Usporedba drama Nore i Tri sestre

Nora ili Lutkina kuća je drama norveškog pisca Henrika Ibsena koji je oblikovao modernu dramu koja je bila zapostavljena tijekom razdoblja realizma. U dramu Nora on uvodi nove dramske pojmove kao što je drama s tezom. Teza je u toj drami emancipacija žena i promicanje feminizma. Lik Nore predstavlja ženu koja sam želi upravljati svojim životom i emancipirati se od svog muža. Drama predstavlja tipičnu građansku tragediju za koju nije bitno da završi smrću .Likovi su obični ljudi koji ne mogu razriješiti sukobe i napetosti među sobom. Psihološka karakterizacija i unutarnji sukobi su najvažniji za takvu vrstu drame. Da bi se prikazao sukob koriste se dijalozi koji ujedno određuju atmosferu i simboliku drame. Lutkina kuća je ujedno i komorna drama koja za cilj uzima reduciranje likova, prostora, vremena i sukoba kako bi se pozornost prebacila pozornost na psihologiju likova. Simbolika u toj drami je bitna i odražava stanje svijesti ,želje i odnos likova, a simboli su: lutkina kuća,Norin ples, božično išćekivanje. Najbitniji je odnos likova Nore i njezina muža Helmera. On misli da mu žena treba biti poslušna i da ga treba bezuvjetno voljeti jer je on uzdržava. On je opsjednut s njom i ponaša se prema njoj kao lutki koju pokazuje. On njoj kupuje haljine i ne da joj jesti slatkiše da joj se ne pokvare zubi samo kako bi svijetu pokazao sebe i kakav je trofej on osvojio. Nora donekle voli Helmera, ali ujedno želi biti samostalna te u trenutku kada se zadužila radila je bilo što da vrati taj dug . U njihovom odnosu je problem komunikacija koje nema i to dovodi do toga da Nora odlazi i ostavlja Helmera . Ibsen nam s time želi ukazati na najveći problem njegovog , našeg i svih ostalih vremena,a to je komunikacija među ljudima koji se čuju, ali ne slušaju. Tri sestre je drama Antona Pavloviča Čehova kojeg se smatra prvim pravim modernističkim piscem. Tri sestre su lirska drama to jest drama atmosfere u kojoj dolazi do dezintegracije dramske radnje koja se raspada na fragmente. Za takvu dramu bitan je izostanak dramske napetosti i izbjegavanje teatralnosti. Tri sestre su prožete osjećajem čežnje i melankolije. U drami nema jakih dramskih karaktera koji pokreću radnju nego su likovi zaokupljeni besmislenosti života i čežnje za promjenom to jest odlaskom u Moskvu. Kao i kod Nore problem je komunikacija jer se likovi ne slušaju ,a to se vidi između likova Maše , Olge i Irine u sceni kada Maša priznaje da voli Verišinjina , a one se prave da je čuju ili kad im brat založi kuću one mu kažu da nema veze da će se sve to riješiti. Zbog nedostatka komunikacije dijalozi se raspadaju pa prevladavaju monolozi , a bitne su stanke i šutnje. U drami ne postoji vanjski sukob kao u Nori nego samo unutarnji sukobi. Likovi žele promjene kao na primjer Irina koja želi raditi no u stvari se žali da joj je teško. Za razliku od lika Nore koja želi promjenu u životu i čini nešto po tome pitanju ,likove u Tri sestre uništava pasivnost i zapravo njihova želja za odlaskom u Moskvu je neostvariva jer oni su inertni i očekuju da će se sve samo od sebe dogoditi. Simbolika u drami je isto bitna ,a čine je simboli godišnjeg doba,požara i lajtmotiv je Moskva.Svi likovi se nalaze u jednom prostoru i zbog toga se dobiva osjećaj zatočenosti njihovih života i ne nalaženju izlaza. Čehov za razliku od Ibsena ne kritizra i ne osuđuje likove. Zovu ga i dramski impresionist zbog mješanja dramskog i lirskog te zbog prikazivnaja svakodnevnog života u kojem se ne događa ništa. Kod Čehova je bitna prolaznost vremena koju u drami osjećaju likovi jer im život prolijeće ,a oni g ne mogu dohvatiti. Moje mišljenje je da je Čehov stavio svoje likove u zamišljeni krug koji se vrti uvijek u istom smjeru kao i vrijeme tokom kojeg likovi osjećaju tu besmislenost i kolotečinu u koju u upali i taman kada su progledali i vidjeli izlaz krug je došao do kraja i sve je počelo od početka činvši likove robovima vremena.

Marin Matić , 3.PG.