Iskustva DV Milana Sachsa u promicanju vrijednosti kulturne baštine

Gordana Lešin

U kontekstu cjeloživotnog učenja za održivi razvoj veoma je bitna orjentacija na

prirodnu i kulturnu baštinu u ustanovama odgoja i obrazovanja. U ustanovama ranog i

predškolskog odgoja i obrazovanja pronalazimo načine kako baštinu približiti i primjeniti u

svakodnevnici djece predškolske dobi kroz segmente uloge baštine unutar suvremenog

društva, istražiti izvore i mogućnosti upotrebe baštine i koje su to praktične primjene u

funkcioniranju predškolske ustanove i razvojne strategije.

Kulturna baština

Godine 1945. utemeljen je UNESCO (engl. United Nations Educational, Scientific and

Cultural Organization, tj. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu)

ciji je glavni cilj doprinos miru i sigurnosti kroz promoviranje suradnje medu narodima na

podrucjima obrazovanja, znanosti i kulture. Danas, organizacija UNESCO broji 193 zemlje

članice, a samo sjedište nalazi se u Parizu. Svoj cilj organizacija pokušava ostvariti kroz 5

glavnih programa: obrazovanje, prirodne i društvene znanosti, sociologija, kultura,

komunikacija s informatikom. Projekti sponzorirani od strane UNESCO-a obuhvaćaju

opismenjavanje, programe tehničke naobrazbe, obuke učiteljskog kadra, međunarodne

znanstvene programe, regionalne i kulturne projekte povijesti, promoviranje kulturoloških

različitosti, međunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa, ljudskih

prava, te pokušaja prevladavanja jaza izmedu digitalno razvijenih i nerazvijenih zemalja. U

cjelokupnom razdoblju ljudske povijesti, konstantno se javljala potreba za zaštitom i

očuvanjem baštine, bila ona materijalna (npr. građevine, povijesni lokaliteti,dokumenti...) ili

nematerijalna (npr. običaji, tradicije, vjerovanja...).1

Kulturna baština je dio kulture koji se sastoji od skupa vrijednosti, prepoznatih,

istraženih, zaštićenih i komuniciranih kao identitet.2 Kulturna baština je složen fenomen. Ona

predstavlja nasljeđe artefakata sa njihovim fizičkim i nematerijalnim atributima koje kao

1Wikipedia, s.v. UNESCO, http://hr.wikipedia.org/wiki/UNESCO, 01.04.2010.

2 Tomislav Šola, Sveučilište u Zagrebu 2002.

ostavština prošlih generacija pripada nekoj grupi ili društvu, a brižno se čuva za dobrobit

budućih generacija.3

Proširenje pojma kulturne baštine uključuje nematerijalne aspekte pojedine kulture

koja je očuvana društvenim običajima tokom određenog povijesnog perioda. Načini i

sredstva ponašanja u društvu, a često i formalna pravila djelovanja u posebnoj kulturnoj klimi

čine dio kulturne baštine. Primjeri koji se mogu svrstati u tu kategoriju jesu društvene

vrijednosti i tradicije njihovog održavanja, običaji, vjerovanja, estetska uvjerenja i

umjetničke ekspresije, jezik kao i različiti aspekti svakodnevne ljudske aktivnosti. Značenje

fizičkih artefakata može se iskoristiti za interpretaciju socioekonomskih, političkih, etničkih,

religijskih i filozofskih vrijednosti određene grupe ljudi.4

Kulturna baština jednog naroda podrazumijeva djela njegovih umjetnika, arhitekata,

kompozitora, pisaca i filozofa, djela nepoznatih autora, koja su postala sastavnim dijelom

naroda, kao i ukupnost vrijednosti, koje daju smisao životu. Riječ je o djelima materijalnog i

nematerijalnog porijekla, koja izražavaju kreativnost određenog naroda. To su: jezik, običaji,

vjerovanja, mjesta i povijesni spomenici, književnost, umjetnička djela, arhivi i knjižnice

(Meksička deklaracija, točka 23).

Kultura se temelji na simbolima (umjetnost, novac, znakovi, plesovi, nakit), a

najvažniji aspekt kulture je jezik (Haviland, 2004). Komunikacija kao uporabni oblik pomaže

da djeci koja nisu bila sudionici nekog događaja, usmenom predajom približimo i prenosimo

kulturu prethodnih generacija...ili kulturu vlastite zemlje ili kulturu kao nasljeđe

čovječanstva. Djeca najbolje svoju kulturu uče prirodnim poučavanjem, tj. odrastajući s

njom.5

Foto plakati s hodnika i opis Bašćanska ploča, Kravata Izumi....

3 Ivan Maroević, Fenomen kulturne baštine i definicija jedinice građe, Arhivi, knjižnice, muzeji, Zbornik radova,

Hrvatsko bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1998. 4 Maroević,I. Sadašnjost baštine.Društvo konzervatora hrvatske Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. 1986. 5 Seme Stojnović, I.,Vidović, T., Djeca čuvari djedovine,zagreb, 2012.

U ustanovama ranog odgoja i obrazovanja u radu s djecom radimo sukladno

Nacionalnom programu odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi, Programskom

usmjerenju odgoja i obrazovanja predškolske djece i humanističko razvojnoj koncepciji

(1991), Konvenciji o pravima djece (2005- 2010). Planu razvoja sustava odgoja i

obrazovanja republike Hrvatske (2005-2010), Godišnjem planu i programu Dječjeg vrtića

Milana Sachsa.

Konvencija o pravima djeteta ističe kako je temeljno pravo djeteta na očuvanje

identiteta – vjerskog, nacionalnog, na ostvarivanje prava na podrijetlo (čl. 2., čl. 4., čl. 5., čl.

8.) i samoostvarenje (čl. 2. I 8.). Članak 8. ističe da se države stranke obvezuju jamčiti

djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući nacionalnost, ime i obiteljske odnose

priznate zakonom u što se neće zakonito miješati.

Plan razvoja odgoja i obrazovanja republike hrvatske sadrži sedam prioritetnih

sadržaja: izrada i upravljanje inovativnim projektima, razvijanje nacionalnog kurikuluma,

korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije, razvijanje poduzetničkih vještina,

učenje u praksi, suradnja među vrtićima, i razmjena najuspješnije prakse, stjecanje znanja i

vještina rada s djecom s posebnim potrebama. U Planu razvoja odgoja i obrazovanja ističu se

i pet osnovnih umijeća Europe za djecu i s djecom. To su: informacijska i komunikacijska

umijeća, tehnička kultura, strani jezici, prirodno znanstvena pismenost, poduzetništvo i

društvene vještine. Može se slobodno reći da su svi sadržaji i umijeća je u funkcij temeljnih

vrijednosti hrvatskog društva. Već u ranom djetinjstvu pojedinci, nauče načela svrstavanja

sebe i drugih prema kulturi kojoj pripadaju (Faunko, 2000).

Konvencija o zaštiti nematerijalne baštine

Opća skupština Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu

(UNESCO) koja od 29. rujna do 17. listopada 2003. na svojoj 32. sjednici, donosi Zakon o

potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. Hrvatski sabor donio je

Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, na sjednici 20.

svibnja 2005. godine. Svrha je ove Konvencije:

(a) zaštititi nematerijalnu kulturnu baštinu

(b) osigurati poštivanje nematerijalne kulturne baštine zajednica, skupina i pojedinaca

kojih se to tiče

(c) na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini podići svijest o važnosti

nematerijalne kulturne baštine, kao i o osiguravanju uzajamnog uvažavanja te baštine

(d) osigurati međunarodnu suradnju i pomoć.

U smislu ove Konvencije:

1. »Nematerijalna kulturna baština« znači vještine, izvedbe, izričaje, znanja, umijeća, kao i

instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice,

skupine i u nekim slučajevima, pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Ovu

nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj, zajednice i skupine

stalno iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, svoje međusobno djelovanje s

prirodom i svojom poviješću koja im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče

poštivanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti. U svrhu ove Konvencije u obzir se

uzima isključivo ona nematerijalna kulturna baština koja je u skladu s postojećim

međunarodnim nstrumentima o ljudskim pravima, kao i potrebama uzajamnog poštivanja

među zajednicama,kupinama i pojedincima i koja je u skladu s održivim razvojem.

2. »Nematerijalna kulturna baština«, kako je definirana u stavku 1., manifestira se, među

ostalim, u sljedećim područjima:

(a) usmena predaja i izričaji, uključujući jezik kao sredstvo komunikacije nematerijalne

kulturne baštine;

(b) izvedbene umjetnosti;

(c) običaji, obredi i svečanosti;

(d) znanje i vještine vezani uz prirodu i svemir;

(e) tradicijski obrti

3. »Zaštita« znači mjere čiji je cilj osiguravanje održivosti nematerijalne kulturne baštine,

uključujući identificiranje, dokumentiranje, istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje,

povećanje vrijednosti, prenošenje, posebice putem formalnog i neformalnog obrazovanja, kao

i revitalizaciju različitih oblika te baštine.6

Sve više javlja se potrebu da se izgradi veća svijest, posebice među mlađim naraštajima, o

važnosti nematerijalne kulturne baštine i o njezinoj zaštiti. Neprocjenjiva je uloga

nematerijalne kulturne baštine kao čimbenika u zbližavanju ljudi i osiguravanju razmjene i

razumijevanja među njima. Dobro je naučiti djecu brojanju, no naučiti ih što vrijedi, najbolje

je, (Gossen 1994).

6www.istra-istria.hr/...zastite.../I-2.11.%20Konvencija%...15.5.2013.

Obrazovni ciljevi Nacionalnog okvirnog kurikuluma

Jedni od odgojno obrazovnih ciljeva Naciolalnog okvirnog kurikuluma (NOK), odnose

se i na očuvanje i promicanje vrijednosti hrvatske kulturne baštine te nacionalnog identiteta.

- razvijati svijest djece o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine

Republike Hrvatske i nacionalnoga identiteta. promicati i razvijati svijest o

hrvatskomu jeziku kao bitnomu čimbeniku hrvatskoga identiteta, sustavno njegovati

hrvatski standardni (književni) jezik u svim područjima, ciklusima i svim razinama

odgojno-obrazovnoga sustava

- odgajati i obrazovati djecu u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima,

osposobiti djecu za cjeloživotno učenje.

- odgajati i obrazovati djecu u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima,

ljudskim pravima te pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturnom svijetu,

za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u

demokratskomu razvoju društva.

Navedene vrijednosti i ciljevi trebaju biti povezani sa sadržajima temeljnoga

obrazovanja i svakodnevnoga školskoga života.7 Da bi odgojno obrazovne institucije mogle

pridonositi ostvarivanju vrijednosti i ciljeva, trebaju surađivati s obiteljima i lokalnim

zajednicama.

Baština danas

U prošlom stoljeću je sve više jačao pojam baštine koji je podjelom na materijalno i

nematerijalno, a zatim unutar materijalne i na pokretnu i nepokretnu baštinu pokrio sva

područja ljudskog interesa za prepoznavanjem i očuvanjem prošlih vrijednosti u sadašnjosti.

Dopunjen kulturnim ambijentom u povijesnim gradovima i naseljima, kulturnim krajolikom

koji je održavao stoljetnu ljudsku aktivnost u krajoliku, pojam kulturne baštine poprimio je

dimenzije, koje je bilo nužno sagledavati kao cjelinu, da bi se pojedini segmenti te iste baštine

mogli bolje razumjeti. Temeljna značajka baštine je, da je ona vezana uz tlo. I nacionalna

kulturna baština vezana je uz tlo aktualne države i teško je moguće, uzimajući u obzir neke

7 Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno opće i srednjoškolsko

obrazovanje RH, 2011.

ranije povijesne parametre, mijenjati određeni nacionalni predznak pojedinog skupa baštine.

Povijesnu slojevitost i promjene granica nacionalnog teritorija moguće je danas tumačiti tek

bogatstvom prožimanja pojedinih nacionalnih kultura i utjecaja. Nematerijalna se kultura veže

uz ljude, a materijalna uz tlo. Moramo uzeti u obzir i to, da kulturna baština na tlu neke države

ili regije može biti obogaćena tragovima i svjedočanstvima nekih ranijih kultura i drugih

naroda koji su obitavali na ovom području tijekom povijesnih zbivanja i utjecali na stvaranje

zatečenog kulturnog okruženja.

Kultura se u odnosu na sudionike događa svugdje, u svim prostorima. Marketing u

kulturi je filozofija, znanje i umijeće ukazivanja na vrijednosti koje mogu zainteresirati ljude

ili skupine ljudi, da bi ih oni uočili i koristili u svom životu istovremeno donosili materijalni

probitak i koristili razvitku tih kulturnih djelatnosti i okruženja u kojima oni žive. Na

svojevrstan način to je mudrost ukazivanja na vrijednosti i njihove upotrebe u suvremenom

životu. Koristeći se suvremenom promocijom vrijednosti kulturne baštine, stvaraju se interesi

za pojedinu sredinu, želja za educiranjem o posebnosti dotične kulture te stvaranja interesa za

dolaskom u tu sredinu, što može dati određene tržišne rezultate, najviše na području turizma

kao gospodarskoj grani, koja kulturnu baštinu pojedine zemlje koristi kao poticaj za

određivanje i naglašavanje određenog turističkog odredišta.8

U povijesti se za očuvanje kulturne baštine koristilo različitim metodama, a najpoznatiji

način očuvanja bilo je dokumentiranje i pohranjivanje takvih dokumenata u knjižnice.

Pojavom računala, a posebno razvitkom globalne mreže Internet, javlja se potreba za

drugačijim i modernijim načinom očuvanja dokumenata i kulturne baštine. Proces

digitalizacije Kulturna baština i kultura omogućuje brže i jednostavnije pronalaženje

relevantnih podataka i omogućuje kontrolirani pristup tim informacijama, a sve u svrhu

očuvanja kulturne baštine (Maroević,1986.) naglašava da kulturi jednog naroda pripada sve

ono što je u nju došlo, što je preostalo i sačuvalo se na teritoriju na kome on živi.

Kultura, kao najviši izraz čovjekovog stvaranja, podrazumijeva skup svih materijalnih

i duhovnih vrijednosti koje su nastale kao posljedica materijalne i duhovne intervencije

čovjeka u prirodi, društvu i mišljenju (Mohorovičić, 1997). Oba pojma, kulturna baština i

kultura, doživjela su proširenje svog značenja. Sve do početka osamdesetih, baštinom su se

smatrale povijesne građevine, arheološka otkrića i estetski vrijedni artefakti. Pojam baštine

doživio je ogromnu promjenu značenja tokom posljednjeg desetljecć. Kulturna baština više ne

8Maroević, Sadašnjost baštine.Društvo konzervatora hrvatske Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1986.

uključuje samo artefakte i materijalna dobra nego i nematerijalnu baštinu.9 Zadaća je sadašnje

generacije stvoriti kontekst za očuvanje kulturne baštine kako bi se baština prvenstveno

očuvala u svom originalnom ili trenutnom stanju kako ne bi došlo do gubljenja važnih

kulturnih obilježja (materijalnih ili nematerijalnih). U društvu u kojem se mijenjaju načini

ponašanja i običaji, kulturna baština postaje vrijednost.

Vrtić kao djelatna institucija u očuvanju i promicanju kulturne baštine i

nacionalnog identiteta

Kao što se bez prirodnih uvijeta ne može zamisliti čovjekov život, a njihovo

degradiranje ugrožava zdravlje i život ljudi, tako povijesna i kulturna čovjekova baština igra

identičnu ulogu u stvaranju tradicije njegova postojanja na određenu tlu i u njegovoj borbi za

humaniziranje prostora u kojemu živi. Tradicija koja se nasljeđuje i upija samim životom u

određenoj sredini , koja prima i amalgamira utjecaje, u konačnici pridonosi potpunijoj slici

nacionalnog identiteta na osnovi kulturnog identiteta. 10 Tradicija jednog naroda i jedne

sredine, (Maroević,1986) uključuje pripadnost širim kulturnim krugovima i civilizacijama

koje su živjele, stvarale i razvijale se na njegovom tlu kroz čitavu njegovu prošlost.

Projektom jačamo vrijednosti kulturne baštine

Rad na projektu je okosnica stjecanja iskustava učenja djece i odgajatelja Prednost

učenja radu djece na projektima, u odnosu na neke druge strategije učenja, temelje se na

uvjerenju u opravdanost učenja kroz rad. Također je važna grupna suradnja i diskusija u

zajedničkom učenju, te mogućnosti naknadnog prisjećanja ideja i iskustava, postizanju boljeg

razumijevanja i učenja. Kada postavljamo okvir projektnog rada uzimamo u obzir sljedeće

segmente: izbor teme koja je relevantna za život djeteta, aktivnu uključenost djece, odnosno

sudjelovanje djece, stvaranje materijalnog i interakcijskog okruženja, nove spoznaje koje će

9 Stefanovski, Blagoj, Digitalization of “Cultural Heritage” – concept of the project presented by the

National Commission of UNESCO of the Republic of Macedonia to the General Director of UNESCO, Mr.

Koïchiro Matsuura, 29.08.2003. Ohrid, http://portal.unesco.org/.../11140107411Macedonia-

Digitalization.../Macedonia-Digitalizat ion%2Bof%2BCultural%2BHeritage_EN.doc, 10.5.2013. 10 Maroević, I. Fenomen kulturne baštine i definicija jedinice građe, Arhivi, knjižnice, muzeji, Zbornik radova,

Hrvatsko bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1998, str. 4 -5.

pridonijeti pozitivnim promjenama koje će se realizirati radom na projektu. U projektnom

radu vezanom za kulturni identitet izabiremo temu koja je relevantna za život djeteta, a

rješava aktualnu potrebu ili problem vezan uz prava djeteta i razvijanje vještina demokratskog

građanstva. Sa stajališta odgojitelja izabrana tema pokazuje razumijevanje potreba i interesa

djeteta, njihovo prepoznavanje u kontekstu života u skupini i ustanovi.

Prema Reggio pristupu, kojeg prakticiramo u radu s djecom u projektnom radu, tijek

rada nije moguće strukturirati, nije unaprijed određena duljina njegovog trajanja, niti se zna

kojim će se smjerom razvijati. Osnovni je smjer interes djece, najveća se pozornost pridaje

isprobavanju različitih načina kojima bi se interes djece mogao prepoznati, pratiti,

vizualizirati i obogaćivati. Odgajatelji naglašavaju važnost davanja prilika djetetu da izrazi

ono šro razmišlja i da stječe vlastita iskustva. Odgajatelj ne samo da prati dijete u aktivnosti i

njegovim doživljajima, nego je i bilježi, dokumentira, tj o njima prikuplja raznovrsnu

dokumentaciju.

Učenje i razvoj predškolskog djeteta ne odvija se u usko određenim predmetnim

područjim, nego objedinjeno. Svaka aktivnost koja potiče jednu dimenziju učenja i razvoja,

utječe i na druge dimenzij. Kvalitetno koncipiran predškolski kurikulum treba skrbiti za sva

područja djetetova razvoja (Forman, &Kuscher; Elkid, prema Bredekamp, 1996) i to

objedinjeno, kako bi odgovaralo prirodi razvoja djeteta (Slunjski, 2001). Kurikulum koji

odražava zanimanje djece, njihov interes, iskustvo i vezu s neposrednim okruženjem,

postižemo integrirani kohezivni kurikulum (Beane, 1995) cilj je kojemu bi trebao težiti

suvremeni predškolski odgoj i obrazovanje.

Jedan od oblika kohezivnog integriranja kurikuluma javlja se pod nazivom „ Rad na

Projektu“. U projektu vodimo se temeljnim postavkama kao što primjer rad na projektu

„Baština“. U odnosu na dijete:

- organizira se tema koja djecu zanima i pomaže im bolje razumijeti svijet u kojem žive

sadašnjost, ali i prošlost i budućnost, na autentičan način

- osigurava djeci mogućnost da istražuje i produbljuje svoje razumijevanje određenih

područja, daje djetetu mogućnost osobnog angažmana u istraživanju i stvaranju

- postavlja pitanja koja ga zanimaju, traži odgovore, razgovara i istražuje temu koja ga

zanima, razmišlja kreativno, surađuje s drugom djecom i odraslima, na prirodan način

tj. situacijski

- razvija konceptualno razumijevanje svijeta te traži potrebne informacije za to

razumijevanje, želi upoznati razne aspekte svijeta u kojem živi

- doživljava učenje i otkrivanje kao proces zanimljiv i kontinuirani razvojni put, pri

čemu osijeća radost i veselje

Da bi ovakvav doživljaj djeteta bio moguć u kontekstu vrtića, potrebno je prije svega,

oblikovati poticaje za dijete te bogati materijalni kontekst na temu baštine. Praćenjem djeteta

rade se određene korekcije, nadopune materijalima, da bi što više odgovaralo interesu i

rastućem zanimanju dijeteta. Odgajatelj stvara uvijete u kojem ono može samostalno

istraživati, spoznavati, upoznavati svijet i sebe u njemu. Za to su potrebna unaprijed pažljiva

planiranja sadržaja i aktivnosti. Aktivnosti „Drvene igračke“, posjeta Etnografkom muzeju,

djeca upoznaju igračke kroz povijest u kojem su stvarane, igre slagaricama, memori, odjeća,

modeliranje, crtanje, napjevi, ige i plesovi. Djetetu približavamo važnost tradicijskih

vrijednosti, upoznajemo ga s ulogom i važnosti muzeja. Dijete je uključeno kao aktivni

sudionik svojeg učenja. To znači ne samo da okruženje utječe, kontekst ustanove, nego i

dijete utječe svojim aktivitetom i sudjelovanjem.

Slika 1. Upoznavanje djece s kulturnom baštinom u muzeju, knjižnici i vrtiću

Cilj našeg projekta je da djetetu produbljujemo razumijevanje vlastitog iskustva i

okruženja u kojem živi, prošlost zemlje i njene vrijednosti i kulture u kojoj živi.

Na koji način smo projektima djeci približavali sadržaje baštine

Pod projektom podrazumijevamo istraživački rad manje skupine djece. Projekti vezani

uz kulturnu baštinu su brojni u odgojno obrazovnoj praksi u vrtiću M. Sachsa. Nabrojat ću

samo neke: Dani kruha, Što su jeli naši stari, Stari zanati, Dvorci hrvatskog zagorja,

Multikultura, Hrvatska u kapljici vode, Čuvari djedovine, Igre mojih predaka, Penkala,

Kravata, Naši sportaši, i drugi. Odgojem i učenjem kroz upoznavanje i doživljavanje kulturnih

vrijednosti želimo oblikovati djetetov kulturni identitet.

Dijete bi trebalo spoznati kulturni identitet svog naroda, nacije, regije u kojoj živi.

Predškolsko razdoblje temelj je za razvoj identiteta djeteta, razvoj samosvijesti i

samopouzdanja kao i odnosa djeteta prema sebi, drugima i svijetu. Vodeći se suvremenom

paradigmom vrtić bi trebao omogućiti djetetu holistički doživljaj identiteta.

Roditelj kao partner u čuvanju nasljeđa

Obitelj kao temeljna društvena zajednica zauzima vrlo visoko mjesto na ljestvici

vrijednosti hrvatskih građana, što je pokazalo i Europsko istraživanje vrednota, provedeno

1999. Između ponuđenih opcija što im je najvažnije i koliko im u životu znače; posao, obitelj,

prijatelji, i znanci, slobodno vrijeme, politika i religija. Najvažnijim su ocijenili obitelj, za

koju je 98,2% sudionika istraživanja navelo da im je važna (Matulić, 2002, 2003). Sve veće

promjene u društvu odražavaju se i na obitelj kao zajednicu u kojoj se odgajaju djeca. Odgoj u

obitelji kao vrijednosna kategorija odražava dominantne obiteljske vrijednosti. Uz roditelje

koji imaju ulogu odgoja svoga djeteta, društvo je također, odgovorno da u tome pomogne

obitelji. Obitelj osim zadaće socijalizacije i uključivanju djeteta u društvo, ima i zadaću u

prenošenju kulture, približava mu kulturna dobra, i vrijednosti koje i sami poštuju i žive. Na

taj način djeluju na identitet djeteta.Šira obitelj razvija kod djeteta ljubav prema svom narodu,

domovini, poštivajući odnos prema svojoj prošlosti, običajima, vjeri, tradiciji, kulturi.Prenose

djeci svoja iskustva kroz priče, doživljaje svoje i svojih predaka, ljepotama i vrijednostima

naše domovine. Često im govore o igrama njihovog djetinjstva, mirisima, običajima koji su

obilježavali blagdanima. Sinergija djelovanja institucijskog i roditeljskog odgoja primarno je

za razvoj cjelovite ličnosti predškolskog djeteta. Od suvremenog dječjeg vrtića očekuje se

usmjeravanje znatno veće pozornosti roditeljima djece predškolske dobi te stvaranje uvjeta za

građenje kvalitetnih i partnerskih odnosa obitelji i vrtića (Ljubetić, 2004). Važno je poštivanje

kulturalne i obiteljske razlike, pri čemu odgojitelj treba saznati što više o o kulturi obitelji,

navikama i običajima. Zajedničkim djelovanjem obitelji i institucijskih ustanova kao što su

dječji vrtići, imaju ulogu odgajanja ljudskih vrijednosti. Jedinstvenim djelovanjem obiteljji i

vrtića otvara se veća mogućnost djelovanja na dijete u usvajanju pozitivnih temelja odgoja i

usađuju prave vrijednosti u najranijem dobu djetetova života. Obitelj ima ulogu da daje

temelje odgoja, a ustanova ranog odgoja podržava te stilove odgoja u vršnjačkom društvu.

Dobra i kvalitetna suradnja, međusobno poštivajući i podržavajući odnos djelujemo u

smjeru odgajanja za vrijednost, stvaramo vrednote koje će dijete ponijeti sa sobom u život.

Brojnim radionicama za djecu i roditelje u DV M. Schsa razvijamo zajedništvo u

nastojanju promicanja istinskih i pravih vrijednosti za budućnost djeteta i obitelji.

Prikaz projekta

Slika 2 i Slika 3 Prikazi projekta u DV Milana Sachsa

Kultura ustanove i baština

Važne su strategije i umijeća komuniciranja i promoviranja baštine kroz razne

aktivnosti i projekte sa djecom. Kako se doživljava važnost baštine u obrazovnoj praksi kod

stručnih djelatnika, kako i na koji način dolaze do informacija i sadržaja za projekte u radu sa

djecom. Koje vrijednosti treba prenijeti na dijete ranom djetinjstvu, ovisi i o spremnosti,

edukaciji u vještini samih stručnih suradnika koji rade sa djecom. Odgojitelj je nositelj

procesa koji razumije vrijednosti suvremenog društva te kako baštinu približiti i primjeniti u

svakodnevnici djece predškolske dobi kroz segmente uloge baštine unutar suvremenog

društva. Neophodno je istraživati izvore i mogućnosti upotrebe baštine te koje su to

praktične primjene u funkcioniranju predškolske ustanove i razvojne strategije kurikuluma

vrtića.

Kurikulum suvremenog odgoja i obrazovanja vrtića podrazumijeva znanstveno

zasnivanje cilja, zadataka, sadržaja, plana i programa, organizaciju, korištenja tehnologija te

različite oblike evaluacije učinaka. Kurikulum vrtića u svom planu i programu rada kao i

građenju kulture ustanove, neosporno treba implementirati i sadržaje kulturne baštine,

nacionalnog identiteta zemlje djeteta u kojoj živi, te pripremati dijete za cjeloživotno

obrazovanje kao stanovnika naše planete. (Šola, 2004.), definira identitet kao relativno

stabilan, utemeljen sustav vrijednosti, nedjeljiv i osobit, u kojima se netko prepoznaje kao

različit od drugihi sličnih, i kakvog drugi nemaju teškoća prihvatiti.

Muzej kao prenositelj vrijednosti baštine

Muzej nije „generator kulture (kako je to tvrdila svojim naslovom Generalna

konferencija ICIM-a iz 1992.), on ponajviše kulturi pomaže da opstane. Muzej je institucija

koja korenspondira s humanističkom vizijom baštine i njezine uporabe, kao sredstvokoje

baštini određuje značaj i funkcije. Kao sredstvo razvoja (javna djelatnost), muzej ne postoji

samo zato da bi nam ppomogo u održavanju identiteta već i da bi bio instrumentom kritičkog

viđenja, čime nam omogućuje neprekidno pre-vrednovanje prošlosti. Jer prošlost je mogući

izvor mudrosti i to je ono što opravdava čuvanje tragova i sjećanja na prošlost.11

Muzej je naziv za ustanovu i zgradu, u kojoj se čuvaju, proučavaju i izlažu -

kronološki ili tematski - zbirke starina i umjetnina, te prirodoslovnih, tehničkih i sl. predmeta.

Dijele se na znanstvene (arheološki, povijesni, etnografski, prirodoslovni, tehnički, vojni,

kriminalistički, higijenski, školski, pomorski i dr.) i umjetničke (koji sadrže zbirke slika,

skulptura, grafika i objekata primijenjene umjetnosti).12 Muzeji su sve više u žiži interesa

odraslih, ali i djece. Uloga odgojno obrazovne institucije kao što je ustanova ranog odgoja i

obrazovanja je da muzeje stavi u pripadajući društveni i ekonomski kontekst. U knjizi

Marketing u muzejima (Šola, 2011), autor govori o svim muzejima: malim velikim,

metropolskim, pokrajinskim, općim i specijalnim i njihovoj važnosti za održivi razvoj.

Neprofitne organizacije kao što su muzeji i ustanove ranog odgoja i obrazovanja imaju

ulogu čuvanja, promicanja. Nameće nam se pitanje opće kulture i našeg odnosa prema baštini,

opstojnost muzeja kao institucije u okolnostima suvremenog svijeta i kulture ponašanja prema

jednoj društvenoj instituciji kao što je muzej. Muzeji nisu samo znanstvene ustanove nego

imaju i druga svojstva (znanost, obrazovanje, zabava, razvoj),...muzeji su tu da nam osiguraju

stvaralačku prisutnost kolektivnog pamćenja – da nam pomognu živjeti dalje s vlastitim

identitetom po kojemu smo jednaki svima, ali i različiti od drugih. Kao takvi oni su

neprestano promišljanje prošlih zbivanja i iskustava, pa stoga predstavlja i moguće korektive

sadašnjosti i upotrebljive projekcije budućnosti.13 Od najranijih dana dijete treba upoznavati,

približavati značenje i vrijednosti muzeja., jer... nema svrhe da će oni jednom dobro poslužiti

našim potomcima . Oni nam trebaju služiti danas, jer mi moramo biti u stanju očuvati ovaj

svijet u obliku upotrebljivom za kvalitetan život (Šola, 1997). Društvena odgovornost i svih

11Šola, T. Eseji o muzejima i njihovoj teoriji, Prema kibernetičkom muzeju.ICOM,1997. 12 http://hr.wikipedia.org/wiki/Muzej. 15.3.2013.

13Šola, T. Eseji o muzejima i njihovoj teoriji, Prema kibernetičkom muzeju. ICOM,1997.

nas odraslih je dijete staviti u centar kao vrijednog korisnika muzeja. Bez institucija kao što

su muzeji bili bi u opasnosti da izgubimo vlastiti identitet koji nam omogućuje kvalitetan,

odnosno održiv razvoj.

Muzej i dijete - zašto je muzej potreban djetetu u ranom djetinjstvu:

- omogućuje djetetu istraživanje kulture i nasljeđa

- upoznaje se s pojmovima obitelj, zavičaj, različite religije i kulture religija

- upoznati se sa najvažnijim prirodnim, kulturnim iobilježjima sredine u kojoj žive

- dijetetu se omogućava razvijanje smisla za lijepo i vrijedno

- stvaranje pozicije pokazivanje interesa za istraživanje kulture i nasljeđa

- spoznaje isprepletenosti kultura prošlosti sa suvremenim iskustvom

- upoznaje život, običaje, ljude u prošlosti te ih može uspoređivati s današnjim životom

- upoznaje, imenuje i opisivati predmete, osobe i događaje prošlosti u odnosu na

sadašnjost

- upoznaje se različitim izvorima, enciklopedije, fotografije,...elektroničke medije u

civilizacijskim sadržajima

- pruža mu se mogućnost uspoređivanja i razumjevanja znanja o kulturi i nasljeđu,

poštivanje važnosti vlastite i drugih kultura

- uočavati sličnosti i razlike između vlastite i drugih kultura

- razvijati humanističke vrijednosti kao što su prijateljstvo, suradnja, poštovanje i

tolerancija

- osvještavati načine i ulogu pojedinca, djeteta u čuvanju prirodne i kulturne baštine u

domovini i svijetu

Ovo su samo neka od značajki koje dijete doživljava u susretu s muzejom i njegovom

ulogom. Muzeji i baštinske institucije su djelatne institucije koje čuvaju obilježja jedne

kultutre, gdje promjene u suvremenom svijetu nose i prijetnju za gubljenjem i zaboravljanjem

identiteta u jednoj zajednici, zemlji u kojoj pojedinac živi. Muzeji su važni za opstojnost

jednog naroda ili zajednice. Oni ne postoje zbog predmeta koji su pohranjeni u njima, nego

zbog koncepata koje ti predmeti pomažu prenijeti.14

14Šola, T., Marketing muzeja

Razvoja kulturne baštine i održivog razvoja kroz aktivnosti u DV M. Sachsu

Hrvatska turistička zajednica promovirala je hrvatsku kulturu, a time i hrvatski

kulturni identitet, u obrazovnim institucijama poslijednjih nekoliko godina. Tema

promidžbenih aktivnosti bio je „Volim Hrvatsku“. Svake godine bila je druga tema, a odnosila

se uglavnom na kulturni identitet, hrvatsku kulturnu baštinu i održivi razvoj. Naš vrtić

sudjeluje u toj vrijednoj akciji, zadnje četiri godine. Svake godine, na veliko zadovoljstvo

djece, odgojitelja, svih radnika naše ustanove i svakako roditelja, bili smo nagrađeni za

likovni rad djece.

Slika 4. Radovi djece i odgojitelja DV Milana Sachsa koji su dobili nagradu od Hrvatske

turističke zajednice (Hrvatska u kapljici vode - 2010., Park u kojem se želim igrati - 2011. Mi smo čuvari blaga-mi smo čuvari djedovine - 2012. Hrvatska..

Suživot kulturne baštine s tekovinama suvremenog života određen je sintagmom

održivog razvoja. Jedan od bitnih ciljeva očuvanja nematerijalne kulturne baštine je

spomenuto poticanje međukulturne suradnje i dijaloga.

Pojavom interneta digitalna građa dostupna na mreži povećava svijest građana o

vrijednosti kulturne baštine različitih zemalja, štiti baštinu od nepovratnog nestanka, koristi,

obrazovanju i medijima i turizmu. Digitalizacija kulturne baštine, važna je zbog očuvanja i

zaštite, no ona takoder čini i građu dostupnom širem krugu javnosti. Važno je napomenuti da

se u proces digitalizacije kulturne baštine, osim zbog zaštite, ulazi i zbog povećanog zanimanja

za kulturna dobra.

Zadaća je sadašnje generacije stvoriti kontekst za očuvanje kulturne baštine kako bi se

baština prvenstveno očuvala u svom originalnom ili trenutnom stanju kako ne bi došlo do

gubljenja važnih kulturnih obilježja materijalnih ili nematerijalnih.

Upoznavanje djeteta sa kulturnom baštine od najranije dobi, zadaća je društva i svih

nas pojedinaca. Ravijati ljubav i poštovanje prema pravim vrijednostima, približavati važnost

institucija kao što je muzej. Dijete treba što više biti ciljani korisnik, a time se formira i ciljana

skupina. Muzeji bi trebali biti povremeno prilagođeni sadržajima za ciljanu skupinu od

najranije dobi. Ponuda muzeja bi trebala zajedno sa pedagoškim stručnjacima organizirati

izložbe ili događaje koji su prilagođeni dotičnoj skupini. Dijete čeka da bude uveden kao

aktivni sudionik društva u kojem može i te kako puno dati. Svojom znatiželjom, i

kreativnošću može biti dio svijeta umjetnosti i kulture.

Dobra komunikacija svih čimbenika društva ima priliku stvoriti ono najvrijednije za

društvo, a to je sretno, kompetentno, aktivno dijete za budućnost svoje zemlje i svijeta.

„Može li se dotaknuti zvijezdu“ netko je upitao dijete.

„Da“, odgovori ono, prignu se i dotaknu zemlju.

Hugo von Hofmannsthal