Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Raspored misnih slavlja i liturgijski kalendar: od 11. do 17. I. 2016.

Pon.

11.

I.

Higin, Neven

17,00 +Blaženka Batinović KRVAVAC

Uto.

12.

I.

Ernest, Tatjana

18,00 +Nedo Barbir KRVAVAC

Sri.

13.

I.

Hilarije, Radovan

8,00

KRVAVAC

Čet.

14.

I.

Glicerije, Feliks

17,00 +Mate i Mara Vučković; Ruža Rakić KRVAVAC

Pet,

15.

I.

Pavao, Anastazija

8,00

KRVAVAC

Sub.

16.

I.

Marcel I; Honorat

8,00

KRVAVAC

Ned.

17.

I.

DRUGA KROZ GODINU

8,30 Jutarnja sv. Misa /+Jozo Marević/ MOMIĆI

10,00 Župna Sveta Misa

BAGALOVIĆ

18,00 Večernja sv. Misa /+Jerko Prusac/ KULA NORINSKA

Nedjelja Presvetog Sakramenta; 17. 01. 2016.

Bratimi u službi 1.Ivan Rakić p. Nikole; 2. Toni Rakić Mirkin;

3.Daglas Ujdur p. Jure; 4. Matko Ujdur p. Petra.

Dva vuka u nama

Djed je govorio unuku kako se u nama

odigrava borba.

„Unučiću moj, stalno se odvija bitka

između dva 'vuka' u nama. Jedan je

zao, neuljudan, srdit, ljubomoran,

žalostan, pohlepan, škrt, neosjetljiv,

lažljivac, ohol, osjeća se više

vrijednim."

„Drugi vuk je dobar, veseo, miran,

milosrdan, ljubazan, istinoljubiv,

sućutan, dobronamjeran, skroman,

darežljiv, pouzdan."

Unučić je kratko razmišljao i onda

upita djeda: „A koji će pobijediti?"

Djed odgovori: „Onaj kojega hraniš.

Dolazi jači od mene, rekao

je Ivan: on će vas krstiti

Duhom Svetim i ognjem.

Župa Karmelske Gospe Bagalović

Email: zupa.gospe.karmelske@gmail.com 020/693-148 095/8209585

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

NEDJELJA KRŠTENJA

GOSPODINOVA

10. I. 2016.

Nedjeljno Evanđelje Lk3,15-16.21-22

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Narod bijaše u iščekivanju i

svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan

svima reče: »Ja vas, istina, vodom

krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu

remenje na obući. On će vas krstiti

Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I

dok se molio, rastvori se nebo, siđe

na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s

neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni!

U tebi mi sva milina!

Riječ Gospodnja.

Vrijeme brzo prolazi. Dani nestaju

kao kapljice rose kada se sunce probudi.

Mudri ljudi stoga kažu da treba koristiti svaki

dan.

Odmah ujutro treba napraviti ono što je u

životu najvažnije, kako ne bi za to uvečer bilo

već prekasno. Treba odmah ujutro načiniti

neko dobro djela, sjesti pet minuta i

razgovarati s Bogom, odmah ujutro trebalo

bi nešto zapisati u svoj dnevnik, trebalo bi

probuditi vedre, sigurne i uspješne misli u

sebi, uspostaviti vezu s Bogom, zavoljeti

ljude i oprostiti im, te tako slobodan, čist,

nov i snažan ući u dan. Ujutro se odlučuje o

čitavom danu i čitavom životu.

Vrijeme djetinjstva brzo prođe.

Vrijeme Božića tako brzo ode, prestanu

božićne pjesme, odnesen je bor iz sobe, stol

postane siromašniji i svagdašnjica se uvuče

u naše dane. Važno je da život tako ne bude

siv i bez nade. Jer svaki dan je uspon prema

nečem novom i velikom. Isus je trideset

godina živio u Nazaretu a da nitko nije na

njemu primjećivao ništa neobično. Radio je

sasvim obične, svagdašnje poslove, znojio

se, pokazivao žuljave ruke svojoj majci Mariji

i Josipu, drugovao je s prijateljima i

susjedima, pjevao pjesme u društvu mladića

i djevojaka, išao u sinagogu, u školu, radio u

Josipovoj radionici, jeo, pio, spavao,

tugovao i radovao se, ustajao, molio i tako

se pripravljao na ono što će odlučiti o

njegovoj sudbini i sudbini čitavog svijeta.

Vrhunac njegovog zemaljskog života bilo je

krštenje na Jordanu. Tad je završio njegov

život u Nazaretu, a započeo javni život. Taj

rez njegova života bio je dolazak Duha

Svetoga, koji ga je ispunio takvom snagom

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

da je evanđelist Luka napisao da je iz njega

izlazila sila koja je liječila sve. Sv. Luka kaže

da je Isus u sili Duha išao od sela do sela, od

grada do grada, liječio sve bolesti, navješćivao

Kraljevstvo i oslobađao ljude od zlih duhova.

Jednom u životu treba naići trenutak

u kojem prestaje vrijeme djetinjstva a počinje

zrelo doba. I vjera tako ima prestanak

djetinjstva a početak zrelog doba. To je

trenutak obraćenja, to su dani u kojima smo

sazrijevali razmišljajući, moleći i tražeći Boga,

kritički proučavajući svoju djetinju vjeru i vjeru

svojih pradjedova, istražujući Crkvu i religije,

te se onda u datom trenutku na temelju svojih

razmišljanja i rezultata obratili živom Bogu i

započeli zreli hod u vjeri. To se u katoličkoj

teologiji i duhovnosti naziva fundamentalna

opcija, to je temeljni izbor za život u

prijateljstvu s Bogom. Ako se taj rez ne

dogodi, ako se ta odluka u životu jednom ne

ispuni, tada čovjek ostaje stalno u nekoj vrsti

djetinjstva, poput djeteta u utrobi majke koje

ne može dalje rasti u vjeri. Takav čovjek ni

sam ne razumije zašto je postao vjernikom.

Tek kad se odluči za Boga, tada i on, poput

Isusa, bude ispunjen Duhom Svetim, tada

počinju nutarnje, duhovne, velike spoznaje i

nutarnje sazrijevanje koje čovjeka čini

sposobnim da vjeru svjedoči riječima, još više

životom. Tada vjera postaje sam život, tada

čovjek uspješnije radi u svom poslu, jer ga

vodi intuicija, ljubav i snaga koju dobiva od

Duha Svetoga. Kada čovjek u svome

obraćenju doživi takvo iskustvo vjere, tada je

siguran da Bog postoji, jer tada nije na djelu

samo razum koji mu svjedoči da bi on morao

postojati, nego je to iskustvo susreta s

Bogom, koje čovjek više nikada ne može

zaboraviti i zbog kojega mu više nitko ne

može govoriti da Boga nema.

Nije dosta samo krstiti se, nego

se treba i roditi iz tog krštenja, kaže nam

Isus. Krštenje nas već čini djecom Božjom,

krštenje već donosi spas, ali naša odluka za

to krštenje, prihvaćanje riječi Isusa Krista i

njegove osobe, odlučujuća je kako bismo

izrasli iz utrobe krštenja i poput djeteta rasli,

odgajali se i sazreli za vjeru u kojoj se mogu

drugi rađati i od nas živjeti. To je ono što

kršćanima tako očito manjka i to je ono zbog

čega Crkva najviše trpi. Ona kao da stalno

nosi u svojoj utrobi ljude koji su kršteni, a

nisu se rodili iz tog krštenja. Poput majke

koja nosi u utrobi dijete koje nikako da se

rodi. Jednom treba izići iz svoga roda,

doma, iz svoga zavičaja, jednom treba izići

iz svoga djetinjeg gledanja Boga i ući u

događanje vjere. Jednom treba samostalno

Bogu reći odlučujući »da«. Tada počinje

novi život, tada i ti bivaš ispunjen Duhom

Svetim i tada ljudi zapažaju da si drugačiji,

da si uspješniji, sretniji, i da si u duši i tijelu

postao zdrav.

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Do takvog se puta dolazi razmišljanjem, ali još

više molitvom. Ali, ne recitiranjem molitava,

nego srcem koje traži Boga, koje s njime

razgovara i koje ga čuje. /T. Ivančić/.

Kršten sam – Kristov sam! Ove nedjelje u liturgiji Katoličke

Crkve slavit će se blagdan Krštenja Gospodinovog. Želio bih, stoga, u ovoj meditaciji razmišljati o važnosti sakramenta krštenja za naš duhovni život. Za poznatog njemačkog reformatora Martina Luthera pripovijeda se da je na svoj pisaći stol urezao riječi: „Baptizatus sum – kršten sam“! Kad god se nije osjećao dobro, kad je bio kušan sumnjama i osjećajima manje vrijednosti, kada ga drugi nisu razumjeli i podupirali, pogledao je na ovu rečenicu i kazao sebi: „Kršten sam“, a to je za njega značilo da je Krist uz njega, da ga je bezuvjetno prihvatio i da ga ljubi bez pridržaja. Ta rečenica mu je govorila da njegova pravednost dolazi od Boga, a ne samo od njegovog napora i životnih ostvarenja. Što za nas danas znači krštenje? Je li to samo neki obred koji se mora obaviti iz tradicionalnih razloga i činjenice naše povijesne povezanosti s Katoličkom Crkvom? Nerijetko se čuje kako bi se netko želio krstiti „na brzinu“. Važno mu je „obaviti“ ovaj sakrament jer je izabran za kuma na krštenju ili svetoj potvrdi. No, mogu li se sakramenti samo obavljati ili oni nose jednu neprocjenjivu duhovnu snagu za naš život? Krštenje kao novo rođenje

Vratimo se, nakratko, na početke Crkve gdje je krštenju prethodila višegodišnja priprava. Po njoj su krštenici uvođeni u tajnu kršćanskog života. Bilo je to vrijeme gdje su se pripravnici oduševljavali za život s Isusom Kristom i iz Isusa Krista. Oni su znali da se u krštenju događa prekid s dosadašnjim životom. Krštenjem započinje nova biografija. Sve ono ranije bijaše besmisleno i prazno, puka iluzija i prividan život. U krštenju su napuštali stari identitet, da bi u Isusu Kristu našli novi identitet. Život na kraju antike bijaše obilježen pozivom „panem et circenses - kruha i igara“. To je bio dekadentan svijet. Izgubio se smisao života. Sve se vrtjelo jedino oko radoznalosti i senzacija, oko užitka i zabava. Krštenje je značilo prekid s takvim ispraznim životnim stavom. Simbolika ovog prekida očitovala se u krsnim slavljima kada su krštenici silazili u krsni zdenac te su tri puta uranjani u vodu. Odricali su se zla i besmislenosti bezbožna života i odlučivali umrijeti ovomu svijetu. Oni su krštenje iskusili kao novo rođenje. U krstu su dobili jedan novi život, plodan i kreativan. Svatko od nas živi u strahu da bi mu snage mogle presušiti, da više neće imati novih ideja, da će postati dosadan i prazan. Krštenje nam obećava da je izvor u nama neiscrpljiv jer je božanski. On će nas uvijek održati svježima i životnima i oploditi sjeme koje u nama hoće klijati. Ponovimo, stoga, danas više puta u sebi riječ: Kršten sam, a to znači Kristov sam. Autor: vlč. Domagoj Matošević