vasovic - teorije konflikata
TRANSCRIPT
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
1/24
!
Mirjana Vasovi!
Fakultet politi"kih nauka
SOCIJALNOPSIHOLO#KA PERSPEKTIVA TUMA$ENJA NASTANKA I
RE#AVANJA ME%UGRUPNIH KONFLIKATA
Rezime
U nastojanjima da se, sa socijalnopsiholo&kog stanovi&ta, objasni fenomen
agresivnih vidova kolektivnog pona&anja, uop&te, i me'ugrupnih konflikata, posebno,
u savremenoj socijalnoj psihologiji mogu!e je pratiti postepeno pomeranje fokusa sa
prete(no individualisti"kih, ka interpersonalnim, a zatim ka intergrupnim,
eksplanatornim modelima, &to samo delimi"no proisti"e iz izbora osnovne jedinice
analize. Imaju!i u vidu osnovnu podelu socijalnopsiholo&kih teorija konflikata na
individualisti!ke i grupne, koju nude Tajfel i sar. (1972; 1979, 1981) u radu
prikazujemo osnovne postavke nekoliko najuticajnijih socijalnopsiholo&kih teorija
konflikata koje mo(emo svrstati u jedan odnosno drugi pristup. Prikazujemo
najva(nije postavke ovih modela, i vodimo raspravu o njihovim preimu!stvima i
nedostatnostima u poku&ajima obja&njavanja ovih slo(enihg dru&tvenih fenomena.
Posebno se bavimo primenljivo&!u ovih modela na tuma"enje savremenih
me'uetni"kih sukoba, kao i na implikacije koje se mogu izvu!i kada je re" o
socijalnopsiholo&kim uslovima i strategijama njihovog re&avanja (u okviru procesamedijacije i pregovaranja).
Pojam grupe i me!ugrupnog pona"anja u socijalnoj psihologiji
Socijalni psiholozi su uvek bili zainteresovani za istra(ivanje grupnog
pona&anja, a posebno me'ugrupnih konflikata. Ovo interesovanje, me'utim, ako
pratimo istoriju psihologije kao nauke, imalo je svoje plime i oseke. U periodima
dru&tvenog mira i spokoja slabila je pa(nja usmerena na psihologiju grupa; kao &to
su turbulentna socijalna vremena - periodi dru&tvenih nemira, sukoba i destrukcije
redovno obnavljali, tek donekle zamrli, interes za prou"avanje kolektivnih vidova
agresivnog pona&anja, na makro nivou. Ovakva istorijska i istra(iva"ka logika
uslovila je da se psihologija, u celini, znatno vi&e bavila fenomenima grupnog
neprijateljstva i animoziteta, nadmetanja i nasilja, nego saradnjom i harmonijom.
Ovakvu tendenciju u nauci o grupama dobro je opisao #tajner (Steiner, 1974)
pretpostavljaju!i je, "ak, kao zakonitu pravilnost dru&tvenog (ivota: Su&tina stvari je
u tome da kada je dru&tvo u stanju mira, i kada tek nekoliko pogre&no usmerenih
devijantnih osoba naru&ava na&e spokojstvo, mi svoju pa(nju usredsre'ujemo napojedince ili na velike organizacije. Ali, kada se mno&tvo malih dru&tvenih segmenata
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
2/24
#
na'e u me'usobnom kompetitivnom odnosu, na&a pa(nja se preme&ta na jedinice
srednjeg nivoa, &to !e re!i, na grupe (Steiner, 1974:105; prema W. J. Harrod, B. K.
Welch, & J. Kushkowski, 2009). Mada drugi istra(iva"i nisu priznavali ovu vezu kao u
potpunosti linearnu, podela na individualisti"ki i grupni pristup u domenu istra(ivanja
psihologije grupe, ostala je u socijalnoj psihologiji i danas jedna od osnovnih
karakteristika teorijskih poku&aja da se objasne grupni, posebno konfliktni, aspekti
pona&anja.
Najva(nija razlika izme'u ova dva pristupa tuma"enju grupnog (i
me'ugrupnog) pona&anja sastoji se u tome &to prvi (koji je istorijski prethode!i) traga
za obja&njenjima u li"nim karakteristikama i unutarpsihi"koj dinamici pojedinca, dok
potonji posmatra pojedinca kao neodvojivi deo &ireg socijalnog sistema kojem
pripada bilo da je re" o maloj grupi, organizaciji, velikoj dru&tvenoj grupi,
dru&tvenom sistemu u celini ili zajednici date kulture. Stvarno ili zami&ljeno prisustvodrugih- koji mogu biti "lanovi sopstvene ili tu'inske grupe tj. dati dru"tveni
kontekst, mora nu(no da se uzme u razmatranje prilikom poku&aja psiholo&kog
obja&njavanja i predvi'anja, kako razli"itih vidova individualnog postupanja, tako i
kolektivnih akcija.
Najistaknutiji predstavnik individualisti"kog pristupa u istoriji socijalne
psihologije grupa bio je ameri"ki psiholog Flojd Olport (Allport, 1924). On je su&tinu
svog shvatanja sa(eo u postavci da nema psihologije grupa koje u osnovi i u
potpunosti nije psihologija pojedinca" (1924:6). Pojedinac je, po njemu, taj koji "ini
osnovnu psiholo&ku realnost, dok je grupa tek pojmovni konstrukt; samokonvencionalan naziv koji ozna"ava ishode niza interpersonalnih procesa i odnosa
koji se odigravaju u nekoj skupini ljudi. Sledbenici ove tradicije usmeravaju pa(nju
prvenstveno na unutarpsihi"ku dinamiku pojedinca, njegove crte li"nosti, i
interpersonalne odnose unutar malih grupa, a zaklju"ke o bazi"nim i univerzalnim
principima ljudskog socijalnog delovanja izvla"e iz nalaza laboratorijskih
eksperimenata ili anketnih istra(ivanja, na ograni"enim populacijama. Oni smatraju
da se uo"ene pravilnosti pona&anja pojedinaca u malim grupama, budu!i da su
univerzalnog karaktera, mogu primeniti i na &irok spektar dru&tvenih situacija i
populacija,&to podrazumeva i njihovu primenu na me
'ugrupne odnose na
agregatnom, makro ili societalnom nivou.
Najradikalnija kritika ovakvog poimanja i tuma"enja grupnog pona&anja
posebno kada se imaju u vidu obja&njenja grupne kompeticije i kooperacije - do&la je
iz redova zastupnika kognitivisti"ke (ge&talt, odnosno fenomenolo&ke ili
konstruktivisti"ke) struje u psihologiji. Njeni istaknuti ameri"ki predstavnici bili su #erif
i A&(Sherif, Ash), a u evropskoj socijalnoj psihologiji, Turner i Tajfel (Turner, Tajfel).
Kritika je ciljala kako na osnovni metodolo&ki pristup, tako i na neke od otvorenih ili
prikrivenih implikacija individualisti"ke perspektive kao &to su: poricanje da i grupa
(ne samo pojedinac) ima sopstvenu psiholo&ku realnost; pogre&no shvatanjegrupnih procesa kao ne"ega &to je suprotstavljeno individualnoj racionalnosti; i
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
3/24
$
prou"avanje pona&anja malih skupova pojedinca izolovano od &ire socijalne realnosti
(eksperimenti u socijalnom vakuumu). Sve ovo ishodilo je teorijama me'ugrupnih
odnosa i konflikata koje je bilo te&ko osmisliti u stvarnosti i primeniti u konkretnom
socijalnom kontekstu. Teorije koje su se oslanjale na individualisti"ka odre'enja
grupe i grupnog pona&anja nisu mogle da objasne kolektivne vidove agresivnog
pona&anja kod kojih nije re" samo o umno(avanju prostih interpersonalnih mr(nji,
ve! o pona&anju jednog pojedinca prema drugom pojedincu kao prema pripadniku
druge vrste - one za koju se smatra da uop&te ne pripada ljudskom rodu.
Od individualisti#kih ka grupnim teorijama me!ugrupnih konflikta
Razli"iti poku&aji odre'enja pojma grupe doticala su se &ire debate o tome
koliko je klasi"na socijalna psihologija (bila) zaista 'socijalna' (videti:Tajfel, 1981, str.
41 i dalje). Drugim re"ima, ona se svodi na pitanje da li je mogu!e modele i
zakonitosti individualnog i interpersonalnog pona&anja, bez ostatka, primeniti na
obja&njenje socijalnog pona&anja ljudi na nivou velikih dru&tvenih grupa, tj. na
societalnom nivou. Ova rasprava dovela je do toga da se u savremenoj (pre svega,
evropskoj) socijalnoj psihologiji uspostavi bitna razlika izme'u interpersonalnog i
intergrupnog pona&anja, te da se pretpostavi da izme'u ovih vidova socijalnog
pona&anja (i njihovog obja&njavanja) ne postoji kontinuitet, ve! diskontinuitet. To
zna"i da nije mogu!e generalizovati obja&njenja sa jednog na drugi nivo analize.
Ovakav zaokret uticao je, nadalje, na promenu ugla posmatranja i tuma"enja brojnih
grupnih fenomena: izme'u ostalih, onih kojima se ovde bavimo, a to su integrupna
kooperacija i kompeticija, grupne predrasude i stereotipi i (me'u)grupni konflikti.
Pra!enje evolucije koja se, od 60- tih pa nadalje, odvija u akademskim
socijalnopsiholo&kim teorijama i istra(ivanjima me'ugrupnih konflikata ima posebnu
va(nost za dana&nju praksu njihovog re&avanja. Naime, neki istra(iva"i s pravom
upozoravaju da u ovoj oblasti (posebno, kada je re" o poku&ajima re&avanja tzv.
tvrdokornih etni"kih i internacionalnih konflikata, na terenu) danas postoji veliki jaz
izme'u teorije i prakse. Mnogi dana&nji prakti"ari jo&uvek se oslanjaju na klasi"ne,
nekada veoma uticajne, socijalnopsiholo&ke teorije konflikata (kao &to je klasi"na
Olportova teorija o predrasudama, Adornova teorija autoritarne li"nosti, odnosno
teorija socijalnog kontakta). Rukovo'eni njihovim postulatima oni planiraju prakti"ne
strategije pregovaranja i pomirenja, mada su ovi, u me'uvremenu, bili podvrgnuti
ozbiljnoj akademskoj kritici i do(iveli zna"ajne teorijske transformacije (Cuhadar and
Dayton, 2011).
U procesu razvoja glavnih teorija moderne socijalne psihologije koje su
usmeravale prou"avanja agresivnih vidova grupnog pona&anja, uop&te, i
me'ugrupnih konflikata posebno, mo(emo, ustvari, pratiti postepeno pomeranje
fokusa od individualisti"kih ka interpersonalnim, a zatim ka intergrupnim
teorijama. Ovom nizu ne pripadaju teorije koje tragaju za korenima socijalnihkonflikata u evolucionoj pro&losti na&e vrste, tj. one koje nastoje da izvuku zaklju"ke
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
4/24
%
o motivima socijalnog pona&anja ljudi na osnovu posmatranja i izu"avanja
(ivotinjskog sveta. Klasi"ne) i moderne etolo&ke teorije (teorije evolucione biologije)
koje se naj"e&!e vezuju za Konrada Lorenca (Lorenz, 1967) postavile su nekoliko
klju"nih pitanja, zna"ajnih sa stanovi&ta prou"avanja pona&anja ljudi uop&te: ona su
se odnosila na njegovu fiziolo&ku osnovu, razvojne faktore u okviru individualnog
(ivotnog ciklusa (nature or nurture), funkcionalnost u nastojanju pojedinca da
pove!a svoju mo! pre(ivljavanja i reprodukcije, kao i na faktore njegovog
filogenetskog razvitka (adaptivnu vrednost na nivou vrste) (Crook, 1972). Kada je re"
o agresivnom pona&anju, ove klasi"ne teorije, kao i ve!ina njihovih savremenih
nastavlja"a, bavile su se najvi&e ulogom uro'enog instinkta agresije kao pokreta"a
neprijateljskih i destruktivnih impulsa ljudi u odnosu na pripadnike svoje i tu'inske
vrste. Me'utim, pod uticajem argumentovanih kritika1 one su morale da priznaju
"injenicu da se pojedin"evo pona&anje razvija velikim delom pod uticajem socijalnog
okru(enja, odnosno ne samo mehanizmom genetske ve! i socijalne selekcije, te danjegovo razumevanje zahteva i analizu socijalnih procesa koji se odigravaju u okviru
grupa kojima pripadamo.
Op&te je poznato da se kod Frojda (u pojedinim fazama razvoja
psihoanaliti"ke teorije) mogu prona!i elementi ovakvog instinktivisti"kog pristupa
tuma"enju ljudske agresivnosti koji se odnosi ne samo na individualni, ve! i na
makro nivo. Nezavisan instinkt agresije predstavljao za Frojda izraz univerzalnog
principa Tanatosa te(nje ka smrti i vra!anju u prvobitno stanje sveop&te ravnote(e.
Me'utim, isto tako je ta"no da su Frojdove ideje (izvedene u sklopu psihologije
grupe) "esto prikazivane pojednostavljeno i da se po pravilu previ'ao njegov
doprinos tuma"enju socijalne evolucije ljudske agresivnosti i dru&tvenih sukoba.
Tajfel (1972) uo"ava dve klju"ne ideje Frojdove psihologije me'ugrupnih odnosa: o
neizbe"nosti ose!anja neprijateljstva prema tu'inskoj grupi, i o funkcionalnosti tog
neprijateljstva za odr(anje grupe.2 Prema Frojdu (po tuma"enju Tajfela)
ambivalentnost emocionalnih porodi"nih veza prenosi se na grupnu povezanost, bilo
u formi identifikacije sa vo'om ili delimi"ne identifikacije sa onima kojima je zajedni"ki
isti lider i stoga isti grupni identitet. Sa uvek-prisutnim neprijateljstvom koje "ini
sastavni deo tih emocionalnih veza mora se iza!i na kraj, na ovaj ili onaj na"in. Po&to
li"na i socijalna kontrola ose!anja krivice spre"ava izra(avanje agresije prema njenimdirektnim objektima, izlaz se nalazi u nepripadni"kim grupama (isto, str.406). Neke
!&'()(*+ ,- ,+. /'+ ,0+12. 3453,(6+ 52 )3 42 5(,- /'(72'53 /'3-82026+ ,39(:2653 /352;25:+ 6:-4( . )+ 42 ,-
,/+*-62)(05+ /'('34+. ):< 5(,- /340'15-)+ +7/('(:,*3: /'30+'(34(527,*2 )+3'(:2 ?(17-542 @'3:42 73A+ B()( 52 (,)( 528(5 (C63A+52 *'()(9(. *23 (54(0(4-26(,)(8*2. 352.
/'+72 D2:E+6-. ,24'A( 5+*+ *6:-85+ (4+:+ ,20'+7+5(> )+3'(:2 7+F-1'-/5(> *35E6(*2)2 *3:+ (6-,)'-:+ ,6+4+G( 9()2)
(C 4+62 HI(0(6(C29(:2 ( 5:+52 5+C243036:,)02J K!L$MNO JP0+* :+ 731-G+ 4'A2)( 52 3*-/- C5282:25 B'3: 6:-4( *3:( ,+
036+ ,0+ 43)6+ 43* 52 4'-13: ,)'25( /3,)3:+ 5+*( 4'-1( 6:-4( *23 /313452 7+)2 C2 3)03'+53 (,/36:2025:+ 5:(>30+
21'+,(053,)(Q K@'3:4. !L$M. ,
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
5/24
S
od najzna"ajnijih savremenih teorija me'ugrupnih konflikata nastale su upravo kao
derivativi Frojdovih ideja o povezanosti neprijateljstva prema drugima i
unutargrupne solidarnosti, tj. o zakonitosti pomeranja agresije na nepripadni"ku
grupu i ulozi koju taj mehanizam ima za ja"anje grupnog identiteta i kohezije.
Me'utim, Frojdova teorija me'ugrupnih odnosa je ipak u osnovi ostala
individualisti"ka (i utoliko nedostatna) u tom smislu &to predstavlja jednostavno
preno&enje modela individualne psihologije i interpersonalnih odnosa na psihologiju
grupe i me'ugrupnih odnosa. Pri tom, ona pretpostavlja da se emocionalna osnova
me'ugrupnih sukoba stvara daleko pre nego &to su ti sukobi zapo"eli, da je
povezana sa iracionalnim procesima i, &to je najproblemati"nije, da ostaje
nepromenjena uprkos socijalnim i kulturnim promenama, odnosno da deluje
nezavisno od toga kakva je priroda realnih socijalnoekonomskih, ideolo&kih,
istorijskih i kulturnih odnosa izme'u grupa ljudi (Tajfel, isto, str. 408).
Imaju!i u vidu ovu osnovnu podelu socijalnopsiholo&kih teorija na
individualisti!ke i grupne mo(emo opisati osnovne postavke nekoliko najuticajnijih
teorija konflikata u istoriji socijalne psihologije. Izne!emo, sasvim ukratko, osnovne
postavke ovih teorija konflikata, eventualna preimu!stva koja nude i kritike kojima su
podvrgnute. Me'utim, naglasak stavljamo na njihovu primenljivost u obja&njavanju
nastanka realnih dru&tvenih (pre svega me'uetni"kih) sukoba u savremenom svetu,
kao i na implikacije u pogledu uslova njihovog re&avanja, odnosno procesa
medijacije i pregovaranja.
Individualisti#ke teorije konflikata
Posledica radikalne Olportove individualisti"ke pretpostavke u psihologiji
grupe bila je da su socijalni psiholozi, posebno severnoameri"ki, dugo ispoljavali
tendenciju da sve grupne procese redukuju na psiholo&ko funkcionisanje pojedinca.
Tako je individualisti"ko polazi&te, koje karakteri&e i mnoge dana&nje poku&aje
obja&njavanja i re&avanja grupnih konflikata, prvenstveni interes usmeravalo na
procese koji se odigravaju unutar pojedinca; to zna"i, na sve one unutarpsihi"ke
procese za koje se smatra predisponiraju neku osobu da ispoljava agresivnost i
netoleranciju uop&te, pa sledstveno tome, i netolerantnost, odnosno nasilno
pona&anje prema pripadnicima drugih socijalnih grupa. Ovakva tuma"enja
me'ugrupnih konflikata stavljaju naglasak na li!nostpojedinca (njegove personalne
karakteristike) i/ili na emocionalnu osnovu agresivnosti (&to implicira njeno
iracionalno ishodi&te). Glavni interes postoji za otkrivanje op&teva(e!ih psiholo&kih
zakonitosti kojima se mo(e tuma"iti agresivno pona&anje, kao i na razlikama koje, u
tom pogledu, postoje izme'u pojedinaca. Osnovno pitanje od kojih ove teorije
konflikata polaze jeste da li postoji osoben tip li"nosti predisponiran za ispoljavanje
predrasuda, mr(nje i nasilje prema pripadnicima drugih grupa? Drugu vrstu unutar
istog individualisti"kog korpusa "ine one teorije me'ugrupnih konflikata koje ih
posmatraju iz vizure interpersonalnog pona&anja. Razlika je u tome &to se fokuspomera na aktuelnu dinamiku interpersonalnih odnosa, odnosno psiholo&ke procese
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
6/24
T
koji se odigravaju unutar grupe, izme'u dva ili vi&e pojedinaca koji su, nekim
slu"ajem, njeni pripadnici. Takva tuma"enja, tako'e, polaze od ambicije da opi&u
univerzalne psiholo&ke procese i utvrde zakonitosti koje uslovljavaju agresivno
pona&anje pojedinca - nezavisno od #ireg socijalnog konteksta (Tajfel, 1978).
Naravno, postoji pretpostavka da socijalni kontekst i interakcija uti"u na ove
procese, ali samo u tom smislu &to dru&tvo pru(a niz razli"itih okolnosti u okviru kojih
se bazi"ni zakoni indvidualne motivacije ili kognicije jednoobrazno odvijaju (isto,
str. 403). Pojedinac (sam ili u interakciji sa drugim pojedincima) jeste osnovna
jedinica analize. U Frojdovoj tradiciji, za ove teorijekarakteristi"anjepoku&aj da se
psiholo&ke zakonitosti sukoba prenesu sa interpersonalnog na me'ugrupno
pona&anje. Konflikti izme'u velikih dru&tvenih grupa posmatraju se kao jednostavna
transmisija unutarindividualnih i me'uindividualnih procesa. Moglo bi se re!i,
sledstveno tome, da se uzroci me'ugrupnih konflikata na &irokom dru&tvenom planu
tuma"e iz klini"ke perspektive, i smatraju manifestacijama psiholo&kih poreme!ajana individualnom planu.
Autoritarnost kao predispozicija me$ugrupne netolerancije i nasilja
Najpoznatiju teoriju grupnih sukoba u "ijem je sredi&tu pojam li!nosti koja nosi
u sebi psiholo&ku predispoziciju za me'ugrupnu netoleranciju i na taj na"in
reprodukuje neprijateljstvo prema drugim grupama, formulisali su Adorno i saradnici.
Ova teorija iznedrila je pojam autoritarnog ili etnocentri!kog sindroma li!nosti kojim
je obuhva!eno ne samo generalizovano neprijateljstvo prema manjinskim, stranim ili
nepripadni"kim grupama, ve! i "itav niz drugih karakteristi"nih socijalnih i politi"kih
stavova. Poznata studija "iji su nalazi objavljeni u deluAutoritarna li!nost (Adorno et.
all, 1950) sprovedena je prvobitno sa idejom da se prou"i uticaj monopolskog
kapitalizma (zna"i, socioekonomskog konteksta) na pojavu odre'ene politi"ke
ideologije, u ovom slu"aju - fa&izma (Billig, 1978). Me'utim, kako po svom
istra(iva"kom pristupu, tako i interpretativnom obrascu, autori su lako skliznuli u
psiholo&ki redukcionizam. Njihovo interesovanje je, u su&tini, bilo usmereno nakorene ekstremno desni"arskih stavova i uverenja (etnocentrizam i antisemitske
predrasude), koje su smatrali osnovom kolektivnih oblika nasilja prema Jevrejima,
uo"i i tokom Drugog svetskog rata, a pro&irilo se na op&tije korelate predrasudnosti
prema drugima.
Krajnje obja&njenje razvoja predrasudne li"nosti poduprto je psihoanaliti"kom
argumentacijom: Frojdovim polazi&tem da rani emocionalni odnosi u porodici uti"u na
motive svih vidova kasnijeg socijalnog pona&anja pojedinca. Li"nost koja je
predisponirana za autoritarni etnocentrizam (tj. za prihvatanje ekstremnih politi"kih
ideologija u "ijem je sredi&tu etni"ka netolerancija) nastaje kao rezultat slo(ene
dinamike porodi"nih odnosa i specifi"ne prakse rane socijalizacije u okviru porodice.
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
7/24
R
Sindrom stavova - koji "ine antisemitizam, etnocentrizam i sociopoliti"ki
konzervativizam - povezan je sa na"inima razre&enja ambivalentnog emocionalnog
odnosa deteta prema prvobitnom modelu autoriteta (ocu) i odbrambenim
mehanizmima identifikacije, projekcije i pomeranja agresije kojima se to posti(e.
Kada primenimo Adornov model autoritarne, predrasudne, li"nosti na
obja&njenjenje me'ugrupnih konflikata na &irem dru&tvenom planu, mo(emo izvesti
neke logi"ne pretpostavke i predvi'anja. Naime, mo(emo pretpostaviti da !e se
kulture koje se razlikuju prema preovla'uju!im modelima rane porodi"ne
socijalizacije, razlikovati i prema broju (procentu) etnocentri"kih li"nosti. Kako
autoritarna li"nost, prema Adornu, ispoljava etnocentri"ke obrasce pona&anja u
velikom broju razli"itih situacija, neka dru&tva !e po definiciji biti sklonija
me'ugrupnoj netoleranciji i neprijateljstvu, tj. predisponirana za to da zao&trena
dru&tvena pitanja re&avaju pre sukobima nego pregovaranjem ili saradnjom. #ta vi&e,visok procenat autoritaraca u nekom dru&tvu mo(e uticati na dalje &irenje
autoritarnog etnocentrizma pospe&uju!i poja"ano konformiranje njegovih pripadnika
preovla'uju!im neprijateljskim stavovima prema manjinskim grupama. Na taj na"in,
socio-kulturni faktori slu(e kao posreduju!a veza u kauzalnom lancu koji povezuje
odre'eni modalni tip li"nosti i neprijateljstvo prema nepripadni"kim grupama
(Tajfel, isto, str 411).
Upravo je koncept autoritarnog etnocentrizma bio jedno od najpopularnijih
obja&njenja nastanka me'uetni"kih sukoba na tlu biv&e Jugoslavije (videti: Vasovi!,
1995). Ova koncepcija je bila, delimi"no, oslobo'ena psihodinami"kog konteksta.Polazilo se, naime, od pretpostavke da je tipi"na porodica u okviru tradicionalnog
patrijarhalnog dru&tva, koje se opiralo modernizaciji, predstavljala pogodno tlo za
socijalizaciju autoritarne li"nosti. Visok stepen autoritarnosti u na&em dru&tvu, koji je
konstantno bele(en u istra(ivanjima, tuma"io se modelima vaspitanja u okviru
patrijarhalne porodice (Rot i Havelka, 1973) ili se postuliralo postojanje specifi"nog
nacionalnog karaktera koji se po svojim osobenostima velikim delom poklapa sa
Adornovim modelom autoritarne li"nosti. U sklopu kritike komunisti"kih re(ima, razvoj
autoritarnog obrasca pona&anja pripisivan je, tako'e, nasle'u nedemokratskog
re(ima, tj. autoritarne politi
"ke kulture koja se razvijala u doba socijalizma
(Kuzmanovi!, 1995, Goati, 1991). U nekim novijim radovima koji su se odnosili na
fenomene masovnih me'uetni"kih zlo"ina, provla"i se kontroverzna teza o kulturama
i narodima "iji su pripadnici generalno skloni ispoljavanju etni"ke mr(nje i genocidu (i
onima koji to nisu), "ije je te(i&te na osobenom kolektivnom mentalitetu (Staub,
1999). U svakom slu"aju, ovakva obja&njenja etni"kih sukoba ne dovode u sumnju
tezu da su izvori etnocentrizma, predrasudnosti i me'uetni"ke mr(nje u li"nosti,
odnosno nisu oslobo'ena sistemski ugra'enog individualizma. Mada na razvoj
autoritarne li"nosti uti"e sociokulturni kontekst, ipak je li"nost ta koja se smatra
osnovnom determinantom etnocentri"kih stavova i nedemokratskih ideolo&kih
preferencija koje pospe&uju etni"ku netoleranciju i konflikte.
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
8/24
U
Mada je u daljim socijalnopsiholo&kim istra(ivanjima dokazano postojanje
sindroma autoritarne etnocentri"ke li"nosti, nije dokazana njegova nu(na povezanost
sa izbijanjem me'ugrupnih konflikata. #ta vi&e, empirijska istra(ivanja su pokazala
da u nekim kulturama mo(e postojati velika homogenost dru&tva po pitanju
izra(avanja neprijateljstva prema manjinskim grupama, a da nije ra&iren autoritaran i
etnocentri"ki tip li"nosti (primeri Ju(ne Afrike i SAD) (Pettigrew, 1958). Postoje i
istra(ivanja koja pokazuju da jaka vezanost za sopstvenu etni"ku grupu ne mora
nu(no biti povezana sa izra(avanjem otvorenog neprijateljstva prema drugim
grupama. Neke od najzna"ajnijih teorija predrasudnosti upravo nagla&avaju da
kulturni faktori - kulturne norme, tradicija, istorija me'ugrupnih odnosa, itd. mogu
biti zna"ajniji za javljanje me'ugrupne diskriminacije i me'uetni"kog neprijateljstva
od personalnih. Tako'e, pokazano je da faktori li"nosti uti"u na javljanje
predrasudnosti, pre svega, u dru&tvenoj situaciji u kojoj su odre'ene grupe ve!,
vladaju!im ili ra&irenim ideologijama, obele(ene kao legitimne mete agresije.Postavka o autoritarnoj li"nosti posebno je kritikovana zog svojih klini"kih implikacija,
pretpostavke da je agresivnost proizvod unutarindividualnih patolo&kih stanja.
Osnovni kriti"ki argumenti ne odri"u va(nost individualnopsiholo&kih faktora, pa ni
autoritarnog sindroma li"nosti, u razvoju me'uetni"kog neprijateljstva; ali, tvrdi se da
oni ne mogu da objasne fenomen u celosti, a posebno ne specifi"nosti koje prate
me'ugrupne konflikte u zavisnosti od geografskog prostora, istorijskog perioda,
dru&tvenih i politi"kih okolnosti. Posebna zamerka odnosi se na to da je
psihodinami"ki koncept autoritarne li"nosti suvi&e stati"an kada je re"o obja&njenju
stalno promenljivih me'ugrupnih odnosa u modernom svetu, te da se promene umasovnom ispoljavanju neprijateljstva prema nepripadni"kim grupama bolje mogu
predvideti na osnovu trenutnih socijalnih, ekonomskih i politi"kih uslova koji vladaju u
dru&tvu (Vasovi!, 1995).
Hipoteza o frustraciji kao preduslovu kolektivne agresivnosti
Teorije me'ugrupnih konflikata koje se zasnivaju na hipotezi frustracija-
agresija predstavljaju poku&aj da se izbegne obja&njavanje predrasudnosti i
kolektivnog ispoljavanja agresivnost psihopatolo&kim disfunkcijama li"nosti. Ove
teorije i dalje zadr(avaju psihodinamski okvir (produ
(etak su Frojdove postavke o
pomeranju agresije) ali poku&avaju da preciznije odrede uslove pod kojima
me'ugrupno pona&anje postaje neprijateljsko. Autori teorije, Dolard i saradnici
(Dollard, et all., 1939) i njihovi sledbenici (Berkovic, 1974, 1989; Gurr,1970;
Runciman, 1966) tragali su, u Frojdovom maniru, za obja&njenjenjima me'ugrupnih
konflikata polaze!i od op&tih zakonitosti ljudske motivacije. To zna"i da su, tako'e,
poku&avali da direktno primene zakonitosti individualnog i me'uindividualnog
funkcionisanja na pona&anje velikih dru&tvenih grupa, u "emu se sadr(i njihova
individualisti"ka pogre&ka.
Osnovna pretpostavka ovog pristupa jeste da je neophodan uslov za javljanjeagresivnog pona&anja postojanje frustracije. Kada je pojedinac osuje!en u postizanju
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
9/24
L
svojih ciljeva, zadovoljenju potreba ili ostvarivanju (elja, njegova unutra&nja
ravnote(a biva naru&ena i on do(ivljava neutro&enu energiju kao psihi"ku tenziju
koja se najbolje mo(e olak&ati ispoljavanjem agresivnosti. Agresivnost se prirodno
ispoljava prema uzro"niku frustracije, ali (i to je va(an element ove pretpostavke)
kada on nije dostupan ili postoji mogu!nost neposredne uzvratne reakcije, ona se
preusmerava na alternativne mete; agresija se pomera na sli"ne ili, pak, samo
dostupne ciljeve. Primenjena na grupno pona&anje, ova hipoteza je razvijena u
teoriju (rtvenog jarca prema kojoj pripadnici ve!inske osuje!ene grupe, gotovo po
pravilu, usmeravaju (pomeraju) agresivnost na pripadnike deprivilegovanih,
manjinskih, grupa, posebno u dru&tvenim situacijama kada postoji op&ti konsenzus u
pogledu legitimnosti takve agresije. Ako ovaj mehanizam pomeranja agresije
prihvatimo kao psiholo&ki zakonit i automatski, analiti"arima me'ugrupnih konflikata
ostaje samo da analiziraju dru#tvene okolnosti koje dovode do kolektivnih frustracija.
Smatra se da su ekonomske frustracije posebno pogodan uslov za razvoj kolektivnihneprijateljstava (o "emu svedo"i bujanje etnocentrizma i desni"arskih pokreta u
dru&tvima koja su pogo'ena ekonomskom krizom), mada i spre"enost u ostvarivanju
politi"kih ciljeva predstavlja sna(an izvor masovnih frustracija.
Poku&aji obja&njavanja me'ugrupnih konflikata na makro planu naj"e&!e su
se koristile varijacijom ove hipoteze u vidu tzv. teorije relativne deprivacije. Naime,
primenjena u svom originalnom vidu, hipoteza frustracija-agresija nije mogla da
objasni za&to se ba&odre'ena grupa (ili vrsta grupa) bira kao cilj pomerene agresije,
kao ni to kako individualne frustracije dovode do agresivnosti kao kolektivnog
fenomena (Billig, 1976). Teorija relativne deprivacije bolje obja&njava uslove
nastanka frustracije na kolektivnom planu, u me'usobnim odnosima velikih
dru&venih grupa, kao i socijalnu logiku po kojem se biraju mete agresije. Ova
varijacija frustrativne hipoteze polazi od stanovi&ta da stepen frustracije zavisi od
stepena do(ivljene deprivacije, &to je subjektivan i relativan ose!aj. Ljudi mogu biti
subjektivno deprivirani u odnosu na svoja o"ekivanja, "ak i kada objektivni posmatra"
nije u mogu!nosti da zaklju"i da oni imaju neke nezadovoljene potrebe (Gurr, 1970,
s. 24). Pojam relativne deprivacije, teorijski, odnosi se na ose!anje ljudi da su, u
odnosu na druge ljude (ili grupe ljudi) uskra!eni za (eljeni objekat ili cilj, odnosno da
u tom smislu postoji jaz izme'u o"ekivanog i realnog stanja stvari (Dollard et all.,1939; Berkowitz, 1972). Primenjuju!i ovo tuma"enje, tj. stavljaju!i naglasak napercepciju deprivacije(subjektivni do(ivljaj depriviranosti pojedinih dru&tvenih grupa)
Ted Gurr (1970) je, na primer, analizirao uslove pod kojima raste verovatno!a
izbijanja socijalnih socijalnih revolucija i zaklju"io da se to de&ava pod uslovima ne
objektivnog siroma&tva ve!izneverenih o"ekivanja masa.
Modifikacijom prvobitne hipoteze odba"ena je njena psihodinami"ka i
isklju"ivo emocionalna osnova, a prihva!eno je stanovi&te da frustracija proizvodi
samo spremnost za agresiju, ali da !e se ona otvoreno ispoljiti u me'ugrupnim
odnosima samo pod odre'enim uslovima; ove uslove odre'uje opa(anje
karakteristika ciljne grupe, kao i procena uzroka ukupne dru&tvene situacije.
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
10/24
!M
Kolektivne frustracije nastaju "esto kao posledica me'usobnog upore'ivanja grupa i
tuma"enja uo"enih razlika i/ili neispunjenih o"ekivanja. Re"ju, to nije automatski
proces pra(njenja tenzije, tj. ne dolazi do automatskog prelivanja masovnih
frustracija u masovnu agresivnost ve! je ona posredovana ra&irenim socijalnim
uverenjima i interpretacijama.Umesto hidrauli"nog mehanizma akumuliranja tenzije
i prelivanja agresije pretpostavlja se postojanje racionalizacije grupnog
nezadovoljstva i ideologizacijeagresivnosti. Kasnije studije bavile su se ulogom koju
ima svest o legitimnosti ispoljavanja agresije koji je klju"an za razumevanje uslova
izbijanja me'ugrupnih konflikata:svest o legitimnosti mo(e uticati na ispoljavanje ili
inhibiranje agresije i nezavisno od postojanja frustracije. U mnogim socijalnim
situacijama postoji socijalni konsenzus u pogledu legitimnosti agresije zasnovan na
&iroko prihva!enoj socijalnoj normi kao i na uverenjima o tome ko su legitimne
mete ispoljavanja agresije. Frustracija izaziva otvorenu agresiju samo ako postoji
dostupna meta agresijekoja je prethodnim u"enjem (socijalizacijom) prepoznata kaotakva (to su grupe koje su tradicionalno obele(ene kao (rtveni jarci). Ispoljavanje
agresije u me'ugrupnim odnosima je, zna"i, selektivno; ta selektivnost je
determinisana socijalnim konsenzusom (ko !e biti napadnut); a konsenzus se, "esto,
zasniva na zajedni"koj ideologiji koja obele(ava specifi"ne grupe kao legitimne
ciljeve agresije. Upravo postojanje ovakvog dru&tvenog konsenzusa prevazilazi bilo
kakva individualna motivaciona stanja (uklju"uju!i frustracije) i omogu!ava njihovo
prevo'enje u jednoobrazno, nediskriminativno, kolektivno pona&anje skupa razli"itih
pojedinaca u datoj me'ugrupnoj situaciji (videti: Tajfel and Fraser, 1972).
Modifikacija prvobitne teorije frustracija-agresija udaljava je od sistemski
ugra'enog individualizma. To ve! li"i na obja&njavanje socijalnim, a ne
unutarpsihi"kim faktorima i procesima. Postojanje ili odsustvo agresivnog pona&anja
kod svih pripadnika grupe u sli"noj socijalnoj situaciji ne obja&njava se sli"no&!u
njihovih unutra&njih emocionalnih stanja, ve! uticajem socijalno determinisanih i
zajedni"kih interpretacija koje se ti"u legitimnosti ispoljavanja agresije u datoj situaciji
uop&te, kao i socijalnog konsenzusa u pogledu izbora njenih legitimnih meta.
Primena teorije relativne deprivacije u prakti"nom radu na pacifikaciji
me'ugrupnih sukoba, nu
(no se usmerava na de-legitimizaciju kolektivne agresije
prema (rtvenim jarcima u datom dru&tvu; bilo edukativnim (preoblikovanje
stereotipa, posredovanje kontakata) ili zakonskim sredstvina (sankcionisanje nasilja,
pozitivna diskriminacija, itd.). Me'utim, ako se uzme u svom izvornom vidu, strategije
re&avanja konflikata koje iz nje proisti"u, kao i kod svih ostalih individualisti"kih
teorije konflikata, imaju ograni"en repertoar: uglavnom, klini"ke metode ili
individualnu resocijalizaciju.
Model nepodudarnosti uverenja i teorija kontakata
Prethodno opisane teorijske modele obja&njavanja me
'ugrupnih konflikatanazivamo individualisti"kim zato &to se zasnivaju prevashodno na zakonitostima
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
11/24
!!
individualne motivacije. Postoje neki pristupi konfliktima koji su, me'utim, bli(i
interpersonalnim modelima pona&anja, mada ih nije uvek lako jasno razgrani"iti.
Ovde ih izdvajamo kao posebnu grupu pre svega zato &to im je zajedni"ko to &to su
sna(no uticale na samu praksu re&avanja konflikata na terenu, na dizajniranje tzv.
diplomatije paralelnog koloseka primenjivane me'u pripadnicima zava'enih grupa
u zonama konflikta (Chudar and Dayton, 2011).
Dva takva pristupa, koje !emo ukratko prikazati, izdvajaju se kao najuticajnija:
teorija o podudarnosti uverenjai, daleko poznatija i naj"e&!e primenivana u praksi -
teorija kontakata. Prva teorija vezana je za postavke o izvorima predrasudnosti koje
su najeksplicitnije izneli Roki", Smit i Evans po"etkom &ezdesetih godina pro&log
veka (Rokeach, Smith and Evans, 1960). Teorija je prvobitno bila povezana sa
tuma"enjima interpersonalnog opa(anja i privla"nosti i polazila je od op&tije
kognitivisti"ke postavke o uslovima kognitivne konzistentnosti. Tvrdnja koja je kasnijeproizvela &iroku raspravu u nau"noj javnosti zainteresovanoj za psiholo&ke
determinante me'ugrupnih konflikata, bila je da sli"nost ili podudarnost izme'u
sistema uverenja pojedinaca predstavlja va(nu determinantu njihovih me'usobnih
odnosa. Nas privla"e ljudi koji imaju sli"na uverenja po&to to predstavlja potvrdu
na&ih sopstvenih. Sledstveno tome, u mno&tvu socijalnih situacija, opa(ene sli"nosti
i razlike izme'u sopstvenih i tu'ih uverenja predstavljaju va(niji faktor uzajamnog
privla"enja i odbacivanja ljudi nego &to je njihova pripadnost razli"itim dru&tvenim
grupama (etni"koj i rasnoj). Dokazuju!i ovu tvrdnju na primeru rasnih predrasuda,
Roki", Smit i Evans su poku&ali da dokazu kako su predrasudni stavovi belih
pojedinaca posledica njihovih pretpostavki, formiranih na osnovu (pogre&ne)
percepcije, da izme'u njih i pripadnika crne rase postoji nepodudarnost uverenja. To
zna"i da Crnci nisu diskriminisani zbog same "injenice da su crni, tj. da pripadaju
posebnoj rasnoj grupi, ve!zato &to se pretpostavlja da su njihova uverenja druga"ija
u odnosu na diskriminatora, da crni i beli ljudi veruju u razli"ite stvari.
Eksperimentalna istra(ivanja na kojima su ovi autori zasnovali svoje zaklju"ke
potvr'ivala su po"etnu pretpostavku da su uverenja va(nija od grupne pripadnosti:
belim ispitanicima su bili simpati"niji Crnci sa istim ili sli"nim uverenjima nego
pripadnici bele rase koji su izra(avali razli"ita uverenja od ispitivanih subjekata.
Primenjena na obja&njenje rasisti"kih predrasuda kao determinante pona&anja,teorija o podudarnosti uverenja je predstavljala primer interpersonalne teorije
me'ugrupnih odnosa koja u osnovi sadr(i individualisti"ku potku: uverenja o kojima
je ovde re"posmatraju se kao li"ne karakteristike pojedinca koje nisu nu(no vezane
za njihovu grupnu pripadnost. Teorija, ustvari, sugeri&e da odnosi izme'u grupa
zavise od sume interpersonalnih stavova, odnosno uverenja o pripadnicima drugih
grupa kao pojedinaca. Kasnija istra(ivanja koja su proveravala pretpostavku o
nepodudarnosti uverenja kao osnove rasizma (Triandis, 1961; Triandis and
Davies,1965) dala su kontradiktorne rezultate, tj. ostavila su ovo pitanje otvorenim.
Mada je teorija, na tragu Roki"a i Festingera, predstavljala bila prvi izdanak
kognitivisti"kog pristupa tuma"enju me'ugrupnog pona&anja za razliku od onih
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
12/24
!#
pristupa koje su stavljale naglasak prvenstveno na iracionalno, odnosno emocionalno
- opravdano je bila izlo(ena kritikama. Kritike su se najvi&e odnosile na poku&aje da
se zakonitosti interpersonalnog pona&anja prevedu na societalno pona&anje (odnose
izme'u velikih dru&tvenih grupa). Kriti"ke argumente mo(emo svesti na nekoliko
krucijalnih opaski (potkrepljenih primerima iz politi"ke istorije sveta kao i empirijskim
dokazima). Prvo, pokazalo se da interpersonalna sli"nost izme'u pojedinaca postaje
neva(na determinanta njihovih stavova i iz njih proisteklog pona&anja prema
priadnicima tu'inskih grupa u onim dru&tvenim situacijama koje name!u va(nost
grupne pripadnosti, kao &to je to situacija grupnih konflikata (tada postaje zna"ajno
ne #ta ko misli, nego ko je ko). Tako'e, uo"eno je da postoji razlika izme'u
subjektivnog opa(anja sli"nosti na me'uindividualnom, s jedne i me'ugrupnom
nivou, s druge strane, te da ove percepcije ne moraju imati iste efekte na
me'ugrupno pona&anje. Kada je re" o odnosima izme'u grupa (a ne izme'u
pojedinaca), to da li !e se njihovi pripadnici opa(ati kao me'usobno sli"niji ilirazli"itiji u velikoj meri zavisi od prirode odnosa izme'u grupa; &to su odnosi bolji,
pripadnici razli"itih grupa do(ivljavaju jedni druge kao sli"nije i obratno. Iz toga se,
kao kruna ovih razmatranja, izvodi zaklju"ak koji u stvari obr!e prvobitnu
pretpostavku teorije podudarnosti uverenja: nisu predrasudnost i diskriminacija
proizvod opa(ene nepodudarnosti sistema uverenja izme'u pojedinaca koji nekim
slu"ajem pripadaju razli"itim grupama (rasnoj, etni"koj, ideolo&koj, konfesionalnoj,
itd.), ve! jaka identifikacija sa nekom od ovih grupa "ini da se pripadnici sopstvene
do(ivljavaju kao me'usobno sli"niji, a pripadnici tu'inske kao razli"itiji nego &to je
to u stvarnosti. Zajedni"ke percepcije sli"nosti i razlika izme'u ljudi koje uti"u naintergrupne odnose i nastanak konflikata pre su proizvod psiholo&kog formiranja
grupe nego odraz interpersonalnih odnosa (videti: Tajfel, 1972).
U primeni na prakti"nom planu, jedna od implikacija teorije o podudarnosti
uverenje jeste da se predrasude prema tu'inskim grupama mogu razbiti time &to !e
se pove!ati informisanost o njima; upoznavanje mo(e dovesti do toga da
predrasudna osoba uvidi da sa njihovim pripadnicima postoji ve!a sli"nost (uverenja)
nego &to je prvobitno mislila. Ovu tezu implicira i teorija kontakata, a mo(e se
formulisati na slede"i na"in: &to vi&e znamo o nekoj grupi - vi&e !emo je voleti.
Me'utim, nalazi istra(ivanja o odnosu preferencija (afekata) i znanja nisujednozna"ni (videti: Tajfel, 1981). Smatra se da afekat koji se ranije razvojno sti"e
"esto slu(i kao filter kasnijim informacijama i da ih iskrivljuje stvaraju!i kognitivni
osnov predrasude. Pojedina istra(ivanja ukazuju na to da ovaj odnos nije linearan,
ve!da se pre mo(e grubo predstaviti U- krivuljom3: to zna"i da se najvi&e se zna o
onim grupama koje se najmanje i onima koje se najvi&e vole (dok za neutralne
nismo uop&te zainteresovani). Pojedini prakti"ari polaze i od pretpostavke da !e
samo posmatranje prijateljstva ili saznanje o prijateljstvu izme'u pripadnika dveju
$
V,)'2A(025:+ D2:E+62 3 /30+C253,)( /'+E+'+59(:2 /'+72 4'-1(7 529(:272 ( 5:(>3031 /3C52025:2 *343,53053;*36,*+ 4+9+ KD2:E+6. !LU!. ,)'< #!L
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
13/24
!$
grupa umanjiti predrasude. U svakom slu"aju, teorija podudarnosti uverenja uslovila
je brojne poku&aje da se predrasudni stavovi promene bilo promenom njihovih
kognitivnih (znanje), bilo emocionalnih komponenti, &to bi, onda (po principu
kognitivne konzistentnosti) uslovilo promenu stava u celini i, sledstveno tome, uticalo
na motive me'ugrupnog agresivnog pona&anja (videti detaljnije: Vasovi!, 2007).
Teorija kontakata (Allport, 1954; Cook, 1962; Pettigrew, 1971.) polazi od
osnovne premise da nepostojanje kontakta izme'u grupa pospe&uje stvaranje
pristrasnosti i predrasuda, &to, vremenom, mo(e dovesti do toga da se one
institucionalizuju. Kada se nepostojanje kontakata institucionalizuje, ono dalje
pospe&uje stvaranje i &irenje stereotipa i predrasuda, koji u skladu sa teorijom
nepodudarnosti uverenja, oja"avaju psiholo&ke granice izme'u doti"nih grupa.
Ja"a neprijateljstvo izme'u grupa, a pripadnici tu'inskih grupa se dehumanizuju, tj.
ne posmatraju se vi&e kao "lanovi iste vrste, pa "ak ni kao pripadnici univerzalnezajednice "ove"anstva. To "esto dovodi ne samo do me'ugrupnih konflikata ve!i do
epizoda masovnih zlo"ina i genocida u toku tih konflikata. Iza ideje o odsustvu
kontakata izme'u razli"itih grupa kao preduslovu izbijanja konflikata, prirodno sledi
postavka koja u rekonstrukciji ovih odnosavidi osnovni put ka njihovom re&avanju.
Ta ideja ima dugu istoriju u praksi re&avanja konflikata i mo(da je u toj praksi u celini
posmatrano i naj"e&!e zastupljena, mada je veoma jednostavna: re" je o
pretpostavci da !e (ponovno) uspostavljanje kontakata izme'u grupa koje su veoma
razli"ite promeniti predstave njihovih "lanova o onima drugima &to, u krajnjem
ishodu, vodi pobolj&avanju odnosa na grupnom nivou. Zna"i, osnovni na"in
otklanjanja konflikta sastoji se u ja"anju kontakata izme'u pripadnika sukobljenih
grupa. Zagovornici ove teorije (i prakse) re&avanja konflikata tuma"e pretpostavljeni
proces pomirenja na slede!i na"in: kada se uspostave odnosi izme'u pripadnika
razli"itih grupa velika je verovatno!a da !e do!i do preispitivanja predrasuda o
drugima "iji su nosioci njihovi pojedina"ni pripadnici; da oni mogu otkriti neke
sli"nosti i zajedni"ke stvari koje ih povezuju, umesto da ih razdvajaju; da postoji
mogu!nost potiranja me'ugrupnih razlika, &to sve "ini da "lanovi grupa po"inju jedni
druge da posmatraju drugim o"ima i humanizuju. Ovakva zamisao rezultirala je
uvo'enjem specifi"nih rekonstruktivnih politika koje su se primenjivale u cilju
pobolj&anja me'ugrupnih odnosa, pacifikacije sukoba i zapo"injanja procesapomirenja (kao &to su integrisano stanovanje, ciljno obrazovanje, organizacija
me'unarodnih sportskih takmi"enja i kulturna razmena).
Iskustva sa primenom strategije koja proizlazi iz teorije kontakata nisu
jednozna"na. U mnogim slu"ajevima se pokazalo da kontakt, sam po sebi, ne dovodi
uvek do pozitivne promene stavova i smanjenja predrasudnosti; &ta vi&e, prema
nekim analizama postoji mogu!nost da kontakti "ak pospe&uju neprijateljstvo (prema:
Chudar and Dayton, 2011).Postoje, ipak, izvesni teorijski i empirijski dokazi (koje su
zagovornici ove prakse naknadno prikupili) da me'ugrupni kontakt mo(e biti uspe&an
u smanjivanju predrasuda ukoliko su ispunjena slede!a "etiri uslova: 1. kontakt je
ostvaren izme'u osoba koje imaju isti status (profesionalni, obrazovni i sl.); 2.
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
14/24
!%
organizovan je rad na zajedni"kom cilju; 3. postojanje kooperativne me'uzavisnosti
me'u grupama; i 4. kontakte me'u grupama podr(avaju postoje!i zakoni, socijalni
obi"aji, ili institucije (isto, 2011).
Mi&ljenje kriti"ara ove prakse je, me'utim, da do pobolj&anja odnosa dolazi nezato &to sve to omogu!ava i ohrabruje interpersonalna prijateljstva, ve!zato &to se
na taj na"in menja priroda i struktura samih me$ugrupnih odnosa (podvla"enja
moja): promene u odnosima na interpersonalnom planu (koje se zaista prime!uju u
situaciji kontakta) pre treba pomatrati kao posledicu, a ne kao uzrok, op&tijih
promena u odnosima izme'u grupa.Kriti"ari isti"u problem generalizacije efekatakontakta (koji je zajedni"ki svim individualisti"kim teorijama konflikata), a ti"e se
mogu!nosti generalisanja efekta na ostale situacije, sa interpersonalnog na
intergrupni nivo, odnosno sa jedne nepripadni"ke grupe na drugu nepripadni"ku
(tu'insku) grupu.U novijoj literaturi nalazimo poku&aje izlaza iz ove situacije koji sesastoji u uvo'enju strategija koje bi omogu!ile generalizaciju efekata koji kontakt
ima sa interpersonalnog na intergrupni nivo (isto, str.277).4
Grupne teorije me!ugrupnih konflikata
Sasvim druga"ije polazi&te u tuma"enju me'ugrupnih konflikata karakteri&e
tzv. me'ugrupne teorije me'ugrupnih konflikata. Kako ocenjuje Tajfel (1972),
(me'u)grupne odnose ne "ini zbir postupaka nekog slu"ajnog skupa pojedinaca koji
se istovetno pona&aju po&to su se nekim slu"ajem na&li u sli"nom psiholo&kom
stanju. Postoje odre'eni socijalnopsiholo#ki procesi, karakterisiti"ni samo za grupnu
situaciju, koji posreduju izme'u &ire socijalne realnosti i kolektivnog pona&anja
pojedinca i koji se manifestuju u odre'enoj vrsti grupnih i me'ugrupnih odnosa.
Izra(eno u terminologiji ge&taltisti"kog pristupa, grupa je, u psiholo&kom smislu,
ne&to vi&e od pukog zbira individualnih psihologija; ona je sasvim nov i jedinstven
kvalitet. Ono &to menja pojedin"evo individualnopona&anje u grupno i me$ugrupno
pona&anje jeste proces identifikacije sa grupom.
Problematizuju!i individualisti"ki pristup tuma"enju me'ugrupnih konflikata,
Tajfel (1972) ne negira u celini njegov zna"aj. Ove teorije, po njemu, mogu pomo!i
da se objasni za&to i kako se nekiljudi u nekimokolnostima pona&aju prema nekim
nepripadni"kim grupama (isto, str.423). Ali, kako je ve!pomenuto, Tajfel smatra da
su ove teorije suvi&e usko psihologisti"ke i da ne mogu na odgovaraju!i na"in da
objasne socijalne konflikte u pravom smislu te re"i, tj. konflikte izme'u velikih
dru&tvenih grupa, na makro nivou (ne samo unutarindividualne i interpersonalne).
Korelati i pretpostavke stavova i pona&anja ljudi prema pripadnicima sopstvene i
tu'inske grupe ne mogu se razmatrati bez uvida u dru&tveni (ivot i dru&tvene
%
W'+463A+5+ J,)'2)+1(:+ *35)2*2)2Q *3:(72 B( ,+ /'+02C(;23 /'3B6+7 1+5+'26(C29(:+. 3,625:2:- ,+ 0+6(*(7 4+63752 /3,)20*+ )+3'(:+ ,39(:26531 (4+5)()+)2 K?VDN K3 303: )+3'(:(. *23 ( /37+5-)(7 ,)'2)+1(:272 B(G+ 52*52453 '+8(N
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
15/24
!S
promene koje se de&avaju u pozadini; oni se ne mogu posmatrati kao puki nus-
proizvodi zbira individualnih emocionalnih problema, frustracija ili mehanizama
projekcije (str.424).
Teorija realisti!kog konflikta interesa
Sociolo&ke i politikolo&ke analize sukoba koji nastaju izme'u velikih dru&tvenih
grupa neizostavno nagla&avaju postojanje realnih, "esto nepomirljivih, konflikata
me'ugrupnih interesa; one tragaju za suprotstavljenim te(njama i pretenzijama na
razli"ita materijalna i nematerijalna dobra (izvore hrane i energije, teritoriju, radnu
snagu, prevlast i mo!, itd.) koja se mogu otkriti u njihovoj osnovi. Ovakav pristup ima
svoj socijalnopsiholo&ki pandan u modelu me'ugrupnih konflikata koji je nastao iz
#erifove funkcionalne teorija me'ugrupnih odnosa.
#erif je prvi (Sherif, M. 1966) eksperimentalno demonstrirao na koji na"in se izobjektivno postoje!ih odnosa izme'u grupa, a ne iz individualne psihopatologije,
mo(e razviti me'ugrupni konflikt. Njegovi terenski eksperimenti pokazali su kakve
socijalne i psiholo&ke posledice mo(e imati nadmetanje izme'u razli"itih grupa oko
rivalskih ciljeva. Na osnovu njih, formulisana je specifi"na, funkcionalna, teorija
me'ugrupnih odnosa, i iz nje izvedena teorija me'ugrupnih konflikata, danas
poznata pod nazivom teorija konflikta realnih interesa ili model realisti"kih
me'ugrupnih konflikata.
#erifov pojam grupe i grupnog pona&anja, kako je ve! re"eno, obuhvata
pojam funkcionalne me$uzavisnostinjenih "lanova. Drugim re"ima, to zna"i da su
socijalni odnosi izme'u pojedinaca i grupa determinisani njihovim funkcionalnim
(interesnim) odnosima. Funkcionalna me'uzavisnost izme'u pojedinaca ili grupa u
postizanju svojih ciljeva (bilo da je pozitivna ili negativna), prema ovoj teoriji grupnog
pona&anja, vodi direktno ili do saradnje (kooperacije) ili do nadmetanja (kompeticije).
Saradnja ili nadmetanje proizvode, pak, pod izvesnim uslovima, ili koheziju, ili
antagonizam i sukob, izme'u u"esnika. Funkcionalna teorija sukoba, kako sam naziv
ka(e, obja&njava razvoj me'ugrupnog neprijateljstva postojanjem suprotstavljenih
grupnih interesa, tj. vidi ih kao proizvod nadmetanja grupa oko osvajanja ograni"enih
dobara i resursa. Neuskladivi interesi rivalskih grupa razvijaju se u toku me'usobnognadmetanja "esto u otvoren me'ugrupni konflikt. Teorija realisti"kih konflikata je u
tom smislu socijalna a ne individualisti"ka &to me'ugrupne konflikte ne izvodi vi&e
iz unutra&njih psiholo&kih stanja ili li"nih karakteristika pojedinaca (karaktera,
temeramenta, crta li"nosti, poreme!enih emotivnih stanja, mehanizama odbrane kao
&to je frustracija). Ne izvodi ih ni iz prirode interpersonalnih odnosa "lanova grupe
(sli"nost uverenja, kontakti, relativna deprivacija i sl.) ve!iz socijalne situacije u kojoj
se grupe nalaze. Razvoj me'ugrupnog neprijateljstva koje prethodi otvorenom
sukobu obja&njava se objektivno suprotstavljenim (rivalskim) grupnim interesima i
nadmetanjem grupa oko osvajanja ograni"enih dobara i resursa. Preciznije, konfliktuslovljava takva dru&tvena situacija u kojoj postoje neuskladivi grupni interesi koji se
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
16/24
!T
razvijaju u okviru procesa me'ugrupnog nadmetanja oko istog cilja pri "emu je on
samo jednoj od grupa dostupan, tj. jedna grupa ga mo(e posti!i samo na ra"un
druge. Istovremeno, ti isti dru&tveni uslovi dovode do manifestovanja specifi"nih
socijalnopsiholo&kih pojava unutarsame grupe: oni uslovljavaju da se unutar svake
od grupa postepeno razvije osobena grupna struktura (diferencirani polo(aji i uloge),
etika (zajedni"ke socijalne norme), kohezivnost (me'usobna privla"nost "lanova) i iz
nje nastala kooperativnost. #to je najva(nije, ovakve okolnosti ja"aju identifikaciju
pojedina"nih pripadnika sa grupom i stvaranje onoga &to nazivamo grupnom sve&!u,
&to se manifestuje kroz mno&tvo simboli"kih i stvarnih postupaka, tj. jedinstvenog
kolektivnog pona&anja.
#erif i saradnici sproveli su seriju, danas ve! op&tepoznatih, terenskih
eksperimenata sa polaznicima ameri"kih de"jih letnjih kampova kao subjektima,
izme'u 1949. i1953. godine pro&log veka. Eksperimentalna situacija bila je na tajna"in programirana da je omogu!ila posmatranje razvoja istorije objektivnih odnosa
izme'u grupa (kooperativni i kompetitivni) i na"ina na koji je to uticalo na razvoj, a
potom i na smirivanje, me'ugrupnog konflikta. Interpretiraju!i nalaze svojih
istra(ivanja, #erif je izveo odre'ene generalizacije koje su &iroko primenjivane u
tuma"enju nastanka konflikata izme'u velikih dru&tvenih grupa. Ove generalizacije
su, tako'e, imale velikog uticaja na samu praksu re&avanja konflikata. One se mogu
svesti na slede!e osnovne zaklju"ke: kada se pojedinci nalaze u situaciji
kooperativne me$uzavisnostiu ostvarivanju zajedni"kih (eljenih ciljeva - do!i !e do
psiholo&kog formiranja migrupe; me'utim, kada su dve grupe u situaciji da se
nadme!u oko inkompatibilnih ciljeva tj. da obe grupe sna(no (ele isti cilj koji jedna
mo(e posti!i samo na ra"un druge kompetitivna aktivnost vremenom prerasta u
neprijateljstvo, a naj"e&!e i u otvoren sukob. Konfliktima prethodi ili ih prati razvoj
neprijateljskih stavova (predrasude) i iskrivljenih opa(anja (stereotipi) "iji je cilj da
nepripadni"ku grupu dr(e na odstojanju (ja"aju socijalnu distancu). Me'ugrupno
neprijateljstvo i tenzija, istovremeno, ja"aju identifikaciju i vezanost za sopstvenu
grupu "ime se pove!ava solidarnost "lanova unutar svake od rivalskih grupa.
Poja"ano ose!anje solidarnosti me'u "lanovima "lanova i zajedni"ki ponos grupom,
dovodi, pak, do unutargrupne i me'ugrupne pristrasnosti (prenagla&avaju se
karakteristike i u"inci "lanova sopstvene grupe, a omalova(avaju oni tu'inskegrupe). S druge strane, kada se sukobljene grupe na'u u socijalnoj situaciji u koju je
uveden niz nadre$enih ciljeva onih koji grupe mogu posti!i samo me'usobnom
saradnjom i ni jedna ih ne mo(e posti!i bez u"e&!a druge do!i !e do smanjenja
tenzija, socijalne distance, kao i ubla(avanja me'ugrupnog neprijateljstva, do
delimi"ne revizije negativnih stereotipa, &to sve smanjuje verovatno!u izbijanja
budu!ih sukoba.
Uvo'enje nadre'enog cilja je &iroko primenjivano u praksi re&avanja
konflikata, a delotvornost ovog principa u pospe&enju, bar privremene, pacifikacije
etni"kih grupa potvr'uje i politi"ka istorija sveta (primer, Jugoslavije, i mnogih drugih
etni"ki heterogenih dr(ava koje su bile federalno ure'ene). Ipak, Istra(ivanja su
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
17/24
!R
pokazala da je efekat nadre'enog cilja vremenski ograni"en i delimi"no ostvaren:
mada je njegovo uvo'enje rezultiralo smanjivanjem tenzija i delimi"nim
vaspostavljanjem prijateljstava, ostaci neprijateljskih ose!anja i dalje su bili prisutni.
To implicira, naime, da je mnogo lak&e podsta!i konflikt izme'u grupa nego
omogu!iti njihovo pomirenje.
Nalazi funkcionalne teorije konflikata nisu bili neo"ekivani, a njene implikacije
su brojne. Tajfel i Turner (1979) smatraju, pre svega, da je ona dala svojevrstan
metodolo&ki doprinos tuma"enju konflikata, po&to je ponudila eksperimentalnu
demonstraciju razvoja konfliktinih odnosa izme'u rivalskih grupa Prema istim
autorima, ona je obezbedila i meta-teorijski doprinos po&to predstavlja drugu vrstu
teorije konflikata u odnosu na dotada&nje, prete(no individualisti"ke. Najzad,
demonstrirala je da ja"anje identifikacije sa grupom u kontekstu me'ugrupnog
rivalstva rezultira specifi"nim socijalnim pona&anjem koje je mogu%e predvideti. Uprocesu vrednovanja ove teorije me'ugrupnih konflikata ipak su iskrsla neka pitanja
koja su zahtevala odgovor. Tajfel i Turner ih formuli&u na slede!i na"in: Da li je za
izbijanje sukoba neophodno postojanje otvorenog konflikta interesa ili nadmetanja?
Da li je postojanje otvorenog konflikta interesa nu(an (ili je samo dovoljan) uslov
izbijanja me'ugrupnih konflikata? Da li postoji neka osobenost grupnog pripadni&tva
koja bi moglo dovesti do sli"nih efekata i onda kada objektivno ne postoji konflikt
interesa? Ovi autori iznose neka zapa(anja vezana za #erifove eksperimente koja
navode na razmi&ljanja. Naime, kada su de"aci do&li u kamp ve!podeljeni na grupe,
dolazilo je do pojave me'ugrupne napetosti i neprijateljstva i pre uvo'enja
eksperimentalnog uslova - konflikta interesa. Sama svest o postojanju rivalske grupe
stvarala je odre'enu napetost, a grupe su se "esto pona&ale kao dasu im interesi u
konfliktu, ili da o"ekuju da budu u situaciji kompeticije, mada o tome jo&nije bilo ni
nagove&taja (Tajfel and Turner, 1979, str. 34). Me'ugrupni konflikti se, tako'e,
de&avaju "ak i u onim dru&tvenim situacijama kada ne postoji konflikt interesa ili
kompeticija izme'u zava'enih grupa (Cuhadar and Dayton, 2011, str. 280).
Sve ovo ukazivalo je na postojanje drugih, dodatnih, uslova za
nastanak me'ugrupnog neprijateljstva i tenzije, odnosno na to da konflikt interesa
mo(e biti dovoljan, ali ne mora biti i nu
"an uslov za izbijanje socijalnih konflikata.
Re&enje ove zagonetke bilo je alternativno obja&njenje "ije je polazi&te predstavljala
paradigma minimalne grupe (Isto. str.280).
Teorija socijalnog identiteta(SIT)Mada svako od napred opisanih tuma"enja pona&anja koje karakteri&e
neprijateljski, kompetitivan i antagonisti"ki odnos izme'u velikih dru&tvenih grupa
daje svoj doprinos prou"avanju dru&tvenih konflikata, pokazalo se da ni jedno od njih
ne mo(e u potpunosti da objasni prirodu kolektivnog pona&anja koje se u ovim
sutiacijama javlja. Naime, ona nisu bila u stanju da preciziraju koji je to nu"
an iliminimalan uslov da izbiju me'ugrupni sukobi, po&to se svaki sukob interesa ne
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
18/24
!U
zavr&ava konfliktom. Pitanja na koja dugo nije bilo odgovora jesu za&to pripadnici
nekih grupa i dru&tava, uprkos suprotstavljenim interesima, uzimaju u"e&!e u
kolektivnom konfliktnom pona&anju dok pripadnici nekih drugih to ne "ine; kao i to
"ime se mo(e objasniti postojanje me'ugrupne predrasudnosti i diskriminacije i u
odsustvu objektivnih konflikta interesa, tj. objektivnih dobitaka, otvorene kompeticije
izme'u grupa, ili bilo kakve prethodne istorije me'ugrupnog neprijateljstva.
Predstavnici evropska socijalne psihologije (Tajfel, 1972, Turner, 1981,
Moscovici, 1972, Billig, 1976) ponudili su svoje obja&njenje uslova izbijanja
dru&tvenih konflikata, suprotstavljaju!i se uticaju severnoameri"ke ideologije
individualizma u socijalnoj psihologiji. Tajfel i Turner (1979), sa ambicijom da daju
obrise jedne integrativne teorije me'ugrupnih konflikata, prihvatili su #erifovu tezu
da socijalni i ekonomski uslovi koji dovode do o&trog rivalstva grupa oko razli"itih
objektivnih dobara, dovode do i odre'enih psiholo&kih nus-pojava - &irenja negativnihstavova i uverenja o nepripadni"koj grupi - koji imaju funkciju da odr(e psiholo&ku i
socijalnu distancu izme'u grupa. Me'utim, po njihovom mi&ljenju, ova uverenja ne
moraju biti direktan proizvod interesnog me'ugrupnog nadmetanja (oko ograni"enih
resursa i dobara). Autori postuliraju dodatne specifi"ne socijlanopsiholo&ke procese
koji posreduju izme'u objektivne situacije konflikta interesa, me'ugrupnih stavova i
kolektivnih vidova konfliktnog pona&anja.
Sprovode!i studije koje su problematizovale funkcionalnu teoriju u njenom
sredi&njem postulatu da je sukob interesa nu(an i neizbe(an uslov izbijanja
konflikata - pokazali su da je, katkada, sama svest o pripadanju posebnim, razli!itim,grupamadovoljan uslov da podstakne favorizovanje sopstvene grupe5me'ugrupnu
pristrasnost6 i, ujedno, diskriminaciju. Ovo tuma"enje polazi od premise da postoje
specifi"ni socijalnopsiholo&ki procesi koji mogu stupiti u dejstvo samom podelom na
mi-oni grupe po sasvim trivijalnim kriterijumima (i formiranjem svesti o pripadnosti
posebnoj grupi), koja, gotovo automatski, pokre!e unutargrupno favorizovanje i
me'ugrupnu pristrasnost i diskriminaciju (tzv. paradigma minimalne grupe).7
S@203'(C3025:+ ,3/,)0+5+ 1'-/+ 316+42 ,+ - )+54+59(:( 42 ,+ 862530( ,3/,)0+5+ 1'-/+ /3C()(05(:+ 0'+45-:- 52
5(C- 3/2A2:5(>. ,)2030,*(> (6( /352;2:5(> 4(7+5C(:2. *23 ( - /'(,)'2,5(7 ,)2030(72. ,39(37+)'(:,*(7
/'+E+'+59(:272. 4(,*'(7(5(;-G+7 /352;25:- ( /3C()(05(:+7 39+5:(025:- 3,3B(52 ( /3,)(15-G2 ,3/,)0+5+ - 3453,-
52 )-F(5,*- 1'-/- KD2:E+6 254 D-'5+'. !LRLN)+0(72 42)+ ,()-29(:+ K52 /'< (,/36:2025:+
5+12)(05( > ( 3726302A202:-G( >,)20302 /'+72 4'-1(7 1'-/272 C2 *3:+ 5+ /3,)3:( 3/'20425 '2C631. 3453,53
4(,*'(7(52)3',*3 /352;25:+ 8(:( -C'3* 5(:+ 5+*2 4('+*)52 *3'(,) C2 862530+ ,3/,)0+5+ 1'-/+KD2:E+6 254 D-'5+'.
!LRLN30+ ,3/,)0+5+ (6( '(026,*+ 1'-/+< X'-/+ ,-. )2*3. B(6+ 8(,)3 *315()(05+ KJ7(5(7265+QN
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
19/24
!L
Teorija socijalnog identiteta (SIT)8 je u osnovi kognitivnisti!kapo&to postulira
da ljudska bi!a, po svojoj prirodi, te(e prepoznavanju obrazaca i kognitivnoj
organizaciji kompleksnog spolja&njeg fizi"kog i socijalnog sveta, a u funkciji njihovog
razumevanja i kontrole. Kada je re"o socijalnom svetu, ova tendencija se ispoljava
kroz proces socijalne kategorizacije subjektivnog razvrstavanja kategorija ljudi na
one sli"ne nama i one koji su razli"iti od nas (po izgledu, mo!i, presti(u, i drugim
kriterijumima po kojima se mo(emo upore'ivati). Da bi bolje objasnili prirodu ovih
socijalnopsiholo&kih procesa, autori uvode i drugi osnovni pojam, pojam socijalne
kompeticije koja, za razliku od objektivnog nadmetanja izme'u grupa oko objektivnih
dobara, predstavlja poriv za takmi"enjem koje je, naizgled, samo sebi cilj (kompeticija
per se).U stvari, SIT teorijasuprotstavlja psiholo&ku realnost objektivnog konflikta
interesa psiholo&koj realnosti tzv. socijalne kompeticije (isto, 1979). Kako bi bolje
osvetlili logiku i uslove javljanja socijalne kompeticije, Tajfel i Turner obja&njavaju da
socijalne grupe mogu da se sukobljavaju zbog objektivnih razloga, stvarnih dobitakaili gubitaka dobrih a ograni"enih stvari (hrana, teritorija, izvori energije...). Me'utim,
politi"ka istorija sveta svedo"i da, u mnogim slu"ajevima, jedini motiv me'ugrupnih
nadmetanja mo(e biti promena u relativnoj poziciji grupa, kada krajnji rezultat, sam
po sebi, izvan me'ugrupne situacije, nema nikakvu va(nost. Ova vrsta nadmetanja je
"isto psiholo&ka (po njima, kognitivna): nije toliko va(no posti!i neki objektivan
(materijalni) dobitak koliko tek biti bolji od drugih. Autori teorije smatraju da, u
dana&njem modernom socijalnom i kulturnom kontekstu, socijalna kompeticija
predstavlja sna(an socijalni motiv koji obja&njava i naizgled nemotivisane
(nerealisti"ke) me'ugrupne konflikte (kao &to su na pr. trka u osvajanju svemira, ratzvezda, sukobi navija"a i sl.).
Autori SIT ne specifikuju bli(e kako se razvio ovaj socijalni motiv tj.
univerzalni poriv za takmi"enjem; recimo, da li je to bilo u sklopu filogenetskog
razvoja, evolucione borbe za opstanak, ili ga je uslovilo moderno doba u kojem
prevladava ideologija kapitalizma, tr(i&ne kompeticije, odnosno ne&to drugo. U
svakom slu"aju, oni uzimaju zdravo za gotovo da pojedinca karakteri&e univerzalni
poriv da se identifikuje sa grupom (grupama) kojima pripada, a posebno ako mu ta
identifikacija omogu!ava da sebe i grupu vidi (i prika(e) u pozitivnom svetlu. Klju"ni
argument teorije je da pojedinci, bar delimi"no, formiraju predstavu o sebi na osnovupore'enja sa drugima, tj. na osnovu slike koju oni sami (i dru&tvo u celini) imaju o
socijalnim grupama kojima pripadaju. Komplementarni procesi socijalne
kategorizacije i socijalnog upore'ivanja, posredstvom socijalne kompeticije, imaju
upravo kao rezultat formiranje tzv. socijalnog identiteta(tre!i osnovni pojam SIT) koji
odre'uje na"in na koji pojedinac vidi i defini&e samog sebe na osnovu svoje
pripadnosti grupi (Tajfel, 1981, Turner and Giles, 1981).
U?VD Y ,*'2G+5(92 *3:37 ,+ - 6()+'2)-'( 3C528202 )+3'(:2 ,39(:26531 (4+5)()+)2 Y ?39(26 V4+5)()Z D>+3'Z
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
20/24
#M
Mada procesi socijalnog pore'enja mogu dovesti do formiranja bilo negativne,
bilo pozitivne slike o sebi, pojedinac po pravilu te(i da ostvari pozitivan socijalni
identitet, tj. da postigne visoko individualno i grupno samo-po&tovanje. Sredstvo da
se to postigne je takvo me'ugrupno pore'enje koje omogu!ava uspostavljanje &to
ve!e razlike izme'u grupa u korist sopstvene (uspostavljanje diferencijalne
prednosti). Pozitivan socijalni identitet, pak, svojim pripadnicima omogu!avaju one
grupe koje se, u datoj socijalnoj kategorizaciji (subjektivnoj slici koju pripadnici
dru&tva formiraju o grupama koje ga sa"injavaju i njihovim odnosima) visoko kotiraju
po kriterijumima mo!i, ugleda ili presti(a. Osnova ovakve socijalne kategorizacije
zavisi od specifi"ne istorije dru&tva i istorijskog perioda, a usvojeni socijalno va(ni
kriterijumi diferencijacije (i hijerarhije) podlo(ni su promeni: percipiranu dominaciju i
subordinaciju u poretku grupa diktira ponekad boja ko(e, katkad materijalno
bogatstvo, etni"ko ili klasno poreklo, ali to mo(e biti i pol, odnosno seksualno
opredeljenje. Da li !e i izme'u kojih od pomenutih grupa postojati tenzija,neprijateljstvo, predrasudnost ili konflikt, zavisi!e od trenutno najva(nijeg kriterijuma
socijalne kategorizacije (diferencijacije) u datom dru&tvu i datoj epohi. Teorija grupnih
konflikata koja se izvodi iz postavki SIT pretpostavlja da je cilj negativne
stereotipizacije, dehumanizacije, unutargrupnog favorizovanja i/ili me'ugrupne
diskriminacije, itd. (tj. prethode!ih i prate!ih fenomena grupnih konflikata) upravo
te(nja njihovih pripadnika da postignu najve!u mogu!u diferencijalnu prednost
sopstvene grupe, po najve!em broju socijalno najva(nijih kriterijuma grupnog
pore'enja, a sve u cilju postizanja &to pozitivnije slike o sebi pozitivnog socijalnog
identiteta.
Kada se ove osnovne postavke SIT primene na tuma"enje me'ugrupnih
konflikata, dolazi se do zaklju"ka da ono &to motivi&e i objedinjava kolektivnu akciju
nekog skupa ljudi, uklju"uju!i i kolektivno nasilje, nisu pojedina"na psiholo&ka stanja;
to je zajedni"ka identifikacija sa grupom koja njenim "lanovima obezbe'uje visoko
samo-po&tovanje (zajedni"ki i pozitivan socijalni identitet), uz pomo! pristrasnog
upore'ivanja, negativnog stereotipiziranja, animoziteta i degradiranja pripadnika
suparni"ke grupe. Kada skup pojedinaca "vrsto usvoji zajedni"ki socijalni identitet
automatski se menja i percepcija pripadnika drugih grupa (stereotipno opa(anje)9,
vrsta pona&anja (uniformno i nediskriminativno)10 i kvalitet socijalnih odnosa(kompetitivno). Tako, puka podela na mi-oni grupe, "ak i po efemernim kriterijumima
pore'enja, mo(e katkada biti dovoljna da pokrene ove procese i dovede do
me'ugrupnih tenzija i konflikta. Motiv sukoba, po ovoj teoriji ne mora biti objektivan
L?0(7 /'(/245(9(72 ,3/,)0+5+ ( )-F(5,*+ 1'-/+. 5+3/'204253 ,+ /'(/(,-:- (,)+ *2'2*)+'(,)(*+[ /'( )37 ,+
/'(/245(9( ,02*+ 34 1'-/2 3/2A2:- *23 7+F-,3B53 ,6(85(:( 5+13 ;)3 -(,)(5- :+,-. 43* ,+ /'+-0+6(8202:-
/3,)3:+G+ '2C6(*+ (C7+F- /'(/245(*2 ,3/,)0+5+ ( )-F(5,*+ 1'-/+ /'+72 4'-1(72 34'+F+53 :+
5:(>3037 *2)+13'(:26537 /'(/2453;G- K5+4(E+'+59('253 /352;25:+ /'+72 ,0(7 /'(/245(9(72 ,/3,)0+5+.3453,53 )-F(5,*+ 1'-/+ *23 /'+72 5:(>30(7 )(/(85(7 /'+4,)205(9(72N 2 5+ 6(85(7 3,3B(5272 /3:+4(5292
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
21/24
#!
sukob interesa, odnosno dobitak ne"eg objektivnog i opipljivog; po principu
paradigme minimalne grupe "esto je tek dovoljan poriv da se bude bolji od drugih.
Teorija socijalnog identiteta ostavila je jasan trag u razmi&ljanjima o
socijalnopsiholo&kim uslovima nastanka konflikata na societalnom planu.11Ipak, i njojse danas postavljaju odre'ena pitanja, na koja se "eka odgovor. Na primer, ako je
mi-oni podela dovoljna za me'ugrupne tenzije, kako to da konflikti nisu u istoj meri
ra&ireni u svim heterogenim dru&tvima. Ili, kako to da neke grupe spremno priznaju
legitimnost sistema u kojem one imaju nizak status. Tako'e, nagla&ava se da se ne
mogu sasvim zanemariti faktori individualnih razlika u ispoljavanju neprijateljstva
prema nepripadni"kim grupama (videti: Cuhadar and Dayton, 2011, str. 280). Kriti"ari
teorije isti"u potrebu da se bli(e odrede dodatni strukturalni i motivacioni uslovi pod
kojima identifikacija sa grupom i favorizovanje sopstvene grupe dovodi do
neprijateljstva prema drugima i njihove diskriminacije.
Postavke teorije socijalnog identiteta primenjivane su u procesima re&avanja
konflikata, obi"no u sadejstvu sa nekim drugim teorijama, kao &to je teorija kontakata
(prema: Cuhadar and Dayton, 2011) . Po&to se SIT kao, par excellance, societalna
teorija me'ugrupnih konflikata, oslanja na pojam socijalne kategorizacijekao klju"an
preduslov nastanka neprijateljstva, predrasudnosti i konflikta izme'u velikih
dru&tvenih grupa, prakti"ari koji se na nju oslanjaju zagovaraju razli"ite strategije
pacifikacije koje podrazumevaju manipulisanje procesom ovog subjektivnog (samo)
klasifikovanja pripadnika zava'enih grupa. Socijalna kategorizacija, kako je re"eno,
omogu!ava pojedincu prepoznavanje tipova ljudi i stvaranje mentalnih predstavakoje odre'uju &ta od njih o"ekivati i kako se prema njima pona&ati u socijalnim
interakcijama. Stoga bi, po njima, strategija socijalne de-kategorizacije, na primer,
podrazumevala uspostavljanje takve vrste kontakata izme'u njihovih pripadnika koja
bi u"inila da se postepeno potru psiholo&ke granice izme'u grupa (pripadnici
tu'inske grupe se ponovo personalizuju - tj. po"inju da se posmatraju kao posebne
li"nosti, umesto kao posebna kategorija ljudi - i na taj na"in se ponovo
humanizuju). Tako'e, strategija nagla#avanja grupne kategorizacije koja je pra!ena
prijateljskim zajedni"kim aktivnostima mogla bi da doprinese tome da pripadnik druge
grupe prema kome se razvijaju prijateljska ose!anja po
"ne da se posmatra kao
tipi!an predstavnik svoje grupe (tj. negativni stereotipi se zamenjuju pozitivnim).
Najzad, strategija re-kategorizacijepodrazumeva uvo'enje zajedni"kog modela nad-
identiteta (pri "emu se psiholo&ke granice izme'u grupa namerno zamagljuju
nametanjem zajedni"kog nad-identiteta).
!!\(4+)(. 52 /'(7+' 2526(C- /'+)/3,)20*( *35E6(*2)2 - 52, -O \2,30(G. =< K!LLRN ]&2'2*)+'(,)(*+ 1'-/5(>
(4+5)(E(*29(:2 ( 3453, /'+72 4'-1(7 +)5(8*(7 1'-/272] - *5:(C(O VC7+F- 3,/3'2025:2 ( /34';*+ K^2053 75+5:+
3 6+1()(7()+)- )'+G+ ^-13,620(:+N. K?< =(>2(630(G. '+4 _B+') ?)(E)-51. V5,)()-) 4'-;)0+5(> 52-*2.`+31'24 K,)'< #%Ta#RRN
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
22/24
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
23/24
-
8/13/2019 Vasovic - Teorije konflikata
24/24
#%
Triandis,H.C. and Davies,E.E.(1965). Race and belief as determinants of behavioral
intentions, Journal of Personality and Social Psychology, 2, 715-725.
Turner, J. C. and H.Giles (eds.), (1981) Intergroup Behaviour, Oxford: Basil Blackwell
Vasovi!, M. (1995) Socijalnopsiholo#ki aspekti me$ugrupnih odnosa. u Golubovi!, Z.,
Kuzmanovi!, B., Vasovi!, M.,Dru&tveni karakter i dru&tvene promene u svetlu
nacionalnih sukoba, Institut za filozofiju i dru&tvenu teoriju, "Filip Vi&njic", Beograd
(str. 39 57).
Vasovi!, M. (1997) Karakteristike grupnih identifikacija i odnos prema drugim
etni!kim grupama u : Izme'u osporavanja i podr&ke (Javno mnenje o legitimitetu
tre!e Jugoslavije), (S. Mihailovi!, red.), Friedrich Ebert Stiftung, Institut dru&tvenih
nauka, Beograd
Vasovi!, M. (2007) U predvorju politike: politi"ka socijalizacija u ranom detinjstvu i
adolescenciji. Slu(beni glasnik, Beograd.