Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet

Preddiplomski stručni studij poslovne ekonomije

Uloga špeditera u organizaciji

cestovnog prijevoza robe

The role of forwarder in organization

of road transport of goods

Završni rad

Tomislav Car, 0081124657

Mentor: dr.sc. Dora Naletina

Zagreb, srpanj 2016.

Uloga špeditera u organizaciji

cestovnog prijevoza robe

Sadržaj

1. UVOD ......................................................................................................................... 1

1.1. Predmet i cilj rada .............................................................................................. 1

1.2. Metode i izvori prikupljanja ............................................................................... 1

1.3. Sadržaj i struktura rada ....................................................................................... 2

2. OPĆENITO O ŠPEDICIJI............................................................................................ 3

2.1. Osnovni pojmovi u špediciji ............................................................................... 3

2.2. Vrste špediterske djelatnosti ............................................................................... 4

2.3. Međunarodni savez špediterskih udruženja ......................................................... 8

3. POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA ............................................................12

3.1. Osnovni poslovi špeditera .................................................................................12

3.2. Specijalni poslovi špeditera ...............................................................................17

4. REGULATIVA ŠPEDITERSKOG POSLOVANJA .....................................................20

4.1. Carinski sustav..................................................................................................20

4.2. Pravna regulativa špeditera u Republici Hrvatskoj ..............................................29

4.3. Dozvole za prijevoz robe ...................................................................................30

5. ORGANIZACIJA ŠPEDITERSKOG POSLA NA PRIMJERU ....................................33

6. ZAKLJUČAK ............................................................................................................36

LITERATURA ..................................................................................................................38

POPIS SLIKA ...................................................................................................................39

POPIS TABLICA ..............................................................................................................40

POPIS PRILOGA ..............................................................................................................41

1

1. UVOD

1.1. Predmet i cilj rada

Tema ovog rada je „Uloga špeditera u organizaciji cestovnog prijevoza robe“. Cilj istraživanja

jest analizirati poslove međunarodnog špeditera, pojmove, djelatnosti i pravnu regulativu s

kojom se on susreće u svome poslovanju te opisati konkretan primjer organizacije

špediterskog poslovanja.

Pojam međunarodne špedicije odnosi se na skup specifičnih funkcija, poslova, operacija i

pravila koja djelotvorno omogućuju otpremu robe iz vlastite države u inozemstvo, dopreme

robe iz inozemstva u vlastitu državu i provoz robe između inozemnih država preko vlastite

države.

U svakom izvoznom i uvoznom poslu ključna osoba koja koordinira promet tj. prijevoz robe

od krajnjeg proizvođača do krajnjeg korisnika je špediter. On omogućava da se premoste

kilometarske barijere, pravilnim izborom prijevoznog sredstva, osiguranja te općenito brigom

za robu dok ona ne dođe do svog krajnjeg cilja kojeg je nalogodavatelj odredio.

Ta zadaća nije niti jednostavna niti bez rizika. Zato je potrebno da špediter savršeno poznaje

zakonske propise svoje zemlje i zemlje u koju se roba otprema, da poznaje klauzule, te da

posjeduje dobre veze sa prijevozničkim poduzećima, osiguravateljskim kućama, bankama,

carinskim ispostavama i ostalim sudionicima izvozno – uvoznog posla.

U Hrvatskoj danas postoji cijeli niz špediterskih kuća koje se bave organizacijom cjelokupnog

transporta, ali postoje i manji špediteri koji organiziraju i specijalizirani su samo za određeni

vid transporta.

1.2. Metode i izvori prikupljanja

U radu su korišteni sekundarni izvori, knjige, članci, znanstveni i stručni radovi, a za primjer

špediterskog posla korišteni su podatci i dokumenti ustupljeni od poduzeća ČIK d.o.o. sa

sjedištem u Karlovcu. Metoda istraživanja je metoda kompilacije, preuzimanje rezultata iz

dosad provedenih istraživanja znanstvenoistraživačkog rada. Proučavanjem već postojećih

istraživanja i analizom prikupljenih sekundarnih podataka, analizirani su poslovi

2

međunarodnog špeditera, pravna regulativa bitna za špeditersko poslovanje te je opisan jedan

konkretan primjer organizacije špediterskog posla.

1.3. Sadržaj i struktura rada

Rad se sastoji od šest poglavlja. Uvoda, četiri odvojena poglavlja i zaključka. U uvodnom

dijelu definirani su predmet i cilj rada, navedene su metode i izvori prikupljanja podataka, te

su ukratko opisani sadržaj i struktura rada. U drugom poglavlju opisani su osnovni pojmovi

koji se koriste u špediciji, vrste špediterske djelatnosti, te Međunarodni savez špediterskih

udruženja. Treće poglavlje detaljno opisuje osnovne i specijalne poslove koji se mogu pojaviti

u špediterskom poslovanju i kojima se špediteri bave, dok četvrto poglavlje opisuje carinski

sustav, pravnu regulativu špeditera u Republici Hrvatskoj, te dozvole koje su potrebne za

prijevoz robe unutar zemalja Europske unije, kao i za prijevoz robe izvan Europske unije.

Peto poglavlje odnosi se na primjer organizacije špediterskog posla i u njemu je opisan stvarni

posao poduzeća ČIK d.o.o. iz 2013. godine. U posljednjem poglavlju dan je zaključak o

najbitnijim činjenicama već ranije navedenima u radu.

3

2. OPĆENITO O ŠPEDICIJI

Razvojem međunarodnog robnog prometa pojavljuje se međunarodna špedicija kao djelatnost

koja se bavi organiziranjem otpreme, dopreme i prijevoza robe u vanjskotrgovinskom

prometu.

2.1. Osnovni pojmovi u špediciji

U znanstvenim i stručnim djelima stranih i domaćih autora pojam “špedicija” i “špediter”

različito su definirani. Naziv špediter, špedicija, ustaljen je i uobičajen u praksi, dok je naziv

otpremništvo ponovno uveden kod nas i još nije toliko uobičajen. U praksi kao i u stručnoj

literaturi koriste se oba izraza: špediter i otpremnik, iako izraz špediter znatno preteže, pa će

se u nastavku koristiti naziv špediter kao i otpremnik.

Izraz špediter dolazi od latinske riječi expediere što znači odriješiti ili urediti, dok se u

praktičnoj primjeni prevodi sa otposlati, otpremiti. Špediter (njem. Spediteur, eng.

Forwarding agent) jest gospodarstvenik, pravna ili fizička osoba koja se isključivo i obrtimce

bavi organizacijom otpreme robe svojih komitenata pomoću vozara i drugim poslovima koji

su s tim u vezi.1

U poslovnoj praksi poduzeća koja se bave organizacijom otpreme, u većini slučajeva imaju u

svom nazivu izraz špediter, kao npr. Zagrebšped, Jadrošped, ANIMO d.o.o. međunarodna

špedicija, Špedicija ORING d.o.o. Zagreb, Tomić-špedicija i drugi.

Osim pojma špediter, u špediterskoj djelatnosti susrećemo se i s pojmom međušpediter i

podšpediter. Međušpediter je pravna ili fizička osoba na koju je (glavni) špediter prenio

djelomično izvršenje špediterskog posla. Podšpediter je osoba na koju je (glavni) špediter u

cjelini prenio izvršenje špediterskog posla.2

1 Ante Turina: Međunarodna špedicija, str. 25

2 Juraj Mađarić: Međunarodna špedicija, str. 4

4

2.2. Vrste špediterske djelatnosti

Poslovi špeditera (posebno poslovi međunarodne špedicije) su toliko raznovrsni i kompleksni

da je u okviru špediterske djelatnosti moralo doći do određene podjele rada i specijalizacije. U

savršenim tržišnim uvjetima poslovanja u špediterskim poduzećima, posebno

manjim i srednjim, gotovo je nemoguće baviti se svim oblicima i vrstama špediterske

djelatnosti. Takvo poslovanje u pravilu ne bi bilo ekonomično i rentabilno, jer

najekonomičnije i najrentabilnije poslovanje zahtijeva specijalizaciju u špediterskoj

djelatnosti. U literaturi se spominje više različitih kriterija prema kojima se klasificiraju

specijalističke špedicije i špediteri, a isti su prikazani u tablici 1.

Tablica 1. Klasifikacija špedicije

TERITORIJALNI

DJELOKRUG

POSLOVANJA

OSNOVNA

OBILJEŽJA

POSLOVANJA

OBIM

POSLOVANJA

NAJČEŠĆE

KORIŠTENO

PRIJEVOZNO

SREDSTVO

VRSTA

PRIJEVOZA

PREDMETI

OTPREME

Nacionalna Lučka Velika Pomorska Brzovozna Generalni

teret

Međunarodna Cestovna Mala Cestovna Sporovozna Žive

životinje

Željeznička Srednja Željeznička Ekspresna Kemijski

proizvodi

Zračna Riječna Vagonska Kontejneri

Riječna Zrakoplovna Komadna Industrijski

proizvodi

Masovna

Izvor: Autorov rad na temelju prikupljenih podataka

2.2.1. Nacionalna špedicija

Nacionalna špedicija je specijalizirana gospodarska djelatnost, odnosno skup specifičnih

poslova, funkcija, operacija, pravila (...) koje djelotvorno (tj. brzo, sigurno i racionalno)

omogućuju otpremu i dopremu nalogodavateljeve robe (tj. proizvođača, prodavatelja, kupaca)

unutar granica jedne države, u pravilu, nacionalnim prevoznim sredstvima3. Dakle, to je

špedicija koja se bavi isključivo organiziranjem otpreme i dopreme robe unutar jedne države i

koja se pri tome služi isključivo domaćim prijevoznim sredstvima (kompanijama). Nacionalna

špedicija organizira otpremu i dopremu robe:

3 Ratko Zelenika: Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 77.

5

u istom smjeru (tzv. loko špedicija; nacionalna špedicija u užem smislu)

iz jednog mjesta u drugo (tzv. međumjesna ili unutarnja špedicija). Međumjesna

špedicija treba dobro poznavati domaći prometni sistem i unutrašnju trgovinu

(trgovina na veliko i malo) i prema njihovim potrebama organizirati otpremu i

dopremu robe iz jednog u drugo mjesto.

Dok se nacionalni špediter ne može baviti angažiranjem otpreme i dopreme robe u

međunarodnom prometu, međunarodni špediter redovno može obavljati špeditersku djelatnost

u nacionalnom prometu.

2.2.2. Međunarodna špedicija

U doba globalizacije, transport robe na velike udaljenosti sve više dobiva na značaju.

Međunarodna špedicija organizira transport preko granica države sa svim pravima i

obvezama, te na taj način predstavlja poveznicu između nalogodavca i prijevoznika. U slučaju

da dođe do realizacije posla, međunarodna špedicija sudjeluje u cijeni transporta sa svojom

maržom. Ponude preuzima, primjerice, iz međunarodnih burzi tereta. Pored normalnog

transportnog poslovanja, međunarodna špedicija organizira i druge dodatne logističke usluge,

poput skladištenja robe ili kompletne obrade dokumentacije i carinjenja.4 Poslovanje u

međunarodnoj špediciji znatno je opsežnije i složenije od onog u nacionalnoj špediciji.

Raznovrsnost i razgranatost poslova u špediterskoj djelatnosti dovela je do podjele i

specijalizacije međunarodne špedicije i prema osnovnom obilježju špediterskog poslovanja.

Do takve specijalizacije došlo je i zbog izražene konkurencije naročito nelojalne u ekonomski

razvijenim zemljama. Svaki špediter je upravo zbog oštre međunarodne konkurencije i obima

složenosti špediterskih aktivnosti, složenih odnosa na domaćem i ino-tržištu, te sve većih

zahtjeva korisnika špediterskih usluga nastojao pružiti svojim nalogodavcima nešto viši i

kvalitetniji paket usluga nego što je mogu pružiti drugi špediteri. Tako je došlo do podjele

međunarodne špedicije na 3 vrste:

1. lučku (pomorsku)

2. kontinentalnu

3. graničnu špediciju.

4 Pojmovnik transporta, dostupno na:

https://www.timocom.com.hr/?lexicon=1008201511277612%7CMe%C4%91unarodna%20%C5%A1pedicija%7

CPojmovnik%20Transporta (datum preuzimanja: 02.06.16.)

6

Lučka (pomorska) špedicija

Lučka špedicija je špedicija koja se isključivo ili pretežno bavi organiziranjem otpreme i

dopreme robe pomorskim prijevoznim sredstvima. Poslovi lučke špedicije obavljaju lučki

špediteri. Među glavnim vrstama špedicije najznačajnije mjesto pripada lučkoj špediciji. Ta

tvrdnja proizlazi iz činjenice da se oko 75 % svjetske trgovine odvija preko mora. Stoga se s

pravom može reći da tržište rada međunarodne špedicije leži upravo u lukama. S obzirom na

svoje osnovno obilježje lučka špedicija se zove i pomorska. Takvo obilježje proizlazi zbog

dva glavna razloga:

more je najjeftiniji prijevozni put (u pomorskom prometu cijena prijevoza po toni

tereta je i do 50 % niža nego u željezničkom i cestovnom prometu);

more kao prometni put ima izvjestan monopolski položaj, jer jedino ono

omogućava veći i obimniji robni promet između pojedinih kontinenata.

Lučki špediteri izvršavaju svoje brojne poslove, odnosno organiziraju brojne manipulacije na

morskim lukama (uskladištenje robe, istovar, utovar, pretovar, pakiranje te sklapanje

ekonomskih pravnih odnosa s brodovima, skladištima, osiguravajućim kućama, carinskim i

sanitarnim veterinarskim i dr. sudionicima u prometnom sustavu) s ciljem da koordiniranjem

rada svih sudionika u otpremi i dopremi robe ubrzaju te radnje i da smanje prijevozne

troškove na najmanju moguću mjeru. U tom kontekstu, lučki špediteri mogu vrlo bitno

utjecati na sigurno, stručno, brzo i ekonomično izvršenje poslova svih sudionika u prometu

robe morskim putem. Da bi uspješno izvršio svoje brojne obaveze u okviru lučkog prometa,

lučki špediter mora dobro poznavati tehničko – tehnološko i pravno – ekonomske mogućnosti,

prava i obaveza svih sudionika koji su direktno ili indirektno povezani poslovima u morskim

lukama.

Kontinentalna špedicija

Kontinentalna špedicija se može podijeliti na željezničku, riječno – kanalsko – jezersku,

cestovnu i zračnu (zrakoplovnu) špediciju. To je špedicija koja se isključivo ili pretežno bavi

organizacijom otpreme i dopreme robe kopnenim prijevoznim putevima. Poslove

kontinentalne špedicije izvršavaju kontinentalni špediteri. Oni se specijaliziraju za

organiziranje otpreme i dopreme robe jednim od spomenutih prijevoznih puteva. U praksi

međutim najčešće se ne vrše specijalizacije i podjela kontinentalnih špeditera na spomenute

podvrste. Oni redovno organiziraju otpremu i dopremu robe svim vrstama kontinentalnih

7

puteva prema propisima koji vrijede za dotičnu prijevoznu granu. Oni prate prometne, a

naročito tarifne promjene u željezničkom, riječnom, cestovnom i dr. prijevoznim sistemima.5

U svijetu, takvo im praćenje omogućava tarifno kombiniranje i korištenje povlastica koje

vrijede za prijevoz robe kroz pojedine zemlje. Kontinentalni špediteri mogu u kombiniranom

transportu koristiti suvremene oblike racionaliziranog manipuliranja i transporta robe

(paletizacija, kontejnerizacija i sl.), te posebno u multimodalnom transportu bitno utjecati na

racionalizaciju s aspekta vremena i troškova. Kada se govori o kontinentalnoj špediciji

potrebno je naglasiti da se brojna špedicijska poduzeća gotovo redovno bave poslovima lučke

i poslovima kontinentalne špedicije. One obično u svom sastavu imaju specijalizirane filijale

(poslovnice i ispostave) ili niže organizacijske oblike koji se pretežno bave poslovima jedne

vrste špedicije. Pravni položaj i odgovornost špedicijskog poduzeća regulirani su na isti način

i za kontinentalnu i za lučku špediciju.

Granična špedicija

To je specijalizirana djelatnost koja se pretežno bavi carinskim poslovima oko otpreme

izvozne, dopreme uvozne i tranzitne robe, te drugim poslovima koji su u vezi sa prelaskom

robe preko državne granice (carinske crte). Poslove granične špedicije obavljaju granični

špediteri. Djelatnost granične špedicije obuhvaća one usluge koje su povezane sa obavljanjem

određenih carinskih formalnosti oko izvoza, uvoza, tranzita robe i raznim manipulacijama

koje se obično obavljaju s takvom robom na granici (pretovar robe, povremeno skladištenje,

organizacija i omogućavanje pregleda robe, sanitarni veterinarski i fitosanitarni). U djelokrug

graničnih špeditera spadaju i drugi poslovi koji se odnose na kontrolu kvalitete i kvantitete

robe, doleđivanje lakokvarljive robe i hranjenje živih životinja i sl. Granični špediter također

ima zadatak da organizira zbirni promet pošiljaka. Takvim se prometom osigurava brza

otprema robe, a istovremeno povoljno utječe i na visinu prijevoznih troškova. Granični

špediteri obavljaju svoje specifične poslove u okviru špediterske djelatnosti vrlo često po

nalogu i za račun drugih (lučkih, kontinentalnih i graničnih špeditera) koji na odgovarajućem

graničnom prijelazu nemaju vlastite organizirane jedinice (poslovnice).

U literaturi i praksi granična špedicija se često naziva i pogranična, što je u biti pogrešno iz

više razloga. Granični špediteri obavljaju svoje poslove na granici, najčešće u sjedištu

granične carinarnice, pa je za njihovu djelatnost karakterističan granični, a ne pogranični

5 Ratko Zelenika: Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet, Rijeka, 1996. godina, str. 77.

8

pojas. Poslovi koje oni obavljaju su u vezi s općim prometom robe preko granice, a ne

malograničnim, dvovlasničkim i drugim probnim prometom karakterističnim za pogranični

pojas. Granični špediter posluje po propisima koji vrijede za opći, a ne za pogranični carinski

i dr. režim. Zbog toga, kao što se carinarnice koje obavljaju svoju djelatnost na granici

nazivaju granična carinarnica, treba i špeditere koji organiziraju prijelaz robe preko granice

nazivati graničnim, a ne pograničnim špediterima.

2.3. Međunarodni savez špediterskih udruženja

Slika 1. Logo Fiata-e

Izvor: www.fiata.com (datum preuzimanja: 02.06.16.)

FIATA je međunarodni savez špediterskih udruženja (skraćenica od francuskog: Federation

internationale des Associations de transitaires et Assimiles ili na engleskom: International

Federation of Freight forwarders Associations – IFFA). FIATA je osnovana 31.05.1926.

godine u Beču. Danas je središte organizacije i Sekretarijat u Zurichu, a regionalni

Sekretarijat za Aziju je u Bombayu. FIATA je nevladina organizacija i predstavlja

visokosofisticiranu industriju koja pokriva približno oko 40 000 špediterskih i logističkih

poduzeća, koje zapošljavaju između 8 i 10 milijuna ljudi u 150 zemalja svijeta.

2.3.1. Temeljna je misija FIATA-e:

Organizirati suradnju i uspostavljati partnerske odnose svih aktivnih sudionika u

procesima transportne, prometne, špediterske, logističke (…) industrije.

Predstavljati promicati i štititi interese svih aktivnih sudionika u procesima

transportne, prometne, špediterske i logističke industrije koji sudjeluju kao savjetnici

i/ili stručnjaci u međunarodnim organizacijama, asocijacijama, tijelima (…) koja se

9

bave problematikom proizvodnje transportnih, prometnih, špediterskih, logističkih

(…) proizvoda.

Stalnim publikacijama i drugim medijima komuniciranja informirati javnost, posebice

aktivne sudionike u procesima proizvodnje transportnih, prometnih, špediterskih,

logističkih (…) proizvoda o aktualnim fenomenima iz djelokruga poslovanja klasičnih

i logističkih špeditera te drugih logističkih subjekata.

Donošenjem jedinstvenih špediterskih dokumenata, općih uvjeta poslovanja (…) i

direktnim sudjelovanjem u donošenju međunarodnih konvencija (npr. Konvencije UN

o međunarodnom multimodalnom transportu iz 1980.) te drugih pravnih akata (npr.

Incoterms-a 2000.) stalno unapređivati procese proizvodnje špediterskologističkih

proizvoda.

Aktualnim problemima i aktualnim sudjelovanjem u profesionalnoj edukaciji

špediterskologističkih stručnjaka izravno i stalno pridonositi afirmaciji

špediterskologističke industrije, posebno u područjima špediterskologističkog

menadžmenta, elektroničkoga komuniciranja (npr. EDI, EDIFACT, SWIFT…).6

2.3.2. Organizacija FIATA-e

FIATA-u čine njezini članovi, a to su:

1. Nacionalna špediterska udruženja koja predstavljaju sva i samo dio špediterskih

poduzeća koja aktivno djeluju u nacionalnim špediterskim sustavima;

2. Skupine članova koje mogu biti međunarodne organizacije koje predstavljaju

špediterske podružnice skupine država, međunarodne špediterske skupine koje

predstavljaju iste ili slične interese FIATA-e i međunarodna udruženja čiji su članovi

aktivni samo u određenim podsektorima špediterskih podružnica;

3. Pojedinačni članovi, špediterska poduzeća ili drugi pravni subjekti koji aktivno

sudjeluju u špediterskoj industriji;

4. Počasni članovi, pravni subjekti koji profesionalno sudjeluju u funkcioniranju FIATA-

e ili u procesima špediterske industrije.

Organizacijska struktura i organizacija rada Međunarodnog saveza špediterskih udruženja

(FIATA-e) u tijeku svojeg postojanja (od 31.5.1926. pa do danas) mijenjala se i usavršavala

6 Ratko Zelenika: Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 484.

10

tako da je koncem devedesetih godina prošlog stoljeća ustanovila svoje danas vrijedeće

ustrojstvo:7

1. Generalna skupština bira predsjednika i članove upravnog odbora, ratificira

financijske odluke, te obavlja sve poslove propisane statutom FIATA-e. Sastaje se po

potrebi, u pravilu na kongresima FIATA-e, a u njoj mogu sudjelovati svi redoviti i

pridruženi članovi.

2. Izvršni komitet sastavljen je od najviše četiri delegata iz svake države članice,

odobrava primanje novih članica, budžet i bilancu i kontrolira rad svih tijela FIATA-e,

predlaže tj. nominira predsjednika Komiteta te sugerira Generalnoj skupštini

nominaciju kandidata za sljedećeg predsjednika, generalnog tajnika i blagajnika

Predsjedništva FIATA-e. Sastaje se barem jednom godišnje.

3. Upravni odbor s predstavnicima sa svih kontinenata kontrolira rad i definira generalnu

politiku FIATA-e. Izvršava sve poslove koje je na njega prenijela Generalna

skupština.

4. Predsjedništvo čine predsjednik, kandidat za sljedećeg predsjednika, prethodni

predsjednik, glavni tajnik, blagajnik i još tri osobe tj. viši dopredsjednici. Ono se

sastaje redovito i zajedno s generalnim direktorom sekretarijata FIATA-e vode

svakodnevno poslovanje FIATA-e.

5. Generalno vijeće je upravljačko tijelo FIATA-e. Ima ovlaštenje da izrađuje sve akte i

rješava sva pitanja iz djelokruga rada FIATA-e, osim onih izuzetih zakonom i

statutom FIATA-e.

7 Ratko Zelenika: Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2005., str. 486.

11

Izvor: Ratko Zelenika: Temelji logističke špedicije, knjiga prva, Ekonomski fakultet, Rijeka,

2005., str. 487

Slika 2. Organizacijska struktura FIATA-e

12

3. POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA

Osnovni je zadatak međunarodnog špeditera da oslobodi svojeg nalogodavca (izvoznika,

uvoznika, proizvođača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i provoza robe u

međunarodnom prometu, kako bi nalogodavac mogao svu svoju pozornost usmjeriti na svoju

osnovnu djelatnost.

3.1. Osnovni poslovi špeditera

Skupinu osnovnih poslova čine oni poslovi bez kojih se ne može ni zamisliti funkcioniranje

sustava međunarodne špedicije. 8

Stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorima radi zaključivanja ugovora o

međunarodnoj kupoprodaji

Špediter je po prirodi svog posla vrstan poznavalac i praktičar tehnologije prometa svih

prometnih grana, kao i stručnjak za prometne, carinske i vanjskotrgovinske propise. Ima

stalan uvid u stanje ponude i potražnje na tržištu prijevoznih kapaciteta, te je stoga

nezaobilazan konzultant pri određivanju optimalnog prijevoznog rješenja, postavljanja

vanjskotrgovinskog posla u domeni carinskih propisa, te izradi vanjsko trgovinskih

kalkulacija. Pravodobno uključivanje špeditera u pripremu i ugovaranje vanjsko trgovinskih

poslova, u pravilu rezultira smanjenjem prijevoznih troškova i rizika koji iz prijevoza

proizlaze, te povećanjem sigurnosti izvršenja preuzetih obveza glede isporuke odnosno

preuzimanja robe.

Instradacija

Instradacija je određivanje prijevoznog puta i prijevoznog sredstva. Od više mogućih

prijevoznih rješenja, špediter će na temelju određenih elemenata odrediti optimalno, tj. ono

koje je najpovoljnije za komitenta. Pritom do punog izražaja dolazi stručnost špeditera kao

organizatora i tehnologa prijevoza.

8 Č. Ivaković, R. Stanković, M. Šafran: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,

2010. str. 134.

13

Doziv robe

Kada međunarodni špediter organizira otpremu robe morskim putem, on je dužan izvršiti tzv.

Doziv robe. Špediter „doziva“ takvu robu iz unutrašnjosti. Pravodobnim dozivanjem robe vrši

se brži protok robe, bolje skladištenje, manevriranje robom, a također se smanjuje zadržavanje

robe u nekom od lučkih skladišta, jer velika zadržavanja robe predstavljaju gubitak u novcu.

Špediter daje upute pošiljatelju kako i kada će i u kojem utovarnom mjestu utovariti robu,

kako bi se vrijeme dolaska robe u luku sinkroniziralo s planiranim vremenom utovara u brod.

Zaključivanje ugovora o prijevozu robe na klasičan način – upotreba prijevoznog

sredstva jedne prometne grane

Značaj špediterove uloge pri zaključivanju ugovora o prijevozu i ispostavljanju prijevoznih

isprava proizlazi iz njegove primarne funkcije organizatora prijevoza. Pri zaključivanju

ugovora o prijevozu, špediter prema prijevozniku najčešće nastupa u svoje ime, a za račun

komitenta, te u tom smislu može biti naveden kao pošiljatelj, odnosno krcatelj u prijevoznoj

ispravi. Špediter se također u prijevoznoj ispravi može pojaviti kao primatelj.

Zaključivanje ugovora o multimodalnom transportu robe i organiziranje

transporta „od vrata do vrata“

U međunarodnom multimodalnom transportu jedan od osnovnih problema, s obzirom na

brojne sudionike u njemu, je izbor organizatora i koordinatora cjelokupnog „paketa usluga“ u

prijevoznom procesu. Na osnovi mnogih analiza, došlo se do zaključka da jedino špediter

zadovoljava sve uvjete obavljanja takvih poslova. Od svih sudionika u multimodalnom

transportu jedino špediter prati, poznaje i gotovo svakodnevno primjenjuje sve tehničke,

tehnološke, ekonomske i organizacijske zakonitosti u međunarodnom prometnom sustavu. On

prati i poznaje sve prednosti i nedostatke suvremenih tehnologija transporta.

Osnovni pravni izvor o reguliranju odnosa između sudionika u multimodalnom prijevozu je

Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnom multimodalnom prijevozu robe iz 1980.

godine.

Kod multimodalnog transporta robe organizirana je i fizička distribucija robe po sistemu „od

vrata do vrata“.

14

Prihvat robe radi otpreme

Jedan od osnovnih obveza špeditera je da izvrši prihvat robe i da upozori nalogodavca na

nedostatke pakiranja, oštećenja ambalaže, oštećenja ili manjka sadržaja. Roba koju špediter

prihvaća radi otpreme mora u pravilu biti spremna za transport, a obveza nalogodavca je da ju

pripremi za transport.

Otprema, doprema i provoz robe u užem smislu

Otprema zahtijeva od špeditera da otpremi robu do krajnjeg korisnika, kupca ili potrošača.

Postoje dvije osnovne vrste otpreme robe: morskim brodom i kontinentalnim vozilima.

Prilikom otpreme robe brodom vodi se računa o nalogu utovara, teretnici, kontroli broda,

kontroli robe, načinu dostave, kontroli podataka u vezi sa ukrcajem robe, vremena ukrcaja i

pristizanja robe i sl. Kod otpreme robe kontinentalnim vozilima vodi se računa o narudžbi

vozila, vremenu postavljanja i ukrcaja robe, utovaru, teretnom listu, nalogu utovara i sl.

Kod dopreme robe morskim putem vodi se računa o preuzimanju tereta, utvrđivanju stanja

robe, kontroli podataka u vezi sa iskrcajem robe, izvještaju o prispijeću broda, o pripravnosti

za predaju i sl. Kod dopreme robe kontinentalnim vozilima također se vodi računa o istim

stvarima kao i kod dopreme morskim putem.

Provoz robe zahtijeva od špeditera da obavlja sve one poslove koje obavlja prilikom otpreme i

dopreme robe morskim i kontinentalnim putem. Također obavlja i druge razne funkcije za

koje je ovlašten i osposobljen, kao npr. ukrcaj, iskrcaj, pretovar, skladištenje, ugovaranje,

popis i sl.

Kod prijevoza robe brodom upotrebljavaju se izrazi poput ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe, dok

se kod prijevoza robe kopnenim prijevoznim sredstvom koriste izrazi utovar, istovar i

pretovar robe.

Zaključivanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe

Ovaj ugovor zaključuju špediter i agent. U njemu su sadržani svi zahtjevi, funkcije i zadatci.

Najčešće se sastoji od vremena prihvata robe, doziva robe, vremena ukrcaja ili iskrcaja robe,

vrsti, obliku i stanju robe, što utječe na vrijeme ukrcaja i iskrcaja i mehanizaciji koja će se

15

koristiti, kako je roba zapakirana, označena, tovarnom listu, stanju broda, vremenu

pravovremenog pristizanja broda na zadano mjesto i dr.

U slučaju bilo kakvog kašnjenja robe, nalogodavac ostvaruje novčani gubitak i u tom slučaju

špediter je odgovoran za nastalu situaciju.

Zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju

Robu u transportu špediter osigurava samo na izričit nalog i protiv rizika koje je naveo

komitent. U dispoziciji je potrebno navesti protiv kojih rizika treba robu osigurati. Ako je dat

opći nalog za osiguranje, onda on vrijedi do opoziva te je špediter dužan osigurati sve pošiljke

nalogodavca tj. izdati generalnu policu osiguranja. U drugim slučajevima osiguravaju se samo

one pošiljke koje su izričito navedene u dispoziciji.

Ako u nalogu za osiguranje nisu navedeni rizici protiv kojih robu treba osigurati, špediter je

dužan osigurati pošiljku samo protiv uobičajenih transportnih rizika (rizika oštećenja pošiljke

prilikom tvorničkog tovarenja, oštećenja uslijed djelovanja prirodnih nepogoda, te protiv

krađe i gubitka pošiljke)

Špediteri s osiguravateljima imaju posebne, vrlo pogodne ugovore za osiguranje robe u

transportu. U ponudi za osiguranje robe čije prazne obrasce osiguravatelj daje na raspolaganje

špediteru unose se podaci o osiguraniku, podaci o pošiljci, podaci o instradaciji, podaci o

vrijednosti robe, rizici i ostali uvjeti osiguranja. Kod kopnenih grana prijevoza unosi se

klauzula temeljni rizici prijevoza (AAR), kod pomorskog (TLO, FPA, WA ili AAR). Ukoliko

se roba želi osigurati od ratnih ili političkih rizika unosi se kartica WAR ili SR&CC. Ove

kratice nazivaju se institutske klauzule koje utvrđuju tzv. osiguravateljski instituti u Londonu.

U pomorskom je prometu najčešće upotrebljavana Lloyd's SG polica koja se koristi u

nepromijenjenom obliku od 1892. godine.

Zaključivanje ugovora o uskladištenju

Skladištenje robe ne predstavlja osnovnu djelatnost međunarodnog špeditera ali je

funkcionalno povezano s ukupnim procesom organizacije otpreme i dopreme robe. Špediter

obavlja skladištenje robe ako se priljev robe u luku ne može sinkronizirati s dolaskom broda i

ako je robu prije daljnje otpreme potrebno sortirati, pakirati, prepakirati, miješati ili podvrći

drugim manipulacijama. Špediter može robu skladištiti u svom skladištu ili u skladištu treće

16

osobe. Ako skladišti kod treće osobe špediter je dužan robu prvenstveno predati javnim

skladištima, špediter tada odgovara samo za izbor skladišta. Ako se za vrijeme skladištenja

robe uoče nedostaci ili oštećenja ambalaža, špediter je dužan poduzeti potrebne mjere za

otklanjanje nedostataka na trošak i račun nalogodavca. Nalogodavac može skladištenu robu

prepakirati, vaditi uzorke i raspolagati sa skladištenom robom. Ako nalogodavac svoje pravo

raspolaganja prenese na drugoga, dužan je o tome bez odgode izvijestiti špeditera.

Robu opasnu i neprikladnu za skladištenje, špediter može odbiti. Od skladištenja su isključene

odnosno pod posebnim uvjetima se skladišti sljedeća roba: eksploziv, samozapaljivi i

lakozapaljivi predmeti, roba koja širi neugodan miris, roba koja može štetno utjecati na drugu

skladištenu robu, lako pokvarljiva roba, roba podložna brzoj propasti i truljenju, radio –

aktivne materije i druga opasna roba.

Ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih isprava

U vanjskotrgovinskom prometu prijevozne isprave imaju jednu od najvažnijih uloga. Tu se

podrazumijevaju dokumenti koje se izdaju prilikom zaključivanja ugovora o prijevozu. S

obzirom na specifična obilježja prijevoznih isprava, potrebno je razlikovati iste u pojedinim

prometnim granama.

Obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe

Za obavljanje poslova međunarodne otpreme koji se odnose na zastupanje i carinjenje robe,

carinski otpremnik mora imati odobrenje tj. licencu koju izdaje Ministarstvo financija.

Licenca vrijedi pet godina.

Davanjem dispozicije za otpremu odnosno dopremu robe, smatra se da je dat nalog i za

carinjenje. Prilikom uvoza i izvoza špediter vodi brigu oko čitavog carinskog postupka. On

određuje mjesto carinjenja te je, odgovoran za štetne posljedice ako je carinjenje obavio u

nepogodnom mjestu. Nalogodavac je dužan pravovremeno predati špediteru isprave za

carinjenje robe i odgovoran je za svaku štetu koja može nastati ako potrebne isprave ne budu

na vrijeme dostavljene špediteru.

Prema carinskom pravu carinjenje robe se sastoji iz više međusobno povezanih radnji.

Podnošenja deklaracije, prijema deklaracije, pregleda robe, svrstavanja robe po carinskoj

tarifi, utvrđivanja carinske osnovice, svote carine i drugih uvoznih pristojbi.

17

Carinjenje se obavlja na temelju carinske deklaracije koja se popunjava na propisanom

formularu. Deklaraciju podnosi špeditersko poduzeće koje izvozi/uvozi robu, tj. koje ima

pismeno ovlaštenje i dispoziciju nalogodavatelja. Carinjenje se može obaviti u prijevoznom

sredstvu (ukoliko se roba otprema tim sredstvom do krajnjeg korisnika) ili u carinskim

skladištima, a u iznimnim slučajevima u prostorima krajnjeg korisnika ili uvoznika.

Rokovi za podnošenje carinske deklaracije i ostale dokumentacije kod carinjenja u

prijevoznom sredstvu vrlo su kratki i kreću se od 3-5 sati od primitka obavijesti o prispjeću

pošiljke. Kod carinjenja u skladištu rokovi su nešto dulji i iznose 3 dana od prispjeća

obavijesti s time da rok počinje teći prvog narednog dana.

Kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna transportnih i dr. troškova

Zadatak je špeditera da kontrolira ispravnost svih dokumenata u vezi sa otpremom i

dopremom nalogodavčeve robe kao i ispravnost obračuna prijevoznih troškova, carine i

drugih troškova. Špediter ne odgovara za netočne obračune vozarine, carinskih davanja i

druge troškove i nije dužan reklamirati više naplaćene iznose ukoliko za to nije dobio izričit

nalog nalogodavca.

Informiranje nalogodavca

S obzirom na redovite i izvanredne radnje i događaje koji se zbivaju s robom za vrijeme

njezine otpreme, dopreme i prijevoza, a koji su od posebnog značenja za nalogodavca,

špediter je dužan informirati nalogodavca o kretanju robe, o izvanrednim događajima i o

konačnom izvršenju naloga.

3.2. Specijalni poslovi špeditera

Poslovi koje špediter obavlja u manjem obimu, da bi upotpunio skupinu usluga koje pruža,

nazivaju se specijalni poslovi špeditera.9

Kontrola kakvoće i količine robe

Kontrola kakvoće robe provodi se kod sirovina i poluproizvoda, a za robu industrijske

proizvodnje (npr. tv) to nije potrebno jer takvi proizvodi imaju garanciju proizvođača, ateste

ovlaštenih instituta ili izvršenu homologaciju. Kontrolu kakvoće može provoditi samo

9 Č. Ivaković, R. Stanković, M. Šafran: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,

2010. str. 197.

18

ovlaštena institucija ili tvrtka koja ima odgovarajući prostor i laboratorije, opremu i stručne

kadrove. Kontrola kakvoće može biti ugovorna i neugovorna. Ugovorna se provodi na temelju

ugovora o provođenju kontrole između zainteresiranih stranaka i kontrolne organizacije, dok

neugovornu kontrolu kakvoće propisuje država radi zaštite svojih proizvođača i kupaca. Na

temelju izvršene kontrole kontrolna organizacija izdaje certifikat o kakvoći robe.

Uzimanje uzoraka

Uzimanje uzoraka mogu obavljati samo stručne osobe i ovlaštene za takvu vrstu poslova. Pod

uzorkom se podrazumijeva manja količina robe uzeta iz veće količine, odnosno manji komad

uzet od većeg komada. Uzorci se smiju uzimati samo na početnim ili završnim točkama

putovanja. Iz jedne pošiljke maksimalno se može uzeti količina do 3 kg odnosno najviše 10

komada. Postupku uzimanja uzorka moraju biti nazočni: osoba koja je ovlaštena za uzimanje

uzoraka, predstavnik prijevoznika, carinik, a mogu biti prisutne i druge zainteresirane osobe.

O provedbi postupka uzimanja uzoraka vodi se zapisnik koji potpisuju navedene tri osobe,

uzorci se pakiraju, pečate i otpremaju na mjesto gdje će se utvrđivati kakvoća robe.

Praćenje transporta

Na zahtjev komitenta može se organizirati praćenje transporta. To se provodi za visoko-

vrijedne terete, specijalne (vangabaritne) terete, opasne terete i pri prijevozu živih životinja

ako prijevoz traje dulje od osam sati. Pri praćenju željezničkih vagona, jedan pratitelj može

pratiti najviše tri vagona, a u cestovnom prometu, ovisno o dužini kolone ili broju vozila,

može biti jedan do više pratitelja u posebnim automobilima.

Doleđivanje robe

Doleđuje se lako-pokvarljiva roba koja se prevozi interfrigo vagonima željeznicom. Postupak

doleđivanja može se provoditi samo u željezničkim postajama koje imaju specijalne uređaje

za doleđivanje i carinsku ispostavu. Postupku doleđivanja uz osobu koja ga provodi, obvezno

je nazočan carinski radnik, a može biti nazočan i predstavnik špeditera ili druga zainteresirana

stranka.

Izdavanje garantnih pisama

Špediter izdaje garantna pisma u dva slučaja:

1. U pomorskom prijevozu ako postoje primjedbe na teret, a ne postoji bitan utjecaj na

kakvoću i količinu robe, špediter može izdati garantno pismo temeljem kojeg će se

19

ishoditi čista teretnica. Ne smije se izdati garantno pismo ako su vidljiva oštećenja ili

gubitak dijela pošiljke.

2. Kada roba stigne na odredište prije dokumentacije, tj. originalnih prijevoznih isprava,

da bi se mogla obaviti primopredaja između prijevoznika i primatelja kako ne bi

nastajali novi troškovi i gubici za komitenta.

Zastupanje u slučaju havarije

U pomorskom pravu, a također u pravu unutarnje plovidbe, razlikuju se dvije vrste havarije:

generalne (zajedničke) i partikularne (zasebne). Osnovna karakteristika prvih je da ona

pogađa sve sudionike plovidbenog pothvata, dok druga pogađa onoga koga je snašla. Uloga

špeditera je zastupanje komitenta pred havarijskom komisijom i prikupljanje potrebne

dokumentacije temeljem koje se utvrđuje sudjelovanje u zajedničkoj šteti.

Naplata robe

Naplata robe naziva se još i naplata pouzećem. To je realizacija posla kod otpošiljanja malih

pošiljaka pri čemu špediter ima zadaću otpremiti pošiljku do primatelja i prilikom

primopredaje naplatiti vrijednost robe. Na željeznici postoji mogućnost otpremanja robe i

dogovora s prijevoznikom da se pošiljka dostavi na adresu i naplati fakturirani iznos.

Leasing poslovi

Pod leasingom prijevoznih sredstava i kontejnera podrazumijeva se sklapanje ugovora o

leasingu, tj. o uporabi tih sredstava uz plaćanje naknade za leasing (najamnine), koja se sastoji

od troškova leasinga, amortizacije prijevoznog sredstva i dobiti leasing kompanija. Danas se u

svijetu preko 60 posto svih transportnih sredstava i kontejnera nalazi u vlasništvu leasing

kompanija. Špediter u ovom slučaju obavlja prijevoz robe u svoje ime i za svoj račun, tj.

nastupa u ulozi prijevoznika.

20

4. REGULATIVA ŠPEDITERSKOG POSLOVANJA

Špediterska djelatnost, manje više kao i sve ostale djelatnosti, regulirana je zakonskim

propisima, običajima i sudskom praksom.

4.1. Carinski sustav

Sva cestovna prijevozna sredstva s robom ili bez nje moraju se zaustaviti kod pograničnog

prijelaza radi obavljanja carinskog pregleda.

Sam pojam carina ima dvojako značenje. U financijskom smislu, carina označava novčana

davanja (pristojbe) koje se naplaćuju u prekograničnom prometu roba u korist državnog

proračuna. U administrativnom smislu, carina je naziv za državnu službu, odnosno organ

državne uprave koji preko svojih ustrojstvenih jedinica provodi carinske propise.10

Glavni cilj carine je njezin zaštitni karakter. Štiti domaću proizvodnju od strane konkurencije

i domaće tržište od krijumčarenja, uvoza nekvalitetne robe, imitacija, te robe koja može biti

štetna za zdravlje i okoliš. U suvremenim ekonomijama carina predstavlja i određeni dio

državnih prihoda, dok je u zemljama u razvoju carina jedan od najvažnijih izvora

proračunskih prihoda.

Carinska vrijednost robe određuje se zbog primjene carinske tarife i predstavlja osnovicu za

obračun carine koja se plaća pri uvozu, odnosno izvozu određene robe. Svota carine utvrđuje

se primjenom carinske stope propisane carinskom tarifom na carinsku vrijednost robe.11

Carinska vrijednost uvezene robe predstavlja vrijednost robe utvrđenu carinskim propisima u

vrijeme kada je roba prodana za izvoz u zemlju uvoza, uključujući sve troškove dopreme robe

koje snosi kupac do mjesta ulaska u carinsko područje, a koji nisu uključeni u stvarno plaćenu

cijenu. Carinska vrijednost izvezene robe je vrijednost robe dopremljene na državnu granicu.

10 Č. Ivaković, R. Stanković, M. Šafran: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,

2010. str. 89.

11 Č. Ivaković, R. Stanković, M. Šafran: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2010. str. 90.

21

4.1.1. Ustroj carinske uprave Republike Hrvatske

Carinska uprava je upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija Republike Hrvatske.

Temeljni zadaci Carinske uprave su:

Obračun i naplata carine i drugih prihoda državnog proračuna vezanih uz

prekogranični promet roba, te posebnih poreza (trošarina).

Provedba mjera carinskog nadzora, te trošarinskog nadzora i porezne inspekcije glede

naplate prihoda po toj osnovi.

Provedba upravnih i drugih postupaka u svezi carinsko-pravnog određenja strane robe

Suradnja u provedbi vanjsko trgovinskih, deviznih, sanitarnih, fitosanitarnih,

veterinarskih i drugih propisa vezanih uz prekogranični promet robe i osoba.

Istraživanje i iniciranje provedbe kaznenih postupaka počinjenih kršenjem carinskih

propisa, uključujući i vođenje prvostupanjskog carinskog prekršajnog postupka.12

Slika 3. Ustroj carinske uprave Republike Hrvatske

Izvor: Č. Ivaković, R. Stanković, M. Šafran: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih

znanosti, Zagreb, 2010. str. 93.

Carinarnice se osnivaju u gospodarskim i prometnim središtima kada to zahtijevaju opseg,

struktura i tokovi roba u putničkom i robnom prometu s inozemstvom te drugi gospodarski

12 Č. Ivaković, R. Stanković, M. Šafran: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,

2010. str. 92.

MINISTARSTVO FINANCIJA

CARINSKA UPRAVA

CARINARNICE

Dubrovnik Ploče Varaždin

Karlovac Pula Virovitica Koprivnica Rijeka Vukovar

Krapina Sl. Brod Zagreb Osijek Split

Otočac Šibenik

SREDIŠNJI URED

Službe Odjeli

22

interesi. Za obavljanje svih ili nekih poslova iz djelokruga carinarnica osnivaju se carinske

ispostave, kao unutarnje ustrojstvene jedinice carinarnice, u sjedištu ili izvan sjedišta

carinarnice.13

Središnji ured ima sjedište u Zagrebu. U središnjem uredu se organizira obavljanje poslova

unutarnjeg nadzora zakonitosti rada te korištenja i raspolaganja financijskim i drugim

sredstvima Carinske uprave.14

4.1.2. Karnet TIR

Karnet TIR (franc. Transport International par la Rout) je carinski dokument kojim se

pojednostavljuje carinske formalnosti u međunarodnom prijevozu robe. Nadzor i postupak

nad cestovnim prijevoznim sredstvima, kontejnerima i robom u režimu karneta TIR određen

je “Carinskom konvencijom o međunarodnom prijevozu robe na temelju karneta TIR”. Sustav

TIR je napravljen da bi maksimalno olakšao međunarodno kretanje roba pod carinskim

pečatom. Sustav tranzitnim državama garantira pokrivanje carina i poreza u slučaju

zloupotrebe (krijumčarenja).15

Sustav TIR nudi prednosti za sve karike u lancu međunarodnog tranzitnog prijevoza roba:

1. Prednosti za transport i trgovinu (općenito):

Smanjuje troškove transporta smanjujući formalnosti i kašnjenja u tranzitu;

Olakšava kretanje u tranzitu primjenom standardizirane regulative i dokumentacije;

Kao krajnji rezultat, potiče razvitak međunarodne trgovine.

2. Prednosti za prijevoznike:

Roba se kreće preko međunarodnih granica s minimalnim ometanjima i stajanjima;

Kašnjenja i troškovi transporta su smanjeni;

Dokumenti su pojednostavnjeni i standardizirani;

Nema potrebe za depozitom (garancijom) na granicama tranzitnih država.

13 Č. Ivaković, R. Stanković, M. Šafran: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,

2010. str. 93.

14 Č. Ivaković, R. Stanković, M. Šafran: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,

2010. str. 93.

15 Dostupno na: http://www.prometna-zona.com/tir-karnet/ (datum preuzimanja: 04.06.16.)

23

3. Prednosti za carinski sustav:

Garantirano plaćanje carinskih i poreznih pristojbe u slučaju zloupotrebe (do 50000 $);

Samo “bona fide” prijevoznicima je dozvoljeno korištenje karneta TIR – čime se

povećava sigurnost sustava;

Smanjena je potreba fizičke kontrole robe u tranzitu;

Sustav olakšava carinsku kontrolu i popratnu dokumentaciju.16

Vozila i kontejneri kojima se prevozi roba u međunarodnom prijevozu s oznakom TIR moraju

biti odgovarajuće konstrukcije:

1. Vozilo mora biti građeno tako da:

Roba ne može biti izvađena ili unesena u zatvoreni dio vozila bez ostavljanja vidnih

tragova pokušaja ili bez povrede carinskih obilježja;

Carinska obilježja se mogu lako i uspješno staviti;

Ne sadrži skriveni prostor u kojem bi se roba mogla sakriti;

Svi prostori u koje se može staviti roba su pristupačni za carinski pregled.

2. Kontejner mora biti:

Potpuno ili djelomice zatvoren tako da tvori spremnik za robu;

Trajne i dovoljno čvrste građe za višekratnu upotrebu;

Posebno namijenjen olakšanju prijevoza robe jednim ili različitim prijevoznim

sredstvima bez posebnog prekrcaja robe;

Namijenjen lakom manipuliranju;

Napravljen tako da se lako puni i prazni;

Unutrašnje zapremnine jedan ili više kubičnih metara.17

Za vozilo ili kontejner koje ispunjava uvjete izdaje se “Uvjerenje o odobrenju za prijevoz robe

pod carinskim obilježjem”, s rokom valjanosti od dvije godine. Na vozilo ili kontejner mora

biti stavljena pločica TIR s prednje i stražnje strane. Pločica sadrži bijela slova na plavoj

podlozi, a njene su dimenzije 400 × 250 mm.

16 Dostupno na: http://www.prometna-zona.com/tir-karnet/ (datum preuzimanja: 04.06.16.)

17 Dostupno na: http://www.prometna-zona.com/tir-karnet/ (datum preuzimanja: 04.06.16.)

24

Slika 4. Pločica TIR

Izvor: www.unece.org (datum preuzimanja: 04.06.16.)

Obrazac karneta TIR tiska se na francuskom jeziku, dok se na koricama uz francuski nalazi

i engleski prijevod. Sastoji se od korica narančaste boje s temeljnim podacima, talona 1/2,

odgovarajućeg broja listića 1 i 2, te obrasca zapisnika o očevidu. Broj listića u karnetu ovisi o

broju otpremnih i odredišnih carinarnica (jedan par za svaku carinarnicu) i broju zemalja

provoza (jedan par za svaku zemlju), pa postoje dvije vrste karneta: sa 6 listića (za provoz

između dviju zemalja) i sa 14 listića (za provoz preko jedne ili više provoznih zemalja).

25

Slika 5. Obrazac karneta TIR

Izvor: http://tir.zmpd.pl/strona.php?str_id=89 (datum preuzimanja: 04.06.16.)

26

4.1.3. Karnet ATA

Karnet ATA (franc./engl. Admission Temporaire / Temporary Admission) je jednostavan

međunarodni carinski dokument koji temeljem međunarodne Carinske konvencije o ATA

karnetu, zamjenjuje nacionalne carinske dokumente za privremeni izvoz, privremeni uvoz i

provoz (tranzit) robe, čime se pojednostavnjuje carinski postupak i na taj način olakšava i

ubrzava promet određenih kategorija vozila.

Izdavatelj karneta ATA je nacionalna gospodarska komora u zemlji potpisnici konvencije, a u

Republici Hrvatskoj to je Hrvatska gospodarska komora (HGK) koje je od 01. studenog 1996.

godine aktivna članica ATA sustava u okviru izdavačko-jamstvenog lanca pod okriljem

Međunarodnog ureda trgovačkih komora iz Pariza (ICC). Komora izdaje karnet temeljem

pisanog zahtjeva tražitelja na propisanom obrascu, uz naplatu pristojbe za izdavanje karneta

ATA. Podnositelj zahtjeva je također obvezan potpisati izjavu o obvezama nositelja karneta

koja je otisnuta na poleđini zahtjeva, a kojom se obvezuje nadoknaditi sve troškove udruženju

jamcu karneta ATA u slučaju nepravilnosti u svezi s primjenom karneta.

U Republici Hrvatskoj, karnet ATA se može rabiti kao jamstvo za carinske i druge obveze u

sljedećim slučajevima:18

Privremeni uvoz stručne opreme;

Privremeni uvoz robe sa svrhom izlaganja na sajmovima, izložbama i drugim sličnim

priredbama;

Privremeni uvoz trgovačkih uzoraka i reklamnog materijala;

Privremeni uvoz ambalaže;

Privremeni uvoz dijelova za popravak privremeno uvezenih cestovnih komercijalnih

vozila sa stranom registracijom;

Provoz robe.

Rok važnosti karneta ATA iznosi najviše jednu godinu, a nositelj karneta dužan je vratiti

iskorišteni karnet izdavatelju, kao i neiskorišteni karnet kojemu je istekao rok važnosti.

18 Č. Ivaković, R. Stanković, M. Šafran: Špedicija i logistički procesi, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,

2010. str. 101.

27

Roba pomoću karneta ATA prelazi granicu brzo i jednostavno (bez angažiranja špeditera), ali

pri tome se moraju poštivati određena pravila:

Da će roba biti ponovno izvezena/uvezena u istom obliku, odnosno stanju u kojem je

bila privremeno uvezena/izvezena;

Da će roba ostati u vlasništvu osobe sa sjedištem izvan države privremenog uvoza;

Da će robu upotrijebiti isključivo osoba koja posjećuje područje privremenog uvoza

(nije namijenjena za iznajmljivanje).

Obrazac karneta ATA propisan je Konvencijom. Sastoji se od korica i uloženih listova

(talona) međusobno povezanih konopcem s plombom kako bi se spriječilo naknadno umetanje

ili odvajanje listova. Svakoj fazi kretanja robe odgovaraju taloni određene boje.

Sistem karneta ATA je savršen prikaz kako uska suradnja carinskih vlasti i poduzetnika može

olakšati međunarodnu trgovinu. U zadnjih 40 godina sistem karneta ATA se proširio sa

nekoliko Europskih zemalja na veći dio industrijaliziranog svijeta te ima tendenciju stalnog

rasta.

28

Slika 6. Obrazac karneta ATA

Izvor: http://www.prometna-zona.com/ata-karnet/ (datum preuzimanja: 04.06.16.)

29

4.2. Pravna regulativa špeditera u Republici Hrvatskoj

4.2.1. Zakon o obveznim odnosima

Zakon o obveznim odnosima iz 2015. godine regulira prava i obveze kao i odgovornost

između špeditera i nalogodavca.

Ugovor o otpremi (špediciji) obvezuje otpremnika da radi prijevoza stvari sklopi u svoje ime

a za račun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te

obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavca obvezuje da mu isplati određenu

naknadu. Ako je ugovorom predviđeno otpremnik može sklopiti ugovor o prijevozu i

poduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca. Nalogodavac može po svojoj

volji odustati od ugovora, ali je u tom slučaju dužan naknaditi otpremniku sve troškove što ih

je do tada imao i isplatiti mu razmjeran dio naknade za dotadašnji rad.19

4.2.2. Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske

Opći uvjeti poslovanja predstavljaju autonomni izvor prava i sadrže pravila kojima se pobliže

uređuje ugovor između otpremnika i nalogodavatelja. Doneseni su 20. siječnja 1993. godine

od Hrvatske gospodarske komore.

Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske navode otpremničke poslove, te

sadrže odredbe o ponudi, nalogu za otpremu (dispoziciji), prihvatu i predaji stvari,

prijevoznim i popratnim dokumentima, prispjeću oštećene pošiljke i postupku s istom,

određivanju prijevoznog puta i načina prijevoza (instradaciji), rokovima izvršenja , pregledu

pakiranja, utvrđivanju količine, uzimanju uzoraka, carinjenju, osiguranju, naknadi za usluge i

naknadi troškova, odgovornosti otpremnika, zadržavanju i zalogu robe te rješavanju

sporova.20

19 Zakon o obveznim odnosima, dostupno na: http://www.zakon.hr/z/75/Zakon-o-obveznim-odnosima

(članak 850.) (datum preuzimanja: 04.06.16.)

20 Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika, dostupno na: http://www.hgk.hr/sektorska-udruzenja-2/o-udruzenju-25/opci-uvjeti-poslovanja-medunarodnih-otpremnika (datum preuzimanja: 04.06.16.)

30

4.3. Dozvole za prijevoz robe

Hrvatski prijevoznik da bi mogao vršiti prijevoz robe unutar Europske unije ili izvan

Europske unije, mora posjedovati određene dozvole.

4.3.1. Licenca zajednice

Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj Zajednici, odnosno od 01. srpnja 2013. godine,

pravna ili fizička osoba smije obavljati djelatnost međunarodnog javnoga cestovnog prijevoza

putnika ili tereta ako posjeduje licenciju Zajednice, izdanu sukladno uredbama EU.

Prijevoznici na temelju licencije Zajednice mogu obavljati prijevoz tereta između država

članica, bez ikakvih dodatnih dozvola i ograničenja. Licenciju Zajednice izdaje Ministarstvo

pomorstva, prometa i infrastrukture. Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji

vrijeme izvršenja usluga prijevoza se znatno skratiti, povećao se iskorišteni prijevozni

kapacitet i smanjili su se troškovi prijevoza. Zbog uklanjanja kontrola s graničnih prijelaza,

prijevoznici ne gube vrijeme na čekanja na graničnim prijelazima. Prije uvođenja Licencije

zajednice prijevoznici su često više vremena trošili na čekanja na graničnim prijelazima i

carinama nego na sami prijevoz.21

4.3.2. CMR teretni list

CMR teretni list je ugovor o prijevozu robe cestom između pošiljatelja i prijevoznika.

Primjenjuje se kada se lokacija na kojoj se preuzima roba i lokacija na koju robu treba

dostaviti nalaze u dvije različite države. Pritom najmanje jedna od država mora biti članica

CMR-a. To vrijedi bez obzira na sjedište ili državljanstvo stranaka. Sporazum vrijedi u svim

državama članicama Europske unije i nekim drugim državama. Ako CMR nedovoljno uređuje

situaciju, dodatno vrijedi nacionalno pravo. Putem CMR teretnoga lista uređuje se i

odgovornost u slučaju transportnih oštećenja. CMR je namijenjen isključivo utovaru

cestovnih vozila, pri čemu se kontejner ili zamjenjivi moduli tijela vozila ne smatraju

vozilima.22

21 Dostupno na: http://mppi.hr/default.aspx?id=9881 (datum preuzimanja: 04.06.16.)

22 Dostupno na: https://www.timocom.com.hr/?lexicon=1001291715577925%7CCMR%7CPojmovnik%20Transporta (datum

preuzimanja: 04.06.16.)

31

Važni podaci u CMR-teretnome listu su: pošiljatelj, primatelj, priloženi dokumenti, vrsta i

količina transportirane robe, registracijska oznaka vozila, prijevoznik. Te podatke treba jasno

ispuniti u teretnome listu.

4.3.3. Bilateralna dozvola

Bilateralna dozvola je dozvola na osnovu koje prijevoznik ima pravo obavljati jednu vožnju u

odlasku i jednu vožnju u povratku između države članice EU i države nečlanice, ili država

nečlanica s kojima je Hrvatska sklopila bilateralni sporazum. Ovu dozvolu izdaje HGK po

županijama.

4.3.4. CEMT dozvola

CEMT dozvola je multilateralna dozvola koja služi da međunarodni prijevoz tereta između

države članice EU i države nečlanice, ili država nečlanica. Koristi se za jedno vozilo u

razdoblju od jedne godine, te ona mora biti u vozilu od mjesta utovara do mjesta istovara ili

tijekom cijele vožnje praznog vozila. Zemlja utovara vozila se može razlikovati od zemlje

porijekla tereta. Dozvolu izdaje Međunarodna cestovna unija u Parizu (I.R.U.). U Hrvatskoj,

nakon što te dozvole dobije od I.R.U. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture je

zaduženo za izdavanje tih dozvola hrvatskim prijevoznicima.

Uvjeti za dobivanje dozvola su sljedeći:

1. Broj vozila registriranih za obavljanje prijevoza u međunarodnom cestovnom

prometu;

2. Kvaliteta voznog parka prema tehničkim zahtjevima razvrstanim u Euro 0, Euro 1,

Euro 2, Euro 3, Euro 4, Euro 5 i Euro 6;

3. Broj zaposlenih vozača;

4. Broj ispravno upotrijebljenih i vraćenih dozvola u razdoblju od 1. listopada prethodne,

do 30. rujna tekuće godine;

5. Visina ostvarenoga godišnjeg prometa po vozilu;

6. Broj izrečenih kaznenih mjera sukladno odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom

prometu.23

23 Pravilnik o raspodjeli dozvola za međunarodni transport tereta, članak 9

32

Dodatna mjerila za raspodjelu dozvola su:

1. Obavljanje prijevoza tereta u izvozu iz Republike Hrvatske;

2. Korištenje ekološki prihvatljivih vozila za obavljanje prijevoza;

3. Korištenje kombiniranog prijevoza tereta.24

24 Pravilnik o raspodjeli dozvola za međunarodni transport tereta, članak 10

33

5. ORGANIZACIJA ŠPEDITERSKOG POSLA NA PRIMJERU

Postupak uvoznog posla objašnjen je na konkretnom primjeru poduzeća Miral fasade d.o.o. iz

Zagreba koje uvozi PVC građevinsku stolariju s pripadajućim priborom od pošiljatelja Miral

PVC d.o.o. iz Velike Kladuše iz Bosne i Hercegovine. Tvrtka izvoznik renomirani je

proizvođač PVC i aluminijske građevinske stolarije iz Bosne i Hercegovine koji svoju

kvalitetu potvrđuje brojnim certifikatima i tehničkom dokumentacijom.

Postupak uvoznog posla započinje uvoznom dispozicijom koju komitent odnosno uvoznik

kao nalog zadaje špediteru, tj, otpremniku. Osnovni zadatak špeditera je doprema robe iz

inozemstva što obuhvaća čitav niz postupaka radi provedbe carinskog postupka. Špediterov se

zadatak odnosi na organizaciju prijevoza robe, zastupanje u carinskom postupku te na

obavljanje svih ostalih radnji koje se u vezi s tim trebaju obaviti (osiguranje robe ako to

zahtijeva uvoznik, angažiranje nadležnih inspekcijskih službi ako roba podliježe nadzoru,

ishođenje uvoznih dozvola i kvota, davanje bankovnog jamstva za uvozna davanja itd.).

Sudionici u postupku uvoznog posla su komitent, koji nalog za zastupanje daje putem uvozne

dispozicije, korisnik robe, koji je najčešće ista osoba kao i komitent, ali ne mora biti, strani

dobavljač, prijevoznik, koji može biti i sam uvoznik ako se radi o vlastitom prijevozu,

carinski ured u kojem će se obaviti carinski pregled robe i ostali postupci vezani uz pregled

ako je to potrebno, osiguravatelj robe u prijevozu koji robu osigurava, kontrolna tvrtka

zadužena za preuzimanje robe (izričito po nalogu komitenta), inspekcijske službe, ako je

propisana kontrola za tu vrstu robe od strane nadležne inspekcijske službe, luka ili robni

terminal u kojima se obavljaju operativni poslovi vezani uz skladištenje, pretovar i carinjenje.

Pošiljatelj nakon primljene narudžbe za robu ispostavlja račun komitentu špediterske tvrtke

koji ga potom zajedno s uvoznom dispozicijom prosljeđuje špediteru. Špediter tada otvara

pozicijsku mapu i uzima sljedeći broj pozicije te na taj način prije dolaska robe priprema

uvoznu carinsku deklaraciju. Utovarenu robu prijevoznik otprema u nadležni carinski ured u

Velikoj Kladuši zajedno sa svom potrebnom dokumentacijom za izvozno carinjenje (račun,

otpremnica, izjava vezane uz podrijetlo robe). Pošiljateljev špediter tada na temelju potrebne

dokumentacije obavlja postupak izvoznog carinjenja, priprema izvoznu carinsku deklaraciju,

tovarni list ovjeren od strane pošiljatelja, odnosno prijevoznika, obrazac EUR 1 kojim

pošiljatelj dokazuje podrijetlo robe te obavlja carinski pregled robe. Po obavljenom carinskom

pregledu, carinik ovjerava priloženu dokumentaciju, kamion plombira carinskim obilježjem s

34

kojim ga stavlja pod carinski nadzor te ga upućuje na odgovarajući granični prijelaz.

Prijevoznik ima propisan rok za napuštanje područja Bosne i Hercegovine i obavezan je

pridržavati ga se. Prijevoznik na izlasku iz Bosne i Hercegovine na graničnom prijelazu

Maljevac razdužuje izvoznu carinsku deklaraciju te carinik još jednom obavlja kontrolu robe

i dokumentacije. Ulaskom u Republiku Hrvatsku prijevoznik se javlja graničnom špediteru

koji prijavljuje robu robno-graničnom carinskom uredu i na temelju već spomenute

dokumentacije radi graničnu prijavu na kojoj se navode pošiljatelj i primatelj robe, trgovački

naziv robe, pakiranje, bruto kilaža, navodi se priložena dokumentacija te carinski ured u koji

se pošiljka upućuje. Carinskim pregledom utvrđuje se prijavljeno stanje te se roba plombira

hrvatskim carinskim obilježjem kojim se stavlja pod carinski nadzor. Špediter na granici daje

svoje bankovno jamstvo da će se roba razdužiti, odnosno uvozno ocariniti, u carinskom uredu

na koji je upućena u roku navedenom na graničnoj prijavi. Ako do toga ne dođe, odnosno ako

prijevoznik robu istovari neocarinjenu, špediter koji je dao jamstvo plaća sva davanja državi

koje bi uvoznik platio prilikom uvoznog carinjenja. Dolaskom robe na robni terminal, koji je

ujedno i carinski, prijevoznik se uvoznikovom špediteru javlja s graničnom prijavom i

pratećom dokumentacijom. Špediter prijavljuje graničnu prijavu carinskom uredu te nakon

toga završava započetu izradu uvozne carinske deklaracije. U ovom se slučaju radi o PVC

građevinskoj stolariji s priborom, tarifnog broja 392520000 prema TARIC-u. Osim tarifnog

broja koji je njezin sastavni dio, na uvoznoj carinskoj deklaraciji se vidi o kojem se

carinskom postupku radi (u ovom se slučaju radi o redovnom uvozu), pošiljatelj i primatelj

robe, trgovački naziv robe, vrsta i broj pakiranja, bruto i neto kilaža, vrijednost robe u EUR-

ima, statistička vrijednost u kunama koja je osnovica za obračun carine odnosno PDV-a te je

priložena dokumentacija po kojoj se vrši carinjenje (račun, tovarni list, EUR 1, izjava) i

bankovna garancija špeditera. Temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između

Europske Zajednice i Bosne i Hercegovine, PVC građevinska stolarija koja dolazi iz Bosne i

Hercegovine i ima podrijetlo te zemlje oslobođena je plaćanja carine te uvoznik plaća samo

PDV. U slučaju da hrvatska carina posumnja u podrijetlo robe, ona tada od nadležnog

carinskog odjela za podrijetlo robe smještenog u sklopu Središnjeg ureda Carinske uprave

Republike Hrvatske traži da kontaktira nadležni carinski ured u Bosni i Hercegovini koji

temeljem naloga vrši provjeru odnosno kriterij prema kojem je PVC građevinska stolarija

dobila status robe s podrijetlom. Međutim, carinik je obavezan prilikom carinjenja prihvatiti

priloženi EUR 1 obrazac i status robe s podrijetlom, ali ako se nakon provjere dokaže

suprotno, dolazi do naknadne naplate carine za uvoznika putem rješenja od strane nadležnog

carinskog ureda. Prije slanja deklaracije u carinski sustav, provjerava se podliježe li PVC

35

građevinska stolarija nadzoru bilo koje inspekcijske službe. Budući da u ovom konkretnom

slučaju nema potrebe za angažiranjem inspekcijskih službi, ispravno popunjenu uvoznu

carinsku deklaraciju špediter putem G2B servisa šalje LRN brojem u carinski sustav HRAIS.

Carinski sustav dodjeljuje MRN broj koji je ujedno i broj uvozne carinske deklaracije. Carinik

otvaranjem MRN-a vidi podatke u deklaraciji te ih uspoređuje s priloženom mu

dokumentacijom. Tada se putem sustava HRAIS dobiva analiza rizika prema kojoj carinik

dalje postupa. Za PVC građevinsku stolariju i tarifni broj 392520000 analiza rizika traži

dokaz da staklo koje proizvođač koristi ne sadrži flourirane stakleničke plinove. Izjava

proizvođača o nekorištenju te vrste stakla u ovom je slučaju priložena te carinik pristupa

pregledu robe na vozilu. Pristupanjem pregledu robe na vozilu carinik provjerava ispravnost

plombe i skida ju kako bi pregledao robu na temelju priložene mu dokumentacije. Ukoliko

količina i pakiranje robe odgovaraju onima u dokumentaciji, te ako je roba prijavljena u

ispravan tarifni broj, carinik robu pušta ispod carinskog nadzora te uvoznoj carinskoj

deklaraciji daje status da je završena. Robu se ne pušta ispod carinskog nadzora ako ima bilo

kakvih nepravilnosti, već ju se do završetka postupka stavlja u postupak carinskog

skladištenja. Ako carinik posumnja u vrijednost robe, šalje dokumentaciju u carinski odjel za

vrijednost koji se nalazi unutar Središnjeg ureda Carinske uprave koji se tada očituje o

vrijednosti robe. Kod ovog je uvoznog carinjenja sve bilo u redu te je carinik robu pustio u

slobodan promet. Prijevoznik može ići na mjesto istovara gdje će mu primatelj robe žigom

ovjeriti tovarni list te je time prijevoz izvršen. Stavljanje uvoznog MRN-a u status završene

deklaracije za uvoznika počinje teći zakonski rok od 10 dana za plaćanje PDV-a. S obzirom

na to da je špediter za uvoznika dao svoje bankovno jamstvo da će platiti državi davanja u

roku, to je i najveći rizik za špeditera. Ako uvoznik ne bi izvršio svoju obvezu u zakonskom

roku, Carinska uprava Ministarstva financija naplatila bi se s garancije špeditera. Puštanjem

robe ispod carinskog nadzora u slobodan promet postupka uvoznog posla još nije završen, već

sada predstoji obračun za PDV i uslugu špeditera. Predmet se ne arhivira, već se prati

zakonski rok za plaćanje PDV-a te se eventualno podsjeća uvoznika na njegovu obvezu. Kada

uvoznik plati svoje obveze, predmet odnosno pozicijska mapa se arhivira. Sada možemo reći

da je uvozni posao uspješno završen.

36

6. ZAKLJUČAK

Cilj rada bio je analizirati poslove međunarodnog špeditera, objasniti ključne pojmove,

djelatnosti i pravnu regulativu s kojom se špediter susreće u svome poslovanju, sve je na kraju

potkrijepljeno primjerom iz prakse.

Međunarodna špedicija podrazumijeva skup specifičnih funkcija, poslova, operacija i pravila

koja omogućuju otpremu robe iz vlastite države u inozemstvo, dopreme robe iz inozemstva u

vlastitu državu i provoz robe između inozemnih država preko vlastite države. U svakom

izvoznom i uvoznom poslu ključna osoba je špediter, on koordinira promet, tj. prijevoz robe

od krajnjeg proizvođača do krajnjeg potrošača.

Poslovi špeditera su vrlo kompleksni te u skladu s tim postoje više vrsta klasifikacije

špediterske djelatnosti, tako špediciju možemo razlikovati prema kriterijima: teritorijalnoga

djelokruga poslovanja, osnovnih obilježja poslovanja, obima poslovanja, najčešće korišteno

prijevozno sredstvo, vrsta prijevoza te predmeti otpreme.

U okviru špediterskog posla nužno je spomenuti FIATA-u, Međunarodni savez špediterskih

udruženja čija je temeljna misija organizirati suradnju i uspostavljati partnerske odnose svih

sudionika špediterske industrije te isto tako promicati i štititi njihove interese i u skladu s tim

donositi pravne akte i ostale opće uvjete poslovanja.

Analizirajući poslove i obveze špeditera u organizaciji cestovnog prijevoza robe, može se

zaključiti da obujam posla kojeg špediter obavlja za komitenta prvenstveno ovisi o vrsti

pariteta koja je dogovorena između pošiljatelja i uvoznika. Kod svakog uvoznog posla

špediter ima veliku ulogu i još veću odgovornost jer svojim bankovnim jamstvom daje

garanciju da će roba biti uvozno ocarinjena, a svojim poslovnim odlukama o odabiru

prijevoznika ili osiguravatelja izravno može utjecati na cijenu koju komitent plaća.

Govoreći o poslovima međunarodnog špeditera njegov je osnovni zadatak osloboditi

nalogodavca cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i provoza robe u

međunarodnom prometu. Njegovi osnovni poslovi su: stručni savjeti i sudjelovanje u

pregovorima radi zaključivanja ugovora o međunarodnoj kupoprodaju, instradacija, doziv

37

robe, zaključivanje ugovora o prijevozu roba, zaključivanje ugovora o multimodalnom

transportu robe i organiziranje transporta „od vrata do vrata“, prihvat robe radi otpreme,

otprema, doprema i provoz robe u užem smislu, zaključivanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i

prekrcaju robe, zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju, zaključivanje ugovora o

skladištenju, ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih isprava, obavljanje poslova u

vezi s carinjenjem robe, kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna transportnih i drugih

troškova te informiranje nalogodavca. Uz ove, osnovne poslove, postoje i specijalni poslovi

špeditera, a to su: kontrola kakvoće i količine robe, uzimanje uzoraka, praćenje transporta,

doleđivanje robe, izdavanje garantnih pisama, zastupanje u slučaju havarije, naplata robe te

leasing poslovi.

Kao i sve ostale djelatnosti tako je i špediterska djelatnost regulirana zakonskim propisima.

Jedna od glavnih regulacija odnosi se na carinske propise, tu je važno spomenuti karnet TIR,

carinski dokument kojim se pojednostavljuju carinske formalnosti u međunarodnom prijevozu

robe. Uz karnet TIR postoji i karnet ATA koji predstavlja međunarodni carinski dokument

koji zamjenjuje nacionalne carinske dokumente za privremeni izvoz, privremeni uvoz i

provoz robe. Karnet ATA u Hrvatskoj izdaje Hrvatska gospodarska komora.

Zakonom o obveznim odnosima iz 2015. godine reguliraju se prava i obveze te odgovornost

između špeditera i nalogodavca. Ugovor o otpremi (špediciji) obvezuje otpremnika da radi

prijevoza stvari sklopi u svoje ime a za račun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge

ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a

nalogodavca obvezuje da mu isplati određenu naknadu. Uz Ugovor o otpremni, zakonodavna

praksa podrazumijeva i opće uvjete poslovanja, te razne dozvole za prijevoz robe.

U petom poglavlju rada obrađen je primjer špediterskog posla između poduzeća Miral fasade

d.o.o. iz Zagreba koje uvozi PVC građevinsku stolariju od pošiljatelja Miral PVC d.o.o. iz

Velike Kladuše iz Bosne i Hercegovine. Primjer detaljno opisuje postupak uvoza robe i čitav

niz postupaka koje obavlja špediter radi provedbe carinskog postupka.

Kako bi klasični špediteri opstali na tržištu, morali su se prilagoditi vremenu u kojem živimo i

potražnji tržišta, te pretvoriti svoje špediterske tvrtke u svojevrsne logističke operatere koji

nude obavljanje svih poslova u logističkom procesu. S obzirom na današnju konkurenciju,

opstaju samo oni, dovoljno fleksibilni prilagođavanju tržištima.

38

LITERATURA

1. Benković, J.; Aržek, Z. : Transport i osiguranje (peto izdanje), Zagreb, 2008.

2. Ivaković, Č.; Stanković, R.; Šafran, M.; : Špedicija i logistički procesi, Zagreb, 2010.

3. Zelenika, R.: Temelji logističke špedicije (knjiga prva), Rijeka, 2005.

4. Šimulčik, D. : Ekonomika i organizacija cestovnog prometa, Zagreb, 2004.

5. Bendeković, J.; Vuletić, D.; Gotovac M. : Uloga i važnost špeditera u lancu opskrbe,

Ekonomski fakultet zagreb

6. Prijevoz u cestovnom prometu: međunarodni prijevoz i kabotaža

Dostupno na:

http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.6.3.

html

7. Za međunarodni cestovni prijevoz tereta ili putnika od 1.srpnja 2013. potrebna

licencija Zajednice. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture

Dostupno na: http://mppi.hr/default.aspx?id=9881

8. Zakon o obveznim odnosima

Dostupno na: http://www.zakon.hr/z/75/Zakon-o-obveznim-odnosima

9. www.mfin.hr/hr/carinska-uprava

10. www.prometna-zona.com

11. www.hgk.hr

12. www.mppi.hr

13. www.fiata.com

39

POPIS SLIKA

Slika 1. Logo Fiata-e ........................................................................................................... 8

Slika 2. Organizacijska struktura FIATA-e .........................................................................11

Slika 3. Ustroj carinske uprave Republike Hrvatske ............................................................21

Slika 4. Pločica TIR ...........................................................................................................24

Slika 5. Obrazac karneta TIR..............................................................................................25

Slika 6. Obrazac karneta ATA ............................................................................................28

40

POPIS TABLICA

Tablica 1. Klasifikacija špedicije .......................................................................................................... 4

41

POPIS PRILOGA

Prilog 1. Primjerak za primatelja/uvoznika..........................................................................42

Prilog 2. Klasifikacija pakiranja..........................................................................................43

Prilog 3. Klasifikacija pakiranja..........................................................................................44

Prilog 4. Prateća provozna sigurnosna isprava .....................................................................45

Prilog 5. Teretni list ...........................................................................................................46

Prilog 6. Potvrda o podrijetlu robe ......................................................................................47

Prilog 7. Izjava o odgovornosti ...........................................................................................48

42

Prilog 1. Primjerak za primatelja/uvoznika

Izvor: Interni dokument poduzeća ČIK d.o.o.

43

Prilog 2. Klasifikacija pakiranja

Izvor: Interni dokument poduzeća ČIK d.o.o.

44

Prilog 3. Klasifikacija pakiranja

Izvor: Interni dokument poduzeća ČIK d.o.o.

45

Prilog 4. Prateća provozna sigurnosna isprava

Izvor: Interni dokument poduzeća ČIK d.o.o.

46

Prilog 5. Teretni list

Izvor: Interni dokument poduzeća ČIK d.o.o.

47

Prilog 6. Potvrda o podrijetlu robe

Izvor: Interni dokument poduzeća ČIK d.o.o.

48

Prilog 7. Izjava o odgovornosti

Izvor: Interni dokument poduzeća ČIK d.o.o.