vodni resursi hrvatskog obalnog područja
DESCRIPTION
hidrogeografija i vode HrvatskeTRANSCRIPT
Sveučilište u Zadru
Odjel za geografiju
Geografski aspekti upravljanja obalnim područjima
Vodni resursi hrvatskog obalnog prostora
(seminarski rad)
Student: Mentor:
Martin Letinić Vera Graovac Matassi, doc. dr. sc.
Zadar, prosinac, 2012.
Sadržaj
1. Uvod........................................................................................................................................3
2. Jadransko vodno područje.......................................................................................................4
2.1. Prirodne značajke voda........................................................................................................5
2.2. Površinske vode...................................................................................................................6
2.3. Podzemne vode....................................................................................................................9
2.4. Značajke obalnih vodnih resursa.......................................................................................10
2.5. Specifični problemi sustava obalnih vodnih resursa..........................................................11
4. Utjecaj ljudskih djelatnosti na vodne resurse........................................................................13
5. Integralni pristup upravljanja vodnim resursima..................................................................14
6. Zaključak...............................................................................................................................16
Literatura...................................................................................................................................17
2
1. Uvod
U hrvatskom obalnom području se nalaze neka od gušće naseljenih područja. Razlog
tome je relativno plodno tlo, dostupna prometna infrastruktura, dobar pristup transportu
morem te pogodnosti koje nudi obalno područje koje je posebno atraktivno za razvoj turizma.
S obzirom na povećanu koncentraciju naselja, proces litoralizacije i druge ekonomske
djelatnosti u obalnim područjima, vodni resursi dobivaju sve veću društvenu i ekonomsku
vrijednost. To se uvelike odnosi na resurse podzemne vode. Potrebe za vodom za
navodnjavanje, komunalne i industrijske potrebe često značajno premašuju raspoložive
količine. Zato su česte nestašice vode u hrvatskom obalnom prostoru. Intenzivne ljudske
djelatnosti u obalnim područjima uzrokuju promjene vodnih i ostalih prirodnih resursa. Vrlo
je važno spomenuti iscrpljivanje obalnih slatkovodnih resursa, što za posljedicu ima
prodiranje morske vode, zagađenje površinskih i podzemnih voda zbog prekomjernog
korištenja voda, ispuštanje otpadnih voda te uništavanje prirodnih staništa I mijenjanje obale
građevinskim zahvatima što uzrokuje eroziju.
Vodni resursi obalnog područja su izloženi mnogo težim i složenijim utjecajima nego
većina drugih kopnenih područja. Često su to i najproduktivnija područja: lagune, ušća te
posebice plitka područja oko ušća. Ali najveći utjecaj na obalne resurse imaju urbanizacija i
društveno-ekonomski razvoj.
3
2. Jadransko vodno područje
Jadransko vodno područje čini kopno Republike Hrvatske, uključujući otoke, s kojega
vode površinskim ili podzemnim putem otječu u Jadransko more i pripadajuće prijelazne i
priobalne vode. Kopneni dio obuhvaća niz slivova jadranskih rijeka i znatne površine kopna
bez površinskog otjecanja.
Sjeveroistočnu granicu vodnog područja čini razvodnica s vodnim područjem rijeke
Dunav, koja je vezana za pojave vodonepropusnih klastita i slabo vodopropusnih dolomita u
planinskom području Gorskog kotara i Like. Hidrogeološki je određena i odnosi se na
površinske i na podzemne vode. Zapadna i jugozapadna granica vodnog područja prolazi
teritorijalnim morem Republike Hrvatske i odgovara vanjskoj granici priobalnih voda. Ostale
granice vodnog područja definirane su državnom granicom.
Slika 1. Karta Jadranskog vodnog područja u Hrvatskoj
(Izvor: URL 3)
4
Površina vodnog područja unutar kojeg spadaju i vodni resursi iznosi 35.289 km2, što
čini oko 40% teritorija Republike Hrvatske. Na kopno otpada 18185 km2, na otoke 3262 km2,
a na prijelazne i priobalne vode mora oko 13842 km2. To obuhvaća 39% ukupne površine
vodnoga područja. Dio voda jadranskog vodnog područja su pogranične ili prekogranične
vode i imaju međudržavni značaj. U administrativnom smislu, vodno područje obuhvaća
Šibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku, Istarsku i Dubrovačko neretvansku županiju u
cijelosti, gotovo cijelu Zadarsku županiju te dijelove Primorsko-goranske i Ličko-senjske
županije.
Tablica 1. Županije i značajke za vodno područje
(Izvor: URL 3)
2.1. Prirodne značajke voda
Jadranski prostor je dio dinarskog krša, koji čine otoci i uzak kopneni pojas, odijeljen
od unutrašnjosti visokim planinama. Uzduž područja uočavaju se tri reljefna pojasa: otočni,
priobalni i zagorski. U građi stijena prevladavaju vapnenci visoke čistoće te manje otporne i
nepropusne naslage fliša i dolomita. Današnja obala je nastala podizanjem morske razine, te je
tako stvorena mogućnost dubokih prodora morske vode u priobalne tokove.
Priobalje i otoci su siromašni obradivim tlima, a najvredniji poljodjelski prostori jesu
polja u kršu te tla nastala na flišu, laporu i izoliranim aluvijalnim nanosima. Samo lokalno,
prije svega u Istri, nalaze se dublja tla plodne crvenice. Geografski položaj i morfologija
uvjetuju specifična i raznolika klimatska obilježja. Na području jadranskog vodnog područja
prisutna su dva oborinska režima: mediteranski i prijelazni koji sadržava karakteristike
mediteranskog i kontinentalnog režima. Prosječne godišnje oborine se kreću od oko 800 mm
u zapadnoj Istri i na otocima do 3500 mm i više u gorskim predjelima. Prijelazno područje,
između kontinentalne i mediteranske klime, ima najviše oborina u studenome, a najmanje u
5
veljači, a kopneni dio u zaleđu jadranske obale ima obilježje maritimnoga oborinskog režima.
Najviše oborina u studenome, a najmanje u srpnju. Priobalno područje ima slični režim kao i
zaobalje, samo su količine oborina znatno manje. Na temperaturu zraka znatan utjecaj ima
geografska širina, pa se najviše prosječne temperature javljaju u južnim predjelima i na
otocima, a smanjuju se prema sjeveru i unutrašnjosti. Utjecaj nadmorske visine dominantan je
većinom u gorskim predjelima.
2.2. Površinske vode
Prema zakonu o vodama postoje određene kategorije površinskih voda: rijeke, jezera,
prijelazne vode, priobalne vode i teritorijalno more. Površinske vode se opisuju svojim
ekološkim i kemijskim stanjem, osim teritorijalnoga mora, gdje je propisano praćenje
kemijskoga stanja. S obzirom na svoj zemljopisni položaj, jadransko vodno podučje obuhvaća
sve kategorije površinskih voda.
Na dodirnim područjima priobalnog mora i kopna javljaju se prijelazne ili bočate
vode. Na tom području more značajno utječe na dinamiku kretanja i na kvalitativne i ekološke
značajke slatkih voda. To su vodna tijela kopnenih voda u blizini riječnih ušća, koja su
djelomično slana uslijed blizine priobalnih voda, ali se nalaze pod znatnim utjecajem
slatkovodnih tokova. Značajnije rijeke gdje je prisutan utjecaj mora su Dragonja, Raša i Mirna
u Istri, Rječina u Kvarneru, te Zrmanja, Krka, Jadro, Cetina, donji tok Neretve te Ombla u
Dalmaciji.
Slika 2 Udio rijeka u vodnom području prema površini
(Izvor: URL 4)
Ukupna površina prijelaznih voda u Jadranskom vodnom području iznosi oko 77 km2.
Prema veličini površine dominiraju prijelazne vode Zrmanje (43%) i Krke (37%), na Neretvu
6
otpada 11%, dok na sve ostale jadranske rijeke otpada manje od 10%. Pored navedenih rijeka
utjecaj mora zabilježen je i u ušćima rijeka Dubračine i Žrnovnice kod Crikvenice i Strožanca,
koje imaju u većem dijelu godine vrlo mali protok. U Dalmaciji su određena tri područja
površinskih voda koja bi se na osnovi saliniteta mogla svrstati u kategoriju prijelaznih voda.
To su Vransko jezero, Rogozničko jezero i Baćinska jezera. Ali ova tri područja se razmatraju
u kategoriji jezera. Priobalne vode zauzimaju površinu od 13.650 km2.
Tablica 2. Rijeke jadranskog vodnog područja i niihova površina
(Izvor: URL 4)
Jadransko vodno područje je siromašno kopnenom površinskom vodom, ali postoje
značajni podzemni tokovi kroz krške sustave. Glavnina oborinskih voda ponire u dublje
slojeve, do nepropusnih slojeva gdje se nalaze ležišta podzemne vode i stalni krški izvori.
Vodotoci se javljaju u predjelima slabije izraženih krških fenomena, gdje ima aluvijalnih
naplavina i gdje podzemna cirkulacija nije duboka. Na otocima zapravo i nema površinskih
voda, osim povremenih bujičnih tokova ili rijetkih izvora koji su obično malog kapaciteta.
Iznimka je jezero Vrana na otoku Cresu, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Bitno je
spomenuti da obalno more obiluje vruljama, posebice na području Velebitskog kanala.
7
Tablica 3. Rijeke jadranskog vodnog područja i njihova slivna površina i duljna
(Izvor: URL 4)
Najveća rijeka koja kroz Hrvatsku utječe u Jadransko more je Neretva, sa slivnom
površinom od oko 10.520 km2. Glavnina sliva Neretve nalazi se u Bosni i Hercegovini pa su
njena hidrološka obilježja uvjetovana klimatskim prilikama područja iz kojeg dolazi. Takve
karakteristike ibuhvaćaju oko 95% sliva. Hrvatskoj pripada samo najnizvodniji dio riječnoga
sliva (delta Neretve). Četiri velike rijeke jadranskoga sliva: Lika, Zrmanja, Krka i Cetina i
četrdesetak srednje velikih rijeka su cijelom svojom duljinom u Hrvatskoj. Za rijeku Cetinu je
karakteristično da joj je veći dio sliva u Bosni i Hercegovini.
Prema prosječnoj vodnoj bilanci, u razdoblju od 1960. Do 1990. godine, ukupni
slatkovodni resursi vodnog područja iznose oko 28*109 m3 godišnje, što čini 20100
m3/godišnje po stanovniku. Na samom području formira se 14,22*109 m3 vlastitih voda, što
čini oko 10200 m3/godišnje po stanovniku. Kako su prirodni činitelji koji sudjeluju u
stvaranju otjecanja različiti diljem područja, i samo otjecanje je različito. Najveće otjecanje
ima planinsko područje krša, gdje otječe preko 50% oborina, a najčešće između 60% i 70%,
primorski dio vodnog područja nešto manje otjecanje, a vrlo malo otjecanje je na otocima.
8
Slika 3 Karta otjecanja Hrvatske
(Izvor: URL 4)
2.3. Podzemne vode
Za jadransko vodno područje karakterističan je krš. Karakteristike krškog područja
Dinarida su: podzemne vode koje se opskrbljuju putem oborina (do 4,000 mm godišnje), brzi
podzemni tokovi, povremena plavljenja krških polja, pojave velikih krških izvora, višestruko
izviranje i poniranje vode u istom tijelu podzemne vode, visok stupanj ugroženosti tokova
zbog nedostatka pokrovnih naslaga i značajan utjecaj mora na slatkovodne sustave u obalnom
području i na otocima. Temeljne značajke krških slivova su prostrane zone prikupljanja vode
u planinskim područjima vrlo bogatim oborinama i vrlo kompleksni uvjeti izviranja na
kontaktima okršenih vodopropusnih karbonatnih i vodonepropusnih klastičnih. Okršavanje i
podzemni tokovi su dublji od današnje razine mora. Tokovi podzemne vode su vezani za
pukotinske sustave, relativno su velike brzine (do 30 cm/s). Brojna su krška polja sa zonama
izviranja i ponorima. Osnovni problem krških vodonosnih sustava je vezan za duga ljetna i
sušna razdoblja pa je najčešće značajno smanjenje istjecanja vode na izvorima, a ponekad i
potpuna presušivanja. Najveći krški izvori formirani su na rubovima Dinarida i to na
jugozapadnoj strani. Rječina, Novljanska Žrnovnica, Zrmanja, Krka, Cetina, Ombla čine dio
slivova Jadranskog mora.
9
Slika 4 Strateške rezerve podzemnih voda
(Izvor: URL 2)
Značajni problemi vezani su za priobalne dijelove cjelina podzemne vode i otoke gdje
se tijekom ljetnih sušnih razdoblja, zbog smanjenog pritiska slatke vode iz unutrašnjosti tijela
i direktnog prihranjivanja padalinama, na otocima povećava utjecaj mora. Veliki broj krških
priobalnih izvora tijekom sušnih razdoblja zaslanjuje i u prirodnim uvjetima. Ipak, najveći
problem su izvorišta u obalnom području i na otocima uključena u vodoopskrbu, gdje zbog
eksploatacije vode dolazi do jačih prodora morske vode u vodonosnike. Pojave
termomineralne vode u jadranskom obalnom području su daleko rjeđe od pojava u
Panonskom prostoru. U terapeutske svrhe se koristi izvorište Sv. Stjepan u Istarskim
Toplicama na području Istre, te sumporno – slani izvori u Splitu poznati su još od vremena
Dioklecijana, ali se danas ne koriste. Potoji još pojava termalne i mineralne vode u krškom
području Dinarida, ali su one vrlo male i praktički neiskoristive u turističkoj ponudi. Pojave
termomineralne vode su uobičajeno vezane uz duboke zone rasjedanja.
2.4. Značajke obalnih vodnih resursa
Nanosi u obalnim ravninama obično su aluvijalni i rezultat su djelovanja mora.
Morskim nanosima pripadaju lagune, ušća te dublji morski okoliš. Na većini područja
hrvatske obale i otoka prevladavaju fliš i vapnenci.
10
Svojstva zadržavanja vode u nanosima ispod obalnih ravni zapravo su vrlo
slična svojstvima nanosa u velikim dolinama. Vrlo često su značajne rezerve podzemne vode
smještene u obalnim područjima, a vodni resursi, koji imaju veliki opskrbni kapaciteti, u ovim
područjima se već dugo iskorištavaju. S hidrogeološkog gledišta svi tipovi obale nemaju istu
važnost. Obale izgrađene od čvrste, slabo raspucale stijenske mase koja je skoro
vodonepropusna, imaju malu hidrološku važnost. Obalni krški tokovi imaju veliku važnost,
premda su osobito osjetljivi na prodiranje morske vode zbog njihovih specifičnih
hidrogeoloških značajki koje u slučaju prekomjernog iskorištavanja omogućavaju vrlo brzo
prodiranja mora prema kopnu. Takvi tokovi zahtijevaju posebne metode istraživanja i
kontrole. Na žalost, veći dio hrvatske obale pripada upravo ovom tipu te su obalni tokovi u
pravilu vrlo siromašni vodom. Iznimka su tokovi u zaleđu koji su od mora odijeljeni flišnom
vodonepropusnom barijerom. Kao primjer se mogu navesti rijeke Jadro i Ombia. Jedna od
glavnih značajki obalnih vodnih resursa je njihova povezanost s morskom vodom i sadržaj
soli. Glavni izvor soli u obalnim područjima je morska voda koja ima prilično konstantan
kemijski sastav osim malih promjena koje su uzrokovane varijacijom stupnja
isparavanja.Ušća, riječni tokovi i istjecanje podzemnih voda u obalnim područjima imaju
učinak razrjeđenja na salinitet morske vode, a to utječe na život u moru. Korištenje rijeka,
iskorištavanje podzemne vode se očituje kao utjecaj urbanizacije na površinsko otjecanje i
prihranjivanje podzemne vode. Na isti način, međudjelovanje i veza površinske i podzemne
vode imaju veliku važnost i učinak na gospodarenje obalnim vodnim resursima.
Salinitet je glavna mjera utjecaja slatkih voda. Relativno uski priobalni pojas ima
izrazito krško zaleđe iz kojeg je dotok slatkih voda u more vrlo značajan. Zato je granica
saliniteta mora postavljena na 35 da bi se odvojile vode koje su već značajno promijenjene od
onih voda koje su pod povremenim utjecajem slatkovodnih donosa. Na taj su način priobalne
vode podijelene u dvije klase, polihaline (s manje od 35 PSU) i euhaline (s veće od 35 PSU)
vode.1 Prema dubini, priobalne vode Jadranskog mora dijele se u dvije klase, plitke vode s
dubinom do 40 m i duboke s dubinom većom od 40 m. Prema sastavu supstrata, koji uvelike
određuje zajednice koje su dominantne na dnu priobalnih voda, uz kamenito dno nalazimo
dvije klase supstrata, sitnozrnati i krupnozrnati tip sedimenta.
Problemi zbog prodiranja mora u obalne tokove su vrlo važni za razvoj i iskorištavanje
obalnih vodnih resursa. Vrlo bitna značajka je i sezonski karakter prihanjivanja. Vodni resursi
se najviše prihranjuju tijekom zime kada su potrebe za vodom najniže, a najmanje je ljeti kada
su potrebe za vodom najveće.
1 Srednji godišnji salinitet (PSU)
11
2.5. Specifični problemi sustava obalnih vodnih resursa
Sezonski karakter dotjecanja kao značajka ujedno predstavlja i problem sustava
obalnih vodnih resursa. Različita klimatska obilježja imaju ključnu ulogu u gospodarenju
vodnim resursima u većin obalnih područja.
Većina padalina padne tijekom zima, a potrebe za navodnjavanjem i potrebe turizma
su najveće tijekom ljeta, posebice na jadranskim otocima. Temperature i velik broj sunčanih
sati tijekom ljeta imaju za posljedicu veliko ispravanje i evapotranspiraciju. Oborine variraju
tijekom godine, a uobičajena pojava su dvije ili tri sušne godine za redom. Zbog toga su
potrebni spremnici velikog kapaciteta za osiguranje vodoopskrbe tijekom cijele godine. Osim
toga, ti spremnici tijekom sušnog razdoblja imaju ključnu ulogu u strategiji cjelokupne
vodoopskrbe. Ljetne suše traju jedan do dva mjeseca na obali Jadranskog mora, što je u
odnosu na ostatak Mediterana reletivno dobro. Uzimajući u obzir da ljetne suše traju
prosječno tri do sedam mjeseci duž istočne španjolske obale, dva do tri mjeseca duž zapadne
talijanske obale i četiri do pet mjeseci na grčkoj obali.
Slika 5 Procjena kakvoće priobalnog mora
(Izvor: URL 4)
Specifični problem predstavlja i odnos slane i slatke vode u obalnim tokovima. Bilo
koja djelatnost zbog koje se smanjuje istjecanje slatke vode u more uzrokuje promjenu
12
dodirne površine između slatke i slane vode te njezino pomicanje u smjeru kopna. Ekonomske
i ekološke posljedice prodiranja morske vode u zaobalje i gubitka slatkovodnih kapaciteta
ponekad mogu biti značajna prijetnja i mogu pogoršati životne uvjete sadašnjih i budućih
generacija. Na osnovi trofičkog indeksa može se procijeniti stanje kakvoće, u najvećem dijelu
akvatorija od Savudrije do Zadra, (vrlo dobro ili oligotrofno). Stanje za jedan ili dva stupnja
lošije (dobro i umjereno dobro ili oligomezotrofno i mezotrofno) procijenjeno je za unutrašnje
dijelove Limskog kanala, te Bakarskog i Riječkog zaljeva. Limski kanal i Bakarski zaljev
područja su pod znatnim utjecajem podzemnih voda, a time i koncentriranog donosa hranjivih
tvari s pripadajućih slivova. Najveći dio priobalnog mora na području Dalmacije je
oligotrofno. More Šibenskog zaljeva i istočnog dijela Kaštelanskog zaljeva svrstava se u
eutrofno ili čak u ekstremno eutrofno. Širi akvatorij Šibenika, Splita, te Ploča procjenjuje se
mezotrofnim, iako su koncentracije klorofila vrlo često usporedive s otvorenim vodama.
Područje mora oko Dubrovnika je oligotrofno.
Na područjima gdje se u more ulijevaju veće rijeke, primjerice Krka, Jadro, Žrnovnica,
Cetina, Neretva, prisutan je unos hranjivih tvari, ali je omjer dušika i fosfora u tim vodama
povoljan. Zato procesi eutrofikacije mora nisu jako izraženi na tim područjima. Ali negativni
efekti unosa hranjivih tvari u more dolaze do izražaja u onim područjima gdje postoje veća
gradska središta čijim otpadnim vodama u more dospijevaju i soli fosfora. Estuarij Krke je
područje gdje je to došlo do punog izražaja, pa je proces eutrofikacije najsnažnije prisutan u
području Šibenskog zaljeva. U manjoj mjeri to vrijedi i za područje Kaštelanskog zaljeva.
4. Utjecaj ljudskih djelatnosti na vodne resurse
Korištenjem voda se smatraju sve ljudske djelatnosti na vodnom području koje imaju
značajan utjecaj na stanje voda. S jedne strane su korisnici (kućanstva, gospodarski subjekti),
koji korištenjem voda zadovoljavaju svoje potrebe, a s druge strane je vodni okoliš. U
vodnom okolišu dolazi do pogoršanja pojedinih elemenata kakvoće voda i narušavanja stanja
voda u cjelini. Korisnici su generatori opterećenja na vode.
Prema zakonu postoje uvjeti, odredbe i granice korištenja na temelju kojih se dobiva
koncesija. Koncesija je potrebna za korištenje vodne snage radi proizvodnje električne
energije, za pogon uređaja, zahvaćanje voda radi korištenja za tehnološke i slične potrebe,
ahvaćanje mineralnih, termalnih i termomineralnih voda, zahvaćanje voda za navodnjavanje
za različite namjene, korištenje voda za splavarenje, uključujući i rafting, vožnju kanuima i
drugim sličnim plovilima, korištenje voda za postavljanje plutajućih ili plovećih objekata na
13
unutarnjim vodama radi obavljanja ugostiteljske ili druge gospodarske djelatnosti, zahvaćanje
izvorskih, mineralnih i termomineralnih voda radi stavljanje na tržište u izvornom ili
prerađenom obliku, u bocama ili drugoj ambalaži, korištenje kopnenih voda radi uzgoja riba i
drugih vodenih organizama pogodnih za gospodarski uzgoj. Vodopravna dozvola je potrebna
za ispuštanje otpadnih voda i za proizvodnju i stavljanje u promet kemikalija koje nakon
pravilne i predviđene uporabe dospijevaju u vode. Na jadranskom vodnom području je izdano
220 koncesija za korištenje voda, 64% izdanih koncesija odnosi se na zahvaćanje vode za
javnu vodoopskrbu, 14% su koncesije za zahvaćanje vode za tehnološke namjene, 7% su
koncesije za korištenje vodne snage, 3% koncesije ribnjacima. Dakle, velika većina koncesija
odnosi se na zahvaćanje voda.
Opterećenje je neposredni učinak neke ljudske djelatnosti koji može izazvati promjenu
pojedinih elemenata kakvoće voda, odnosno pogoršanje stanja voda. Značajni generatori
opterećenja na vodni resurs su kućanstva, putem sustava javne vodoopskrbe; pojedine grane
prerađivačke industrije, za tehnološke potrebe te energetski sektor za hlađenje
termoenergetskih postrojenja. Generatori kemijskog i fizičko-kemijskog onečišćenja voda su
kućanstva, putem sustava javne odvodnje i nekontroliranim ispuštanjem otpadnih voda u
okoliš; poljoprivreda, zbog korištenje mineralnih gnojiva u ratarskoj proizvodnji te plovidba
zbog nekontrolirano i protupravno odlaganje krutog i tekućeg otpada u morski okoliš. Veliki
problem može predstavljati i dotok onečišćenja s drugih teritorija. Urbanizam, turizam i
prometni sektor, izgradnja i uređivanje obala, kupališta i lučke infrastrukture imaju velik
utjecaj na vodne resurse. Kao glavni faktor bioloških opterećenja izdvaja se ribarstvo, osobito
marikultura i izlov morskih organizama.
5. Integralni pristup upravljanja vodnim resursima
U gospodarenju vodnim resursima, integralni pristup koji uvažava ne samo vodne
resurse nego istovremeno i sve ostale resurse i učinak na njih, može se u potpunosti
primijeniti u obalnim područjima. Gospodarenje obalnim resursima se ne može u potpunosti
odijeliti od gospodarenja kopnenim vodnim resursima ili sveukupnim regionalnim sustavom.
Premda je u bavljenju vodom i drugim resursima često predmet samo usko područje
djelovanja, zbog osobitih karakteristika obalnih područja, ovakav podsustav treba promatrati i
sagledati u okviru većeg i šireg sustava resursa. Sve promjene kopnenih voda nemaju štetan
utjecaj na obalne resurse. Zbog toga je važno da nalize koje se provedu obuhvate sve moguće
utjecaje, a negativne utjecaje treba ispraviti ili, ako je moguće, svesti na najmanju mjeru.
14
Slika 6 Povezanost upravljanja vodama s društveno-gospodarskim okruženjem
(Izvor: URL 4)
U okviru integralnog gospodarenja vodnim resursima očekuje se integracija
gospodarenja obalnim vodnim resursima s gospodarenjem pripadajućim regionalnim
sustavom. Prema tome, svaki razvoj, na obali ili zaleđu, treba vrednovati s obzirom na učinak
koji on može imati na njih. Na području Republike Hrvatske upravljanje vodama potječe još
iz rimskih vremena, a organizirana vodnogospodarska djelatnost javlja se u 19. stoljeću.
Danas vodnim resursima upravljaju Hrvatske vode i to na četiri vodna područja koja
obuhvaćaju jedno ili više porječja, koji čine prirodnu hidrografsku cjelinu. Prirodni sastav
krških podzemnih voda vodnog područja Dalmatinskih slivova, je izuzetne kakvoće. Takav
sastav garantira upotrebu u vodoopskrbi. S druge strane upravo zbog specifičnosti i velike
osjetljivosti krškog terena, posebice zbog poroznosti i specifične podzemne cirkulacije, važno
je voditi računa o kakvoći i zaštiti više nego u ravničarskim područjima. Neadekvatno
upravljanje otpadom, loš sustav zaštite okoliša, neadekvatan sustav odvodnje komunalnih i
otpadnih voda prijetnja su prirodnim bogatstvima dalmatinskih porječja. Županijama
nedostaje odgovarajuća prometna, vodoopskrbna i vodoodvodna infrastruktura za podupiranje
pravilnog sustava zaštite podzemnih voda.
Razlikuju se lokalne i strateške zalihe podzemne vode. Lokalne omogućuju opskrbu
domaćinstava, manjih naselja te nemaju veće značenje na društvenoj razini. S druge strane,
strateške zalihe podzemnih voda su one koje mogu zadovoljiti potrebe vodoopskrbe regije ili
čak velikih gradova. Te se zalihe nalaze na području koje nije jako zagađeno i koje se
razvojnom politikom može zadržati u postojećem stanju ili čak poboljšati. Zaštita tih zaliha
provodi se racionalnim korištenjem prostora. Pri tome iznimno važnu ulogu imaju prostorni
planovi na regionalnoj i općinskoj razini. Unutar tih planova potrebno je izdvojiti zone sa
15
strateškim zalihama podzemne vode, a unutar njih dijelove područja na kojima su zbog
hidroloških prilika podzemne vode najviše ugrožene.
Tabela 4. Zagađenja na crpilištima dalmatinskih slivova
(Izvor: URL 2)
Glavni izvori zagađenja krških voda su otpadne vode iz kućanstava i industrije, otpad,
promet i poljoprivreda. Kako ne bi došlo do zagađivanja izvora pitke vode i njenog
prekomjernog crpljenja, vodu treba zaštititi i planski iskorištavati. Gospodarenje i zaštita
podzemnih voda i površinskih tokova od negativnih utjecaja i aktivnosti u Hrvatskoj
regulirano je Zakonom o vodama.
6. Zaključak
16
Literatura
1. Margeta, J., (1999.): Smjernice za integralni pristup razvoju, gospodarenju i korištenju
vodnih resursa, Centar za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija, Split
2. Bonacci, O., (1987.): Karst hydrology : with special reference to the Dinaric karst,
Springer, Berlin
3. Bonacci, O., (1995.): Istraživanja u hidrologiji hrvatskog krša : Jezero Vrana na otoku
Cresu, Acta Geologica; br. 1, vol. 25, str. 11
4. Bonacci, O., (2003.): Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih vodotoka, Građevinsko-
arhitektonski fakultet Sveučilišta, Split
5. Lončar, N., (2002): Vode u kršu najosljetljivije na zagađenje, Okoliš 112/113, Zagreb, 37-
38
6. Riđanović, J., (1993): Hidrogeografija, Školska knjiga, Zagreb
7. Biondić, D., (2009): Strategija upravljanja vodama, Hrvatske vode, Zagreb
17
8. URL 1: http://www.slap-cro.org/dokumenti/task,doc_view/gid,124, 9.12. 2012.
9. URL 2: http://www.geografija.hr/clanci/1503/zastita-izvora-pitke-vode-u-krsu, 9.12.2012.
10. URL 3: http://geol.pmf.hr/predavanja/ /Podzemne.vode.kvaliteta.pdf, 9.12.2012.
11. URL 4: http://www.mrrsvg.hr/UserDocs/Strategijaupravljanjavodama.pdf, 9.12.2012.
18