uvod u upravu

Uvod u upravu – skripta 2013

1. UVODNA PITANJA

PREDMET, GRAĐA I METODA NAUKE O UPRAVI

1. KAKO ODREĐUJEMO POJAM „ŠTO JE TO UPRAVA“?

Uprava (od glagola upraviti što znači upravljanje, vladanje) je središnji pojam nauke o upravi, pa

kod definiranja predmeta te discipline polazimo od značenja riječi „uprava“.

Riječ „uprava“ ima više značenja, osnovna su dva :

1. “uprava“ kao skup upravnih organizacija(npr.“Savezna uprava xy“ znači sve upravne

organizacije od kojih je sastavljen upravni aparat xy), ovdje koristiti upravne organizacije

2. „uprava“ u značenju određene djelatnosti(„uprava vanjskih poslova“ naziv je za djelatnost

povezivanja svih poslova što ih jedna zemlja obavlja prema „vani“) ovdje upravljanje

2.ŠTO JE TO UPRAVNA ORGANIZACIJA?

Upravna organizacija je takva organizacija u kojoj ljudi kao svoje stalno zanimanje obavljaju

društvene poslove na temelju trajne podjele dužnosti i ovlasti.Dakle,to su vrste organizacija

(skupina ljudi) koji kooperiraju da bi ostvarili neki zajednički cilj. Zajednički zadatak je

podijeljen među članovima organizacije tako da svaki obavlja svoj dio posla.Tijekom rada svi su

povezani kako bi se doprinos svakog uklopio u cjelinu. Specifična obilježja društvene

organizacije su: društveni karakter poslova, trajna podjela dužnosti i ovlasti, profesionalizam

svojih pripadnika.

3.ŠTO PODRAZUMIJEVAMO POD POJMOM JAVNI POSLOVI?

Društveni poslovi (javni) – poslovi koje određena zajednica, odnosno odlučujuća skupina u toj

zajednici , u određeno doba smatra da treba obavljati, a ne obavljaju ih pojedinci za sebe.

Društveni karakter poslova mijenja se po svom sadržaju tijekom društvenog razvoja. Svako će

vrijeme druge poslove smatrati društvenima i slijedom toga drugim organizacijama davati

osobinu upravnih.

1


4.TRAJNA PODJELA DUŽNOSTI I OVLASTI

Trajna podjela dužnosti i ovlasti znači takve odnose među ljudima u organizaciji u kojima su

radni zadaci svakog pojedinca u isti mah njegove dužnosti i sadrže u sebi određene ovlasti.

Tijekom svog rada pojedinac se obraća na druge članove upravne org. ili na osobe koji nisu

njezini članovi, i zahtijeva od njih određeno ponašanje koje oni u pravilu poštuju jer su

obuhvaćeni istim normativnim sustavom kojim su takvi zahtjevi utemeljeni. U odnosu spram

onih kojima je upućen, postavljenje zahtijeva javlja se kao ovlast. Ovlast je dakle druga strana

dužnosti (kako radne dužnosti zahtjevatelja tako i dužnosti i discipline primatelja)

5. PROFESIONALIZAM U UPRAVI?

Profesionalizam- osobe koje rade u upr.org.većinom su profesionalci tj.rade za plaću koja je

temelj njihove materijalne egzistencije.. Oni poslu u upravi posvećuju pretežit dio vremena i za

taj se posao na neki način posebno obrazuju. Profesionalizam razlikuje i odvaja upr.org.od

udruženja građana u kojima većinu čine neprofesionalci..

6.ŠTO JE TO UPRAVLJANJE?

Upravljane- kontinuirana djelatnost povezivanja više ljudi u akciji obavljanja nekih društvenih

poslova.Djelatnost upravljanja teče u sklopu sustava pravila ( s jedne strane su utvrđeni postupci

i definirane metode, s druge strane određeni interesi kojima treba služiti ).

Osnovne značajke djelatnosti upravljanja jesu: transmisijski karakter, dinamičnost, dvojaki

karakter pravila koji je reguliraju i kontinuitet.

7.ŠTO JE TO TRANSMISIJSKI KARAKTER UPRAVLJANJA?

Transmisijski karakter upravljanja znači da se upravljanje pojavljuje kao posrednik između

postavljenih ciljeva i njihova ostvarenja. Cilj je postavljen političkom odlukom, a ostvaruje se

akcijom ljudi. U toj akciji razlikujemo dvije djelatnosti: obavljanje stručnih i izvršnih poslova

kojima se neposredno postiže postavljena svrha i povezivanje svih tih neposredno izvršnih

stručnih poslova u jednu cjelinu planiranjem, usmjeravanjem, kontrolom… Tu drugu vrstu

djelatnosti (povezivanje)zovemo upravljanje i ona je pretpostavka ostvarenju svakog cilja koji

traži kolektivni rad. Predmet upravljanja je akcija kojom ljudi neposredno ostvaruju vanjske

društvene ciljeve pojedine organizacije, ustanove ili upravnog pothvata.( npr. Upravljanje

2


zdravstvom nije isto što i liječenje, već ono označava povezivanje liječnika i drugog osoblja koje

neposredno sudjeluje u liječenju.Možemo reći da u upravnim organizacijama obavljaju se dvije

vrste poslova: upravljanje i druge aktivnosti koje nisu upravljanje, a u upravljanju sudjeluju

različita tijela koja nisu upravne organizacije..

8.ŠTO PODRAZUMIJEVAMO POD POJMOMDINAMIČNOST UPRAVLJANJA?

Dinamičnost upravljanja proizlazi iz toga što je predmet upravljanja zajednički rad; upravljanje

povezuje taj rad i ljude koji ga obavljaju; povezuje ih dok rade, dok su u akciji. Akcija se ni

jednog časa ne prekida da bi se lakše koordiniralo, već upravljanje prilagođuje svoje metode i

instrumente dinamici djelatnosti koju koordinira.

9.ŠTO SU TO TEHNIČKA PRAVILA, A ŠTO INTERESNE NORME?Djelatnost uprave

regulirana je tehničkim pravilima ( o tome kakvi se ciljevi mogu postići i kojim sredstvima) i

interesnim normama ( o tome kojim interesima treba služiti osnova djelatnost kojom se upravlja,

odnosno koje interese u samom upravljanju treba poštovati). Tehnička pravila proizlaze iz same

djelatnosti, iz njezina stručna karaktera.Osnovne pravilnosti i otkrivene zakonitosti na

određenom sektoru prirode i društva pretvaraju se u tehnička pravila. Interesne norme vrijede

zbog toga što su ih izrijekom donijeli oni koji su za to ovlašteni da odrede u čiju će korist ići

određena djelatnost. Forume i organe koji donose interesne norme zovemo političkim organima i

forumima.

10.IZ ČEGA PROIZLAZI KONTINUITET UPRAVLJANJA?

Kontinuitet upravljanja proizlazi iz trajnosti potreba koje se zadovoljavaju osnovnom djelatnošću

upravnih organizacija i iz trajnog karaktera sustava normi ( tehničkih i interesnih), koji je okvir

uprave kao djelatnosti. Trajnost potreba uvjetuje i neprekidnost djelatnosti pa time i trajnost

upravljanja.A svaki sustav normi djeluje stabilizirajuće na djelatnost koju regulira, i tako

osigurava njezin kontinuitete.

11. PREDMET, GRAĐA I METODE NAUKE O UPRAVI?

Predmet nauke o upravi jest ispitivanje zakonitosti društvenih pojava u vezi s upravnim

organizacijama i djelatnošću upravljanja.

3


Građa nauke o upravi jesu ponajprije upravne organizacije, a zatim i druge društvene

institucije( različita tijela za donošenje političkih i drugih društvenih odluka koje su okvir za

djelovanje upravnih organizacija.).Razlikovanje između predmeta i građe pojedine znanosti u

općoj metodologiji znanosti upućuje na činjenicu da se različita znanstvene discipline često bave

istom vrstom prirodnog ili društvenog „materijala“, a da zbog toga ne gube svoju naučnu

individualnost

Metoda nauke o upravi bitno se ne razlikuje od metode drugih društvenih empirijskih znanosti,

odnosno od znanstvene metode uopće: opis i klasifikacija građe na kojoj se stalno provjeravaju

pretpostavke o pravilnostima u pojavama. Opis i klasifikacija građe nisu zapravo početak

znanstvenog istraživanja jer im se pristupa s nekakvom pretpostavkom o pravilnostima koje

ćemo naći u pojavi.. Bez takve pretpostavke nema kriterija prema kome se biraju činjenice koji

su relevantne. Mnoštvo oblika upravnih organizacija treba ponajprije uočiti, opisati i raspodijeliti

u skupine, a sve sa stajališta određenih pretpostavki. Da bi protumačila društvenu pojavu

upravnih organizacija, nauka o upravi mora ispitivati i utvrđivati pravilnosti u strukturi i

djelovanju tih organizacija u društvenoj zajednici i u ponašanju ljudi naspram upravnih

organizacija.

12. IZVORI MATERIJALA ZA PROUČAVANJE NAUKE O UPRAVI?

Izvor materijala za nauku o upravi u načelu je sve što omogućuje uvid u strukturu i

funkcioniranje upravnih organizacija, u njihovu ulogu u društvu, u ponašanju ljudi u njima i

prema njima. Tu idu: povijesni dokumenti ( upravne organizacije kroz razvoj, međusobno

djelovanje ljudi u upravi, društvene okoline u kojoj se uprava nalazi), statistički podaci (opći

pokazatelji mjesta i vremena, stanje na pojedinim upravnim područjima..), pravni propisi (izvor

znanja o upravi), arhivski materijali, izvještaji, organizacijske sheme,ankete…

Sistematizirano iskustvo je znanje upotrebljivo kao sredstvo u ostvarivanju naših ciljeva, u

funkciji zadovoljavanja interesa. Takvo znanje nije i ne može biti slobodno od vrijednosti, jer je

njegova osnovna svrha upravo ostvarivanje naših interesa.

4


RAZVOJ PROUČAVANJA UPRAVE

13.PRVI PRAVCI RAZVOJA NAUKE O UPRAVI SREDINOM 18. ST.

Nauka o upravi kao posebna znanstvena disciplina počinje u Europi sredinom 18.st. Početna

nauka o upravi opisuje upravne organizacije i upravnu djelatnost (s prvobitnom namjerom da

takvo sistematizirano iskustvo posluži onima koji trebaju sami sudjelovati u upravi). Proučavanje

uprave polazi od uprave kao cjeline, od mjesta upravnih organizacija u mehanizmu vlasti, državi

i zajednici uopće, a rješenja se tih političkih problema upravljanja traže na

filozofskospekulativnom planu. Kako se prva faza razvoja uprave poklapa s prosvijećenim

apsolutizmom, opisni smjer služi školovanju i pripremanju monarhova upravna aparata(koji je

glavni uvjet za uspostavljanje apsolutizma). Filozofskospekulativni smjer ima ujedno praktično

politički zadatak legitimirati vladarevu vlast.Spajanje filozofskog i opisnog smjera nauke o

upravi u jedan veliki sustav povezano je s djelom Lorenza Von Steina.

Kameralizam je nastavna disciplina političko usmjerenje, upravna doktrina . Taj konkretno

usmjereni opisni pravac nauke najpotpunije se razvio na njemačkom jezičnom području. Razlog

tome je postojanje škole kameralista. Njihov je cilj usavršavanje ljudi djelovanjem državne

uprave, a upravu shvaćaju kao jedinstvo političkih i tehničkih elementa: vladar i njegov

aparat.Političko kameralni studij u Kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji počeo je sa radom

1769 u Varaždinu, 1772 seli se u Zagreb, gdje je uključena u naše prve škole iz kojih se razvilo

1874 sveučilište.

14. DIFERENCIJACIJA PROUČAVANJA NAUKE O UPRAVI NA UPRAVNO-PRAVNI I

UPRAVNO-TEHNIČKI SMJER.

.Prvotna integracija izraz je relativne nerazvijenosti društvenih znanosti. Razvoj same uprave i

znanja dovodi do produbljenih obrada pojedinih aspekata društvene pojave upravnih

organizacija: političkog, tehničkog ,pravnog, ekonomskog i dr.Nastaje proces diferencijacije na

upravnopravni i upravnotehnički smjer. U Europi zbog političkog shvaćanja o diobi vlasti i zbog

razvoja načela legaliteta uprave, počinje prevladavati zanimanje za vezanje i regulaciju uprave

pravnim propisima. Industrijalizacija, urbanizacija te pojava nacionalnih država dovode do nove

koncentracije u političkom sustavu države i državne uprave. To je u proučavanju uprave dovelo

do zanimanja za zadatke praktičnog organiziranja i djelovanja sve razvijenijeg upravnog sustava.

Tako se u privredi razvio u proučavanju javne uprave: upravnotehnički smjer :kako izgraditi

5


upravne organizacije i kako usmjeriti njihovo djelovanje da bi se postigao najveći učinak po

uloženom.

Oba smjera proširila su se s vremenom izvan područja svog nastanka

15.OPIŠITE TENDENCIJE PREMA JEDINSTVU KOD PROUČAVANJA UPRAVE

Tendencije prema jedinstvu očituju se u sljedećim oblicima:

-proširenjem pojedinih posebnih disciplina, prije svega upravnog prava i upravne tehnike,

uklapanja materije koja prvobitno nije bila obuhvaćena

-putem planova i programa upravnih škola i instituta u kojima se nastoji postići ravnoteža

između naučnih disciplina u odnosu na upravu

-putem znanstvenih istraživanja pojedinih upravnih problema i njihovih rješenja u različitim

upravnim sustavima

-postavljanjem i provjeravanjem općih postavki o zakonitostima na području upravne

organizacije i djelatnosti

16.KAKVO JE BILO PROUČAVANJE UPRAVE U RH U RAZDOBLJU NAKON DRUGOG

SVJ. RATA

Proučavanje uprave u Hrvatskoj, najprije u okviru Jugoslavije, polazilo je od tri stajališta:

-od analize političke uloge uprave i procesa upravljanja

-od konkretnih potreba organiziranja i djelovanja novoga upravnog aparata i proširenih upravnih

službi

-od tradicionalnog pravnog smjera u proučavanju uprave

Te tri komponente dale su različite rezultate na pojedinim fakultetima i visokim školama.

SUSTAV PROUČAVANJA UPRAVE

17. KLASIFIKACIJA NAUKE O UPRAVI U SUSTAVU ZNANOSTI.

Klasifikacija nauke o upravi u sustavu znanosti nadovezuje se na podjelu znanosti na prirodne i

društvene( razlika se zasniva na podijeli područja), a prema drugom kriteriju na empirijske i

normativne(razlika je u cilju i metodi). Nauka o upravi jest društvena empirijska znanstvena

disciplina, koja se od drugih empirijskih znanosti razlikuje po svom premetu. Predmet pravne

6


nauke jesu pravni odnosi, a predmet upravnopravne nauke jesu upravnopravni odnosi . Naprotiv

predmet upravne nauke je uloga upravnih organizacija u društvu ponašanje ljudi u tim

organizacijama.

2. ULOGA UPRAVE U DRUŠTVU

RAZVOJ UPRAVE

18. TENDENCIJE DRUŠTVENOG RAZVOJA U POSLJEDNJIH 150 GODINA.

Uprava u suvremenom smislu počinje u zemljama srednje europe u 17, 18 st. ponajprije

uspostavljanjem političkog sustava centraliziranih monarhija (prosvijećeni apsolutizam). Od tog

vremena do danas razvoj uprave obilježen je različitim tendencijama:

- raste društvena gustoća (broj stanovnika), te se povećava broj gradova, među kojima najbrže

rastu veliki gradovi. Razvija se gušća mreža prometa i komunikacija. Rast organizacijske

gustoće, sve veći dio ljudskog rada odvija se u organizacijama

- dioba rada postaje sve podrobnija, kako društvena (sužavanje područja rada), tako i radnog

procesa)

- raste količina informacija kojima društva raspolažu, a potrebita su da bi se standardne

djelatnosti u društvu mogle kontinuirano odvijati

-povećava se proizvodnja dobara

- širi se krug društveno (legitimnih) prihvaćenih interesa (politički interesi ljudi kao građana,

ekonomski kao proizvođača, socijalni, kulturni) , koje građani izražavaju i nastoje ostvariti.

Sve nabrojene tendencije međusobno su povezane, rezultat su djelovanja ljudi i nisu inverzibilne

niti se nužno produljuju u budućnost.Tendencije u razvoju društva odražavaju se u tendencijama

razvoja uprave.

18/19 TENDENCIJE PORASTA UPRAVNIH ORGANIZACIJA.

S vremenom sve više poslova dobiva obilježje društvenih poslova što ih obavljaju upravne

organizacije, te se širenjem kruga zadataka povećava broj i opseg upravnih organizacija.

Taj razvoj se primjećuje unutar svake društvene zajednice, a i između različitih zajednica i

sustava i predstavlja jednu od najznačajnijih činjenica upravnog razvoja.Razvoj se odnosi na

7


djelatnost uprave kao instrumenta vlasti, i na one kojima se uprava pojavljuje kao organizator i

nosilac javnih službi.

Proces povećanja upravnih organizacija s vremenom se kumulira i ubrzava.Glavnim uzrokom

takve tendencije je razvoj društvenih proizvodnih potencijala.

Na razvoj uprave bitno utječe: urbanizacija gradova( u gradu mnoge djelatnosti se pojavljuju kao

društvene), veličina zadatka što ih određena zajednica treba savladati, te sve veća međusobna

povezanost ljudi u svijetu uopće.

Poseban čimbenik u povećanju jest i nagli razvoj tzv.unutarnjih upravnih funkcija (personalne

službe, uredske evidencije, financiranja..)

19.TENDENCIJA PREMA DIFERENCIJACIJI UPRAVNIH ORGANIZACIJA.

Upravne se službe s vremenom sve više diferenciraju.Zadatci koji su u početku jedinstveni i

obavlja ih jedinstvena upravna organizacija izdvajaju se pojedini dijelovi u samostalne zadatke

koje vrše posebne organizacije.

Horizontalna diferencijacija-kada se stvaraju novi usporedni dijelovi upravnog sustava na istom

teritorijalnom stupnju a razlikuju se po vrsti poslova.Osnovni cilj države:održavanje određenog

društvenog uređenja, pomoću monopolizacije fizičke prinude,traži i osnovnu vrstu upravne

organizacije unutarnje i vanjske sigurnosti, prinudna mobilizacija za obavljanje javnih radova, za

financiranje društvenih potreba. Prestankom (povijest) rata zadatak vanjske sigurnosti podvaja

se na vanjske poslove, u sklopu unutarnje sigurnosti odvajaju se poslovi policije, pravosuđa.Iz

poslova financiranja izdvajaju se privredni poslovi države.Ekonomski razvoj dovodi do daljnjeg

niza upravnih funkcija i upravnih organizacija tzv. Društvene službe (prosvjeta,

zdravstvo,poslovi socijalnog osiguranja, rad,kulture…).Tehničkim napretkom dolazi do stvaranja

upravnih organizacija za tehničke službe (željeznički, cestovni.. promet,

pošta,brzojav,radio..)Komunalna služba, kao posebna skupina, odnosi se na specifične potrebe

zajednice ( vodovod, kanalizacija,čistoća..)

Iz ranijih pomoćnih funkcija unutar postojećih upr.org.izdvajaju se i posebne organizacije:

informacijske službe, organizacije za obavljanje unutarnjih službi(za olakšanje funkcioniranja

sustava upravnih organizacija kao cjeline). Za budući razvoj uprave najvažniji rezultat ove

tendencije jest nastajanje dviju glavnih skupina upravnih grana (resora):Klasična državna

uprava( obrana, vanjski poslovi, unutarnji poslovi, pravosuđe, financije) te resori nastali

8


daljnjom diferencijacijom ( društvene, tehničke, komunalne, informacijske službe, društveno

korisni poslovi)

Vertikalna diferencijacija- kada je rezultat difer.nastajanje novih teritorijalnih stupnjeva

upravnog sustava koji se razlikuju po širini teritorija na kojem djeluju.Tipičan primjer

vertikalnog raščlanjivanja jest stvaranje novih vrsta teritorijalnih jedinica unutar jedinstvenog

sustava državne uprave: uvođenje provincijalne, regionalne, okružne,kotarske i drugih uprava

kao teritorijalnih među stupnjeva između centralne i lokalne uprave. Uzroci tog procesa

su :povećanje područja na kojem se obavlja upravna djelatnost,jačanje upravne djelatnosti. Taj

proces nije konstantan jer poboljšanje prometa i veza olakšava upravljanje većim područjima,pa

se smanjuje potreba za među stupnjevima.

20. TENDENCIJA PREMA PROFESIONALIZACIJI UPRAVE.

Obavljanje poslova u upravnim organizacijama s vremenom poprima obilježje stalne skupine

zadataka i trajnog zanimanja.

Prva komponenta tendencije je postupno ustaljivanje položaja u upravnim organizacijama, kako

skupine zadataka povezanih s tim položajem, tako i stabilnosti osobna položaja njihovih nosioca.

Druga komponenta je prijelaz od laika na stručne službenike u upravi., što je usko povezano s

tendencijom prema stalnoj skupini zadataka i prema stabilnosti na radnim mjestima ( da bi se

isplatila investicija stručnog školovanja kandidata, mora postojati vjerojatnost da će kandidat

moči stečeno znanje primijeniti na poslu).

Ova se tendencija očituje i u razvoju načina kako se upravni službenici plaćaju:

-uzdržavanje službenika na dvoru vladara

-plaćanje u naravi

-dodjeljivanje izvora prihoda (zemlje te prihoda od stanovništva)

-plaćanje u novcu

21.TENDENCIJA PREMA OGRANIČAVANJU PRINUDE U UPRAVI.

Prinuda- svjesno djelovanje radi nametanja određenog ponašanja drugome koje on ne bi izabrao

bez tog djelovanja.Prinuda u upravi ima dvostruku ulogu: primjenjuju je upravne organizacije u

obavljanju svojih zadataka u odnosu prema članovima zajednice, a primjenjuje se i unutar

upravnih organizacija radi održanja kohezije odnosno povezanosti.

9


Naglašena uloga prinude u počecima upravnog razvoja uvjetovana je sljedećim čimbenicima:

svaka uprava u početku bila je isključivo vojna i policijska ( npr,javno zdravstvo prvi put se

pojavljuje klao sanitetska policija). Kod niskog razvoja tehnike i društvene diobe rada, prinuda

se češće primjenjuje kao ekonomska i tehnički jednostavnija metoda (npr. Poslati vojsku da kupi

harač, jednostavnije od uspostavljanja moderne porezne administracije). U počecima se prinuda

primjenjuje i radi savladavanja otpora što ga članovi zajednice pružaju i općekorisnim

društvenim akcijama( npr. Cijepljenje protiv bolesti, obvezatno osnovno školovanje..)

Prinuda u upravi ima dvostruku ulogu: primjenjuju je upravne organizacije u obavljanju svojih

zadataka u odnosu prema članovima zajednice, a primjenjuje se i unutar upravnih organizacija

radi održanja njihove kohezije i organizacijske povezanosti.

Ograničavanje prinude u upravi, i u odnosu prema građanima rezultat je razvoja države u smjeru

većeg poštovanja i djelotvornije zaštite osnovnih ljudskih prava.

Kako je prvi razlog uporabe prinude povezanost upravnih organizacija s državom i njezinom

upotrebom sile, tako je i glavni razlog opadanja prinude u upravi postupno ograničavanje

agresivnosti državne organizacije , te naposljetku izdvajanje sve većeg broja upravnih

organizacija iz jedinstvene piramide državne vlasti. Značajan proces dale su i političke borbe za

demokratizaciju društva.

Daljnji značajni čimbenik opadanja prinude jest rast tehničke razine upravnih službi ( dakle

uvođenje sve većeg broja stručnih postupaka u radu upravnih organizacija, gdje je mjerodavno

lex artis, a ne zakon sile.

Nadalje razvojem civiliziranosti, opće kulture članova zajednice, rastom razine potreba

zajednice,rastom razumijevanja također uloga prinude u upravi opada.

Usporedno s opadanjem prinude u djelovanju uprave prema vani, smanjuje se čimbenik prinude

u odnosima unutar uprave.

22.TENDENCIJA PREMA INFORMATIZACIJI UPRAVE

Razvitkom informatičke tehnologije, komunikacija, te automatizacije kroz posljednja dva

desetljeća dolazi do sve veće primjene te tehnologije u upravi te se može očekivati da će se to

odraziti i na strukturu i na metode rada javne uprave. U organizacijskom smislu potiče stvaranje

vodoravno koordiniranih mrežnih radnih skupina uz tradicionalnu okomitu koordinaciju

hijerarhijom a s vremenom i umjesto nje.Olakšava šire međusobno povezivanje organizacija i

10


djelatnosti javne uprave. U smislu metoda rada- upravljanje je velikim dijelom značilo obradu

podataka, primjenu znanja, razmjenu informacija, informatizacijom se mijenja način na koji

uprava rukuje s podacima, bitno se skraćuje vrijeme potrebno za kolanje informacija, isto kao i

vrijeme za obradu podataka.

UPRAVA U POLITIČKOM SUSTAVU

23. KOJE SU OSNOVNE ZADAĆE KOJE OSTVARUJE DRŽAVNA UPRAVA?

-osiguranje stabilne državne vlasti

-reguliranje osnovnih državnih procesa

-proizvodnju usluga i dobara koji služe zadovoljavanju interesa državljana

-preuzimanje odgovornosti za minimum materijalne i socijalne sigurnosti državljana

U skladu sa svojim osnovnim zadatkom, osiguranjem vlasti od napada izvana i iznutra , državna

se uprava konstituira oko pojedinih aspekata tog zadatka.

24. KONCENTRACIJA MOĆI I UTJECAJA DRŽAVE TIJEKOM 20.ST.

Industrijalizacija i urbanizacija u drugoj polovini 19 st. otvara nove probleme i uslijed diobe rada

niz društveno potrebnih djelatnosti ostaju bez nositelja te ih preuzima državna uprava.Potrebe

urbane zajednice također preuzima državna uprava..Uslijed toga dolazi do naglog širenja državne

uprave po broju organizacija i po broju ljudi.Pored klasičnih resora (vojska, diplomacija,policija,

sudovi i porezi) razvijaju se resori uprave kao službe u privredi, društvene službe u obrazovanju,

zdravstvu, socijalnoj zaštiti, tehničke službe u transportu, komunikacijama, energetici;

komunalne službe, informacijske služne u statistici, meteorologiji, itd. Ekspanzija javnih

poslova, a s njime i uprave, još snažnije potiče politički razvoj u 20. st. kada se u većoj ili manjoj

mjeri uvodi načelna odgovornost države za materijalnu i socijalnu dobrobit stanovništva.

Koncentracija moći tijekom 20.st., ekspanzija uprave s vremenom imaju sve negativnije

posljedice i kose se sa sve većim brijem postojećih interesa u društvu.Državno tutorstvo nad

privredom ne osigurava optimalno funkcioniranje gospodarstva, povećan utjecaj države u

društvu otežava nakon određenog praga, politički nadzor nad državnim aparatom, u pitanje se

dovode ljudska i politička prava građana.

11


Objektivni uvjeti koji sve manje pogoduju koncentraciji moći i utjecaja uopće: sve veća

horizontalna društvena diferencijacija, koja uz sve veći broj zanimanja i društvenih sektora

stvara usporedna polja djelovanja i afirmacije ljudi..Proces globalizacije dovodi u pitanje svaki

separatizam i isključivost pojedine države.Kao posljedica navedenih okolnosti je ponovno

okretanje u razvoju političkih sustava prema dekoncentraciji, a ono se ogleda u reafirmiranju

tržišta, predlaganju deregulacija, smanjivanja broja i opsega državnih propisa i mjera kojim se

utječe na rad privrednih subjekata i građana.

Tim tendencijama prema dekoncentraciji državna uprava gubi svoje oštre obrise kao sastavni dio

političkog sustava države i širi se u mreže organizacija integrirane na različite načine kroz

pluralitet raznovrsnih centara od kojih je tradicionalna država samo jedan. Više se ne govori o

državnoj upravi već o javnom sektoru.

25.NA KOJI NAČIN SE RAZVITAK GLOBALNE EKONOMIJE ODRAŽAVA NA

POLOŽAJ I ULOGU POLITIČKIH SUSTAVA DANAŠNJIH DRŽAVA?

Suvremeni politički sustavi razvijaju se u suprotnosti koncentracije i dekoncentracije, ali se

njihov razvoj kreće u krugu…..

str 89.

26.NA KOJI NAČIN POLITIČKI ODLUČUJUĆA SKUPINA DJELUJE NA UPRAVNI

SUSTAV?

Institucije političkog sustava dijele se na dvije osnovne skupine: one u kojima se legitimno stvara

politička volja zajednice i one u kojima se ta volja ostvaruje.

Uprava predstavlja izvršnu organizaciju političkog sustava, što znači da upravni službenici u

načelu nisu članovi skupine koja donosi političke odluke, a upravne organizacije u usporedbi s

tom skupinom znače instrument vlasti.Ova tvrdnja nameće dva problema: konkretno

razgraničenje uprave i politički odlučujućih tijela,te problem određenog refleksnog utjecaja

uprave na odlučujuća tijela. Možemo računati s time da će pripadnici gornjeg sloja uprave težiti

sudjelovanju u političkom odlučivanju, da će politički odlučujuća skupina u vodeći sloj uprave

uključiti svoje članove, te da će između politički odlučujućih tijela i upravnog sustava postojati

prijelazno područje u kojem se i donose odluke političkog značaja.

12


Odlučujuća skupina mora nužno infiltrirati upravne organizacije svojim vlastitim članovima ako

želi osigurati „radni kontakt“, zbog čega je vrlo teško razgraničiti upravnu organizaciju, kao

provedbeni instrument, od politički odlučujuće skupine.

U razvijenim predstavničkim institucijama uobičajena je pojava da „politički odgovorni“ vrhovi

uprave proizlaze iz parlamenta , iz vladajuće stranke i da se na formalno utvrđen način

regrutiraju iz političke klase.

27.REFLEKSNI ILI POVRATNI UTJECAJ UPRAVE NA POLITIČKI ODLUČUJUĆU

SKUPINU.

Proizlazi iz:

-činjenice da odlučujuća tijela, u pravilu nemaju drugog instrumenta do uprave za ostvarivanje

svoje politike

-uloge uprave u pripremanju složenih političkih odluka

-uloge uprave u provedbi političkih odluka, jer sadržaj tih odluka uvijek ovisi o načinu i

okolnostima njihova provođenja-neprestanog radnog kontakta između uprave i politički

odlučujućeg tijela

28.ŠTO PODRAZUMIJEVAMO POD POJMOM BIROKRATSKA VLAST?

Različite patološke promjene normalnih odnosa između odlučujuće skupine i provedbene

upravne organizacije, u kojoj su upravne organizacije glavni ili isključivi oslonac vlasti u društvu

i nad društvom.

Osnovna značajka birokratske vlasti je da odlučujuća skupina nikad nije imala (ili je izgubila,

odnosno svjesno raskinula) vezu sa svojom političkom podlogom ( biračima) i održavala se na

vlasti isključivo putem upravnih organizacija. Birokratizam je način provođenja vlasti.

Patološka društvena situacija birokratske vlasti dovodi do sljedećih posljedica:

-brojnost i društveni utjecaj upravnih organizacija povećava se usporedo s izolacijom uprave

unutar društva i zatvaranjem u sebe njezina rukovodećeg sloja

-prisilna pasivizacija stanovništva u političkom životu dovodi do „otuđenja čovjeka od političke

vlasti“.

Mogućnost pojave birokratske vlasti povećava se s razvojem upravnih organizacija i njihove

uloge u društvu.

13


29.NAVEDITE KOJA SREDSTVA UBRAJAMO U ORGANIZACIJSKA, A KOJA U

FUNKCIONALNA POD POLITIČKIM NADZOROM UPRAVE.

Politički nadzor uprave je nadzor što ga obavljaju , prema političkim kriterijima, legitimni

politički nositelji nadzornih ovlasti (politička tijela, funkcionari) radi ostvarivanja političkih

ciljeva. Sredstva političkog nadzora uprave su institucije ili postupci, izričito propisani ili

uobičajeni u nekom političkom sustavu, koji služe provjeravanju upravnih organizacija i

upravnog djelovanja u odnosu na njih. Dijele se na dvije osnovne skupine:

-organizacijska:sastoje se u različitim oblicima organizacijske dekoncentracije uprave kao

instrumenta vlasti, djeluju posredno odnosno stvaraju odnose u strukturi uprave koja olakšavaju

nadzor, a obuhvaćaju decentralizaciju u najširem smislu, odvajanje funkcija, kolektivnost

- funkcionalna: različite forme vanjskog utjecaja na funkcioniranje uprave, odlučivanje

predstavništvo i sudjelovanje građana, ograničavanje uprave pravilima.

29 i ½.ŠTO OPĆENITO PODRAZUMIJEVAMO POD POJMOM DECENTRALIZACIJE

KAO SREDSTVA POLITIČKOG NADZORA NAD UPRAVOM ?

Decentralizacijom označujemo svako slabljenje utjecaja određenog centra nekog organizacijskog

sustava na dijelove tog sustava. Kao sredstvo političkog nadzora, decentralizacija se može

primjenjivati radi smanjenja utjecaja određenih centara političke vlasti na određene dijelove

upravnog instrumenta, ali i labavljenje veza unutar upravnog aparata.Glavni praktički oblici

decentralizacije u tom smislu jesu federacije, konfederacije, i drugi oblici složenih država, zatim

teritorijalna decentralizacija, naročito lokalna samouprava i konačno stvarna decentralizacija,

prenošenje upravnih poslova s jednog centralnog organizacijskog sustava na pojedine

organizacije koje se nalaze van tog sustava.

30.ŠTO PODRAZUMIJEVAMO POD POJMOM ODVAJANJE FUNKCIJE?

Odvajanje funkcije poseban je slučaj stvarne decentralizacije u samom vrhu državne vlasti, i to

odvajanje najčešće onih djelatnosti koje su osobito značajne za provođenje političkog nadzora

uprave.Utvrđivanja osnovnog programa rada uprave (zakonodavstvo) i uspoređivanje stvarnih

postupaka upravnih službenika s kriterijima i ograničenjima postavljenim u tom programu

(sudski nadzor). Tako dolazi do trodiobe vlasi na zakonodavnu, sudsku i upravnu.

14


Ograničeno organizacijsko osamostaljivanje nositelja tih funkcija olakšava politički nadzor nad

pojedinim dijelovima, i istodobno stvara dva značajna tijela za nadzor uprave.Osim svojih

izvornih poslova, zadatak nadzornih tijela spram uprave dobivaju uglavnom zakonodavna tijela a

dobrim tijelom i sudski kolegiji.

31.ŠTO PODRAZUMIJEVAMO POD POJMOM KOLEKTIVNOST KAO SREDSTVO

POLITIČKOG NADZORA TE S KOJIM SE OBLICIMA SUSREĆEMO?

Kolektivnost kao sredstvo političkog nadzora uprave znači povjeravanje određenih odluka ili

odlučivanja uopće u upravni organizacijama istodobno dvojici ili većem broju političkih

funkcionara. Različite oblike takve kolektivnosti možemo podijeliti:

-višestrukost, težište na svakom pojedinom funkcionaru, bilo da postoje dva ili više nositelja iste

funkcije koji se izmjenjuju ili prema nekom drugom kriteriju dijele obnašanje jedne te iste

funkcije- paralelizam (npr.naredbodavac i računopolagač u izvršenju budžeta), bilo da jedan

funkcionar. djeluje isključivo kao nadzorna ili žalbena instanca prema drugome- stupnjevanje

(npr.ministar prema općinskom tajniku)

- kolegijalnost : težište na kolektivu kao takvom, bilo da su uloge svih članova u kolektivu i

formalno izjednačene- homogeni kolegij (npr.upravna komisija), bilo da postoji formalna

nejednakost u ulogama, stupnjevani kolegij (npr.predsjednik i članovi vlade).

32.OBJASNITE POJAM ODLUČIVANJE GRAĐANA?

Odlučivanje građana kao sredstvo političkog nadzora uprave znači da u donošenju odluka koje se

odnose na upravu sudjeluju svi građani s političkim pravima. Različiti oblici takva odlučivanja

svodimo na dvije osnovne skupine:

-konzultiranje građana – ne postoje trajni organizacijski oblici, a odluka građana odnosi se na

pitanje ustavnih ili zakonskih propisa- referendum, ili na druga pitanja, prije svega na eventualne

teritorijalne promjene-plebiscit

-zborove građana- trajni organizacijski oblik, dijeli se na: izborne zborove, kojima je zadatak da

na određeni način sudjeluju u postupku izbora i izborno-upravne zborove, koji osim izbornih

donose i druge odluke.

15


33.ŠTO PODRAZUMIJEVAMO POD POJMOM PREDSTAVNIŠTVO GRAĐANA?

Predstavništvo građana kao sredstvo političkog nadzora uprave znači da u donošenju odluka koje

se odnose na upravne organizacije sudjeluju tijela sastavljena od izabranih predstavnika građana.

Glavne metode pomoću kojih predstavnička tijela utječu na upravne organizacije jesu:-osnivanje

i ukidanje upravnih organizacija

-utvrđivanje programa rada i granica ovlast upravnih org. (npr.donošenje propisa)

-postavljanje i smanjivanje upravnih funkcionara

-odobravanje, uskraćivanje materijalnih sredstava potrebnih za rad upr.org.

-sudjelovanje u pojedinim upravnim odlukama ( npr.ratifikaciji međunarodnih odluka)

-nadzor nad radom upravnih org. ( interpelacijom ili putem anketa)

Nositelj takvog političkog nadzora uprave je predstavničko tijelo, njegovi odbori, komisije,

specijalni funkcionari i političko izvršni organi.Faktički u nadzoru sudjeluju i političke stranke,

organizirane interesne skupine, pa i javnost u različitim oblicima.

Predmet nadzora je uprava , činjenje i nečinjenje.

Instrument skupštinskog nadzora: interpelacija,pravo pokretanja parlamentarne istrage,pravo

individualnog nadzora i intervencije. Posebni skupštinski funkcionari (pučki pravobranitelj)

imaju pravo da na traženje građana ili na vlastitu inicijativu ispituju djelovanje uprave i o tome

podnose izvještaj skupštini.

Sankcije skupštinskog nadzora nad upravom prije svega su političke: izricanje nepovjerenja

političkom funkcionaru, što povlači gubitak funkcije. Politička odgovornost ne isključuje

postupke za utvrđivanje raznih oblika normirane odgovornosti (krivične, prekršajne..)

34.SUDJELOVANJE GRAĐANA KAO SREDSTVO POLITIČKOG NADZORA UPRAVE.

Znači da građani sudjeluju neposredno u radu uprave ili neposredno utječu na rad uprave. Oblike

sudjelovanja dijelimo na

-unutarnje sudjelovanje : kad su građani izabrani u organe upravljanja ustanova javnih službi

škola, bolnica,socijalnih ustanova, kulturnih ustanova, bilo kao pojedinci, bilo da su delegirani

od svojih organizacija

-vanjski utjecaj : interesne zajednice korisnika neke upravne službe npr. komunalnih službi u

gradu koji kroz zajednice utječu na rad službe za koju su zainteresirani.

16


35.KAKO DIJELIMO PRAVILA KOJIMA SE OGRANIČAVAJU UPRAVNE

ORGANIZACIJE?

Ograničenje pravilima kao sredstvo političkog nadzora uprave znači da postoje pravila koja

restriktivno određuju djelovanje upravnih organizacija. Ta pravila ljudi u upravnim

organizacijama osjećaju kao obvezna, koja im se mogu im se nametnuti pomoću posebnog

mehanizma sankcija. Pravila dijelimo na:

-s obzirom na način djelovanja : vanjska, upravni službenici doživljavaju kao propise donesene

od drugog, a zaštićene sankcijama; te internalizirana, u svijesti upravnih službenika pojavljuju se

kao njihova vlastita tj.kao diktat moralnog osjećaja, stručnih standarda.

-s obzirom na stupanj općenitosti: opća, koja postavljaju načela djelovanja za sve situacije i

za sve djelatnosti u upravi( načelo zakonitosti, odgovornosti); te posebna , koja djeluju na

specifično određenom polju upravne djelatnosti ( teritorij, funkcija, upravna grana)

-s obzirom na normativni sustav kojem pravila pripadaju: pravna,iza kojih stoji prijetnja

državnim monopolom prinude; moralna, izraz osnovnih i od njih samih prihvaćenih vrijednosti,

konvencionalna, pojedincu ih nameće društvena okolina, te stručna.

3. UPRAVA KAO LJUDSKA DJELATNOST STR 121

OKVIR LJUDSKE DJELATNOSTI

36.ŠTO JE TO DRUŠTVENA, A ŠTO ORGANIZACIJSKA ULOGA?

Društvena uloga je skup očekivanih postupaka pojedinca koji sa stajališta ukupnosti društvenih

normi i zahtijeva odgovaraju određenoj društvenoj situaciji u kojoj se pojedinac nalazi

Organizacijska uloga je skup očekivanih postupaka koji u smislu konkretnog normativnog

sustava odgovaraju činjenici da pojedinac pripada određenoj organizaciji.Organizacijska uloga je

vrsta društvene uloge kojoj je svojstveno postojanje većeg broja podrobnih izričitih i dorađenih

pravila.

37.NAVEDITE RAZLIČITE ASPEKTE UPRAVE KAO LJUDSKE DJELATNOSTI.

-organizacijska struktura uprave: nadovezuje se neposredno na pojam organizacijske uloge

-ljudi u upravi, nositelji akcije

-materijalna sredstva uprave, kao pretpostavka akcije

17


-planiranje u upravi , početak akcije,odabiranje ciljeva i predviđanje tijeka događaja

-vođenje u upravi, usmjeravanje u akciji koje se tijekom razvoja sve više ograničava i prelazi u

svojstvenu funkciju inicijative i integriranja

- komunikacije u upravi, koje upućuju, u perspektivi, na upravu kao sustav za obradu informacija

-postupci u upravi, kao potrebita metoda standardizacije operacija

-nadzor u upravi, kao logički završetak jednog ciklusa upravne akcije i uvod u novi

ORGANIZACIJSKA STRUKTURA UPRAVE

38.ŠTO JE TO ORGANIZACIJA I KOJA SU NJEZINA OBILJEŽJA?

Organizacija je proces diobe rada i istodobnog sustavnog povezivanja radnih operacija

podijeljenih među različite ljude opremljene materijalnim sredstvima radi obavljanja određenog

zadatka. Organizacija se pojavljuje na razvijenom stupnju, kad se zajednički radi uglavnom tako

da se pojedini radni proces dijeli postupno na sve jednostavnije poslove i ljudi koji te poslove

obavljaju povezuju kroz odnos međusobne podređenosti i nadređenosti. Organizaciju možemo

promatrati s tri stajališta: sa strukturnog, materijalnog i teleološkog.

39.ORGANIZACIJSKA STRUKTURA-POJAM I OBILJEŽJA.

Jest relativno trajni plan rasporeda poslova i međusobnih veza među ljudima koji obavljaju

poslove unutar organizacije. Organizacija je proces,stalni pokret i međusobno djelovanje

osnovnih suprotnosti u njoj, diobe i povezivanja. Organizacijska struktura znači donekle umjetno

zaustavljanje tog procesa, snimku u određenom trenutku, odraz procesa u slici strukturne

sheme.Osnovne značajke organizacije-dinamično jedinstvo suprotnih elemenata. Samom pojmu

organizacije kao procesu suprotstavlja se pojam organizacijske strukture kao trajnog plana i

sustava.Glavni par suprotnosti u pojmu organizacije jesu dioba i povezivanje.Svojstveno je

strukturi istodobno postojanje diobe i povezivanja.Organizacijska je struktura ujedno plan

rasporeda poslova i shema međusobnih veza. U izgradnji organizacije samim utvrđivanjem diobe

zadataka na poslove određujemo već i međusobne odnose i veze ljudi koji će obavljati pojedine

poslove i operacije. Iz tog osnovnog jedinstva suprotnosti diobe i povezivanja proizlazi priroda

organizacijske veze.

18


40.ŠTO JE TO FORMALNA ORGANIZACIJSKA STRUKTURA?

- formalna organizacijska struktura - unaprijed utvrđeni raspored poslova i sustava međusobnih

veza u određenoj organizaciji

- neformalna organizacijska struktura - skup svih relativno trajnih odnosa medu ljudima u

organizaciji koji su se razvili tijekom njihovog zajedničkog rada, a koji djeluju na formalne

ciljeve organizacije

Formalna i neformalna organizacijska struktura su za pojedinog člana organizacije alternativne, a

dijelom i kumulativne mogućnosti orijentacije.Ljudi koji pristupaju organizaciji, motivirani

zadovoljenjem osnovnih potreba, traže to zadovoljenje ponajprije u sklopu formalne skupine.

Razlog pristupanja jest zapravo formalna organizacijska struktura jer je vidljiva izvana, njeni

ciljevi, uloge, status, materijalni stimulans – u početku ljudi vežu solidarnost i lojalnost uz

formalnu skupinu; aktivističke težnje i težnja za većom sigurnošću potiču pojedinca da potraži

sigurnost bliskih-veza i mogućnost boljeg izražavanja vlastite ličnosti u neformalnoj skupini koja

ga prihvaća

41 ŠTO SU VANJSKE , A ŠTO UNUTARNJE ORGANIZACIJSKE JEDINICE

Organizacijske jedinice koje čine pojedinu organizaciju dijele se na vanjske i unutarnje. Vanjske

su usmjerene na izvršavanje vanjskog zadatka organizacije, na postizanje cilja zbog kojeg

organizacija postoji.Njima je svojstvena tendencija prema funkcionalnoj samostalnosti,

autonomiji specijalnih centara u odnosu na općenitiji centar organizacije (npr. mirovinski odjel u

Zavodu za socijalno osiguranje)

unutarnje - služe samom funkcioniranju organizacije, ne bave se neposredno ostvarenjem

specifične svrhe, nego obavljaju poslove koji služe održanju organizacije (personalni,

financijski, arhiv) karakteristika: tendencija prema povezivanju One su prirodni instrumenti

općenitijih centara u vođenju koordinacije i očuvanju organizacijske cjeline (npr. arhiv,

personalni odjel, računovodstvo)

42.SUPROTNOSTI ORGANIZACIJSKE STRUKTURE

Glavni par suprotnosti u pojmu organizacije jesu dioba i povezivanje.Svojstveno je strukturi

istodobno postojanje diobe i povezivanja.Organizacijska je struktura ujedno plan rasporeda

poslova i shema međusobnih veza. U izgradnji organizacije samim utvrđivanjem diobe zadataka

19


na poslove određujemo već i međusobne odnose i veze ljudi koji će obavljati pojedine poslove i

operacije. Iz tog osnovnog jedinstva suprotnosti diobe i povezivanja proizlazi priroda

organizacijske veze.Na pojavne oblike tog procesa, diobu i povezivanje, svode se glavne

suprotnosti organizacijske strukture-hijerarhija i funkcija, centralizacija i decentralizacija,

pojedinačno i kolektivno djelovanje.

Dioba rada rastavlja cjelovit radni zadatak na pod zadatke, na dijelove itd sve do određene

granice kada dioba ne bi bila svrsishodna.Svaki od tih pod zadataka u procesu mijenjanja

okolnosti čine funkcije u organizaciji. Nositelj funkcije obavlja svoj dio općeg zadatka pazeći u

sklopu svoje funkcije, na stalno mijenjanje okolnosti. Dioba općenitijih zadataka na specijalne

stvara slojeve zadataka a time i slojeve funkcija.Odnos između općenitijih i specijalnih funkcija s

obzirom na funkciju vodstva, kao i odgovarajuće odnose između nositelja zovemo hijerarhijom.

Unutarnje suprotnosti između hijerarhije i funkcije proizlazi iz nužne slobode funkcije da se

prilagodi novim okolnostima i njezine nužne ograničenosti da pri tome ne prijeđe granice

općenitije funkcije koje je i sama dio.

43.ŠTO JE CENTRALIZACIJA/DECENTRALIZACIJA?

Centralizacija –svaka tendencija k jačanju nadzora iz jednog mjesta u organizaciji nad nekom

djelatnošću. Decentralizacija – svaka tendencija slabljenja takvog nadzora, prema diobi nadzora

na više mjesta

U odnosu između općenitijeg i specijalnog centra, postoje tri stupnja na liniji od centralizacije

prema decentralizacije:

Prema sadržaju prenesenih funkcija

-decentralizacija izvršenja –prenošenje izvršenja posla na specijalne centre tako da općenitiji

centar zadržava odlučivanje i nadzor nad izvršenjem

- decentralizacija izvršenja i odlučivanja –općenitiji centar zadržava nadzor

- decentralizacija izvršenja i odlučivanja i dijela nadzora –općenitiji centar ima samo neke

nadzorne funkcije

S obzirom na organizacijske posljedice

- delegacija – prijenos zadataka na specijalni centar, a da organizacijska struktura u cjelini

ostane nepromijenjena

- organizacijska decentralizacija – prijenos zadataka i istodobno stvaranje novih organizacija

20


- politička decentralizacija – prijenos zadataka, organizacijsko proširenje specijalnog centra i

stvaranje posebnih političkih nadzornih mehanizama nad užim centrima

Dioba rada traži određenu samostalnost specijalnih centara, a povezivanje istodobno određeni

utjecaj. Stoga je decentralizacija nekih poslova na specijalnije centre moguća samo u mjeri u

kojoj postoje druga sredstava osiguranja povezanosti dijelova u cjelinu.

Nadzor je najpotpuniji kad se cjelokupna djelatnost obavlja na jednom mjestu, ali

kako organizacija znaci podjelu rada, potpuno centralizirana organizacija ne može

postojati (svaka dioba = decentralizacija)

Proces decentralizacije može ići dok postoji neki organizacijski centar bez obzira

koliko je udaljen i koliko je taj nadzor slab i neizravan,zato je nemoguća i potpuna

decentralizacija kao prestanak nadzora iz centra

U svakoj organizaciji i njenoj okolini postoje snage u smjeru decentralizacije i centralizacije

dioba rada je konstantna, razvedenost organizacije se povećava, uprava preuzima nove poslove

pa zato decentralizacija je sila koja stalno djeluje u organizacijskoj

mehanici zbog sve većih i brojnijih društvenih funkcija i nastojanja da se u njihovo

obnašanje uključi što širi krug interesenata ; postoji i stalna centralizatorska tendencija zbog

stalnog povezivanja sve šireg područja i sve većeg broja ljudi oko novih širih jedinstvenih ciljeva

i svrha

Decentralizaciju ne treba miješati sa dekoncentracijom u političkom sustavu ili decentralizacijom

kao sredstvom političkog nadzora (decentralizacija iz političkih razloga može dovesti do

slabljenja organizacijske integracije upravno-političkog sustava i mora se nadoknaditi drugim

sredstvima

44.O ČEMU TREBA VODITI RAČUNA PRI IZRADI ORGANIZACIJSKOG PLANA?

Organizacijski proces počinje stvaranjem organizacijskog plana, a pri njegovoj izradi treba uzeti

u obzir:

-zadatak organizacije, specificiran i s naznakom predvidljivih budućih promjena

-potrebni ljudi, osobito ključni stručnjaci i organizatori, materijalna sredstva i raspoloživi

izvori ljudi i sredstva

-pravni propisi koji sadrže potrebne ovlasti u vezi s osnivanjem i radom organizacije

-opseg organizacije u glavnim pokazateljima

21


-mjesto, lokacija, organizacije i njezinih dijelova

-potrebna mjera političkog nadzora nad organizacijom

-poželjna mjera sudjelovanja građana u radu organizacije

45.NAJMANJI DIJELOVI OD KOJIH SE SASTOJI ORGANIZACIJA OBZIROM NA

TELEOLOŠKI(CILJNI), MATERIJALNI I STRUKTURALNI ASPEKT.

S obzirom na teleološki aspekt, odnosno kao sredstvo za postizanje određenog cilja, najmanji dio

je posao, tj. ukupnost radnih operacija koje služe obavljanju najmanjeg pojedinog još cjelovitog

zadatka na koji je svrsishodno podijeliti ukupni zadatak organizacije

S materijalnog aspekta, odnosno kao skup ljudi i materijalnih sredstava, najmanji je radno

mjesto, tj.ukupnost radnih dužnosti, poslova koje treba obaviti jedan čovjek opremljen potrebnim

sredstvima

U strukturalnom smislu kao sustav diobe i povezivanja, najmanji dio je radna jedinica,

tj.najmanja formalna skupina u hijerarhiji organizacijskih jedinica unutar organizacije.

46.KOJA 3 IDEALNA CILJA TREBA POSTIĆI PRI GRUPIRANJU RADNIH MJESTA I

JEDINICA?

-jasnoću razgraničenja između djelokruga radnih jedinica odnosno između radnih mjesta, kako se

isti posao ne bi obavljao na više mjesta ili se uopće ne bi obavljao

-jasnoću linija veze između općenitijih i specijalnih centara u organizaciji, koja je pretpostavka

uspješnog funkcioniranja hijerarhijskog povezivanja

-razmjernost zadataka koji su pojedinom radnom mjestu stavljeni u dužnost i ovlast, odnosno

sredstva potrebnih za obavljanje pojedinih zadataka

47.REALNO I TERITORIJALNO NAČELO ORGANIZACIJE UPRAVE.

Prema realnom načelu stvaraju se pojedine skupine upravnih organizacija koje se međusobno

razlikuju po svom zadatku, po onome što rade ( npr.upravni resori za različite grane)

Prema teritorijalnom načelo organizacije uprave – upravna org. obuhvaća sve zadatke, rade sve

poslove ali za određeni teritorij.

Klasična teorija uprave razlikuje četiri organizacijske podjele:svrhu ili zadatak, vrstu rada,

teritorij i skupinu korisnika.

22


48.KOJI RAZLOZI UTJEČU NA PROMJENE U ORGANIZACIJI?

Organizacija kao proces podliježe stalnim promjenama a uvjetuju ih sljedeći razlozi:

-povećanje opsega djelatnosti organizacije

-razvoj tehnike rada

- promjene zadataka

-djelovanje suprotnosti u organizacijskoj strukturi

personalne promjene

Reorganizacija- mijenjanje formalne organizacijske strukture jedan je od načina prilagođavanja

organizacije promjenama. Negativne posljedice reorganizacije: gubitak radnog tempa u

organizaciji , te gubitak osjećaja sigurnosti ljudi koji rade u organizaciji.Mjere za ublažavanje tih

negativnih procesa su : organizacijske mjere za povećanje elastičnosti organizacije;

obavještavanje i odgoj kadrova.

49.ŠTO JE TO JEDINICA ZA ORGANIZACIJU I METODE I KOJU SKUPINU POSLOVA

SADRŽI?

Kada organizacija premaši određeni opseg, postaje ekonomično da se za rješavanje tehničkih

problema u vezi s organizacijskom strukturom predvidi specijalizirano radno mjesto

S tehničkim problemima spaja se i zadatak praćenja i usavršavanja tehnike rada u organizaciji,

pa se govori o radnoj jedinici za organizaciju i metode

-obavljanje povremenih ili periodičnih upravnih pregleda radi ustanovljavanja stanja

organizacijske strukture i metode rada

-davanje preporuka za uvođenje prikladnih strukturnih oblika i ekonomičnijih metoda rada

-izrada uputa i pomoćnih materijala koji će poslužiti svim ostalim organizacijskim jedinicama za

nadzor i usavršavanje vlastite organizacijske strukture i metode rada

LJUDI U UPRAVI

50 . KOJE KATEGORIJE LJUDI, PORED UPRAVNIH SLUŽBENIKA, RADE U UPRAVI?

Osim upravnih službenika u upravnim organizacijama rade :

23


-politički funkcionari; to su ljudi koji su na formalno utvrđeni način predstavnici političkih

odlučujućih tijela

-članovi predstavničkih skupina

-članovi odlučujućih kolegijalnih organa građana u upravi

-funkcionari koje neposredno biraju građani

-privremeni suradnici; za poslove koji su vremenski ograničeni, ili za poslove koji po svojoj

prirodi nemaju profesionalni karakter( članovi savjetodavnih tijela..)

51.ŠTO JE TO SLUŽBENIČKI SUSTAV?

Cjeloviti skup logički povezanih kategorija u kojem se radna mjesta , odnosno upravni

službenici, razvrstavaju prema unaprijed utvrđenim kriterijima, a koje su temelj za njihovo

nagrađivanje i okvir za kretanje u službi. Prema tome službenički sustav obuhvaća sustav

klasifikacije, platni sustav i sustav napredovanja.

Svrha službeničkog sustava je da osigura maksimum svrsishodnosti sa stajališta cjeline upravnih

organizacija i maksimum pravednosti prema pojedinom službeniku.

52.ŠTO TREBA SADRŽAVATI KLASIFIKACIJSKI SUSTAV, TE KAKO SE TI SUSTAVI

MOGU PODIJELITI?

Klasifikacijski sustav (skup kategorija na koje se provodi razvrstavanje) treba sadržavati:

-nazive i definicije pojedinih klasa (kategorija)

-sustav klasa koji povezuje klase u jednu potpunu cjelinu

-pravila za razvrstavanje koja primjenjuju logički i praktički prihvatljive kategorije za

uvrštavanje službenika, odnosno radnih mjesta, u pojedine klase

Sustavi se mogu podijeliti: prema načinu određivanja kategorija na dvije osnovne skupine:

1.klasifikacija radnih mjesta kod koje pojedina klasa obuhvaća sva radna mjesta s jednakim ili

sličnim dužnostima

2.klasifikaciju službenika kod koje pojedina klasa obuhvaća sve službenike s istim određenim

osobnim svojstvom ( školska sprema, radni staž..)

Klasifikacija se može provoditi vertikalno, kad između klasa postoje razlike u stupnju, rangu, i

vertikalno, kad takve razlike nema.

24


53.ŠTO JE PLAĆA I KAKVA ONA MOŽE BITI?

Plaća što je primaju službenici za svoj rad u upravnoj organizaciji ovisi o rangu mjesta ili o

stupnju razvrstavanja samog službenika ili o kombinaciji tih kriterija. Plaća u širem smislu može

biti jedinstvena ili sastavljena, ovisno sastoji li se od jednog (po ustanovljenom kriteriju) ili više

novčanih iznosa. Osnovni uvjeti koje treba ispuniti platni sustav jesu:da plaća bude dovoljna

ekonomska osnova za egzistenciju službenika, da razlike u plaći odgovaraju što bolje razlici u

vrijednosti službenika za službu, da razlike u plaći potiču službenike na veće zalaganje na radu i

na dalje stručno usavršavanje, da platni sustav za javne službenike ne bude diskriminacijski u

usporedbi s drugim platnim sustavima. Povećanjem funkcionalne autonomije pojedinih upravnih

organizacija, razvijanjem kriterija učinka rada plaća se naposljetku preobražava u osobni

dohodak radnih ljudi u upravi.

54.ŠTO JE TO NAPREDOVANJE U SLUŽBI I KOJE NAČINE NAPREDOVANJA IMAMO

Postupno prelaženje na sve odgovornije položaje na ljestvici radnih mjesta i postizanje sve

povoljnije situacije u osobnom razvrstavanju i u odgovarajućem stupnju plaće. Postoji:

-otvoreni sustav napredovanja: službenik ponajprije na temelju ocjene njegovih sposobnosti za

odgovorniji položaj, odnosno uvjeta za povoljnije osobno razvrstavanje, od strane pojedinaca ili

tijela ovlaštenih da donesu odgovarajuće odluke(prilagođeniji sustavu klasifikacije radnih mjesta

-automatski sustav napredovanja: službenik napreduje prema određenim objektivnim kriterijima,

čija primjena je uglavnom neovisna o volji pojedinca ili tijela ovlaštenih da donesu odgovarajuća

formalna rješenja ( prilagođeniji sustavu klasifikacije službenika)

Svrha pojedinog sustava napredovanja jest da potakne službenike na što bolji radni učinak i na

vlastito usavršavanje, te da im pruži stanovitu sigurnost u pogledu napredovanja u službi.

55.ŠTO JE TO POLITIKA OSOBLJA I KOJE 3 SKUPINE POSLOVA IMAMO S TIME U

VEZI?

Kadrovska politika : sustavna djelatnost oko popunjavanja radnih mjesta u upravnoj organizaciji

službenicima i stvaranja odgovarajućih uvjeta rada za njih, s dvostrukim ciljem: postizanja

maksimalne djelotvornosti organizacije, optimalnog razvoja i osobnog zadovoljstva ljudi koji

rade u njoj. Možemo je podijeliti na tri osnovne skupine poslova

-poslovi u vezi s primanjem u službu i razmještajem službenika na pojedina radna mjesta

25


-poslovi u vezi sa stručnom obukom i pomoči u osobnoj izgradnji službenika u službi

-poslovi u vezi sa stvaranjem optimalnih uvjeta za rad službenika u upravnoj organizaciji

56.KOJA SVOJSTVA KANDIDAT OBIČNO MORA ISPUNJAVATI ZA PRIJEM U

SLUŽBU?

Upravna se organizacija popunjava službenicima radi: isključivanja nepodesnih kandidata za

službu te privlačenja što sposobnijih pojedinaca u službu.

U svim današnjim sustavima kadrovske politike postoji sustav selekcije u uvjetima za primanje

službenika.Ti se uvjeti odnose prije svega na potrebe pojedine upravne organizacije za ljudima

određene struke i sposobnosti, te na svojstva samih kandidata za primanje u službu. Ta osobna

svojstva možemo svesti na dvije osnovne skupine:

-pripadnost kandidata zajednici koje je dio i sama upravna organizacija, bilo formalno

(državljanstvo, boravak za određeno vrijeme ..) ili na temelju stajališta kandidata ( problem

političke lojalnosti)

-sposobnost kandidata za službu, odnosno za radno mjesto o kojem se radi. Pri tome se misli na

fizičku, intelektualnu,karakternu i moralnu sposobnost, a može se govoriti i o političkoj

sposobnosti

57.NA KOJI NAČIN SE PROVODI NADZOR ZA PRIJEM U SLUŽBU?

U pogledu nadzora može se primijeniti jedna ili više od sljedećih alternativa:

-nadzor uvjeta ostvarenih prije trenutaka kandidiranja; on se provodi na temelju dokumenata o

postojanju određenih uvjeta; takav je nadzor kod nekih uvjeta pravilo(npr.državljanstvo), kod

drugih uvjeta se primjenjuje kao izraz kod određenog klasifikacijskog sustava ( npr.školska

sprema), a kod nekih je po prirodi stvari ograničen ili nemoguć (npr.pregled fizičkog stanja u

trenutku kandidiranja).

- nadzor u momentu kandidiranja: u pravilu se obavlja ispitima, napose znanja, sposobnosti i

drugih osobnih svojstava, te ispitima sklonosti ili kombinacijom tih pojedinih vrsta ispita

-nadzor nakon stupanja na posao: tu spada primanje u službu na pokusno razdoblje

Kod propisivanja nadzora uvjeta za primitak u službu, većina personalnih sustava polazi od

zahtjeva iste dostupnosti upravnih službi svim građanima u jednakim uvjetima, taj se etički

zahtjev zadovoljava najčešće uvođenjem natječaja za posao.

26


58.METODE FORMIRANJA LJUDI ZA SLUŽBU.

Formiranje shvaćamo kao autonoman, svjestan proces stjecanja znanja, skupljanja iskustava i

vlastite izgradnje koji pokreće pojedinac u namjeri da njegov budući rad bude na višoj razini.

Formiranje možemo promatrati sa više stajališta: prema prvome cilju pojedine akcije formiranja,

prema tome kako se provodi, prije ili nakon stupanja na rad u upravnu organizaciju, te prema

tome gdje se provodi, da li na radu ili izvan radnog mjesta

Mogu se podijeliti na sljedeće skupine:

-školovanje u općim ili specijalnim školama i drugim nastavnim ustanovama (predavanja,

seminari..)

-tečajevi koji predstavljaju prijelazni oblik između organizirane nastavne ustanove i slobodnog

učenja,primjenjuju se kada opseg, trajanje ili druge okolnosti ne dozvoljavaju složenije oblike

formiranja

-formiranje u praksi, prije svega rad na radnome mjestu pod nadzorom i vodstvom iskusnijeg

službenika, zatim rotacija kroz različite dužnosti..

-pojedinačno ili zajedničko učenje i izgradnja čitanjem, diskusijom i u drugim oblicima gdje

sudjeluju samo oni pojedinci koji rade na vlastitom formiranju

59.ETIKA JAVNOG SLUŽBENIKA, POJAM I OBILJEŽJA.

Etika javnog službenika jest skup društvenih pravila koje je službenik usvojio kao svoj osobni

kriterij ponašanja s obzirom na svojstvo javnog službenika. Glavni društveni odnosi na koje se

odnose pravila službeničke etike jesu:

-odnos službenika prema građanima kao pojedincima - određen pretpostavkom da javni

službenici obavljaju stručan posao potreban zajednici, iz čega slijedi da oni ne smiju prema

drugim građanima doći u položaj onih koji drugima upravljaju te ih ne treba bitno izdvajati od

ostalih građana koji rade na drugim društvenim poslovima

- odnos službenika prema društvu kao cjelini - temelji se na privrženosti čovjeka zajednici u

kojoj živi i radi (jedan aspekt odnosa službenika prema politici i društvu jest i njegov odnos

prema političkim čelnicima društva, gdje treba razlikovati čovjeka od funkcije: kao ljudi

službenik i politički funkcionar su ravnopravni,obojica obavljaju određeni društveni posao gdje

27


se njihove uloge mogu izmijeniti s obzirom na privremenost političkih funkcija. Naprotiv kao

nositelj određenih organizacijskih uloga oni se razlikuju, politički funkcionar donose odluke

unutar kojih službenik radi )

- odnos prema upravnoj organizaciji – ima dva aspekta : usvajanje posebnih ciljeva, zadataka i

metoda rada konkretne organizacije, te korektan odnos prema članovima kolektiva

- odnos prema radu – određuje zanimanje službenika za područje svoje stručnosti, radost zbog

djelovanja i razvijanja svojih snaga i stjecanje vještine u slobodno odabranom zanimanju.

Etička pravila su odraz društvene stvarnosti u svijesti pojedinca, utvrđuju se procesom

internalizacije tijekom kojeg se vanjska društvena pravila preobražavaju u vlastita načela.

MATERIJALNA SREDSTVA UPRAVE

Pod materijalnim sredstvima uprave podrazumijevamo ekonomska dobra kojima se služe

upravne organizacije radi postizanja svojih ciljeva.

PREDVIĐANJE U UPRAVI: PLANIRANJE

60.ŠTO JE TO PLANIRANJE TIJEKA RADA I KOJE DJELATNOSTI OBUHVAĆA?

Planiranje tijeka rada znači predvidjeti odvijanje pojedinih radnih operacija i njihovo međusobno

povezivanje kako bi se postigli najbolji rezultati u pogledu kvalitete, brzine i ekonomičnosti

obavljanja cijelog posla. U sklopu tehničkih okolnosti u kojima se taj rad obavlja planiranje

obuhvaća: prikupljanje potrebnih podataka, analizu radnih operacija, raspored rada na radna

mjesta, utvrđivanje redoslijeda radnih operacija

Kad se planira tijek rada treba imati na umu da planirati znači izabrati i utvrditi od mogućih

alternativa jednu, čime se nužno smanjuje elastičnost planirane upravne djelatnosti i mogućnost

njezinih nositelja da se prilagode neočekivanim događajima tijekom akcije. Onima koji rade

treba ostaviti stanovitu slobodu da bi se ponašali prema reagiranju okoline na njihovu akciju.

Predviđanje, odnosno planiranje kao samostalnu sustavnu djelatnost u upravnim organizacijama

dijelimo

1.po stupnju: planiranje programa i rada, ovisno da li je težište na okvirnom utvrđivanju ciljeva i

načina njihova ostvarenja ili na predviđanju pojedinih radnih postupaka

28


2.po području: ekonomsko planiranje, urbanističko planiranje,financijsko planiranje, planiranje

društvenih službi, planiranje unutarnjih funkcija

3. po vremenu: kratkoročno i dugoročno planiranje

4. po organizacijskom obliku: centralno i decentralizirano planiranje

61.ŠTO OBUHVAĆA PLANIRANJE PROGRAMA DJELATNOSTI UPRAVNIH

ORGANIZACIJA?

- odabir općih ciljeva - odlučivanje za područja i pravce djelatnosti koji u određenom razdoblju

predstavljaju maksimalni društveni interes

-utvrđivanje postojeće situacije-mjerenje svim raspoloživim metodama istraživanja razlike

između sadašnjeg stanja i onoga koje je postavljeno kao cilj

- razradu ciljeva u konkretne zadatke – fiksiranje poslova upravnih organizacija koji trebaju

dovesti do ostvarenja postavljenih ciljeva

- utvrđivanje općih uvjeta djelovanja – tj.utvrđivanje prioriteta među različitim poslovima s

obzirom na prethodnu analizu, utvrđivanje sadržaja i načina zaštite društvenih vrijednosti koje su

okvir za svaku upravnu akciju

- postavljanje mjerila za nadzor rezultata – pomoću kojih se u svakoj fazi upravne akcije može

objektivno prosuditi kvantiteta, kvaliteta i ekonomičnost obavljenog posla

62. KOJE SU 3 OSNOVNE MOGUĆNOSTI U POGLEDU ORGANIZACIJE PERSONALNE

SLUŽBE

Personalna služba obuhvaća načelno dvije skupine zadataka:

-Poslove u vezi s unapređivanjem kadrovskih politika u upravnoj organizaciji: stvaranje i

usavršavanje određenog klasifikacijskog i platnog sustava; popunjavanje radnih mjesta

najpogodnijim ljudima;stručno uzdizanje službenika;briga za povoljne uvjete rada

- Poslovi personalne administracije tj. Uredno vođenje propisanih formalnih postupaka i

donošenje upravnih akata u vezi sa službeničkim odnosima te vođenje personalne evidencije.

U pogledu organizacije personalne službe tri su osnovne alternative:

1.ne postoji posebna personalna služba, već personalne poslove obavljaju vodeći funkcionari

upravnih organizacija kao dio funkcije vodstva.

29


2. personalne poslove obavljaju specijalizirane stručne organizacijske jedinice- personalni odjeli,

odsjeci..i dr. unutar svake upravne organizacije

3.osim specijaliziranih jedinica za personalne poslove, postoji unutar upravnog sustava, posebna

upravna organizacija za personalne poslove koja koordinira rad personalnih jedinica u svim

upravnim organizacijama u sustavu i povezuje ih u cjelovitu personalnu službu.

VOĐENJE U UPRAVI

63.ŠTO JE TO VOĐENJE U UPRAVI?

Funkcija vodstva na svim razinama u upravi jest pokretanje, usmjeravanje i povezivanje

djelatnosti više pojedinaca ili organizacijskih jedinica, na temelju ovlasti, a uz odgovornost za

cjelokupni rezultat.Metode vođenja mijenjaju se usporedno s promjenom načina postizanja

kohezije u upravnim organizacijama i s promjenom načina donošenja odluke tijekom upravljanja

. 64.KAKO SE ODRAŽAVA FUNKCIJA VODSTVA U ORGANIZACIJI S OBZIROM NA

POSAO?

- davanje inicijative za preuzimanje i razradu zadataka, pokretanje procesa zajedničkog rada

- donošenje tehničkih odluka tj. obavljanje potrebnog izbora između alternativa za koje je

ovlašten a koje se ne može obaviti redovnim postupcima odlučivanja u organizaciji

- inovacija tj.unošenje novih sadržaja i novih metoda za rad u organizaciji, koji nisu otprije

prihvaćeni i uobičajeni, i preuzimanje odgovornosti za novo

- nadzor rada i rezultata rada u organizaciji gdje god je, s obzirom na okolnosti, potrebno

nadopuniti redovni sustav nadzora

65.KAKO SE ODRAŽAVA FUNKCIJA VODSTVA U ORGANIZACIJI S OBZIROM NA

OSOBE?

-donošenjem formalnih personalnih odluka, kad je za donošenje takvih odluka ovlašten sam ili u

zajednici s drugim čimbenicima

- poduzimanje mjera koje pridonose stvaranju optimalne radne atmosfere u organizaciji,

posebno razvijanjem osjećaja sigurnosti kod ljudi u organizaciji, izgradnjom doktrine

organizacije i službe te razvijanjem osjećaja pripadnosti pojedinca radnim skupinama i širim

integracijskim sklopovima

30


- pomaganje ljudima u organizaciji da prošire znanja, razviju radne sposobnosti i steknu

pozitivna ljudska i radna svojstva

64.KAKO SE ODRAŽAVA FUNKCIJA VODSTVA U ORGANIZACIJI S OBZIROM NA

ODNOSE MEĐU ORGANIZACIJA?

- upoznavanje općenitijih centara u organizacijskom sustavu i izvan njega s rezultatima rada i

prenošenje primljenih uputa na organizaciju u kojoj obavlja funkciju vodstva

- uspostavljanje i održavanje trajnog kontakta i suradnje s drugim organizacijama unutar sustava

- održavanje kontakta s predstavničkim i drugim političkim tijelima kojima je upravna

organizacija odgovorna u svom radu, kao i uopće olakšavanje funkcioniranja mehanizma

političkog nadzora nad organizacijom

- ostvarivanje načela javnosti u radu upravne organizacije mjerama koje odgovaraju mjestu

organizacije u cjelokupnom sustavu

KOMUNIKACIJE U UPRAVI

65.ŠTO JE TO KOMUNIKACIJSKI SUSTAV I KOJI SU NJEGOVI BITNI ELEMENTI?

Komunikacije u upravi jesu ukupnost sredstava i metoda kojim se prenose informacije radi

utjecanja na ponašanje ljudi u njihovim organizacijskim ulogama.

Komunikacijski sustav čine trajne strukture povezanosti ljudi i sredstava u procesu razmjene

informacija unutar upravne organizacije te između organizacija i okoline. Bitni elementi sustava

jesu:

- davatelj informacije, tj.pojedinac ili kolegij u upravi, političar ,političko tijelo i svaki građanin

u odnosu s upravom koji daje neku obavijest, informaciju da bi pokrenuo određenu reakciju u

upravnoj organizaciji

- primatelj informacije tj. pojedinac ili skupina u upravnoj organizaciji,odnosno u njezinoj

okolini na čije se ponašanje želi utjecati

- sadržaj informacije, tj. značenje što ga davatelj želi priopćiti primatelju

- sredstva komunikacije, fizički medij pomoću kojega se informacija prenosi

- tok komunikacije, krug svih osoba preko kojih prelazi informacija

31


66.KOJI SU IDEALNI CILJEVI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA U UPRAVI?

-odabir relevantnih informacija za obavljanje vanjskog zadatka upravne organizacije i za

održavanje njegovih bitnih unutarnjih funkcija

-sprečavanje da se informacija iskrivi ili izgubi na sadržaju te ispravljanje mogućih iskrivljenja

-stvaranje zaliha informacija koje mogu poslužiti, kad ustreba, kritičkom preispitivanju svih

elemenata strukture i funkcije organizacije i njihovu mijenjanju

67.ŠTO ODREĐUJE KVALITETU KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA U UPRAVI?

S obzirom na navedene idealne ciljeve prosuđuje se kvaliteta komunikacijskog sustava prema

sljedećim čimbenicima:

-selektivnost tj.komunikacijski sustav koji može osigurati maksimum informacija što su

organizaciji potrebne, a ujedno izbjeći preopterećenost organizacije informacijama

- otpornost prema iskrivljavanju i brzina u ispravljanju iskrivljenog sadržaja informacije

- mjera utjecaja obavijesti na ponašanje primatelja

- ekonomičnost sredstava i toka komunikacije

Sustav komunikacija u upravi razvijenih zemalja obuhvaća automatsku tj.elektronsku obradu

podataka,čiji su ciljevi povećanje ekonomičnosti i efikasnosti rukovanja informacijama u upravi.

Sastanak je zajednički misaoni rad više ljudi radi postizanja nekog neposrednog cilja. Dijele se s

obzirom na svrhu( informiranje, donošenje odluka), organizaciju ( monocentrične, veći utjecaj

predsjedavajućeg, policentrične veći utjecaj sudionika) , način rada ( formalne, neformalne). Da

bi sastanak postigao cilj mora riješiti dvije vrste problema: psihološke (tipske i specijalne

osobine sudionika, stajališta sudionika..) i tehničke (priprema sastanka, odrediti cilj sastanka,

prikupljanje podataka potrebnih za sastanak..)

POSTUPCI U UPRAVI

68.KOJA JE SVRHA POSTUPAKA U UPRAVI?

Postupak u upravi jest način rada kod kojeg je propisano ili uobičajeno da se određene radne

operacije ili elementi radnih operacija obavljaju na jednak način u svim istovrsnim slučajevima.

Svrha postupka je.

32


-da poveća efikasnosti rada u upravnim organizacijama ( standardizacijom najekonomičnije

varijante, olakšanjem specijalizacije, smanjenjem vremena pripreme i obuke, olakšanjem

nadzora )

-da pridonese zaštiti pojedinih društveno važnih interesa ( jednakim postupanjem s jednakima,

uvođenjem pojedinih radnih operacija kojima je svrha zaštita, povećanjem predvidljivosti u radu

uprave, olakšanjem utvrđivanja odgovornosti..)

69.NA KOJE SE NAČINE POSTUPKE U UPRAVI MOŽEMO PODIJELITI?

-stručni i upravni, prema tome ovisno da li standardizacija radnih operacija proizlazi iz pravila

svojstvenih određenoj stručnoj djelatnosti koju obavlja upravna organizacija ( zdravstvo,

građevinarstvo, agronomija,..) ili iz pravila koja se odnose na njezine specifične funkcije

(organizacija, kadrovi, donošenje propisa i planova..)

-formalno i neformalno utvrđeni, prema tome da li je standardizacija radnih operacija izvršena

pravnim propisima, ili proizlazi iz nepisanog običaja

-javni i interni, prema tome da li su objavljeni i imaju li građani pravo da se na odredbe

regulacije postupanja pozivaju u svom kontaktu s upravom, tako da se osobe izvan uprave ne

mogu na njih pozivati

NADZOR U UPRAVI

70.ŠTO OBUHVAĆA POJAM NADZORA U UPRAVI I KAKAV NADZOR UPRAVNIH

ORGANIZACIJA MOŽE BITI?

Nadzor u upravi znači uspoređivanje stvarne djelatnosti upravnih organizacija, odnosno rezultata

te djelatnosti s djelatnošću odnosno rezultatima koje smo očekivali na temelju unaprijed

utvrđenih kriterija. Može biti:

-nadzor rezultata rada i nadzor načina rada, ovisno da li se prema unaprijed postavljenim

kriterijima uspoređuje direktno postignuti rezultat ili se isti cilj postiže indirektno,

uspoređivanjem primijenjenih metoda s metodama koje su bile propisane

-nadzor sadržaja i nadzor ekonomičnosti, ovisno da li se uzima u obzir vrijednost upotrijebljenih

sredstava i vrijednosti postignutog učinka

- opći nadzor i specijalni nadzor , ovisno da li su nadzorom obuhvaćeni svi ili pojedini aspekti

upravne organizacije

33


- prethodni nadzor i naknadni nadzor, da li se nadzor provodi prije ili poslije nakon donošenja

nekih formalnih odluka

- nadzor akata i nadzor rada, ovisno da li su predmet nadzora samo formalni akti ili druga

djelatnost upravne organizacije

-nadzor zakonitosti i nadzor svrsishodnosti ovisno da li je kriterij s kojom se uspoređuje

djelatnost upravne organizacije pravni propis ili nije

71.ŠTO SVE OBUVAČA SUSTAV NADZORA U UPRAVI?

-utvrđivanje mjerila za ocjenjivanje rezultata, odnosno djelatnosti, u usporedbi s ciljem i

propisima

-utvrđivanje osobnih zaduženja i vlastite odgovornosti za rezultat, odnosno za djelatnost

-utvrđivanje načina prikupljanja podataka potrebnih za nadzor i način njihove usporedbe s

postavljenim mjerilima

-ispravljanje nedostataka utvrđenih nadzorom

72.KOJI SU POKAZATELJI KVALITETE SUSTAVA NADZORA?

-pravodobnost nadzora tj.da nadzorni proces zahvati prije nego nastupe štetne posljedice

-ekonomičnost nadzora tj.da troškovi nadzornog procesa budu što niži, te da ni u kom slučaju ne

prijeđu korisnost nadzora

-obuhvat nadzora, tj.da nadzorni proces obuhvati što više relevantnih elemenata nadzirane

djelatnosti

-uravnoteženost nadzora tj.da nadzorni proces ne uzrokuje posredno, zapuštanje drugih

djelatnosti ili aspekata zadatka upravne org. koncentrirajući pažnju samo na neke od njih

Opseg nadzorne djelatnosti u pojedinoj upravnoj organizaciji ovisi o veličini organizacije,

odnosno sustav.Kad opseg pređe određenu granicu, nadzor treba povjeriti nadzornim

organizacijama.

34

uvod u upravu

Documents