TriggAileen O,Riordan i Pat Triggs

Darwinovim stopama

Lily, Ash i Joseph iz www.greatplanthunt.org će predstaviti zabavne aktivnosti nadahnute Darwinovim radom

Razvio RBG Kew, naručio i financirao The Welcome Trust

Poglavlje 1: UvodCharles Darwin, 1809.-1882.

6

Sljedeći put kada vidite novčanicu od deset funti, okrenite ju i dobro pogledajte sliku na poleđini.

Gospodin iz Viktorijanskog doba čupavih obrva i duge bijele brade je Charles Darwin.

Brod u daljini je Brod Njezinog Veličanstva Njuškalo (eng. HMS Beagle). Darwin je u svojim dvadesetim godinama na Njuškalu oplovio svijet, a iskustva koja je stekao na tim putovanjima učinila su ga jednim

od najznačajnijih britanskih znanstvenika. Ta su ga iskustva dovela do novog načina razmišljanja o kojem se i danas govori, 200

godina nakon njegova rođenja. Najpoznatije Darwinovo djelo, u kojem je objasnio svoju novu, smionu ideju, zove se Porijeklo vrsta (On the Origin of Species). Svi primjerci knjige su razgrabljeni odmah po objavljivanju 1859. godine. (Sve o njegovoj pionirskoj ideji, evoluciji putem prirodne selekcije, možete pronaći u Poglavlju 8). Ali njegova iznenađujuće velika ideja bila je samo dio toga. Darwin je 1864. godine od Kraljevskog društva dobio Copleyevu medalju. To se može usporediti sa osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama, ili osvajanjem zlatne medalje na više Olimpijskih igara. Darwin je dobio ovu medalju za brojna postignuća kao biolog i prirodoslovac.

Dakle, što to Darwina čini tako posebnim?Darwin je proučavao i pisao o raznim temama. Njegova prva objavljenja knjiga bila je o stijenama, dok je u zadnjoj pisao o životu i radu crva. Pisao je i o nastanku koraljnih grebena, kretanju biljaka penjačica i o tajnovitom životu biljki mesožderki. Tijekom svog života, Darwin je želio razumjeti i živopisno objasniti ono što je vidio. Zapažao je detalje i razmišljao o svemu viđenom. Nikada nije prestao istraživati. Darwin

Darwin se vrlo dobro sjećao trenutka u kojem je dobio ideju: “Točno se sjećam mjesta na cesti... Rješenje je, po mom mišljenju, u tome da se promijenjeni potomak svih dominantnih i učestalih vrsta prilagođava mnogim, međusobno različitim mjestima u ekonomiji prirode” 1

Darwin je bio vrlo znatiželjan dječak.

1838. godine, prisjetio se, “Jasno se sjećam želje kojom sam htio... znati i znati nešto o svakom

kamenčiću koji se nalazi ispred ulaznih vrata.” 2

je osmislio i metodičke načine zapisivanja informacija i istraživanja misterija kako bi mogao naći odgovore. Što je najvažnije, zabilježio je podatke o mnoštvu različitih stvari i bića koje je susreo na različitim mjestima, te je, slijedeći dokaze, bio dovoljno hrabar opisati ideje koje su se činile logičnima - čak i ako su bile gotovo nezamislive.

Darwin je, zapravo, u mnogočemu bio prosječan. U školi nije bio odlikaš i često je upadao u nevolje s učiteljima, a i s tatom. U odrasloj je dobi imao tremu kad bi se obraćao većoj skupini ljudi. Najviše je volio biti kod kuće sa suprugom, obitelji i knjigama. Bio je veliki kolekcionar, eksperimentator i mislilac. Čak i prije nego što je krenuo u školu, volio je ugrabiti i ponijeti kući sve što je raslo, letjelo ili puzalo.

Darwin je imao i mnogo sreće. Imao je mnogo prijatelja zahvaljujući svojoj otvorenosti, znatiželjnosti i zanimanju za prirodoslovlje. Jedan od njih, John Henslow, profesor botanike, preporučio ga je za prirodoslovca i prvog časnika na palubi Njuškala, mornaričkog broda koji je trebao istražiti i ucrtati na kartu obalu Južne Amerike. Darwinov san o upoznavanju prirode u tropskom pojasu se ostvario kad je imao 22 godine. Njegov posao brodskog prirodoslovca je bio proučavati biljke, stijene i životinje s kojima se susretao. Isto tako, puno je čitao i pisao o svemu što je vidio, od nevjerojatnih šišmiša koji sišu krv i biljaka penjačica, do zagonetnih fosila i erupcija vulkana.

Tijekom svog petogodišnjeg putovanja je sakupio, označio i poslao kući nekoliko stotina različitih uzoraka. Kad se 1836. godine vratio u Veliku Britaniju, Darwin je shvatio da je postao poznat. Njegove bilježnice, dnevnici i pisma s bilješkama s putovanja su postale osnova za knjige o putovanjima i razna znanstvena istraživanja. Rekao je da je putovanje na Njuškalu bilo najvažniji događaj u njegovom životu.

Nakon svog nevjerojatnog putovanja, Darwin se oženio i preselio u Down House u Kentu. Jedna od prvih stvari koje je napravio bio je pješčani puteljak oko kuće. Puteljak je vodio kroz šumu i natrag do kuće uz polje ograđeno živicom. Darwin je ovim puteljkom svaki dan sa svojim psom išao u ‘šetnje za razmišljanje’.

7

To je vrijeme koristio za razbistravanje misli, razmišljanje o eksperimentima i promatranje prirode kroz različita godišnja doba. Darwin je uglavnom radio kod kuće. Dok je radio, njegova su se djeca igrala ili crtala, a nekad bi ih uspio privoljeti da mu pomognu. Neki su znanstvenici njegove ideje o podrijetlu vrsta i prirodnoj selekciji smatrali krivima, no mnogi su ga i podržavali. Mnogi poznati znanstvenici tog doba su posjećivali Down House. Jedan od njih je bio i Joseph Hooker, kasnije proglašen upraviteljem Kraljevskih botaničkih vrtova u Kewu, koji je često dolazio raditi i pričati s Darwinom.

8

Darwin je izvrsno uočavao detalje - i to je znao! Svom sinu Francisu je rekao, „Mislim da sam iznad ostalih muškaraca po pitanju primjećivanja i pažljivog promatranja stvari koje

lako izmaknu iz vida. 3

Ljudi su voljeli pričati s

Darwinom. Lubbock, jedan od njegovih prijatelja, rekao je, „Ugodno proveden

sat s njim bi razmrsio paučinu s misli kao

dašak svježeg zraka.” 4

Darwin je volio zapisivati sve, od detaljnih opažanja do već formiranih ideja. Pisao je, crtao slike i pravio dijagrame. Iz njegovih bilješki je bilo jasno da nije uvijek razumio ono što bi vidio. Ako slučajno nije mogao riješiti neku nedoumicu, izvršio bi pokus, zamolio nekog od svojih prijatelja stručnjaka ili čak potpunog stranca za pomoć. Gotovo uvijek bi ju i dobio. Možda zato što je Darwin bio vrlo ljubazan, strpljiv i pristojan. Uvijek se sjetio zahvaliti onima koji su mu pomogli - posebno stručnjacima za biljke, životinje i fosile, koji su mu kasnije postali i prijatelji - i nije se volio hvaliti.

Kad je Darwin umro, upravo su se ti prijatelji pobrinuli da bude pokopan u Westminsterskoj opatiji. Njegov nadgrobni spomenik stoji uz bok spomenicima kralja i kraljica, te ostalih velikih mislilaca, pisaca, glazbenika i znanstvenika.

Što nekoga čini divnom osobom? Treba li netko biti poznat da bi bio velik čovjek? Možeš li se sjetiti nekih hrabrih i neobičnih ideja? Kako bi volio da te ljudi opisuju - pametan, brz, smiješan ili drag? Darwin je smatrao da je izvrstan u primjećivanju - u čemu si ti izvrstan?

Pitanja za razmisljanje

Joj! Prečvrsto

je, Lily!

Otpali papusi maslačka se

mogu zalijepiti na moju narukvicu.

Nikad ne idi sam.

Pobrini se da odrasli znaju

gdje si.

Ne beri biljke ili cvijeće koji nisu tvoji.

Prvo trebaš tražiti dopuštenje!

Izaberi ono što je na

tlu - ako pažljivo potražiš, možeš

naći puno toga. Ne zaboravi poslije

oprati ruke.

Uzmi malo ljepljive vrpce. Omotaj je oko zapešća, ljepljivom stranom okrenutom prema gore. Zamoli prijatelja ili prijateljicu za pomoć i nemojte je previše stegnuti.

Postani ljepljiv!Cijelog svog života, Darwin je sakupljao sve što je raslo, gmizalo ili letjelo. Često je odlazio u šetnju kako bi sakupio uzorke ili razmislio o svojim idejama. Zašto ne odeš u vlastitu ‘šetnju za razmišljanje’?

Otiđi na ‘šetnju za razmišljanje’ i sakupi male komadiće svega što nađeš. Latice, sjemenke i lišće će biti odlični.

To isto ponovi i u drugim godišnjim dobima kako bi vidio razliku!

Pažljivo odreži i spremi svoju vrpcu.

Otpuhnut ću maslačak

kako bi papusi došli do

narukvice.

10

Bila su četiri sata. Škola je završila i Charles Robert Darwin je bio zauzet.

Ležao je u travi s bradom naslonjenom na ruke, radeći ono što je najviše volio. Što je radio? Promatrao je ono što se događalo točno ispred njega.

Gledao je kukce kako zuje oko cvijeća, crve kako se kreću po vlažnoj zemlji, primjećivao kako rastu biljke. Ali nije samo gledao, on je i razmišljao i pitao se. Zašto su kukci više išli na jedan cvijet nego na drugi? Zašto je lišće jedne biljke potpuno drugačije od lišća susjedne biljke? Što su crvi radili sa zemljom? Zapravo, toliko je razmišljao da nije čuo da ga tri starije sestre traže: „Bobby, Bobby, gdje si? Vrijeme je za čaj.“

Trčale su po vrtu velike kuće u kojoj su živjeli, galameći kao i obično. Sestre, a niti on sam, nisu znali, da će osmogodišnjak kojeg su zvali Bobby, i koji je kasnio na čaj, postati poznati znanstvenik, Charles Darwin.

Caroline ga je pronašla. „Tu si,“ rekla je. „Odavno si trebao doći iz škole. I prekriven si blatom.“ Charles se ustao. Bio je visok za svoje godine, imao je sivo-plave oči i smeđu kosu. „I, što danas imaš u džepovima?“ upitala ga je Caroline.

Charles je stavio ruku u svoj pretrpani džep i izvadio školjke, kamenčiće, kovanice i lišće. Caroline se nije iznenadila. Znala je da je Charles bio zaneseni

Darwin se nikada nije ponašao kako su drugi

od njega to htjeli, i to bi i priznao! Svom sinu Francisu je rekao, „Bio sam nestašan dječak, na mnogo

načina.” 1

1817. - 1831. Shrewsbury, Edinburgh i Cambridge Darwin 8 - 22 godine

Poglavlje 2: Darwin promatra

njegovim ponašanjem. „Osramotit ćeš sebe i svoju obitelj,“ rekao je Charlesu.

Sa 16 je godina poslan u Edinburg, učiti za liječnika, poput svog oca, djeda i brata. No znao je da to nije za njega. Jedno što nije mogao podnijeti je bilo vidjeti tolike količine krvi tijekom operacija. Umjesto toga, učlanio se u klub za proučavanje prirode. Čitao je mnogo knjiga o kamenju i naučio preparirati životinje i ptice, što je u to vrijeme bilo vrlo popularno. Charles je postao i promatrač ptica, te je popunjavao cijele bilježnice svojim opažanjima. Lov i pucanje su ga uzbuđivali.

sakupljač, kao i promatrač kukaca, biljaka, kamenja i životinja. Uvijek se pitao zašto su bili baš takvi kakvi jesu i zašto rade baš to što rade. Caroline je znala da je Charles volio raditi samo ono što ga je zanimalo; a zanimalo ga je provoditi vrijeme u prirodi, ići u duge šetnje, istraživati okolicu i loviti ribe u rijeci Severn, koja je protjecala pokraj njihovog vrta. Znao je biti i vragolast, krasti jabuke i izmišljati lude priče.

Čaj je već bio spreman. Charlesov stariji brat Erasmus (skraćeno ‘Ras) se pitao zašto cure tako galame. „Znaš kakav je. Uvijek sanjari. Sjećaš se kad je zamišljeno hodao po starim gradskim zidinama, razmišljajući o nečemu, i uspio pasti sa zida. Preživio je. Uvijek preživi.“

Godinu dana kasnije, kad je napunio 9 godina, Charles je krenuo u školu za dječake u Shrewsburyu, u koju je išao i ‘Ras. To je zapravo bio internat, no kako je bio vrlo blizu njihove kuće, dečki bi često otrčali kući. Charles nije bio najbolji učenik. Jednostavno ga nisu zanimali predmeti kao što su grčki i latinski, za što se prije dvjesto godina smatralo da dječaci moraju znati. Kad je navršio 13 godina, on i ‘Ras su postavili znanstveni laboratorij u sjenici u vrtu; to je smatrao puno uzbudljivijim. Braća su često do kasno u noć eksperimentirala sa napitcima i prahom, praveći smrdljive kombinacije. Njihove sestre su mislile da bi mogli raznijeti kuću. Kad je odrastao, Charles je priznao da je u tom znanstvenom laboratoriju naučio mnogo o znanstvenim eksperimentima. U to vrijeme, Charlesov otac, dr. Robert Darwin, nije bio oduševljen

11

Kao dijete, Darwin je volio uočavati i sakupljati razne

predmete. Rekao je, „Dok sam krenuo u školu, moj interes

za prirodoslovlje i sakupljanje je već bio vrlo dobro razvijen.

Pokušavao sam izmisliti imena biljaka i sakupljao sve što bih pronašao, školjke, pokrove,

kovanice i minerale.” 2

Sve se ovo pokazalo vrlo korisnim za Charlesove kasnije znanstvene

pustolovine. No, otac se brinuo da njegovog sina neće zanimati ništa drugo nego „pucanje, psi i lov na štakore.“

12

Poslao je Charlesa na Sveučilište u Cambridgeu s idejom da bi mogao postati mjesni vikar.

Ali Charlesa je sve više i više zanimalo učenje o biljkama i stvorenjima oko njega. Još uvijek je sakupljao predmete: počeli su ga fascinirati kornjaši. Na sveučilištu je upoznao mnogo prijatelja i učitelja od kojih je mogao mnogo naučiti i koji su ga ohrabrivali, a posebno profesor Henslow, koji je rekao da Darwin nikad nije prestao postavljati pitanja. Charles je uspješno položio sve ispite, no jedino što je uistinu želio je bilo spremiti stvari i otići na tropsku pustolovinu, kako bi vidio prirodu drugih zemalja. No za to je trebao malo pričekati. Njegova prilika je ipak došla.

Možeš li uočiti kukce i cvijeće u travi? Koje biljke rastu oko tvoje kuće? Što dobro uočavaš? Poznaješ li bolje marke brzih auta ili različite vrste pasa? Ili ti možda bolje ide prepoznavanje lica?Što voliš raditi, a da bi ti moglo pomoći da postaneš znanstvenik?

Darwinov otac se nije

slagao s tim da bude prirodoslovac. „Osramotit ćeš sebe

i svoju obitelj,“ rekao je svom

sinu. 4

Tropska avantura u kojoj će otkriti i upoznati prirodu je bilo nešto o čemu je Darwin uvijek

sanjao. Štoviše, nije mogao prestati razmišljati o njoj i često

bi rekao, „Glava mi je ostala u tropskim krajevima... Toliko

sam zanesen da ne mogu mirno sjediti.” 3

Pitanja za razmisljanje

Pronađi stablo u blizini svoje kuće i proglasi ga svojim. Često ga posjećuj i gledaj kako napreduje.

Ako čekaš u tišini, životinje i kukci kojima je tvoje stablo skrovište bi mogli izaći.

A sada o stablima!Kao dječak, Charles Darwin je jako volio kestenovo stablo u svom vrtu. On i njegova sestra su na tom stablu imali posebna sjedala.

Tijekom godine, možeš mirisati njegovo cvijeće ili lišće, saditi sjemenke ili ga fotografirati u snijegu.

Prije nego što znaš, već ćeš mu dati ime!

Zapamti:• Nikad ne idi sam.• Pobrini se za to da odrasli

znaju gdje si.• Penjanje po stablima može

biti opasno. Prepusti to vjevericama, osim ako ti netko od odraslih ne pomaže.

Označavaj njegov rast na kori, bojama i papirom. Deblo tijekom dana mijenja svoju širinu - možeš li izmjeriti deblo i uočiti razlike?

Brod Njezinog Veličanstva Njuškalo

je isplovio iz Plymoutha za Južnu Ameriku, kako

bi se izradile mape tamošnjeg obalnog pojasa. Charles Darwin razgledavao je kabinu u kojoj je trebao provesti slijedećih 5 godina. Bila je VRLO mala. Štoviše, u sredini kabine je bio veliki stol, a jedan od brodskih jarbola se izdizao iz poda. Darwin je morao prostrijeti svoju vreću za spavanje preko stola i spavati tako da je skoro nosom dodirivao strop.

Bilo je to dva dana nakon Božića i Darwin je već tjednima bio daleko od kuće. Kako se osjećao? Bio je pomalo tužan jer

14

Darwin je znao da je ovo dugo putovanje

promijenilo njegov život. Rekao je, „Putovanje na Njuškalu je bilo daleko

najvažniji događaj u mom životu, i ono što

je odredilo čitavu moju karijeru.” 1

je bio daleko od onih koje je najviše volio, ali i preplašen jer nije znao što će biti. No iznad svega, bio je uzbuđen i sretan što je mogao biti na tom brodu, ploveći u krajeve o kojima je sanjao otkad je bio dječak. Sjetivši se knjige koju je posudio od prijatelja, Darwin se nasmiješio. Zvala se ‘Svjetska čuda’ i čitao ju je više puta, sa željom da putuje svijetom i otkriva nova mjesta, saznaje više o ljudima i onome što nikad nije vidio.

No nikad nije mogao zamisliti da će ploviti na Njuškalu. Otišao je sa Sveučilišta u Cambridgeu očekujući da će ostatak života provesti kao vikar u mjesnoj crkvi. Radeći taj posao, imao bi dovoljno vremena za sakupljanje, promatranje i istraživanje kamenja, biljaka, ptica i svega ostaloga što je povezano sa prirodoslovlje, što je bila njegova strast. Jednog je dana primio pismo od Johna Henslowa, prijatelja i profesora iz Cambridgea. U pismu je stajalo da Robert FitzRoy, kapetan broda Njuškalo, traži društvo za putovanje, osobu koja bi ujedno bila i brodski prirodoslovac. Ta bi osoba trebala istraživati, sakupljati i pohranjivati uzorke kamenja, biljaka i životinja. Darwin je znao da je to posao njegovih snova. Uspio je uvjeriti oca

1831.-1836. Putovanje na

Njuškalu Darwin 22 - 27 godina

Poglavlje 3: Darwin otkriva

15

‘Vratio sam se na obalu, gazio po vulkanskim stijenama, slušao pjev nepoznatih ptica, te gledao nepoznate kukce kako lepršaju oko nama još nepoznatih cvjetova... Kao da sam bio slijep i progledao.’

Darwin je pisao dnevnik u kojem je ‘pažljivo i živopisno’ opisivao sve što je vidio. Vidio je mnogo toga i upoznao mnogo različitih ljudi. Išao je uzvodno rijekama, penjao se na planine, prelazio pustinje i lovio jašući na konjima sa južnoameričkim kaubojima. Vidio je vulkane i osjetio potrese. Otkrio je fosilne ostatke divovskih izumrlih životinja, gledao pucanje i potapanje ledenjaka u moru, te mnogo zadivljujućih biljaka za koje nikad nije mogao ni pomisliti da postoje.

Za Darwina je bilo vrhunsko iskustvo

otkrivati nove, nezabilježene biljne i životinjske vrste. U Bahiji, Darwin je

jednom rekao: “Vratio sam se na obalu, gazio po vulkanskim stijenama, slušao pjev

nepoznatih ptica, te gledao nepoznate insekte kako lepršaju oko nama još

nepoznatih cvjetova. To je bio veličanstven dan”.

da ga pusti na to putovanje i pokrije sve potrebne troškove. Srećom, Darwinov otac je bio vrlo bogat i velikodušan čovjek.

Prvih nekoliko tjedana na moru nije bilo lako. Darwin je patio od morske bolesti i trebalo mu je dugo da nauči kako se prilagoditi. No nikad nije prestao biti uzbuđen ili požalio što je na brodu. Dobro se slagao sa dva mladića s kojima je dijelio kabinu, kao i sa FitzRoyem koji je inače uvijek bio mrzovoljan. Sa sobom je imao svu opremu koju je kupio - pištolje, pušku, teleskop, kompas, mikroskop, bilježnice, tegle za sakupljanje - pažljivo spremljene; a dragocjene knjige je držao na polici. Imao je sve što može zatrebati jednom znanstvenom istraživaču. Ubrzo je pisao svojoj sestri Caroline da su dva kvadratna metra u kojima je radio posebno ‘praktična za sve tipove posla, sve mu je bilo pri ruci.’

Njuškalo je četiri godine proveo ploveći uz obale Južne Amerike, prolazeći oko rta Horn prema otočju Galapagos. Nakon toga su preplovili Tihi ocean, sve do Novog Zelanda, Australije i Kokosovih otoka, a na povratku kući su se zaustavili u Južnoj Africi. Gdje god su se zaustavili, Darwin je išao istraživati. Nije mogao dočekati silazak s broda i boravak na svježem zraku ‘sa nebeskim krovom i tlom koje mu je služilo kao stol.’ Sve što je vidio ga je zadivilo, oduševilo i zaintrigiralo. U Cambridgeu je bio opsjednut sakupljanjem kornjaša. U Brazilu je bio u ‘zanosu oduševljenja’ jer ‘gdjegod pogledao, lovac na kornjaše uoči novo blago.’ O još jednom od slavodobitnih dana je napisao,

Uvijek je sakupljao uzorke. Pakirao je i stavljao u boce kosti, kamenje, odbačene životinjske opne i perja ptica. Pažljivo je spremio stotine uzoraka biljaka. Bio je toliko pedantan da je zapisivao točno mjesto na kojem raste svaka biljka i žive kukci; opisivao bi sve njihove dijelove i crtao skice. Darwin je pažljivo promatrao i primjećivao čak i najmanje promjene.

Kad god je to mogao, Darwin bi poslao kući ono što je sakupio, zajedno sa svojim bilježnicama i dnevnicima. I uvijek je pisao pisma.

16

Što si vidio a da je potaklo tvoju radoznalost, da postavljaš pitanja? Kako se osjećaš kad vidiš, pomirišeš ili dodirneš nešto što raste?Jesi li ikad stajao ispod stabla na kiši? Što si primijetio?Koja je, po tvom mišljenju, najkorisnija biljka koja raste kod nas?

Darwin je bio zadivljen

biljnim i životinjskim svijetom kojeg je susreo

na otočju Galapagos. 1835. godine je rekao, „Prirodna povijest arhipelaga je vrlo

zanimljiva: izgleda kao svijet za sebe; većina tamošnjih biljnih i životinjskih vrsta

nije pronađena nigdje drugdje na svijetu.”3

Kad se vratio, shvatio je da je postao poznat i da su ga smatrali ‘znanstvenikom’. Ono što je našao i primijetio na svojim putovanjima je ostalo uz njega, te ga je poticalo na razmišljanje do kraja njegovog života. Zašto su neke stvari tako slične, a druge potpuno različite? Zašto su neke stvari različite na mjestima jednakih klimatskih uvjeta?

Mladić koji je u isto vrijeme bio tužan, prestrašen i uzbuđen na početku putovanja na Njuškalu, nije mogao niti zamisliti da će ovo putovanje biti najznačajniji događaj u njegovom životu. Kao ni to da će ga njegova pitanja i pomna istraživanja dovesti do zaista velike ideje, jedne od najvećih i najvažnijih za znanost uopće.

Pitanja za razmisljanje

••

•

•

StjeniceDok je Charles Darwin bio u Brazilu, uočio je prekrasne leptire, pauke koji skaču, kukce mesoždere i vojske mrava. Koje bube žive u tvom susjedstvu?

Pogledaj grm ili stablo koje si izabrao. Za tebe je to biljka, no za male zvijeri koje tamo žive, ono predstavlja kafić, obiteljsku kuću ili hotel. Što su tvoje bube radile prije nego što si došao?

Uzmi staru bijelu plahtu i stavi je ispod grma ili

stabla. Ne zaboravi napomenuti odraslima gdje ideš. Isto tako, povedi nekoga sa sobom - u društvu je zanimljivije. Nježno protresi grane i pogledaj

ima li kukaca na plahti. Dobro ih prouči prije nego što odgmižu.

Nježno otresi plahtu da mogu pronaći put kući.

Potraži ove znakove

Mreže između lišća

Izgrickano lišće?Tuneli prekrivenilišćem?

ili paukova jajaomotana svilenkastimpokrivačem?

Druga jajaskrivena podlišćem?

Skini sve bube sa plahte prije nego ju vratiš!

Pogledaj!

Jesi li pitao vlasnika možeš

li posuditi plahtu?

Tijekom putovanja Njuškalom,

Darwin je uživao u stizanju na egzotična odredišta. Kao što

je jednom rekao, „Specifična tropska atmosfera je bila vrlo zanimljiva: ako osoba koja je

stigla s mora i koja prvi put šeta među drvećem kokosa uistinu

može suditi o bilo čemu drugome osim o vlastitoj

sreći.”1

Poglavlje 4: Darwin mislilac

18

Dva dana nakon Božića 1831. godine, Charles Darwin je stajao na palubi Broda

Njezinog Veličanstva Njuškalo koji je napuštao Plymouth kako bi oplovio svijet. Ono što se

dogodilo na tom putovanju ga je pretvorilo iz običnog čovjeka u znanstvenika.

Što je Darwin radio na Njuškalu? Bio je prirodoslovac. Kad god bi se brod zaustavio, morao je ići tražiti biljke, životinje, ptice, kamenja i fosile. To je bio posao njegovih snova. Dobio ga je zahvaljujući tome što je bio zaneseni sakupljač, zainteresiran za prirodni svijet a znao je i ponešto o kamenju. U školi nije bio previše pametan, no vrlo je dobro zapažao i razmišljao o svemu što je vidio.

Tijekom putovanja, Darwin je marljivo vodio dnevnik. Slao bi kući uzorke onoga što je pronašao. Pisao je pisma o onome što je vidio. Čitao je knjige iz kojih je dobivao ideje i koje su ga poticale na pažljivije promatranje i pomnije propitkivanje. Razmišljao je i stalno dobivao nove ideje o onome što je vidio.

Darwin je imao morsku bolest, a ponekad i temperaturu. Ležao bi u svojoj vreći, koja je visjela sa stopa njegove sićušne kabine, kroz prozor bi pogledao nebo i poželio uplovljavanje u neku luku gdje bi mogao izaći i krenuti u istraživanje. Kad bi izašao, sve o čemu je mislio je bilo to kako se osjeća na kopnu, hodajući među svim tim tropskim biljem. O tim je biljkama čitao u knjigama, i sanjao da ih vidi, no biti među njima mu je oduzimalo dah. Direktno sa plovidbe i po prvi put

1831.-1836. Putovanje na Njuškalu

Darwin 22 - 27 godina

Druga velika inspiracija je bila različitost biljaka. Darwin je bio „privučen posebnom elegancijom

lišća nebrojenih vrsta paprati i mimoza... Čuđenje, očaranost i tolika predanost

ispunjavaju i uzdižu um.” 2

19

hodajući među kokosovim palmama, Darwin je shvatio da nikad nije bio toliko sretan. Pomislio je kako bi te divne boje i oblici cvijeća izludjeli svakog cvjećara. U šumi je pogledao bujnu krošnju i nakon toga svoje noge, te shvatio da hoda po predivnom, elegantnom lišću stotina različitih paprati i mimoza. Nije mogao izraziti riječima kako se osjećao; bio je tako zadivljen i očaran.

Putujući u unutrašnjost kontinenta, Darwin je promijenio način razmišljanja. Od stanovnika je prikupio informacije o biljkama i o tome kako ih koriste. Na jednom je mjestu šuma bila očišćena kako bi se posadio grah, šećerna trska i riža. Darwina je zanimalo sve što su mu ljudi govorili o biljkama čiji su svi dijelovi bili korisni. Lišće i stabljike su jeli konji, korijen se usitnjavao i nakon suhog prešanja i pečenja služio kao brašnasta supstanca koju su svi jeli. No isto tako je čuo da je sok te iste biljke vrlo otrovan, a jedna je krava, nekoliko godina ranije, uginula nakon što je popila njezin sok. Ova je činjenica zaintrigirala Darwina i potakla ga na razmišljanje.

Čak je i tropska oluja usred koje se našao navela Darwina na razmišljanje. Sklonio se ispod stabla koje je imalo tako gusto granje i lišće da engleska kiša nikad ne bi mogla proći kroz njih. Za nekoliko minuta, niz deblo je tekao mali potočić. To je moglo objasniti zašto je sve ispod stabla bilo tako zeleno, a kod kuće sve smeđe i suho, razmišljao je Darwin. Lagana engleska kišica bi isparila prije no što bi dotakla dno.

Samo je jedna stvar na putovanjima ljutila Darwina. Nije mogao razumjeti zašto je bilo toliko mnogo robova u mjestima koja je posjetio u Južnoj Americi. Robovlasnici su mu na mnoge načine objašnjavali zašto je to bilo potrebno i u redu da se te ljude tjera na rad. Darwin je smatrao da su bili u krivu i da su argumenti kojima su se služili vrlo slabi.

20

Darwin je smatrao da je posao prirodoslovca na Njuškalu bilo najvažnije što mu se dogodilo. Kad se vratio u Veliku Britaniju, nastavio je razmišljati o svemu što je vidio i sakupio, radeći sa svim detaljnim bilješkama koje je napravio. Nastavio je znatiželjno postavljati pitanja. Eksperimentirao je, i u glavi prevrtao ideje i probleme. Nekad je trebao raditi sam. No kad bi zapeo ili kad mu je zatrebala pomoć, obratio bi se svojim prijateljima i kolegama znanstvenicima.

Jedan od rezultata razmišljanja je bila i zaista velika ideja koja je promijenila način na koji danas gledamo sebe i svijet oko nas. Upravo ta ideja i sav njegov rad na biljkama su proslavili Darwina; no koliko god bio poznat, još je uvijek razmišljao kako je svijet lijep i zadivljujući i kako se zbog toga osjeća.

Što si vidio a da je potaklo tvoju radoznalost, da postavljaš pitanja? Kako se osjećaš kad vidiš, pomirišeš ili dodirneš nešto što raste?Jesi li ikad stajao ispod stabla na kiši? Što si primijetio?Koja je, po tvom mišljenju, najkorisnija biljka koja raste kod nas?

Klima je u mjestima u koja je Darwin putovao bila znatno drugačija od one koju je poznavao

kod kuće. Vidio je biljke koje su se potpuno prilagodile okolišu. U Brazilskoj prašumi se našao usred tropske oluje i rekao, „Pokušao

sam se skloniti ispod stabla sa krošnjom toliko gustom da engleska kiša nikad ne bi mogla proći

kroza nj, no... Niz deblo je tekao mali potočić. ...da su kiše bile sličnije kišama hladnih klima, vlaga bi se ili upila, ili isparila prije nego što bi

dotakla dno.” 3

Za Darwina su biljke bile nevjerojatno

nadahnjujuće. Jednom je rekao, „Prikupio sam mnogo divno obojenog

cvijeća, dovoljno da izludi jednog

cvjećara.” 4

Pitanja za razmisljanje

Tijekom putovanja na Tahiti, Darwin je spavao u skloništu koje mu je napravilo lokalno stanovništvo. Jednog ga je jutra probudio zvuk kiše koja udara po krovu napravljenom od lišća banane. U svom je dnevniku pisao o ljudima koje je upoznao i kako su koristili biljke u svom svakodnevnom životu. Za što ti koristiš biljke?

Što se jutros dogodilo? Jesi li se obukao, oprao lice sapunom, pojeo pahuljice i oprao zube?

Mogao bi se iznenaditi kad shvatiš koliko se zapravo oslanjamo na biljke. Svugdje su oko nas!

Biljke za izradu skloništa

Biljke za izradu predmeta

Biljke za pravljenje lijekova, medicinu i zdravlje

Biljke koje jedemo

Biljke za nadahnuće

To je dobra ideja. Potraži i izreži iz ovih starih časopisa slike koje bi bile dobre za

kolaž.

Napravit ću kolaž.

Od prakti nog bilja do korisnih juka

Darwin je bio vrlo ponosan kad bi ga oslovili

kao pravog sakupljača. Rekao je, „Oduševljenje koje obuzme pjesnika kad vidi

svoju prvu objavljenu pjesmu se nije moglo niti približno mjeriti s mojim oduševljenjem kad sam vidio čarobne riječi ‘uhvatio gospodin

C. Darwin’ u Stephenovoj ilustraciji British Insectsa.” 1

22

Bila je 1828. godina i na Sveučilištu u Cambridgeu je vladala nova mahnitost

- zaluđenost kornjašima. Charles Darwin se natjecao sa drugim studentom u tome tko će imati najbolju kolekciju rijetkih kornjaša. Tijekom jedne popodnevne potrage za kornjašima, Darwin je

pažljivo izgulio koru stabla. Predivno! Pronašao je dva rijetka kornjaša. Uzeo je svakog u svoju ruku.

„Kornjaš Babington neće imati ove,“ pobjednički je pomislio. A onda je krajičkom oka Darwin spazio još jednog jednako neobičnog kornjaša. Što učiniti? Nije mogao podnijeti da izgubi još jedan primjerak. Darwin je brzo ubacio jednog od kornjaša koje je držao u usta, i tako oslobodio ruku kako bi mogao uhvatiti trećega. To nije bila dobra ideja. Kornjaš je reagirao tako što je ispustio užasan, gorući sok u njegova usta. Darwin je ispljunuo prijestupnika i ispustio ostale kornjaše.

Ipak, ovo iskustvo nije odvratilo Darwin od kornjaša. Tog je Božića trebao posjetiti svoju djevojku i njezinu obitelj za blagdane, no nikad nije stigao. Napisala mu je, ‘Pretpostavljam da su te spriječili neki dragi mali kornjaši.’ I vjerojatno je bila u pravu.

Sakupljanje za Darwina nije bila novost. Kao dječak, uvijek je imao džepove pune kamenja, kovanica, ljuski i ostalih zanimljivih predmeta koje je našao. U to je vrijeme sakupljanje bilo učestao hobi. Ljudi bi se hvalili prepariranim životinjama i pticama, ili egzotičnim biljkama u svojim domovima. No Darwin se nije hvalio, niti je bio tip osobe ‘moja kolekcija je bolja od tvoje’, čak ni kad se natjecao s Kornjašem Babingtonom. Želio je opisati

1828.-1836. Cambridge i Njuškalovo

putovanje Darwin 19 - 27 godina

Poglavlje 5: Darwin sakuplja

i pohraniti sve što je našao, i bio je zainteresiran za puno više od kornjaša. Na Cambridgeu je išao u duge šetnje sa Johnom Henslowom, profesorom botanike, i nikad mu nije prestajao postavljati pitanja o biljkama. Darwin je uvijek tražio preporuke za čitanje knjiga koje bi mu dale nove ideje i pomogle razumjeti. Sve to ga je činilo upravo savršenom osobom za posao prirodoslovca na Brodu Njezinog Veličanstva Njuškalu, a profesor Henslow nije oklijevao kad ga je trebao preporučiti za posao.

Gdje god se Njuškalo zaustavio, Darwin bi otišao u sakupljanje. U Brazilskoj prašumi je sakupio ‘mnoštvo divno obojenog cvijeća, dovoljno da izludi jednog cvjećara.’ No sakupljanje je bilo samo prvi korak. Svaki predmet je morao imati oznaku i biti popisan. Darwin je morao pisati bilješke za svaki uzorak, opisujući njegov izgled, mjesto na kojem je pronađen i sva druga zapažanja. Bez dobre oznake, uzorci ne bi bili od koristi znanstvenicima kad bi stigli u Englesku nakon dugog putovanja morem. Životinje su morale biti preparirane ili tretirane na druge načine, umotane ili stavljene u boce, bez kože ili osušene. Biljni uzorci su se morali pažljivo sušiti i prešati. Bilo je tu puno posla, no Darwin je bio toliko zauzet sakupljanjem, da su prvi uzorci kamenja, biljaka, kukaca i životinja bili spremni za slanje profesoru Henslowu već 8 mjeseci nakon što je Njuškalo isplovio.

Nakon malo više od godinu dana plovidbe, jedan od članova posade, Syms Covington, 17-godišnjak, inače brodski dečko i zabušant, postao je Darwinov asistent.

Ljudi s kojima je Darwin radio su bili impresionirani Darwinovim optimističnim

stajalištem. Kapetan Njuškala Robert FitzRoy se sjeća Darwinovih pozitivnih razmišljanja, čak i kad je imao morsku bolest! „Pa, drago mi je da smo opet

na moru, tako ću moći organizirati ono što sam sakupio i metodički pristupiti

poslu.” 2

Radio je kao tajnik, lovac, a naučio je i preparirati životinje. Syms i Charles su marljivo radili i sakupljali toliko uzoraka da se natporučnik broda žalio na veliku količinu ‘smeća’ koja se nagomilavala na palubi, a kapetan je, jednom prilikom, opisao Darwina i Covingtona kako marljivo rade na iskapanju divovskog fosila, za kojeg se kasnije ispostavilo da je Megatherium. Darwin je pažljivo vodio bilješke. Imao je zoološki dnevnik u koji je zapisivao sve o biljkama i životinjama, i geološki dnevnik u kojem je vodio bilješke o kamenju i fosilima.

23

Covingtonov glavni posao je bio pomagati u održavanju Kataloga uzoraka - popisa i bilješki

o svemu što su sakupili. Pripremao je i bačve kako bi što više uzoraka

moglo biti poslano u Englesku.

Stigavši u Cambridge, uzorci su izazvali mnogo zanimanja i uzbuđenja. Darwinovi prijatelji su objavili isječke iz njegovih bilješki i dnevnika, tako da je on, kad se nakon pet godina vratio kući, bio poznat i smatran pravim znanstvenikom. Nastavio je raditi na uzorcima koje je sakupio na Njuškalu.

U nekim je slučajevima otkrio da njegove bilješke nisu uvijek bile savršene. Na otočju

Galapagos je sakupljao male ptice.

24

Današnji istraživači biljaka prave detaljne izvještaje, pažljivo prešaju i suše uzorke, rade dodatna istraživanja i uvijek drže oči otvorenima - baš kao Darwin.Za koju od ovih aktivnosti misliš da je najvažnija?Što misliš, u kojoj bi aktivnosti bio/la dobar/dobra?

Engleski znanstvenik, John Gould je uočio da su sve pripadale istoj vrsti, iako su imale kljunove različitih oblika. Oblik kljuna ovisio je o hrani kojom se hrane i o tome jedu li sjemenke, kaktuse ili kukce. Gould je smatrao da različiti oblici kljunova dolaze sa različitih otoka, tako da su ptice, ovisno o staništu imale drugačiju prehranu. No to nije mogao potvrditi sa sigurnošću, kako Darwin nije točno naveo mjesto pronalaska svake ptice. Darwin je odmah kontaktirao sve koji su mogli imati neku informaciju o pticama koja je bila potrebna, kako je ovo bila vrlo uzbudljiva ideja i trebalo ju je potkrijepiti dokazima.

Ovaj rad i mnogo novih eksperimenata koje je Darwin napravio kako bi ispitao sve ono za što je mislio da je dio velike i izazovne ideje o tome da sva živa bića moraju imati zajedničko podrijetlo.

Iako nije bio najbolji učenik u školi, Darwinov ravnatelj je bio vrlo ponosan na njega. Profesor Sedgwick je jednom napisao, „Zadivljujuće je to što radi u Južnoj Americi, a već je i poslao kući

značajnu kolekciju uzoraka. To što je mogao otići na ovo putovanje je

najbolje na svijetu.” 3

Pitanja za razmisljanje

Tijekom istraživanja Tahitija, Darwin se penjao na oštre litice i riskirao život kako bi pronašao rijetke i udaljene prašumske biljke. Zašto i ti ne bi istražio obližnju urbanu džunglu? U blizini kuće ima mnogo biljaka koje posjeduju X-faktor za preživljavanje u strogim uvjetima.

Biljke ne rastu samo u gredicama ili na livadama. Centar grada ili komadić pustopoljine su dom nekih od najizdržljivijih i najimpresivnijih biljaka.

Izradi Lisnata top lista, dajući najviše bodova najhrabrijim biljkama.

Ne zaboravi tražiti na najnevjerojatnijim mjestima. Herojske, odvažne i odlučne biljke čak rastu u žlijebovima i odvodima. Potraži biljke koje

rastu iz zidova visokih zgrada.

Reci odraslima gdje ideš. Nemoj odlutati

sam.

Pogledaj ovoga! Kako je mogao doći do

gore?Upozorenje:

Jednom kad počneš tragati za lisnatim

šampionima, teško je prestati!

Trava među pločama na

pločniku - Nije loše

Maslačci koji rastu uza

zid - Vrlo dobro

Paprat na tamnom i vlažnom

mjestu - Tako se radi

Jorgovan (Buddleia)

koji raste u odvodu ili

pregradama - Impresivno

Mladi jasen koji se

izdiže iz crkveni toranj

- Pobjednik!

Lisnata top lista

Charles Darwin je zakopčao svoj topli crni kaput, stavio svoj veliki crni šešir, i pozvao psa. Bilo je

vrijeme za šetnju za razmišljanje. Imao je svoj put, kroz vrtove i preko okućnice Down Housea do početka pješčanog puteljka kojeg je napravio ubrzo, nakon što se sa svojom suprugom Emom i dvoje male djece preselio iz Londona u Kent. Puteljak je vodio kroz šumu i natrag do kuće uz polje.

Na početku staze se nalazila linija od tri kamena. Darwin je štapom odgurnuo prvi kamen. Isto je učinio i sa drugim i trećim. Ovo je bilo rješenje tri kamena.

Darwin bi barem jednom dnevno, a često i više, išao u pješčanu šetnju. Šetnja mu je pomagala u razmišljanju. Danas se sjetio nečega što je primijetio kao prirodoslovac na brodu Njuškalo prije više od dvadeset godina. Bio je zadivljen načinom na koji sjemenke stignu sa jednog

14

Oko 1855. godine, Down House Darwin 46 godina

Darwin je, uz još jedan zahtjev u istom pismu, tražeći više informacija

o sjemenkama koje rasprostiru životinje, svog prijatelja Eytona pitao:

„Na kraju (ako ti nije loše od mojih ispitivanja), jesi li ikad pregledao

utrobu klenića i druge bijele ribe? ...

...Jedu li ikad sjemenke? Kao u pjesmici ‘The

House which Jack built’, čaplja bi mogla pojesti

ribu sa sjemenkom neke vodene biljke i odletjeti

na drugo jezero.”1

Poglavlje 6: Darwin istrazivač

25

mjesta na drugo - kako se rasprostranjuju. Kad je bio na Kokosovom otočju usred Indijskog oceana, zanimalo ga je kako je uspio pronaći biljke iste kao i na kopnu dalekom tisućama milja. Kako su te biljke stigle tamo? Jesu li zaista mogle preživjeti to jako dugo putovanje preko mora?

Čitao je ideje jednog znanstvenika koji je tu zagonetku objasnio tvrdnjom da su otoci, udaljeni dijelovi zemlje, nekad činili cjelinu s kopnom. No Darwin nije bio zadovoljan ovom idejom. Zanimalo ga je kako sjemenke mogu doći s jednog mjesta na drugo. Darwin je šetao pješčanim putem sve dok nije odlučio što napraviti. Morao se vratiti na početak i napraviti eksperiment.

Kad se vratio kući, Darwin je otišao u svoju ugodnu radnu sobu i dalje razmišljao. Došla su i njegova djeca. Vrtjela su se na stolici s kotačima i crtali na komadiće papira, kao što su često to činili dok je radio.

Jednom kad je odlučio što napraviti, kao i svi eksperimentatori, Darwin je prvo trebao složiti svoju opremu. Sakupio je sjemenke, zasolio vodu, za koju je čak pronašao male morske životinjice da u njoj žive godinu dana kako bi se uvjerio da je dobro napravio. Morsku vodu koju je napravio kod kuće je stavio u staklene boce, ubacio unutra različite sjemenke, kao što su sjemenke salate, paprike, kupusa, luka, celera, rabarbare i zobi, i čekao da vidi što će se dogoditi.

Darwin je promatrao i pažljivo bilježio promjene na sjemenkama kako su bubrile, mijenjale boju, tonule prema dnu boce i počinjale zaudarati. Ponavljao je eksperiment koristeći istu vrstu sjemenki, ali ovaj put nije stavljao sol u vodu. Jedino je tako mogao zaključiti da li je sol ta koja čini razliku.

Kad je posadio sjemenke koje su bile u slanoj vodi, Darwin se iznenadio što su skoro sve sjemenke preživjele u uvjetima slane vode i proklijale.

Darwin se vrlo brzo posavjetovao sa svojim starim prijateljem Thomasom Hookerom. Thomas Hooker je bio stručnjak za biljke,

Darwin je svaki dan pisao pisma i postavljao tisuće novih pitanja, da ne spominjemo i usluge koje je tražio!

Zanimao ga je svaki detalj o načinu rasprostiranja sjemenki. U jednom od pisama koje je poslao svom

prijatelju Eytonu, stručnjaku za ptice, napisao je „Znaš li koliko brzo sova ili sokol ispljunu neprobavljenu kožu manje ptice nakon što je pojedu? ...Volio bih doći do kolekcije koža kako bi provjerio sadrže li sjemenke podobne za klijanje. Bi li tvoji lovočuvari mogli pronaći gnijezdo i

uzeti uzorke za mene?” 2

Sjemenka se na mnogo načina može odvojiti od roditeljske biljke na tlo na kojem će pasti, klijati i kasnije rasti. Kao i morskim putem, sjemenke se mogu prenijeti i u želucu ili krznu životinja, vjetrom, a nekad su i ‘lansirane’ u svijet od strane roditeljske biljke. Ljudi također imaju ulogu u rasprostranjivanju sjemenki. Možeš li se sjetiti nekog načina na koji ljudi mogu sudjelovati u rasprostranjivanju sjemenki?Da je Darwin još uvijek živ, koji bi način rasprostranjivanja u 21. stoljeću proučavao?

tada proglašen pomoćnim upraviteljem Kraljevskih botaničkih vrtova u Kewu. Upoznali su se kad se Darwin vratio sa putovanja na Njuškalu i pokazao mu neke od biljaka koje je pronašao u Ognjenoj Zemlji. Od početka su se svidjeli jedan drugome i od tada je Hooker čest gost u Down House. U početku je na neki način bio Darwinov pomoćnik, prikupljajući činjenice koje je Darwin trebao. S vremenom je postao bliski prijatelj s kojim je Darwin raspravljao o svojim idejama. Darwin je dijelio svoje zamisli i s čitateljima časopisa o vrtlarstvu i zemljoradnji. Kako se upravo njima bio obratio za savjet, osjećao je da treba podijeliti ovu novootkrivenu informaciju.

Darwin je, tražeći informacije, pisao tisuće pisama prijateljima i nepoznatima. Mislio je da će mu mnogo različitih ljudi, vrtlari, uzgajivači golubova, kao i znanstvenici, pomoći u rješavanju prirodnih misterija. Pisao je otočanima u mjestima koje je posjetio, tražeći od njih da potraže biljke koje inače ne rastu na obali. Kontaktirao je istraživačke brodove kao što je bio Njuškalo i tražio da mu pošalju informacije. Nikad mu nije bilo neugodno postavljati neobična ili čudna pitanja. Jednom je pisao stručnjaku za ptice kojeg je zamolio da skupi blato sa stopala barske ptice i vidi ima li u njemu sjemenki. Kao svi vrsni znanstvenici, Darwin je znao da mora pronaći dokaze i prikupiti činjenice kako bi dobio odgovore na svoja pitanja.

Bio je toliko zainteresiran za način na koji se

sjemenke rasprostranjuju da je doveo svoje pokuse do čudnih krajnosti. 30 dana je držao mrtvog goluba, koji je netom prije pojeo sjemenke, da pluta u slanoj vodi, kako bi kasnije mogao razrezati njegovo tijelo, posaditi sjemenke i čekati znakove klijanja. Kad su se pojavile prve klice, zaključio je da kad ptica koja je netom prije pojela sjemenke, ugine i padne u more, sjemenke koje je pojela mogu završiti na tlu.

Pitanja za razmisljanje

•

• •

•Charles Darwin je pomno istraživao kako se sjemenke rasprostranjuju od jednog do drugog mjesta. Čak je i u ptičjem izmetu tražio sjemenke.Bit će vam drago čuti da ovaj jednostavni eksperiment ne uključuje nikakav izmet!

1) Stavi staru čarapu preko svoje cipele. Možda ćeš trebati malo prorezati čarapu kako bi je mogao navući.

2) Hodaj po travnatoj površini kako bi se sjemenke i biljni ostaci uhvatili na čarapu. Ovaj pokus je najbolje raditi krajem ljeta ili početkom jeseni.

3) Napravi male rupe na dnu plastične posude. Dodaj pola šalice humusa.4) Izreži vrh čarape sa sjemenkama i stavi ga unutra. Prekrij sve skupa sa

ostatkom zemlje. Pomalo zalijevaj i ostavi posudu na osunčanom mjestu kako bi sjemenke mogle klijati.

Usreći staru čarapu. Pronađi čarapu koja nema para i dat ćeš joj novo značenje.

Trebamo:

Staru, veliku čarapu

Plastični poslužavnik ili posudu

Veliku šalicu punu svježeg humusa

Škare

Hej, Lily, pričekaj me!

Prekrasno - sve izgledaju

tako drugačije kad ih gledaš izbliza!

Zanima me koliko sam sjemenki sakupila.

Zanima me što će narasti.

Reci odraslima gdje ideš.

Nemoj odlutati sam.

Sjemenaste arape

Charles Darwin, svjetski poznati lovac na biljke, dotakao je neke od najznačajnijih misterija svoga

doba. Kao i detektivi, uživao je sakupljati potrebne dokaze kako bi došao do istine. Često je to značilo mjesece ili godine eksperimentiranja, sakupljanja informacija i bilježenja njegovih misli. Čak i kad je objavio knjigu oko koje su svi polemizirali, a neki su bili sigurni da je riješio jednu od najvećih misterija ikada, nastavio je istraživati i postavljati pitanja. Za njega niti jedan slučaj nije bio premalen ili prevelik. Svaki ga je približavao razumijevanju čuda prirodnog svijeta.

Darwin je uglavnom radio kod kuće u Down House. Njegovi gosti su bili začuđeni činjenicom da takav znanstvenik nije imao laboratorij. Umjesto laboratorija, koristio je prostranu, veselu sobu pokraj dnevnog boravka. Tu je mogao proučavati apsolutno sve, od crva i sjemenki do kupusa i golubova. Vrt mu je služio kao

30

Oko 1861. godine,Down House Darwin 52 godine

Srećom, Darwin je u blizini svoje kuće mogao doći do

činjenica o orhidejama. Njegova kćer Ema je opisala

prostor oko njihove kuće kao „...šuma, sa povremeno sječenim žbunjem lijeske, i kvrgavim bukvama koje su bile dobre za penjanje. Bio je prekriven jaglacima, anemonama i zvončićima,

a tu je rasla i šumska kokoška.” 1

Poglavlje 7: Darwin istra iva biljaka

objavljen u poznatoj knjizi njegova oca o orhidejama.

Darwin je pažljivo pohranjivao informacije o orhidejama kao i sve ostale dokaze koje je skupio tijekom godina. Čuvao ih je u označenim drvenim kutijama. U kutijama su se nalazili izrezani članci iz novina, bilješke i nedovršeni članci. Pisanje bilješki je zauzimalo vrlo važnu ulogu u Darwinovom razmišljanju. Pazio je da zabilježi sve svoje pokuse i opiše ih, čak i one koji su pošli po krivu. Shvatio je da iz svojih sramotnih pogreški može nešto i naučiti. Od svih 20 000 različitih vrsta orhideja, ona koja je Darwina zaista uzbuđivala je bila komet orhideja, divovskih, voštanih bijelih cvjetova.

vanjski laboratorij. Ostavio je jedan dio travnjaka bez nadzora tijekom tri godine u koje je, prema njegovim bilješkama, nestalo šest posebnih vrsta biljaka. Na drugom je mjestu sakupljao dokaze o razmnožavanju sjemenki korova.

Darwin je volio divlje cvijeće i biljke koji su rasli na poljima i prostorima oko njegove kuće. Porodica cvjetnjača zvana orhideje ga je fascinirala. Primijetio je da ima mnogo vrsta orhideja, različitih oblika i veličina. Također je primijetio da je svaki cvijet imao poseban oblik, savršen za primanje pčela, leptira ili muhe.Kukci posjećuju cvijeće zbog slatke tekućine, ili nektara, koji obožavaju. Bez da oni to znaju, ovi vrijedni posjetioci pomažu nekim biljkama u pravljenju sjemenki. Mnoge divne orhideje koje je Darwin proučavao trebaju pomoć kukaca kako bi dobile sjemenke.

Za toplijih dana, orhideje u Darwinovom susjedstvu su brujale od kukaca. Gledao ih je kako žure po slatki nektar. Kad bi ga našli, kukci bi odmotali svoje cjevčice za hranjenje, koje su izgledale kao male, namotane gume za zalijevanje, i spustile ga u unutrašnjost cvijeta kako bi došli do svoje najdraže hrane. Darwin je počeo uzgajati orhideje u staklenicima u Down House. Nagovorio je djecu da mu pomognu proučavati biljke, kao i kukce koji su ih posjećivali. Darwinov je sin jednom uočio četiri različita noćna leptira koja su posjetila istu orhideju. Njegov istraživački rad je bio

31

Darwin je volio orhideje i dijelio s

drugima svoje razumijevanje uloge koju kukci imaju u

životnom ciklusu biljke. Kolegi botaničaru, gosp. Benthamu je

rekao, „Orhideje su divna stvorenja, i ponekad se ozarim u razmišljanju,

kad se sjetim naglasiti neki mali djelić u njihovoj metodi

oplođivanja.” 2

32

Pravi detektiv, kako bi mogao riješiti slučaj, mora postavljati pitanja, pratiti sve što se događa i praviti bilješke. Detektiv može nešto i pretpostaviti i kasnije pokušati dokazati da je u pravu. Za koju od istraživačkih sposobnosti misliš da je najvažnija za znanstvenike i zašto?

Darwin je imao posjetitelje iz cijeloga svijeta. Njemački pisac, Ernst Hesse-

Wartegg je jako cijenio Darwinov način organiziranja uzoraka i podataka. Rekao

je, „Darwin je izvrsno organiziran, a pohranjivanje uzoraka i podataka u drvene

kutije bi se moglo preporučiti mnogim znanstvenicima.” 3

Ova vrsta orhideje obično raste na otoku Madagaskar, u blizini istočne afričke obale. Kad je Darwin pokušao uzgojiti komet orhideju u svom stakleniku, primijetio je da cvijet ima

tučak dug 25 centimetara, i da se

u njemu nalazilo nekoliko kapi slatkog nektara. Darwina je zanimalo kako kukac može uopće doći do dna tučka za popiti nektar. Tučak je jednostavno bio previše uzak da bi kukac mogao ući. Ako nije postojao kukac koji je mogao doći do nektara, zašto je ova orhideja uopće imala nektar? Leptiri imaju duguljaste cjevčice, pomalo nalik na slamke, koje koriste za pijenje nektara. Je li u madagaskarskoj šumi postojao leptir koji je imao cjevčicu za hranjenje dugačku 25 centimetara? Darwin je mislio da jest. Stručnjaci za kukce su ga smatrali ludim. Tko ih može kriviti? Nitko nikad nije vidio tolikog leptira, pa gdje su onda dokazi?

Dugo nakon Darwinove smrti, prirodoslovci su otkrili leptira na Madagaskaru čiji je raspon krila bio 15 centimetara, a cjevčica za hranjenje dužine 25 centimetara - upravo za nektar iz komet orhideje. Slučaj misteriozne orhideje je napokon bio zaključen.

Darwin je znao da bi neke od

njegovih zaključaka ostali mogli smatrati ludima! No

nije odustajao. Kad njegova glavna ideja nije uspjela,

rekao je, „Ovo je moje uvjerenje bilo ismijano.“ No kasnije bi se pokazalo da je bio potpuno u

pravu. 4 Pitanja za razmisljanje

Proboj kliceDarwin je bio zadivljen načinom na koji biljke rastu. Uzgojio je mnogo biljaka kako bi istražio djelovanje različitih uvjeta - kao što je količina svjetlosti - na njihov rast. Sad je tvoj red da pokušaš nešto uzgojiti!

1) Napravi krumpirov ‘zatvor’! Prvo napravi rupu na jednoj od kraćih strana kutije za cipele.

2) Postavi krumpir na otvorenu stranu čašice od jogurta. Stavi ga, skupa sa čašicom, na suprotnu kraću stranu kutije za cipele.

3) Postavi krumpir na otvorenu stranu čašice od jogurta. Stavi ga, skupa sa čašicom, na suprotnu kraću stranu kutije za cipele.

4) Kutiju poklopi tako da krumpir dobiva svjetlost samo iz rupe na kraćoj, suprotnoj strani kutije.

5) Postavi kutiju na osunčano mjesto. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana ponekad zaviri u kutiju da vidiš što se događa!

Na kutiji nacrtaj lice, tako da sjemenke rastu

iz oka ili iz usta. Pitaj prijatelje kako napreduju njihove mladice! Jesu li ih stavili na osunčano mjesto? U čemu je razlika?

Trebat će ti:

Veliki sirovi krumpir koji je već počeo klijati

Prazna čašica od jogurta

Prazna kutija za cipele

Karton i škare

Gle, pokušaj napraviti

ovako

Darwin je rekao da je putovanje na Njuškalu bilo najvažniji događaj u njegovom životu. Ono što je

bilo sigurno jest da mu se život nakon povratka potpuno promijenio. Nikad nije postao mjesni vikar, što je želio njegov otac. Umjesto toga, u Londonu su ga smatrali jednim od elitnih znanstvenika. Mnogi znanstvenici, oni koje je nazivao ‘pravim prirodoslovcima’, htjeli su razgovarati s njim o uzorcima. Neki od njih su ukazali na stvari koje Darwin nije ranije uočio, što ga je navelo na daljnje razmišljanje. Upravo je zbog razmišljanja ovo putovanje bilo vrlo važan događaj za Darwina, a i za sve nas. Vratio se s jednom od najvećih znanstvenih ideja ikad - idejom koja je promijenila način na koji gledamo svijet i naše mjesto na svijetu.

Darwin je dugo i duboko razmišljao o značenju svega što je vidio i pronašao tijekom putovanja. U Down Houseu svaki bi dan išao u šetnju za razmišljanje, zahvaljujući čemu je popunio brojne bilježnice. Malo po malo, Darwin je dobio ideju. Nije bila poput munje ili bljeska, no bila je uzbudljiva i pomalo ga je strašila. Darwin je počeo misliti da biljke i stvorenja koja je prikupio nisu uvijek bili takvi. Nekad davno, prije nekoliko milijuna godina svi su bili isti, te su pomalo,

34

Poglavlje 8: Darwinove velike ideje

Dio Darwinovog rada

bio je i dobro razmisliti o problemima. Ponekad

mu je trebalo dosta vremena samo da odredi točan problem.

„Pretpostavljam da sporo mislim, iznenadili bi ste se kad bi čuli koliko mi je godina trebalo da

jasno vidim neke probleme koji su se trebali

riješiti.” 1

A onda je jednog dana poštom primio nešto što ga je ponovno navelo na razmišljanje. To je bio esej mladog putnika i sakupljača, Alfreda Rusella Wallacea. Došao je do iste ideje o kojoj je Darwin toliko vremena šutio. Wallacea nije zanimalo što će ljudi misliti i bio je spreman objaviti svoju ideju. Jesu li se posvađali oko toga tko je prvi došao do ideje o ‘evoluciji’? Srećom, nisu. Umjesto toga, njihovi su prijatelji organizirali zajedničko objavljivanje teorija u svjetski poznatom prirodoslovnom društvu u Londonu. Godinu dana kasnije, 1859. godine, Charles Darwin je okupio sve svoje ideje u knjigu Porijeklo Vrsta (On the Origin of Species) - jednu od najvažnijih knjiga ikad.

Darwinove teorije su uznemirile mnoge. Mnogi ih nisu htjeli prihvatiti - kao ni sada.

Darwin konzervatorPutovanje na Njuškalu je Darwinu bilo važno zbog još jedne stvari.

Promijenilo je njegov pogled na svijet i pretvorilo u jednog od prvih svjetskih konzervatora - nekoga kome je stalo zaštiti prirodni svijet od uništavanja. Darwin je u mladosti, kao i ostali koji su imali novca i slobodnog vremena, volio skupljati jaja i ići u lov na ptice, zečeve, štakore i druge sisavce. U ranim fazama putovanja na Njuškalu, dok je putovao i sakupljao uzorke, Darwin je entuzijastično koristio pušku koju je imao. No s vremenom ju je sve manje koristio.

vrlo, vrlo polako mijenjali svoj izgled. Ovu ideju nazivamo ‘evolucijom’.

No Darwin nije mogao razumjeti zašto se sve što živi mijenja. A onda je pročitao razmišljanja Thomasa Malthusa. Po Malthusovoj ideji, za vrijeme gladi ili epidemije umiru najslabiji. Ova okrutna ideja je dala Darwinu moguće objašnjenje i više ideja o tome zašto se biljke i životinje mijenjaju. Biljke i životinje koje se najbrže prilagođavaju promjenama mogu opstati u svim uvjetima koje im da priroda. Priroda, mislio je, kao da ‘bira’ dodatke koji pomažu u opstanku - kamuflaža, lišće, ptičji kljun koji može puknuti opnu sjemenki kako bi se mogle hraniti. Ovaj dio svoje velike ideje je zvao ‘prirodna selekcija’.

To je uistinu bila velika ideja. Tada je većina ljudi vjerovala da je Zemlja stara oko 60 000 godina, da je sve biljke i životinje stvorio Bog, te da se one nisu mijenjale. Darwin se bojao da bi njegova ideja mogla biti prevelika i brinuo se kako će ljudi reagirati. Čekao je dvadeset godina prije nego što ju je obznanio svijetu. Nastavio je razmišljati i popunjavati mnoštvo bilježnica. Kako bi ispitao svoje ideje, pravio je mnogo više eksperimenata, neki od kojih su trajali čak i godinama. Kao većina znanstvenika, morao je o svom radu pričati s kolegama i vidjeti što oni misle. Kako nisu postojale poruke, MSN ili e-mailovi, pisao je stotine pisama. Teorije o evoluciji i prirodnoj selekciji je dijelio samo s najbližim prijateljima.

35

32

Koje je tvoje najbolje vrijeme za razmišljanje?Što ugrožava biljke? Što misliš, zašto će nam u budućnosti trebati banka sjemenki?

biljkama iz različitih dijelova svijeta sakupljaju i još uvijek šalju, te nadopunjavaju kolekciju uzorcima novih biljaka koje su otkrili. Nastavljaju posao koji su Darwin i njegovi prethodnici započeli prije više od 200 godina.

Jedan od načina očuvanja biljnih vrsta za buduće generacije je pohranjivanje sjemenki u banku sjemenki, kao što je Millenium Seed Bank u Kewu. Za razliku od biljaka, sjemenke se mogu čuvati godinama i biti ponovno uzgojene. Stručnjaci u Millenium Seed Banku skupljaju, bilježe i pohranjuju sjemenke najrjeđih i najugroženijih biljaka na svijetu. Ovako ćemo uspjeti spasiti neke od tisuća biljaka koje bi zauvijek mogle nestati.

Da je Darwin još živ, bio bi oduševljen i zadivljen kad bi vidio kako su njegov rad nastavili današnji istraživači biljaka.

Shvatio da mu je draži ‘užitak promatranja i razmišljanja’. Trudio se razumjeti svijet oko sebe bez lova.Na putovanjima je jeo kornjačino meso, za koje je smatrao da je najbolje pripremljeno u juhi. Kad je otkrio da su kornjače na jednom od otoka Mauricijusa vrlo rijetke, poslao je vrlo važno pismo upravitelju otoka. U pismu je zamolio upravitelja da učini nešto po ovom pitanju.

Nakon putovanja i cijelog života provedenog izučavajući biljke, fosile, vrijeme, pa čak i crve, Darwinu je postalo jasnije no ikad da su sva živa bića povezana i da se moraju čuvati. Darwin je pisao najvećoj vrtlarskoj organizaciji u Velikoj Britaniji, Kraljevskom hortikulturnom društvu, sa zahtjevom da prestanu nagrađivati kolekcionare biljaka koji iskopavaju rijetke biljke samo kako bi pobijedili na natjecanjima. Darwin se brinuo da će neke od tih biljaka potpuno nestati. Što je više saznavao o biljkama, Darwin ih je više cijenio.

Mnogi znanstvenici koji se bave biljkama misle isto. U Kraljevskim botaničkim vrtovima u Kewu, London, znanstvenici suše, prešaju i označavaju dijelove biljaka, kao što je to radio i Darwin, kako bi ih mogli pohraniti u posebnu kolekciju nazvanu ‘herbarijem’ i izučavati. Do sada su sakupili oko sedam milijuna prešanih biljaka u Kewu. Najstariji prešani biljni uzorak je uzet iz divljine prije više od 250 godina.

Stotine prešanih uzoraka biljaka koje je sakupio, Darwin je dao upravo Kewu. Svake godine, tragači za

Pitanja za razmisljanje

Umjetnost na otvorenomDarwina su često očaravale ljepota i različitost predmeta koje je sakupio na svojim šetnjama i ekspedicijama.Zašto ne bi počastilo svoje okruženje sa umjetničkim djelom na otvorenom. Dobra vijest je da ne trebaš biti umjetnik kako bi stvorio prirodno umjetničko djelo.

1) Prošetaj do lokalnog vrta, parka, polja ili šume. Uzmi sve što ti zapne za oko - otpalo lišće, cvijeće, kamenje, grančice i sjemenke.

Zapamti: Izbjegavaj sve što raste ili što pripada nekome.

2) Nemoj ponijeti kući ono što pronađeš. Stvaraj svoju umjetnost ovdje i sada.

3) Jednom kad završiš, nemoj pomicati svoje umjetničko djelo, pusti ga da stoji! Možda ga sunce izblijedi ili vjetar otpuše.

Umjetnik Andy Goldsworthy koristi lišće, led i kamen u

svom umjetničkom izražavanju. Njegove skulpture se otope ili izblijede, no to je u redu. To namjerno radi. Podsjeća ga (i mene) na to koliko je naš

prirodni svijet osjetljiv.

Ovo je lišće različitih boja, no svo je sa istog

drveta. Napravit ću ‘sat od lišća’. Pokazuje promjenu biljke tijekom

vremena.

Hmmm, lišće ili kora za ovaj ko-

mad? Slikat ću ga svaki dan kako bi mogao

vidjeti promjene.

REFERENCEPoglavlje 11) Iz The life and letters of Charles Darwin, Francis Darwin, 1887.2) Charles Darwin, bilješke, 1838.3) Iz The life and letters of Charles Darwin, Francis Darwin, 1887. 4) Iz The life-work of Lord Avebury (Sir John Lubbock) 1834-1913,

Ursula Grant Duff, izdanje 1924.

Poglavlje 21) Iz The life and letters of Charles Darwin, Francis Darwin, 1887.2) Iz The life and letters of Charles Darwin, Francis Darwin, 1887.3) Iz pisma njegovoj sestri, travanj 1831.4) Iz The life and letters of Charles Darwin, Francis Darwin, 1887.

Poglavlje 31) Iz The life and letters of Charles Darwin, Francis Darwin, 1887.2) Bilješka iz Darwinovog dnevnika Beagle Diary, 1. ožujka 1832.,

Bahla3) Iz Darwinove knjige The Voyage of the Beagle, 1839.

Poglavlje 41) Bilješka iz Darwinovog dnevnika Beagle Diary, siječanj 1832., St.

Jago2) Bilješka iz Darwinovog dnevnika Beagle Diary, travanj 1832.3) Bilješka iz Darwinovog dnevnika Beagle Diary, 29. veljače 1832.4) Bilješka iz Darwinovog dnevnika Beagle Diary, ožujak 1832.

Poglavlje 51) Iz The autobiography of Charles Darwin 1809. - 1882.2) Darwinove riječi na odlasku iz Porto Praya u ožujku 1832.godine,

prema kapetanu Njuškala Robertu FitzRoyu u pismu kapetaniji Darwin Correspondence Project, www.darwinproject.ac.uk

3) Darwin Correspondence Project, www.darwinproject.ac.uk

Poglavlje 61) Darwin u pismu prijatelju, stručnjaku za ptice, T.C. Eytonu,

kolovoz 1856. Darwin Correspondence Project, www.darwinproject.ac.uk

2) Darwin u pismu prijatelju, stručnjaku za ptice, T.C. Eytonu, kolovoz 1856. Darwin Correspondence Project, www.darwinproject.ac.uk

Poglavlje 71) Opis šumskog prostora u blizini njihove kuće, Darwinova kćer. Iz A Century of Family Letters, Emma Darwin, lipanj 1887.2) U pismu Charlesa Darwina kolegi botaničaru, gosp. Benthamu, iz

The life and letters of Charles Darwin, Francis Darwin, 1887.3) Iz Bei Charles Darwin [Kod Charlesa Darwina], novinski članak,

Ernst Hesse-Wartegg, 1880.4) Iz The various contrivances by which orchids are fertilised by

Insects, Charles Darwin, 1887.

Poglavlje 81) Iz The autobiography of Charles Darwin 1809. - 1882.

© Povjerenstvo Kraljevskih botaničkih vrtova, Kew 2009. Prvo izdanje: 2009, Kraljevski botanički vrtovi, Kew, Richmond, Surrey, TW9 3AB, UK.

ISBN 978-1-84246-420-5

British Library Cataloguing in Publication DataKataloški primjerak ove knjige je dostupan u Britanskoj knjižnici

Svi materijali se mogu besplatno preuzeti sa web stanice The Giant Plant Hunt www.kew.org/greatplanthunt

Za RBG Kew:Angela McFarlaneAngela McFarlaneAutoriAileen O’Riordan, Pat TriggsIlustracijeJamie Lenman: Likovi Lily, Asha i JosephaGuy Allen: Ilustracije aktivnostiSophie Allsopp: Lik Charlesa DarwinaPalm House image © Povjerenstvo Kraljevskih botaničkih vrtova, Kew 2009Dizajn za ispis i priprema za tisak (The Templar Company Ltd), Jonathan Lambert, Caroline Reeves, Rachel Ellen Parker

Tisak: Imago, Španjolska

DoprinijeliGail Bromley MBE, Susan Allan,Sarah BellProjekt menadžer, Glavni producentKhairoun AbjiIstraživanjeMegan Gimber

Za Welcome Trust:Clare Matterson: Direktorica za medicinu, društvo i povijestDaniel Glaser: Razvojni menadžer za javni angažmanAmy Sanders: Projekt menadžer, Darwin 200