Univerzitet u TuzliFilozofski fakultetOdsjek: Bosanski jezik i književnost

Seminarski rad

Predmet: Književna imagologijaTema: Slika Venecije u djelima južnoslavenske književnosti

Mentor: Dr. sc. Vedad Spahić, doc. Student: Emina Hajdarević

2

Uvod

Veza ovih prostora i Venecije počinje se stvarati početkom 13. st. Venecija je u tom

periodu ubrzo stekla potpunu pomorsku prednost i preko Dalmacije i ostalih egejskih otoka

imala bitnog odraza na ove prostore. Dolaskom Turaka interes za ovo područje se naročito

povećava budući da su Turci smatrali Bosnu ( a i druge države) bitnom za dalje napade prema

Mlecima i Ugarima. Egzonimi Venecije nastali na južnoslavenskom prostoru su: Mljetačka,

Mljetok, Mletačka republika, Općina bnetačka; etnonimi su: Mletak, Mleci, Mlijetak,

Mljetak, Mljeci, Bneci; te Venezia i Venetia kao varijante samog imena Venecija. O nazivu

Općina bnetačka saznajemo i korpusa Starih bosanskih tekstova- dokument Sandalja Hranića iz

1423. gdje se govori o sudbini Korota.

Obraćajući pamet našu kolko smo pripravni, i naprijed vele veće pripravni, učiniti stvari ke su

ugodne rečenomu gospodinu dužu i općini bnetačkoj, …mnogo nas je pripravio učiniti onej

stvari koje nam je rekao, i odnijeti od pameti naše izgubljenje grada Kotora.

Sandalj Hranić (1. novembra 1423.) 1

U vezi sa Kotorom i vezom Crne Gore sa Venecijom nastaje prva slika Venecije o kojoj ću govoriti u nastavku rada.

Zanimljivo je šta Nemčić o porijeklu Venecije kaže u svojim Putositnicama:

Pabirci po Veneciji

       Nu i s druge strane zanimao bi me grad taj kao Slavjanina. - Mletke -Veneciju - osnovali su

Slovenci Heneti ili Veneti. Čim oslabi rimsko carstvo pod udarci mača divljih lupežnih naroda

(navlastito njemačkih), otvore se tim i Obarom ili Hunom, svemu svijetu poznatim po nečovječih

svojih djelih, prostrana vrata u Italiju. Oni, razori vši slavni Oglaj (Aquilea), dohrupe u gornju

Italiju do Pada.

1Stari bosanski tekstovi, Mak Dizdar, Sarajevo: Svjetlost, 1997.,str. 191.

3

 -Narod ondašnji, većinom krvi slovenske, i više djelu poljskomu, negoli ratovanju priviknut,

razbježe se kud koji, jedni u gore, a drugi na pobližnje otoke mora sinjega. -I tako se podigne iz

pepela tolikih gradova novi fenič, naime Venecija, koja domala silom i slavom sve oslale

gradove gornje Italije natkrili. -Kažu, da seje prvi kamen tomu gradu metnuo u onom mjestu

Mletaka, koje se još i danas zove Građo. Nu malo pomalo pomiješaše se tu drugi narodi (Grci,

Talijani, Židovi itd.) sa prvobitnimi stanovnici, te isti slavjanski živalj iz duševnoga života

zrinuše, a talijanski tu vladu preote. Čim se poslije sve više slavjanskih gradova pokrajina (Istra,

Dalmacija, strana Arbanije) s Mleci združi, uticalo je opet bez prestanka sve više krvi slavjanske

u žile Mlečani, snaga tjelesna nadtekla je živalj romanski; ali u životu duševnom slavjanština je

u Mlecih za vijeke propala.2

2 www.google.com

4

Gorski Vijenac, Petar Petrović Njegoš

Njegoševa slika Venecije počiva u dijalogu između kneza Rogana i vojvode Draška.

Draško objašnjava knezu kako je bio u Veneciji povodom uzimanja plate u ime oca koji je

iznemoga da sam ode. Platu je Draškov otac zaradio braneći Kotor koji je bio pod Mletačkom

upravom. Za bolje shvatanje Njegoševog opisa Venecije treba navesti osnovne smjernice po

kojima se Njegoš vodio, a to je predočeno u slijedećem citatu: Naravno, ljudi su uvijek govorili o

sebi i o drugima, i pri tome uvijek uspostavljali istu antietničnu poziciju, u kojoj mi

predstavljamo mjeru svih stvari, jer se prema nama određuje ono što je normalno, uobičajeno i

ispravno, dok oni, samim tim što su drugi, zauzimaju mjesto izvan sistema usvojenih normi, jer

su drugačiji od nas, pa kao takvi predstavljaju odstupanje od normalnog, uobičajenog i

ispravnog.3 Mnogo prije pojave imagologije Njegoš je dobro znao recept za stvaranje stereotipa

koji se razvija ne iz jedne već iz niza slika o različim područjima čovjekovog djelovanja. Dijalog

između Draška i Rogana konstruiran je na principu pitanje-odgovor, pa mi se čini da Njegoš vrši

pripremljenu prezentaciju nekog proizvoda kojem nastoji istaći mane. Ta pitanja, parafrazirana,

glase ovako: kakav je tamo narod; kakve su im kuće; kakvo im je imovinsko stanje; kakvi su

domaćini; kakva im je hrana; kakav im je sud; boje li se čega; jesu li junaci; imaju li pjesama,

igara i sl. Na osnovu ovih odgovora konstruiramo sliku Venecije kao mjesta gdje žive ružni,

neiskreni, tašti, djetinjasti, nemoralni i okrutni ljudi. Ono što lika Draška posebno zaprepaštava

jeste odnos prema robovima koji je krajnje nehuman.

Jedni sužnji bjehu prikovani

u putima na velje brodove;

te vozahu po moru brodove;

tu ih ljetnje gorijaše sunce

i davljahu kiše i vremena,

ne mogahu iz veze šenuti,

no, ka pašče kad ga za tor svežeš,

tu čamaju i dnevi i noći.

3 Poststrukturalistička čitanka, Zdenko Lešić, Sarajevo: Buybook, 2003., str. 96.

5

Najgore im, pak, bjehu tavnice

pod dvorove đe dužde stojaše;

u najdublju jamu koju znadeš

nije gore no u njih stojati;

konj hoćaše u njima crknuti,

čovjek pašče tz svezat ne šćaše,

a kamoli čovjeka nesretnjega (…)4

Ovakav odnos prema ljudima za Draška predstavlja odraz kukavičluka.On govori da se

Venecijanci ne bore časno i junački beć da šalju hrabre Dalmatince i Hrvate za njih da se bore. O

ovoj činjenici možemo dobiti informacije iz Šenoine povjestice ( romanu u stihu) Propast

Venecije.

(…) Pred duždev-dvorom stoji stražanin; 

Na silna prsa pao dugi brk, 

Gorostas čovjek, žarka oka, mrk. 

Ej, čije li si kršne majke sin? 

Ta mletački mu biljeg na klobuku, 

Ta mletačka mu puška sja u rukuh, 

Po haljini se Mlečić vojnik kaže. 

Ne biljeg, puška, ruho, sve to laže. 

Ne rodili ga Mleci, dvori sreće, 

Već slavski krš, već ropstvo, bijeda, nužda, 

Dalmatin vojnik čuva Velje vijeće, 

Manina čuva, Mletkom svijetlog dužda. 

Ta takovu mu daše zapovijed, 

Gorostas čovjek, golubinja duša, 

Glavara svoga vazda vjerno sluša. 

U silni zvonik upro mrki gled, 

Pa onda dalje crnim okom krene(…)

4 Gorski vijenac, Petar Petrović Njegoš, Zagreb: Prosvjeta, 1967., str.69.

6

Vjekovitoga ropstva diso dah, 

Svu slavu gradila je tuđom krvi; 

A vlastit puk joj—slavni, bijedni crvi.  5

Budući da je karneval u Veneciji u svojim ranim danima ( 11. st.) znao trajati i do dva mjeseca,

Njegoš nije mogao zaobići ovu pojavu. Vojvoda Draško spominje maškare, te se zgraža nad

izgledom kostima i općom neozbiljnošću koja nastane za vrijeme karnevala. Draškov opis,

ukratko, odgovara stavu da je Venecija sva u nedostacima kako morala, hrabrosti, hrane koja bi

zadovoljila njegov apetit, pjesme, humanosti i td. Njegoš vrlo vješto potura paradoks koji vlada

u Veneciji- to je mjesto gdje se robovi zvjerski muče, a istovremeno mjesto gdje se odrasli

ponašaju kao djeca slaveći i maskirajući će. Čini se da je taj nedostatak upravo ono slavensko što

je po Nemčiću nestalo u Veneciji, a i sam Njegoš kaže: Đe se gusle u kuću ne čuju, tu je mrtva i

kuća i ljudi.6 ili što bi Šenoa o ispraznosti rekao: Ko sjajna školjka prazna, bez života7.

Tražeći podatke o Veneciji u epskim pjesmama našla sam "Leksikon epskih gradova na

CD-ROM-u" (Izvod iz tabelarnog prikaza zastupljenosti gradova u hrišćanskim i muslimanskim

epskim pjesmama na b/h/s jeziku.) od Dr. Mirjane Detelić. Ona nudi spisak atributa koji su

najčešće dolazili uz ime Venecija u epskim pjesmama, a ti atributi su slijedeći: grad, bijeli grad,

cvijet od gradova, bijeli, pitomi, latinski, široki, duboki, bogati, pleteni, prokleti, kleti, u moru

debelu, latinski pleteni, cvijet od gradova,latinski pitomi,…

Oj Boga ti, od Beča ćesare, / Zašt' da pustiš' Mletke i Taliju, / Talija je tvoja potkućnica, / Mleci

su ti cvijet od gradova, / Sva Istrija, zemlja Dalmacija (Vuk VIII, 43: 51-57; SM 64 ) 8

Vino pilo trideset Brđana / U Mljetoku, gradu bijelome / Među njima od Mljetoka kralje (KH II, 73: 1-3)9

5 www.google.com

6 Gorski vijenac, Petar Petrović Njegoš, Zagreb: Prosvjeta, 1967., str.76.

7 www.google.com

8 Vuk II-IV - Vuk Stefanović Karadžić, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića

Karadžića 1864-1964, “Prosveta”, Sabrana dela Vuka Karadžića, knj. 5-7, Beograd, 1986-1988.

9 KH I-II- Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, I-II, sabrao Kosta Herman, Sarajevo, 1933.

7

Glavu snese do tvrdih Mljetaka (KH I, 21:571)10

Pa je teško kavzi dževap dati / U Latinskom Mletku pletenome (Vuk II, 87: 21, 22)11

Lahko je bilo primijetiti da slika o Veneciji leži na opozicijama siromašno-bogato ( Bogatijeh

bješe pogolemo;(…)/Svi nuglovi punani praznovah12), lijepo-ružno ( Bješe, brate, dosta

lijepijeh,/ a grdnijeh deset putah više13), raskoš, sjaj-smrad ( Bjehu kuće na svjet divota (…)/

smrad veliki i teška zapara)14, svirepost, strogost-karneval, zabava ( Pod ovim arkadami se je

u vrijeme skupnovla-darstva samo plemstvo slobodno i šetalo, -citadinom, to jest građanom i

drugim kastam, kojim je kob uskratila biti upisanim u zlatnoj knjizi, bijaše šetnja zabranjena! )15.

Tvrđava, Meša Selimović

Potvrdu ovih opozicija možemo dobiti u odlomku Tvrđave Meše Selimovića Smrt u

Venediku. Za Šehagu Venecija je raj na zemlji, Venedik je kao čipka, govorio je, građen za

uživanje, spreman na razumijevanje.16 Ovoj izjavi lik Ahmed Šabo suprotstavlja opis smrada,

magle i sirotinje. Šehagina slika je ona sa razglednice: Ima bogataša, ali nema sirotinje; Ima

zatvora, ali nema mučilišta.17 Lik Šabe kao da vrši dekonstrukciju tih izjava, te govori o pravom

stanju u Veneciji: Ima bogataša, zato ima sirotinje.18 Naravno, nijedna od ovih slika nije prava,

ali unutar djela one tako funkcioniraju.

10 KH I-II- Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, I-II, sabrao Kosta Herman, Sarajevo, 1933.

11 Vuk II-IV - Vuk Stefanović Karadžić, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića

Karadžića 1864-1964, “Prosveta”, Sabrana dela Vuka Karadžića, knj. 5-7, Beograd, 1986-1988.12 Gorski vijenac, Petar Petrović Njegoš, Zagreb: Prosvjeta, 1967., str. 70.

13 Gorski vijenac, Petar Petrović Njegoš, Zagreb: Prosvjeta, 1967., str. 69.

14 Gorski vijenac, Petar Petrović Njegoš, Zagreb: Prosvjeta, 1967., str.70.

15 Nemčić, Putositnice16Tvrđava, Mehmed-Meša Selimović, Sarajevo: Svjetlost, 2000., str. 298.17 Tvrđava, Mehmed-Meša Selimović, Sarajevo: Svjetlost, 2000., str. 29818 Tvrđava, Mehmed-Meša Selimović, Sarajevo: Svjetlost, 2000., str. 299.

8

I u ovom odlomku spominje se karneval, za Ahmeda Šabu sredstvo za bijeg od

svakidašnjice: Žure da se uzluduju, kao da ih sutra čeka zatvor.19 Sam naziv Smrt u Venediku je

reminiscencija na roman Tomasa Mana Smrt u Veneciji. Uspoređujući Manovo viđenje Venecije

sa Njegoševim i Selimoviećvim, moram reći da ništa ne zaostaju za evropskim standardima

( barem kad se tiče stvaranje stereotipa). Man, kao i Njegoš i Selimović, piše o Veneciji kao

mjestu šarenila, tjeskobe i smrada, međutim, Man ostavlja na nas jači utisak jer on gradi slike na

pojedinostima, posmatra pokrete, odjeću, sitne detalje. Njegova slika Venecije je disharmonična

(kreštavi glas mornara), disproporcionalna ( nahereni šešir), po svemu suprotna od ozbiljnog

Aschembacha. Tek na kraju Man donosi zadnju riječ o Veneciji- umiljata i sumnjiva ljepotica.

Zapiši, molim te, Jasmin Imamović

Treba nešto reći i o slici Venecije u romanu J. Imamovića Zapiši, molim te. Od slika djelo

ne donosi ništa novo, samo potvrđuje ustaljene stereotipe te donosi neke nove u vezi sa

Bošnjanima. U pokušaju da kontrast između Venecijanskih i Bošnjačkih običaja bude jači,

Imamović djeluje na planu sopstvene slike, pa tako piše pun romantičnog ozračja: Mi se

smatramo dobrim ljudima, zapad nas smatra patarenima, a istok babunima(…) Šta bi se

dogodilo kad bi saznali da u Bosni nije običaj uzimati ženu radi miraza, nego radi ljubavi,

ljepote, ugleda ili znamenitosti njene porodice?20 Imamović opisuje Veneciju kao mjesto sa

kitnjastim fasadama, preukrašenim dvoranama, mostovima, trgovima,… Dalje, u Njegoševom

duhu govori o mletačkim zatvorima i inkviziciji: O mletačkim zatvorima i inkviziciji slušao sam

mnogo. Čovjeka pretuku, polome, ubace u vlažnu tamnicu i zaborave. Poslije ga samo mrtvog

iznesu, zavežu za kamen i bace u kanal.21 Nasuprot ovakvoj okrutnosti, u Veneciji vlada

putenost, eros koji se najbolje oslikava u liku Julije Bele (Julija je bila žedna i gladna ljubavi .

Ljubila me toliko pohotno da sam se na momenta skoro prepao od njenih uzdisaja.)22 koja nosi,

naprosto očekivano ime neke Italijanke, Julija, pa još uz to Bela ( na italijanskom znači lijepa).

Uz Belu osim užitka dolaze i neprilike inkvizitora ( o špijunaži i venecijanskom strahu od

19 Tvrđava, Mehmed-Meša Selimović, Sarajevo: Svjetlost, 2000., str. 298

20 Zapiši, molim te, Jasmin Imamović21 Zapiši, molim te, Jasmin Imamović22 Zapiši, molim te, Jasmin Imamović

9

špijuna govori i Njegoš) koji presreću ljude po putu, zarobljavaju i kažnjavaju. Naravno, ni ovaj

put karneval nije zaobiđen: Dok su maskirani rade sve suprotno svojim zakonima i moralnim

normama.23 I Imamović, kao i ostali, napominje kako u Veneciji mogu dobro živjeti samo

bogati. O bogatoj i beskrupuloznoj gospodi govori i Irfan Horozović u romanu Imotski kadija.

Mleci kupuju ljude, rade sa njih šta hoće, odnose se prema njima kao prema životinjama, i ovdje

su nemoralni i bahati.

Zaključak

Za kraj bih izdvojila ponovo citat iz Nemčićevih Putositnica:

Jedan franceski putnik (Edgar Ouinet) opisuje Mletke veoma istinito, kad kaže: »Mleci su

azijatski i arapski, zajedno i bizantinski, gotički, lubardeski; nu istočni značaj pretežniji je i bez

njega ostali bi Mleci nerazumljivi. Brodovi skupnovladarstva prinašali su stil i prilike sviju

podneblja kući: kupolu Bizanta, šiljati svod Muhameda, čatrnju pustoši. - Varoši ovoj ništa ne

priliči na kopnu, ona je iz mora pronikla, fantastički, ko valovi peloponeskog Đove: Islam,

kršćanstvo, sve se zajedno očituje na ovom mjestu obrambe.

I u Nemčićevim riječima Venecija ostaje kao mjesto gdje su suprotnosti sjedinjene, gdje se

prožimaju razni utjecaju kojima je rezultiralo šarenilom i lepršavošću koja vlada u Veneciji. Čini

se da koliko god se o Veneciji govorilo u lošem kontekstu , ona ipak ostaje mistično mjesto, za

naše prostore, čak i egzotično, mjesto gdje se dešavaju romantične ljubavi, prva putovanja i sl. U

današnjem pogledu na Veneciju van književnosti čini mi se da se jedino predstava o smradu i

karnevalu zadržala, te pridodana je nova- ona o Veneciji kao mjestu koje naš džep ne može

podnijeti.

Treba reći da ogledajući se u Veneciji može se skrojiti slika o nama samima, aona bi

otprilike ovako bila skicirana: Mi smo gorostasi, Oni su slabići; Mi smo pravedni, Oni su

nepravedni; Mi smo dobrodušni, Oni su proračunati; Mi smo moralni, Oni su nemoralni, Mi smo

hrabri, Oni su kikavice, Mi smo humani, Oni su krvnici. Međutim, po Njegošu ni Venecija nije

ostala dužna, pa se tamo pitaju jedu li ljude u Bosni.

23 Zapiši, molim te, Jasmin Imamović

10

Sadržaj

Uvod........................................................................................................ 2

Gorski Vijenac, Petar Petrović Njegoš....................................................4

Tvrđava, Meša Selimović.........................................................................7

Zapiši, molim te, Jasmin Imamović..........................................................8

Zaključak..................................................................................................9

Sadržaj...................................................................................................10

11