tourism prikaz knjige vol. 55 br. 2/ 2007249 tourism prikaz knjige vol. 55 br. 2/ 2007 s razvijenom...

2
248 TOURISM PRIKAZ KNJIGE Vol. 55 Br. 2/ 2007 prikaz knjige Marijanska Hrvatska Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća u Italiji su se, u Raveni i Veroni, svake druge godine održavale burze vjerskog turizma (tal. turismo religgioso). Na njima se prikazivala ponuda vjerskog turizma različitih konfesija iz cijelog svijeta. Na popratnim znanstvenim i stručnih skupovima, na kojima su, među ostalima, sudjelovali i ekonomski stručnjaci Države Vatikanskog Grada (Svete stolice), razmatrani su različiti aspekti vjerskog turizma, ponajviše s gospodarskoga gledišta. I sami promidžbeni materijali i skupovi na tim burzama sasvim su se jasno odredili prema definiciji i sadržaju vjerskog turizma. Umjetnost, vjera i kultura (tal. Arte, fede e cultura), predstavljeni su kao atrakcijska osnovica vjerskog turizma. Poticaj sudionika vjerskog turizma na ta su putovanja pretežito dokoličarski motivi jer ti su turisti željni spoznaja u okviru dokoličarske edukacije. Među njima se, uz pripadnike konfesija čija su svetišta koja posjećuju, često nalaze i pripadnici drugih konfesija pa i agnostici. Riječ je o segmentu kulturnog turizma koji počiva na specifičnim zakonitostima svoga poslovanja. Mnogi nesporazumi glede vjerskog turizma, međutim, nastaju onda kada se jasno ne razgraniči vjerski od hodočasničkog turizma jer oba imaju veliki dio zajedničke turističke atrakcijske osnovice; naime, u pravilu su to svetišta i prošteništa, ali i tradicijski hodočasnički putovi. Stoga valja razjasniti tu razliku – istinski hodočasnici na svoja hodočća kreću ne zbog dokoličarskih već iz posve nedokoličarskih motiva, zbog obveze hodočća koje im nalaže njihova vjera ili obveza koje su si sami nametnuli u okviru zavjeta ili pokore. Takva su putovanja rigidna i ne mogu biti "oplemenjena" bilo kakvim nedokoličarskim sadržajima. Vjerski je turizam ostao izvan interesa hrvatskog turizma, i tako nerazvijen, prepušten ustaljenom organiziranju hodočasničkih putovanja, koja u dohodovnom smislu i ne mogu biti profitabilna ako na njima sudjeluju samo istinski hodočasnici. Drugo je pitanje zašto neke zemlje s razvijenim vjerskim turizmom istražuju taj fenomen, potiču ga i u njegov razvoj ulažu. Hrvatska nije identificirala niti evaluirala svoju atrakcijsku osnovicu vjerskog turizma. Prosječan stanovnik Hrvatske i prosječan turistički radnik zna tek za Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, a iznimno za tradicijska svetišta Fra Petar Lubina Gospina svetišta među Hrvatima

Upload: others

Post on 21-Feb-2020

10 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

248

TOURISM PRIKAZ KNJIGEVol. 55 Br. 2/ 2007

prikaz knjigeMarijanska

Hrvatska

Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uItaliji su se, u Raveni i Veroni, svakedruge godine održavale burze vjerskogturizma (tal. turismo religgioso). Na njimase prikazivala ponuda vjerskog turizmarazličitih konfesija iz cijelog svijeta. Napopratnim znanstvenim i stručnihskupovima, na kojima su, među ostalima,sudjelovali i ekonomski stručnjaci DržaveVatikanskog Grada (Svete stolice),razmatrani su različiti aspekti vjerskogturizma, ponajviše s gospodarskogagledišta.

I sami promidžbeni materijali i skupovina tim burzama sasvim su se jasnoodredili prema definiciji i sadržajuvjerskog turizma. Umjetnost, vjera ikultura (tal. Arte, fede e cultura),

predstavljeni su kao atrakcijska osnovicavjerskog turizma. Poticaj sudionikavjerskog turizma na ta su putovanjapretežito dokoličarski motivi jer ti suturisti željni spoznaja u okvirudokoličarske edukacije. Među njima se,uz pripadnike konfesija čija su svetištakoja posjećuju, često nalaze i pripadnicidrugih konfesija pa i agnostici. Riječ je osegmentu kulturnog turizma koji počivana specifičnim zakonitostima svogaposlovanja.

Mnogi nesporazumi glede vjerskogturizma, međutim, nastaju onda kada sejasno ne razgraniči vjerski odhodočasničkog turizma jer oba imajuveliki dio zajedničke turističke atrakcijskeosnovice; naime, u pravilu su to svetišta iprošteništa, ali i tradicijski hodočasničkiputovi. Stoga valja razjasniti tu razliku –istinski hodočasnici na svoja hodočašćakreću ne zbog dokoličarskih već iz posvenedokoličarskih motiva, zbog obvezehodočašća koje im nalaže njihova vjera iliobveza koje su si sami nametnuli u okviruzavjeta ili pokore. Takva su putovanjarigidna i ne mogu biti "oplemenjena" bilokakvim nedokoličarskim sadržajima.

Vjerski je turizam ostao izvan interesahrvatskog turizma, i tako nerazvijen,prepušten ustaljenom organiziranjuhodočasničkih putovanja, koja udohodovnom smislu i ne mogu bitiprofitabilna ako na njima sudjeluju samoistinski hodočasnici. Drugo je pitanjezašto neke zemlje s razvijenim vjerskimturizmom istražuju taj fenomen, potiču gai u njegov razvoj ulažu.

Hrvatska nije identificirala niti evaluiralasvoju atrakcijsku osnovicu vjerskogturizma. Prosječan stanovnik Hrvatske iprosječan turistički radnik zna tek zaNacionalno svetište Majke BožjeBistričke, a iznimno za tradicijska svetišta

Fra Petar Lubina

Gospina svetištameđu Hrvatima

249

TOURISM PRIKAZ KNJIGEVol. 55 Br. 2/ 2007

s razvijenom mrežom hodočasničkihputova, kao što su ona na Trškom vrhu(Krapina), na Kamenitim vratima(Zagreb), na Trsatu (Rijeka), u Sinju(Gospa sinjska), Voćinu, Aljmašu i jošponegdje u vlastitom zavičaju.

Knjiga Marijanska Hrvatska - Gospinasvetišta među Hrvatima fra Petra Lubina,iako pisana u druge, vjerske svrhe, jednimsvojim dijelom može korisno poslužiti pripromišljanju o dugoročnom razvojuvjerskog turizma u Hrvatskoj. Knjiga jeprava enciklopedija, sadrži 605 stranicavelikog formata, bogato ilustriranih iotisnutih na vrlo kvalitetnom papiru uGrafičkom zavodu Hrvatske, a u izdanju"Marije" - vjerskog lista za štovanjeMarije, 1995. godine, u Splitu.

Prvi dio knjige objašnjava lik BlaženeDjevice Marije, čija su svetištanajbrojnija, opisuje marijansko liceCrkve, i upozorava na marijansku baštinuu Hrvata. Od posebne je važnostiobjašnjenje što je to svetište i koji suuvjeti da sveto mjesto postane svetištem.

Za razvoj vjerskog turizma u Hrvatskojnajzanimljiviji je drugi dio knjige, kojidaje pregled marijanskih svetišta pocrkvenim pokrajinama, a to suZagrebačka crkvena pokrajina (38),Riječka crkvena pokrajina (15), Splitskacrkvena pokrajina (31), Zadarskanadbiskupija (5) a izvan Hrvatske –Sarajevska crkvena pokrajina. Dakle,ukupno 89 marijanskih svetišta bezSarajevske crkvene pokrajine.

Svaka od natuknica u knjizi (pojedinomarijansko svetište) sadrži zemljovid slokacijom svetišta, tekst o svimznačajkama (vjerskim, povijesnim iumjetničkim) i razvoju svetišta, kvalitetneilustracije i pregled korištene literature.

Treći dio knjige daje pregled marijanskihcrkava, abecednim redom ponadbiskupijama, sa skraćenimnatuknicama i pregledom korišteneliterature.

Knjiga Marijanska Hrvatska – Gospinasvetišta među Hrvatima, tako postajenezaobilazna literatura za hrvatsketurističke pregaoce, bez obzira bavili seoni vjerskim ili hodočasničkim turizmom.

E. Kušen

Svetište majke božje Jeruzalemske na Trškom vrhu