, jezični ili vjerski identitet ili pak zajedničko kulturno nasljeđe.2. Stranke se obvezuju da se neće miješati u pravo osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama da sudjeluju u djelatnostima nevladinih organizacija, kako na državnoj tako i na međunarodnoj razini.

Članak 18.1. Stranke će nastojati, gdje je to potrebno, zaključiti bilateralne i multilateralne sporazume s drugim državama, osobito sa susjednim državama, radi osiguranja zaštite osoba koje pripadaju dotičnim nacionalnim manjinama.2. Tamo gdje je to relevantno, stranke poduzimaju mjere za poticanje prekogranične suradnje.

Članak 19.Stranke se obvezuju da će poštovati i primjenjivati načela sadržana u aktualnoj Okvirnoj konvenciji, uz samo ona ograničenja, restrikcije i derogacije - tamo gdje je to nužno - koja su predviđena međunarodnopravnim instrumentima, osobito Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u onoj mjeri u kojoj se oni odnose na prava i slobode koji proizlaze iz spomenutih načela.

ODJELJAK III.

Članak 20.U korištenju prava i sloboda koja proizlaze iz načela sadržanih u aktualnoj Okvirnoj konvenciji svaka osoba koja pripada nacionalnoj manjini poštovat će zakonodavstvo dotične države i prava drugih, posebice prava osoba koje pripadaju većini ili drugim nacionalnim manjinama.

Članak 21.Ništa u ovoj Okvirnoj konvenciji neće se tumačiti kao da implicira bilo kakvo pravo na obavljanje bilo kakve djelatnosti ili izvršavanje čina suprotnih temeljnim načelima međunarodnog prava te posebice suverene jednakosti, teritorijalne cjelovitosti i političke nezavisnosti država.

Članak 22.Ništa se u ovoj Okvirnoj konvenciji ne smije tumačiti kao ograničenje ijednog od ljudskih prava i temeljnih slo-boda koja mogu biti osigurana po zakonima koje od ugovornih stranaka ili po bilo kojemu drugom sporazumu čija je stranka dotična ugovorna stranka.

Članak 23.Za prava i slobode koji proizlaze iz načela sadržanih u ovoj Okvirnoj konvenciji, u onoj mjeri u kojoj su oni predmet odgovarajuće odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili pak Protokola uz nju, smatra se da su u skladu s potonjim odredbama.

ODJELJAK IV.

Članak 24.1. Odbor ministara Vijeća Europe pratit će provedbu ove Okvirne konvencije od strane ugovornih stranaka.2. Stranke, koje nisu članice Vijeća Europe, sudjelovat će u mehanizmima provedbe, prema modalitetima koje treba ustvrditi.

Članak 25.1. U roku od godine dana od stupanja na snagu ove Okvirne konvencije za pojedinu ugovornu stranku, dotična će Glavnom tajniku Vijeća Europe proslijediti potpune informacije o zakonodavnim i drugim mjerama, koje su poduzete za ostvarenje načela izloženih u ovoj Okvirnoj konvenciji.2. Nakon toga, svaka će stranka Glavnom tajniku, u pravilnim razmacima i kad god to zatraži Odbor ministara, prosljeđivati sve daljnje informacije koje su značajne, za provedbu ove Okvirne konvencije.3. Glavni tajnik proslijedit će Odboru ministara informacije koje su proslijeđene pod uvjetima iz ovog članka.

�7

Članak 26.1. U ocjenjivanju mjera koje su stranke poduzele za ostvarenje načela izloženih u ovoj Okvirnoj konvenciji, Odboru ministara pomagat će savjetodavni odbor, čiji članovi moraju imati priznato stručno znanje na području zaštite nacionalnih manjina.2. Sastav tog savjetodavnog odbora i njegove postupke odredit će Odbor ministara u roku od godine dana od stupanja na snagu ove Okvirne konvencije.

ODJELJAK V.

Članak 27.Ova će Okvirna konvencija biti otvorena za potpisivanje od strane država članica Vijeća Europe. Do datuma stupa-nja na snagu Konvencije, bit će otvorena i za potpisivanje od strane bilo koje države koju pozove Odbor ministara. Podložna je ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju bit će položene kod Glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 28.1. Ova Okvirna konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kojeg dvanaest članica Vijeća Europe izraze pristanak da se obvežu na Konvenciju u skladu s odredbama članka 27.2. U pogledu bilo koje zemlje članice koja naknadno izrazi pristanak da se na nju obveže, Okvirna konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.

Članak 29.1. Nakon stupanja na snagu ove Okvirne konvencije i nakon konzultacija s državama ugovornicima, Odbor ministara Vijeća Europe, može, odlukom većine koju predviđa članak 20.d. Statuta Vijeća Europe, pozvati da pristupi Konvenciji svaku državu nečlanicu Vijeća Europe, koja je pozvana da je potpiše u skladu s odredbama članka 27. ali to još nije učinila, kao i bilo koju drugu državu nečlanicu.2. Za svaku državu koja pristupa Konvenciji, Okvirna konvencija stupit će na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od polaganja isprave o pristupu kod Glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 30.1. Svaka država može, u vrijeme potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, navesti područje ili područja za čije je međunarodne odnose odgovorna, na koje će se primjenjivati ova Okvirna konvencija.2. Svaka država može kasnije, izjavom Glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu ove Okvirne konvencije na bilo koje drugo područje navedeno u izjavi. U pogledu tog područja, Okvirna konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana kada je Glavni tajnik primio takvu izjavu.3. Svaka izjava dana prema dvama prethodnim stavcima može se, u pogledu bilo kojeg područja navedenog u takvoj izjavi, povući notifikacijom upućenom Glavnom tajniku. Povlačenje izjave proizvodi učinke od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana kada je Glavni tajnik primio takvu notifikaciju.

Članak 31.1. Svaka stranka može u bilo koje vrijeme otkazati ovu Okvirnu konvenciju, i to putem notifikacije upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe.2. Takav otkaz proizvodi učinke od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od šest mjeseci od dana kada je Glavni tajnik primio takvu notifikaciju.

�8

Članak 32.Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća, druge države potpisnice i bilo koju državu koja je pristupila ovoj Okvirnoj konvenciji, o: a) svakom potpisu, b) polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, c) svakom danu stupanja na snagu ove Okvirne konvencije u skladu s člancima 28., 29. i 30., d) svakom drugom činu, notifikaciji ili priopćenju u vezi s Okvirnom konvencijom.U potvrdu gore navedenog, dolje potpisani, propisno ovlašteni za to, potpisali su ovu Okvirnu konvenciju.

Sastavljeno u Strasbourgu, dana 1. veljače 1995. na engleskom i francuskom, pri čemu su obje verzije jednako vjerodostojne, u samo jednom primjerku koji će se položiti u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe proslijedit će ovjerene kopije svakoj državi članici Vijeća Europe i svakoj državi koja je pozvana da potpiše ovu Okvirnu konvenciju ili da joj pristupi.

(…)

Članak 3.Za izvršenje Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina nadležna su ministarstva i druga tijela državne uprave Republike Hrvatske u čiji djelokrug ulazi ostvarivanje pojedinih prava predviđenih ovom Konvencijom.

Članak 4.Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od objave u »Narodnim novinama«.

��

Prilog 3.

ZAKON O POTVRĐIVANJU EUROPSKE POVELJE O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA


Članak 1.Potvrđuje se Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, donijeta u Strasbourgu 5. studenoga 1992. godine.

Članak 2.Tekst Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima u izvorniku na engleskom i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

(…)

EUROPSKA POVELJA O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA

PREAMBULA

Države članice Vijeća Europe potpisnice ovoga dokumenta: Smatrajući da je cilj Vijeća Europe postizavanje većeg suglasja između njezinih članica naročito s ciljem očuvanja i ostvarivanja ideala i načela koji su dio njihovog zajedničkog nasljeđa; Smatrajući da zaštita povijesnih regionalnih ili manjinskih jezika Europe, od kojih su neki u opasnosti od eventualnog izumiranja, doprinosi održanju i razvoju europskog kulturnog bogatstva i tradicija; Smatrajući da je pravo uporabe regionalnog ili manjinskog jezika u privatnom i javnom životu neotuđivo pravo sukladno principima utjelovljenim u Konvenciji o građanskim i političkim pravima UN, te da odgovara duhu Konvencije Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; Uzimajući u obzir dosadašnju djelatnost u okviru OESS-a, posebno obzirom na Zaključni akt u Helsinkiju od 1975. te dokument sastanka u Kopenhagenu iz 1990.; Naglašavajući vrijednost međukulturalizma i višejezičnosti te smatrajući da zaštita i podrška regionalnim ili manjinskim jezicima ne bi smjela ići na štetu službenih jezika i potrebe da se oni usvajaju; Shvaćajući da zaštita i promicanje regionalnih ili manjinskih jezika u različitim krajevima i regijama Europe predstavlja važan doprinos izgradnji Europe na načelima demokracije i kulturne različitosti u okviru nacionalne suverenosti i teritorijalne cjelovitosti; Uzimajući u obzir specifične uvjete i povijesne tradicije u različitim regijama europskih država,

složile su se u slijedećem:

DIO I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1. Definicije

U smislu ove Povelje: a) izraz »regionalni ili manjinski jezici« znači jezike koji se i. tradicionalno rabe na području određenog državnog teritorija od strane državljana te države koji sačinjavaju grupu brojčano manju od ostatka državnog stanovništva, i ii. razlikuju od službenih jezika te države; Ovo ne uključuje ni dijalekte službenog jezika države ni jezike useljenika b) »područje na kojem se regionalni ili manjinski jezici rabe« znači zemljopisno područje na kome je navedeni jezik način izražavanja određenog broja ljudi što opravdava usvajanje različitih zaštitnih i poticajnih mjera predviđenih u ovoj Povelji; c) »neteritorijalni jezici« znači jezike koji se rabe od državljana određene države a koji se razlikuju od jezika koje rabi ostatak državnog pučanstva, ali koji iako su tradicionalno u uporabi u okviru državnog teritorija, ne mogu biti svedeni na zasebno područje.

100

Članak 2. Obveze

1. Svaka stranka obvezuje se na primjenjivanje odredbi Dijela II. za sve regionalne ili manjinske jezike koji se govore u okviru njezinog područja te na poštivanje definicija iz članka 1. 2. U pogledu svakog jezika specificiranog u vrijeme ratifikacije, prihvaćanja ili potvrde, u skladu s člankom 3. svaka stranka obvezuje se na primjenjivanje minimuma od 35 stavaka ili podstavaka odabranih između odredaba Dijela III. ove Povelje, uključujući najmanje tri stavka odabrana iz svakog od članaka 8. i 12. te jednoga između svakog od članaka 9., 10., 11. i 13.

Članak 3. Praktičneupute

1. Svaka država ugovornica pobliže će odrediti u svojim ratifikacionim instrumentima, prihvaćanju ili potvrdi svaki od regionalnih ili manjinskih jezika ili službeni jezik koji je u manjoj uporabi na cijelom ili dijelu područja na koji će se stavci izabrani u skladu s člankom 2. stavkom 2. primjenjivati. 2. Svaka stranka smije, naknadno izvijestiti glavnog tajnika da prihvaća obveze koje proizlaze iz odredbi bilo kojeg drugog stavka Povelje do tada ne navedenog u njezinim ratifikacionim instrumentima, prihvaćanju ili potvrdi. Ona može također izvijestiti da će primjenjivati stavak 1. ovoga članka i na druge regionalne ili manjinske jezike, ili na druge službene jezike koji su u manjoj uporabi na cijelom ili dijelu njezinog područja. 3. Obveze na koje se poziva gore navedeni stavak smatrat će se sastavnim dijelom ratifikacije, prihvaćanja ili potvrde i imat će isti učinak računajući od dana njihove notifikacije.

Članak 4. Postojećirežimizaštite

1. Nijedan dio ove Povelje ne smije se shvatiti u smislu ograničavanja ili ukidanja bilo kojeg od prava koje jamči Europska konvencija o ljudskim pravima. 2. Odredbe ove Povelje neće se odnositi na bilo koje povlaštenije odredbe u pogledu položaja regionalnih ili manjinskih jezika, odnosno pravno stanje osoba koje pripadaju manjinama koje eventualno postoje kod ugovorne stranke, odnosno za koje su predviđeni odgovarajući bilateralni ili multilateralni sporazumi.

Članak 5. Postojećeobveze

Nijedan dio ove Povelje ne smije se tumačiti kao da sadrži pravo za poduzimanje djelatnosti ili radnje koje je u suprotnosti sa ciljevima Povelje UN ili bilo koje druge obveze međunarodnog prava, uključivši načelo suverenosti i teritorijalne cjelovitosti država.

Članak 6. Informiranje

Ugovorne stranke obvezuju se omogućiti informiranje zainteresiranih tijela vlasti, organizacija i osoba o pravima i dužnostima koje je uspostavila ova Povelja.

DIO II.

CILJEVI I NAČELA KOJI SE OSTVARUJU U SKLADU SA ČLANKOM 2 STAVKOM 1.

Članak 7. Ciljeviinačela

1. U pogledu regionalnih ili manjinskih jezika na područjima na kojima se ti jezici rabe i u skladu sa položajem svakog jezika, ugovorne stranke zasnivat će njihovu politiku, zakonodavstvo i praksu na sljedećim ciljevima i načelima: a) priznanje regionalnog ili manjinskog jezika kao izraza kulturnog bogatstva; b) poštivanje integriteta zemljopisnog područja svakog regionalnog ili manjinskog jezika s ciljem osiguranja da postojeće ili nove administrativne podjele ne predstavljaju zapreku za promicanje odgovarajućeg

101

regionalnog ili manjinskog jezika; c) potrebi za odlučnu akciju na promicanju regionalnih ili manjinskih jezika sa ciljem njihova očuvanja; d) pogodovanje i/ili poticanje uporabe regionalnih ili manjinskih jezika u govoru i pismu, u javnom i privatnom životu; e) održanje i razvoj veza na području koje pokriva ova Povelja, između grupa koje rabe regionalne ili manjinske jezike i drugih grupa u državi koje rabe jezik korišten u istom ili sličnom obliku, kao i uspostavljanje kulturnih veza sa drugim grupama u državi koje rabe druge jezike; f) poduzimanje odgovarajućih mjera u svrhu nastave i izučavanja regionalnih ili manjinskih jezika na svim odgovarajućim stupnjevima; g) davanje pogodnosti koje će omogućiti da osobe koje se ne služe regionalnim ili manjinskim jezikom, a žive na području gdje se on rabi, nauče taj jezik ako to žele; h) poticanje izučavanja i istraživanja o regionalnim i manjinskim jezicima na sveučilištima ili odgovarajućim institucijama; i) poticanje odgovarajućih vrsta međudržavnih razmjena u područjima na koje se odnosi ova Povelja za regionalne ili manjinske jezike koji su isti ili slični u dvije ili više država. 2. Ugovorne stranke obvezuju se eliminirati (ukoliko već to do sada nisu učinile) bilo koje neopravdane razlike, isključenja, ograničenja ili prednosti u odnosu na uporabu regionalnog ili manjinskog jezika sa ciljem obeshrabrivanja ili dovođenja u opasnost održanja ili razvoja regionalnog ili manjinskog jezika. Usvajanje posebnih mjera u korist regionalnih ili manjinskih jezika sa ciljem promicanja jednakosti između korisnika tih jezika i ostalog dijela pučanstva, odnosno mjera koje pravilno uzimaju u obzir njihove specifične uvjete ne smatra se aktom diskriminacije protiv korisnika jezika koji su u široj uporabi. 3. Ugovorne stranke obvezuju se promicati, svim odgovarajućim sredstvima, međusobno razumijevanje između svih jezičnih grupa u zemlji te naročito uključiti poštivanje, razumijevanje i snošljivost u pogledu regionalnih ili manjinskih jezika među ciljeve nastave i obrazovanja njihovih zemalja te davati potporu masovnim medijima da slijede iste ciljeve. 4. U određivanju njihove politike prema regionalnim ili manjinskim jezicima ugovorne stranke uzimat će u obzir potrebe i želje izražene od strane grupa koje rabe te jezike. Njih treba ohrabriti da uspostave tijela ukoliko je to potrebno u cilju savjetovanja državnih tijela u svim pitanjima koja se odnose na regionalne ili manjinske jezike. 5. Ugovorne stranke obvezuju se na primjenu mutatis mutandis načela navedenih u stavku od 1. do 4. i na neteritorijalne jezike. Međutim, što se tiče tih jezika priroda i opseg mjera koje treba poduzeti da bi se ostvarila ova Povelja treba odrediti na fleksibilan način, uzimajući u obzir potrebe i želje, te poštivajući tradicije i obiježja grupa koje rabe dotične jezike.

DIO III.

MJERE ZA PROMICANJE UPORABE REGIONALNIH ILI MANJINSKIH JEZIKA U JAVNOM ŽIVOTU U SKLADU SA OBVEZAMA NAVEDENIM U ČLANKU 2. STAVKU 2.

Članak 8. Obrazovanje

1. U pogledu obrazovanja ugovorne stranke obvezuju se da na području na kojem se ti jezici rabe, u skladu sa stanjem svakog od tih jezika i bez štete za nastavu službenih jezika: a) i. omoguće predškolsko obrazovanje na odgovarajućem regionalnom ili manjinskom jeziku; ili ii. omoguće da se značajni dio predškolskog obrazovanja odvija na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili iii. primjene jednu od mjera navedenih gore pod i. i ii. barem na one učenike čije obitelji to zahtijevaju i čiji je broj dostatan; ili iv. ako državna tijela nemaju izravnu nadležnost u području predškolskog obrazovanja daju prednost ili podrže primjenu mjera navedenih gore pod i. do iii.; b) i. učine dostupnim osnovno obrazovanje na relevantnim regionalnim ili manjinskim jezicima; ili ii. učine dostupnim značajan dio osnovnog obrazovanja na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili iii. poduzmu mjere u okviru osnovnog obrazovanja za nastavu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao integralnog dijela školskog programa; ili iv. primijene jednu od mjera predviđenih gore pod i. do iii. barem na one učenike čije obitelji to zahtijevaju, a čiji je broj dostatan; c) i. učine dostupnim dopunsko obrazovanje na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili

102

ii. učine dostupnim znatan dio dopunskog obrazovanja na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili iii. poduzmu mjere u okviru dopunskog obrazovanja za nastavu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao integralnog dijela školskog programa: ili iv. primijene jednu od mjera predviđenih gore pod i. do iii. barem na one učenike koji, odnosno gdje to odgovara čije obitelji, to žele u dostatnom broju; d) i. učine dostupnim tehničko i stručno obrazovanje u relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili ii. učine dostupnim znatan dio tehničkog i stručnog obrazovanja u relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; ili iii. omoguće u okviru tehničkog i stručnog obrazovanja nastavu relevantnog regionalnog ili manjinskog jezika kao integralnog dijela školskog programa; ili iv. primijene jednu od mjera navedenih gore pod i. do iii. barem na one učenike koji odnosno čije obitelji to žele u broju koji se smatra dostatnim, e) i. učine dostupnim sveučilišno i drugo visokoškolsko obrazovanje na regionalnom ili manjinskom jeziku; ili ii. predvide olakšice za studiranje tih jezika kao nastavnih predmeta na sveučilištima i visokim školama; ili iii. ukoliko se zbog uloge države u visokoškolskom obrazovanju ne može primijeniti podstavak i. i ii. podstaknu i/ili dopuste osnivanje sveučilišta i visokoškolskih ustanova na regionalnim ili manjinskim jezicima ili olakšice za studiranje tih jezika kao nastavnih predmeta na sveučilištima i visokim školama; f) i. omoguće otvaranje tečajeva za odrasle i za dopunsko obrazovanje na kojima će se nastava vršiti uglavnom ili u cjelini na regionalnim ili manjinskim jezicima; ili ii. ponude takve jezike kao predmete dopunskog obrazovanja i obrazovanja odraslih; ili iii. ukoliko državna tijela nemaju izravnu nadležnost na području obrazovanja odraslih olakšaju i/ili potaknu uvođenje takvih jezika kao predmeta dopunskog obrazovanja i obrazovanja odraslih; g) poduzmu mjere koje će osigurati da nastava povijesti i kulture odražava značenje regionalnih ili manjinskih jezika; h) omoguće osnovno i dopunsko obrazovanje nastavnika potrebnih za primjenu onih stavaka od a) do g) koje je prihvatila ugovorna stranka; i) da uspostave nadzorno vijeće ili tijelo koje će biti odgovorno za nadzor mjera koje se poduzimaju te napretka postignutog u uspostavi ili razvitku nastave regionalnih ili manjinskih jezika te za sastavljanje povremenih izvješća o njihovim zapažanjima koja će se učiniti dostupnim javnosti. 2. U pogledu obrazovanja i što se tiče područja različitih od onih na kojima se regionalni ili manjinski jezici tradicionalno rabe ugovorne stranke se obvezuju da ukoliko broj korisnika tih jezika to opravdava, dopuste, potaknu ili organiziraju cjelokupnu nastavu na regionalnom ili manjinskom jeziku odnosno kao predmet na svim odgovarajućim stupnjevima obrazovanja.

Članak 9. Sudbenatijela

1. Ugovorne stranke obvezuju se u pogledu onih područja sudova u kojima broj stalno nastanjenih osoba koje rabe regionalne ili manjinske jezike opravdava mjere navedene u tekstu koji slijedi prema stanju svakog od tih jezika te pod uvjetom da uporaba pogodnosti koje dodjeljuje ovaj stavak ne bude smatrana od strane sudaca kao zapreka za pravilno funkcioniranje sudbenih tijela, da: a) u kaznenom postupku: i. omoguće da sudovi na zahtjev jedne od stranaka mogu voditi postupak na regionalnom ili manjinskom jeziku; i/ili ii. zajamče optuženome pravo uporabe njegovog/njezinog regionalnog ili manjinskog jezika; i/ili iii. omoguće da podnesci i dokazi, bez obzira da li su pisani ili usmeni, ne budu odbačeni samo zbog toga što su sastavljeni na regionalnom ili manjinskom jeziku; i/ili iv. da izdaju na zahtjev isprave vezane uz pravne postupke na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku, odnosno da ih učine dostupnim preko tumača i prijevoda bez da zainteresirane osobe zato snose dodatne troškove; b) u građanskom postupku: i. osiguraju da sudovi na zahtjev jedne od stranaka mogu voditi postupak na regionalnom ili manjinskom jeziku; i/ili ii. dopuste, svaki puta kada se stranka treba osobno pojaviti pred sudom da ona može uporabiti svoj regionalni ili manjinski jezik bez da zato snosi dodatne troškove; i/ili iii. da omoguće da se isprave i dokazna sredstva mogu predočiti na regionalnom ili manjinskom jeziku, odnosno da se to učini preko tumača i prijevodima; c) u postupcima pred sudovima koji rješavaju upravne predmete: i. da osiguraju da sudovi na zahtjev jedne od stranaka mogu voditi postupak na regionalnom ili manjinskom jeziku; i/ili

103

ii. dopuste, svaki puta kada se stranka treba osobno pojaviti pred sudom da ona može uporabiti svoj regionalni ili manjinski jezik bez da zato snosi dodatne troškove; i/ili iii. omoguće da se isprave i dokazna sredstva mogu predočiti na regionalnom ili manjinskom jeziku, odnosno da se to učini preko tumača i prijevodima: d) da poduzmu korake sa ciljem da primjena podstavka i. i iii. iz gore navedenih stavaka b) i c) te svaka neophodna primjena usluge tumača i prijevoda ne izazove dodatne troškove za zainteresirane osobe. 2. Ugovorne stranke se obvezuju: a) da ne osporavaju valjanost pravnih isprava izdatih na području države samo iz razloga što su sastavljene na regionalnom ili manjinskom jeziku; ili b) da ne osporavaju valjanost privatnih pravnih isprava izdatih (sastavljenih) na području države samo iz razloga što su sastavljene na regionalnom ili manjinskom jeziku te da osiguraju da se svaka od njih može pozvati protiv zainteresirane treće strane koja ne rabi te jezike pod uvjetom da su one bile upoznate sa sadržajem isprave od strane osobe koja se na nju poziva; ili c) da ne osporavaju valjanost privatnih pravnih isprava sastavljenih na području države samo zbog toga što su one sastavljene na regionalnom ili manjinskom jeziku. Ugovorne stranke obvezuju se učiniti dostupnim najvažnije nacionalne ustavno-pravne tekstove te one tekstove koji se odnose na korisnike tih jezika u izdanjima na regionalnim i manjinskim jezicima, osim ukoliko je to već učinjeno.

Članak 10. Upravnatijelaijavneslužbe

1. U okviru upravnih područja države na kojima broj stalno nastanjenih osoba koje se koriste regionalnim ili manjinskim jezicima opravdava mjere koje se navode u tekstu koji slijedi te obzirom na stanje svakog jezika ugovorne stranke se obvezuju u mjeri koja odgovara mogućnostima na: a) i. osiguranje da upravna tijela rabe regionalne ili manjinske jezike; ili ii. osiguravanje da svaki od tih javnih službenika koji dolazi u kontakt sa javnošću rabi regionalni ili manjinski jezik u svojim kontaktima sa osobama koje se njima služe; ili iii. osiguravanje da korisnici regionalnih ili manjinskih jezika mogu podnositi usmene ili pisane molbe (zahtjeve) te dobiti odgovor u tim jezicima; ili iv. osiguravanje da korisnici regionalnih ili manjinskih jezika mogu podnositi usmene ili pisane zahtjeve na tim jezicima; ili v. osiguravanje da korisnici regionalnih ili manjinskih jezika mogu valjano podnositi isprave na tim jezicima; b) učine dostupnim javnosti one upravne tekstove i obrasce koji su u široj uporabi na regionalnim ili manjinskim jezicima ili u dvojezičnoj verziji; c) dopuste upravnim tijelima da sastavljaju akte na regionalnom ili manjinskom jeziku. 2. Ugovorne stranke se obvezuju da dopuste i/ili potaknu obzirom na lokalna i regionalna tijela vlasti na čijem je području broj stalnih stanovnika koji rabe regionalni ili manjinski jezik takav da opravdava mjere koje se preciziraju u dolje navedenom tekstu: a) uporabu regionalnog ili manjinskog jezika na području mjesne nadležnosti regionalnog ili lokalnog tijela, b) mogućnost za korisnike regionalnih ili manjinskih jezika da podnose usmene ili pisane zahtjeve u tim jezicima; c) objavljivanje službenih isprava regionalnih tijela i na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; d) objavljivanje službenih isprava lokalnih tijela i na relevantnom regionalnom ili manjinskom jeziku; e) uporabu u raspravama na skupštinama (vijećima) od strane regionalnih tijela regionalnih ili manjinskih jezika, bez da se isključi uporaba službenog jezika države; f) uporabu regionalnog ili manjinskog jezika u raspravama skupština lokalnih tijela bez da se isključi uporaba službenog jezika države; g) uporaba ili uvođenje ukoliko se to ukaže neophodnim zajedno sa nazivom na službenom jeziku tradicionalnih i ispravnih oblika imena mjesta na regionalnim ili manjinskim jezicima. 3. Ugovorne stranke se obvezuju da u pogledu javnih službi koje su ustanovljene od strane upravne vlasti ili u pogledu osoba koje djeluju u njihovo ime na području na kome se rabe regionalni ili manjinski jezici, te u skladu sa stanjem svakog jezika i u okviru mogućnosti: a) omoguće da se regionalni ili manjinski jezici rabe u pružanju usluga javnih službi; ili b) da dopuste korisnicima regionalnih ili manjinskih jezika da podnose zahtjeve i primaju odgovore na njih u tim jezicima; ili c) dopuste korisnicima regionalnih ili manjinskih jezika da podnose zahtjeve na tim jezicima. 4. Da bi se ostvarile one odredbe stavka 1., 2. i 3. koje su one prihvatile ugovorne stranke obvezuju se da poduzmu jednu ili više od sljedećih mjera: a) prevođenje ili korištenje tumača prema potrebi;

104

b) primanje u službu te kada se ukaže potreba dopunsko obrazovanje javnih službenika te drugih osoba u javnoj službi; c) davanje suglasnosti prema mogućnosti za zahtjeve javnih službenika koji poznaju regionalne ili manjinske jezike da budu postavljeni na području na kojem se ti jezici rabe. 5. Ugovorne stranke obvezuju se da dopuste uporabu ili usvajanje prezimena na regionalnim ili manjinskim jezicima na zahtjev zainteresiranih osoba.

Članak 11. Javnimediji

1. Ugovorne stranke se obvezuju da za korisnike regionalnih ili manjinskih jezika na području na kojima se oni govore u skladu sa stanjem svakog jezika te ovisno o nadležnosti koju ima javna vlast izravno ili neizravno u toj oblasti, te poštivajući načelo neovisnosti i autonomije medija: a) u mjeri u kojoj radio i televizija imaju karakter javne službe: i. osiguraju osnivanje bar jedne radio postaje i jednog televizijskog kanala na regionalnom ili manjinskom jeziku, ili ii. osiguraju i/ili olakšaju osnivanje bar jedne radio postaje i jednog televizijskog kanala na regionalnom ili manjinskom jeziku, ili iii. sačine adekvatne odredbe s ciljem da odgovorni za radio emisije ponude programe na regionalnim ili manjinskim jezicima; b) i da potaknu i/ili olakšaju osnivanje bar jedne radio stanice na regionalnom ili manjinskom jeziku, ili ii. da potaknu i/ili olakšaju emitiranje radio programa na regionalnim ili manjinskim jezicima na redovnoj osnovi; c) i. da potaknu i/ili olakšaju osnivanje bar jednog televizijskog kanala na regionalnom ili manjinskom jeziku, ili ii. da potaknu i/ili olakšaju odašiljanje televizijskih programa na regionalnim ili manjinskim jezicima na redovnoj osnovi; d) da potaknu i/ili olakšaju proizvodnju i distribuciju audio i audiovizuelnih ostvarenja na regionalnim ili manjinskim jezicima; e) i. da potaknu i/ili olakšaju osnivanje i/ili održanje bar jednog novinskog glasila na regionalnim ili manjinskim jezicima; ili ii. da potaknu i/ili olakšaju objavljivanje novinskih članaka na regionalnim ili manjinskim jezicima na redovnoj osnovi; f) i. da snose dodatne troškove za one medije koji rabe regionalne ili manjinske jezike, kada god zakonski propisi predviđaju mogućnost financijske podrške medijima; ili ii. primjenjuje postojeće mjere za financijsku potporu i na audiovizuelnu proizvodnju na regionalnim ili manjinskim jezicima; g) da pomažu obrazovanje (doškolovanje) novinara i drugog osoblja u medijima koja rabe regionalne ili manjinske jezike. 2. Ugovorne stranke se obvezuju zajamčiti slobodu izravnog prijema radio i televizijskih emisija iz susjednih zemalja na jeziku koji se rabi u istom ili sličnom obliku kao i regionalni ili manjinski jezik dotične zemlje, te da se ne suprotstavljaju preuzimanju radio i televizijskih emisija od strane susjednih zemalja na tim jezicima. Također se one obvezuju osigurati da se neće uvoditi nikakva ograničenja za slobodu izražavanja i slobodni protok informacija u tisku na jeziku koji se rabi u istoj ili sličnoj formi kao i regionalni ili manjinski jezik dotične zemlje. Ove gore navedene slobode obzirom da su vezane uz dužnosti i obveze mogu se podvrgavati formalnostima, preduvjetima, ograničenjima ili kaznenim mjerama prema zakonskim propisima i potrebama demokratskog društva, te u interesu državne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javnog reda, zatim za prevenciju nereda i zločina, za zaštitu zdravlja i morala, za zaštitu ugleda ili prava drugih osoba, za zaštitu povjerljivih informacija ili za održavanje autoriteta i nepristranosti sudstva. 3. Ugovorne stranke se obvezuju osigurati da će interesi korisnika regionalnih ili manjinskih jezika biti predstavljeni ili uzeti u obzir u okviru onih tijela koje će se ustrojiti u skladu sa pravnim propisima sa ciljem da se zajamči sloboda i pluralizam medija.

Članak 12. Kulturneaktivnostiiustanove

1. Ugovorne stranke se obvezuju u pogledu kulturnih aktivnosti i ustanova - naročito knjižnica, videoteka, kulturnih centara, muzeja, arhiva, akademija, kazališta i kina kao i u pogledu književnih djela i filmova, govornih oblika kulturnog izražavanja, festivala i kulturne industrije, uključivši inter alia uporabu novih tehnologija - na području na kojem se takvi jezici rabe te u mjeri u kojoj su javne vlasti nadležne, imaju vlast, odnosno ulogu na tom polju da:

105

a) ohrabruju one oblike izražavanja i inicijative koji su specifični za regionalne ili manjinske jezike te da učine dostupnim na različite načine djela proizvedena na tim jezicima; b) potiču dostupnost radova proizvedenih na regionalnim ili manjinskim jezicima u drugim jezicima putem pomaganja i razvoja prevođenja, dubliranja, postsinhroniziranja i prevođenja filmova; c) učine dostupnim djela proizvedena u drugim jezicima u regionalnim ili manjinskim jezicima preko pomaganja i razvoja prevođenja, dubliranja, postsinhronizacije i prevođenja filmova; d) osiguraju da tijela odgovorna za organizaciju ili pomaganje kulturnih aktivnosti različite vrste uzimaju u obzir u odgovarajućoj mjeri znanje i uporabu regionalnih ili manjinskih jezika i kultura u svim pothvatima koje one potiču ili kojima pružaju potporu; e) promiču mjere sa ciljem da tijela koja su odgovorna za organiziranje ili pomaganje kulturnih aktivnosti raspolažu osobljem koje poznaje u potpunosti odgovarajuće regionalne ili manjinske jezike, kao i jezike ostalog dijela stanovništva; f) ohrabruju izravno sudjelovanje predstavnika korisnika odgovarajućeg regionalnog ili manjinskog jezika u organizaciji kulturnih ustanova ili u planiranju kulturnih aktivnosti; g) ohrabruju i/ili olakšavaju osnivanje tijela odgovornih za sakupljanje, arhiviranje, predstavljanje ili objavljivanje djela proizvedenih u regionalnim ili manjinskim jezicima; h) ako se ukaže potreba osnivaju i/ili promiču i financiraju prevođenje i službe koje se bave terminološkim istraživanjima, naročito u pogledu održavanja i razvijanja odgovarajuće upravne, trgovačke, gospodarske, socijalne, tehničke ili pravne terminologije u svakom regionalnom ili manjinskom jeziku. 2. Ugovorne stranke obvezuju se da u odnosu na područja koja su izvan onih u kojima se tradicionalno rabe regionalni ili manjinski jezici ukoliko broj korisnika to opravdava dopuste, ohrabruju i/ili omoguće odgovarajuće kulturne aktivnosti i pogodnosti u skladu sa prethodnim stavkom. 3. Ugovorne stranke obvezuju se da provodeći svoju kulturnu politiku u inozemstvu uzimaju u obzir na odgovarajući način regionalne ili manjinske jezike te kulturu koju oni reflektiraju.

Članak 13. Gospodarskiisocijalniživot

1. Ugovorne stranke obvezuju se da u pogledu gospodarskih i socijalnih aktivnosti na cijelom državnom području: a) isključe iz njihovog zakonodavstva bilo koju odredbu koja zabranjuje ili ograničava bez opravdanog razloga uporabu regionalnog ili manjinskog jezika u ispravama koje se odnose na gospodarski ili socijalni život, naročito u pogledu radnih ugovora te tehničkih isprava kao što su napuci za uporabu proizvoda ili uređaja; b) onemoguće uključivanje bilo kojih klauzula koje isključuju ili ograničavaju uporabu regionalnih ili manjinskih jezika, barem između korisnika istog jezika u internim pravilima poduzeća te u privatnim ispravama; c) suprotstave postupcima zasnovanim s ciljem da se obeshrabri uporaba regionalnih ili manjinskih jezika u svezi gospodarskih ili socijalnih djelatnosti; d) olakšaju i/ili ohrabre uporabu regionalnih ili manjinskih jezika i drugim sredstvima osim onih koji su navedeni u gornjim stavcima. 2. Ugovorne stranke se obvezuju da u pogledu gospodarskih i socijalnih djelatnosti u mjeri u kojoj su za njih nadležne javne vlasti te na području na kojem se rabe regionalni manjinski jezici te u okviru mogućnosti: a) uključe u njihovu financijsku i bankovnu regulativu, odredbe koje dopuštaju putem procedura koje su podudarne trgovačkoj praksi, uporabu regionalnih ili manjinskih jezika u sastavljanju platežnih naloga (čekova, mjenica itd.) ili drugih financijskih dokumenata, odnosno prema potrebi da osiguraju primjenu takvih odredbi; b) u gospodarskim i socijalnim sektorima koji su izravno pod njihovim nadzorom (javni sektor) organiziraju djelatnosti s ciljem promicanja uporabe regionalnih ili manjinskih jezika; c) osiguraju da ustanove socijalne skrbi kao što su bolnice, mirovinski domovi ili prihvatilišta ponude mogućnost primanja i liječenja u njihovom vlastitom jeziku osoba koje rabe regionalne ili manjinske jezike, a kojima je potrebna skrb zbog lošeg zdravlja, starosti ili zbog drugih razloga; d) osiguraju na odgovarajući način da su sigurnosni napuci dostupni i na regionalnim ili manjinskim jezicima; e) poduzmu mjere za informiranje o pravima potrošača za koja se brine nadležna javna vlast na regionalnim ili manjinskim jezicima.

106

Članak 14. Prekograničnakulturnarazmjena

Ugovorne stranke se obvezuju: a) da primjenjuju postojeće bilateralne i multilateralne sporazume koji ih povezuju sa državama u kojima se isti jezik rabi u istom ili sličnom obliku, ili ukoliko se ukaže potreba da nastoje zaključiti takve sporazume s ciljem da se podupiru kontakti između korisnika istog jezika u odgovarajućim državama na područjima kulture, obrazovanja, informiranja, stručnog obrazovanja i doškolovanja; b) da olakšavaju i promiču prekograničnu suradnju u korist regionalnih ili manjinskih jezika naročito između regionalnih i lokalnih vlasti na čijem se području rabi isti jezik u istom ili sličnom obliku.

DIO IV.

PRIMJENA POVELJE

Članak 15. Periodičnaizvješća

1. Ugovorne stranke podnosit će periodično glavnom tajniku Vijeća Europe u formi koju će propisati Odbor ministara izvješća o njihovoj politici koju provode u skladu sa Dijelom II. ove Povelje te o mjerama koje su poduzele primjenjujući one odredbe Dijela III. koje su prihvatile. Prvo izvješće treba podnijeti u roku godine dana nakon stupanja na snagu Povelje u odnosu na ugovornu stranku, a druga izvješća u razdoblju od tri godine nakon prvog izvješća. 2. Ugovorne stranke će poduzeti mjere da njihova izvješća budu dostupna javnosti.

Članak 16. Ispitivanjeizvješća

1. Izvješća koja se podnose glavnom tajniku Vijeća Europe u primjeni članka 15. razmatrat će komisija stručnjaka koja će biti sastavljena u skladu sa člankom 17. 2. Tijela ili udruge koji legalno postoje u ugovornoj stranci smiju upozoriti komisiju stručnjaka na predmete koji se odnose na pothvate koje poduzima ugovorna stranka obzirom na Dio III. ove Povelje. Nakon konzultiranja ugovorne stranke komisija stručnjaka smije uzeti u obzir ovu informaciju u pripremanju izvješća razrađenih u stavku 3. dolje. Ova tijela ili udruge također mogu podnositi izjave koje se odnose na politiku koju provode ugovorne stranke u skladu sa Dijelom II. 3. Na temelju izvješća razrađenih u stavku 1. i informacije spomenute u stavku 2. komisija stručnjaka pripremit će izvješće za Odbor ministara. Ovo izvješće treba popratiti komentarima koje su ugovorne stranke zamoljene učiniti te se mogu učiniti dostupnim javnosti od strane Odbora ministara. 4. Izvješće navedeno u stavku 3. treba sadržavati naročito prijedloge komisije stručnjaka upućene Odboru ministara za pripremu onih preporuka koje će ovo zadnje tijelo uputiti po potrebi jednoj od ugovornih stranaka. 5. Glavni tajnik Vijeća Europe uputit će svake dvije godine detaljno izvješće Parlamentarnoj skupštini u pogledu primjene ove Povelje.

Članak 17. Komisijastručnjaka

1. Komisija stručnjaka bit će sastavljena od po jednog člana iz svake ugovorne stranke imenovanog od strane Odbora ministara na temelju liste pojedinaca koji posjeduju najviši moralni integritet i priznatu stručnost u predmetima koje razrađuje Povelja, a koje predlaže ugovorna stranka. 2. Članovi komisije imenovat će se za razdoblje od šest godina i mogu biti ponovno izabrani. Onaj član komisije koji nije u stanju do kraja ispuniti svoj mandat bit će zamijenjen u skladu sa postupkom utvrđenim u stavku 1. te će član koji ga zamjenjuje dovršiti njegov mandat. 3. Komisija stručnjaka usvojit će svoj poslovnik. Njezino tajništvo, odnosno tehničke službe organizirat će glavni tajnik Vijeća Europe.

107

DIO V.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 18.Ova Povelja otvorena je za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe. Ona podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 19.1. Ova Povelja stupa na snagu na prvi dan mjeseca koji slijedi nakon isteka roka od tri mjeseca iza datuma na koji su pet država članica Vijeća Europe izrazile njihovu suglasnost da prihvaćaju Povelju u skladu s odredbama članka 18. 2. Povelja će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma polaganja isprave o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju za one države članice koje budu nakon toga izrazile svoju želju da se vežu njenim odredbama.

Članak 20.1. Nakon stupanja na snagu ove Povelje, Odbor ministara Vijeća Europe može uputiti poziv bilo kojoj državi koja nije član Vijeća Europe da prihvati ovu Povelju. 2. U pogledu tih država koje pristupaju Povelji, ona će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca poslije datuma polaganja isprave o prihvaćanju kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 21.1. Bilo koja država može u vrijeme potpisivanja ili kod deponiranja ratifikacionog instrumenta prihvaćanja, potvrde ili pristupanja staviti jednu ili više rezervi u odnosu na stavak 2. do 5. članka 7. ove Povelje. Stavljanje drugih rezervi nije dozvoljeno. 2. Bilo koja država koja je izrazila svoje rezerve u smislu prethodnog stavka smije ih u potpunosti ili djelomično povući putem notifikacije koja se upućuje glavnom tajniku Vijeća Europe. Povlačenje stupa na snagu na datum prijema takve notifikacije od strane glavnog tajnika.

Članak 22.1. Bilo koja ugovorna stranka može u bilo koje vrijeme otkazati ovu Povelju putem notifikacije koja se upućuje glavnom tajniku Vijeća Europe. 2. Takvo otkazivanje stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isticanja razdoblja od šest mjeseci od datuma prijema notifikacije od strane glavnog tajnika.

Članak 23.Glavni tajnik Vijeća Europe službeno će obavijestiti države članice Vijeća te bilo koju državu koja je pristupila ovoj Povelji o: a) svakom potpisivanju; b) polaganju isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju; c) svakom stupanju na snagu ove Povelje u skladu sa člancima 19. i 20.; d) svakoj notifikaciji primljenoj obzirom na primjenu odredbi članka 3. paragrafa 2.; e) svakom drugom aktu, notifikaciji ili priopćenju koje se odnosi na ovu Povelju. Sastavljeno u Strasbourgu 5. studenog 1992. godine na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba jezika jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohranjuje u arhivu Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerovljene prijepise svakoj državi članici Vijeća Europe, kao i svakoj državi pozvanoj da pristupi ovoj Povelji.

Članak 3.Na temelju članka 2. stavka 2. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima u odnosu na talijanski, mađarski, srpski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski jezik primjenjivat će se slijedeće odredbe: - iz članka 8.: stavak 1. podstavak a) točka iii., podstavak b) točka iv., podstavak c) točka iv., podstavak d) točka iv., podstavak e) točka ii., podstavak f) točke ii., podstavak g), podstavak h),

108

- iz članka 9.: stavak 1. podstavak a) točke ii. i iv., podstavak b) točke ii., iii., podstavak c) točka ii. i iii., podstavak d), stavak 2. podstavak a), - iz članka 10.: stavak 1. podstavak a) točke iii. i iv., podstavak b), podstavak c), stavak 2. podstavak a), podstavak b), podstavak c), podstavak d), podstavak g), stavak 3. podstavak a), podstavak b), podstavak c), stavak 5., - iz članka 11.: stavak 1. podstavak a) točka iii., podstavak d), podstavak e) točka ii., stavak 2., stavak 3., - iz članka 12.: stavak 1. podstavak a), podstavak f), podstavak g), - iz članka 13.: stavak 1. podstavak a), podstavak b), podstavak c), - članak 14.

Članak 4.Sukladno članku 21. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, Republika Hrvatska daje slijedeću izjavu: »U odnosu na Republiku Hrvatsku neće se primjenjivati odredbe članka 7. stavak 5. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima.«

Članak 5.Na temelju članka 1. stavka b) Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Republika Hrvatska izjavljuje da se u smislu hrvatskog zakonodavstva pojam »područje na kojem se regionalni ili manjinski jezici upotrebljavaju« odnosi na ona područja na kojima su, na temelju članka 12. Ustava Republike Hrvatske i članaka 7. i 8. Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, jedinice lokalne samouprave svojim statutima uvele službenu uporabu manjinskog jezika. Na temelju članka 3. stavka 1., Republika Hrvatska će odredbe Dijela III Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima primjenjivati u odnosu na talijanski, srpski, mađarski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski jezik.

Članak 6.Za izvršenje ovoga Zakona nadležni su u okviru svog djelokruga Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo uprave, Ministarstvo prosvjete i športa, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo kulture, Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva.

Članak 7.Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

10�

Prilog 4.

ZAKON O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE MAĐARSKE O ZAŠTITI MAĐARSKE MANJINE U REPUBLICI

HRVATSKOJ I HRVATSKE MANJINE U REPUBLICI MAĐARSKOJ


Članak 1.Potvrđuje se Sporazum između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zaštiti mađarske manjine u Repu-blici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Republici Mađarskoj, potpisan u Osijeku, 5. travnja 1995. u izvorniku na hrvatskom i Mađarskom jeziku.

Članak 2.Tekst Sporazuma u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

SPORAZUMIZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE MAĐARSKE 0 ZAŠTITI

MAĐARSKE MANJINE U REPUBLICI HRVATSKOJ I HRVATSKE MANJINE U REPUBLICI MAĐARSKOJ

Republika Hrvatska i Republika Mađarska (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke), polazeći od činjenice da postojanje i kultura Mađarske manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Republici Mađarskoj (u daljnjem tekstu: manjine) obogaćuje kulturne vrijednosti dviju zemalja, s namjerom da osiguraju Mađarskoj manjini koja živi u Republici Hrvatskoj i hrvatskoj manjini koja živi u Republici Mađarskoj najvišu razinu pravne zaštite, kao i očuvanje i razvitak njihovih nacionalnih identiteta; polazeći od uvjerenja da je integra-cija manjina moguća samo očuvanjem njihovih obilježja kao etničkih zajednica, i da je važan element toga učinkovito sudjelovanje u odlukama na različitim razinama koje se tiču njihovog identiteta, uzimajući u obzir one odredbe Sporazuma o prijateljstvu i suradnji potpisanog između Republike Hrvatske i Republike Mađarske, od 16. prosinca 1992. u Budimpešti, koje se odnose na prava manjina, te imajući u vidu ostvari-vanje Mađarsko-ukrajinsko-hrvatsko-slovenske deklaracije o zaštiti manjina, polazeći od načela izraženih u Međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kao i o zaštiti. manjina, a posebice od temeljnih načela: - Povelje Ujedinjenih naroda, Opće deklaracije o pravima čovjeka, Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencije o borbi protiv diskriminacije u području obrazovanja, Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o pravima djeteta, Deklaracije o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije temeljenih na vjeroispovijedi ili vjerovanju, Deklaracije o pravima osoba što pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama;- relevantnih dokumenata usvojenih u krilu Organizacije o europskoj sigurnosti i suradnji, a posebno Dokumenta usvojenog na Konferenciji o ljudskoj dimenziji u Kopenhagenu 1990. godine, te Izvješća sa Sastanka vladinih stručnjaka za zaštitu manjina, održanog u Ženevi 1991. godine;- Europske konvencije o zaštiti Ijudskih prava i temeljnih sloboda, Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, Okvirne konvencije za zaštitu manjina, te preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, posebice preporuke 1201/93;- Instrumenta Srednjoeuropske inicijative za zaštitu manjinskih prava, utvrđujući da općenito unapređivanje i zaštita prava manjina pridonosi političkoj i društvenoj stabilnosti države u kojoj žive, naglašavajući da kontinuirano jamčenje i ostvarivanje prava manjina - kao sastavni dio društvenog razvitka u okvirima demokratske pravne države - pridonosi produbljivanju prijateljstva i suradnje među narodima i državama i jačanju Međunarodne sigurnosti, potvrđujući da je povratak pripadnika Mađarske manjine na sva okupirana područja Republike Hrvatske s kojih su bili prognani 1991. jedan od preduvjeta njihovog uživanja zaštite predviđene ovim sporazumom, dogovorile su se o sljedećem:

110

Članak 1.Ugovorne stranke osigurat će manjinama čuvanje kulture, jezika, vjere, te hrvatskog odnosno Mađarskog identiteta. U tu svrhu na području dvostrane gospodarske suradnje, regionalnog razvoja, zastupanja manjina, prosvjete, kulture, sredstava javnog priopćavanja, izdavačke i znanstveno-istraživačke djelatnosti, zakonodavstva, te na ostalim područjima kulture poduzet će odgovarajuće korake i stvorit će i provesti odgovarajuće mehanizme koji pridonose svestranom razvitku manjina.

Članak 2.Ugovorne stranke pružit će punu potporu postojećim vrtićima, osnovnim i srednjim školama te visokoškolskim ustanovama koje izvode nastavu na jeziku manjina, njihovoj odgovarajućoj organizaciji, odnosno stvaranju no-vih obrazovnih institucija. Ugovorne stranke podržat će, na razinama i u oblicima koji odgovaraju zahtjevima manjinskih organizacija, utemeljenim na traženju roditelja slijedeće oblike rada:a) cjelokupna nastava izvodi se na jeziku manjine, b) izvodi se dvojezična nastava ic) dodatno se organizira fakultativno učenje jezika i kulture manjine.Ugovorne stranke posebnu pozornost posvetit će podupiranju zapošljavanja stručno osposobljenih nastavnika koji dolaze iz redova manjina i samo u iznimnim slučajevima odstupit će od tog pravila te u takvim situacijama tražiti potpuno poznavanje jezika manjine.Ugovorne stranke poticat će razmjenu iskustava putem susreta stručnjaka koji se bave manjinskim školstvom u obje zemlje, te međusobnu razmjenu udžbenika na materinskom jeziku. Također će promicati: razmjenu učenika, učitelja i profesora, nastavnih pomagala, organizirati tečajeve stručnog usavršavanja manjinskih nastavnika u obje zemlje, uzajamnu dodjelu državnih i zakladnih stipendija za školovanje i stručno usavršavanje pripadnika manjina, osobito nastavnika i vjeroučitelja.Ugovorne stranke poticat će u školama većinskog naroda učenje jezika, kulture i povijesti manjina i njihovih ma-tičnih naroda.

Članak 3.Ugovorne stranke s posebnom pozornošću pratit će zadovoljavanje kulturnih, prosvjetnih i vjerskih potreba ma-njina na područjima Republike Hrvatske gdje žive Mađari odnosno na područjima Republike Mađarske gdje žive Hrvati. Poticat će osnivanje kulturnih i prosvjetnih centara kao i rad drugih ustanova i zaklada odnosno održavanje i osiguravanje djelovanja već postojećih udruga i organizacija na područjima Republike Hrvatske gdje žive Mađari i na područjima Republike Mađarske gdje žive Hrvati, u skladu sa svojim unutarnjim propisima.U tu svrhu posebno će podupirati slanje knjiga, časopisa, nositelja slike i zvuka takvim ustanovama i zakladama u nekomercijalne svrhe, bez obračunavanja carine i takse, vlastitu izdavačku djelatnost manjina, gostovanja profe-sionalnih i amaterskih kulturno-umjetničkih grupa, te organizaciju kulturnih i umjetničkih priredbi koje pridonose obogaćivanju kulture i identiteta manjina u obje zemlje.Surađivat će na zaštiti spomenika koji su vezani i za povijest manjina, odnosno podupirati takve aktivnosti manjina.

Članak 4.Ugovorne stranke osigurat će pripadnicima manjina slobodnu uporabu materinskog jezika u privatnom i javnom životu te uporabu i upisivanje u matične knjige izvornog imena i prezimena.Ugovorne stranke obvezuju se na područjima gdje žive manjine osigurati, u skladu sa svojim unutarnjim propisi-ma, odgovarajuću uporabu oba jezika, posebice u pogledu zemljopisnih imena i javnih natpisa, u tijelima lokalne samouprave, u pismenom i usmenom ophođenju, u upravi i pravosuđu te drugim javim ustanovama.

Članak 5.Ugovorne stranke priznaju pravo dviju manjina na informiranje putem tiska, radija i televizije na materinskom jeziku. Ugovorne će stranke u skladu sa svojim unutarnjim zakonodavstvom:- omogućiti redovito emitiranje programa radija i televizije na jeziku manjina u odgovarajućem vremenskom trajanju;- poticati preuzimanje i distribuciju radijskog i televizijskog programa matične zemlje;- podupirati vlastitu informativnu djelatnost manjina.

Članak 6.Ugovorne stranke poštivat će prava manjina na ispovijedanje svoje vjere na materinskom jeziku i podupirat će takva nastojanja vjerskih zajednica. U tu svrhu hrvatske i Mađarske vlasti dopustit će uzajamno slanje i primanje svećenika za potrebe vjerskih zajednica manjina koje djeluju na njihovim teritorijima.

111

Članak 7.Ugovorne stranke podupirat će znanstveno istraživanje i proučavanje prava, prošlosti i sadašnje situacije manjina. U tu svrhu podupirat će sudjelovanje manjina u tim istraživanjima, osnivanje, rad i suradnju znanstvenih ustanova ugovornih stranaka i manjina te omogućiti istraživanje manjina na teritoriju ugovornih stranaka.

Članak 8.U interesu svojih manjina ugovorne stranke podržat će sve oblike suradnje preko granice, a posebice na području gospodarske i trgovinske suradnje, te će nastojati i u tome iskoristiti posredničku ulogu manjina.Ugovorne stranke obvezuju se u svojim gospodarskim planovima razvoja uzeti u obzir specifične interese manjina, uključujući i obnovu ratom pogođenih područja Republike Hrvatske gdje žive Mađari, te na područjima gdje žive manjine osigurati gospodarski i društveni razvoj, što će omogućiti društvenu i gospodarsku ravnopravnost manjina.Ugovorne stranke nastojat će mjerama gospodarskog razvitka otkloniti razloge iseljavanja pripadnika manjina ili bilo kakvu promjenu etničke slike stanovništva.

Članak 9.Ugovorne stranke, u skladu sa svojim unutarnjim zakonodavstvima, osigurat će:- odgovarajuće sudjelovanje manjina u donošenju odluka na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini, koje se odnose na prava i položaj manjina;- materijalne i druge uvjete za izbor i djelovanje zastupnika manjinskih organizacija u hrvatskim odnosno mađarskim zastupničkim tijelima.Ugovorne stranke obvezuju se da neće mijenjati upravne i regionalne organizacije i izborne jedinice na razini države i lokalne samouprave s namjerom dovođenja manjina u nepovoljan položaj.Republika Hrvatska Potvrđuje u skladu sa svojim unutarnjim zakonodavstvom pravo manjine na kulturnu autonomiju te će poticati slobodno organiziranje i udruživanje pripadnika Mađarske manjine u svrhu očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta.Republika Mađarska Potvrđuje da će osigurati materijalne uvjete za stvaranje hrvatskih manjinskih samouprava u Republici Mađarskoj, da bi te samouprave djelotvorno radile u zakonom propisanim okvirima i zakonskom roku.

Članak 10.Ugovorne stranke nastojat će uz pomoć Međunarodne zajednice omogućiti slobodan i dobrovoljan povratak prognanika i izbjeglica, uključujući i pripadnike mađarske manjine, na njihova ognjišta na sada okupiranim područjima Republike Hrvatske, kako bi se uspostavila etička slika koja je postojala prije 1991. godine.

Članak 11.Ugovorne stranke osigurat će manjinama mogućnost svestranih, slobodnih i neposrednih veza s narodom s kojima dijele zajednički jezik i kulturu, te s njegovim državnim i javnim ustanovama. U tu svrhu, u okviru vlastitih mogućnosti, otvorit će nove granične prijelaze, pobrinuti se za prometne veze, te podupirati razvijanje hrvatskih i gospodarskih veza i razmjenu stručnjaka.Vlada, organizacije i državljani ugovornih stranaka mogu u svrhu ostvarivanja ciljeva ovog sporazuma dati podršku organizacijama manjina koje žive na teritoriju druge ugovorne stranke, a te organizacije imaju pravo takvu podršku prihvatiti.

Članak 12.Ugovorne stranke obvezuju se da će svoje obveze prema ovom sporazumu uzeti u obzir pri sklapanju uzajamnih sporazuma i programa suradnje.Ugovorne stranke osigurat će sudjelovanje predstavnika manjinskih organizacija pri sklapanju onih ugovora koji se, prema ovom sporazumu, odnose neposredno na njihov položaj i njihova prava.

Članak 13.Ugovorne stranke osigurat će za ostvarivanje svojih obveza prema ovom sporazumu odgovarajuću materijalnu i inu potporu.

Članak 14.Nijedna točka ovog sporazuma ne može se tumačiti ili izvršavati na način da se razina već dosad zajamčenih i ostvarenih prava snizi.

Članak 15.Nijedna odredba ovog sporazuma ne može se tumačiti ili izvršavati na način da se ugrozi ili povrijedi teritorijalni integritet bilo koje ugovorne stranke.

112

Članak 16.Ugovorne stranke osnovat će poseban međuvladin Mješoviti odbor za manjine koji će pratiti ostvarivanje odredbi ovog sporazuma. U taj odbor vlade ugovornih stranka delegirat će odgovarajući broj članova. Članovi Odbora koji su pripadnici manjina imenovat će se na preporuku manjinskih organizacija.Međuvladin Mješoviti odbor sastaje se po potrebi, ali najmanje jedanput godišnje, naizmjence u Republici Hrvat-skoj odnosno Republici Mađarskoj.Zadaci međuvladinog Mješovitog odbora su slijedeći: - raspravljati o aktualnim pitanjima dviju manjina;- ocjenjivati ostvarivanje obveza prema ovom sporazumu; - pripremati i usvajati preporuke vlastitoj vladi u svezi s ostvarivanjem i, u slučaju potrebe, izmjenom SporazumaOdluke Mješovitog odbora usvajaju se konsenzusom ugovornih stranaka.

Članak 17.Ovaj sporazum stupa na snagu danom primitka posljednje obavijesti diplomatskim putem, kojom ugovorne stranke izvješćuju jedna drugu o ispunjavanju uvjeta za njegovo stupanja na snagu po postupku propisanom unutarnjim zakonodavstvom.Ovaj sporazum privremeno se primjenjuje od dana potpisivanja.

Članak 18.Ovaj sporazum vrijedit će pet godina od njegovog stupanja na snagu. Ukoliko nijedna od ugovornih stranaka ne otkaže pismenim putem Sporazum najmanje šest mjeseci prije njegovog isteka, Sporazum se prešutno produžuje na daljnja petogodišnja razdoblja.Sastavljeno u Osijeku, dana 5. travnja 1995., u dva izvorna primjerka, na hrvatskom i Mađarskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Sporazum.

Članak 3.Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u “Narodnim novinama-Međunarodni ugovori”.

113

Prilog 5.

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I TALIJANSKE REPUBLIKE O PRAVIMA MANJINA


Članak 1.Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima manjina, potpisan u Zagrebu, 5. studenoga 1996. godine na engleskom jeziku.

Članak 2.Tekst Ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima manjina u izvorniku na engleskom jeziku, uz prijevod na hrvatskom jeziku, glasi:

(…)

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I TALIJANSKE REPUBLIKE O PRAVIMA MANJINA

Republika Hrvatska i Talijanska Republika (u daljnjem tekstu: »Stranke«) Smatrajući da je najprikladnija zaštita manjina kako je opisano u odredbama ovog Ugovora u interesu Stranaka, Vodeći računa o međunarodnim ugovorima o zaštiti ljudskih prava i prava manjina, posebice:

- Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, - Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, - Konvenciji protiv diskriminacije u obrazovanju, - Konvenciji o pravima djeteta, - Okvirnoj konvenciji o zaštiti nacionalnih manjina, - Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Uzimajući u obzir odgovarajuće međunarodne instrumente koje su prihvatile kako svjetske tako i regionalne organizacije:

- Opću deklaraciju o ljudskim pravima, - Deklaraciju o pravima pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina, - Osnovne dokumente OESS-a, nadasve one o ljudskoj dimenziji i zaštiti manjina, - Instrument Srednjoeuropske inicijative o zaštiti prava manjina,

Uzimajući u obzir da je Republika Hrvatska jedna od država sljednica bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, S obzirom na potrebu tijesne suradnje između Republike Slovenije i Republike Hrvatske u cilju postizanja najviših zajedničkih standarda zaštite talijanske manjine u obje države, kao i učinkovite komunikacije između pripadnika talijanske manjine koji žive u te dvije države, Odlučni u provedbi Memoranduma o razumijevanju o zaštiti talijanske manjine u Hrvatskoj i Sloveniji, potpisanog u Rimu, 15. siječnja 1992. u cilju ublažavanja posljedica razdvajanja talijanske manjine u dvije odvojene države, dogovorile su kako slijedi:

114

Članak 1.Republika Hrvatska potvrđuje, u skladu sa svojim Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, od 4. prosinca 1991., priznavanje autohtonog karaktera i jedinstva talijanske manjine i njezinih osobitosti. U tom kontekstu Republika Hrvatska poduzet će potrebne korake za zaštitu talijanske manjine u skladu s navedenim načelima.

Članak 2.Republika Hrvatska obvezuje se jamčiti poštovanje prava talijanske manjine stečenih na temelju međunarodnih ugovora i unutarnjega pravnog poretka države prednice na području Republike Hrvatske, kao i poštovanje novih prava talijanske manjine sadržanih u unutarnjem pravnom poretku Republike Hrvatske.

Članak 3.Uzimajući u obzir odgovarajuće međunarodne dokumente koji su spomenuti u preambuli, Republika Hrvatska obvezuje se osigurati na najvišoj mogućnoj razini jednakost postupka u svom pravnom poretku prema talijanskoj manjini unutar svog područja; ta se jednakost može postići putem postupnog proširenja postupka zajamčenog talijanskoj manjini u bivšoj zoni B na području Republike Hrvatske u kojima tradicionalno obitava talijanska manjina i njezini pripadnici.

Članak 4.Republika Hrvatska priznaje Talijansku uniju, koja je po hrvatskom zakonu pravna osoba, kao organizaciju koja predstavlja talijansku manjinu.

Članak 5.Republika Hrvatska jamči potpunu slobodu kretanja pripadnicima talijanske manjine iz i u Republiku Sloveniju u cilju održanja bliskih veza što su postojale prije 1992.

Članak 6.Republika Hrvatska jamči slobodu rada na vlastitom području slovenskim državljanima pripadnicima talijanske manjine zaposlenim u djelatnostima u svezi s manjinom, kao što su to Talijanska unija, druge ustanove, škole, sredstva javnog priopćavanja, itd.

Članak 7.Republika Hrvatska obvezuje se štititi slovenske državljane pripadnike talijanske manjine sada zaposlene na svom području od diskriminacije na radu na temelju državljanstva, u skladu sa standardima Međunarodne organizacije rada.

Članak 8.Bez ugrožavanja provedbe od Stranaka svih odredbi sadržanih u ovom Ugovoru, a uzimajući u obzir odredbe sadržane u Statutu regije Molise, Talijanska Republika obvezuje se osigurati autohtonoj hrvatskoj manjini na području tradicionalne naseljenosti gdje je njena nazočnost utvrđena, očuvanje i slobodno izražavanje njezinoga kulturnog identiteta i nasljeđa, upotrebu materinjeg jezika u privatnom i javnom životu, te osnivanje i održavanje vlastitih kulturnih ustanova i udruga.

Članak 9.Ovaj će se Ugovor ratificirati, a stupit će na snagu po razmjeni isprava o ratifikaciji. Sačinjeno u Zagrebu, 5. studenog 1996. godine u dva izvornika, na engleskom jeziku.

(…)

Članak 3.Za izvršenje Ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima manjina nadležna su Ministarstvo prosvjete i športa i Ministarstvo kulture u suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova.

Članak 4.Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od objave u »Narodnim novinama«.

115

Prilog 6.

ZAKON O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SRBIJE I CRNE GORE O ZAŠTITI PRAVA HRVATSKE MANJINE U SRBIJI I

CRNOJ GORI I SRPSKE I CRNOGORSKE MANJINE U REPUBLICI HRVATSKOJ

(NarodneNovine,Međunarodniugovori,br.3/05)

Članak 1.Potvrđuje se Sporazum između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj, potpisan 15. studenoga 2004., u izvorniku na hrvatskom i srpskom jeziku.

Članak 2.Tekst Sporazuma iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:SPORAZUM između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj Republika Hrvatska i Srbija i Crna Gora (u daljnjem tekstu: stranke),polazeći od činjenice postojanja hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: manjine),s namjerom osiguravanja manjinama koje žive u Republici Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori najviše razine pravne zaštite te očuvanje i razvitak njihovih nacionalnih identiteta,sukladno međunarodnim ugovorima i drugim dokumentima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kao i o zaštiti manjina, a posebice:– Povelji Ujedinjenih naroda, Općoj deklaraciji o pravima čovjeka, Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciji o pravima djeteta, Deklaraciji o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i vjerovanja, Deklaraciji o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,– Relevantnim dokumentima usvojenim od Organizacije o europskoj sigurnosti i suradnji, a poglavito Do kumentu usvojenom na Konferenciji o ljudskoj dimenziji u Kopenhagenu 1990. godine te Izvješću sa Sastanka vladinih stručnjaka za zaštitu manjina, održanog u Ženevi 1991. godine,– Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima, Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina i ostalim relevantnim dokumentima Vijeća Europe,– Instrumentu Srednjoeuropske inicijative za zaštitu nacionalnih manjina,– Sporazumu o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije,polazeći od rješenja predviđenih nacionalnim zakonodavstvima stranaka, svjesne značaja prava nacionalnih manjina i njihove kvalitetne zaštite kao jednog od načela na kojima počiva Europska unija, utvrđujući da zaštita prava manjina pridonosi političkoj i društvenoj stabilnosti države u kojoj žive, te pri donosi dovršetku procesa povratka izbjeglica i njihove društvene reintegracije u obje države, potvrđujući da nacionalne manjine predstavljaju integralni dio društva i države u kojoj žive i da obogaćuju materijalnu i duhovnu kulturu zemlje kao i da doprinose produbljivanju prijateljstva i suradnje između stranaka ovoga Sporazuma, naglašavajući da jačanje ostvarivanja prava manjina razvija dobrosusjedske odnose, sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.Stranke će osigurati pripadnicima manjina pravo na izražavanje, očuvanje i razvijanje njihova nacionalnog, kulturnog, jezičnog i vjerskog identiteta kao i pravo na održavanje i razvijanje manjinskog školstva, odnosno obrazovanja, medija i ostvarivanje posebnih interesa pripadnika manjina.

116

Članak 2.Stranke se obvezuju da će pripadnicima manjina osigurati:– slobodu izbora i izražavanja o pripadnosti nacionalnoj manjini te uživanja svih prava u svezi s tim izborom,– pravo uživanja načela nediskriminacije, kako je to predviđeno međunarodnim dokumentima,– pravo zaštite od svake djelatnosti koja ugrožava ili bi mogla ugroziti njihov opstanak,– kulturnu autonomiju, održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicija,– pravo na očuvanje nacionalnog identiteta i vjeroispovijesti,– pravo obrazovanja na jeziku i pismu manjine, javnu i privatnu uporabu jezika i pisma te informiranja, kao i upotrebu znamenja i simbola nacionalne manjine,– zaštitu ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima, samoorganiziranja i udruživanja radi ostvarenja zajedničkih interesa, te uživanje političkih i ekonomskih sloboda.

Članak 3.Stranke će zakonima razraditi područje odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu manjina i omogućiti školovanjepripadnika manjina prema posebnim programima za koje se prije donošenja pribavlja mišljenje udruga nacionalnih manjina.Posebni programi na jeziku i pismu nacionalnih manjina uz opći dio obvezno sadrže dio čiji je sadržaj u vezi s po-sebnošću nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine).Na području na kojem je prema nacionalnim propisima utvrđena službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina, učenicima školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu većine omogućit će se učenje jezika i pisma nacionalne manjine.Pedagoška dokumentacija u ustanovama s nastavom na jeziku i pismu nacionalnih manjina vodit će se i na manjinskom jeziku.

Članak 4.Stranke će podupirati zapošljavanje stručno osposobljenih djelatnika koji dolaze iz redova pripadajuće nacionalne manjine na svim razinama i oblicima obrazovanja.Stranke će poticati sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u upravljanju školskim ustanovama koje nastavu izvode na jeziku i pismu nacionalnih manjina.Stranke će poticati suradnju i razmjenu u području prosvjete u dijelu koji se odnosi na obrazovanje nacionalnih manjina, posebno razmjenom prosvjetnih stručnjaka, školskih programa, udžbenika i drugih nastavnih materijala, omogućiti dodjele stipendija i sudjelovanje na seminarima stručnog usavršavanja manjinskih učitelja te poticati izravnu suradnju škola, odnosno stvaranje uvjeta za uzajamne posjete učenika i učitelja.Na području na kojem je organizirano školovanje pripadnika manjina na manjinskom jeziku i pismu, stranke će poticati učenje jezika, kulture i povijesti manjina i njihovih matičnih naroda u školama većinskog naroda.

Članak 5.Stranke će s posebnom pozornošću pratiti ostvarivanje kulturnih, prosvjetnih i vjerskih potreba pripadnika manjina na području Republike Hrvatske, odnosno na području Srbije i Crne Gore. Poticat će osnivanje kulturnih i prosvjetnih centara kao i rad drugih ustanova nacionalnih manjina na području Republike Hrvatske, odnosno na području Srbije i Crne Gore.U tu će svrhu podupirati slanje knjiga, časopisa, nosača slike i zvuka takvim ustanovama u nekomercijalne svrhe, vlastitu izdavačku djelatnost manjina, gostovanja profesionalnih i amaterskih kulturno-umjetničkih skupina te organizaciju kulturnih i umjetničkih nastupa, koji pridonose obogaćivanju kulture i identiteta pripadnika manjina u obje zemlje.Stranke se obvezuju da će štititi kulturna dobra na svom području koja su vezana uz povijest manjina, odnosno podupirati takve aktivnosti manjina.

117

Članak 6.Stranke se obvezuju osigurati pripadnicima manjina slobodnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina u privatnom i javnom životu.Stranke se obvezuju osigurati na područjima gdje žive pripadnici nacionalne manjine, a u skladu s unutarnjim zakonodavstvom i usvojenim međunarodnopravnim standardima, službenu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine i to:– u postupcima pred tijelima državne uprave i lokalne samouprave, pravosudnim tijelima i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti,– u radu predstavničkih i izvršnih tijela jedinica lokalne samouprave,– u postupku provedbe državnih i lokalnih izbora i referenduma,– kod izdavanja javnih isprava, potvrda i uvjerenja,– pri sastavljanju privatnih isprava koje se koriste u pravnom prometu,– u korištenju dvojezičnih obrazaca, natpisnih ploča, pečata i žigova državnih tijela, tijela jedinica lokalne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti,– pri obilježavanju naziva naseljenih mjesta, ulica i trgova, javnih oznaka u prometu i toponima.

Članak 7.Stranke priznaju pravo manjina na izvješćivanje putem tiska, radija i televizije na jeziku i pismu manjine.Stranke će, sukladno usvojenim međunarodnopravnim standardima, svojim unutarnjim zakonodavstvom:– podupirati izlaženje tiskanih medija na jeziku i pismu manjina,– podupirati emitiranje programa radija i televizije na jeziku manjina,– poticati preuzimanje i distribuciju radijskog i televizijskog programa matične zemlje,– materijalno podupirati informativnu djelatnost manjina.

Članak 8.Stranke će poštivati prava pripadnika manjine na slobodno izražavanje vjerske pripadnosti, na ispovijedanje vjere i održavanje vjerskih obreda i vjerske pouke te podupirati takva nastojanja vjerskih zajednica.

Članak 9.Stranke će omogućiti slobodno organiziranje i udruživanje pripadnika nacionalnih manjina.Stranke će omogućiti sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u donošenju odluka koje se odnose na njihova prava i položaj na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na lokalnoj, pokrajin-skoj, republičkoj i razini državne zajednice Srbije i Crne Gore, omogućavajući osnivanje političkih stranaka i sudjelovanje u predstavničkim i izvršnim tijelima na način da će unutarnjim zakonodavstvom osigurati:– zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima na lokalnoj razini,– zastupljenost u predstavničkim tijelima na regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na pokrajinskoj, republičkoj i razini državne zajednice Srbije i Crne Gore.Stranke će osigurati materijalne i druge uvjete za izbor i djelovanje izabranih predstavnika nacionalnih manjina.Stranke će se, pri utvrđivanju područnih i/ili upravnih jedinica, suzdržavati od dovođenja nacionalnih manjina u nepovoljniji položaj.

Članak 10.Stranke će podupirati istraživanja iz područja povijesti, kulture i položaja manjina. U tu svrhu poticat će se sudjelovanje pripadnika manjina na istraživačkim projektima i u radu znanstvenih ustanova, kao i suradnju znanstvenih ustanova u tim istraživanjima.

Članak 11.Stranke će osigurati manjinama mogućnost svestranih, slobodnih i neposrednih odnosa s matičnim narodom te s njegovim državnim i javnim ustanovama. U tu će svrhu, u okviru vlastitih mogućnosti, podupirati razvijanje kulturnih i gospodarskih odnosa i razmjenu stručnjaka.Stranke, pravne osobe i državljani stranaka mogu radi ostvarivanja načela ovoga Sporazuma pružati potporu udrugama manjina koje žive na teritoriju druge stranke.

Članak 12.U interesu svojih manjina stranke ovoga Sporazuma podržat će prekograničnu i gospodarsku suradnju.

Članak 13.Stranke će konzultirati predstavnike manjina kod priprema međunarodnih ugovora koji su od neposrednog interesa za manjine u odnosu na njihova prava i položaj.

118

Članak 14.Za ostvarivanje obveza preuzetih ovim Sporazumom stranke će osigurati odgovarajuću financijsku potporu.

Članak 15.Nijedna odredba ovoga Sporazuma ne može se tumačiti na način da umanjuje razinu prava pripadnika manjina stečenih na temelju zakonodavstva i drugih sporazuma i dokumenata u zemljama ugovornicama te međunarodnim ugovorima koji čine sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka zemalja ugovornica.

Članak 16.U svrhu provedbe Sporazuma stranke utemeljuju međuvladin Mješoviti odbor koji prati provedbu ovoga Sporazuma.Stranke u Mješoviti odbor određuju isti broj predstavnika među kojima se nalaze i predstavnici manjina. Članovi Mješovitog odbora koji su pripadnici manjina imenovat će se na preporuku krovnih koordinacijskih tijela nacionalnih manjina koji su predmet ovoga Sporazuma. Mješoviti odbor sastaje se najmanje jedanput godišnje naizmjence kod stranaka Sporazuma, a osnovat će se 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Sporazuma.Zadaci Mješovitog odbora su:– razmatranje ostvarivanja Sporazuma,– podnošenje preporuka vladama u svezi s ostvarivanjem Sporazuma.Odluke Mješovitog odbora stranke prihvaćaju usuglašavanjem.

Članak 17.Ovaj Sporazum stupa na snagu danom primitka posljednje obavijesti diplomatskim putem, kojom stranke izvješćuju jedna drugu o okončanju postupka propisanog unutarnjim zakonodavstvom za njegovo stupanje na snagu.

Članak 18.Ovaj Sporazum sklapa se na neodređeno vrijeme.Svaka stranka može pisano, diplomatskim putem, otkazati Sporazum koji, u tom slučaju, prestaje šest mjeseci od datuma kada je druga stranka primila obavijesti o otkazu.Sastavljeno u Beogradu, 15. studenoga 2004. u dva izvornika, na hrvatskom i srpskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

(…)

Članak 3.Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjih tijela državne uprave nadležnih za vanjske poslove, upravu, kulturu, pravosuđe, znanost i obrazovanje.

Članak 4.Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Sporazum iz članka 1. nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti, u skladu s odredbama članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

11�

Prilog 7.

USTAVNI ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA

(Narodnenovine,br.155/02)

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.Republika Hrvatska u skladu sa:– Ustavom Republike Hrvatske– načelima Povelje Ujedinjenih naroda,– Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,– Završnim aktom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Pariškom Poveljom za Novu Europu i drugim dokumentima OESS-a koji se odnose na prava čovjeka, osobito Dokumentom kopenhaškog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji i Dokumentom moskovskog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji,– Konvencijom Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju,– Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencijom o pravima djeteta,– Deklaracijom o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,– Konvencijom o borbi protiv diskriminacije u oblasti prosvjete,– Deklaracijom UN o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,– Okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina Vijeća Europe,– Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima,– Europskom poveljom o lokalnoj /mjesnoj/ samoupravi,– Instrumentima SEI za zaštitu manjinskih prava,– Preporuka iz Lunda o učinkovitom sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom životuobvezuje se na poštivanje i zaštitu prava nacionalnih manjina i drugih temeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i međunarodnoga pravnog poretka, svim svojim državljanima.

Članak 2.Pored ljudskih prava i sloboda koje su priznate ustavnim odredbama, Republika Hrvatska priznaje i štiti i sva ostala prava predviđena u međunarodnim dokumentima iz članka 1. ovoga Ustavnog zakona, ovisno o iznimkama i ograničenjima predviđenim ovim dokumentima, bez diskriminacije po spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovjesti, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, vlasništvu, statusu naslijeđenom rođenjem ili po nekoj drugoj osnovi sukladno članku 14. i 17. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske.

Članak 3.(1) Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (u daljnjem tekstu: pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna ljudska prava i slobode, nedjeljiv su dio demokratskog sustava Republike Hrvatske i uživaju potrebnu potporu i zaštitu, uključujući pozitivne mjere u korist nacionalnih manjina.(2) Etnička i multikulturna raznolikost i duh razumijevanja, uvažavanja i tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike Hrvatske.

Članak 4.(1) Svaki državljanin Republike Hrvatske ima: pravo slobodno se izjasniti da je pripadnik neke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj; pravo ostvarivati sam ili zajedno s drugim pripadnicima te nacionalne manjine ili zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i druga manjinska prava i slobode propisana posebnim zakonima.(2) Pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju, jednako kao i drugi građani Republike Hrvatske, prava i slobode utvrđene Ustavom Republike Hrvatske, te prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.(3) Prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina propisana posebnim zakonima, nacionalne manjine i njihovi pripadnici ostvaruju na način i pod uvjetima propisanim ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.(4) Zabranjuje se bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj manjini. Pripadnicima

120

nacionalnih manjina jamči se jednakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita.(5) Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.(6) Ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom je moguće ostvarivanje određenih prava i sloboda utvrditi ovisno o brojčanoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ili na nekom njenom području, stečenim pravima i međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.

Članak 5.Nacionalna manjina, u smislu ovoga Ustavnog zakona, je skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.

Članak 6.(1) Republika Hrvatska može s drugim državama sklapati međunarodne ugovore kojima će urediti pitanja prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.(2) Prilikom sklapanja međunarodnih ugovora iz stavka 1. ovog članka Republika Hrvatska će se zalagati da se njima stvaraju i unaprjeđuju uvjeti potrebni za održavanje i razvijanje kulture pripadnika nacionalnih manjina, te očuvanje bitnih sastojnica njihove samobitnosti, odnosno njihove vjere, jezika, tradicije i kulturne baštine.

Članak 7.Republika Hrvatska osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koja oni uživaju pojedinačno ili zajedno s drugim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj manjini, a kada je to određeno ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom, zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina, naročito:1. služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;2. odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;3. uporabu svojih znamenja i simbola;4. kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i tradicije;5. pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;6. pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;7. samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;8. zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;9. sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;10. zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.

Članak 8.Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacio-nalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.

II. PRAVA I SLOBODE

Članak 9.(1) Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo koristiti svoje prezime i ime na jeziku kojim se služe, te da ono bude službeno priznato njima i njihovoj djeci upisom u matične knjige i druge službene isprave, u skladu s propisima Republike Hrvatske.(2) Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da se obrazac osobne iskaznice tiska i popunjava i na jeziku i pismu kojim se služe.

Članak 10.Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo slobodno služiti se svojim jezikom i pismom, privatno i javno, uključujući pravo na jeziku i pismu kojim se služe isticati oznake, napise i druge informacije u skladu sa zakonom.

121

Članak 11.(1) Pravo je pripadnika nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu kojim se služe.(2) Odgoj i obrazovanje pripadnika nacionalne manjine obavlja se u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te drugim školskim ustanovama (u daljnjem tekstu: školska ustanova) s nastavom na jeziku i pismu kojim se služe, pod uvjetima i na način propisanim posebnim zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina.(3) Školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine mogu se osnivati, te odgoj i obrazovanje provoditi za manji broj učenika od onog koji je propisan za školske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu.(4) Nastavni plan i program odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalne manjine uz opći dio obvezno sadrži dio čiji je sadržaj u vezi s posebnošću nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine).(5) Pravo je i obveza učenika koji se odgajaju i obrazuju na jeziku i pismu nacionalnih manjina da uz svoj jezik i pismo uče hrvatski jezik i latinično pismo prema utvrđenom nastavnom planu i programu.(6) Odgojno obrazovni rad u školskoj ustanovi s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine obavljaju nastavnici iz reda nacionalne manjine koji potpuno vladaju jezikom i pismom nacionalne manjine, odnosno nastavnici koji nisu iz redova nacionalne manjine, a potpuno vladaju jezikom i pismom nacionalne manjine.(7) Visoka učilišta organiziraju provođenje programa školovanja odgajatelja, učitelja i nastavnika za obavljanje poslova odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu kojim se služe nacionalne manjine u dijelu koji sadrži posebnosti nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine).(8) Pripadnici nacionalnih manjina mogu radi provođenja odgoja i obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina, na način i pod uvjetima propisanim zakonima, osnivati predškolske ustanove, osnovne i srednje škole i visoka učilišta.(9) Učenicima školske ustanove na hrvatskom jeziku i pismu omogućit će se učenje jezika i pisma nacionalne manjine na način propisan posebnim zakonom, prema utvrđenom nastavnom programu od strane nadležnog središnjeg tijela državne uprave, uz osiguranje financijskih sredstava u državnom proračunu i proračunima jedinica lokalne samouprave.

Članak 12.(1) Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice.(2) Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se i kada je to predviđeno međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i kada je to propisano statutom jedinice lokalne samouprave ili statutom jedinice područne (regionalne) samouprave u skladu s odredbama posebnog zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.(3) Ostali uvjeti i način službene uporabe jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine u predstavničkim i izvršnim tijelima i u postupku pred upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave; u postupku pred tijelima državne uprave prvog stupnja, u postupku pred sudbenim tijelima prvog stupnja; u postupcima koje vode Državno odvjetništvo i javni bilježnici, te pravne osobe koje imaju javne ovlasti, uređuju se posebnim zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.

Članak 13.Zakonom kojim se uređuje uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina i/ili statutima jedinica lokalne samouprave propisuju se mjere koje omogućuju na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina očuvanje tradicijskih naziva i oznaka te davanje naziva naseljima, ulicama i trgovima imena osoba i događaja od značaja za povijest i kulturu nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

Članak 14.(1) Slobodna je uporaba znamenja i simbola nacionalnih manjina i obilježavanje praznika nacionalnih manjina.(2) Uz službenu uporabu znamenja i simbola Republike Hrvatske nacionalne manjine mogu isticati odgovarajuće znamenje i simbole nacionalnih manjina. Kada se izvodi himna i/ili svečana pjesma nacionalne manjine, obvezatno se prije nje izvodi himna Republike Hrvatske.(3) Jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave dužne su statutom propisati službenu uporabu i način korištenja zastave i simbola nacionalnih manjina.

122

Članak 15.(1) Pripadnici nacionalnih manjina radi očuvanja, razvoja, promicanja i iskazivanja svog nacionalnog i kulturnog identiteta mogu osnivati udruge, zaklade i fundacije te ustanove za obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja, kulturne, izdavačke (nakladničke), muzejske, arhivske, knjižnične i znanstvene djelatnosti.(2) Republika Hrvatska, jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave sukladno svojim mogućnostima, financiraju djelovanje institucija iz stavka 1. ovoga članka.(3) Udruge, zaklade, fundacije i ustanove iz stavka 1. ovoga članka mogu u nazivu iskazivati da su nacionalne manjine njihovi osnivači.

Članak 16.(1) Pripadnici nacionalnih manjina, njihove udruge i vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina slobodno održavaju veze s narodom s kojim dijele ista etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja, te s pravnim osobama sa sjedištem na području države tog naroda koje obavljaju djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, nakladničke (izdavačke) i humanitarne djelatnosti.(2) Udruge pripadnika nacionalnih manjina i vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina mogu od tijela države naroda s kojim dijele obilježja iz stavka 1. ovog članka i od pravnih osoba te države primati bez plaćanja carine novine, časopise, knjige, filmove, videokasete, nosače zvuka, u ograničenom broju primjeraka, koje koriste za svoje potrebe, i mogu ih, bez plaćanja naknade, dijeliti pripadnicima nacionalne manjine.(3) Udruge pripadnika nacionalnih manjina mogu za pripadnike nacionalnih manjina organizirati gostovanja profesionalnih i amaterskih kulturnoumjetničkih grupa, te organizirati druge kulturne i umjetničke priredbe i izložbe koje pridonose obogaćivanju kulture i identiteta nacionalne manjine. U ovakvim slučajevima strane osobe koje sudjeluju u provođenju priredbi i izložbi ne moraju imati radnu dozvolu.(4) Pripadnici nacionalnih manjina mogu slobodno izražavati svoju vjersku pripadnost i očitovati svoju vjeru te u skladu s tim pripadati vjerskoj zajednici.

Članak 17.(1) Na temelju zakona i provedbenih propisa kojima se uređuju djelatnosti javnog priopćavanja, proizvodnje i emitiranja radijskog i televizijskog programa, odgoja i obrazovanja, muzejska, arhivska i knjižnička djelatnost, te zaštita i očuvanje kulturnih dobara stvaraju se uvjeti za upoznavanje svih državljana Republike Hrvatske, osobito djece i mladeži kroz sadržaj odgojnog i obrazovnog rada i obvezne i izborne predmete obrazovanja, s poviješću, kulturom i vjerom nacionalnih manjina.(2) U cilju ostvarivanja odredbe stavka 1. ovog članka poduzimat će se mjere koje će pripadnicima nacionalnih manjina olakšati pristup medijima.

Članak 18.(1) Postaje radija i televizije na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini imaju zadaću promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina, proizvoditi i/ili emitirati emisije namijenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina na jezicima nacionalnih manjina, stvaranje i emitiranje programa kojima se potiče i unaprjeđuje održavanje, razvoj i iskazivanje kulturne, vjerske i druge samobitnosti nacionalnih manjina, očuvanje i zaštita njihovih kulturnih dobara i tradicije, te stvaranje i emitiranje programa kojima se pripadnici nacionalne manjine na tom prostoru upoznaju s radom i zadaćama njihova vijeća nacionalnih manjina i predstavnika nacionalnih manjina. Pravne osobe koje obavljaju djelatnost javnog priopćavanja (tisak, radio i televizija) omogućit će udrugama pripadnika nacionalnih manjina i institucijama nacionalnih manjina sudjelovanje u stvaranju programa namijenjenog nacionalnim manjinama.(2) U državnom proračunu i proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osiguravaju se sredstva za sufinanciranje programa radio i televizijskih postaja u njihovom vlasništvu namijenjenih nacionalnim manjinama, sukladno mogućnostima i prema kriterijima koje utvrdi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Savjeta za nacionalne manjine, odnosno nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na prijedlog vijeća nacionalnih manjina.(3) U cilju ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na informiranje putem tiska te radija i televizije na pismu i jeziku nacionalne manjine pripadnici nacionalnih manjina, njihova vijeća nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina, njihove udruge mogu obavljati djelatnost javnog priopćavanja (izdavati novine, proizvoditi i emitirati radijski i televizijski program i obavljati djelatnost novinskih agencija) u skladu sa zakonom.

Članak 19.(1) Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru.(2) Pripadnici nacionalnih manjina, biraju najmanje pet a najviše osam svojih zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a čime ne mogu biti

123

umanjena stečena prava nacionalnih manjina.(3) Pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.(4) Pripadnici nacionalnih manjina, koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika imaju pravo izabrati najmanje četiri zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.

Članak 20.(1) Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne samouprave i predstavničkim tijelima jedinica područne (regionalne) samouprave.(2) Ako u predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na temelju općeg biračkog prava ne bude izabran bar jedan član pripadnik neke od nacionalnih manjina koje u stanovništvu jedinice lokalne samouprave sudjeluju s više od 5%, a s manje od 15%, broj članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave povećat će se za jednog člana, a izabranim će se smatrati onaj pripadnik nacionalne manjine koji nije izabran prvi po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije drugačije određeno.(3) Ako u predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave na temelju općeg biračkog prava ne bude osigurana zastupljenost onoliko članova pripadnika nacionalne manjine, koja u stanovništvu jedinice lokalne samouprave sudjeluje s najmanje 15%, koliko osigurava zastupljenost pripadnika te nacionalne manjine srazmjerno njenom udjelu u stanovništvu jedinice lokalne samouprave, broj članova predstavničkog tijela jedinice povećat će se do broja koji je potreban da bi zastupljenost bila ostvarena, a izabranim će se smatrati oni pripadnici određene manjine koji nisu izabrani, po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije drugačije određeno.(4) Ako u predstavničkom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave na temelju općeg biračkog prava ne bude osigurana zastupljenost onoliko članova pripadnika nacionalne manjine koja u stanovništvu te jedinice sudjeluje s više od 5%, koliko im osigurava zastupljenost srazmjerno njihovom udjelu u stanovništvu jedinice područne (regionalne) samouprave, broj članova predstavničkog tijela jedinice povećat će se do broja koji je potreban da bi zastupljenost bila ostvarena, a izabranim će se smatrati oni pripadnici određene manjine koji nisu izabrani, po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave nije drugačije određeno.(5) Ako se ni primjenom odredbi stavaka 2. i 3. ovoga članka ne postigne zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave, odnosno ako se ni primjenom odredbi stavka 4. ovoga članka ne postigne zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave, u skladu s ovim odredbama, u jedinici samouprave raspisat će se dopunski izbori.(6) Kandidiranje i izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave prema odredbama stavaka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka uređuje se zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.(7) Za određivanje broja pripadnika nacionalne manjine radi provođenja odredbi ovoga članka mjerodavni su službeni rezultati popisa stanovništva. Prije svakih izbora službeni rezultati popisa stanovništva o broju pripadnika nacionalnih manjina u jedinci lokalne samouprave odnosno jedinici područne (regionalne) samouprave usklađuju se s eventualnim promjenama registriranim u posljednjem potvrđenom popisu birača te jedinice.

Članak 21.Jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave u kojima pripadnici nacionalnih manjina ne čine većinu stanovništva mogu svojim statutima odrediti da se u predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave biraju pripadnici nacionalnih manjina ili veći broj pripadnika nacionalnih manjina nego što proizlazi iz njihovog udjela u ukupnom stanovništvu jedinice.

Članak 22.(1) U jedinici lokalne samouprave i jedinici područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: jedinica samouprave) u kojoj se prema odredbama ovog Ustavnog zakona treba osigurati srazmjerna zastupljenost članova njenog predstavničkog tijela iz reda pripadnika nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost predstavnika nacionalne manjine u njenom izvršnom tijelu.(2) Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima sukladno odredbama posebnog zakona, vodeći računa o sudjelovanju pripadnika nacionalnih

124

manjina u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo državne uprave ili pravosudno tijelo i stečenim pravima.(3) Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima uprave jedinica samouprave sukladno odredbama posebnog zakona kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava i sukladno stečenim pravima.(4) U popunjavanju mjesta iz stavka 2. i 3. ovoga članka, prednost pod istim uvjetima imaju predstavnici nacionalnih manjina.

III. VIJEĆA I PREDSTAVNICI NACIONALNIH MANJINA U JEDINICAMA SAMOUPRAVE

Članak 23.S ciljem unaprjeđivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu pripadnici nacionalnih manji-na biraju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Ustavnim zakonom, svoje predstavnike radi sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama samouprave.

Članak 24.(1) U jedinicama samouprave na čijem području pripadnici pojedine nacionalne manjine sudjeluju s najmanje 1,5% u ukupnom stanovništvu jedinice samouprave, u jedinicama lokalne samouprave na čijem području živi više od 200 pripadnika pojedine nacionalne manjine, te u jedinicama područne (regionalne) samouprave na čijem području živi više od 500 pripadnika nacionalne manjine, pripadnici svake takove nacionalne manjine mogu izabrati vijeće nacionalnih manjina.(2) U vijeća nacionalnih manjina općine bira se 10 članova, u vijeća nacionalnih manjina grada bira se 15, a u vijeće nacionalnih manjina županije bira se 25 članova pripadnika nacionalne manjine.(3) U slučajevima kada nije ispunjen barem jedan od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka za izbor vijeća nacionalnih manjina, a na području jedinice samouprave živi najmanje 100 pripadnika nacionalne manjine, za područje ovakove jedinice samouprave bira se predstavnik nacionalnih manjina.(4) Kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina odnosno kandidate za predstavnike nacionalnih manjina mogu predlagati udruge nacionalnih manjina ili najmanje 20 pripadnika nacionalne manjine s područja općine, odnosno 30 s područja grada i 50 s područja županije.(5) Članovi vijeća nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina biraju se neposredno tajnim glasovanjem za razdoblje od četiri godine, a na postupak izbora i druga pitanja u svezi s njihovim izborom shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave.(6) Za određivanje broja pripadnika nacionalne manjine radi provođenja odredbi ovoga članka mjerodavan je popis stanovništva korigiran (uvećan ili umanjen) za onaj broj birača koji su upisani ili brisani iz popisa birača koji se sastavlja radi izbora članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave.

Članak 25.(1) Vijeće nacionalne manjine je neprofitna pravna osoba. Svojstvo pravne osobe stječe upisom u registar vijeća nacionalnih manjina kojeg vodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.(2) Za svoje obveze vijeće nacionalne manjine odgovara svojom cjelokupnom imovinom.(3) Naziv vijeća nacionalne manjine mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te na jeziku i pismu kojim se služi nacionalna manjina koja je osnovala vijeće.(4) Naziv vijeća nacionalne manjine mora sadržavati oznaku nacionalne manjine i oznaku područja za koje je izabrana.(5) Ministar nadležan za poslove opće uprave propisat će pravilnikom sadržaj registra vijeća nacionalnih manjina i način njegova vođenja, te obrazac zahtjeva za upis u registar vijeća nacionalnih manjina.

Članak 26.Članovi vijeća nacionalne manjine tajnim glasovanjem biraju predsjednika vijeća. Vijeće nacionalne manjine bira i osobu koja će zamjenjivati predsjednika vijeća u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti.

Članak 27.(1) Vijeće nacionalne manjine donosi program rada, financijski plan i završni račun, te statut kojim se uređuju pitanja od značaja za rad vijeća.(2) Predsjednik vijeća nacionalne manjine predstavlja i zastupa vijeće, saziva sjednice vijeća i ima prava i obveze određene statutom vijeća.(3) Statut, program rada, financijski plan i završni račun vijeće nacionalne manjine donosi većinom glasova svih članova.

125

(4) Statut, financijski plan i završni račun vijeća nacionalnih manjina objavljuju se u službenom glasilu jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave za čije je područje osnovano.

Članak 28.(1) Jedinice samouprave osiguravaju sredstva za rad vijeća nacionalnih manjina, uključujući sredstva za obavljanje administrativnih poslova za njihove potrebe, a mogu osigurati i sredstva za provođenje određenih aktivnosti utvrđenih programom rada vijeća nacionalne manjine.(2) Sredstva za ostvarivanje određenih programa vijeća nacionalnih manjina mogu se osigurati i u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Članak 29.(1) Sredstva koja vijeće nacionalne manjine ostvari od svoje imovine; od donacija, poklona, nasljedstva; ili po drugom osnovu, mogu se koristiti samo za djelatnosti i poslove od značaja za nacionalnu manjinu utvrđenih u programu rada vijeća nacionalne manjine.(2) Sredstva koja vijeće nacionalne manjine ostvari iz državnog proračuna Republike Hrvatske ili proračuna jedinice samouprave mogu se koristiti isključivo za namjene određene proračunom i zakonom, odnosno odlukom kojima se uređuje izvršenje proračuna, odnosno za namjene, kada se radi o sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske, koje odredi Savjet za nacionalne manjine.(3) Kada vijeće nacionalne manjine nabavlja robe ili usluge ili izvodi radove sredstvima iz stavka 2. ovoga članka može ih koristiti samo pod uvjetima i na način propisan Zakonom o javnoj nabavi.

Članak 30.(1) Članovi vijeća nacionalne manjine svoje dužnosti obavljaju, u pravilu, na dragovoljnoj osnovi i s pažnjom dobrog gospodara.(2) Članovi vijeća nacionalne manjine iz sredstava vijeća mogu primati samo naknadu troškova koje su imali u obavljanju poslova za vijeće i nagradu, za mjesečno ili neko drugo razdoblje ako to odobri i do visine koju odobri ministar nadležan za opću upravu.

Članak 31.(1) Vijeća nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo: – predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom području, uključujući davanje prijedloga općih akata kojima se uređuju pitanja od značaja za nacionalnu manjinu tijelima koja ih donose; – isticati kandidate za dužnosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinica samouprave; – biti obaviješteni o svakom pitanju o kome će raspravljati radna tijela predstavničkog tijela jedinice samouprave, a tiče se položaja nacionalne manjine; – davati mišljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.(2) Tijela jedinica samouprave svojim općim aktima uredit će način, rokove i postupak ostvarivanja prava utvrđenih u stavku 1. ovoga članka.

Članak 32.(1) Poglavarstvo jedinice samouprave dužno je u pripremi prijedloga općih akata od vijeća nacionalnih manjina osnovanih za njeno područje zatražiti mišljenje i prijedloge o odredbama kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina.(2) Ako vijeće nacionalne manjine smatra da je opći akt jedinice samouprave ili neka njegova odredba protivan Ustavu, ovomu Ustavnom zakonu ili posebnim zakonima kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina, dužna je o tome odmah obavijestiti ministarstvo nadležno za opću upravu. Obavijest o tome uputit će i poglavarstvu jedinice samouprave i Savjetu za nacionalne manjine.(3) Ministarstvo nadležno za opću upravu, ako ocijeni da je opći akt iz stavka 2. ovoga članka ili neka njegova odredba protivan Ustavu, ovomu Ustavnom zakonu ili posebnim zakonima kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina, obustavit će, u roku od osam dana, njegovu primjenu.(4) Odluka o obustavi od primjene dostavlja se bez odgađanja općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu, predsjedniku predstavničkog tijela koje je opći akt donijelo, a obavijest o donošenju odluke dostavlja Savjetu za nacionalne manjine i vijeću nacionalne manjine na temelju čije je obavijesti odluka donijeta.(5) Ministarstvo nadležno za opću upravu proslijeđuje Vladi Republike Hrvatske odluku o obustavi od primjene općeg akta s prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i o tome obavještava jedinicu samouprave.

126

(6) Obustava od primjene općeg akta prestaje ako Vlada Republike Hrvatske ne pokrene postupak iz stavka 5. ovoga članka u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke iz stavka 5. ovoga članka.

Članak 33.(1) Dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u istoj jedinici lokalne samouprave, dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u različitim jedinicama lokalne samouprave, dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u istoj jedinici područne (regionalne) samouprave te dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u različitim jedinicama područne (regionalne) samouprave mogu radi usklađivanja ili unaprjeđivanja zajedničkih interesa osnovati koordinacije vijeća nacionalnih manjina.(2) Vijeća nacionalnih manjina kroz koordinaciju vijeća nacionalnih manjina usaglašavaju stavove o pitanjima iz svog djelokruga.(3) Vijeća nacionalnih manjina mogu koordinaciju vijeća nacionalnih manjina ovlastiti da poduzima u njihovo ime pojedine mjere iz članka 31. ovoga Ustavnog zakona.(4) Smatra se da su vijeća nacionalnih manjina jedinica područne (regionalne) samouprave osnovale koordinaciju vijeća nacionalnih manjina za područje Republike Hrvatske kada je sporazumu o osnivanju ove koordinacije pristupilo više od polovine vijeća nacionalnih manjina područne (regionalne) samouprave.(5) Koordinacija vijeća nacionalnih manjina koju su vijeća nacionalnih manjina jedinica područne (regionalne) samouprave osnovale za područja Republike Hrvatske može donositi odluke o znamenju i simbolima nacionalnih manjina i način obilježavanja praznika nacionalnih manjina uz suglasnost Savjeta za nacionalne manjine.

Članak 34.(1) Predstavnik nacionalne manjine svoje poslove obavlja pod nazivom koji mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na jeziku i pismu kojim se služi nacionalna manjina koja ga je izabrala i koji sadrži oznaku područja za koje je izabran.(2) Predstavnik nacionalne manjine otvara račun sredstava koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava na području jedinice lokalne samouprave za koju je izabran, za financijski plan korištenja tih sredstava i završni račun tih sredstava. Financijski plan i završni račun sredstava koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava objavljuju se u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave za čije područje je izabran manjinski predstavnik.(3) Na predstavnika nacionalne manjine te njegove ovlasti i obveze odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 28., 29., 30., 31., 32. i 33. ovoga Ustavnog zakona.

IV. SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE

Članak 35.(1) Osniva se Savjet za nacionalne manjine, radi sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske, a osobito radi razmatranja i predlaganja uređivanja i rješavanja pitanja u svezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina. U tom cilju Savjet surađuje s nadležnim državnim tijelima i tijelima jedinica samouprave, vijećima nacionalnih manjina, odnosno predstavnicima nacionalnih manjina, udrugama nacionalnih manjina i pravnim osobama koje obavljaju djelatnosti kojima se ostvaruju manjinska prava i slobode.(2) Savjet za nacionalne manjine ima pravo: – predlagati tijelima državne vlasti da rasprave pojedina pitanja od značenja za nacionalnu manjinu, a osobito provođenje ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su uređena manjinska prava i slobode; – predlagati tijelima državne vlasti mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom području; – davati mišljenja i prijedloge o programima javnih radio postaja i javne televizije namijenjenih nacionalnim manjinama, te o tretiranju manjinskih pitanja u programima javnih radio postaja i javne televizije i drugim sredstvima priopćavanja; – predlagati poduzimanje gospodarskih, socijalnih i drugih mjera na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju nastanjenim pripadnicima nacionalnih manjina kako bi se očuvalo njihovo postojanje na tim područjima, – tražiti i dobiti od tijela državne vlasti i tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave podatke i izvješća potrebna za razmatranje pitanja iz svoga djelokruga; – pozivati i tražiti nazočnost predstavnika tijela državne vlasti i tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, u čiju nadležnost spadaju pitanja iz djelokruga Savjeta utvrđena ovim Ustavnim zakonom i statutom Savjeta.

127

(3) Savjet za nacionalne manjine surađuje u pitanjima od interesa za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj s nadležnim tijelima međunarodnih organizacija i institucija koje se bave pitanjima nacionalnih manjina, kao i s nadležnim tijelima matičnih država pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.(4) Savjet za nacionalne manjine raspoređuje sredstva koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. Korisnici sredstava podnose Savjetu godišnja izvješća o trošenju sredstava koja su im doznačena iz državnog proračuna, o čemu Savjet izvješćuje Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor.(5) Ako u roku od 90 dana od donošenja državnoga proračuna, Savjet za nacionalne manjine ne donese odluku o rasporedu sredstava iz stavka 4. ovoga članka, odluku o tome donosi Vlada Republike Hrvatske.

Članak 36.(1) Članove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada Republike Hrvatske na vrijeme od četiri godine i to: – sedam članova pripadnika nacionalnih manjina iz reda osoba koje predlože vijeća nacionalnih manjina, – pet članova pripadnika nacionalnih manjina iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih, vjerskih djelatnika iz reda osoba koje predlože manjinske udruge i druge organizacije manjina, vjerske zajednice, pravne osobe i građani pripadnici nacionalnih manjina.(2) Članovi Savjeta za nacionalne manjine su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.(3) Savjet za nacionalne manjine ima predsjednika i dva potpredsjednika koje imenuje Vlada Republike Hrvatske iz redova članova Savjeta. Jedan od njih obavezno je član Savjeta iz redova nacionalne manjine koja u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluje s više od 1,5%.(4) Prilikom imenovanja članova Savjeta za nacionalne manjine Vlada Republike Hrvatske vodit će računa o udjelu pripadnika pojedinih nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske, kao i o tome da sastav Savjeta odražava njihovu samobitnost i osobitost, te povijesne vrijednosti, etničku, kulturnu i svaku drugu raznolikost.(5) Predsjednik i potpredsjednici Savjeta za nacionalne manjine svoju dužnost obavljaju profesionalno, a predsjednik Savjeta je i predstojnik stručne službe Savjeta.(6) Za obavljanje stručnih i administrativnih poslova za Savjet za nacionalne manjine Vlada Republike Hrvatske osnovat će stručnu službu Savjeta i odrediti okvirni broj njenih službenika i namještenika.(7) Savjet za nacionalne manjine ima statut koji donosi uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske. Statutom se pobliže uređuje djelokrug i organizacija rada Savjeta.(8) Savjet za nacionalne manjine donosi program rada, financijski plan, završni račun i odluke o raspoređivanju sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.(9) Savjet za nacionalne manjine će donijeti pravilnik o unutarnjem redu stručne službe Savjeta na prijedlog predsjednika Savjeta.(10) Savjet za nacionalne manjine odlučuje većinom svih članova.(11) Program rada Savjeta za nacionalne manjine, financijski plan i završni račun sredstava Savjeta za nacionalne manjine, te akti kojima Savjet za nacionalne manjine raspoređuje sredstva koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina, objavljuju se u »Narodnim novinama«.

V. NADZOR

Članak 37.(1) Ostvarivanje prava i sloboda nacionalnih manjina zajamčenih Ustavom, ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima nadziru tijela državne uprave u pitanjima iz svog djelokruga.(2) Vlada Republike Hrvatske usklađuje rad tijela državne uprave u primjeni ovog Ustavnog zakona i posebnih zakona koji uređuju pitanja od značenja za nacionalne manjine.(3) Najmanje jednom godišnje Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskom saboru izvješće o provođenju ovoga Ustavnog zakona i o utrošku sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina, a Savjet za nacionalne manjine Hrvatskom saboru odnosno njegovom radnom tijelu u čijem je djelokrugu ostvarivanje prava nacionalnih manjina podnosi polugodišnje izvješće o pitanjima koja su u djelokrugu Savjeta te kvartalno izvješće o utrošku sredstava koja su u državnom proračunu osigurana za potrebe nacionalnih manjina.

Članak 38.(1) Vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina u jedinici samouprave mogu zatražiti od nadležnog tijela državne uprave da provede nadzor nad primjenom ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina od strane tijela jedinica samouprave u kojima su osnovane i da poduzmu mjere za zakonito postupanje tih tijela, o čemu obavještava Savjet za nacionalne manjine koji je dužan o svom stajalištu izvijestiti vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnika nacionalnih manjina.

128

(2) Savjet za nacionalne manjine može zatražiti od Vlade Republike Hrvatske da provede nadzor nad primjenom ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina od strane tijela državne uprave i da poduzme mjere za zakonito postupanje tih tijela.(3) Vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina i Savjet za nacionalne manjine imaju pravo, u skladu s odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ako po vlastitoj ocjeni ili povodom inicijative pripadnika nacionalne manjine smatraju da su povrijeđena prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina propisana ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 39.(1) Odredba članka 19. ovoga Ustavnog zakona primjenjivat će se od dana stupanja na snagu zakona kojim će sukladno ovoj odredbi biti uređen izbor zastupnika u Hrvatski sabor.(2) Predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kojima je mandat u tijeku, a u kojima nije ostvareno pravo na zastupljenost predstavnika manjina sukladno odredbama članka 20. ovoga Ustavnog zakona, popunit će se odgovarajućim brojem članova pripadnika nacionalnih manjina u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona.

Članak 40.Ništa se u ovome Ustavnom zakonu neće tumačiti kao da uključuje bilo kakvo pravo na obavljanje bilo kakve djelatnosti ili izvršavanje čina suprotnih temeljnim načelima međunarodnog prava, te posebice suverenosti, jedinstvenosti, teritorijalne cjelovitosti i nezavisnosti Republike Hrvatske.

Članak 41.Ovim se Ustavnim zakonom ne mijenjaju niti ukidaju prava nacionalnih manjina utvrđena međunarodnim ugovo-rima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.

Članak 42.(1) Vlada Republike Hrvatske imenovat će članove Savjeta za nacionalne manjine te predsjednika i potpredsjednike Savjeta najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona.(2) Ako do isteka roka iz stavka 1. ovoga članka ne budu osnovana vijeća nacionalnih manjina ili ako ta vijeća ne predlože Vladi Republike Hrvatske kandidate za članove Savjeta za nacionalne manjine, Savjet za nacionalne manjine činit će članovi imenovani prema odredbi članka 36. stavka 1. podstavka drugog i članovi određeni prema odredbi članka 36. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona.(3) Do osnivanja Stručne službe Savjeta za nacionalne manjine stručne i administrativne poslove za Savjet za nacionalne manjine obavljat će Ured za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.

Članak 43.(1) Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaje važiti odredba članka 4. stavka 1. točke 1. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (»Narodne novine«, br. 51/00.).(2) Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaje se primjenjivati odredba članka 9. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (»Narodne novine«, br. 33/01.) u dijelu u kojem propisuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave iz reda pripadnika nacionalnih manjina i prestaje važiti odredba članka 61. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Članak 44.Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaje važiti Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 65/91., 27/92., 34/92. – pročišćeni tekst, 51/00. i 105/00. – pročišćeni tekst).

Članak 45.Ovaj Ustavni zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

12�

Prilog 8.

ZAKON O UPORABI JEZIKA I PISMA NACIONALNIH MANJINA U REPUBLICI HRVATSKOJ


I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.Ovim se Zakonom uređuju uvjeti službene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, kojima se osigurava ravnopravnost s hrvatskim jezikom i latiničnim pismom sukladno zakonu.

Članak 2.Ovim se Zakonom ne mijenjaju niti ukidaju prava pripadnika nacionalnih manjina stečena na temelju međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka. Ovim se Zakonom ne mijenjaju niti ukidaju prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina stečena prema propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 3.Odredbe se ovoga Zakona ne primjenjuju u postupcima koji se vode pred središnjim tijelima državne uprave, trgovačkim sudovima, pred Upravnim sudom, Visokim prekršajnim sudom i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, kao i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, te pred drugim središnjim tijelima državne vlasti, ako ustavnim zakonom, ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Odredbe se ovoga Zakona ne primjenjuju na vođenje službenih očevidnika, te na javne isprave koje služe uporabi u inozemstvu, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

II. UVJETI ZA RAVNOPRAVNU SLUŽBENU UPORABU JEZIKA I PISMA NACIONALNIH MANJINA

Članak 4.Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje se u skladu s odredbama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovoga Zakona pod sljedećim uvjetima: 1. kada pripadnici pojedine nacionalne manjine na području općine ili grada čine većinu stanovnika, u skladu s Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom, 2. kada je predviđena međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, 3. kada su to statutom propisale općine i gradovi, u skladu s Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom, 4. kada to, u odnosu na rad svojih tijela, u samoupravnom djelokrugu, statutom propiše županija na čijem je području u pojedinim općinama i gradovima u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine. Za ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine na temelju stavka 1. točke 1. ovoga članka mjerodavni su podaci popisa stanovnika koji je neposredno prethodio uređivanju ovih pitanja statutom općine ili grada.

130

Članak 5.Na području općine, grada ili županije ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine ostvaruje se: 1. u radu predstavničkih i izvršnih tijela općine, grada ili županije, 2. u postupku pred upravnim tijelima općine, grada ili županije, 3. u postupku pred tijelima državne uprave prvog stupnja, pred ustrojstvenim jedinicama središnjih tijela državne uprave koja postupaju u prvom stupnju, pred sudbenim tijelima prvog stupnja, državnim odvjetništvima i državnim pravobraniteljstvima prvog stupnja, javnim bilježnicima i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, a koji su ovlašteni postupati na području općine ili grada koji su u ravnopravnu službenu uporabu uveli manjinski jezik i pismo. Tijela iz stavka 1. ovoga članka omogućit će korištenje i priznati valjanost privatnih pravnih isprava sastavljenih na području Republike Hrvatske i kad su sastavljene na jeziku i pismu nacionalne manjine.

Članak 6.Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine u pravilu se uvodi za cijelo područje pojedine općine ili grada. Izuzetno od stavka 1. ovoga članka, ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine može se uvesti samo na dijelu područja pojedine općine ili grada kada se može statutom predvidjeti i u užem opsegu od prava utvrđenih ovim Zakonom, ali se ne može isključiti pravo na služenje svojim jezikom u postupcima pred tijelima iz članka 5. točke 3. ovoga Zakona, te pravo na dobivanje javnih isprava i na jeziku i pismu nacionalne manjine.

Članak 7.Općine, gradovi i županije, te državna tijela iz članka 5. točke 3. ovoga Zakona izvornike svih predmeta, propisa, akata i isprava vode na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom.

A)Ravnopravnaslužbenauporabajezikaipismanacionalnemanjineupredstavničkimiizvršnimtijelimaiupostupkupredupravnimtijelimaopćina,gradovaižupanija

Članak 8.U općinama, gradovima i županijama u kojima je u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine, rad općinskih i gradskih vijeća, te općinskih i gradskih poglavarstava kao i rad županijskih skupština i poglavarstva odvija se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i jeziku i pismu nacionalne manjine koji su u ravnopravnoj službenoj uporabi. U općinama, gradovima i županijama iz stavka 1. ovoga članka osigurava se, dvojezično ili višejezično:

1. ispisivanje teksta pečata i žigova istom veličinom slova, 2. ispisivanje natpisnih ploča predstavničkih, izvršnih i upravnih tijela općina, gradova i županija, kao i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti istom veličinom slova, 3. ispisivanje zaglavlja akata istom veličinom slova. Vijećnik, član poglavarstva ili građanin u općinama, gradovima i županijama iz stavka 1. ovoga članka ima pravo da mu se osigura dvojezično ili višejezično: 1. dostava materijala za sjednicu općinskog ili gradskog vijeća i poglavarstva, kao i županijske skupštine i županijska poglavarstva, 2. izrada zapisnika i objava zaključaka, 3. objavljivanje službenih obavijesti i poziva predstavničkih, izvršnih i upravnih tijela općina, gradova i županija, kao i materijale za sjednice predstavničkih i izvršnih tijela.

Članak 9.Općine, gradovi i županije u kojima je u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine, osigurat će pravo građanima da im se dvojezično ili višejezično:

1. izdaju javne isprave, 2. tiskaju obrasci koji se koriste u službene svrhe.

131

Članak 10.U općinama i gradovima u kojima je u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine, dvojezično ili višejezično, istom veličinom slova, ispisuju se: 1. pisani prometni znakovi i druge pisane oznake u prometu, 2. nazivi ulica i trgova, 3. nazivi mjesta i geografskih lokaliteta.

Statutom općine ili grada u kojima je u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine, propisat će se da li se prava iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju na cijelom području ili samo u pojedinim mjestima, te da li se i kod kojih mjesta koriste tradicionalni nazivi mjesta ili lokaliteta. Statutom općine ili grada može se propisati da na području, na kojem je u službenoj uporabi jezik i pismo na-cionalne manjine, pravne i fizičke osobe koje obavljaju javnu djelatnost mogu ispisivati nazive dvojezično ili višejezično.

Članak 11.Pripadnici nacionalnih manjina, čiji je jezik i pismo u ravnopravnoj službenoj uporabi, imaju u postupku prvog i drugog stupnja pred upravnim tijelima općina, gradova i županija ista prava kao i u postupku pred tijelima državne uprave prvog stupnja.

B)Ravnopravnaslužbenauporabajezikaipismanacionalnemanjineupostupkupreddržavnimtijelimaprvogstupnjaipravnimosobamakojeimajujavneovlasti

Članak 12.

Tijela državne uprave prvog stupnja, ustrojstvene jedinice središnjih tijela državne uprave koja postupaju u prvom stupnju, sudbena tijela prvog stupnja, državna odvjetništva i državna pravobraniteljstva prvog stupnja, javni bilježnici i pravne osobe koje imaju javne ovlasti, koji su ovlašteni postupati na području na kojem je, uz hrvatski jezik i latinično pismo, u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine, dužna su podučiti stranku s područja općine ili grada, koji su uveli u ravnopravnu službenu uporabu jezik i pismo nacionalne manjine, o pravu uporabe jezika i pisma nacionalne manjine u postupku, te unijeti u zapisnik izjavu o tome kojim će se jezikom i pismom stranka služiti u postupku. Ako se u postupku ne vodi zapisnik, izjašnjenje stranke o jeziku kojim se želi služiti ili o zahtjevu za izdavanje dvojezičnih isprava, unijet će se kao službena zabilješka.

Članak 13.U općinama, gradovima i županijama u kojima je u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine, prvo pismeno u postupku dostavlja se stranci na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i na jeziku i pismu nacionalne manjine koji je u ravnopravnoj službenoj uporabi. Jezik i pismo na kojem je predan, odnosno priopćen prvi podnesak stranke, smatrat će se jezikom i pismom kojim se stranka želi služiti u postupku.

Članak 14.Kad se stranka u postupku izjasni za jezik i pismo nacionalne manjine koji je u ravnopravnoj službenoj uporabi, tijelo koje vodi postupak dužno je, u skladu s postupovnim propisima, osigurati sudjelovanje stranke u postupku na jeziku i pismu kojim se služi nacionalna manjina. Otpravci akata u predmetima u kojima su se stranke izjasnile za uporabu jezika i pisma nacionalne manjine, dostavljaju se stranci, osim na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, i na jeziku i pismu kojim se stranka u postupku služi.

Članak 15.Ako su se sudionici u postupku izjasnili za uporabu dvaju ili više jezika i pisama koji su u ravnopravnoj službenoj uporabi, u postupku će se, uz hrvatski jezik i latinično pismo, koristiti jezik i pismo za čiju se uporabu sudionici u postupku sporazumiju. Ako do sporazuma iz stavka 1. ovoga članka ne dođe, u postupku će se koristiti jezik i pismo nacionalne manjine kojim se služi većina sudionika u tom postupku, uz osiguravanje tumača za ostale sudionike u postupku. Ako se ni navedenim načinom ne može osigurati uporaba jezika i pisma nacionalne manjine kojim se služe pripadnici nacionalne manjine, postupak će se voditi samo na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, uz osiguravanje tumača. Sporazum sudionika o jeziku i pismu na kojem će se, uz hrvatski jezik i latinično pismo, postupak voditi, unosi se u zapisnik ili se u spis unosi službena zabilješka, ako se u postupku ne vodi zapisnik.

132

Članak 16.Tijela državne uprave prvog stupnja, ustrojstvene jedinice središnjih tijela državne uprave koja postupaju u prvom stupnju, sudbena tijela prvog stupnja, državna odvjetništva i državna pravobraniteljstva prvog stupnja, javni bilježnici i pravne osobe koje imaju javne ovlasti, dužni su strankama i drugim sudionicima u postupku dostavljati sve akte, osim na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, i na jeziku i pismu nacionalne manjine koji je u ravnopravnoj službenoj uporabi, a kojim se stranka, odnosno drugi sudionik služi u postupku. Stranka i drugi sudionici u postupku prema vlastitom izboru upućuju svoje podneske na hrvatskom jeziku ili jeziku i pismu kojim se služe, a koji je u ravnopravnoj službenoj uporabi.

Članak 17.Tijela državne uprave prvog stupnja, ustrojstvene jedinice središnjih tijela državne uprave koja postupaju u prvom stupnju, sudbena tijela prvog stupnja, državna odvjetništva i državna pravobraniteljstva prvog stupnja i pravne osobe koje imaju javne ovlasti, dostavljaju strankama dopise, podneske i otpravke drugih akata postupka drugoga stupnja na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i na jeziku i na pismu koji su bili u uporabi u postupku prvog stupnja.

Članak 18.Tijela državne uprave prvog stupnja, ustrojstvene jedinice središnjih tijela državne uprave koji postupaju u prvom stupnju, sudbena tijela prvog stupnja, državna odvjetništva i državna pravobraniteljstva prvog stupnja, javni bilježnici i pravne osobe koje imaju javne ovlasti te koja imaju svoje urede i ispostave u općinama, gradovima i županijama u kojima je u službenoj uporabi pored hrvatskog jezika i latiničkog pisma jezik i pismo nacionalne manjine, na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, dvojezično ili višejezično:

1. izdaju javne isprave 2. tiskaju obrasce koji se koriste u službene svrhe.

Tijela državne uprave prvog stupnja, ustrojstvene jedinice središnjih tijela državne uprave koji postupaju u prvom stupnju, sudbena tijela prvog stupnja, državna odvjetništva i državna pravobraniteljstva prvog stupnja, javni bilježnici i pravne osobe koje imaju javne ovlasti te koja imaju svoje urede i ispostave u općinama, gradovima i županijama u kojima je u službenoj uporabi pored hrvatskog jezika i latiničnog pisma jezik i pismo nacionalne manjine, dvojezično ili višejezično:

1. ispisuju tekst pečata i žigova u istoj veličini slova, 2. ispisuju natpisne ploče, 3. ispisuju zaglavlja akata istom veličinom slova.

Članak 19.Tijela koja provode postupak drugoga stupnja postupaju na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Izuzetno od stavka 1. ovoga članka, ako pred tijelom drugog stupnja sudjeluju neposredno stranke koje su se u postupku prvog stupnja služile jezikom i pismom nacionalne manjine koji je u ravnopravnoj službenoj uporabi, postupak se vodi kao i postupak prvog stupnja.

Članak 20.Pravne osobe koje imaju javne ovlasti za obavljanje poslova za pripadnike nacionalnih manjina u međusobnim neposrednim odnosima mogu koristiti samo jezik i pismo nacionalne manjine.

III. PROVEDBA ZAKONA

Članak 21.Tijela državne uprave prvog stupnja, ustrojstvene jedinice središnjih tijela državne uprave koja postupaju u prvom stupnju, sudbena tijela prvog stupnja, državna odvjetništva i državna pravobraniteljstva prvog stupnja, javni bilježnici, pravne osobe koje imaju javne ovlasti, te općine, gradovi i županije na čijem je području u ravnopravnoj službenoj uporabi manjinski jezik i pismo, osigurat će potreban broj službenika koji mogu voditi postupke i po-duzimati potrebne radnje i na jeziku i pismu nacionalne manjine koji je u ravnopravnoj službenoj uporabi. U izvješćima o radu i rješavanju predmeta, tijela iz stavka 1. ovoga članka dužna su posebno iskazati broj predmeta koji se vodio na jeziku i pismu nacionalne manjine koji su u ravnopravnoj službenoj uporabi.

Članak 22.Sredstva za provedbu ovoga Zakona i na temelju njega donijetih propisa osiguravaju se u Državnom proračunu Republike Hrvatske od 1. siječnja 2001.

133

Članak 23.Provedbu ovoga Zakona nadzire središnje tijelo državne uprave ovlašteno za nadzor nad primjenom zakona kojima se uređuje sustav državne uprave i sustav lokalne samouprave. Kada izvršna ili upravna tijela općina, gradova i županija koje su uvele ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine postupaju protivno odredbama ovoga Zakona, čelnik tijela iz stavka 1. ovoga članka zatražit će od predstavničkog tijela da raspravi stanje i poduzme mjere za zakonito postupanje izvršnih i upravnih tijela, te poduzeti druge mjere u skladu sa zakonom.

Članak 24.Ako općina, grad ili županija statutom ne urede uporabu jezika i pisma nacionalne manjine, a dužni su to učiniti prema odredbama ovoga Zakona, odnosno, ako je urede protivno odredbama ovoga Zakona, čelnik središnjeg tijela državne uprave iz članka 23. ovoga Zakona obustavit će od izvršenja statut, odnosno pojedine njegove odredbe, naložiti neposrednu primjenu zakona i podnijeti Vladi Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti statuta ili drugoga općeg akta općine, grada ili županije u skladu sa zakonom.

Članak 25.Neprimjenjivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine u općini, gradu ili županiji u kojima je statutom uvedena, odnosno njena primjena protivna odredbama ovoga Zakona u postupcima pred tije-lima koja su dužna provesti ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine, predstavlja bitnu povredu postupka.

IV. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 26.Čelnik središnjeg tijela državne uprave ovlašten za praćenje primjene ovoga Zakona može donijeti pobliže propise o načinu primjene ovoga Zakona od strane pravosudnih tijela, tijela državne uprave, tijela općina, gradova i županija, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti. Odredbe podzakonskih propisa uskladit će se s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od njegova stupanja na snagu.

Članak 27.Odredba članka 4. stavak 1. točka 1. i stavak 2. ovoga Zakona neće se primjenjivati do objave službenih rezultata prvog popisa stanovništva nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, već će se na sve općine i gradove primjenjivati odredba članka 4. stavak 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona.

Članak 28.Općine, gradovi i županije dužne su uskladiti svoje statute sa odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu i dostaviti ih bez odlaganja središnjem tijelu državne uprave ovlaštenom za nadzor nad primjenom ovoga Zakona.

Članak 29.Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Uredba o načinu i uvjetima upotrebe jezika i pisma narodnosti u postupku pred organima uprave i organizacijama koje obavljaju javna ovlaštenja (»Narodne novine«, br. 5/81.).


134

Prilog 9.

ZAKON O ODGOJU I OBRAZOVANJU NA JEZIKU I PISMU NACIONALNIH MANJINA

(Narodnenovine,br.51/00i56/00)

Članak 1.Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj ostvaruju pravo na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu (u daljnjem tekstu: odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine) u skladu s Ustavom i odredbama ovoga Zakona. Ovim se Zakonom ne mijenjaju niti ukidaju prava nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanje stečena prema ranijim propisima, odnosno na temelju međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska ugovorna strana.

Članak 2.Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine obavlja se u predškolskoj ustanovi, osnovnoj i srednjoj školi te drugoj školskoj ustanovi (u daljnjem tekstu: školska ustanova s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine) kao i drugim oblicima obrazovanja (seminari, ljetne i zimske škole i sl.), na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom. Na osnivanje i pravni položaj školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine te na upravljanje tom ustanovom primjenjuju se odredbe drugih zakona i propisa samo ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

Članak 3.Školska ustanova s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine može se osnovati i za manji broj učenika od broja utvrđenog za početak rada školske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu.

Članak 4.Ako ne postoje uvjeti za osnivanje školske ustanove prema članku 3. ovoga Zakona, odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine obavlja se u razrednom odjelu ili obrazovnoj skupini. Razredni odjel i obrazovna skupina iz stavka 1. ovoga članka ustrojavaju se u školskoj ustanovi s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine ili školskoj ustanovi s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu. Razredni odjel i obrazovna skupina iz stavka 1. ovoga članka ustrojavaju se i za manji broj učenika od broja učenika propisanog za ustrojavanje razrednog odjela i obrazovne skupine s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu.

Članak 5.Naziv školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine i tekst njezina pečata i žiga ispisuju se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na jeziku i pismu nacionalne manjine.

Članak 6.Nastavni plan i program odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalne manjine uz opći dio obvezno sadrži dio čiji je sadržaj u vezi s posebnošću nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine). Dio nastavnog plana i programa iz stavka 1. ovoga članka, čiji je sadržaj u vezi s posebnošću nacionalne manjine utvrđuje i donosi Ministarstvo prosvjete i športa po pribavljenom mišljenju udruga nacionalne manjine.

135

Članak 7.Upis u školsku ustanovu, razredni odjel ili obrazovnu skupinu na jeziku i pismu nacionalne manjine obavlja se pod istim uvjetima kao i upis u školsku ustanovu s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu, u skladu s odlukom o upisu. Ako se za upis u školsku ustanovu, razredni odjel ili obrazovnu skupinu prijavi više pristupnika nego što je predviđeno uvjetima natječaja za upis, upravo prvenstva imat će učenici koji su pripadnici nacionalne manjine.

Članak 8.Učenici školske ustanove, razrednog odjela ili obrazovne skupine s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine uz svoj jezik i pismo obvezno uče hrvatski jezik i latinično pismo prema utvrđenom nastavnom planu i programu.

Članak 9.Na području na kojem je statutom općine ili grada utvrđena ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine, učenicima školske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu omogućit će se učenje jezika i pisma nacionalne manjine.

Članak 10.Odgojno obrazovni rad u školskoj ustanovi s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine obavljaju nastavnici iz reda nacionalne manjine koji potpuno vladaju jezikom nacionalne manjine, odnosno nastavnici koji nisu iz redova nacionalne manjine, a potpuno vladaju jezikom i pismom nacionalne manjine.

Članak 11.Pedagoška dokumentacija školske ustanove, razrednog odjela i obrazovne skupine s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine vodi se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na jeziku i pismu nacionalne manjine. Javne školske isprave školska ustanova iz stavka 1. ovoga članka izdaje na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na jeziku i pismu nacionalne manjine, u skladu sa zakonom.

Članak 12.Najmanje natpolovična većina članova tijela upravljanja školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine, iz reda je nacionalne manjine. Pobliže odredbe o sastavu, uvjetima i načinu izbora članova tijela upravljanja školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine utvrđuju se statutom ustanove. Za ravnatelja školske ustanove iz stavka 1. ovoga članka može biti izabrana osoba iz reda nacionalne manjine, odnosno koja nije iz reda nacionalne manjine ako u potpunosti vlada jezikom i pismom nacionalne manjine.

Članak 13.Ministarstvo prosvjete i športa dužno je za obavljanje poslova iz svojega djelokruga za školsku ustanovu s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine osigurati potreban broj savjetnika i školskih nadzornika iz reda pojedine nacionalne manjine, odnosno iz reda osoba koje potpuno vladaju jezikom i pismom nacionalne manjine.

Članak 14.Školovanje nastavnika iz potrebe školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine obavlja se na visokim učilištima u skladu sa zakonom ili im se na drugi način omogućuje ovladavanje sadržajem struke na jeziku i pismu nacionalne manjine.

Članak 15.Na izdavanje udžbenika na jeziku i pismu nacionalne manjine primjenjuju se opći propisi o udžbenicima. Školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine mogu koristiti udžbenike iz matične zemlje uz odobrenje Ministarstva prosvjete i športa.

136

Članak 16.Sredstva potrebna za redoviti rad javne školske ustanove, razrednog odjela i obrazovne skupine s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine osiguravaju se u državnom proračunu. Školska ustanova s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine može stjecati sredstva za rad i iz drugih izvora, u skladu sa zakonom.

Članak 17.Ministarstvo prosvjete i športa donijet će nastavni plan i program iz članka 6. ovoga Zakona najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 18.Ministar prosvjete i športa može donijeti propise o načinu primjene odredbi ovoga Zakona o školskim ustanovama s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine.

Članak 19.Školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine uskladit će svoje opće akte s odredbama ovoga Zakona najkasnije u roku od tri mjeseca od donošenja akta iz članka 17. ovoga Zakona.

Članak 20.Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o odgoju i obrazovanju na jezicima narodnosti (»Narodne novine«, br. 25/79.).


137

Prilog 10.

PRAVILNIK O OBRASCIMA I NAČINU VOĐENJA REGISTRA VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA


I. OPĆE ODREDBE

SadržajPravilnika

Članak 1.Ovim Pravilnikom propisuje se oblik i sadržaj Registra vijeća nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: registar vijeća), zahtjeva za upis u registar vijeća, zahtjeva za upis promjena u registar vijeća, način popunjavanja obrazaca, sadržaj izvatka iz registra vijeća, način podnošenja zahtjeva za upis u registar vijeća, vođenje registra vijeća i zbirki isprava vijeća nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: vijeća).

Javnostregistravijeća

Članak 2.(1) Registar vijeća je javan.(2) Svaka osoba ima pravo uvida u registar vijeća i zbirke isprava vijeća propisane ovim Pravilnikom.(3) Uvid u registar vijeća i zbirke isprava vijeća obavlja se uz nazočnost ovlaštene osobe zadužene za vođenje registra.

II. REGISTAR VIJEĆA

Vođenjeregistravijeća

Članak 3.(1) Registar vijeća vodi se u elektroničkom obliku.(2) Uz registar vijeća vodi se i zbirka isprava.

Članak 4.(1) Registar vijeća sastoji se od registarskih uložaka za svako vijeće posebno, u koje se upisuju podaci o svakom pojedinom vijeću.(2) Svaki registarski uložak obilježava se registarskim brojem vijeća.(3) Registarski ulošci iz stavka 1. ovoga članka sadrže, za svaki upis posebno, podatke iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika.

Sadržajregistravijeća

Članak 5.(1) U registar vijeća upisuju se sljedeći podaci vijeća: 1. registarski broj 2. datum upisa 3. naziv 4. sjedište (mjesto, ulica i kućni broj) 5. datum izbora vijeća i datum konstituirajuće sjednice 6. područje za koje je vijeće izabrano 7. ime i prezime predsjednika i datum njegovog izbora 8. promjena sjedišta i predsjednika

138

Registarskibrojvijeća

Članak 6.(1) Registarski broj vijeća je broj koji se svakom vijeću dodjeljuje pri upisu u registar.(2) Registarski broj vijeća dodjeljuje se računalno.(3) Jednom dodijeljeni registarski broj vijeća ne mijenja se, niti se može dodijeliti drugom vijeću.

Sadržajregistarskogbrojavijeća

Članak 7.(1) Registarski broj vijeća sastoji se od rednog broja vijeća, počevši od rednog broja 1.

Vođenjezbirkiispravavijeća

Članak 8.(1) Zbirka isprava vijeća vodi se za svako vijeće upisano u registar.(2) Na omotu zbirke isprava upisuje se naziv vijeća i registarski broj pod kojim je vijeće upisano.(3) Zbirke isprava čuvaju se u omotu izrađenom od tvrdog papira ili drugog odgovarajućeg materijala.(4) Zbirka isprava vijeća sadrži: – obrazac zahtjeva za upis u registar, odnosno za upis promjena u registar, – dokaz o izboru vijeća, – zapisnik s konstituirajuće sjednice vijeća s odlukom o izboru predsjednika vijeća, – rješenje o upisu u registar vijeća, – odluku o promjeni sjedišta odnosno predsjednika i – rješenje o promjeni.

Zahtjevzaupisuregistarvijeća

Članak 9.(1) Zahtjev za upis u registar vijeća podnosi Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) predsjednik vijeća na Obrascu broj 1 - Zahtjev za upis u registar vijeća nacionalnih manjina.(2) Podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka dužan je uz zahtjev priložiti sve dokaze koji su navedeni ispod odgovarajuće rubrike zahtjeva i to: dokaz o izboru vijeća i zapisnik s konstituirajuće sjednice vijeća s odlukom o izboru predsjednika vijeća.(3) Prilozi se podnose u izvorniku ili javnobilježnički ovjerenoj preslici.

Upispromjenauregistarvijeća

Članak 10.(1) Predsjednik vijeća prijavljuje promjenu sjedišta vijeća (mjesto, ulica i kućni broj) i predsjednika vijeća na Obrascu broj 2 – Zahtjev za upis promjena u registar vijeća nacionalnih manjina.(2) Podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka dužan je priložiti odluku o promjeni.

Izvadakizregistravijeća

Članak 11.(1) Ministarstvo izdaje izvadak iz registra na pisani zahtjev osobe koja ima pravni interes.(2) Izvadak iz registra izdaje se u obliku računalnog ispisa podataka na Obrascu broj 3 Izvadak iz Registra vijeća nacionalnih manjina.(3) Izvadak iz registra vijeća sadrži sljedeće podatke vijeća: 1. registarski broj 2. datum upisa 3. naziv 4. sjedište (mjesto, ulica i kućni broj) 5. ime i prezime predsjednika(4) Izvadak iz registra vijeća sadrži posljednje podatke koji su upisani u registar i odgovaraju najnovijem stanju.

13�

III. ČUVANJE ZBIRKI ISPRAVA

Članak 12.(1) Zbirke isprava propisane ovim Pravilnikom smatraju se ispravama trajne vrijednosti.(2) Ovlaštena osoba zadužena za vođenje registra dužna je čuvati zbirke isprava na način da se zaštite od zloporabe, oštećenja i uništenja.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 13.(1) Obrasci broj 1, 2 i 3, čiji je oblik i sadržaj propisan ovim Pravilnikom bijele su boje, a tiskani su uz Pravilnik i čine njegov sastavni dio.(2) Obrasci zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka podnose se u dva primjerka i popunjavaju se pisaćim strojem ili štampanim slovima uredno i čitko.

Članak 14.Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

140

Prilog 11.SREDIŠNJI DRŽAVNI URED ZA UPRAVU

ZAHTJEVZA UPIS U REGISTAR VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA

podnosi:

1. Naziv vijeća nacionalne manjine na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu

2. Naziv vijeća nacionalne manjine na jeziku i pismu kojim se nacionalna manjina služi

3. Sjedište vijeća nacionalne manjine (mjesto, ulica i broj)

4. Područje za koje je vijeće nacionalne manjine izabrano (općina, grad, županija)

5. Datum izbora vijeća nacionalne manjine

6. Datum konstituirajuće sjednice vijeća nacionalne manjine

7. Ime i prezime predsjednika vijeća nacionalne manjine

Prilog: 1. Dokazoizboruvijećanacionalnemanjine2. Zapisnikskonstituirajućesjednicevijećanacionalnemanjinesodlukomoizborupredsjednikavijeća

(potpispredsjednikavijeća)

Obrazac broj 1 – Zahtjev za upis u Registar vijeća nacionalnih manjina

141

Prilog 12.SREDIŠNJI DRŽAVNI URED ZA UPRAVU

ZAHTJEVZA UPIS PROMJENA

U REGISTAR VIJEĆA NACIONALNIH MANJINApodnosi:

1. Naziv vijeća nacionalne manjine na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu

2. Naziv vijeća nacionalne manjine na jeziku i pismu kojim se nacionalna manjina služi

3. Registarski broj vijeća nacionalne manjine

4. Sjedište vijeća nacionalne manjine (mjesto, ulica i broj)

5. Novo sjedište vijeća nacionalne manjine (mjesto, ulica i broj)

6. Ime i prezime predsjednika vijeća nacionalne manjine kojem prestaje pravo zastupanja

7. Ime i prezime novog predsjednika vijeća nacionalne manjine

Prilog: 1.Odlukaopromjeni

(potpisnovogpredsjednikavijeća)

Obrazac broj 2 – Zahtjev za upis promjena u Registar vijeća nacionalnih manjina

142

Prilog 13.

Na temelju članka 27. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (“Narodne novine”, br. 155/2002), ___(gradsko, općinsko, županijsko)____ vijeće ___________nacionalne manjine ____(jedinica samouprave)____ na sjednici održanoj dana __________ u _____________ donosi

S T A T U TVIJEĆA _____________ NACIONALNE MANJINE_______________________

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Statutom uređuju se pitanja naziva, sjedišta, područja djelovanja, izgleda logotipa i pečata, zastupanja, djelatnosti, tijela upravljanja, financiranja i raspolaganja imovinom, te druga pitanja značajna za rad Vijeća _________ nacionalne manjine _________ (u daljnjem tekstu: Vijeće).

Vijeće je neprofitna pravna osoba.

Svojstvo pravne osobe Vijeće stječe upisom u Registar vijeća nacionalnih manjina kojeg vodi Središnji državni ured za upravu.

Članak 2.Naziv Vijeća glasi: ___________________

Uz naziv na hrvatskom jeziku Vijeće rabi i naziv na _______ jeziku, koji glasi: _____

Članak 3.Sjedište Vijeća je u ______________.

Vijeće djeluje na području _________.

Članak 4.Pečat vijeća je okruglog oblika, promjera ____mm. Uz obod pečata ispisan je puni naziv vijeća na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, a ispod njega naziv na ______ jeziku i _______ pismu.

Članak 5.Vijeće zastupa predsjednik Vijeća, a u njegovoj odsutnosti zamjenik predsjednika Vijeća.

Po pisanom odobrenju predsjednika, Vijeće može zastupati i drugi član Vijeća.

Članak 6.Radi usklađivanja ili unaprjeđivanja zajedničkih interesa sa drugim vijećima nacionalnih manjina, Vijeće može sudjelovati u osnivanju ili pristupiti već osnovanoj koordinaciji vijeća nacionalnih manjina.

143

Članak 7.

Rad Vijeća je javan.

Javnost rada Vijeća podrazumijeva pravodobno i istinito izvješćivanje pripadnika i udruga __________ nacionalne manjine o djelatnostima Vijeća. Javnost rada se ostvaruje putem:• sredstava javnog informiranja,• biltena Vijeća,• javnošću rada tijela Vijeća,• oglašavanjem na oglasnoj ploči Vijeća i• na drugi prikladan način.

Sa sjednica Vijeća javnost se može isključiti odlukom Vijeća, u cilju zaštite osobnih podataka članova ili zaštite poslovne tajne Vijeća.

II. CILJEVI I DJELATNOST VIJEĆA

Članak 8.Ciljevi vijeća su:

• afirmiranje i ostvarivanje nacionalnih, kulturnih prosvjetnih, socijalnih, ekonomskih i drugih prava i sloboda pripadnika _______ nacionalne manjine u zajednici u kojoj djeluje Vijeće;• poticanje zaštite i unaprjeđenja nacionalnog, kulturnog i jezičnog identiteta ________:• ravnopravno sudjelovanje ________ manjine u javnom životu lokalne zajednice;• razvijanje suradnje unutar __________ nacionalne zajednice,

Članak 9.U svrhu ostvarivanja ciljeva utvrđenih člankom 8. Vijeće će obavljati slijedeće djelatnosti:

• predlaže tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeđenje položaja _________ nacionalne manjine, uključujući i prijedloge općih akata kojima se uređuju pitanja od značaja za _________ nacionalnu manjinu;• ističe kandidate za dužnosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinice samouprave;• traži obavijest o svakom pitanju o kome će raspravljati radna tijela predstavničkog tijela jedinice samouprave, a tiče se položaja ________ nacionalne manjine;• daje mišljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih stanica na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja;• razmatra i zauzima stavove o zakonima i drugim propisima (uključujući i prijedloge zakona i drugih propisa u tijeku njihova donošenja) kojima se uređuju nacionalna prava, osnovne slobode i prava građanina i druga pitanja od interesa za ___________ nacionalnu manjinu u Hrvatskoj;• daje prijedloge, mišljenja, predstavke i inicijative tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti Republike Hrvatske;• surađuje s organizacijama i institucijama Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe, Europske unije, OESS i drugim međunarodnim organizacijama i institucijama• obavlja i druge dopuštene djelatnosti kojima ostvaruje utvrđene ciljeve.

III. PRAVA I OBVEZE ČLANA VIJEĆA

Članak 10.Prava članova Vijeća su:

• da biraju i budu birani u tijela Vijeća,• da sudjeluju u radu Vijeća,• da daju prijedloge, mišljenja i primjedbe na rad tijela Vijeća i da o zauzetom stavu budu obaviješteni,

144

Član Vijeća dužan je:

• pridržavati se odredaba ovoga Statuta i drugih općih akata Vijeća,• čuvati i podizati ugled Vijeća.

Članak 11.

Članu Vijeća prestaje mandat:

• ako podnese ostavku,• ako mu je pravomoćnom sudskom odlukom oduzeta poslovna sposobnost, • ako je pravomoćnom sudskom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci, • smrću.U slučaju prestanka mandata iz razloga utvrđenih stavkom 1., novi član Vijeća izabrat će se odgovarajućom primjenom propisa kojima je uređen izbor članova predstavničkog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Članak 12.

Nakon isteka mandata Vijeća, članovi Vijeća nastavljaju obavljati svoje dužnosti do konstituiranja novog saziva Vijeća.

Danom konstituiranja Vijeća prestaje mandat zastupnicima prethodnog saziva Vijeća.

IV. ORGANIZACIJA, SASTAV I TIJELA VIJEĆA

Članak 13.Vijeće može raspravljati i odlučivati ako je na sjednici prisutna natpolovična većina članova, a odluke donosi većinom glasova prisutnih članova, osim u slučaju kada je zakonom propisan drugačiji način odlučivanja.

Statut, program rada, financijski plan i završni račun Vijeće donosi većinom glasova svih članova.

Vijeće odlučuje javnim glasovanjem, osim ako većina članova ne odluči drugačije.

Članak 14.Vijeće saziva predsjednik Vijeća pisanim pozivom članovima najmanje 7 dana prije održavanja sjednice. Poziv mora sadržavati prijedlog dnevnog reda.

U slučaju hitnosti Vijeće se može sazvati i u roku kraćem od roka utvrđenoga stavkom 1. ovoga članka, ali ne kraćem od 2 dana.

Članak 15.

O sjednicama Vijeća i njegovih radnih tijela vodi se zapisnik.

Zapisnik se verificira na prvoj slijedećoj sjednici Vijeća.

Zapisnik obvezno potpisuju predsjednik Vijeća ili druga osoba koja je sjednici predsjedavala, te zapisničar.

145

Članak 16.

Sjednice Vijeća održavaju se po potrebi, a najmanje jednom u tri mjeseca.

Najmanje 1/3 članova vijeća ima pravo pisanim putem od predsjednika Vijeća zatražiti sazivanje sjednice. Ukoliko predsjednik Vijeća ne sazove sjednicu Vijeća u roku od 30 dana od dana traženja iz stavka 2. ovoga članka, sjednicu mogu sazvati predlagači.

Članak 17.

Sjednici Vijeća koju su sazvali članovi Vijeća u skladu s člankom 16. predsjedava predsjednik Vijeća ili njegov zamjenik ako su prisutni na sjednici. U suprotnom, sjednici predsjedava osoba koju članovi Vijeća izaberu na samom početku sjednice.

Članak 18.Tijela upravljanja Vijeća su: • Predsjednik• Zamjenik predsjednika.....Radna tijela Vijeća su: ........Ovlasti, organizacija i način rada tijela upravljanja i radnih tijela Vijeća detaljnije se uređuje Poslovnikom Vijeća.

Članak 19.

Predsjednik Vijeća osigurava pravilan i zakonit rad Vijeća.

Predsjednik Vijeća: • zastupa Vijeće,• saziva sjednice Vijeća i predlaže dnevni red,• predsjedava sjednicama Vijeća, • provodi odluke Vijeća i • obavlja druge poslove za koje ga zaduži Vijeće.

Predsjednik Vijeća može biti razriješen dužnosti na prijedlog najmanje 1/3 svih članova Vijeća. Odluka se donosi većinom svih članova Vijeća, tajnim glasovanjem.

Kada Vijeće razriješi predsjednika Vijeća, njegove poslove do izbora novog predsjednika obavlja zamjenik.

Članak 20.Zamjenik predsjednika bira se i razrješava većinom glasova svih članova Vijeća.

Zamjenik predsjednika za svoj rad odgovara Vijeću.

Zamjenik predsjednika pomaže predsjedniku u obavljanju njegovih dužnosti te obavlja poslove iz njegovog djelokruga za koje ga predsjednik ovlasti.

Zamjenik predsjednika zamjenjuje predsjednika Vijeća u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti.

Uvjeti i postupak u kojem zamjenik predsjednika preuzima obavljanje dužnosti predsjednika uređuju se Poslovnikom.

146

V. IMOVINA VIJEĆA

Članak 21.Imovinu Vijeća čine nekretnine, pokretnine i prava.

U slučaju prestanka rada Vijeća, imovina Vijeća ___________.

Članak 22.Sredstva za rad Vijeća osiguravaju se iz slijedećih izvora:

• dotacija iz državnog proračuna Republike Hrvatske i proračuna jedinice samouprave• donacija,• poklona,• nasljedstva,• vlastitih prihoda,• ostalih prihoda u skladu sa zakonom.

Sredstva se mogu koristiti samo za poslove i djelatnosti od značaja za nacionalnu manjinu, utvrđene u programu rada Vijeća.

Financijsko poslovanje Vijeća mora biti evidentirano u poslovnim knjigama i vođeno po za to važećim propisima koji uređuju poslovanje neprofitnih organizacija.

Vijeće ima kunski bankovni račun, a može imati i devizni račun.

Vijeće svojom odlukom određuje osobe ovlaštene za materijalno i financijsko poslovanje i osobe ovlaštene za odobravanje i potpisivanje dokumentacije platnog prometa ako ovim statutom ili drugim aktom nije drugačije određeno.

Prihodi i rashodi Vijeća utvrđuju se financijskim planom koje se donosi za jednu kalendarsku godinu, a financi-ranje se provodi prema financijskom planu i odlukama Vijeća. Po završetku godine za koju je donesen financijski plan sastavlja se završni račun.

VI. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Statut je temeljni opći akt Vijeća i svi drugi opći akti moraju biti u skladu s odredbama Statuta.

Po odluci Vijeća statut se može izmijeniti ili nadopuniti.

Tumačenje odredaba Statuta daje Vijeće.

Članak 24.

Statut, financijski plan i završni račun Vijeća objavljuju se u Službenom glasniku __________.

Statut stupa na snagu 8 dana od dana objave u Službenom glasniku __________.

147

Prilog 14.

PROGRAM RADA GRADSKOG VIJEĆA BOŠNJAČKENACIONALNE MANJINE GRADA SISKA ZA 2007.

Temeljne odredbe Republike Hrvatske u skladu sa;

1. Ustavom Republike Hrvatske,2. Načelima povelje Ujedinjenih naroda,3. Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Međunarodnim paktom o gospodarskim i kulturnim pravima,4. Završnim aktom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Pariškom poveljom za Novu Europu i inim dokumentima OESS-a o ljudskoj dimenziji,5. Konvencijom vijeća europe za zaštitu prava čovjeka i temeljem sloboda te protokolima uz tu Konvenciju,6. Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencijom o pravu djeteta,7. Deklaracijom o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,8. Konvencijom o borbi protiv diskriminacije u oblasti prosvjete,9. Deklaracijom UN-a o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,10. Okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina Vijeća Europe,11. Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima,12. Europskom poveljom o lokalnoj mjesnoj samoupravi,13. Preporuka iz Lunda o učinkovitom sudjelovanju manjina u javnom životu obavezuje se na poštivanje i zaštitu prava nacionalnih manjina i inih temeljnih prava i slobode čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i međunarodnog pravnog poretka, svim svojim državljanima.

Uvodne napomene: Temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Republike Hrvatske, provedeni su izbori za nacionalne manjine 18.svibnja.2003 godine Konstituirano je Gradsko Vijeće bošnjačke nacionalne manjine za Grad Sisak, i usvojen Statut. Dana 27.listopada.2003 godine izvršena je registracija Gradskog vijeća Bošnjačke nacionalne manjine za Grad Sisak u Ministarstvu Pravosuđa, Uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske u Zagrebu. U srpnju 2004 godine Gradsko poglavarstvo Grada Siska dodijelio je Gradskom vijeću Bošnjačke nacionalne manji-ne za Grad Sisak radni prostor od 70,05 m2 u ulici Andrije Hebranga 25, Sisak.

Program rada: 1. Suradnja s državnim, županijskim, gradskim i općinskim tijelima i institucijama u Republici Hrvatskoj na stvaranju boljitka za sve nacionalne i etničke manjine, a posebno suradnja sa Uredom za nacionalne manjine RH, Savjetom za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj,2. Suradnja sa nevladinim organizacijama u RH, Agencijom lokalne demokracije, OESS, GONG, SDF i drugima,3. Suradnja s diplomatskim i konzularnim predstavnicima Republike BiH, predstavnicima Bošnjaka iz Sandžaka, Subotice (Srbije), Skopja ( Makedonije), Kosova, Slovenije i drugim od interesa za Bošnjačku nacionalnu manjinu.4. Održavanje javnih tribina u cilju promicanja Bošnjačkog identiteta u RH, bosanskog jezika, kulture tradicija i običaja, jačanju i promicanju ljudskih prava, i pravah nacionalnih manjina i etničkih skupina,5. Osiguranje profesionalnog admistrativnog tajnika za potrebe vijeća.6. Promidžba bošnjačkih interesa preko elektroničkih i tiskovnih medija.7. Koordinacija bošnjačkih vijeća iz RH,. 8. Koordinacija i sa drugim vijećima nacionalnih manjina Grada Siska, i Sisačko-moslavačkoj županiji.9. Provođenje projekta „Baza podataka Bošnjaka Grada Siska“10. Provođenje projekta edukacije tečaja iz Engleskog jezika i Informatike za odrasle svih nacionalnosti,

148

11. Provođenje projekta Socijalne skrbi za Bošnjake.

o Programi za djecu s posebnim potrebama, o Programi pomoći u kući starima, o Programi akcije solidarnosti.

12. Koordinacija i suradnja sa Bošnjačkim asocijacijama (UDDRBB RH, UDDRBB SMŽ, UBNZ RH, UBNZ SMŽ, ŽV BNM SMŽ, OVBNM Topusko, Predstavnikom BNM za Grad Petrinju, KUD „Nur“ SMŽ i dr. bošnjačkim asocijacijama).13. Poboljšanje ukupne elektroničke opreme ine opreme i namještaja u radnom prostoru ovog vijeća.14. Osiguranje Doma kulture »Kockica vedrine Sisak» i prijevoza Autobusa Autopromet Sisak za potrebe nacionalne manjine u 2007. godini.15. Obilazak grada heroja Vukovara i stratišta Bošnjaka u Srebrenici.

Program rada, Gradskog vijeća bošnjačke nacionalne manjine za grad Sisak, izradilo je radno tijelo u sastavu:

1. Alija Avdić, 2. Đeldina Čehić, 3. Edhem Pašić,

Sisak, 27. rujan 2006. godine

Predsjednik:Alija Avdić, dipl. krim.

Program rada objavljen je na adresi:http://www.bosnjaci-smz.hr/grad_sk_projekti.html#1

14�

PROGRAM RADA

VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE

GRADA ZAGREBA ZA 2007. GODINU

I

Nastojeći ostvarivati svoj osnovni cilj - očuvanje crnogorske nacionalne manjine i njenih nacionalnih obilježja, kao i osigurati njezin položaj brigom o ostvarivanju manjinskih prava predviđenih Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i međunarodnim normama, Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba će prvenstveno djelovati na području politike (ostvarivanje političkih prava), povijesti i nacionalnih specifičnosti. U tom okviru, kroz povijesne teme, aktualnu politiku te čuvajući nacionalni identitet, Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba smatra najpogodnijim načinom to ostvariti putem učešća u donošenju odluka i rješavanjem pojedinačnih slučajeva koji se tiču ostvarivanja nacionalnih prava, obilježavanjem nacionalnih praznika i izdavačkom djelatnošću. Program je izrađen temeljem Kriterija za izradu programa rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, usuglašenih u Koordinaciji vijeća nacionalnih manjina Grada Zagreba.

II

Program Vijeća crnogorske nacionalne manjine grada Zagreba za 2007. godinu ostvarit će se kroz slijedeće aktivnosti:

I. IZDAVAČKO- INFORMATIVNA DJELATNOST

1. WEB stranica: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr

Redovnim održavanjem i obogaćivanjem WEB stranice, Vijeće, zadovoljava dužnost i potrebu informiranja pripadnika crnogorske nacionalne manjine o svim svojim aktivnostima, kao i o svim bitnim političkim, kulturnim i drugim društvenim događanjima u Zagrebu, Hrvatskoj i matičnoj zemlji od značaja za crnogorsku nacionalnu manjinu.

Ažuriranje stranice se obavlja jednom ili više puta tjedno, ovisno o aktivnostima i zbivanjima. Na stranici se nalaze i informacije o svim aktivnostima koje pokreću Koordinacija vijeća crnogorske nacionalne manjine na području RH, Nacionalna zajednica i Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb.

2. Sufinanciranje „Crnogorskog glasnika“, angažiranjem i honoriranjem pojedinaca, autora članaka, osvrta, ko-mentara, i sl.

„Crnogorski glasnik“ kao službeno glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Vijeća crnogorske nacio-nalne manjine Grada Zagreba, izlazi kao dvomjesečnik, s osnovnom namjerom da informira o ukupnim aktivnosti-ma, zbivanjima i djelovanju crnogorskog korpusa u Republici Hrvatskoj. U toj publikaciji se tiskaju informativni prilozi o radu vijeća i Koordinacije crnogorske nacionalne manjine u RH te drugi napisi od interesa za pripadnike crnogorske nacionalne manjine.

II. OBILJEŽAVANJE NACIONALNIH PRAZNIKA

U okviru čuvanja nacionalnog identiteta crnogorske nacionalne manjine u Zagrebu, treba omogućiti prisustvovanje članova Vijeća i njihovih obitelji obilježavanju i proslavi Petrovdana, Dana državnosti i Lučindana koje organizira Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Koordinacija vijeća crnogorske nacionalne manjine na području Republike Hrvatske, tako što bi Vijeće sudjelovalo u sniošenju dijela troškova prema planu.

Financirao bi se dolazak i boravak u Hrvatskoj po tri gosta iz Crne Gore.

1. Petrovdan i proslava Dana državnosti Crne Gore

Petrovdan u tradiciji crnogorskog naroda ima značajno mjesto kao datum kada se sastajao CRNOGORSKI ZBOR, oblik svojevrsne narodne skupštine na kojem su se birali vladike i vladari Crne Gore; na kojem su se donosilem su se donosile sudbonosne odluke rata i mira; na kojem su se donosili zakoni i postavljali temelji moderne državne vlasti. Prvi

150

dokumenti o CRNOGORSKOM ZBORU datiraju još od XI. stoljeća.Dan državnosti 13. srpnja je utemeljen Odlukom Skupštine Republike Crne Gore12. 7. 2004. kao datum kada je na Berlinskom kongresu 1878. Crna Gora dobila međunarodno priznanje, i datum iz 1941. kada je u Crnoj Gori došlo do općenarodnog oružanog ustanka protiv fašizma jedinstvenog u tadašnjoj Europi.

Datum obilježavanja: 13. srpnjaMjesto obilježavanja: Istarska županijaTrajanje: 2 dana

2. Lučindan

Lučindan je u tradiciji crnogorskog naroda vezan uz ime Petra I Petrovića Njegoša, vladike i gospodara Crne Gore, poznatijeg u narodu kao Sv. Petar ili Petar cetinjski čudotvorac, koji se smatra utemeljiteljem novovjekovne države Crne Gore. Umro je 31. 10. 1830. godine na dan Sv. Luke (po julijanskom kalendaru ), a četiri godine kasnije (1834.) proglašen je za sveca.U okviru Lučindana odvijaju se Dani crnogorske kulture u Zagrebu.Datum obilježavanja: 31. listopadaMjesto obilježavanja: ZagrebTrajanje: 3 dana

III. SAVJETOVANJE

Planiranim savjetovanjem namjeravaju se odrediti i definirati najpogodniji oblici djelovanja u cilju ostvariva-nja Ustavne i zakonske uloge vijeća. Detektirati probleme i eventualne poteškoće. Uključiti i predstavnika ostalih vijeća crnogorske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, razmijeniti iskustva i definirati strateške orijentacije.Tema: Savjetovanje o ostvarivanju Ustavom i Ustavnim zakonom određene uloge vijeća

IV. PREDAVANJA

Cilj planiranih predavanja je upoznavanje pripadnika crnogorske nacionalne manjine s značajnim temama i imenima iz crnogorske povijesti. Temom ovog planiranog predavanja namjera je pripadnike crnogorske nacionalne manjine u Zagrebu upoznati s razvojem političke misli u Crnoj Gori u 20. stoljeću, što je dovelo i do vraćanja nezavisnosti crnogorske države, izgubljene nakon prvoga svjetskog rataTema: Crnogorska politička misao 20. stoljeća, ostvarenja i očekivanjaPredavač: prof. dr. sc. Radovan RadonjićTrajanje boravka u Zagrebu: 3 dana

V. ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE

Svrha istraživanja je istražiti status crnogorske populacije u Republici Hrvatskoj (socio-kulturni, ekonomski i politički status) kao osnove za cjelovitu publikaciju pod nazivom „Crnogorci u Hrvatskoj“.Nakon izrađenih anketnih upitnika i provedenog anketiranja na terenu, u okviru projekta Crnogorci u Hrvatskoj - sociokulturni profil i status Crnogoraca u Hrvatskoj - slijedi obrada, znanstvena verifikacija i publikacija istraživanja.

Projekt je zajednički s Koordinacijom vijeća crnogorske nacionalne manjine na području RH Tema: Socio-kulturni profil i status Crnogoraca u HrvatskojVoditelj projekta: dr. sc. Sava Bogdanović, znanstveni suradnik

151

VI. OSTVARIVANJE PRAVA ODGOJA I OBRAZOVANJA NA JEZIKU I PISMU CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE

Primjena Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu pripadnika crnogorske nacionalne manjine, zbog spe-cifičnosti u kojoj se nalazi naša manjina, odvija se kroz LJETNU ŠKOLU za djecu pripadnika crnogorske nacionalne manjine, koju organizira Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske uz pomoć udruga članica, a nepo-sredni realizator je Nacionalna zajednica Crnogoraca iz Rijeke. Već tradicionalno škola se organizira u razdoblju srpanj- kolovoz, a u njoj učestvuje oko dvadesetak pripadnika crnogorske nacionalne manjine uzrasta od 8 do 15 godina. Nastava se izvodi po udžbenicima odobrenim od strane Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvat-ske. Vijeće crnogorske nacionalne manjine učestvuje u organizaciji, pripremi i realizaciji Programa ove škole.

VII. ZAJEDNIČKI PROGRAM KOORDINACIJE VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE

Aktivno sudjelovanje u radu Koordinacija vijeća crnogorske nacionalne manjine na području Republike Hrvatske je značajan dio programskog djelovanja Vijeća.Priprema i održavanje sastanaka i savjetovanja Koordinacije vijeća crnogorske nacionalne manjine na području RH radi donošenja odluka iz nadležnosti Koordinacije i raspravljanja aktualnih pitanja iz djelovanja vijeća.

VIII. ZAJEDNIČKI PROGRAMI KOORDINACIJE NACIONALNIH MANJINA GRADA ZAGREBA

Učešće Vijeće u svim zajedničkim aktivnostima Koordinacije Vijeća nacionalnih manjina Grada Zagreba određene Programom rada Koordinacije.

IX. OSTVARIVANJE I ZAŠTITA PRAVA PRIPADNIKA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE

Učešćem u donošenju svih odluka na razini Grada Zagreba koje se tiču manjinske problematike i manjinskih prava, naročito prava pripadnika crnogorske nacionalne manjine.

Pomoć pri rješavanju pojedinačnih slučajeva kršenja manjinskih prava pripadnika crnogorske nacionalne manjine.

Komisija za financijska pitanja sačinit će detaljnu razradu troškova pojedinih stavki Programa kao interni akt.Program rada objavljen je na adresi:

http://www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr/hrv/page.asp?main=aktualno

152

Na temelju članka 34. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02) Predstavnik ukrajinskenacionalne manjine Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Predstavnik) sukladno točci 2. Financijskog plana Predstavnika ukrajinske nacionalne manjine Grada Zagreba za 2006. godinu dana 22.02.2006. godine utvrdio je

PROGRAM RADA PREDSTAVNIKA UKRAJINSKE NACIONALNE MANJINEGRADA ZAGREBA ZA 2006. GODINU

Program rada Predstavnika određuje programske aktivnosti od posebnog interesa za ostvarivanje prava i dužnosti Predstavnika te za boljitak svih pripadnika ukrajinske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu. Programske aktivnosti Predstavnika doprinose ostvarivanju potreba ukrajinske nacionalne manjine Grada Zagreba na očuvanju identiteta, jezika, kulture i običaja, odnosno ostvarenju njihovih političkih, manjinskih, ekonomskih, socijalnih i drugih prava, a omogućuju i suradnju pripadnika iste nacionalnosti kako u zemlji tako i u inozemstvu, te ujedno pomažu razvoju tolerancije i upoznavanju drugih sa njihovom poviješću, kulturom i običajima.Program je izrađen temeljem suglasja oko Kriterija za izradu programa vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, usvojenih na sastanku Vijeća i predstavnika odnosno Koordinaciji nacionalnih manjina Grada Zagreba.1. INFORMIRANJEProgram informiranja je u informiranju javnosti sa postojanjem, djelovanjem, problemima, perspektivama i nacionalnim identitetom u najširem smislu, kao i informiranje o svim pitanjima od posebnog značaja za pripadnike ukrajinske nacionalnosti.1.1. WEB STRANICA www.ukrajinci.hrNa WEB stranici Predstavnika ukrajinske nacionalne manjine Grada Zagreba počev od 2004.godine objavljuju se sve važne vijesti i informacije od značaja za pripadnike ukrajinske nacionalne manjine Grada Zagreba ali i šire; obavijesti i izvješća o kulturnim događanjima, manifestacijama i djelovanju Predstavnika i drugih institucija.Projekt WEB stranice sadrži koncipiranje i izradu stranice, zakup prostora, te stalno osvježavanje informacija na web-stranicama.1.2. BILTENPutem Biltena Predstavnika želi se informirati javnost i pripadnici ukrajinske nacionalne manjine u Zagrebu, Hrvatskoj o djelatnosti Predstavnika ukrajinske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu, o djelatnostima Koordinacije nacionalnih manjina u Gradu Zagrebu o djelatnosti Koordinacije ukrajinske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj te o svim značajnijim događanjima vezanih za ukrajinsku nacionalnu manjinu u Gradu Zagrebu, Hrvatskoj, kao i drugim zemljama gdje žive Ukrajinci i napose u zemlji matičnog naroda Ukrajini.Format: A-4, Color 32 stranice, dvojezično, 4 broja u godini (tromjesečnih), tiraž/naklada 100 kom po 1 broju ili ukupno u godini 400 kom.

2. IZDAVAŠTVOIzdavanje knjige : «Srce Europe – UKRAJINA»Format B-5, 90 strana, color, naklada 1000 primjerakaSadržaj knjige: Uvod, Administracija, Povijest, Narod, Religija, Jezik i književnost, Znanost i prosvjeta, Tradicija i običaji, Folklor, Arhitektura, Likovna umjetnost, Kazalište, Festivali, Nacionalna opera, Glazba, Sport, Eko-nomija, Turizam i zabava, Vrijednosti poluotoka Krima, Poznati

153

3. MANIFESTACIJE3.1. « Ukrajinska večer Grada Zagreba « - tradicionalna društveno kulturna priredba, veće jednogodišnje okupljanje pripadnika ukrajinske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu, sadžaj: radni – dopodnevni uz tribinu ili okrugli stol, analiza djelovanja i dogovori te perspektiva djelovanja ukrajinske nacionalne manjine u svim segmentima života: kulturni program : ukrajinski melos, razmjena kulturnih društava iz zemlje i inozemstva te gostovanja ansambala i kulturno-prosvjetnih institucija i organizacija iz Ukrajine.

3.2. Dani ukrajinske kulture i književnosti

3.2.1. – Akademija posvećena ukrajinskom književniku Tarasu Ševčenku

3.2.2. – Akademija posvećena 150. obljetnici od rođenja ukrajinskog književnika Ivana Franka

3.2.3. – Promocija knjige – Doseljenje / Dokumenti i materijali za povijest doseljenja Ukrajinaca ( I i II tom)

3.3. Obilježavanje 15. obljetnice Ustavnosti Ukrajine

3.4. Obilježavanje 15. obljetnice neovisnosti Ukrajine Dan Predstavnika odnosno dana ukrajinske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu. Dan se obilježava na otvorenom prostoru u Travnom u Novom Zagrebu pored spomen ploče u Ukrajinskoj ulici. Gostovanje opernog manjinskog teatra iz Bratislave s izvedbom opere “Zaporožac za Dunajem” – dvorana HUD-a “Željezničar”3.5. Planirana godišnja sjednica 30 ukrajinskih organizacija iz 23 zemalja Europe ili Europski Kongres Ukrajinaca, dvodnevno zasjedanje, nazočnost 46 delegata, Predsjedništvo, sud časti, nazočnost predstavnika Vlade Ukrajine, Hrvatske i Grada Zagreba. Ukupno oko 60 sudionika.4. ODGOJ I OBRAZOVANJENastaviti s aktivnostima u svezi otvorenja odjeljenja za izučavanje ukrajinskog jezika s elementima nacionalne kulture u Zagrebu za djecu osnovnoškolske dobi po Modelu c. Sastanak s roditeljima u svezi odlaska djece u Ljetnu školu. 5. SURADNJA5.1. Suradnja ukrajinske nacionalne manjine u Hrvatskoj5.2. Suradnja sa zemljom matičnog naroda Ukrajinom5.3. Suradnja Ukrajinaca u regiji, srednjoj Europi, Europi i svijetu5.4. Suradnja s Grkokatoličkom crkvom

Predstavnik ukrajinske nacionalne manjine U Gradu Zagrebu

Slavko Burda

Program rada objavljen je na adresi:http://www.ukrajinci.hr/DOKUMENTI/6_9_1%20%20Program%20rada%20za%202006%20hr.htm

154

Prilog 15.

155

FINANCIJSKI PLAN ZA 2007. GRADSKOG VIJEĆA BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE ZA GRAD SISAK

Financijski plan objavljen je na adresi:

http://www.bosnjaci-smz.hr/grad_sk_projekti.html#1

1. Materijalni izdaci (troškovi)1. 1. Troškoviuredskogmaterijal,(toneri,papir,kuverte,škare,klamarica,ljepilo,

registratori,sijalice,kopiranjematerijala,ljestve,DVD,CD,itd.),. 6.000,00kn.

1. 2. Troškovitelekomunikacijskeusluge,(telefon,internet,mobitel) .10.000,00kn1.3 Troškovipoštanskihusluga,(markicezakuverte,preporučenapošta,.isl.) 4.000,00kn1.4. Troškoviodržavanjaprostora,(otklanjanješteteikvarova,redovnitroškovi

održavanjeprostora,itd.) 5.000,00kn

1.5 Troškovivođenjeknjigovodstva,(GradskoVijećebošnjačkenacionalnemanjinezagradSisak,02.studenog2005.godinesklopiloUgovorovođenjuknjigovodstvasknjigovodstvenimbiroom)

5.000,00kn

1.6 Troškovitiskanjamaterijalaiiostalegrafičkeusluge(anketnilistići,letci,oglasi,itd.) 5.000,00kn

1.7 Troškovizadnevniceslužbenihputovanjazapotrebenacionalnemanjine,korištenjevozilaupotrebenacionalnemanjineisl. 10.000,00kn

1.8 Troškovinaknadezaradradnimtijelimaikomisijama .10.000,00kn1.9 TroškoviodržavanjaWEBstranica .5.000,00kn Ukupni troškovi; 60.000,00 kn 2. Projekti Vijeća u 2007. godini 2.1. EdukacijskitečajEngleskogjezika,(vijećeodregistracije2003.g.uredno

održavaProjektzaEngleskijezikIstupnja,besplatanzaodraslepolaznikesvihnacionalnostidvaputatijekomgodine)

22.800,00kn

2.2. EdukacijskitečajInformatike,(vijećeodregistracije2003.g.urednoodržavaprojektzaInformatiku,besplatanzaodraslesvihnacionalnosti,dvaputatijekomgodine)

7.200,00kn

2.3. Projektsustavnomedijskoinformiranjepripadnikabošnjačke nacionalnemanjine, .15.000,00kn

2.4. Projektinformiranjabošnjačkenacionalnemanjine, -Tjednilist«nSt»jedanprimjerak, 500.00 kn

-Dnevnilist,«Večernjilist»jedanprimjerak, 2.500,00kn -Knjiga«Bošnjačkapismohrana«u2007.god.20primjeraka, .3.000,00kn -Službeniglasnikžupanije,primjerak, 1.000,00kn -Dvomješečnjak,list«Behar»u2007g.20primjeraka, .1.500,00kn -Mjesečnjak,«Preporodovjournal»u2007.god.20.primjeraka, 1.500,00kn2.5 ProjektSocijalneskrbi -Programizadjecusposebnimnamjenama, 5.000,00kn -Programipomoćiukućistarimosobama, .5.000,00kn -Programiakcijesolidarnosti, 10.000,00kn2.6. BazapodatakaBošnjaka2001-2011,(provođenjeanketiranjapripadnika

Bošnjaka,muslimanaiostalihpripadnikaBošnjaka,sciljemstvaranjaukupnihpodataka,zaposlenosti,stručnespreme,zanimanja,materinjijezik,prebivalištaisl.)

10.000,00kn

Troškovi projekata : 85.000,00 kn 3, Vanjski izdaci 3.1. ProjektiobilježavanjablagdanauRepubliciHrvatskoj,(Dandržavnosti

RBiH,DannezavisnostiRBiH,«Bajramskikoncerti»,Danibošnjačke kuhinje,idr.)

.15.000,00kn

3. 2. Javnetribine,(zaljudskaimanjinskaprava,bošnjačkiidentitet,Bosanskijezik,kulturaisl.izdacizapredavače,najamprostora,isl. 15.000,00kn

3. 3 IzdaciizKoordinacijebošnjačkihvijećauRepubliciHrvatskoj, .15.000,00kn

3.4. Intelektualneusluge,(rješavanjepravnihpitanjaBošnjakaisl.) 10.000,00kn Vanjski izdaci 45.000,00 kn 4. Elektronička oprema i namještaj ; 4. 1. U2007.godinizapotrebevijećapotrebnojeosiguratiprojektor 6.000,00kn4. 2. Dvametalnaormara,jedantrokrilnidrveniormar,vitrina,jednafotelja,idr. 14.000,00kn Izdaci za opremu 20.000,00 kn

157

Prilog 16.

PRAVILNIK O NAKNADI TROŠKOVA I NAGRADI ZA RAD ČLANOVIMA VIJEĆA I PREDSTAVNICIMA NACIONALNIH MANJINA


Članak 1.Ovim Pravilnikom uređuje se pravo na naknadu troškova i pravo na nagradu članovima vijeća nacionalnih manjina i predstavnicima nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave koje su imali u obavljanju poslova za vijeće, odnosno u obavljanju poslova predstavnika.

Članak 2.Pod pravom na naknadu troškova u smislu ovog Pravilnika podrazumijeva se pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na dnevnice u visini propisanoj odlukom Vlade Republike Hrvatske o visini dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu, o visini naknada za terenski dodatak i za korištenje osobnog automobila u službene svrhe, te o visini naknade za odvojeni život od obitelji.Članovi vijeća i predstavnici nacionalnih manjina ostvaruju pravo na naknadu u visini cijene povratne karte javnog prijevoza od mjesta svog prebivališta do mjesta održavanja sjednice, po svakoj održanoj sjednici vijeća ili njegovog radnog tijela.Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava redoviti dolazak, članovi vijeća i predstavnici nacionalnih manjina imaju pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran u visini cijene godišnje karte.

Članak 3.Članovi vijeća nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina ostvaruju pravo na mjesečnu nagradu najviše do visine od 50% od iznosa naknade koju ostvaruju članovi predstavničkog tijela te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, koji iznos će se urediti općim aktima tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Članak 4.Ovaj Pravilnik objavit će se u »Narodnim novinama« i stupa na snagu osmog dana od dana objave.

za vijeća nacionalnih manjina - savjet za nacionalne manjine · i crne gore o zaštiti prava...

Documents