SVEU ILI TE U SPLITU FILOZOFSKI FAKULTET

Studijske grupe: Povijest umjetnosti/ Kroatistika

OSNOVE PEDAGOGIJESeminarski rad Thomas Armstrong-Vi estruke inteligencije u razredu

Studentica: Anita Zeli Mentor: dr. sc. Josip Milat, prof. emeritus Asistentica: dr. sc. Ton a Juki , vi a asis.

Split, 29. Studeni, 2011.

1

UVOD Pojam inteligencija potje e od latinske rije i inteligere koja u prijevodu zna i razumjeti. Danas postoji mno tvo razli itih definicija, ali i pristupa u obja njavanju pojma inteligencija, te se ni jedna od njih ne smatra dovoljno preciznom. Prema psihologijskom rje niku urednika Borisa Petza inteligencija predstavlja svojstvo uspje nog snala enja jedinke u novim situacijama u kojima ne poma e niti stereotipno nagonsko pona anje niti u enjem ste ene navike, vje tine i znanja, odnosno predstavlja svojstvo jedinke da pronalazi nove prilago ene reakcije u prilikama bilo koje vrste. Jednostavnije re eno, inteligencija predstavlja sposobnost razumijevanja, rje avanja problema, apstraktnog mi ljenja, planiranja, stvaranja ideja, kori tenja jezika i u enja. U leksikografskim priru nicima, bilo psihologijskom rje niku ili rje niku hrvatskog jezika uz pojam inteligencija esto nailazimo na pojam kvocijent inteligencije, odnosno pojam koji podrazumijeva rezultat procjene intelektualnih sposobnosti dobiven utvr enim sistemom psihologijskih testova. Ova definicija navodi nas na postavljanje pitanja: Mo e li se na a inteligencija izmjeriti?, te nam istodobno daje i potvrdan odgovor na isto. Upravo se na ovom pitanju temelji jedan od najutjecajnijih i nadasve naju estalijih, a mo emo slobodno re i i najpoznatijih pristupa u shva anju inteligencije. Rije je o psiho metrijskom pristupu, prema kojemu je inteligencija sposobnost koja se mjeri testovima. Ovaj pristup postaje dominantan po etkom 20. stolje a, to nije nakon 1904. godine kada francuski psiholog Alfred Binet, na zamolbu francuskog ministra prosvjete da razvije na in kojim e na po etku kolovanja prepoznati u enike od kojih se mo e o ekivati slabiji uspjeh, kako bi im se na vrijeme moglo pomo i, stvara prvi test inteligencije. Binet test radi na temelju istra ivanja koje je proveo na dvama grupama kolaraca: normalnoj i mentalno hendikepiranom djecom. Zaklju io je kako prva grupa uspje no rje ava zadatke testa inteligencije dok druga to ne uspijeva. Nakon tog istra ivanja daje prosjek za svaku godinu starosti svojih ispitanika koju naziva mentalna dob ispitanika na temelju koje se nadalje zaklju ivalo da li je ne ija inteligencija ispod ili iznad razine prosjeka. Na njegov se rad, nekoliko godina kasnije nadovezuje i njema ki psiholog, Wiliam Stern koji predla e uvo enje kvocijenta inteligencije, koji podrazumijeva omjer mentalne i kronolo ke dobi djeteta umno en za sto, koji ubrzo postaje jedan od naju estalijih pristupa u opisu ljudske inteligencije. Osamdeset godina nakon pojave prvih testova inteligencije, Howard Gardner, profesor na sveu ili tu Harvard, nam daje jednu druga iju definiciju inteligencije, te donosi izazov2

uobi ajenom shva anju inteligencije, iznijev i mi ljenje kako na a kultura preusko definira pojam inteligencije.

2. STAVOVI AUTORA Prije no to damo prikaz teorije vi estrukih inteligencija, potrebno se je osvrnuti na Gardnerovu definiciju pojma inteligencija. Bitno je naglasiti kako Gardner svojim pristupom eli osloboditi ljudski potencijal od ograni enja koje name e mjerenje kvocijenta inteligencije, jer prema njegovom mi ljenju ljudsko bi e posjeduje slo en skup sposobnosti izvan onoga to se mjeri tradicionalnim kvocijentom inteligencije. Prema njemu inteligencija nesumnjivo predstavlja odre enu sposobnost i to rje avanja problema, ali i oblikovanje proizvoda u odre enom kontekstualnom i prirodnom okru enju. Svoj pristup shva anju pojma inteligencija, Gardner je dao 1983. godine u knjizi Frames of Mind: The Theory of Multiple Intelligences 1u kojoj je predlo io postojanje sedam razli itih inteligencija, kojima je ubrzo dodao i osmu, te pretpostavio mogu nost postojanja i devete inteligencije. Gardnerova teorija vi estrukih inteligencija sastoji se od lingvisti ke, logi ko-matemati ke, prostorne, tjelesnokinesteti ke, glazbene, interpersonalne, intrapersonalne, prirodoslovne i kasnije dodane, egzistencijalisti ke inteligencije. Lingvisti ka se inteligencija odnosi na sposobnost kori tenja rije ima bilo u govoru ili pismu. Osobe kod kojih je ova inteligencija dominantna misle rije ima, a vole itati, pisati, pripovijedati. Logi ko-matemati ka inteligencija podrazumijeva sposobnost uspje nog kori tenja brojeva, odnosno logi kog mi ljenja. Osobe kod kojih je ova inteligencija dominiraju a misle zaklju uju i, a vole eksperimentirati, preispitivati, rje avati logi ke zagonetke i ra unati. Prostorna inteligencija podrazumijeva sposobnost zapa anja vizualnoprostornog svijeta i oblikovanje tih informacija, a karakterizira je mi ljenje preko slika i prikaza, dizajniranje, crtanje, te vizualiziranje. Tjelesno-kinesteti ka inteligencija predstavlja sposobnost upravljanja tjelesnim pokretima i predmetima, a osobe kod kojih je ova inteligencija visoko razvijena misle preko tjelesnih podra aja, a vole plesati, tr ati, skakati, graditi. Sljede a inteligencija koju Gardner navodi je glazbena inteligencija, a ona podrazumijeva sposobnost stvaranja i opa anja ritma, tona i boje tona, ali i osjetljivost na oblike glazbenog izra avanja. Prepoznajemo je kod osoba koje misle preko ritma i melodije, a koje vole pjevati, zvi dati, cupkati nogama i rukama. Interpersonalna i intrapersonalna jesu1

U prijevodu: Okviri uma: teorija vi estrukih inteligencija

3

dvije opre ne inteligencije. Prva predstavlja sposobnost prepoznavanja i odgovaranja na raspolo enja, ud, motive i elje drugih ljudi, dok druga podrazumijeva bliskost vlastitom osje ajnom ivotu i sposobnost razlikovanja vlastitih osje aja, poznavanje vlastitih sposobnosti i slabosti. Osobe s visoko razvijenom interpersonalnom inteligencijom vole svoje ideje isku avati na drugim ljudima, voditi, organizirati i stvarati odnose, dok oni razvijene intrapersonalne inteligencije vole meditirati, sanjariti, planirati, te se povezivati s vlastitim potrebama i osje ajima. Prirodoslovna inteligencija prema Gardneru predstavlja sposobnost razlikovanja razli itih vrsta, te prepoznavanje postojanja drugih srodnih vrsta. Osobe kod kojih je ova inteligencija visoko razvijena misle koriste i se prirodom i prirodnim oblicima. Posljednja Gardnerova inteligencija koju navodi u okviru svoje teorije, definirana je kao zaokupljenost temeljnim ivotnim pitanjima, a nazvana je egzistencijalnom inteligencijom. Sukladno broju inteligencija koje navodi, u ljudskom mozgu postoji osam, odnosno devet autonomnih sustava, koji predstavljaju ne to razra eniju i suvremeniju verziju modela u enja zasnovanog na podjeli lijevi mozak/desni mozak2 (Armstrong, 2006:16). Gardner daje vrlo dobar primjer kako bi objasnio i potkrijepio ovu tvrdnju. Naime kod osoba s o te enim Brookinovim podru jem oslabljena je lingvisti ka sposobnost koja se o ituje u problemu govora, itanja ili pisanja, no unato tome takva osoba e bez ikakvog problema ra unati, plesati, razmi ljati o osje ajima i stvarati veze s drugim ljudima. Ovdje mo emo govoriti o takozvanim stupnjevima razvitka pojedine inteligencije. Gardner isti e kako osobe mogu pokazivati iznimne sposobnosti u okviru jedne inteligencije, dok druge funkcioniraju na niskoj razini3. Sukladno tome dolazi do zaklju ka kako svaka osoba posjeduje svih osam inteligencija, te ima sposobnosti unutar svih, odnosno svaka ih osoba mo e razviti do odre enog stupnja. Dobar primjer za to je njema ki pjesnik, dr avnik, filozof, prirodoslovac i znanstvenik Johann Wolfgang Goethe, koji pokazuje visoku sposobnost unutar svih osam inteligencija. Bitno je naglasiti kako ne postoji odre eni skup atributa koje osoba mora imati kako bi se smatrala inteligentnom u odre enom podru ju. Primjerice ukoliko osoba ne zna itati, a zna dobro ispri ati pri u ili ima bogat rje nik, ona ima razvijenu lingvisti ku inteligenciju, ali nije razvijena do maksimuma. Na stupanj razvitka inteligencija utje e nekoliko bitnih imbenika, kao to je motivacija, znanje i nastava. Upravo su ova tri imbenika bitna, te ona omogu uju da svaka osoba razvije svoje inteligencije do odre enog mogu eg stupnja, a to predstavlja2

Ljudski mozak podijeljen je na dvije polutke, lijevu i desnu hemisferu. U Lijevoj hemisferi nalaze se centri za lingvistiku i matematiku, dok se u desnoj hemisferi mozga nalaze centri za umjetni ko izra avanje. 3 Takve osobe se nazivaju savanti.

4

najzna ajniju domenu teorije vi estrukih inteligencija. Kako bi potkrijepio svoju tezu, Gardner navodi primjer Suzukijevog programa za kolovanje talenata u kojemu osobe s relativno skromnom glazbenom darovito u kroz kombinaciju bogatih utjecaja svoje okoline (primjerice sudjelovanje roditelja, rana izlo enost klasi noj glazbi, rani po etak nastave) posti u vrhunske rezultate u sviranju klavira ili violine (Armstrong, 2006:22). Bitan, mo da i najva niji imbenik u razvoju svih osam, odnosno devet inteligencija je nastava. Ona prema mi ljenju Gardnera, da bi bila kvalitetna i da bi omogu ila razvoj pojedinih inteligencija do njihovog maksimuma, treba biti provedena sukladno s inteligencijama i na na in da unutar jedne nastavne jedinice budu zastupljene sve inteligencije. Gardner zaklju uje, da bi nastava bila provedena sukladno teoriji vi estrukih inteligencija, potrebno je prepoznavanje ne samo u enikovih, nego i vlastitih inteligencija, kako bi smo omogu ili kvalitetnu nastavu i aktivirali svih osam, odnosno devet inteligencija. 3. OSOBNI KRITI KI STAV Nakon to se javila, Gardnerova teorija vi estrukih inteligencija izazvala je razli ite reakcije. Kao i svaka teorija dobila je svoju kritiku, pozitivnu, ali i negativnu. Ovdje ne bi pridavala va nost negativnoj kritici Gardnerove teorije, ve bi se pridru ila mi ljenju onih teoreti ara koji teoriju vi estrukih inteligencija vide kroz jednu pozitivnu sferu, koji je vide kao temelj na kojemu bi se trebalo graditi cjelokupno obrazovanje. Zbog ega Gardnerovu teoriju prihvatiti kao temelj budu eg obrazovanja? Prije svega Gardnerova pretpostavka o postojanju nekoliko inteligencija kod osobe mo e se uzeti za pravovaljanu. To mo da najbolje pokazuje vje tina plesa u ijoj izvedbi interaktivno sudjeluje nekoliko inteligencija. Dok ple emo koristimo se prije svega tjelesno-kinesteti kom inteligencijom, jer se ples sastoji od pokreta tijela. Koristimo se pritom i glazbenom inteligencijom, jer te pokrete radimo prema odre enim tonovima, uglavnom prema odre enoj melodiji neke pjesme. Ovdje mo emo prepoznati i lingvisti ku inteligenciju, jer esto dok ple emo, plesne korake radimo prema pojedinim rije ima u pjesmi. U plesu se nadalje koristimo i logi ko-matemati kom inteligencijom jer brojimo na e korake, kako bi stvorili koreografiju, ali i prostornom inteligencijom na temelju koje te korake raspore ujemo unutar odre enog prostora, u ovom slu aju na pozornici ili mjestu na kojem ple emo. Zastupljene su ovdje i interpersonalna i intrapersonalna inteligencija i to na na in da prva dominira izme u publike i plesa a, a druga kod samog plesa a koji plesom iskazuje svoje emocije i svoje unutarnje stanje. O prirodoslovnoj inteligenciji koja se javlja prilikom plesa ovdje i ne mo emo ba govoriti, jedino ukoliko se ne radi u sve popularnijim izvedbama plesova s5

ivotinjama, ili o plesu koji se izvodi u prirodi ili s rekvizitima preuzetim iz prirode. Ovim primjerom plesa, opravdali smo Gardnerovu teoriju o postojanju nekoliko inteligencija kod osobe, koje djeluju interaktivno i koje su neodvojive jedna od druge. Kako ovu teoriju uklopiti u nastavu i nastavu prilagoditi na na in da se kod na ih u enika aktiviraju sve postoje e inteligencije? Svjesni smo prije svega mana na eg obrazovnog sustava, kojemu je prema mom osobnom mi ljenju glavni krivac nametnuta satnica i pridavanje ve e va nosti pojedinim predmetima. Ovdje govorim o nametnutoj satnici u osnovno kolskom obrazovanju, u kojemu bi se prema mom mi ljenju trebala pru iti jednaka prilika svim predmetima u smislu jednake satnice, jer svaka od ovih Gardnerovih inteligencija svojstvena je pojedinim predmetima s kojim se susre emo u na em osnovno kolskom obrazovanju. Oduvijek sam se pitala zbog ega nastava matematike i likovne umjetnosti nema jednaku satnicu?? Zna i li to da je matematika va nija za na e obrazovanje od likovne umjetnosti? Smatram da se upravo zbog tako nametnute satnice od odre enog sustava na ovo pitanje name e potvrdan odgovor. Nadalje sukladno s tim neke od na ih inteligencija ostaju na odre eni na in zapostavljene i na kraju nedovoljno razvijene. injenica je da je kolski sustav i sami kurikulum zaista te ko, mogu slobodno re i nemogu e promijeniti, pa u odgovor na gore postavljeno pitanje o primjeni ove teorije preuzeti o Rudolfa Steinera, koji je 1964. godine izrekao jednu divnu misao: Nastavni program kojeg napravite nije toliko va an, va no je kakvi ste vi kao osoba. (Armstrong, 2006:26). I zaista na na im u iteljima, nastavnicima i profesorima je da djeluju u skladu s Gardnerovom teorijom i da potaknu u svojoj nastavnoj jedinici sve postoje e inteligencije, kako bi provodili kvalitetnu nastavu i doveli pojedine inteligencije kod u enika do maksimuma. Za provo enje takve nastave potrebna je samo kreativnost, spremnost na promjene, na ne to novo i me usobna suradnja izme u u itelja i u enika. Kako bi potkrijepila ovu tvrdnju uzet u primjer nastavne jedinice iz likovne umjetnosti pod nazivom Osnovne karakteristike goti ke arhitekture. Kako kroz ovu jedinicu potaknuti aktiviranje svih inteligencija koje Gardner navodi kod u enika? Prostornu inteligenciju mo emo potaknuti na na in da od u enika zatra imo vizualno zapa anje karakteristika gori ke arhitekture, koje potom mogu nacrtati. Nadalje mogu je opisati i prepri ati drugima, ali i iskazati svoje mi ljenje o njoj, te smo tim potaknuli tri inteligencije, lingvisti ku, interpersonalnu, ali i intrapersonalnu. Zadatkom da u enici usporede goti ku arhitekturu s romani kom poti emo njihovu logi ko-matemati ku inteligenciju. Primjerima iz glazbene umjetnosti koja se razvija paralelno s arhitekturom, poti emo i glazbenu inteligenciju, a odvo enjem u enika na terensku nastavu u sklopu koje imaju priliku vidjeti odre ene goti ke gra evine, poti emo6

njihovu tjelesno-kinesteti ku, ali i prirodoslovnu inteligenciju. I zaista mo emo zaklju iti da je i bez izmjene kurikuluma mogu e prilagoditi na in provo enja nastave Gardnerovim vi estrukim inteligencijama. POPIS KORI TENE LITERATURE Armstrong, T, (2006) Vi estruke inteligencije u razredu, Educa, Zagreb. Psihologijski rje nik, (1992) ur. Boris Petz, Prosvjeta, Zagreb.

7