upravljanje tehnoloskim razvojem

34
1. TEHNOLOGIJA – MENADŽMENT PRISTUP Tehnologija obuhvata veštinu, znanje i sposobnost da se prave, koriste i izrađuju korisne stvari. Jedan od mogućih pristupa je da se tehnologija posmatra kroz tri ključne oblasti, tri osnovne aktivnosti tehnologije su: - Tehnologija proizvoda, - Tehnologija procesa i - Informacione tehnologije. Tehnologija proizvoda obuhvata karakteristične elemente koji predstavljaju i specifična pitanja koja se rešavaju u preduzeću u cilju njegovog uspešnog funkcionisanja u celini: Planiranje proizvoda, Inženjering proizvoda, Primenjeni inženjering i Inženjering usluga na terenu i servisa. Tehnologija procesa ili tehnologija proizvodnje odnosi se na procese i operacije u kojima se stvaraju proizvodi i usluge i povezuje šest ključnih elemenata: Materijali, Oprema i alati, Transport materijala, Proizvodni sistem, Kontrola kvaliteta, Održavanje. Menadžment koncept tehnologije podrazumeva razliku u tumačenju pojma kao: Makro fenomena i Mikro fenomena. Tehnologija se može posmatrati kao projektovana celina koja podrazumeva sve potencijalne moguće promene. Jedan od opštih modela tehnologije ističe da svaka tehnologija sadrži tri nezavisne, međusobno uslovljene i podjednako značajne komponente: 1. Hardver: tu se nalazi fizička struktura i logički raspored opreme ili mašina neophodnih da bi se izvršili odgovarajući zadaci; 2. Softver: obuhvata sva neophodna znanja o tome kako se hardver koristi da bi se zadaci izvršili, i 3. Breinver: obuhvata čovekova znanja i ekspertizu neophodnu da bi se zadaci mogli obavit Tehnologija se definiše kao inteligentni miks tehnoloških komponenti postavljen u skladu sa principima naučne zasnovanosti, racionalnosti, efikasnosti, produktivnosti, zaštite čovekove okoline, energetske i materijalne štedljivosti, itd. Tehnološki paket je predmet tehnološkog transfera. 1

Upload: aleksandarvukovic

Post on 07-Nov-2015

26 views

Category:

Documents


5 download

DESCRIPTION

Upravljanje tehnoloskim razvojem-teorija za ispit

TRANSCRIPT

1

1. TEHNOLOGIJA MENADMENT PRISTUP Tehnologija obuhvata vetinu, znanje i sposobnost da se prave, koriste i izrauju korisne stvari.Jedan od moguih pristupa je da se tehnologija posmatra kroz tri kljune oblasti, tri osnovne aktivnosti tehnologije su:- Tehnologija proizvoda,

- Tehnologija procesa i

- Informacione tehnologije.

Tehnologija proizvoda obuhvata karakteristine elemente koji predstavljaju i specifina pitanja koja se reavaju u preduzeu u cilju njegovog uspenog funkcionisanja u celini: Planiranje proizvoda, Inenjering proizvoda, Primenjeni inenjering i Inenjering usluga na terenu i servisa.

Tehnologija procesa ili tehnologija proizvodnje odnosi se na procese i operacije u kojima se stvaraju proizvodi i usluge i povezuje est kljunih elemenata: Materijali, Oprema i alati, Transport materijala, Proizvodni sistem, Kontrola kvaliteta, Odravanje.Menadment koncept tehnologije podrazumeva razliku u tumaenju pojma kao: Makro fenomena i Mikro fenomena. Tehnologija se moe posmatrati kao projektovana celina koja podrazumeva sve potencijalne mogue promene.Jedan od optih modela tehnologije istie da svaka tehnologija sadri tri nezavisne, meusobno uslovljene i podjednako znaajne komponente:1. Hardver: tu se nalazi fizika struktura i logiki raspored opreme ili maina neophodnih da bi se izvrili odgovarajui zadaci;

2. Softver: obuhvata sva neophodna znanja o tome kako se hardver koristi da bi se zadaci izvrili, i

3. Breinver: obuhvata ovekova znanja i ekspertizu neophodnu da bi se zadaci mogli obavitTehnologija se definie kao inteligentni miks tehnolokih komponenti postavljen u skladu sa principima naune zasnovanosti, racionalnosti, efikasnosti, produktivnosti, zatite ovekove okoline, energetske i materijalne tedljivosti, itd.

Tehnoloki paket je predmet tehnolokog transfera.

Osnovne komponente strkture tehnologije

Fragmentacija se javlja u okviru transfera tehnologije i predstavlja tetnu pojavu kada se transfer obavlja uz nedovoljno prisustvo svih nunih delova, komponenti tehnolokog paketa neophodnih da bi tehnologija zaivela u novoj sredini.

Pojam fragmentacije se koristi i kada se govori o tetnosti izolovanog posmatranja funkcije upravljanja tehnologijom, odvojeno od svih ostalih funkcija u preduzeu.Fragmentacija tehnologije nastupa i kada se unutar te oblasti znaajna pitanja odvojeno i nezavisno posmatraju.

Integrativna uloga menadment tehnologijeOpadanje pokazatelja produktivnosti moe se delimino pripisati problemu merenja i praenja odgovarajuih pokazatelja razvoja, ali ipak ostaje injenica da je dolo do usporavanja rasta i razvoja u razvijenim zemljama to se naziva i paradoksom produktivnosti.2. MENADMENT TEHNOLOGIJEUpravljanje tehnologijom u preduzeu dugorono se odnosi na planiranje, usmeravanje, voenje, organizovanje, koordinaciju i kontrolu svih aktivnosti u vezi sa tehnologijom u preduzeu sa krajnjim ciljem da se neprekidno ostvaruje poslovni uspeh.

Osnovni ciljevi upravljanja tehnologijom u preduzeu obuhvataju: Ostvarenje efikasnosti tehnologije koja se u preduzeu nalazi, i Ostvarenje efektivnosti tehnologije koja treba da obezbedi proizvode za kojima postoji realna tranja na tritu.

Ostvarenje efikasnosti tehnologije ogleda se u nastojanju da se tehnologija primeni u preduzeu uini to racionalnijom i produktivnijom. Cilj ostvarenja efektivnosti tehnologije znai da se tehnologijom u preduzeu upravlja tako da ona uvek bude i delotvorna u smislu onoga to kupci trae. Naini ispunjavanja ciljeva efikasnosti i efektivnosti se razlikuju. vre organizacione strukture, sa jasno definisanim zadacima i odgovornostima pogoduju ispunjavanju ciljeva vee efikasnosti tehnologije.

Fleksibilnije organizacione strukture, sa veom otvorenou ka promenama i adaptivnou na nova reenja pogoduju ispunjavanju ciljeva efektivnosti tehnologije koje se ispunjavaju veim stepenom inovativnosti organizacije u celini. Ciljevi vertikalnog i horizontalnog transfera tehnologija u preduzeu pripadaju dinamikoj, razvojnoj, inovativnoj komponenti koja obezbeuje efektivnost tehnologije kroz neophodne promene.Operativno upravljanje u praksi znai praenje stanja sistema i uoavanje svih moguih poremeaja koji mogu da ugroze delovanje sistema van granica njegovog doputenog ponaanja. Operativno upravljanje se odnosi na ostvarenje ciljeva efikasnosti, to se najee postavlja kao kratkoroni cilj.

Srateko upravljanje vodi rauna o dugoronim promenama i kritinim pravcima promena koje preduzea treba da usvoje kako bi preivela i napredovala u dinaminom okruenju izraene konkurencije na razvijenim tritima.

Tehnoloka strategija je determinisana prethodno odreenom:

* Poslovnom strategijom,

* Strategijom proizvod - trite.

Poslovna i tehnoloka strategija: hijerarhijski pristup3. TEHNOLOGIJA EKSTERNA SILA I INTERNI FAKTOR ORGANIZACIJEOkruenje organizacije se posmatra na dva nivoa, dva stratuma ili prstena koji okruuju organizaciju: ire, makro okruenje koje obuhvata uticajne faktore na drutvenom nivou, i

Neposredno, mikro okruenje, koje najee obuhvata specifine uticaje u pripadnoj grani, vezano za delatnost kojom se organizacija bavi.

Dva nivoa okruenjaNa slici su prikazana dva osnovna prstena okruenja organizacije sa kljunim uticajnim faktorima, a u jezgru kruga je predstavljena organizacija sa kljunim internim faktorima.

Razvojni pravci organizacije opredeljeni su kroz misiju, ciljeve, strategije, politiku i procedure kojima se strategija sprovodi, realizuje.Misija organizacije predstavlja cilj ili razloge postojanja organizacije.Ciljevi su krajnji rezultati planiranih aktivnosti kojima se definie ta i u kom roku treba da se ostvari i kad god je to mogue, potrebno ih je kvantifikovati.

Strategija kao razvojni pravac organizacije predstavlja dugoroni razvojni plan kojim se efektivno upravlja prilikama i opasnostima okruenja u skladu sa snagama i slabostima kao internim faktorima same organizacije. Strategija predstvalja objedinjeni master plan kojim se utvruje nain da se ispune korporativna misija i ciljevi.Politika i procedure omoguavaju da se u konkretnim uslovima strategija implementira.Resursi se strateki ispituju s obzirom na:

Vrednost, koja se postavlja u odnosu na kriterijum konkurentske prednosti koju donosi;

Retkost, koja se odnosi na dostupnost resursa konkurentima;

Imitabilnost, kojom se postavlja pitanje koliko je teko i skupo da drugi imitiraju konkretni resurs;

Organizaciju, koja se odnosi na pitanje organizacione spremnosti i sposobnosti da se resurs do kraja iskoristi u firmi.Tehnoloka konkurentnost firme je koncept koji u prvi plan istie dugoronu, tehnoloku orijentaciju kao kljuni faktor ostvarivanja konkurentnosti.

Razliita su obeleja kljunih kompetentnosti koja se u osnovi svode na sledee:

Prvo, kljune kompetentnosti su kompetentnosti koje se prostiru preko vie poslova i proizvoda firme i nalaze se u njihovoj osnovi.

Drugo, kompetentnosti su trajnija kategorija od preseka poslova i krajnjih proizvoda (roba/usluga) u odreenom trenutku i imaju dui ivotni vek od krajnjih proizvoda.

Tree, kompetentnosti nastaju kolektivnim uenjem u firmi, koje je rezultat napora u raznim oblastima rada, posebno u koordiniranju diverzifikovanih proizvodnih vetina i integrisanju brojnih tehnologija.

etvrto, konkurencija na tritima proizvoda samo je spoljni izraz konkurencije kompetentnostima koja lei u pozadini, u sri, u sutini konkurentske borbe.

Peto, kljuna kompetentnost je ona koja se teko imitira.

U tabeli je predstavljen koncept kljunih kompetentnosti koje se napajaju resursima: Krajnji proizvod

A B CD E FG H IJ K L

Posao 1Posao 2Posao 3Posao 4

Kljuni proizvod 1Kljuni proizvod 2

Kompetentnost 1Kompetentnost 2Kompetentnost 3Kompetentnost 4

TEHNOLOGIJE

Tehnologije i kljune kompetentnosti4. DINAMIKI MODELI ORGANIZACIJENapor ka obezbeenju radikalne promene naziva se i reinenjering poslovanja preduzea.Reininjering je radikalno novi proces organizacione promene koji mnoge kompanije koristi da bi unapredile svoju sposobnost ispunjavanja usluga potroaimaReinenjering predstavlja potrebu da se pone od poetka i da se promene koje zadiru u sutinu organizacije i njenog funkcionisanja osmisle i sprovedu, jer se samo finim doterivanjima i manjim popravkama ne mogu zadovoljiti potreba za promenom u savremenim uslovima. Savremeni modeli koji nastoje da celovito sagledaju organizaciju nazivaju se integrativni modeli.

Tri modela koji na integralan nain sagledavaju organizaciju su:Model sedam S: U modelu se istie sedam kljunih dimenzija ili sadraja koji su neophodni u odvijanju aktivnosti upravljanja organizacijom: 1. Strategija; 2. Struktura; 3. Sistemi; 4. Stil; 5. Kadrovi; 6. Vetine; 7. Zajednike vrednosti;Integrativni model poslovanja: Kao kljune komponente istie: 1. Strategiju; 2. Ljude; 3. Tehnologiju; 4. Poslovne procese;

Deskriptivni reinenjering model: Bazira se na sledeim kljunim elementima: Kultura, Procesi, Struktura i Tehnologija.

Model Sedam-S

5. UPRAVLJENJE TEHNOLOGIJOM I ORGANIZACIJAUniverzalni model organizacije je krajnji cilje teorijsko metodolokog rada na problemima u organizaciji. Istiu se dva univerzalna modela: 1. Klasini model, i 2. Participativni model organizacije.

Klasini model se koncentrie na odnos izmeu dve grupe zaposlenih u organizaciji: 1. Menadmenta rukovodilaca i 2. (Proizvodnih) radnika.

Participativni model je nastao kasnije i vezuje se za bihejvioristiki pristup u teoriji organizacije. Ovaj model je zasnovan na Teoriji Y D. Mekgregora.

Mekgregor ukazuje na dve teorije: Teoriju X, koja u sutini predstavlja negativni, bezlini, ekonomski pristup ljudima i organizaciji, i Teorija Y, koja je polazila od pozitivnog pristupa uz potpuno poverenje u ljude, koja je na potpuniji nain sagledava ljude i organizaciju.

Upravljanje tehnologijom u preduzeuPrimena novih tehnologija u organizacijama uslovljava sledee etiri promene;1. Integrisanje svih delova i funkcija organizacije;2. Javljaju se plie organizacije;3. Stvaraju se multifunkcionalni timovi koji e planirati i upravljati promenama;4. Vea je fleksibilnost unutar timova i meu timovima, i

5. Autoritet je zasnovan na konkretnim doprinosima, a ne po osnovu poloaja koji pojedinac zauzima.

Organizaciona struktura se moe definisati kao relativno trajna dodela radnih uloga i administrativnih mehanizama koji kreiraju oblik meusobno povezanih radnih aktivnosti i omoguavaju organizacijama da vode, koordiniraju i kontroliu sve radne aktivnosti.

Uticaj okruenja i organizaciona struktura

Tri osnovna tipa organizacione strukture su:

1. Funkcionalni,

2. Divizioni i

3. Matrini tip.

Polazi se od definicije pojma inovacije i inovativnosti prema kojoj se tehnoloke inovacije odnose pre svega na promene u tehnologiji (proizvodima, procesima), a inovativnost je pojam koji se vezuje za samu organizaciju: Inovacija je proces usvajanja novih ideja.

Uterbakov model prikazuje proces inovacije koji je pod uticajem dve osnovne grupe faktora iz okruenja:

1. Stanjem tehnikog znanja i nainom korienja proizvoda i procesa, i

2. Potrebama i tranjom za novim proizvodima i procesima.

Tehnologija se javlja kao bazini oslonac, kljuni faktor i domen za promenu u organizaciji. Budui da je kljuno svojstvo tehnologije, da se stalno menja, razvija i iri, novi model organizacije zasnovane na konkurentnosti putem tehnologija i inovacija naziva se model inovativne organizacije. 6. MODEL IVOTNOG CIKLUSA ORGANIZACIJEModel ivotnog ciklusa polazi od razliitih faza rasta kroz koje prolazi organizacija sve do stepena njene zrelosti. Izdvaja se sedam faza rasta organizacije: 1. Novi preduzetniki poduhvat; 2. Ekspanzija; 3. Profesionalizacija; 4. Konsolidacija; 5. Diverzifikacija; 6. Integracija i 7. Opadanje revitalizacija.1. Novi poduhvat Prva faza se odnosi na uspostavljanje novog posla, novog preduzetnikog poduhvata. Prva faza novog posla se najee zavrava onda kada je obezbeen planirani plasman za odgovarajui planski period. Osnovna razvojna podruja su: trita, proizvodi/usluge.2. Ekspanzija Ova faza nastupa naglo i uslovljava veoma brzi razvoj poto se prethodna faza uspeno okonala. Zadatak menadera u ovoj fazi okree se ka resursima i operativnosti sistema. Ekspanzija zahteva zapoljavanje novih ljudi, pribavljanje novih finansijskih sredstava, opreme i prostora.3. Profesionalizacija i integracija Ttrea faza obuhvata prelazak na novi reim organizovanja rada firme u celini koja integrie novi posao kvalitativno novim i izmenjenim odnosom prema njemu. 4. Konsolidacija Kada je ostvareno profesionalno upravljanje integralnim poslovanjem i razraen do kraja sistem planiranja, organizovanja i kontrole, u firmi se javlja potreba za unapreenjem organizacione kulture. 5. Diverzifikacija Prvobitni posao se obogauje, razuuje i iri i tako se produava ivotni vek inicijalnog posla i obezbeuje novi zamah rastu i razvoju. Diversifikacija se moe realizovati na sledee naine: - Ui u nove grane; -Povezana diversifikacija; - Nepovezana diversifikacija; - Dezinvesticije i likvidacija; - Preokret ili uvrivanje pozicije; - Multinacionalna diversifikacija.

Alternative za korporativnu strategiju

6. Opadanje revitalizacija Ukoliko su prethodne faze kvalitetno obavile sve zadatke do faze opadanja ne bi trebalo ni da doe kada je re o ivotnom ciklusu firme kao celine. Faze ivotnoh ciklusa preduzea i kljune oblastiKljune razvojne faze123456

Novi poduhvatEkspanzijaIntegracijaKonsolidacijaDiverzifikacijaOpadanje

TriteXXX

ProizvodiXXX

ResursiXXX

Operativni sistemXX

Upravljaki sistemXX

Organizaciona kulturaXXX

7. STRATEKI MENADMENT TEHNOLOGIJE I RAZVOJ ORGANIZACIJEFaze stratekog menadmenta su:

1. Analiza okruenja i internih faktora organizacije;2. Kreiranje strategije;3. Implementacija (primena, realizacija) strategije;4. Ocena performansi i kontrola.Opta orijentacija organizacije moe se odnositi na izbor izmeu:

1. Strategije rasta ekspanzija operacija kompanije;2. Strategije stabilnosti to znai ne menjati aktuelne, tekue aktivnosti kompanije;3. Strategije opadanja koja iziskuje napore ka revitalizaciji ili povlaenju, to znai

redukovanje aktivnosti kompanije.

Strategije rasta i razvoja

Ostvaruje se strategijama koncentracije ili diverzifikacije.

Koncentracija ili fokus je strateka opcija kada kompanija poseduje atraktivnu liniju proizvoda koja ima potencijal daljeg rasta i razvoja.

Diverzifikacija se tradiconalno vezuje za opseg i distribuciju autputa firme, koji je klasifikovan u obliku proizvoda, trita ili poslova. Diverzifikacija se postie kroz: vertikalni rast odnosi se na preuzimanje funkcija koje su prethodno obavljali snabdevai ili kupci i horizontalni rast se postie irenjem poslova i proizvoda na druge geografske lokacije ili irenjem proizvoda i usluga koje se nude na postojeem tritu.Strategije stabilnosti

Kompanija se moe odluiti da nita ne menja u poslovima, proizvodima i operacijama. To je vrlo popularna strategija kod vlasnika malih biznisa. Ova strategija moe da bude korisna na kratki rok i ne sme da se primenjuje dugo jer moe biti fatalna za organizaciju/preduzee.

Srategije rasta ili opadanja: revitalizacije ili povlaenja

Kompanija moe da se odlui za strategiju revitalizacije ili povlaenja kada ima slabiju konkurentsku poziciju, kada opada prodaja, a profit se pretvara u gubitak.

Revitalizacija/preokret naglaava napore u rastu efikasnosti operacija i verovatno je najefikasnija kada problemi kompanije postanu izraziti, ali ne i kritini.

Poznata su 3 pristupa u sagledavanju strateke pozicije tehnologije i tehnoloke inovacije i to:

1. Technology push

Prema navedenom modelu pronalazak pokree lanac inovativne aktivnosti, koji e se zavriti primenom i difuzijom inovacije. Primarno je da se tehnoloke inovacije generiu, a sekundarna je njihova primena u proizvodnji i dalje realizacija na tritu. 2. Market pull model se razvio sa sve veom potrebom uvaavanja trita, kupaca kao

krajnjeg korisnika svih usmerenih napora u preduzeu da se stvori nova vrednost u vidu

proizvoda/usluge.

3. Strategy pull zasnovan je na principima stratekog menadmenta koji uvaava

specifinosti makro i mikro okruenja firme, kao i internih faktora resursa, sposobnosti i kompetentnosti naglaavajui znaaj kreiranja, implementacije i stalnog preispitivanja usvojene strategije u uslovima izrazite dinamike i stalnih promena koji karakterie poslovanje savremenih firmi.

8. TEHNOLOKA STRATEGIJA Postoje tri osnovna tipa preduzea s obzirom na njihovu strateku orijentaciju:

1. Preduzea koja se bave stratekim planiranjem: krajnji cilj ovih preduzea je da razviju u to veoj meri konkurentske sposobnosti u okviru svog poslovnog portfolija.

2. Preduzea sa jakom finansijskom kontrolom: krajnji cilj je da se postignu to bolji rezultati u pogledu finansijske performanse na planu konkurentskih sposobnosti.

3. Preduzea sa izrazitom stratekom kontrolom: ovaj model predstavlja svojevrsnu sredinu izmeu konkurentskih i finansijskih ambicija.

Tri faktora poslovne strategije

Potrebe za novim tehnologijama ostvaruju se:

Internim razvojem kroz vertikalni transfer tehnologije znai sopstveni razvoj tehnologije oslonjen na interne resurse, sposobnosti i kompetentnosti inoviranja;

Eksternim izvorima kroz horizontalni transfer znai kupovinu i prenos tehnologije iz druge firme, regiona, oblasti, zemlje, u domau firmu i modeli kojima se ostvaruje ovaj prenos su danas veoma razueni;

Razliitim projektima oslonjenim na interne i eksterne mogunosti kroz kombinovani transfer tehnologije za razvoj, primenu i komercijalizovanje novih tehnologija je najrasprostranjeniji model u praksi.Dilema stratekog menadmenta tehnologije: nova tehnologija ili usavravanje postojee:

Sa postojeom tehnologijim, smanjivanje jedininih trokova je mogue poveanjem ukupnog obima proizvodnje kriva trokova. Investicije u novu tehnologiju, s druge strane, dovode do:

a) Snienja funkcije trokova u celini kriva trokova II (rast efikasnosti).b) Daljeg smanjivanja jedininih trokova zahvaljujui sinergetskim efektima nove tehnologije, koji se vezuju za pratea svojstva, kao to je vea fleksibilnost u proizvodnji razliitih proizvoda u manjim serijama (rast efektivnosti).

Efekti promena u tehnologiji na jedinine trokove

Veza izmeu tehnologije i rezultata ukupnog poslovanja je kljuna za definisanje nivoa ulaganja u novu tehnologiju. Mogu se koristiti razliiti indikatori uspeha u poslovanju, jedan od njih je profitabilnost, -Pf, koji predstavlja odnos izmeu profita (dobiti) P i nivoa angaovanih sredstava (ukupnog kapitala) K, to je predstavljeno sledeom relacijom:Pf=P/K.

P - Profit UP - je razlika ukupnog prihoda i UT- ukupnih trokova.Strateke dimenzije tehnologije: stabilna, fleksibilna i turbulentna tehnologija Ciklus tranje se moe podeliti u vie faza:

1. Nastanak (N), turbulentni period kada nastaje odreena delatnost;

2. Ubrzani rast (R1) u okviru koga konkurenti koji su preiveli uivaju plodove svoje inicijalne nadmoi;3. Usporeni rast (R2) kada se javljaju prvi znaci saturacije i ponuda poinje da prevazilazi tranju;4. Zrelost (Z) kada je postignuta saturacija i postoji znaajan viak kapaciteta;

5. Opadanje (O) na nii nivo tranje (ili na nulu).9. UPRAVLJANJE TEHNOLOKIM INOVACIJAMAPriroda tehnolokih inovacija

Jednosmeran proces primene nauke u tehnologiji i korienje tehnologije za zadovoljenje praktinih potreba oveka na vremenskoj osi, sa kanjenjem koje postoji izmeu ove tri posmatrane kategorije, predstavljen je na slici.

Meuzavisnost nauka-tehnologija-praksa

Konkurentsku prednost ostvaruju ona preduzea u trinoj privredi koja balansiraju, dinamiki uspostavljaju ravnoteu razvoja tehnologije i razvoja trita.

U tehnoloki intenzivnim granama sve se vie odabira strategija lidera kao jedina konkurentski odriva opcija. Strategije sledbenika u tehnoloki intenzivnim granama nisu delotvorne jer je intenzitet tehnolokih promena takav da tehnoloki sledbenik, svojom kasnijom pojavom na tritu, gubi mogunost prodaje svojih proizvoda jer je lider brzim prodorom iscrpeo najvei deo trinog kolaa.Vreme tehnoloke inovacije i strategije lidera i sledbenika

Potrebno je praviti razliku izmeu pojmova invencija i inovacija.

Invencija znai dolazak do ideje i u osnovi svake inovacije nalazi se osnovna ideja, poetna zamisao koja se naziva invencijom.

Inovacija nastaje daljom razradom osnovne ideje koja znai primenu, upotrebu, korienje to je proces putem koga se invencija prenosi u privredu. Inovacija podrazumeva uspenu komercijalizaciju invencije. Inovacija znai uspeh invencije na tritu.

Izuzetno je znaajno da se kanjenje smanji izmeu otkria i nastanka invencije i izmeu pojave invencije i njenog pretvaranja u inovaciju za preduzea koja su usvojila strategiju tehnolokog lidera.

Moe se zakljuiti da kanjenje u pojavljivanju novog proizvoda na tritu (zakasnelo lansiranje novog proizvoda) dovodi do najveih gubitaka. Ako se eli stvarni poslovni uspeh sa novim proizvodom, pojava novog proizvoda pre konkurenata e obezbediti plasman po ceni koju e vie nego nadoknaditi eventualno uveane trokove ranog pojavljivanja na tritu jer e doi do zarade pionira.

Kao posledica ove vremenske konkurencije, vreme razvoja novih proizvoda se znaajno smanjuje. To vai za sve grane i delatnosti i razvoj tehnologije uopte.

Konkurencija vremenom

Osnovni tipovi konkurentske strategije su:

1. Strategija ostvarivanjem vodee pozicije u pogledu trokova i cena;

2. Strategija liderstva u pogledu diferencijacije proizvoda, i

3. Strategija fleksibilnosti i responzivnosti koja stavlja naglasak na vreme i brzinu odgovora na promene.

10. PODRKA STRATEKOM MENADMENTU TEHNOLOGIJEivotni ciklusi tehnologije proizvoda i procesa

ivotni ciklus proizvoda predstavlja promenu prodaje i profita odreene industrijske grane tokom dueg vremenskog perioda. 4 osnovne faze: Uvoenje, Rast, Zrelost i Opadanje. U fazi uvoenja posmatra se pojava novog proizvoda na tritu. Rast prodaje je u poetku spor, da bi se vremenom tranja za proizvodom izrazito poveala i prodaja poela naglo da raste. To se na kraju zavrava zasienou trita, tako da e prodaja dostii vrhunac u fazi zrelosti. Kada proizvod izgubi privlanost za kupca, poinje faza opadanja u kojoj se prodaja smanjuje.

Kriva ivotnog ciklusa proizvoda

Investicije u IR projekte i profitabilnostivotni ciklus (vek) tehnologije predstavlja apsolutnu uestalost inovacija proizvoda i procesa u proizvodnoj jedinici.

Strateko upravljanje tehnologijom podrazumeva i odreivanje stanja tehnolokih inovacija i odnosa izmeu inovacija proizvoda i inovacija procesa. Ovim modelom se otkriva veza izmeu proizvoda, procesa i tehnologija tokom ivotnog veka proizvodne jedinice. Razlikuju se 3 faze: Fluidna, Transmisiona i Fokusirana faza.

Inovacija proizvoda i procesa tradiconalnih tehnologija

Tehnoloka S kriva pokazuje promenu odgovarajuih sposobnosti tehnologije u odnosu na uloena sredstva za istraivanje i razvoj ili u odnosu na vreme. Na krivoj se izdvajaju 3 faze: Poetna faza, Faza rasta i Granina faza.

Sazrevanje i supstitucija tehnologija u preduzeu

Inovacije proizvodna i procesa fleksibilne tehnologije S.kriva tehnolokog progresa

Tehnoloka supstitucija

Razumevanje procesa sazrevanja tehnologije znaajno je zbog dva razloga:

1. Sa sazrevanjem tehnologije ciljevi i zadaci u vezi sa upravljanjem tenhologijom mogu da pomere teite, da dobiju novi smisao i znaenje, i 2. Sa sazrevanjem tehnologije ona postaje osetljiva na promene i uvoenje novih tehnologija.

Neophodno je kontinuirano praenje svih novih mogunosti da postojea tehnologija ne bi dola u fazu zrelosti i zastarevanja, a da prethodno pravovremeno nisu uvedene neophodne promene i supstitucija novim tehnologijama.

Jedna od najvanijih stratekih odluka vezanih za tehnologiju u preduzeu odnosi se upravo na odreivanje trenutka i izbor nove tehnologije koja e da zameni postojeu.

11. TEHNOLOKI SISTEMIUpravljanje tehnologijom podrazumeva planiranje, usmeravanje, organizovanje, koordinaciju i kontrolu tehnolokih operacija koje su realizovane sa raspoloivom tehnologijom u organizaciji. Operativno upravljanje tehnologijom okrenuto je krajnjem cilju ostvarenja efikasnosti tehnolokog sistema. Efikasnost predstavlja odnos intuta i autputa.

Menaderi na operativnom nivou nastoje da sa datom tehnologijom ostvare planom predviene karakteristike izlaza: trokove (cenu), kvalitet, koliinu i sve to u planiranom vremenu. Strateki i operativni nivoi upravljanja tehnologijom su meusobno vrsto povezani i zajednikim naporima obezbeuju uspeni, konkurenti menadment tehnologije organizacije.Karakteristike sistemskog pristupa

Sistemski pristup obuhvata znanja metodologiju i zakonitosti opte teorije sistema koji se primenjuju u sagledavanju raznovrsnih pojava dinamike prirode u realnom svetu. Sistem je skup elemenata koji se nalaze u meusobnoj interakciji.Prema prirodi svog nastanka sistemi mogu da budu:

1. Prirodni (nastaju bez organizovanog znanja, svesnog ucea i delovanja oveka) i

2. Vetaki (nastali su svesnim, svrsishodnim delovanjem ljudi);

Prema transformaciji ulaza u odgovarajui izlaz ili promenama stanja sistema, sistemi se dele na tri grupe: 1. Deterministike U svakom trenutku je poznato stanje sistema;2. Stohastike Je pod dejstvom upravljake akcije;3. Sluajne Ne moe se odrediti oekivano budue stanje.Sistemi se prema promeni stanja u vremenu mogu podeliti na: 1. Statike Ne menja oblik tokom vremena;2. Dinamike Menja se oblik sa vremenom.Postoje dva mogua aspekta sistemske analize:

1. Matematiki pristup Ima za cilj da se rei problem optimizacije neke kvantitativno izraene funkcije sistema;2. Logiki pristup Struktura problema, odreuje ciljeve sistema i naine realizacije ciljeva.Tehnoloki sistemi, procesi i operacije

Struktura tehnolokog sistema odreuju tri faktora: 1. Sloenost tehnologije, 2. Sloenost proizvoda i 3. Sistem upraljvanja.Tehnoloki sistemi se dele na:

1. Neproizvodni tehnoloki sistem Vezuje se za oblast usluga u kojima sve vie uticaja ostvaruju savremene informaciono komunikacione tehnologije2. Proizvodni tehnoloki sistem Se definie kao skup objekata sa relacijama koje postoje izmeu ulaznih elemenata sa jedne strane i izlaznih elemenata sa druge strane.Tehnoloski sistemi po svojoj prirodi ubrajaju se u vetake, otvorene, dinamike i stohastike sisteme.

Opti model tehnolokog sistema

U okviru proizvodnog tehnolokog sistema izdvaja se proizvodni tehnoloki proces u kome se obavlja transformacija ulaza sistema u eljeni izlaz.

Sutina proizvodnog tehnolokog sistema je meusobna uslovljenost i meuzavisnost svih elemenata pri obavljanju funkcije transformacije materijala iz jednog oblika u drugi korisniji oblik, pri emu je njegova upotrebna vrednost na izlazu vea pod dejstvom svrsishodnog, organizovanog korisnog ljudskog rada.

Tehnoloki sistem odreen je ulazom, tehnolokim procesom i izlazom. Tehnoloki proces se moe objasniti kao redosled zbivanja ili faza koje se javljaju u toku rada ili postupaka, grupisanih prema prirodi zbivanja.

Osnovni elementi tehnolokog sistema su:

Ulazni materijali: materijal, oprema (maine, alati), energija, ljudski rad, tehnika dokumentacija;

Izlazni elementi: gotovi proizvodi, kart, gubici u materijalu i energiji;

Tehnoloki proces sastavljen od tehnolokih operacija, zahvata, pokreta, mikropokreta.

12. TEHNOLOKI PROCESI I OPERACIJETehnoloki sistem odreen je ulazom, tehnolokim procesom i izlazom. Tehnoloki proces se moe objasniti kao redosled zbivanja ili faza koje se javljaju u toku rada ili postupaka, grupisanih prema prirodi zbivanja.

Osnovni elementi tehnolokog sistema su:

Ulazni materijali: materijal, oprema (maine, alati), energija, ljudski rad, tehnika dokumentacija;

Izlazni elementi: gotovi proizvodi, kart, gubici u materijalu i energiji;

Tehnoloki proces sastavljen od tehnolokih operacija, zahvata, pokreta, mikropokreta.

Struktura tehnolokog sistema

Osnovne podele tehnolokog proces:

Stepen uloenog rada:

Tehnoloki proces proizvodnje sirovina i prostih jedinica, Polufabrikata, Osnovna jedinjenja, Podsklopova i sloenih jedinjenja, Sklopova, Finalnih proizvoda;

Vrsta rada koja se obavlja:

Ekstrativni, Preraivaki i Sintetiki tehnoloki procesi;Prekidni tehnoloki procesi nisu specijalizovani, tok operacija je prekinut i unosi se operacija ekanja.

Neprekidni tehnoloki procesi su specijalizovani i kod njih je u visokom stepenu izraena podela rada, a tok materijala i rada je neprekidan.Kriterijum organizacije proizvodnje:

a) Masovni nain proizvodnje;b) Serijski nain proizvodnje;c) Pojedinani nain proizvodnje.Lanani nain proizvodnje dovodi do poveanja rutine u obavljanju proizvodne aktivnosti, do sjedinjavanja i bliske povezanosti svih podsistema u jedinstvenu celinu sa jakim vezama.

Grupna izrada karakterie postojanje proizvodnje na grupi maina ili radnih mesta.

Radionika izrada odnosi se na proizvodnju na jednoj maini, ureaju ili agregatu.

Zanatska izrada je zasnovana na grupisanju tehnolokih operacija u tehnolokom procesu na jednom mestu koje izvrava jedan radnik.13. PODRKA OPERATIVNOM MENADMENTU TEHNOLOGIJEOsnove analize tehnolokog sistema obavljaju se radi sagledavanja mogunosti unapreenja svih karakteristika i funkcionisanja tehnolokog sistema.Analiza tehnolokog sistema se odvija kroz sledee osnovne korake:

1) Analiza veza izmeu tehnolokih sistema

2) Opta analiza tehnolokog sistema

3) Analiza strukture tehnolokog sistema

4) Tehnoloka analiza

5) Ekonomska analiza

Veza izmeu tehnolokih sistema

Tehnoloki sistemi koji deluju u praksi postaju transparentniji i upravljanje postaje efikasnije.

Tehnoloki sistemi mogu biti:

1) Meusobno uslovljeni tehnoloki sistemi izlaz iz jednog predstavlja ulaz u naredni tehnoloki sistem

2) Povezani tehnoloki sistemi povezani su sa jednom ili vie zajednikih ulaznih elemenata

3) Nezavisni tehnoloki sistemi nemaju nijedan zajedniki element.

Opta analiza tehnolokog sistema: tehnoloka matrica

Celoviti pristup analizi tehnolokih sistema polazi od sagledavanja odnosa ulaznih i izlaznih elemenata tehnolokog sistema i prikaza tehnolokog procesa u kome se odvija transformacija ulaza i izlazne tokove.

Tehnoloka matrica polazi od pretpostavke da se ulazne veliine u odgovarajuim koliinama transformiu u okviru tehnolokog procesa u izlaze. Tehnoloka matrica obuhvata 6 globalno postavljenih dopustivih tehnolokih relacija (procesa):

P0 Materijal iz prirode (MP) pretvara se u materijal za dalju industrijsku obradu (MO);

P1 Energija iz prirode (EO) pretvara se u korisnu, kontrolisanu energiju (EK);

P2 Proizvode se kapitalna dobra (K);

P3 Proizvode se potroaka dobra (P);

P4 Obavlja se recikliranje otpadnih materijala u reciklirane otpatke (RO);

P5 Omoguava se reprodukcija stanovita (S).

Ekonomska analiza tehnolokog sistema

Ova analiza se obavlja vezano za potrebe specifine industrije, a sastoji se u odreivanju operacija i tehnologije koja se primenjuje kao polazna osnova za identifikovanje trokova u tehnolokom sistemu, kako bi se dalje utvrdila mera efikasnosti tehnolokog sistema. Efikasnost tehnolokog sistema sagledava se kroz odnos ulaznih i izlaznih veliina i nastojanje da se sa to manjim trokovima obezbedi to vei izlaz.

Zahtev za efikasnou tehnolokog sistema moe se izraziti sledeim obrascem: Pes = Pos + Psr + Pps + Pef + Prs,

Tehnoloka analiza tehnolokog sistema

Ova vrsta analize se radi posebno za pojedine industrijse grane ili oblasti delatnosti. Osnovni cilj je da se poboljaju tehnoloke performanse kroz analizu makroprocesa. Jedan od naina da se kvantitavino izrazi tehnoloki potencijal tehnolokog sistema je da se posebno ocene i vrednuju potencijalni rezultati istraivanja i razvoja usmereni ka usavravanju pojedinih konkretnih tehnolokih operacija. Tehnolokom analizom se utvruje kako se mogue promene tehnolokih operacija odravaju na ire promene tehnolokog sistema. Tehnoloka analiza se odnosi i na sagledavanje performansi pojedinih operacija da bi se utvrdio sveukupni efekat budue promene.Optimizacija tehnolokog sistema predstavlja krajnji cilj svih analiza tehnolokog sistema i predstavlja element njegove parcijalne analize.14. UPRAVLJANJE TEHNOLOKIM SISTEMIMASistemski pristup je znaajan za upravljanje planiranje, usmeravanje, organizovanje, koordinaciju i kontrolu objekata. Upravljanje treba da obezbedi pravilno funkcionisanje sistema, njegovu reprodukciju, razvoj i promene u skladu sa ciljevima efikasnosti i efektivnosti.

Naini upravljanja tehnolokim sistemom

Naini upravljanja proizvodnim tehnolokim procesima razlikuju se prema: Nainu proizvodnje; Veliini serija; Karakteru proizvodnje; Opremljenosti rada.

Podela prema nainu proizvodnje:

1. Upravljanje tehnolokim procesom jedinine proizvodnje,

2. Upravljanje mehanizovanim tehnolokim procesom i

3. Upravljanje automatizovanim tehnolokim procesom.

Raunarski integrisana proizvodnja (CIM)

Kompjuterski integrisana proizvodnja (CIM) nastala je kao posledica napretka u proizvodnoj i raunarskoj tehnologiji, gde se kompjuter javlja kao integriua komponenta u sledeim funkcionalnim oblastima:

- Projektovanje delova (komponenti) i proizvoda;- Projektovanje alata i opreme;- Planiranje procesa;- Programiranje numerikih i kontrolisanih maina;- Sistem unutranjeg transporta;- Planiranje proizvodnje;- Mainska obrada;- Sklapanje, montaa;- Odravanje;- Kontrola kvaliteta;- Kontrola;- Skladitenje i narudbine sa skladita.Primena kompjuterske tehnologije uslovila je i pojavu CAD kompjuterskog projektovanja, CAPP kompjuterskog planiranja procesa, CAM kompjuterskog voenja operacija, CAQC-kompjuterska kontrola kvaliteta, ASR automatizovano skladitenje, FMS fleksibilni sistem za mainsku obradu.15. NOVE TEHNOLOGIJE I FLEKSIBILNI PROIZVODNI SISTEMIInternet, elektronsko poslovanje i ERP

Promene koje je doneo Internet, savremena proizvodna tehnologija poput robota, lasera, automatizovanog transporta i skladita, ERP softver za planiranje resursa preduzea, elektronsko poslovanje, neposredno menjaju operacije u preduzeu i otvaraju nove prilike za savremeno poslovanje.

Razvoj Interneta je u direktnoj vezi sa elektronskim poslovanjem koje na direktan nain utie na vrednost koja se nudi kupcu, i to na sve sutinske karakteristike proizvoda i usluga kojima se ostvaruje konkurentnost.

Elektronsko poslovanje je novi nain obavljanja poslova uz prednosti raunarskih mrea, pre svega Interneta, u kupovini i prodaji proizvoda, uslugama i razmeni informacija.

Elektronsko povezivanje i ostvarivanje transakcije ostvaruje se na sledei nain:

Business to business (B2B)

Business to consumer (B2C)

Consumer to consumer (C2C)

Consumer to business (C2B)

ERP je softverski paket koji integrie operacije poslovnog sistema zasnovano na knjigovodstvenim informacijama koje su neophodne prilikom identifikovanja i planiranja svih resursa koji su neophodni da bi se ispunile narudbine kupaca.

ERP softver obavlja sledee zadatke: Naruivanje, Raspoloivost, Proizvodnja, Smetanje u magacin, Praenje narudbine, Planiranje.Fleksibilnost tehnologije i organizacije

Na nivou preduzea, fleksibilnost se tumai kao sposobnost prilagoavanja promenama. Proizvodna filozofija JIT (Just-in-time) koja objedinjuje razliite proizvodne koncepte i tehnologije u naporu da se povea fleksibilnost i razliitost koju kupac zahteva, obezbedi tanost, uz niske trokove namee se kao superiorna koncepcija u odnosu na JIC (Just-in-case) proizvodnje koja se vezuje za klasini, prevazieni, nefleksibilni koncept proizvodnje za zalihe i magacin.

Fleksibilnost se ocenjuje i na osnovu razliitosti potencijalnih proizvoda i usluga koje bi organizacija na osnovu svojih tehnologija i kompetentnosti mogla da prui. Fleksibilnost se odnosi na potencijalnu sposobnost da se ostvari irok asortiman proizvodnje i usluga.

Fleksibilnost proizvodnje, JIT i KANBAN

Proizvodnja upravo na vreme JIT je posebna filozofija menadmenta i obuhvata:

1. Stalne napore za poboljanje svih performansi,i

2. Eliminisanje svih gubitaka

KANBAN moe da se tumai i kao informacioni sistem koji je skrojen tako da kontrolie proizvodne zalihe u svakom koraku proizvodnog procesa. KANBAN je sistem povlaenja koji znai da radni centri kojima su potrebni delovi, podsklopovi ili sklopovi iz drugih proizvodnih radnih centara, izvlae, povlae ih prema svojoj potrebi.

Fleksibilni proizvodni sistemi - FPS

Nove tehnologije u savremenim uslovima obuhvataju sofisticirane, napredne tehnologije koje karakterie izuzetna fleksibilnost. Posebno mesto u razmatranju novih tehnologija zauzimaju fleksibilni proizvodni sistemi (FPS) koji oznaavaju automatizovane proizvodnih sistema sa razliitim mogunostima.

Integrisani FPS sa sistemom zaliha CAD sistemom

Osnovni elementi FPS su: 1. Fleksibilna automatizacija, 2. Grupna tehnologija, 3. CNC maine, 4. Automatizovani unutranji transport, 5. Kompjuterska kontrolna maina i unutranjeg transporta.

Fleksibilni proizvodni sistemi u najirem smislu se sastoje od tri podsistema:

1. Zanatska obrada2. Mainska obrada3. Montaa16. LJUDSKI RESURSI U TEHNOLOKIM SISTEMIM

ovekov rad je ulazni element tehnolokih sistema. Razvoj tehnologije menja se i uloga oveka, karakter ljudskog rada koji je neophodan da bi se odreena aktivnost mogla obaviti.

Uticaj novih tehnologija na promene u oblasti kadrova moe se posmatrati na dva nivoa:

Na makro nivou uticaj na zaposlenost i zapoljavanje u privredi i drutvu i

Na mikro novu uticaj na kvalitet i kvantitet ljudskog rada u konretnim tehnolokim procesima u organizaciji.

Uticaj novih tehnologija na zaposlenost, zapoljavanje i potrebnu kvalifikovanost zaposlenih sagledava se na nivou privrede i drutva (makro nivou) i na dui rok. Promene koje izaziva nova tehnologija u oblasti kadrova, odnose se na:

Potrebu za sve viim kvalifikacijama zaposlenih; Potrebu za prekvalifikovanjem, za dodatnim sticanjem novih kvalifikacija; Potrebu za univerzalnim kvalifikacijama usled potrebe za veom fleksibilnou kadrova u organizaciji; Skraivanje radnog dana, nedelje uz poveanje udela slobodnog vremena zaposlenih; Pomeranje ovekovih aktivnosti ka sve kreativnijim, sloenijim postupcima; Nastanak novog tipa radnog mesta koje nije nuno vezano za boravak u preduzeu.

Uticaj tehnologija na zaposlenost i zapoljavanje

Osnovni zahtevi koji se javljaju u vezi sa potrebnim ljudskim potencijalom radi efikasne primene tehnologije mogu se iskazati kroz dve kljune dimenzije: Kvalitet kadrova, i Kvantitet (broj) zaposlenih.

17. GLOBALIZACIJA I TEHNOLOKI RAZVOJGlobalizacijom se zaotravaju uslovi i namee se otra trina utakmica, dolazi istovremeno i do niza prednosti koje organizacija moe da crpi iz globalizovanog ambijenta u kome ostvaruje operacije i poslovanje. Globalna kooperacija u domenu tehnologija predstavlja novu priliku i mogunost da se ojaa tehnoloka konkurentnost.

Nova interaktivna paradigma sadrana u modelu inovativne organizacije podrazumeva uravnoteeni pristup koji uvaava:

a) Potrebu za visokom responzivnou, adaptivnou i fleksibilnou organizacije koja je osetljiva na uticaje okruenja;b) Razvoj potencijala i sposobnosti firme da aktivno deluje na okruenje;c) Rezvoj potencijala i oslonac na uspostavljanje mree razliitih oblika saradnje u koje organizacija stupa.

Uravnoteeni (odrivi) razvoj

Uloga tehnologije kao sile prestia, konkurentnosti i bogatstva privrede i zemalja dovodi do postavljanja dva oprena zahteva:

1. Da se neprestano oivljava preduzetnitvo i preduzetniki duh kao odgovor na sve vei intenzitet globalne konkurentnosti, i

2. Da se ostvari sve vei drutveni uticaj na to kako se upravlja tehnologijama i preduzeem i njegovim mestom u postindustrijskom drutvu.

Tehnoglobalizam i tehnonacionalizam

Tehnoloka globalizacija se ispoljava u sledeim pravcima:

1. Internacionalna eksploatacija nacionalnih tehnolokih mogunosti;

2. Kolaboracija meu dravnim i privatnim institucijama i organizacijama u pravcu razmene i razvoja njihovih znanja, i

3. Generisanje inovacija u vie od jedne zemlje to se odnosi uglavnom na aktivnosti multinacionalnih korporacija.

Globalna strategija kao karakteristika sutinske globalizacije firmi oslanja se na tri kljune dimenzije predstavljene trouglom globalizacije.

18. TEHNOLOKA KOOPERACIJA I STRATEKE ALIJANSESve vea internacionalizacija konkurentnosti sa kojom se savremene firme suoavaju upuuje na kljuno pitanje svetske distribucija istraivako razvojnih potencijala i drugih naunih i tehnolokih aktivnosti. Distribucija istraivako razvojnih aktivnosti multinacionalnih korporacija je od posebnog interesa kao pokazatelj odnosa izmeu razvijenosti domae baze i nivoa saradnje i nivoa saradnje sa drugim zemljama.Merenje intenziteta istraivako razvojnih i drugih inovativnih aktivnosti radi meunarodnih poreenja postal je mogue tek poto je veliki broj zemalja poeo da prikuplja potrebne podatke.

Uee u svetskom IR (u %)

Odobreni patenti u SAD kao % svih inostranih patenata

Strateke tehnoloke mree i kooperativni profil firme

Preivljavanje na tradicionalnim tritima za firmu znai veoma intenzivno praenje tehnoloke dinamike u odgovarajuem stratekom tehnolokom podruju (STP) i revitalizaciju postojeeg tehnolokog portfolio obogaivanjem novim sadrajima. Poslovni uspeh i rast profitabilnosti mogue je postii drugaijom kombinacijom: postojei tehnoloki portfolio na novim tritima, sa novim stratekim poslovnim podrujima (SBA).Veine firmi nemaju potrebne resurse, finansijske ili u znanjima i sposobnostima, da bi sa lakoom mogli da proire tehnike i trine osnove, zato raste broj firmi koje tragaju za poslovnim partnerima.Dominantni kooperativni profili: 1. Izolovane kompanije; 2. Fokusirane kompanije; 3. iroki kooperativni profil i 4. Veoma irok kooperativni profil.

Strateka tehnoloka alijansa je oblik tehnoloke kooperacije i ugovorene saranje meu firmama koja podrazumeva zajednike IR napore i/ili inovativne aktivnosti za koje se pretpostavlja da e uticati dugorono na trite roba i poziciju barem jednog partnera.Strateke alijanse kao poslovni eko-sistemi

Porterov model pet sila konkurentnosti

Poslovni ekosistem sadri mreu snabdevaa i kupaca koji udruuju snage da bi svi zainteresovani opstali u odnosu na drugi, konkurentski ekosistem. Ekosistemi prolaze kroz predvidive faze: 1. Raanje, 2. Ekspanzija, 3. Vostvo, 4. Samo-obnavljanje.

Strateke alijanse: Pojam, Uesnici i Forme.19. VERTIKALNI TRANSFER TEHNOLOGIJE: MODELI IR PREDUZEAIR, konkurentnost i kljune kompetentnosti organizacije

Klasini modeli tehnoloke inovacije polaze od linearnog odnosa invencija - inovacija - difuzacija i u savremenom dobu se smatraju odvojenim od stvarnosti, apstraktnim i u znaajnoj meri akademskim.

IR aktivnost preduzea je osnovna pretpostavka tehnolokih inovacija koje se dogaaju u sferi nastanka novih proizvoda i u sferi usvajanja novih i unapreivanja postojeih tehnolokih procesa.

Kompetentnost je interna aktivnost koji kompanija obavlja bolje u odnosu na druge interne aktivnosti. Sredinja kljuna kompetentnost je ona interna aktivnost koja je za kompaniju centralna, a ne periferna u odnosu na strategiju kompanije, njenu konkurentnost i profitabilnost. Osobena kompetentnost je konkurentski vredna akitvnost koju kompanija obavlja bolje od svih rivala.

Tehnoloki podsticaj - strateki prodor ciklusa inovacija

Opasnost od novih konkurenata blie odreuje ostvarivu konkurentsku prednost firme koja se ogleda u trokovima ili diferencijaciji.

Stepen rivaliteta meu konkurentima u pripadnoj grani znai blie odreenje broja igraa i stepena njihove konkurentnosti u pripadnoj grani.

Opasnost od proizvoda supstituta ili novih proizvoda se meri sposobnou firme da pre konkurenata lansira novi proizvod na trite to je u mnogome utemeljeno u proizvodnoj sposobnosti da se zadovolje trini zahtevi u pogledu trokova, isporuke i kvaliteta.

Razvoj proizvoda nastaje kombinacijom technology push i market pull aktivnosti, u interakciji istraivako razvojne snage preduzea i trine sile tranje za novim proizvodima.

Pregovarake moi kupaca su etvrta i peta sila koje se odnose na realnu ocenu odnosa prodavac/kupac, koji se uspostavljaju u lancu vrednosti.

Modeli IR u organizacijiRazliiti i razueni modeli IR u organizaciji nastali su uvaavanjem niza specifinosti: a) Izmenjenog mesta i uloge tehnologije kao konkurentske sile, to je uslovilo vrstu vezu inovacija i strategije u organizaciji; b) Izmenjenog karaktera tehnologije, radikalnih promena koje su IT donele, c) Razliite delatnosti firme, d) Veliine organizacije, e) Karaktera organizacije i kljunih tehnologija koje uslovljavaju stepen zavisnosti od nauke i fundamentalnih istraivanja, i f) Vrste istraivanja koja se vezuje za odgovarajui tip poslovanja.Technology push model je prevazien uvoenjem novih modela osetljive, responzivne organizacije, u kojoj dominiraju zahtevi kupaca i traenja market pull modela.

Industrijski IR se definie sa dve kljune varijable: a) Intenzitet, meren nivoom izdvajanja za IR u firmi i b) Priroda industrijskog IR, definisana tipom istraivanja: eksploratorno, eksploataciono i imitativno.10