_____________________________________________________

Knjiga života: kronološki prikaz života Isusa Krista

______________________________________________________

Knjiga života: kronološki prikaz života Isusa Krista

Naslov izvornika: Book of Life Izdavač: Izvori, Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, HR-31000 Osijek, Hrvatska Za izdavača: mr. sc. Damir Špoljarić ISBN: 978-953-177-095-8 Prijevod: Mirjana Lovrec, Branko Lovrec, Željko Gruić, Damir Špoljarić Lektura: Nives Opačić, Zorica Androić Korektori: Boris Peterlin, Jadranka Vacek

Raspored biblijskog teksta, tablica, pitanja za proučavanje i rječnika prema uredništvu Vida, Life Publishers International, Deerfield, Florida, Sjedinjene Američke Države Biblijski tekstovi preuzeti iz hrvatskog prijevoda Living New Testament (Novi zavjet živim riječima: Knjiga o Kristu) Copyright©1981 by International Bible Society, Colorado Springs, Colorado, Sjedinjene Američke Države Sva prava pridržana. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku pod brojem 150115009.

Dosadašnje naklade: 1. izdanje: 100.000 (1988) 2. izdanje: 100.000 (1992) 3. izdanje: 100.000 (1993) 4. izdanje: 100.000 (1998) 5. dopunjeno i ilustrirano izdanje: 300.000 (2001)

Knjiga života

kronološki prikaz života Isusa Krista

Šesto, elektroničko izdanje priredio i uredio

Antal Balog

Izvori Kršćanski nakladni zavod

Osijek, 2020.

I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života.

Otkrivenje 20, 12

5

Predgovor drugom izdanju

»Slijedi me: Ja sam put istina i život«. Isusov je poziv upućen sva-kom čovjeku. Isus je još rekao: »Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« Krist je izvor života: fizičkog i ovdašnjeg, duhovnog i vječnog. Oni koji se njemu obraćaju, u život ulaze, život primaju, životom se napajaju. Knjiga života je, na neki način, panoramski prikaz života Isusa Krista, onakvog kako ga doživljavaju evanđeoski pisci Matej, Marko, Luka i Ivan. Svaki od njih obraća se čitatelju s određenom namjerom i u specifičnim okolnostima, stoga izvješće o Isusu i nje-govu životu, niti u jednom od Evanđelja, nije dano u cijelosti. Poje-dini se opisi pojavljuju u tri, neki u dva, a neki samo u jednom od Evanđelja i upravo ta činjenica je rezultirala potrebom za usklađiva-njem sva četiri Evanđelja u jedno. Prvu evanđeosku harmoniju sas-tavio je Tacijan oko 170-te godine po K. i naslovio je Diatessaron. U ovoj knjizi nalazimo isprepletena izvješća iz sva četiri Evanđe-lja dana kronološkim slijedom i bez ponavljanja. Opetovane su samo one pouke koje je Isus priopćavao u više navrata. Stavljanjem Evan-đelja u vremenski slijed, osobe spomenute u njima dobivaju na svo-joj životnosti i vjerodostojnosti. Ovakvo usklađivanje Kristova ži-vota u povijesnom kontekstu, proširuje naše znanje o Isusu kao povijesnoj ličnosti. Knjiga Života je prvi put izašla iz tiska 1988. godine u izdanju Izvora, Kršćanskog nakladnog zavoda iz Osijeka u nakladi od sto tisuća primjeraka. Ovo drugo, prošireno izdanje sadrži kvalitetnije ilustracije i određena poboljšanja u tekstu. Knjiga je pisana jednos-tavnim stilom i jezikom u kojemu ima dosta arhaizama (kako bi tekst bio što sličniji izvorniku), stoga je na kraju knjige priložen rječnik poradi pojašnjenja pojedinih riječi i struktura. Namijenjena je kao poklon – izdanje svima onima koji žele više i potpunije saznati o životu Isusa Krista. Knjiga Života je zanimljivo, mogli bismo reći svevremensko, a danas i veoma aktualno štivo, jer mnogim prognanima, gladnima, nesretnima - samo vjera u Boga i njegova Sina daje snagu i pomaže izdržati strahote i patnje koje je donio rat i ljudska izopačenost.

6

Željeli bismo da čitanje narednih stranica bude prvi korak ka su-štinskoj promjeni vašeg života. Neka Svjetlo, koje je Isus svojim ro-đenjem donio na ovaj svijet, uđe i u vaš život, promijeni vas, te vam pruži novi smisao postojanja.

prof. dr. Peter Kuzmič

7

Predgovor šestom, elektroničkom izdanju

Imajući u vidu sadržaj ove knjige, naslov bi joj lako mogao biti Knjiga o Kristu jer sadrži objedinjenu biografiju Isusa Krista, napi-sanu kronološkim redoslijedom prema tekstualnim predlošcima če-tvorice evanđelista – Mateja, Marka, Luke i Ivana. Tijekom kr-šćanske povijesti, sve do naših dana, brojni su pisci pokušali, s više ili manje uspjeha, prirediti široj čitateljskoj javnosti jasniji i dostup-niji tekst koji bi u harmoniziranoj naraciji objedinio sve ono što je napisano u četiri evanđelja. Sadržaje koji su izneseni u ovoj knjizi treba, kao i ostale svetopi-samske tekstove, promatrati očima vjere, one vjere koja je milosni dar Božji i koja dolazi od slušanja i čitanja Božje Riječi. Za poruke koje pronalazimo u Svetome pismu vjerujemo da su nadahnuta Bo-žja objava ljudima. Za razumijevanje Kristove poruke evanđelja, od-nosno za razumijevanje Dobre vijesti, potrebna je molitva za duho-vno prosvjetljenje koju daje Duh Sveti. Stoga, čitajući sljedeće stranice, trebamo dopustiti Gospodinu da nam otvori srca kako bi-

smo prihvatili i vjerovali ono što je Isus načuvao i propovijedao. Tekst Knjige života namijenjen je širokom čitateljstvu, ponajprije onima koje se prvi put susreću s novozavjetnim porukama iznese-nima u evanđeljima. Kako bi tekstovi, pisani prije nepuna dva ti-sućljeća i u drugim društvenim i povijesnim okolnostima, bili razu-mljiviji današnjim čitateljima, poglavito djeci i mladima, priklonili smo se tzv. slobodnom ili prepričanom (razgovornom) prijevodu grčkog izvornika. Takvi prijevodi slijede govornu sintaksu koristeći se svakodnevnim riječima i frazama te imaju naglašenu evangeliza-cijsku, ali i odgojnu i obrazovnu funkciju. Dobro je imati u vidu da slobodni ili parafrazirani prijevodi evan-đelja imaju glavnu svrhu pomoći čitatelju u početnom i lakšem ra-zumijevanju osnovnog smisla tekstualne poruke. Oni nisu teološka polazišta ni njihova ishodišta te se njihovim čitanjem ne treba zaus-tavljati naše zanimanje za svetopisamski nauk i rast u kršćanskoj vjeri. U tom smislu, prigovori slobodnim ili prepričanim prijevo-dima biblijskih tekstova, koje navode neki teolozi, mogu katkad i-

8

mati svoja opravdanja. No, međusobne rasprave bibličara i prevodi-telja o pojedinim prijevodima uglavnom su trajne, katkad i burne, malokad dovršene, a njihova opća suglasnost o nekom prijevodu če-šće je iznimka nego pravilo. Uostalom, i evanđelisti pišu na grčkom jeziku ono što je Isus propovijedao i naučavao na aramejskom je-ziku. Drugim riječima, prijevodi nikada, ni uz najbolju volju i sveo-buhvatno znanje, ne postižu potpunu točnost izvornika. Zato je naša topla preporuka čitateljima da, nakon Knjige života posegnu i priklone se tekstovima Svetog pisma koje su na hrvatski jezik preveli biblijski stručnjaci i književnici, primjerice Zagreba-

čkoj Bibliji. Njezina poveznica je [https://biblija.ks.hr/], a može joj se pristupiti ovdje. Knjiga života može biti prvi, ali ne i posljednji izbor prijevoda Božje svete riječi. Nakon završetka čitanja Knjige života, treba nastaviti s čitanjem o događajima koji su uslijedili. Oni su opisivani u knjizi Djela apo-

stolska koja nam kazuje što su apostoli nakon Kristova uzašašća či-nili, propovijedali i naučavali te kako se Dobra vijest pronosila ta-dašnjim svijetom sve do njegova središta – do Rima. Tekst Knjige života je do sada doživio pet tiskanih izdanja, čija je ukupna naklada dosegla sedam stotina tisuća primjeraka. Primjerci knjige su kontinuirano distribuirani u nekoliko zemalja jugoistočne Europe, svima onima koji su je željeli primiti i čitati. Ovo šesto, e-lektroničko izdanje treba dodatno omogućiti njenu mrežnu, odnosno online dostupnost. I na kraju, želimo u ime izdavača zahvaliti svima onima koji su na bilo koji načni sudjelovali u nekom od izdanja Knjige života: Me-

đunarodnom biblijskom društvu, uredništvu Vida i nakladniku Life

Publishers International te urednicima, prevoditeljima, lektorima, korektorima, tehničkim urednicima i drugim suradnicima. Osobito zahvaljujemo brojnim znanim i neznanim volonterima koji su distri-buirali Knjigu života. Neka vas Gospod sve blagoslovi zbog vašeg doprinosa širenju Dobre vijesti.

U Osijeku, 22. travanja 2020. godine. Antal Balog

9

Sadržaj

Predgovor drugom izdanju .......................................................... 5

Predgovor šestom, elektroničkom izdanju ................................. 7

Sadržaj ........................................................................................ 9

1. Trideset godina priprave ...................................................... 11

2. Godina skrovitosti .................................................................. 20

3. Godina glasovitosti ................................................................ 33

4. Godina oporbenosti ................................................................ 60

5. Tjedan muke ........................................................................... 112

6. Posljednjih četrdeset dana ...................................................... 150

Rodoslovlje Isusa Krista ............................................................ 159

Kronološka tablica Kristovog života .......................................... 161

Rječnik ....................................................................................... 162

Pitanja za proučavanje ............................................................... 169

Pismo tvog najboljeg prijatelja .................................................. 178

Detaljni sadržaj .......................................................................... 181

10

11

1. Trideset godina priprave

1.1. Proslov

Ovdje počinje divna vijest o Isusu Kristu,* Božjem Sinu.

Dragi prijatelju Teofile,1 Već je napisano nekoliko izvještaja o događajima koji su se zbili medu nama; napisali su ih prvi učenici i drugi očevici. No činilo mi se važnim da bi bilo dobro pregledati sve ove izvještaje, od prvog do zadnjeg, te nakon pomna ispitivanja prenijeti ih tebi sve po redu, da sc uvjeriš u istinitost svega onog u čemu si poučen.2 Prije svega postojećeg, bio je Krist s Bogom. Oduvijek postoji i sam je Bog. Po njemu je sve stvoreno što postoji – bez njega ništa nije stvoreno. U njemu je bio život, a taj život svijetli cijelom čovječan-stvu. Njegov je život svjetlo što probija tamu, i ona ga ne može ni-kako ugušiti. Bog je poslao Ivana Krstitelja za svjedoka da je Isus Krist Svjetlo, da svi vjeruju po njemu. Sam Ivan nije bio Svjetlo; on je bio tek svjedok koji je trebao prepoznati Svjetlo. Kasnije je stigao na svijet onaj, koji je istinsko Svjetlo, da prosvijetli svakog čovjeka. No premda je stvorio svijet, kad je došao, svijet ga nije prepoznao. Nisu ga prihvatili ni u vlastitoj zemlji ni među svojim narodom, Ži-dovima.* Prihvatila ga je tek nekolicina. A onima koji su ga prihva-tili, dao je pravo da postanu Božja djeca: jer su se pouzdali u njegovo Ime da ih spasi. Svi koji povjeruju njega, ponovno se rađaju, ali ne tjelesnim rođenjem, koje dolazi od ljudske strasti ili čovjekove volje nego od Boga. I Krist je preuzeo na sebe našu ljudsku narav, živio je među nama ovdje na zemlji, bio je pun milostivog praštanja i istine. A mi neki, promatrali smo njegovu slavu, slavu koju ima kao jedinorođeni Sin nebeskog Oca. Ivan ga je pokazao narodu govoreći: »To je onaj za * Na kraju teksta nalazi se rječnik (glosarij) koji pojašnjuje manje poznate izraze. Označeni su zvjezdicom kada se u tekstu pojavljuju prvi puta. 1 U detaljnom je kazalu naveden redoslijed ulomaka novozavjetnim tekstova koji čine sadržaj ove e-knjige.

12

kojeg sam vam govorio: 'Dolazi za mnom netko daleko veći od mene, jer je postojao davno prije mene'.« Svi smo se okoristili izobilnim blagoslovima koje nam je iskazao, pružio nam je milost na milost. Mojsije* nam je, uistinu, dao Zakon s krutim odredbama i pravdom bez milosti, dok je po Kristu došla istina i milost. Boga, zapravo, nikad nitko nije vidio; jedino njegov jedinorođeni Sin – Bog – jer je on uz Oca i rekao nam je sve o njemu.

1.2. Navještenje rođenja Ivana Krstitelja

Svoj izvještaj počinjem sa židovskim svećenikom Zaharijom, koji je živio kada je Herod* bio kralj Judeje. Zaharija je bio iz Abijina odjela hramskih službenika. (Njegova žena Elizabeta bila je kao i on, iz židovskog svećeničkog plemena, Aronov potomak). Zaharija i Eli-zabeta su bili pobožni ljudi, koji su besprijekorno živjeli po svim Božjim zakonima i odredbama. No nisu imali djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja; oboje su bili već vrlo stari. Jednoga dana, dok je Zaharija obavljao svoju službu pred Bogom u Hramu* - njegov je odjel toga tjedna bio na dužnosti – dopala mu je čast ždrijebom da uđe u Gospodnje Svetište i da zapali tamjan pred Gospodinom. U međuvremenu je u dvorištu Hrama stajalo ve-liko mnoštvo, molilo sc kao i obično dok se za vrijeme službe u Hramu palio tamjan. Zaharija je bio u Svetištu, kad se iznenada po-javio anđeo i stao zdesna žrtveniku za tamjan. Ugledavši ga, Zaha-rija se zapanjio i prestrašio. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Došao sam ti reći da je Bog čuo tvoju molitvu, tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nazvat ćeš ga Ivan. Veselit ćete se i radovati prilikom njegova rođenja a i mnogi drugi će se s vama radovati. Bit će on doista jedan od Božjih velikana. Neće piti vina ni drugog opojnog pića – bit će ispunjen Svetim Duhom još i prije svog rođenja. Navest će mnoge Židove da se obrate Gospodinu, njihovu Bogu. Bit će on čovjek oštra duha i snage kao drevni prorok* Ilija,* pripremit će narod za Gospodnji do-lazak. Učit će ljude da ljube Gospodina kao i njihovi preci te da žive kao pobožni ljudi.« Zaharija reče anđelu: »A kako ću ja to znati? To je nemoguće! Već sam starac a i žena mi je u poodmakloj dobi.«

13

Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabrijel!* Stojim pred samim Bo-gom. On me je poslao k tebi s ovom radosnom porukom. A sada, jer mi nisi povjerovao, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve dok se dijete ne rodi. Moje će se riječi sigurno obistiniti u pravo vrijeme.« U međuvremenu je mnoštvo vani iščekivalo Zahariju, te se čudilo što se on tako dugo zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao govoriti, a oni su iz njegovih kretnji zaključili da je si-gurno imao u Svetištu neko viđenje. Ostao je u Hramu sve dok mu nije istekla dužnost i tada se vratio kući. Nedugo zatim, Elizabeta, njegova žena, zatrudnjela je, pa se po-vukla u samoću kroz pet mjeseci. »Kako li je Gospodin milostiv!« – uskliknula je, »uklonio mi je sramotu što nisam imala djece!«

1.3. Navještenje Isusova rođenja

Slijedećeg je mjeseca Bog poslao anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret djevici Mariji, zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Da-vidove loze.* Gabrijel joj se ukazao i rekao: »Pozdravljam te gospođo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na to se Marija zbuni i uznemiri. Stala je razmišljati što je anđeo time mislio reći. »Ne boj se, Marijo!« – reče joj anđeo. »Bog je odlučio da ti ukaže milost. Uskoro ćeš zatrudnjeti i rodit ćeš dječaka, i nazvat ćeš ga Isus. On će biti vrlo velik i zvat će se Božji Sin. I Gospodin Bog će mu dati prijestolje njegova pretka Davida. Vladat će nad Izraelom zauvijek; njegovo kraljevstvo neće nikad prestati.« Marija je upitala anđela: »Ali kako ću roditi dijete? Ta ja sam još djevica!« Anđeo joj odgovori: »Sveti će Duh sići na tebe i sila Božja će te osjeniti: zato će i dijete koje ćeš roditi hiti potpuno sveto, Božji Sin. Osim toga, prije šest mjeseci, tvoja je sestrična Elizabeta, zat-rudnjela pod stare dane a zvali su je nerotkinjom. Jer Bogu nije ništa nemoguće!« Marija je rekla: »Evo, Božja sam sluškinja, spremna sam učiniti što god on hoće. Neka se obistini sve što si rekao!« I tada je anđeo nestao.

14

1.4. Marija posjećuje Elizabetu

Nekoliko dana kasnije, Marija se požurila u Judejsko visočje do mjesta gdje je živio Zaharija, da posjeti Elizabetu. Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo i ona se napunila Svetog Duha. Radosno je poviknula i glasno rekla Mariji: »Blago-slovljena pred Bogom ispred svih žena! Dijete je tvoje određeno za najmoćniju Božju slavu! Kakve li časti što me majka mojega Gos-podina posjetila! Onog časa kad si ušla i pozdravila me, na tvoj glas čedo se u meni pomaknulo od radosti! Sretna si, jer si povjerovala da će se ispuniti ono što ti je Bog poručio; zato te je ovako divno blagoslovio.«

1.5. Marijina pjesma

Tada Marija odgovori: »O, kako slavim Gospodina! Kako li se ra-dujem u Bogu, mojem Spasitelju! Jer je zamijetio svoju neznatnu sluškinju te će me od sada naraštaj za naraštajem zauvijek zvati bla-goslovljenom od Boga. Jer mi je on, svemoćan, sveti Bog učinio ve-lika djela. Sveto je ime njegovo! Njegova je dobrota iz naraštaja u naraštaj nad svima koji ga poštuju. Kako li je snažna njegova moćna ruka! Kako li rastjeruje ohole i umišljene! Zbacio je knezove s nji-hovih prijestolja a uzvisio neznatne. Gladna je srca nasitio a bogate vratio praznih ruku. I kako je samo pomogao svojem sluzi Izraelu! Nije zaboravio svoje obećanje da će biti milostiv. Obećao je našim očevima – Abrahamu* i njegovoj djeci - da će im zauvijek biti milo-stiv.«

Marija je ostala kod Elizabete otprilike tri mjeseca, a onda se vra-tila svojoj kući.

1.6. Rođenje Ivana Krstitelja

Elizabetino se čekanje, međutim, završilo, jer je došlo vrijeme da rodi. I rodila je dječaka. Riječ o tome kako joj je Gospodin bio na-klonjen, brzo se proširila po njezinu susjedstvu i rodbini, i svi su se radovali. Kad je dijete bilo staro osam dana, došla je sva rodbina i prijatelji na obred obrezanja. Htjeli su dječaka nazvati Zaharija, po ocu.

15

Ali Elizabeta se usprotivila: »Nikako! Mora se zvati Ivan!« – »Što?« povikali su. »Nema nikoga u čitavoj tvojoj obitelji s takvim ime-nom!« Zato su znakovima upitali djetetova oca, kako ga želi nazvati. On je kretnjom zatražio komad papira i na opće iznenađenje napisao: »Ime mu je Ivan.« Zahariji se odmah vratila moć govora pa je pro-govorio i počeo slaviti Boga. Strah je zahvatio cijelo susjedstvo i vijest o onom što se dogodilo proširila se po Judejskom gorju. I svi koji su o tome čuli, razmišljali su i pitali se: »Baš me zanima što će biti od ovog djeteta. Doista je ruka Gospodinova na tom dječaku na osobit način.«

1.7. Zaharijina pjesma

Tada je njegova oca, Zahariju, ispunio Sveti Duh, pa je izrekao ovo proročanstvo: »Slava Gospodinu, Bogu Izraelovu, jer je pohodio svoj narod i otkupio ga. Šalje nam moćnog Spasitelja od kraljevske loze svojeg sluge Davida, kao što je još odavno obećao kroz svoje svete proroke – spasiti nas od naših neprijatelja, od svih onih koji nas mrze. Bio je milostiv prema našim precima, prema Abrahamu osobno, sjetivši se svog svetog Saveza koje mu je dao, zajamčivši nam da ćemo služiti Bogu neustrašivo, oslobođeni naših neprijatelja, učinivši nas da sveti i pravedni stojimo pred njime zauvijek. »A ti, sine moj, zvat ćeš se prorokom slavnoga Boga, jer ćeš pri-praviti put Gospodinu. Reći ćeš njegovom narodu kako da spoznaju spasenje kroz oproštenje njihovih grijeha. A sve je to zbog blage milosti našega Boga po kojem će nam svanuti nebeska zora, da oba-sja one što sjede u tami i smrtnoj sjeni, te da nas povede putem mira.« Dječak je rastao i duhovno jačao, a kad je odrastao, živio je u pustinji sve dok nije počeo svoju javnu službu pred Izraelom.4

1.8. Rođenje Isusa Krista

Ovo su činjenice u vezi s rođenjem Isusa Krista: njegova majka Ma-rija zaručila se za Josipa. No dok je još bila djevica, zatrudnjela je po Svetom Duhu. Tada je Josip, njezin zaručnik, kako je bio čovjek

16

čvrstih načela, odlučio raskinuti zaruke, i to bez velike buke, jer je nije htio javno osramotiti. Dok je budan ležao i razmišljao o tome, zaspao je te ugledao an-đela kako stoji uza nj. »Josipe, sine Davidov«, reče mu anđeo, »ne oklijevaj uzeti Mariju za svoju ženu! Jer dijete koje nosi začeto je po Svetome Duhu. Ona će roditi sina i nazvat ćeš ga Isus (što znači Gospodin spašava), jer će on spasiti svoj narod od njegovih grijeha.« Time će se ispuniti Božja poruka iznesena kroz njegovog proroka: »Slušajte! Djevica će zatrudnjeti! Rodit će sina, a on će se zvati Emanuel (što znači – Bog je s nama).« Kad se Josip probudio, učinio je kako mu je anđeo zapovjedio, pa doveo Mariju kući da mu bude žena, no ona je i dalje ostala dje-vica sve dok joj se nije rodio sin.5 U to je vrijeme rimski car* August* naredio da se provede popis sta-novništva po čitavoj zemlji. Taj se popis proveo za Kvirinijeva* upravljanja Sirijom. Svatko je morao otići u svoj zavičaj radi popisa. A kako je Josip bio iz kraljevske loze, morao je poći u Betlehem u Judeju, u drevni grad kralja Davida, kamo je pošao iz galilejskoga grada Nazareta. Poveo je sa sobom Mariju, svoj u zaručnicu, koja je tada već bila noseća, da se podvrgnu popisu. Dok su bili ondje, došlo joj je vrijeme da rodi; i rodila je svog prvo-rođenca, sina. Zamotala ga je u pokrivač i polegla u jasle, jer u svra-tištu nije za njih bilo mjesta.

1.9. Pastiri i anđeli*

Te su noći neki pastiri bili na pašnjacima izvan mjesta i čuvali svoja stada ovaca. Odjednom se medu njima pojavio anđeo i obasjala ih je Gospodinova slava. Grdno su se preplašili, no anđeo ih je umirio. »Ne bojte se!« – reče im. »Javljam vam najradosniju vijest* koja je ikad objavljena, radosna je za svakoga! Noćas se u Betlehemu rodio Spasitelj, Mesija, Gospodin! Kako ćete ga prepoznati? Naći ćete novorođenče umotano u pokrivač, gdje leži u jaslama.« I odje-dnom se anđelu pridružila silna nebeska vojska, slaveći Boga: »Slava na visinama Bogu,« pjevali su, »a na zemlji mir ljudima, mi-ljenicima njegovim.«

17

Kad se ova golema vojska anđela vratila na nebo, pastiri su stali poticati jedan drugoga: »Hajde! Idemo do Betlehema! Pogledajmo što se dogodilo – da vidimo to što nam je Gospodin objavio.« Otrčali su do sela i pronašli Mariju i Josipa. I tu je bilo novorođenče, ležalo je u jaslama. Pastiri su svima ispričali što se dogodilo i što im je anđeo rekao o ovom djetetu. I svi koji su to čuli, divili su se i ostali zapanjeni, no Marija je sve pohranjivala u svoje srce i često o tome razmišljala. Pastiri su se ponovno vratili svojim pašnjacima i stadima, slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i što su vidjeli dijete, upravo onako kako im je anđeo bio rekao. Osam dana kasnije, kad je trebalo obre-zati dječaka, dali su mu ime Isus, ime koje je rekao anđeo još prije njegova začeća.

1.10. Isus prikazan u Hramu

Kad je došlo vrijeme za Marijinu žrtvu očišćenja u Hramu, po zah-tjevu Mojsijeva zakona nakon porođaja, ponijeli su ga njegovi rodi-telji u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, jer je u tom zakonu Bog rekao: »Prvo muško dijete koje žena rodi neka se posveti Gospo-dinu.« Tada su Isusovi roditelji također prinijeli žrtvu za očišćenje – »dvije grlice ili dva golubića« – kako je zahtijevao Zakon. Tog je dana u Hramu bio čovjek po imenu Šimun, stanovnik Jeruzalema. Bio je to dobar i vrlo pobožan čovjek, ispunjen Svetim Duhom, ne-prestano je iščekivao skori dolazak Mesije. Sveti mu je Duh otkrio da neće umrijeti dok ne vidi Božjeg pomazanika, Kralja. Sveti Duh ga je toga dana ponukao da pode u Hram; kad su Marija i Josip došli da prikažu Gospodinu dijete Isusa, kako propisuje Zakon, Šimun je bio ondje i uzeo dijete u naručje, slaveći Boga. »Gospodine«, reče, »sad mogu umrijeti zadovoljan! Vidio sam ga kako si mi obećao. Vidio sam Spasitelja kojeg si dao svijetu. On je Svjetlost koja će svijetlili narodima, a bit će slava tvoga naroda, Izraela!« Josip i Marija su ondje stajali diveći se onome što se to o Isusu govori. Šimun ih je blagoslovio i zatim rekao Mariji: »Mač će ti probosti dušu, jer će ovo dijete mnogi u Izraelu odbaciti i to na svoju propast.

18

No mnogima će biti najveća radost. Bit će i za osporavan znak, da misli mnogih srca budu otkrivene.« U Hramu je toga dana bila i pro-ročica Ana. Bila je Penuelova kći, od Ašerova plemena, vrlo stara, jer je bila udovica do osamdeset četvrte godine, nakon svega sedam godina braka. Nije napuštala Hram, već je boravila ondje danju i noću, štujući Boga molitvama i čestim postom. Naišla je baš kad je Šimun razgovarao s Marijom i Josipom, te je počela zahvaljivati Bogu i javno objavljivati Mesijin dolazak svima u Jeruzalemu koji su iščekivali dolazak Spasitelja.6

1.11. Posjet zvjezdoznanaca

Isus se rodio u gradu Betlehemu, u Judeji, za vladavine kralja He-roda. U to su vrijeme neki zvjezdoznanci s Istoka stigli u Jeruzalem pa su se raspitivali: Gdje je taj novorođeni kralj Židova'? Jer smo iz dalekih istočnih zemalja vidjeli njegovu zvijezdu pa smo došli da mu se poklonimo.« Kralja Heroda duboko je uznemirilo njihovo propitkivanje, a sav je Jeruzalem brujao od glasina. Kralj je sazvao židovske vjerske vođe. »Jesu li nam proroci rekli gdje će se roditi Mesija?« – upitao je. »Da, u Betlehemu«, rekli su, »jer evo što je prorok Mihej napisao: 'Ti gradiću Betleheme nisi neko nevažno judejsko selo, jer će se iz tebe dići vladar koji će voditi moj narod Izrael'.« Tada je Herod poslao tajnu poruku zvjezdoznancima da ga pos-jete. Od njih je saznao točno vrijeme kada su prvi put opazili zvije-zdu. Zatim im je rekao: »Pođite u Betlehem i potražite to dijete. Kad ga nađete, vratite se i javite mi da i ja pođem i poklonim mu se!« Nakon tog razgovora, zvjezdoznanci su ponovno krenuli na put. I gle! Zvijezda im se opet javila te stala nad Betlehemom. Njihova je radost bila bezgranična. Ušavši u kuću gdje je bilo dijete i Marija, njegova majka, bacili su se preda nj, klanjajući se. Zatim su otvorili darove i poklonili mu zlato, tamjan i smirnu. Ali na povratku u svoju domovinu nisu prošli kroz Jeruzalem da izvijeste Heroda, jer ih je Bog u snu upozorio da pođu kući drugim putem.

19

1.12. Bijeg u Egipat

Kad su otišli, anđeo se Gospodinov javio Josipu u snu. »Ustani i bježi u Egipat s djetetom i njegovom majkom«, rekao je anđeo, »i ostani ondje dok ti ne rečem da se vratiš, jer kralj Herod nastoji ubiti dijete.« I tako se još iste noći Josip zaputio u Egipat s Marijom i djetetom, i ostao ondje sve do smrti kralja Heroda. Time su se ispu-nile Gospodinove riječi preko proroka: »Pozvao sam svojega sina iz Egipta.«

1.13. Umorstvo djece

Herod se razbjesnio kad je saznao da su ga astrolozi izigrali. Šaljući vojnike u Betlehem, zapovjedio im je da pobiju sve dječake od dvije godine i one mlađe u gradu i na obližnjim imanjima, jer su mu as-trolozi bili rekli da im se zvijezda prvi put javila prije dvije godine. Tim okrutnim postupkom ispunilo se Jeremijino proročanstvo: »Va-paj jada dolazi iz Rame, nezadrživ plač: neutješljiva Rahela plače za svojom djecom, jer su mrtva.«

1.14. Povratak u Nazaret

Kad je Herod umro, anđeo se Gospodinov javio Josipu u snu u E-giptu i rekao mu: »Ustani i povedi dijete i njegovu majku natrag u Izrael, jer su oni koji su ga pokušavali ubiti mrtvi.« On se odmah vratio u Izrael s Isusom i njegovom majkom. Uplašio se kada je pu-tem saznao da je Arhelaj, Herodov sin, novi kralj. Tada je ponovno upozoren u snu da ne ide u Judeju, te umjesto toga ode u Galileju i nastani se u Nazaretu. Time se ispunilo proročanstvo proroka u vezi s Mesijom: »Zvat će se Nazarećanin.«7

20

2. Godina skrovitosti

2.1. Ivan Krstitelj pripravlja put

Ondje je dijete izraslo u zdrava i jaka dječaka, na glasu po mudrosti, koja je nadilazila njegove godine; a na njemu je bila Božja milost. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, pošao je sa svojim roditeljima u Jeruzalem na godišnji blagdan Pashe, na koji su oni odlazili svake godine. Nakon završetka svetkovanja, pošli su natrag u Nazaret, a dječak Isus je ostao u Jeruzalemu. Njegovim roditeljima nije prvi dan nedostajao, jer su pretpostavljali da je s prijateljima medu osta-lim putnicima. Kad se nije pojavio te večeri, počeli su ga tražiti medu rodbinom i prijateljima. I kad ga nisu našli, vratili su se u Je-ruzalem da ga ondje potraže. Nakon tri dana konačno su ga pronašli. Bio je u Hramu, sjedio medu učiteljima Zakona, raspravljajući s njima zapanjivao svakoga svojom razumnošću i odgovorima. Roditelji nisu znali što da misle kad su ga vidjeli gdje ondje mirno sjedi. »Sine!« – reče mu majka. »Zašto si nam to uradio? Tvoj otac i ja izbezumili smo se tražeći te posvuda.« »Ali zašto ste me tražili?« – zapitao ih je. »Zar niste shva-tili da ću biti ovdje u Hramu, u domu mojega Oca?« No oni nisu razumjeli što je time mislio. Tada se s njima vratio u Nazaret i bio im je poslušan; a njegova je majka sve ovo pohranjivala u svom srcu. Tako je Isus rastao i stasom i umom, u milosti Bogu i ljudima. Petnaeste godine vladavine cara Tiberija, došla je Ivanu (sinu Za-harijinu) poruka od Boga, dok je živio vani u pustinji. (Pilat* je u to vrijeme bio upravitelj Judeje, Herod* Galileje; njegov brat Filip Irut-reje i Trahonitide, a Lizanije Abilene. Ana i Kajfa su bili židovski veliki svećenici.) Tada je Ivan obišao sva mjesta oko rijeke Jordana, propovijedajući da se ljudi trebaju obratiti Bogu i krstiti* se za opro-štenje svojih grijeha. Po riječima proroka Izaije, Ivan je bio glas koji viče iz pustinje: »Pripravite put Gospodinu da njime ide! Proširile pred njim stazu! Poravnajte brda! Ispunite doline! Izravnajte krivine! Izgladite kolo-tečine! I tada će čitavo čovječanstvo vidjeti spasenje koje je Bog po-slao.«8

21

Ivanova odjeća bila je istkana od devine dlake i nosio je kožnati pojas; hranio se skakavcima i divljim medom. Ljudi iz Jeruzalema i oni iz čitave jordanske doline, zapravo iz svake judejske pokrajine, dolazili su u pustinju da ga slušaju kako propovijeda, i kad su priz-nali svoje grijehe, krstio ih je u rijeci Jordanu. Ali kad je vidio mnoge farizeje i saduceje gdje dolaze da se krste, javno ih je ukorio: »Zmijini sinovi!« – zaprijetio je. »Tko vam je rekao da ćete iz-bjeći Božjemu gnjevu koji stiže? Prije no što se krstite dokažite da ste se odvratili od grijeha time što ćete činiti pravedna djela. Ne po-kušavajte se provući takvi kakvi jeste misleći: 'Tko nam što može, mi smo Židovi, Abrahamovi potomci.' To ništa ne dokazuje. Bog može i od ovoga kamenja napraviti Židove! I već sjekira Božjega suda visi da posiječe svako neplodno stablo. Ono će se sasjeći i spa-liti.9 Mnoštvo je odvratilo: »Što da učinimo?« »Ako imate dva ogrtača,« odgovorio im je, »dajte jednoga siromahu. A ako imate suvišak hrane, dajte je onima koji su gladni.« Čak su došli i poreznici,* ozloglašeni zbog svoje pokvarenosti, želeći se kr-stiti. Pitali su: »Kako ćemo ti dokazati da smo odbacili svoje gri-jehe?« »Svojim poštenjem«, odgovorio im je. »Pazite da ne utjerujete veći porez nego što rimska vlast od vas traži.« »A mi«, pitali su ga neki vojnici, »što je s nama?« Ivan im odgo-vori: »Ne iznuđujte novac prijetnjama i nasiljem; ne prijavljuj te ni-koga za ono što znate da nije učinio; i budite zadovoljni svojom plaćom.« Svi su iščekivali da uskoro dođe Mesija, pitali su se u sebi, nije li Ivan možda taj. O tom gorućem pitanju posvuda se raspravljalo. Ivan je odvratio na pitanje govoreći: »Ja vas krstim samo vodom; no uskoro će doći onaj koji ima daleko veću vlast od mene; ja zapravo, nisam dostojan ni da mu budem rob. On će vas krstiti vatrom – Sve-tim Duhom. U ruci mu je lopata da očisti svoje gumno, da odvoji pljevu od zrnja; pljevu će spaliti vječnom vatrom a zrnje spremiti.« I mnogim se takvim opomenama služio dok je narodu objavljivao Radosnu vijest.10

22

2.2. Krštenje Isusovo

Tada je Isus došao iz Galileje na Jordan da ga ondje Ivan krsti. Ivan to nije htio učiniti. »To nije ispravno,« reče. »Ti bi, zapravo, mene trebao krstiti.« No Isus odgovori: »Molim te učini to, jer ja moram izvršiti svoju pravednost.« I tada ga je Ivan krstio. Nakon njegova krštenja, čim je Isus izašao iz vode, otvorila su se nebesa i ugledao je Božjega Duha kako silazi kao golub i spušta se na nj. I glas s neba reče: »Ovo je moj ljubljeni Sin i vrlo sam zadovoljan njime.«11 Isusu je bilo tridesetak godina kada je počeo svoju javnu službu.12

2.3. Isusova kušnja

Zatim je Sveti Duh odveo Isusa u pustinju da ga tamo Sotona* iskuša. Ništa nije jeo četrdeset dana i četrdeset noći pa je vrlo ogladnio. So-tona ga je tada napastovao da dođe do hrane time da kamenje pre-tvori u kruh. »Tako ćeš dokazati da si Božji Sin« reče. No Isus mu odgovori: »Ne! Jer nam Sveto pismo* govori da se kruhom neće ljudi nahraniti – ono što nam je potrebno jest posluš-nost svakoj Božjoj riječi.« Sotona ga je tada poveo u Jeruzalem na krov hrama. »Skoči!« – reče mu, »pa dokaži da si Božji Sin, jer Sveto pismo tvrdi: 'Bog će poslati svoje anđele da te očuvaju od zla ... oni će te zaštititi da se ne razbiješ dolje na stijenama'.« Isus oštro uzvrati: »Također piše da ne iskušavamo Gospodina, svojega Boga ludim kušnjama.« Sotona ga je zatim poveo na vrh vrlo visoke planine pa mu pokazao sve narode svijeta i njihovu slavu. »Sve ću ti ovo dati,« reče mu, »ako samo klekneš i pokloniš mi se!« »Odlazi odavde Sotono!« – reče mu Isus. »Sveto pismo kaže: 'Klanjaj se jedino Gospodinu Bogu. Slušaj jedino njega!'« Tada je Sotona otišao, a došli su anđeli i pobrinuli se za Isusa.13

2.4. Ivan Krstitelj niječe da je Krist

Ovo je Ivanovo svjedočanstvo. Židovski su vođe poslali svećenike i njihove pomoćnike iz Jeruzalema da upitaju Ivana tko je on. On je otvoreno izjavio: »Ja nisam Krist«, priznao je. »A tko si onda!« – pitali su ga. »Jesi li Ilija?«

23

»Nisam«, odgovorio je. »Jesi li prorok?“ »Nisam«, odgovorio je. »Pa tko si onda? Reci nam da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što imaš reći o sebi?« Odgovorio im je: »Ja sam glas koji viče iz gole pustinje: 'Pripravite se za dolazak Gospodinov'! – kako je prorokovao Izaija.« Tada su ga neki izaslanici, farizeji,* zapitali: »Ako nisi Krist, ni Ilija ni prorok, odakle ti pravo da krstiš?« »Ja samo krstim vodom«, rekao im je Ivan, »ali ovdje među vama nalazi se netko koga još niste upoznali, on će uskoro započeti svoju službu među vama, a ja mu nisam dostojan ni rob biti.« Ovo se do-godilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio narod.

2.5. Isus Jaganjac Božji*

Sutradan je Ivan ugledao Isusa gdje ide k njemu pa reče: »Pogle-dajte! Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! Ovo je onaj za kojeg sam rekao: 'Uskoro dolazi čovjek, daleko veći od mene, koji je postojao i prije mene.' Nisam ga ranije poznavao, no zato sam ovdje i krštavam vodom kako bih ga objavio izraelskom narodu.« Zatim je Ivan posvjedočio kako je vidio Svetog Duha gdje silazi u obliku goluba i ostaje na njemu. »Nisam ga poznavao«, ponovio je Ivan, »ali kad me je Bog poslao da krstim, rekao mi je: 'Na koga vidiš da silazi Sveti Duh i ostaje na njemu – to je onaj kojega tražiš. To je onaj koji krsti Svetim Duhom.' Vidio sam da se to dogodilo ovom čovjeku, i zato svjedočim da je on Božji Sin.«

2.6. Isusovi prvi učenici

Sutradan je Ivan stajao s dvojicom svojih učenika, a Isus je onuda prolazio. Ivan ga je ugledao i izjavio: »Pogledajte! Evo Jaganjca Bo-žjeg!« Čula su to ova dva učenika i tada su se okrenula i pošla za Isusom. Isus se okrenuo i opazio ih kako ga slijede. »Što hoćete?« – upitao ih je. »Učitelj u gdje stanuješ?« – odgovorili su pitanjem. »Dođite i vi-djet ćete«, reče im. I tako su pošli s njim do mjesta gdje je stanovao i ostali su ondje od četiri sata poslije podne do večeri. Jedan od one dvojice, koji su čuli što je Ivan rekao i pošli za Isusom, bio je An-drija, brat Šimuna Petra. Andrija je najprije otišao potražit i svog

24

brata i rekao mu: »Našli smo Mesiju – Krista, Pomazanika!« I doveo je Petra da upozna Isusa. Isus ga je pomno odmjerio i rekao mu: »Ti si Šimun, Ivanov sin – no zvat ćeš se Petar, što znači stijena!«

2.7. Isus poziva Filipa i Natanaela

Sutradan je Isus odlučio poći u Galileju. Susreo je Filipa i rekao mu: »Pođi za mnom!« Filip je bio iz Betsaide, iz Petrova i Andrijina ro-dnoga grada. Filip je pak potražio Natanaela i rekao mu: »Našli smo Mesiju – onoga o kojem s u pisali Mojsije i Proroci. To je Isus, Jo-sipov sin iz Nazareta.« »Iz Nazareta!« – povikao je Natanael. »Može li što dobro doći odande?« »Samo dođi i uvjeri se«, reče mu Filip. Dok su se približavali, Isus ga je ugledao i rekao: »Evo stiže pošten čovjek, pravi sin Izra-ela.« »Kako znaš kakav sam?« - upitao je Natanael. A Isus mu odgo-vori: »Vidio sam te pod smokvom prije nego te je Filip našao.« Nato mu Natanael odgovori: »Učitelju, ti si Božji Sin! Ti si kralj Izraela!« »Zar vjeruješ u to samo zato što sam ti rekao da sam te vidio pod smokvom?« – zapitao je Isus. »Vidjet ćeš i više od toga. Gledat ćete, uistinu vam kažem, kako se otvara nebo i kako anđeli Božji uzlaze i silaze Sinu Čovječjem.«

2.8. Isusova prijetvorba vode u vino

Dva dana kasnije bila je svadba u Kani Galilejskoj, gdje je Isusova majka bila gošća, a pozvani su bili Isus i njegovi učenici. Za vrijeme slavlja potrošila se sva zaliha vina, pa je Isusu rekla njegova majka: »Nemaju vina.« »Ženo, što ja imam s tobom?« – odgovorio je Isus. »Moje vrijeme još nije došlo.« Ipak je njegova majka rekla slugama: »Učinite sve što god vam kaže.« Bilo je ondje šest kamenih posuda. Njih su Ži-dovi upotrebljavali za svoje obredno pranje, a svaki je bio od po de-vedeset do sto litara. Isus je rekao slugama da posude napune vodom do vrha. Kad su to učinili, rekao je: »Zagrabite sada pa odnesite rav-natelju svadbe.« I oni su odnijeli vino. Kad je ravnatelj svadbe oku-sio vodu koja je sada bila vino, a nije znao odakle je vino, no znale

25

su sluge, zovnuo je mladoženju. »Vino je izvrsno«, rekao je. »Ti nisi kao drugi. Domaćin obično u početku daje najbolje vino, a poslije, kad se svi podnapiju i više ne paze, daje im slabije vino. Ali ti si čuvao najbolje vino za kraj.« To čudo u Kani Galilejskoj bio je prvi javni prikaz Isusove slave i božanske sile. I njegovi učenici povjerovali su da je on doista Me-sija. Poslije svadbe, otišao je u Kafarnaum na nekoliko dana, zaje-dno sa svojom majkom, s braćom i svojim učenicima.

2.9. Isus izgoni trgovce iz Hrama

Zatim se približila godišnja svetkovina, židovska Pasha* pa je Isus otišao u Jeruzalem. U dvorištu Hrama našao je trgovce gdje prodaju u volove, ovce i golubove za žrtvovanje, kao i mjenjače novca, koji su sjedili za svojim stolovima. Isus je načinio bič od užeta, te ih sve istjerao iz Hrama, izveo ovce i volove, prosuo mjenjačima sav novac po podu, a stolove im prevrnuo. Onda, zaputivši se prema onima koji su prodavali golubove, reče: »Nosite to odavde! Ne pretvarajte kuću mog Oca u sajmište!« Njegovi su se učenici tada prisjetili ovog proročanstva iz Svetog pisma: »Revnost za Božju kuću izjeda me!« »Kakvo pravo imaš tjerati ih van?« – htjeli su znati židovske vođe. »Ako imaš ovlaštenje za to, pokaži nam neko čudo kao do-kaz.« »U redu«, odgovori im Isus. »Evo čuda koje ću vam učiniti. Sru-šite ovaj Hram, a ja ću ga za tri dana podići.« »Što?!«– povikali su. »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti ćeš ga podići u tri dana?« No Isus je pod izrazom 'ovaj Hram' mislio na svoje tijelo. Kad je uskrsnuo, njegovi su se učenici sjetili da je to htio reći, pa su shvatili da se ono što je naveo iz Svetog pisma, stvarno odnosilo na njega i da se sve obistinilo. Mnogi su povjerovali da je on doista Mesija, jer su vidjeli čuda koja je učinio u Jeruzalemu u vrijeme blagdana Pashe. Ali sam se Isus njima nije povjeravao, jer je do srži poznao ljudski rod. Nitko mu nije trebao govoriti kakav je čovjek, kako je promjenljiva ljudska narav.

26

2.10. Isus poučava Nikodema

Jedne je noći neki ugledni židovski vjerski vođa po imenu Nikodem, član farizejske sekte, došao da porazgovara s Isusom. »Učitelju«, rekao je, »svi znamo da te je Bog poslao da nas učiš. Tvoja su čuda dovoljan dokaz za to, jer nitko ne može činiti takva djela ako Bog nije s njim.« Isus mu odgovori: »Ovo ti najozbiljnije kažem – tko se ponovno ne rodi odozgor, nikad neće vidjeti Božje kraljevstvo.« »Ponovno se roditi kad je star?« – uzviknuo je Nikodem. »Kako to mis1iš? Može li se odrastao čovjek vratiti u majčinu utrobu i po-novno se roditi?« Isus mu odgovori: »Ovo ti najozbiljnije kažem: ako se tko ne rodi iz vode i iz Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. Ljudi mogu davati samo ljudski život, ali Sveti Duh rađa novi život s neba; nemoj se zato čuditi što ti kažem da se moraš ponovno roditi odozgor. Kao što čuješ vjetar a ne znaš odakle dolazi i kuda ide, tako je sa svakim koji je rođen od Duha.« »Kako se to može dogoditi?« - zapitao ga je Nikodem. Isus mu Odgovori: »Pa ti si uvaženi židovski učitelj, a to da ne razumiješ? Ozbiljno ti kažem: govorim što znam i što sam vidio a ipak mi nećeš vjerovati. Ako mi ne vjeruješ kad ti govorim o onome što se događa ovdje na zemlji, kako ćeš mi vjerovati ako ti budem govorio što se zbiva na nebu. Jer jedino je Sin Čovječji sišao s neba i ponovno će se vratiti.« »I kao što je Mojsije u pustinji podigao mjedeni lik zmije na stup, upravo će tako i Sina Čovječjega podići, da svaki koji povjeruje, u njemu ima vječni život. Jer je Bog toliko ljubio svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina, da ni jedan koji u njega vjeruje ne izgine, nego da ima vječni život. Jer Bog nije poslao svoga sina na svijet da osudi svijet, nego da se po njemu spasi.« »Oni koji se uzdaju u njega da ih spasi, neće vječno propasti. No koji se u njega ne pouzdaju, već su optuženi i osuđeni, zato što ne vjeruju u ime jedinorođenog Božjeg Sina. Njihova se osuda temelji na činjenici da je svjetlost došla s neba na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu nego svjetlost, jer su im djela bila zla. Mrzili su nebesku svjetlost, jer su željeli griješiti u tami. Nisu došli k svjetlosti, zbog

27

straha da će im grijesi biti otkriveni, a oni kažnjeni. No oni koji po-šteno žive, rado dolaze k svjetlosti, kako bi se vidjelo da čine ono što Bog od njih traži.«

2.11. Svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Isusu

Poslije toga otišao je Isus sa svojim učenicima u pokrajinu Judeju. Tu se s njima zadržao neko vrijeme i krštavao. U to vrijeme Ivan Krstitelj još nije bio bačen u tamnicu: krštavao je u Enonu, blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo vode, a ljudi su dolazili i krstili se. Jednoga se dana neki Židov počeo prepirati s Ivanovim učenicima o krštenju. Oni su zato došli Ivanu pa mu rekli: »Učitelju, eno onaj kojeg si sreo na drugoj strani Jordana – onaj za kojeg si rekao da je Krist - i on krštava, pa svi odlaze onamo umjesto k nama.« A Ivan odgovori: »Bog u nebu određuje svakom čovjeku njegov posao. Moj posao je da pripravim put onom čovjeku, tako da svi idu k njemu. I sami znate da sam vam otvoreno rekao da ja nisam Krist, već sam tu da m u pripravim put. Mnoštvo ide za onim što ga najviše privlači – mladenka će onamo gdje joj je mladoženja. Njegovi prija-telji koji su uz njega, s njime se vesele i klikću od radosti. Ja sam mladoženjin prijatelj i moja se radost upravo ispunila. On treba rasti sve veći i veći a ja sve manji i manji. On je došao s neba i veći je od bilo koga. Ja sam sa zemlje, pa je moje shvaćanje ograničeno na ze-maljske stvari.« »Jer tko dolazi s neba, on je iznad sviju! On svjedoči o onom što je vidio i čuo, a malo ih je koji vjeruju što im govori. Oni pak koji mu vjeruju, potvrđuju da je Bog izvor istine. Uistinu, onaj čovjek, koji je poslan od Boga, govori Božje riječi, jer je Božji Duh na njemu bez mjere i ograničenja. Otac ga ljubi, jer je njegov Sin i predao mu je sve što postoji. I svi koji se pouzdaju u njega – Božjeg Sina – da ih spasi, imaju vječni život. Oni pak koji neće da vjeruju u Sina i ne slušaju ga, nikada neće vidjeti života, nego Božji gnjev ostaje na njima.« Kad je Gospodin saznao da su farizeji čuli kako on, Isus, krsti više učenika nego Ivan, iako ih nije osobno krstio nego su to obav-ljali njegovi učenici, otišao je iz Judeje i vratio se u pokrajinu Gali-leju.14

28

2.12. Zatočenje Ivana Krstitelja

No nakon što je Ivan javno prekorio Heroda, guvernera Galileje, jer je oženio Herodijadu, ženu svoga brata, a i za mnoga druga zlodjela koja je počinio, Herod je strpao Ivana u tamnicu, dodajući tako ovaj grijeh svima ostalima.15 Kada je Isus saznao da je Ivan Krstitelj zatvoren, otišao je iz Ju-deje i vratio se kući u Nazaret, u Galileju.16

Isus se zatim vratio u Galileju, pun sile Svetoga Duha.17

2. 13. Isusov razgovor sa Samarijankom

Na putu je morao proći kroz Samariju. Oko podne, kad je došao do mjesta Sihar, zastao je kod Jakovljeva zdenca, blizu imanja koje je Jakov dao svome sinu Josipu. Isus se umorio od duga hoda po veli-koj vrućini, pa je iscrpljen sjeo pokraj zdenca. Ubrzo je zatim došla po vodu neka Samarijanka i Isus je zamoli vode. Bio je sam, jer su njegovi učenici otišli u grad da kupe hrane. Žena se začudila što jedan Židov uopće nešto traži od 'prezrene Sa-marijanke' – Židovi obično nisu s njima htjeli ni razgovarati – i to je Isusu napomenula. Isus je odgovorio: »Da samo znaš kakav ti prek-rasan dar nudi Bog i tko je onaj koji te traži piti, tražila bi ti od njega žive vode.« »Gospodine, pa ti nemaš ni kabla ni užeta«, rekla mu je, »a zde-nac je vrlo dubok. Otkuda ćeš zahvatiti živu vodu? A osim toga, zar si veći od našeg praoca Jakova, koji nam je dao ovaj zdenac? Kako možeš nuditi bolju vodu od ove koju su on i njegovi sinovi pili i stoku napajali?« Isus je odvratio da ljudi ponovno ožedne nakon što piju tu vodu. »Ali voda koju ću im ja dati«, rekao je, »postaje u njima nepresušan izvor koji ih za sva vremena napaja vječnim životom.« »Gospodine, molim te«, reče žena, »daj mi te vode da više nikad ne ožednim i da ne moram toliko dolaziti ovamo po vodu svakog dana.« »Idi i dovedi svog muža, pa se vrati ovamo!« – reče joj Isus. »Ali ja nisam udata«, odgovorila je žena. »Dobro si rekla da nisi udata!« – reče joj Isus. »Jer si imala pet muževa, a nisi vjenčana ni s ovim s kojim sada živiš. Zbilja nisi mogla reći veću istinu.« »Gospodine«, rekla je žena, »mora da si prorok. Ali, reci mi, zbog čega vi Židovi tvrdite da je Jeruzalem jedino mjesto štovanja Boga,

29

dok mi Samarijanci* kažemo da su ovdje na gori Gerazimu naši preci štovali Boga?« A Isus joj odgovori: »Dolazi vrijeme kada neće uo-pće biti važno da li štujemo na ovoj gori ili u Jeruzalemu. Jer nije važno gdje mu dolazimo, već kako – da li je naše štovanje duhovno i iskreno. Jer Bog je Duh, pa nam on mora pomoći da ga štujemo kako valja. Otac od nas želi takvu vrst štovanja. No vi Samarijanci vrlo malo znate o njemu, štujete ga slijepo, dok mi Židovi znamo sve o njemu, jer spasenje svijeta dolazi od Židova.« »Znam da će jednoga dana doći Mesija, zvani Krist – Pomaza-nik«, odgovori žena, »kada on dođe, sve će nam objasniti.« Tada joj je Isus rekao: »Ja sam Mesija.« Upravo su tada stigli njegovi učenici. Začudili su se što razgovara sa ženom, ali ga nitko nije zapitao zašto s njom razgovara i što govore. Žena je tada ostavila svoju posudu kod zdenca pa otišla u grad i svima rekla: »Dođite i vidite čovjeka koji mi je rekao sve što sam dosad učinila. Da to nije Krist?« A ljudi su dolazili iz grada da ga vide.

2.14. Učenici odvraćaju Isusa

Učenici su ga dotle nudili jelom. »Neću«, rekao je, »ja imam hrane o kojoj vi i ne znate.« »Zar mu je netko donio jelo?« – zapitali su učenici jedan drugoga. Isus im je tada objasnio: »Moje jelo je da činim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo. Vi kažete da rad na žetvi neće početi dok ne mine ljeto, a to je tek za četiri mjeseca. No pogledajte oko sebe! Prostrana polja bjelasaju se svuda i već su spremna za že-tvu. Žeteoci će biti dobro plaćeni i prikupit će ljude za vječni život. Kakva li zajednička radost za sijače i žeteoce! Istinita je izreka da jedan sije, a drugi žanje. Ja sam vas poslao da žanjete tamo gdje niste sijali – drugi su obavili taj posao, a vi ste dobili njihovu žetvu.«

2.15. Uzvjerovanje mnogih Samarijanaca

Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovali su u njega zbog izvje-štaja ove žene: »Rekao mi je sve što sam ikad učinila!« Kad su Sa-marijanci došli do zdenca da vide Isusa, zamolili su ga da ostane kod njih. I on je ostao ondje dva dana – dovoljno da mnogi povjeruju u njega nakon što su ga čuli. A ženi su rekli: »sada vjerujemo jer smo

30

ga osobno čuli, a ne na temelju onoga što s i nam ti rekla. Uistinu, on je Spasitelj svijeta!«

2.16. Isusov povratak u Galileju

Po isteku dvodnevnog boravka, otišao je odande u Galileju, jer je sam izjavio: »Proroka slave svugdje osim u vlastitom zavičaju.« No, Galilejci su ga lijepo primili, jer su bili u Jeruzalemu za svetkovanja Pashe i vidjeli njegova divna djela.

2.17. Isus iscjeljuje sina kraljevskog službenika

Za svoga putovanja Galilejom, stigao je u grad Kanu, gdje je bio pretvorio vodu u vino. Dok je bio ondje, neki je kraljevski službenik iz Kafarnauma, koji je imao teško bolesna sina, čuo da je Isus došao iz Judeje i da putuje Galilejom. Taj je čovjek otišao u Kanu, našao Isusa i zamolio ga da pođe s njim iscijeli mu sina, koji je već bio na samrti. Isus je upitao: »Zar nitko od vas neće vjerovati u mene ako ne učinim čudesa i dok ne vidite neka znamenja?« Kraljevski ga je slu-žbenik preklinjao: »Gospodine, molim te dođi odmah, prije nego mi umre dijete!« »Idi kući«, rekao mu je Isus, »tvoj sin je ozdravio.« I čovjek je povjerovao Isusovim riječima pa se uputio kući. Dok je još bio na putu, susreo je neke svoje sluge koje su mu nosile vijest da je s nje-govim sinom sve u redu – njegov se sin oporavio. Upitao ih je za sat kad se dječak počeo osjećati bolje, a oni su mu odgovorili: »Jučer poslije podne, oko jedan sat groznica mu je naglo prošla. Tada je otac shvatio da je to bilo baš u trenutku kad mu je Isus rekao: 'Tvoj sin je ozdravio'.« A službenik i cijela njegova kuća povjerovali su da je Isus Mesija. To je bilo drugo čudo koje je Isus učinio u Galileji na svom povratku iz Judeje.18

2.18. Isus nepriznat u Nazaretu

Kad je došao u Nazaret, u mjesto svoga djetinjstva, pošao je kao i obično u subotu u sinagogu i ustao da čita Sveto pismo. Pružili su mu svitak proroka Izaije, on ga je razmotao na mjestu gdje piše:

31

'Duh je Gospodnji na meni; odredio me da propovijedam Rado-snu vijest siromasima; poslao me da proglasim zarobljenicima oslo-bođenje, slijepcima vid, potlačenima oslobođenje od svojih tlačitelja i da je Bog spreman dati blagoslov svima koji mu priđu.' Smotao je svitak, vratio ga poslužitelju i sjeo, dok su svi u sina-gogi buljili u njega. Tada je dodao: »Ovaj se navod iz Svetog pisma, koji vam još odzvanja u ušima, danas obistinio!« Svi koji su bili on-dje, povoljno su o njemu govorili i divili se njegovim riječima, koje su tekle s njegovih usta. »Kako je to moguće?« – upitali su. »Nije li ovo Josipov sin?« A on im reče: »Vjerojatno ćete mi navesti onu poslovicu: 'Liječniče, izliječi sama sebe'! – što znači: 'Zašto ne činiš čudesa ov-dje u svom zavičaju, koja si činio u Kafarnaumu'? No ozbiljno vam kažem da ni jedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. Sjetite se kako se prorok Ilija poslužio čudom da pomogne udovici u Sarfati – strankinji iz sidonske zemlje. Bilo je mnogo židovskih udovica ko-jima je trebala pomoć u onim danima gladi, jer nije bilo kiše tri i pol godine, a zemlju je zahvatila glad; Ilija ipak nije poslan njima. Ili, sjetite se proroka Elizeja, koji je izliječio Namana, Sirijca, a ne mnoge židovske gubavce,* kojima je trebala pomoć.« Ove su ih primjedbe razdražile do bjesnila. Skočivši nasrnuli su na njega, izbacili ga iz građa i odveli na rub brijega na kojem je bio sagrađen grad, da ga strmoglave niz liticu. No on je prošao kroz mnoštvo i otišao.19

2.19. Isus otpočinje propovijedati

No uskoro je otišao u Kafarnaum, uz Galilejsko jezero* blizu podru-čja Zebulona i Naftalija. Tako se ispunilo Izaijino proročanstvo: »Zemlja Zebulonova i zemlja Naftalijeva, uz jezero i kraj s one strane Jordana, te gornja Galileja gdje žive toliki stranci – tamo je narod, koji je sjedio u tami, ugledao velik u svjetlost; sjedili su u smrtnome kraju, a svjetlost je prodrla do njih i obasjala ih.« Otada je Isus počeo propovijcdati.20 Isus je otišao u Galileju da propovijeda Božju Radosnu vijest. »Konačno je došlo vrijeme«, objavio je, »blizu je Božje kraljevstvo!

32

Odvratite se od svojih grijeha i povjerujte ovim slavnim vijes-tima.«21 Uskoro je postao dobro poznat u cijelom onom kraju po svojim propovijedima u sinagogama;* svi su ga slavili.22

33

3. Godina glasovitosti

3.1 Poziv prvih učenika

Dok je jednoga dana prolazio obalom uz Galilejsko jezero, spazio je dva brata – Šimuna koji se zove i Petar, i Andriju – u čamcu gdje love ribu mrežom, jer su po zanimanju bili ribari. Isus ih pozva: »Pođite za mnom i ja ću vam pokazati kako se love ljudi!« Oni smje-sta ostaviše svoje mreže i pođoše za njim. Malo dalje na obali ugle-dao je druga dva brata, Jakova i Ivana gdje sjede u čamcu sa svojim ocem Zebedejem i krpaju mreže. I njih je pozvao do dođu. Odmah su prekinuli posao i pošli za njim ostavivši oca.23 Dok je jednoga dana stajao na obali Genezaretskog jezera, veliko je mnoštvo nagrnulo k njemu da čuje Božju Riječ. Opazio je dvije prazne lađe gdje stoje uz obalu; ribari su bili izišli iz njih i prali su svoje mreže. Ušavši u jednu od tih lađa, Isus je zamolio Šimuna, njezina vlasnika, da je malo otisne od obale, tako da može u nju sjesti i iz nje poučavati narod. Kad je završio pouku, reče Šimunu: »Izvezi sad na dublje i baci svoje mreže pa ćeš uloviti mnogo riba!« »Gospodine«, odgovorio je Šimun, »cijele smo se noći naporno trudili i nismo ništa ulovili. Ali na tvoju riječ opet ću pokušati.« Ovaj put su njihove mreže bile toliko pune riba, da su se gotovo razderale. Poziv u pomoć privukao je njihove drugove u drugoj lađi, pa su obje napunili ribom da su skoro potonule. Kad je Šimun Petar vidio što se dogodilo, pao je na koljena pred Isusom i rekao: »O, Gospodine, molim te idi od mene! Prevelik sam grešnik da budem blizu tebe.« Prenerazila ga je bila veličina ulova, baš kao i ostale s njim i njegove drugove, Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove. Isus je odgovorio: »Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude!« I čim su pristali, izvukli su lađe na obalu, ostavili sve i pošli za njim.24

3.2. Isus istjeruje zlog duha

Isus i njegovi sljedbenici stigli su sad u grad Kafarnaum i u subotu izjutra otišli u sinagogu, gdje Židovi štuju Boga, i ondje naučavao. Svi okupljeni bili su iznenađeni njegovim učenjem, jer ih je pouča-vao kao onaj koji ima vlast, a nije nastojao potkrijepiti svoje tvrdnje

34

navodima drugih – posve drukčije od onoga što su bili navikli slu-šati. Tu se zatekao čovjek opsjednut demonom, koji poče vikati: „Zašto nas uznemiruješ, Isuse Nazarećanine? Zar si došao uništiti nas demone? Znam te tko si, sveti Božji Sin!«* Isus je oštro zaprijetio demonu da umukne i naredio mu da izađe iz čovjeka. Nato je zao duh kriknuo, žestoko potresao čovjeka i na-pustio ga. Zaprepaštenje je zahvatilo okupljene i počeli su rasprav-ljati o tome što se dogodilo. »Kakva je to nova religija?« – pitali su uzbuđeno. »Čak i zli duhovi slušaju njegove naloge!« Vijest o tome što je uradio brzo se proširila po čitavoj galilejskoj okolici. Tada, napuštajući Sinagogu, pošao je u kuću Šimuna i Andrije, s Jakovom i Ivanom, gdje je Šimunova punica ležala u velikoj groz-nici. Odmah su o njoj rekli Isusu. Otišao je do njezina kreveta i kad ju je uhvatio za ruku i pridigao je, groznica je odmah prestala, ona se digla i pripremila im jelo.

3.3. Isus ozdravlja mnoge

Do zalaska sunca dvorište je bilo puno bolesnika i opsjednutih de-monima,* koje su mu doveli da ih iscijeli. I veliko se mnoštvo naroda iz cijeloga Kafarnauma okupilo pred vratima da gleda. Te je večeri Isus iscijelio mnoge bolesnike i zapovjedio mnogim demonima da izađu iz svojih žrtava. No nije demonima dopustio da govore, jer su oni znali tko je on.

3.4. Isus se moli na pustu mjestu

Drugog jutra ustao je još prije zore i povukao se na pusto mjesto i ondje se molio. Kasnije su ga tražili Šimun i ostali pa mu rekli: »Svi pitaju za tebe.« No on odgovori: »Moramo ići dalje i u druga mjesta, i njima moram objaviti poruku, jer sam zato i došao.«25

3.5. Isus poučava i liječi bolesne

Isus je putovao cijelom Galilejom podučavajući u židovskim sina-gogama, posvuda šireći Radosnu vijest o nebeskom kraljevstvu. Liječio je sve bolesti i slabosti. Glas o njegovim čudesima proširio se daleko izvan granica Galileje, pa su uskoro dolazili bolesnici iz takve daljine kao što je Sirija. Od kakve god bolesti ili slabosti trp-jeli, bilo da su bili opsjednuti demonima ili pomračena uma ili uzeta

35

tijela – sve ih je iscijelio. Mnoštvo se natisnulo za njima kamo god bi pošao – ljudi iz Galileje, Deset gradova, Jeruzalema i iz čitave Judeje, pa čak i s druge strane Jordana.26

3.6. Isus iscjeljuje gubavca

Jednom mu je došao neki gubavac, kleknuo preda nj, te ga zamolio da ga ozdravi: »Ako želiš, možeš me ozdraviti!« – preklinjao je. Isus ganut, dotakne ga i reče: »Hoću! Ozdravi!« I odmah je nestalo gube, čovjek je ozdravio. Isus mu tad oštro reče: »Idi, neka te odmah pre-gleda židovski svećenik. Ne zaustavljaj se putem da bilo s kim raz-govaraš. Ponesi prinos koji je Mojsije propisao za gubavca kad se iscijeli, da svi vide dokaz tvog ozdravljenja.« No kad je čovjek otišao svojim putem, počeo je razglašavati vijest da je iscijeljen; zbog toga je toliko mnoštvo opkolilo Isusa, da više nije mogao javno ući u bilo koji grad, već je morao ostati van i na samotnim mjestima. A ljudi su ondje dolazili sa svih strana.

3.7. Isus ozdravlja uzeta čovjeka

Nakon nekoliko dana, vratio se u Kafarnaum i vijest o njegovu do-lasku brzo se pročula gradom. Uskoro se kuća u kojoj je odsjeo to-liko prepunila ljudima, da više nije bilo mjesta ni za jednog čovjeka, čak ni pred vratima. A on im je propovijedao Riječ. Došla su četvo-rica noseći uzeta čovjeka na nosilima. Kako nisu mogli doći do Isusa kroz mnoštvo, probili su glineni krov nad njegovom glavom i spus-tili bolesnika na nosilima ravno dolje pred Isusa. Kad je Isus vidio kako su čvrsto vjerovali da će on pomoći nji-hovu prijatelju, rekao je bolesniku: »Sine, oprošteni su ti grijesi!« Ali neki židovski vjerski vođe, koji su ondje sjedili, rekli su u sebi: »Što ovaj govori? On huli! Zar misli da je Bog? Pa samo Bog može opraštati grijehe!« Isus je mogao pročitati njihove misli i odmah im reče: »Što vas to smeta? Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe. No reći to, bezvrijedno je – svatko bi to mogao reći. Da vam dokažem to, iscijelit ću ovog čovjeka.« Okrećući se uzetom čovjeku, zapovijedi mu: »Iscijeljen, si! Uzmi svoja nosila i idi kući!« Čovjek je skočio, uzeo nosila pa se progurao kroz mnoštvo zabezeknutih promatrača.

36

Kako li su tada svi slavili Boga! »Tako što još nismo nikad vidjeli!« – klicali su.

3.8. Isus poziva Levija

Zatim je Isus ponovno otišao na morsku obalu i poučavao mnoštvo koje se sakupilo oko njega. Dok je išao obalom, spazio je Levija, Alfejeva sina, kako sjedi u svom poreznom uredu. »Pođi sa mnom!« reče mu Isus. »Dođi i budi mi učenik.« I Levi je skočio na noge i pošao za njim. Te je večeri Levi pozvao svoje drugove poreznike i mnoge druge okorjele grešnike da mu budu gosti na večeri, kako bi upoznali Isusa i njegove učenike. Mnogo je takvih bilo među onima koji su išli za njim. No kad su neki židovski vjerski vođe vidjeli Isusa kako jede s tim ozloglašenim ljudima, rekli su njegovim učenicima: »Kako mu se samo ne gadi jesti s tim propalicama?« Kad je Isus čuo što su govorili, reče im: »Bolesnici trebaju liječnika a ne zdravi! Nisam došao zvati dobre ljude da se pokaju već zle.«

3.9. Isusa pitaju o postu

Slijedeći im je prigovor bio što se Isusovi učenici goste umjesto da poste. »Učenici Ivana Krstitelja često poste i mole se«, izjavili su, »a tako čine i učenici farizeja. Zašto tvoji stalno jedu i piju?« Isus ih je upitao: »Da li sretni ljudi poste? Da li gosti na svadbi poste dok slave s mladoženjom? No doći će vrijeme kad će mladoženja biti ugrabljen i tada će oni postiti.« Zatim se Isus poslužio ovim prikazom: »Nitko ne trga komad krpe od novoga odijela da bi zakrpao staro odijelo, jer će uništiti novo odijelo, a starom neće pristajati zakrpa s novoga. I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine, jer će novo vino raspuknuti stare mješine, uništit će ih, a vino će se proliti. Novo vino se mora ulijevati u nove mješine. No nitko, nakon što je pio staro vino, ne želi mlado i novo. 'Staro je najbolje', kažu.«28

3.10. Isus liječi na ribnjaku Bethesda

Poslije toga, Isus se vratio u Jeruzalem na židovski vjerski blagdan. U gradu, blizu Ovčjih vrata, nalazio se ribnjak koji se hebrejski zove

37

Bethesda s pet natkritih trijemova. Na njima je ležalo mnoštvo bole-snika – sakatih, slijepih i uzetih – čekali su izvjesno gibanje vode, jer je anđeo Gospodnji silazio s vremena na vrijeme i gibao vodu, a prva osoba koja bi nakon toga ušla u vodu ozdravila bi, makar bolo-vala od bilo kakve bolesti. Tu je ležao neki bogalj koji je bio bolestan već trideset osam go-dina. Kad ga je Isus opazio i saznao koliko je već bolestan, zapitao ga je: »Želiš li ozdraviti?« »Gospodine, želim, ali ne mogu«, reče čovjek, »jer nemam ni-koga da mi pomogne sići u ribnjak kad se voda uzgiba. Dok ja po-kušam sići do nje, uvijek me netko pretekne.« Isus mu reče: »Ustani, smotaj svoj ležaj i idi kući!« I čovjek je trenutno ozdravio. Smotao je svoj ležaj i prohodao. No ovo se čudo dogodilo u subotu. Za to su židovski vođe prigo-vorili i rekli čovjeku koji je ozdravio: »Ne smiješ raditi u subotu! Kakav je to način da nosiš danas taj svoj ležaj! Kršiš zakon!« Onaj koji me ozdravio, reče mi da ga ponesem kući«, odgovorio je čovjek. »Tko je taj čovjek koji ti je rekao tako nešto?« htjeli su znati. Oz-dravljeni čovjek to nije znao, a Isus se izgubio u mnoštvu, jer je on-dje bilo mnogo svijeta. Kasnije ga je Isus našao u Hramu pa mu re-kao: »Sad si zdrav; ne griješi više kao ranije, jer ti se može još nešto gore dogoditi!« Čovjek je tada potražio židovske vode i rekao im da je Isus onaj koji ga je iscijelio. Zbog toga su Židovi počeli napadati Isusa kao prekršitelja subote. No Isus im je odgovorio: »Moj Otac neprestano radi, a ja slijedim njegov primjer.« Tada su židovski vođe još revnije nastojali da ga smaknu, jer ne samo što je kršio njihov zakon o su-boti, nego je i o Bogu govorio kao o svom Ocu, izjednačujući se tako s Bogom.

3.11. Život po Sinu

Isus na to odgovori: »Uistinu vam kažem: Sin sam od sebe ne može ništa učiniti. Radi samo ono što vidi da radi i Otac, i to na isti način. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini; i Sin će učiniti još daleko veća čuda nego što je ozdravljenje ovoga čovjeka, čudom ćete se čuditi. Iz mrtvih će podići one koje zaželi, upravo kao što i

38

Otac uskrsava mrtve i oživljava ih. A Otac prepušta Sinu svaku osudu grijeha, tako da će svi slaviti Sina, upravo kao što slave i Oca. Tko ne iskazuje čast Božjem Sinu, kojeg je on poslao, tada sigurno ne slavi ni Oca.« »Posebno vam naglašavam da svaki koji sluša moju poruku i vje-ruje onome koji me poslao, ima vječni život, i nikada neće biti osu-đen za svoje grijehe, jer je već prešao iz smrti u život. I ozbiljno vam kažem, dolazi vrijeme, zapravo je već tu, kad će mrtvi čuti glas Bo-žjega Sina, i oni koji ga poslušaju, živjet će. Otac ima život u sebi i svom je Sinu dao da ima život u sebi, i vlast mu je dao da sudi grijehe cijeloga čovječanstva, jer je on Sin Čovječji. Ne čudite se tome! Uistinu dolazi vrijeme kad će svi mrtvi u grobovima čuti glas Bož-jega Sina - i ponovno će ustati - oni koji su činili dobro, na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo, na uskrsnuće osude. No presudu ne donosim bez savjetovanja s Ocem. Sudim kako mi se kaže, a moja je presuda potpuno pravedna i poštena, jer je u skladu s voljom Boga, koji me poslao, a ne tražim svoju volju.«

3.12. Svjedočanstva o Isusu

»Kad iznosim tvrdnje o sebi, u njih ne vjerujete, ali netko drugi, kao što je bio Ivan Krstitelj, istinito svjedoči za mene. Izišli ste da slušate njegove propovijedi; sve što je kazao o meni istina je. Ali najtočnije svjedočanstvo o meni ne dolazi od čovjeka, premda sam vas podsje-tio na Ivanovo svjedočanstvo, kako biste povjerovali u mene i spasili se. Ivan je bio svjetiljka koja je gorjela i svijetlila, a vi ste se htjeli samo za čas okoristiti i obradovati njegovom svjetlošću, no ja imam jačeg svjedoka od Ivana. Pozivam se na djela koja činim; Otac mi ih je dao da ih izvršim i ona dokazuju da me je Otac poslao. I sam je Otac svjedočio za mene, iako vam se nije osobno javio ili vam izra-vno govorio. Ali vi ga ne slušate, jer ne vjerujete onome koga vam je poslao s Božjom porukom.« »Vi istražujete Sveto pismo, jer mislite da će vam ono dati vječni život. I ono ukazuje na mene. A vi ipak nećete da dođete k meni da bih vam ja mogao dati vječni život.« »Ništa mi ne znače vaše pohvale ili osude, jer vas jako dobro znam, nemate u sebi Božje ljubavi. Znam to jer sam vam došao kao predstavnik svog Oca, a vi me odbijate primiti, premda vrlo spremno

39

prihvaćate one koji nisu od njega poslani nego predstavljaju isklju-čivo same sebe. Nije ni čudo što ne možete vjerovati! Jer jedan dru-gome rado iskazujete slavu, a ne tražite slave koja dolazi od jedinoga Boga.« »Pa i pak neću ja biti taj koji će vas zbog toga optužiti Ocu – vas će optužiti Mojsije. Da. Mojsije, na čijim zakonima oslanjate svoje nebeske nade. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, kad je pisao o meni, vjerovali biste i meni. A budući da ne vjerujete ono što je on napisao, nije nikakvo čudo što ne vjerujete ni mojim riječima.«29

3.13. Gospodar subote

Drugom jednom prilikom, u subotu, dok su Isus i njegovi učenici prolazili kroz usjeve, učenici su putem trgali klasje i jeli zrnje. A židovski vjerski vode rekoše Isusu: »To ne bi smjeli raditi! Našim je zakonom zabranjeno skupljali zrnje subotom.« No Isus im odgo-vori: »Zar niste nikad čitali kako je kralj David, kad je zajedno sa svojim pratiocima ogladnio, ušao u Božju kuću – tada je Ebjatar bio veliki svećenik – te su pojeli poseban kruh koji su smjeli jesti samo svećenici? I to je također bilo zakonom zabranjeno.«30 »Niste li čitali u Mojsijevu zakonu kako svećenici na dužnosti u Hramu mogu raditi i u subotu? A doista, ovdje je veće od Hrama! No da ste znali značenje ovog navoda iz Svetog pisma: 'Više mi je do toga da budeš milosrdan nego do tvojih žrtava', ne biste osudili one koji nisu krivi.«31 »No subota* je stvorena da koristi čovjeku, a nije čovjek stvoren da koristi suboti. No Sin Čovječji ima čak vlast odlučiti što se smije raditi u subotnje dane.«32 Zatim je otišao u sinagogu i ondje opazio čovjeka s usahlom ru-kom. Farizeji su zapitali Isusa: »Je li dopušteno subotom liječiti?« (Oni su, naravno, očekivali da će reći 'da', kako bi ga mogli optužiti.) No on im je Odgovorio: »Da imate samo jednu ovcu i ona baš u subotu upadne u duboku jamu, zar je ne biste izbavili i toga dana? Naravno da biste. A koliko je čovjek vrjedniji od ovce! Dakle, ispra-vno je činiti dobro i u subotu.« Zatim reče čovjeku: »Ispruži ruku!« I kad je on ispruži, postala je zdrava kao i ona druga. Tada su se farizeji sastali radi dogovora kako da Isusa uhvate i pogube.33

40

3.14. Mnoštvo slijedi Isusa

U međuvremenu, Isus se s učenicima povukao na morsku obalu, a slijedilo ga je silno mnoštvo iz cijele Galileje, Judeje, Jeruzalema, Idumeje, iz Transjordanije, pa čak i iz takve daljine kao što su Tir i Sidon. Proširila se vijest o njegovim djelima na daleko i široko, pa su mnogi došli da ga osobno vide. Isus je uputio svoje učenike da mu priprave čamac, da ga spaša-vaju u slučaju da ga mnoštvo izgura s obale, jer je toga dana mnoge iscijelio i zato se golemo mnoštvo bolesnika guralo oko njega, po-kušavajući ga se dotaći. Kad god su ga opsjednuti demonima spazili, padali bi pred njime kričeći: »Ti si Božji Sin!« A on im je izričito zaprijetio da ga ne prokazuju.34 Time se ispunilo Izaijino proročanstvo: 'Pogledajte mog Izabra-nika. On je moj ljubimac u kojem moja duša uživa. Duh ću svoj sta-viti na njega, i on će suditi narodima. On se ne prepire niti viče; ne podiže glasa svojega! Ne lomi slaboga niti gasi najmanju nadu. Do-krajčit će cio sukob svojom konačnom pobjedom, a njegovo će ime postati nada cijeloga svijeta'.35 Kad su sišli s planine, zaustavili su se s Isusom na prostranom proplanku, okruženi mnogim njegovim sljedbenicima, koje je, opet, okruživalo mnoštvo. Ljudi su iz cijele Judeje, iz Jeruzalema te čak sa sjevera, s obala Tira i Sidona došli da ga slušaju i da ih iscijeli. I istjerao je mnoge demone. Svi su nastojali da ga dotaknu, jer kad bi u tome uspjeli, moć iscjeljivanja izišla bi iz njega i oni bi ozdrav-ljali.36

3.15. Odabir Dvanaestorice apostola

Nakon toga je jednog dana otišao u planinu da se moli Bogu i proveo je na molitvi cijelu noć. Kad se razdanilo, dozvao je svoje sljedbe-nike te izabrao Dvanaestoricu da mu budu najbliži učenici. (Bili su nazvani njegovim 'apostolima'* ili 'misionarima'.)37 Odabrao je Dvanaestoricu da mu budu stalni pratioci, da idu pro-povijedati i ovlastio ih da izgone demone. Ovo su imena Dvanaes-torice koje je izabrao: Šimun (kojem je promijenio ime u 'Petar'), Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, (Isus ih je nazvao 'Sinovi groma'),

41

Andrija, Filip, Bartolomej, Matej, Toma, Jakov (Alfejev sin), Ta-dija, Šimun (član političke stranke, koja se zalagala za nasilno svr-gavanje rimske vlasti) i Juda Iškariotski, (koji ga je kasnije izdao).38

Propovijed na gori

3.16. Istinski sretni

Kad se jednoga dana sakupilo mnoštvo, Isus se uspeo na brdo sa svojim učenicima, sjeo i ondje ih poučavao. »Ponizni su ljudi vrlo sretni!« – reče im, »jer je njima dano nebe-sko kraljevstvo. Oni koji su ožalošćeni su sretni, jer će se utješiti. Krotki i skromni ljudi su sretni, jer im pripada cijeli svijet.« »Sretni su oni koji čeznu da budu pravedni i dobri, jer će biti pot-puno zadovoljni. Sretni su i oni ljubazni i milostivi, jer će im se is-kazati milost. Sretni su oni čija su srca čista, jer će vidjeti Boga. Sre-tni su oni koji se bore za mir - nazvat će ih Božjim sinovima. Sretni su oni koji su progonjeni zato što su pravedni, jer njihovo je kraljev-stvo nebesko.« »Kad vam se rugaju, progone vas i kleveću vas zato što ste moji sljedbenici – divno! Budite sretni zbog toga! Radujte se zbog toga jer vas čeka veličanstvena nagrada na nebu. I sjetite se da su i drevni proroci isto tako bili progonjeni.«

3.17. Sol zemlji i svjetlost svijetu

»Vi ste sol svijetu da ga učinite podnošljivim. Ako izgubite svoj okus, što će se dogoditi sa svijetom? A vi sami bit ćete izbačeni i izgaženi kao bezvrijedni. Vi ste svjetlost svijeta – grad na gori koji sjaji noću da ga svi vide. Ne skrivajte svoju svijetlost. Neka ona svi-jetli svima. Neka vaša svjetlost tako svijetli da svi vide vaša dobra djela i time slave vašeg nebeskog Oca.«

3.18. Ispunjenje Zakona

»Nemojte krivo shvatiti razlog mojeg dolaska – nisam došao da u-kinem Mojsijev zakon i opomene proroka. Ne, došao sam da ga is-punim i da ga potpuno obistinim. Najozbiljnije vam kažem: cijeli

42

Zakon u Svetom pismu vrijedit će sve dok se ne postigne njegova svrha. I ako netko prekrši i najmanju zapovijed i druge tome nauči, bit će najmanji u nebeskom kraljevstvu.

Ali oni koji naučavaju Božje zakone i pokoravaju im se, bit će veliki u nebeskom kraljevstvu. No upozoravam vas – ako vaša dob-rota ne bude veća od one farizeja i drugih židovskih vođa. nećete nikako moći ući u nebesko kraljevstvo!«

3.19. O ubojstvu

»Po Mojsijevom zakonu vladalo je pravilo: 'Ubiješ li, moraš umrije-ti'. No, ja sam dopunio to pravilo, pa vam kažem – ako se samo ra-srdiš čak i na svoje najbliže, u opasnosti si da budeš osuđen! Ako prijatelja nazoveš glupanom, izlažeš se opasnosti da budeš izveden pred sud. A ako ga nazoveš budalom, izložen si opasnosti paklenog ognja!«

»Ako tako stojiš pred žrtvenikom u Hramu, prinoseći žrtvu Bogu a iznenada se prisjetiš da neki tvoj poznanik ima nešto protiv tebe, ostavi svoju žrtvu pred žrtvenikom pa idi i ispričaj mu se, pomiri se s njime pa tek onda dođi i prinesi svoju žrtvu Bogu. Brzo se nagodi sa svojim protivnikom prije nego bude kasno, dok te ne izvede pred sud i ne budeš bačen u dužnički zatvor, jer kažem ti ozbiljno, ondje ćeš ostati sve dok ne isplatiš i posljednju paru.«

3.20. O preljubu

»Mojsijev zakon kaže: 'Ne čini preljuba!' No ja vam kažem: Tko god i pogleda s požudom u oku, već je s njom počinio preljub u svom srcu. Pa ako te oko – bilo to i desno oko – potiče na grijeh, iskopaj ga i baci ga. Bolje ti je da samo jedan dio tvojeg tijela bude uništen nego da čitav budeš bačen u pakao.* I ako te tvoja ruka – pa bila to i desnica – potiče na grijeh, odsijeci je i baci daleko od sebe. Bolje i to nego da se nađeš u paklu.«

3.21. O razvodu

»Mojsijev zakon kaže: 'Ako se netko želi otarasiti svoje žene, može sc razvesti od nje ako joj dade otpusno pismo.' Ali ja vam kažem da

43

onaj koji se razvede od svoje žene, osim zbog bluda, navodi je na preljub. I onaj koji je oženi čini preljub.«

3.22. O prisezi

»Mojsijev zakon kaže još i ovo: 'Ne krši zakletve Bogu, moraš ih sve izvršiti. Ali ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ako čak kažete: 'Neba mi!', to je sveta zakletva Bogu, jer je to Božje prijestolje. A ako kažete: 'Zemlje mi!', i to je sveta zakletva, jer je zemlja njegovo podnožje. A ne kunite se ni Jeruzalemom, jer je to prijestolnica ve-likoga kralja. Ne kunite se ni svojom glavom, jer ni jednu vlas ne možete učiniti bijelom ni crnom. Recite jednostavno: 'Da, hoću!' ili Ne, neću!' Dovoljna je vaša riječ. Pojačavate li svoje obećanje zak-letvom, pokazujete da nešto nije u redu.«

3.23. O odmazdi

»Mojsijev zakon kaže: 'Ako čovjek iskopa nekome oko, mora platiti okom. Ako ti izbije zub, izbij ti zub onome tko ti ga je izbio.' Ali ja vam kažem: Ne opirite se nasilniku! Udare li vas po jednom obrazu, okrenite im i drugi! Ako vas izvedu pred sud da vam oduzmu košu-lju, dajte im i ogrtač. Ako vas vojnici prisile da ponesete njihovu opremu jednu milju, ponesite je dvije. Dajte onima koji od vas traže i ne okrećite se od onih koji od vas žele posuditi.«

3.24. O ljubavi prema neprijateljima

»Rečeno je: 'Ljubi svoje prijatelje, a mrzi svoje neprijatelje!' No ja vam kažem: ljubite i svoje neprijatelje! Molite za one koji vas pro-gone: Tako ćete se ponijeti kao pravi sinovi vašeg nebeskog Oca. Jer on daje da njegovo sunce obasjava i zle i dobre te šalje kišu na pra-vedne i nepravedne. Ako ljubite samo one koji vas ljube, po čemu je to dobro? Tako postupaju i hulje. Ako ste ljubazni samo prema svo-jim prijateljima, po čemu se onda razlikujete od drugih! Tako pos-tupaju i neznabošci. No vi morate biti savršeni, kao što je savršen vaš Otac na nebu.«

3.25. O milostinji

»Pazite! Nemojte činiti svoja dobra djela javno da vam se drugi dive, jer ćete onda izgubiti nagradu od nebeskog Oca. Kada prosjaku da-

44

jete dar, ne vičite o tome okolo poput licemjera koji trube po sina-gogama i ulicama da privuku pažnju na svoja dobrotvorna djela. Najozbiljnije vam kažem da su oni već potpuno isplaćeni. No kad vi činite nekome dobro djelo, učinile to tajno – ne kažite lijevoj ruci što vam čini desna. A vaš će vas Otac, koji zna sve tajne, nagraditi.«

3.26. O molitvi

»A sad o molitvi. Kada molite, ne budite poput licemjera koji se prave pobožnima time što se javno mole na raskršćima i po sinago-gama gdje ih svatko može vidjeti. Zaista, to im je nagrada koju će ikada dobiti. No kada ti moliš, idi tamo gdje ćeš biti potpuno sam, pa zatvori za sobom vrata te se pomoli Ocu tajno, koji zna tvoje tajne, nagradit će te.« »Kada se molite, nemojte puno govoriti kao što to čine pogani, koji misle da će im molitve biti uslišane zbog mnoštva riječi. Za-pamtite, vaš Otac točno zna što trebate još i prije no što ga zamo-lite!« »Molite prema ovom uzorku: 'Oče naš na nebu, poštujemo tvoje sveto ime. Molimo te da uskoro dođe tvoje kraljevstvo. Neka se tvoja volja provodi ovdje na zemlji kao i na nebu. Daj nam našu hranu i danas, kao što je daješ i obično i oprosti nam grijehe naše, kao što smo i mi oprostili onima koji su sagriješili protiv nas. Ne dopusti da uđemo u napast, nego nas izbavi od Zloga. Amen.* Vaš će vam nebeski Otac oprostiti ako i vi oprostite onima koji griješe protiv vas, ali ako im odbijete oprostiti, ni On vama neće oprostiti.«

3.27. O postu

»A sad o postu. Kad postite, ustežući se od hrane radi duhovnih ci-ljeva, ne činite to javno kao što rade licemjeri koji nastoje izgledati blijedi i raščupani da bi izazvali sućut kod ljudi. Uistinu, to im je jedina nagrada koju će ikada dobiti. Ali kad ti postiš, obuci se svečano, tako da nitko niti ne pomisli da si gladan, osim tvojega Oca, koji poznaje svaku tajnu. I on će te nagraditi.«

45

3.28. O pravom blagu

»Ne gomilajte sebi blaga ovdje na zemlji, gdje može zarđati ili biti ukradeno. Gomilajte ga u nebu, gdje neće nikad izgubiti svoj u vri-jednost i gdje će biti na sigurnom od lopova. Ako vam je blago na nebu, i vaše će srce biti ondje.« »Ako ti je oko čisto, sav ćeš bili obasjan svjetlošću. No, ako li je oko zamagljeno zlim mislima i željama, u dubokoj si duhovnoj tami. A kako li ta tama može biti duboka.« »Ne možeš služiti dvojici gospodara: Bogu i novcu. Jer jednog ćeš mrziti, a drugoga ljubiti, ili obrnuto.«

3.29. O pouzdanju u providnost

»Zato vam savjetujem: Ne brinite se za stvari – za jelo, piće i odjeću. Jer već imate život i tijelo – a oni su mnogo važniji od jela i odjeće. Pogledajte ptice! One se ne brinu što će jesti – ne trebaju sijati, žeti, niti spremiti hranu, jer ih hrani vaš nebeski Otac. A vi ste mu mnogo vrjedniji od njih. Hoće li vam sve vaše brige makar i za tren produžiti život?« »Čemu se onda brinuti za odjeću? Pogledajte samo poljske lji-ljane! Oni se ne brinu za nju. Ipak ni kralj Salamon* u svoj svojoj najvećoj slavi nije bio tako lijepo odjeven kao oni. Pa ako se Bog tako divno brine za cvijeće koje danas jest a sutra nije, zar se neće više brinuti za vas, o malovjerni ljudi?« »Zato se uopće ne brinite imate li dosta hrane i odjeće. Zašto da budete kao pogani? Oni se, naime, svime time ponose i mnogo se zbog toga brinu. Ali vaš nebeski Otac vrlo dobro zna što trebate i on će vam sve dati ako mu vi date prvo mjesto u svojem životu i živite prema njegovoj volji. Zato se ne brinite za sutra. Bog će se pobrinuti i za vašu sutrašnjicu. Živite dan po dan.«

3.30. O kritici

»Ne kritizirajte, pa ni vas neće kritizirati, jer će drugi s vama postu-pati onako kako i vi postupate s njima. A zašto da se brineš za trn u bratovu oku, kada u svojem imaš brvno? Možeš li reći: 'Daj prijatelju da ti izvadim taj trun iz oka', kada uopće ništa ne vidiš zbog onog

46

brvna u svom oku? Licemjeru! Prvo se riješi brvna. Tada ćeš moći dobro vidjeti i pomoći svome bratu izvaditi trun iz oka.« »Ono što vam je sveto ne dajte prostacima! Ne dajte biserje svi-njama! Pogazit će biserje te se okrenuti i napasti vas.«

3.31. Ištite! Tražite! Kucajte!

»Ištite i dobit ćete što ste iskali. Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se vrata. Jer svatko koji ište, prima. Tko god traži, nalazi. Ako samo pokucaš, vrata će se otvoriti. Ako dijete zamoli u oca kruha, zar će mu on dati kamen? A ako ga zamoli ribu, zar će mu dati otrovnu zmiju? Naravno da neće! Prema tome, ako vi, grešni ljudi, tvrda srca, znate davati dobre darove svojoj djeci, zar neće vaš nebeski Otac još sigurnije obdariti one koji ga nešto mole. Činite drugima ono što bi htjeli da drugi učine vama. To je bit učenja Moj-sijeva zakona.«

3.32. Dva puta

»U nebo se može ući samo na uska vrata! Velika cesta u propast je prostrana i vrata su dovoljno široka za svekoliko mnoštvo koje iza-bire lakši put. No vrata u Život su malena i put je uzak; nalaze ga tek poneki.«

3.33. Lažni učitelji i pravi učenici

»Čuvajte se lažnih učitelja koji dolaze prerušeni u bezazlene ovce: to su, zapravo, vukovi koji će vas rastrgati. Otkrit ćete ih po njiho-vim djelima, isto kao što prepoznajete neko drvo po njegovu plodu. Nikad nećete pobrkati grožđe s trnovitim grmom ili smokve s či-čkom. Različite se voćke brzo prepoznaju po njihovom plodu, Ona vrsta koja daje ukusan plod nikad neće dati nejestiv. A drvo koje rađa nejestiv plod ne može nikad roditi jestiv. Zato se drveće koje daje nejestive plodove siječe i baca u vatru. Da, drvo ili osobu pre-poznajemo po vrsti ploda koji daje.« »Nisu svi koji govore kao pobožni ljudi uistinu pobožni. Mogu me zvat i 'Gospodinom', ali ipak neće ući u nebesko kraljevstvo. Od-lučujuće je slušaju li mog Oca na nebu. Na sudu će mi mnogi reći:

47

'Gospodine, Gospodine, drugima smo govorili o tebi i služili se tvo-jim imenom da istjerujemo demone i da učinimo mnoga druga velika čudesa.' No ja ću im odgovoriti: 'Vi nikada niste bili moji. Gubite se! Djela su vam zla'!«

3.34. Mudri i ludi graditelji

»Svi koji slušaju ove moje riječi i ravnaju se po njima, mudri su kao i čovjek koji gradi kuću na čvrstoj stijeni. I padala kiša kao iz kabla te nastala poplava a olujni vjetrovi udarali na kuću, ona se neće sru-šiti, jer je sagrađena na stijeni. No oni koji čuju ove moje riječi ali za njih ne mare, ludi su poput čovjeka, koji gradi kuću na pijesku. Jer kada nastupe kiše i poplave te udare olujni vjetrovi o kuću, ona će se srušiti uz jak tresak.« Mnoštvo je bilo zapanjeno Isusovim učenjem, jer je učio kao onaj koji ima veliku moć, a ne kao njihovi židovski vođe. Veliko je mno-štvo pohrlilo za Isusom dok je silazio s gore.39

3.35. Vjera rimskoga kapetana

Kad je Isus stigao u Kafarnaum, došao mu je kapetan rimske vojske i zamolio ga da ode njegovoj kući i iscijeli mu mladog slugu, koji je ležao nepokretan u krevetu, rastrzan od bolova. »Da«, reče mu Isus, »doći ću i iscijeliti ga.« Tada mu kapetan reče: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš u moju kuću (a nije ni nužno da ti dođeš). Ako s ovog mjesta samo rekneš: 'Budi izliječen', moj te sluga ozdraviti. Znam to jer sam i ja pod zapovjedništvom viših oficira, a imam vlast nad svojim vojni-cima, pa kad jednom reknem: 'Idi!' i on ode, a mladome robu: 'Učini to ili ono!' on to i učini. A ja znam da ti imaš vlast zapovijedati nje-govoj bolesti da ode i ona će otići.« Isus je ostao zadivljen. Okrećući se mnoštvu, reče: »Još nisam vidio takve vjere u cijelom Izraelu. I kažem vam da će mnogi koji nisu Židovi (kao ovaj rimski oficir) doći iz cijeloga svijeta i sjesti u nebeskom kraljevstvu s Abrahamom, Izakom i Jakovom. A mnogi će Izraelci – oni za koje je kraljevstvo bilo pripravljeno – biti bačeni van u najveću tminu, tamo gdje je plač i vječna muka.« Zatim je Isus

48

rekao rimskom oficiru: »Idi kući. Dogodilo se ono što si vjerovao!« I mladić je ozdravio istog trenutka.40

3.36. Isus uskrsava udovičina sina

Nedugo zatim Isus je sa svojim učenicima otišao u grad Nain, a pra-tilo ga je i veliko mnoštvo. Kada se približio gradskim vratima, upravo je izlazila pogrebna povorka noseći mrtva dječaka, jedinca u majke, udovice. Pogreb su pratili mnogi žalobnici iz sela. Kad je Gospodin ugledao ožalošćenu majku, osjetio je duboku su-ćut. »Ne plači!« – reče joj. Zatim je otišao do lijesa, dodirnuo ga a nosači su stali. »Mladiću«, reče, »tebi govorim, vrati se natrag u ži-vot!« I mrtvac se podigao i počeo razgovarati s onima oko sebe, A Isus ga dade njegovoj majci. Veliki je strah obuzeo mnoštvo i svi su kli-cali govoreći na slavu Bogu: »Moćan se prorok pojavio među nama«, i »vidjeli smo danas Božju ruku na djelu.« Glas o tome što je tada učinio, prohujao je čitavom Judejom, čak i preko njezinih granica.

3.37. Isus i Ivan Krstitelj

Učenici Ivana Krstitelja ubrzo su dočuli što je sve Isus činio i javili su to Ivanu. On je poslao dvojicu svojih učenika Isusu da ga upitaju: »Jesi li ti stvarno Mesija koji treba doći, ili da drugoga čekamo?« Dvojica Ivanovih učenika zatekla su Isusa kako liječi mnoge bo-lesnike – sakate i slijepe – od njihovih bolesti i izgoni zle duhove. Kad su mu rekli što Ivan pita, ovako je odgovorio: »Vratite se Ivanu i recite mu sve što ste danas vidjeli i čuli: kako slijepci vide, sakati hodaju, gubavci su potpuno čisti, gluhi opet čuju, mrtvi se vraćaju život, a siromasima se navješćuje Radosna vijest. I recite mu: 'Blago onome koji se ne sablazni nada mnom'.« Nakon što su oni otišli, Isus je stao mnoštvu govoriti o Ivanu, »Tko je taj čovjek kojeg ste išli gledati u judejsku pustinju?« – upi-tao ih je. »Jeste li ga našli slaba kao trsku koju ljulja svaki dašak vjetra? Jeste li ga našli odjevena u skupu odjeću? Niste! Oni koji žive u raskoši u palačama su, a ne vani u pustinji! No, jeste li našli proroka? Tako je! I više od proroka. On je taj o kome govori Sveto

49

pismo kad kaže: 'Gledaj! Šaljem glasnika svoga pred tobom, da ti pripravi put'. U čitavom ljudskom rodu nema većeg od Ivana. A ipak, i najmanji građanin Božjega kraljevstva veći je od njega.« I svi koji su čuli Ivana propovijedati, čak i oni najopakiji, priznali su da su Božji zahtjevi pravednosti ispravni, te ih je Ivan krstio, sve osim farizeja i učitelja Mojsijeva zakona. Oni su odbacili što je Bog nakanio s njima i nisu htjeli da ih Ivan krsti. »Što da kažem o takvim ljudima?« – rekao je Isus. »S čime da ih usporedim? Slični su djeci koja prigovaraju jedni drugima: 'Ne sviđa vam se ako se igramo svadbe i ne sviđa vam se ako se igramo spro-voda!' Jer Ivan Krstitelj je navikao gladovati i nikad nije okusio ni kapi žestoka pića, a vi kažete: 'Mora da je lud!' No ja jedem i pijem svoje vino, a vi kažete: 'Kakav li je žderonja i pijanica taj Isus! A prijatelji su mu oni najgore vrste!' No siguran sam da se mudrost može uvijek opravdati pred svojom djecom.«41

3.38. Odmor umornima

Isus je izmolio ovu molitvu: »Oče, gospodaru neba i zemlje, hvala ti što si sakrio istinu od onih koji za sebe misle da su vrlo mudri, a otkrio je maloj djeci. Da, Oče, jer se tebi tako svidjela! Sve mi je povjerio Otac. Jedino Otac poznaje Sina i jedino Sin poznaje Oca, kao i oni kojima ga Sin otkrije. Dođite k meni i ja ću vas odmoriti - sve vas koji mukotrpno radite pod teškim jarmom. Nosite moj jaram - jer savršeno pristaje - i dajte da vas naučim; nježan sam i ponizan, pa ćete naći odmor svojim dušama; jer vam ja dajem samo lagane terete.«42

3.39. Isus i skrušena grešnica

Jedan je farizej zamolio Isusa da mu dođe u kuću na ručak i Isus je prihvatio taj poziv. Kad su sjeli da jedu, neka je uličarka – bludnica – saznala da je on ondje, te je ponijela lijepo izrađenu posudu punu skupocjena mirisnog ulja. Ušavši, kleknula je iza njega do njegovih nogu. Toliko je plakala da mu je suzama kvasila noge; kosom ih je svojom brisala, ljubila ih i lijevala mirisno ulje na njih. Kad je Isusov domaćin, farizej, vidio što se događa i tko je ta žena, pomislio je: »Ovo dokazuje da Isus nije nikakav prorok, jer da

50

je pravi prorok, znao bi kakva je grešnica ova žena.« A Isus, da mu odgovori na njegove misli, reče: »Šimune, imam ti nešto za reći.« »Reci, Učitelju«, odgovori Šimun, »izvoli.« Tada mu je Isus is-pričao ovu priču: „Neki je čovjek posudio dvojici novaca – jednome dvadeset tisuća, a drugome dvije tisuće. No, ni jedan od njih nije mu mogao vratiti dug, pa je obojici milostivo oprostio i dopustio im da zadrže novac. Što misliš, koji ga je zbog toga više ljubio?« »Pa mislim onaj koji mu je više dugovao«, odgovori Šimun. »Točno!« – složio se Isus. Zatim je, okrenut ženi, rekao Šimunu: »Vidiš li ovu ženu koja ovdje kleči? Kad sam ušao u tvoj dom, nisi se potrudio da mi ponudiš vode da sperem prašinu s nogu, no ona ih je oprala svojim suzama i obrisala ih kosom. Nisi me pozdravio po-ljupcem, a ona mi neprestano, sve otkako sam ušao, ljubi noge. Za-nemario si mi iz učtivosti pomazati glavu uljem, a ona mi je noge pomazala dragocjenim mirisnim uljem. Zato su njezini mnogi grijesi oprošteni, jer me je mnogo ljubila; no komu je malo oprošteno, po-kazuje malo ljubavi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Tada su ljudi za stolom počeli među sobom govoriti: »Što ovaj misli, tko je on? Ide tuda i oprašta grijehe!« A Isus reče ženi: »Tvoja te vjera spasila! Idi u miru.«

3.40. Isus u Galileji

Nedugo zatim, počeo je obilaziti gradove i sela, da bi najavio dola-zak Božjeg kraljevstva, a poveo je sa sobom dvanaest svojih uče-nika. Pošle su i neke žene, iz kojih je istjerao demone i iscijelio ih od bolesti; među njima su bile Marija Magdalena (iz nje je istjerao sedam demona), Ivana, Huzova žena (Huza je bio upravitelj na dvoru kralja Heroda, zadužen za palaču i unutrašnje poslove), Su-zana i mnoge druge koje su od svojih osobnih dobara davale za uz-državanje Isusa i njegovih učenika.43

3.41. Pad sotonina kraljevstva

Tada su doveli Isusu demonom opsjednuta čovjeka. Bio je slijep i nijem i Isus ga je iscijelio tako da je mogao i govoriti i gledati. Svje-tina je bila zapanjena. »Možda je Isus Mesija!« – uzvikivali su. No

51

kad su farizeji čuli za to čudo, rekli su: »On može izgoniti demone zato što je i sam Sotona, kralj svih đavola.« Isus je znao njihove misli pa im odgovorio: »Svako razdijeljeno kraljevstvo propada. Grad ili dom podijeljen iznutra ne može opstati. Pa ako Sotona izgoni Sotonu, sam se protiv sebe bori i uništava svoje kraljevstvo. Pa ako onda kao što tvrdite, izgonim demone priziva-njem sotonskih sila, kojom ih onda silom izgone vaši ljudi? Neka vam oni odgovore na vaše optužbe! No ako ja izgonim demone po-moću Božjega Duha, tada je među vas stiglo Božje kraljevstvo. Ne može se opljačkati Sotonino kraljevstvo prije nego se sveže Sotona. Tek se onda mogu istjerati njegovi demoni. Svaki koji meni ne po-maže, nanosi mi štetu.« »Zato vam kažem: čak se i klevete protiv mene pa i bilo koji drugi grijeh može oprostiti ljudima – svi osim jednog – pogrde na Svetog Duha nikad ne mogu oprostiti, ni na ovome svijetu, ni u budućem« »Stablo se po plodu poznaje. Stablo od izabrane vrste donosi do-bar plod; slabe vrste donose slab plod. Zmijski rode! Kako mogu zli ljudi kao vi govoriti što je dobro i ispravno? Jer čovjekovo srce od-ređuje njegov govor. Govor dobra čovjeka otkriva veliko bogatstvo dobrote u njemu. A čovjek zla srca pun je otrova, to njegov govor otkriva. A ja vam kažem da ćete morati položiti račun na Sudnji dan za svaku bezrazložnu riječ koju izreknete. Vaše riječi već sad odra-žavaju vašu budućnost: ili ćete se po njima opravdati, ili ćete zbog njih biti osuđeni.«

3.42. Znak Jone

Jednog su dana neki židovski vjerski vođe, a među njima i neki fa-rizeji, došli Isusu i tražili ga da im pokaže neki znak, kojim bi doka-zao da je doista Mesija. No Isus im je odgovorio: »Samo zao i ne-vjeran narod traži znak; a ni jedan mu se neće dati osim onog u vezi s Jonom, prorokom. Jer kao što je Jona* bio u velikoj ribi tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ljudi iz Ninive će ustati protiv ovog naroda na sudu i optuživati ga. Jer kad im je Jona propovijedao, oni su se pokajali i obratili Bogu od svojih zlih putova. A sad je ovdje i više od Jone – a vi to nećete vjerovati. Kraljica od Šebe će ustati protiv ovog naroda na sudu i

52

optuživati ga, jer je došla izdaleka da čuje Salomonovu mudrost, a sad je ovdje i više od Salomona – a vi to nećete vjerovati.« »Ovaj zao narod je poput čovjeka opsjednuta demonom. Jer kad demon ode, odlazi na neko vrijeme u pusta mjesta da potraži odmor, ali ga ne nalazi. Tada kaže: 'Vratit ću se čovjeku iz kojeg sam izišao.' Tako se vraća te nalazi čovjekovo srce čisto, ali prazno! Zatim de-mon pronalazi drugih sedam duhova, još pakosnijih, pa svi ulaze u čovjeka te se u njemu nastanjuju. Sad je još gori nego ranije.«

3.43. Isusova mati i braća

Dok je još Isus govorio u punoj kući, vani su mu bili majka i braća koji su željeli s njime porazgovarati. Kad mu je netko rekao da su tamo, on primijeti: »Tko mi je majka? Tko su mi braća?« Pokazao je na svoje učenike. »Evo«, reče, »ovi su mi majka i braća.« Tada je dodao: »Tko god je poslušan mojem Ocu na nebu, on je moj brat, sestra i majka!«44 Dok je još govorio, neka je žena iz mnoštva povikala: »Bog bla-goslovio tvoju majku i utrobu iz koje si izišao i prsa koja su te do-jila!« A on joj odgovori: »Još su blagosloveniji svi oni koji slušaju Božju riječ i sprovode je u djelo.«45

3.44. Prispodoba o sijaču

Kasnije, toga istog dana, Isus je izišao iz kuće pa se spustio na obalu, gdje se ubrzo skupilo veliko mnoštvo. Ušao je zatim u brodić i počeo podučavati iz njega, dok je narod slušao na obali. Ispričao im je mnoge priče poput ove: »Neki je zemljoradnik sijao sjeme po polju. Dok je poljem razba-civao sjeme, neko je palo na stazu, pa su došle ptice i pozobale ga. A neko je palo na kamenito tlo, gdje je bilo malo zemlje, te su stab-ljike iz njega brzo nikle, no žarko sunce ih je uskoro spržilo, pa su se osušile i uvenule, jer su imale vrlo slab korijen. Drugo je opet palo na trnje i ono je ugušilo nježne stabljike. Neko je napokon palo na dobru zemlju i donijelo urod koji je trideset, šezdeset pa čak i stotinu puta veći nego što je posijano. Ako imate uši, onda slušajte!«

53

Njegovi su učenici došli pa ga zapitali: »Zašto se uvijek služiš tako nejasnim pričama?« Tada im je objasnio da je samo njima do-pušteno razumjeti tajne o Božjem kraljevstvu, a drugima nije. »Jer onome tko ima, još će mu se dati«, reče im, »pa će imati veliko izo-bilje; a onome koji nema, čak i ono malo što ima uzet će mu se. Eto, zato se služim tim pričama, tako da ljudi slušaju i vide, a ne razu-miju.« »Tako se ispunjava Izaijino proročanstvo: 'Slušaju, ali ne shva-ćaju, gledaju, ali ne vide, jer su im srca usalila i otežala, a uši su im gluhe, te su oči zatvorili u snu, tako da ne žele vidjeti ni čuti, niti razumjeti te se ne žele obratiti ponovno Bogu, niti im dopustiti da ih ozdravim.' No blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Mnogi je prorok i pobožan čovjek čeznuo da vidi i čuje ono što ste vi čuli, no nije mogao.« »Da vam sad objasnim priču koji sam vam ispričao o zemljorad-niku koji je sijao sjeme – tvrda staza na koju je palo nekoliko zrnja predstavlja srce čovjeka koji čuje Radosnu vijest o kraljevstvu, ali je ne razumije; tad mu dolazi Sotona i otima mu sjeme iz srca. Plitko, kamenito tlo predstavlja srce čovjeka koji čuje poruku te je odmah prima s radošću, ali nema mnogo dubine u životu i sjeme ne pušta duboko korijenje i ubrzo, kada dolazi nevolja ili počne progon zbog njegova uvjerenja, njegovo oduševljenje blijedi, te se on pokoleba. Tlo prekriveno čičkom predstavlja čovjeka koji čuje poruku, ali brige za ovaj život te njegova težnja za novcem guše Božju riječ, pa ona ostaje bez ploda. Dobro tlo predstavlja srce čovjeka koji sluša poruku i shvaća je te izlazi i dovodi trideset, šezdeset ili čak stotinu drugih u kraljevstvo.«46

3.45. Prispodoba o svjetiljci

Zatim ih je upitao: »Kada čovjek upali svjetiljku, stavlja li kutiju na nju da priguši svjetlost'? Nikako! Svjetlo se ne bi vidjelo niti bi ko-ristilo. Svjetiljka se stavlja na stalak da osvjetljava i da bude od ko-risti.« »Sve ono što je sada skriveno, jednog će dana doći na vidjelo. Ako imate uši, slušajte! I nastojte svakako učiniti ono što čujete. Ko-liko više to činite, više ćete razumjeti što vam govorim. Onome tko

54

ima dat će mu se; od onoga koji nema oduzet će mu se i ono što ima.«

3.46. Prispodoba o rastućem sjemenju

»Evo i druge priče koja slikovito prikazuje kakvo je Božje kraljev-stvo. Zemljoradnik je zasijao svoje polje i otišao, a kako su dani pro-lazili, sjeme je klijalo i raslo bez njegove pomoći; jer zemlja čini da sjeme raste: najprije je istjerala stabljiku a kasnije su se oblikovali klasovi, a na kraju je sazrelo zrnje; tada je brzo došao zemljoradnik sa srpom i požnjeo njivu.«41

3.47. Prispodoba o korovu

Evo i drugog slikovitog prikaza kojim se Isus poslužio: »Kraljevstvo nebesko je kao kad zemljoradnik posije dobro sjeme na svome polju, no jedne noći dok je spavao, dodao je njegov neprijatelj i posijao korov među žito. Kako ja rastao usjev, tako je rastao i korov. Zem-ljoradnikove sluge su došle pa mu rekle: 'Gospodaru! Polje na kojem si posijao ono probrano sjeme puno je korova!'« »'Učinio je to neprijatelj', protumačio im je.« »'Hoćemo li oplijeviti korov?' – pitali su ga.« »'Ne', rekao im je. 'Mogli biste time iščupati i pšenicu. Neka oboje raste zajedno do žetve, a ja ću reći žeteocima da poberu naj-prije korov i spale ga, a pšenicu da pohrane u žitnicu.'«

3.48. Prispodobe o gorušičinu sjemenu i o kvascu

Evo još jednog slikovitog prikaza. »Nebesko je kraljevstvo kao kad čovjek posadi sićušno gorušićino sjeme u polju. Ono je najmanje od svega sjemena, no kad uzraste postaje najveća biljka i razvije se u stablo na koje ptice dolaze i nalaze zaklon.«

Poslužio se je ovim primjerom: »Nebesko se kraljevstvo može usporediti sa ženom koja mijesi kruh. Ona uzima tri mjere brašna pa u njega smiješa kvasac sve dok on ne prožme svaki djelić tijesta.« Isus se neprestano služio slikovitim pričama kada je govorio mnoš-tvu.48

55

Isus se služio mnogim takvim pričama da nauči narod onoliko koliko je mogao shvatiti. U javnosti je zato jedino i poučavao u pri-čama, no kad je kasnije bio nasamo sa svojim učenicima, sve bi im razjašnjavao.49 Zapravo, kako su proroci prorekli da će se služiti mnogima, nikad im se nije obraćao bez barem jedne priče. Jer je bilo prorokovano: 'Govorit ću u pričama; objasnit ću tajne skrivene sve od početka vre-mena.'

3.49. Prispodoba o kvascu - tumačenje

Zatim je ostavljajući mnoštvo vani, ušao u kuću. Njegovi su ga uče-nici zamolili da im objasni priču o korovu i pšenici.

»U redu«, reče. »Sin Čovječji je taj zemljoradnik koji sije prob-rano sjeme. Polje je svijet, a sjeme predstavlja narod kraljevstva; ko-rov su ljudi koji pripadaju Sotoni. Neprijatelj koji je posijao korov u pšenicu je Đavao; žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.«

»Baš kao što se i u ovoj priči korov odvaja i spaljuje, tako će biti i pri svršetku svijeta. Sin Čovječji će poslati svoje anđele, a oni će izdvojiti iz kraljevstva svaku napast i sve one koji su zli te će ih ba-citi u peć i spaliti. Tamo će bili plača i škrgutanja zubima. Tada će se pobožni zasjati kao sunce u kraljevstvu svog Oca. Neka čuju oni koji imaju uši!«

3.50. Prispodoba o skrivenu blagu i o biseru

»Kraljevstvo je nebesko slično skrivenu blagu koje je čovjek prona-šao u polju. U svom je uzbuđenju prodao sve što je posjedovao, sa-kupio dovoljno novca, kupio polje i domogao se blaga.«

Dalje, nebesko je kraljevstvo slično trgovcu biserima koji traga za posebnim primjercima. Otkrio je pravo blago – biser velike vrije-dnosti – i prodao sve što je imao da bi ga kupio.«

3.51. Prispodoba o ribarevoj mreži

»I opet, kraljevstvo se nebesko može slikovito prikazati pomoću ri-bara – on baca mrežu u more te njome hvata svakovrsnu ribu, vrije-dnu i bezvrijednu. Kada je mreža puna, izvlači je na obalu pa sjedne

56

i izdvaja jestive ribe u košare a ostale baca. Tako će biti i na svršetku svijeta – doći će anđeli i odijeliti zle ljude od pobožnih; zle će baciti u vatru. Tamo će biti plača i škrgutanja zubima. Razumijete li?« »Da«, rekli su mu, »razumijemo.« Tada je nadodao: »Oni stru-čnjaci za židovske zakone koji su sada moji učenici, slični su doma-ćinu koji iz spremišta vadi dvostruko blago – ono staro i ovo novo.« Kad je Isus završio s tim pričama, vratio se u svoj zavičaj, Nazaret u Galileji, pa je ondje podučavao u sinagogi i zapanjio svakoga svo-jom mudrošću i čudima.50

3.52. Isus stišava oluju na moru

Kad se spustila večer, Isus je rekao svojim učenicima: »Prijeđimo na drugu stranu jezera.« Uzeli su ga onakvog kakav je bio i pošli, ostavljajući mnoštvo iza sebe, iako su ih druge lađe slijedile. Najednom se podigla strašna oluja. Visoki su valovi počeli udarati o lađu, gotovo se sva napunila vodom i počela tonuti. Isus je spavao na krmi glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: »Učitelju! Zar ni malo ne mariš što ćemo se utopiti?« Probudio se i zaprijetio vjetru te rekao moru: »Smiri se!« I vjetar je prestao, nastala je velika tišina. Zapitao je učenike: »Zašto ste se toliko bojali? Zar još nemate pouzdanja u mene?« A oni su se prestravili te jedan drugome rekli: »Tko li je ovaj da mu se čak i vjetrovi i more pokoravaju?«51

3.53. Ozdravljenje opsjednutoga

Iz Galileje su preko jezera prešli na drugu stranu u gerazenski kraj. Dok je izlazio na kopno, došao mu je ususret čovjek iz Gadare, koji je već dulje vremena bio opsjednut demonom. Bez doma i gol, živio je na groblju po grobnicama.52 Ovaj je čovjek živio po grobnicama a imao je takvu snagu da kad bi ga god stavili u lisice i lance, a to je bilo često, trgao bi lisice, iskidao lance i otišao. Nitko nije bio toliko snažan da ga savlada. Po cijele bi dane i noći lutao po grobnicama i pustim brdima urlajući i režući svoje tijelo oštrim kamenjem. Dok je Isus još bio daleko na vodi, taj ga je čovjek ugledao i sada mu je potrčao u susret i pao pred njega. Zatim je Isus progovorio demonu koji je bio u čovjeku i rekao:

57

»Iziđi, ti zli duše!« Prolomio se strašan krik: »Što ćeš sa mnom, Isuse, Sine najuzvišenijeg Boga? Za ime Božje, ne muči me!« »Kako se zoveš?« – zapita ga Isus, a demon odgovori: »Legija, jer nas ima mnogo u ovom čovjeku.« Zatim su ga demoni uporno molili da ih ne otjera u neku daleku zemlju. Upravo je ondje na ob-ronku iznad jezera rovalo veliko krdo svinja. »Pošalji nas u one svi-nje“, zamolili su demoni. I on im je dopustio. Tada su zli duhovi izišli iz čovjeka i ušli u svinje, pa je cijelo krdo svinja jurnulo niz strmi obronak te se podavilo u jezeru. Svinjari su pobjegli u obližnje gradove i sela i razglasili novost dok su bježali. Ljudi su se pošli sami uvjeriti, i ubrzo se skupilo veliko mnoštvo oko Isusa. Kad su ugledali onog čovjeka gdje mirno sjedi, potpuno obučen i posve pri zdravoj pameti, uplašili su se. A očevici su svima pričali o tom događaju, o opsjednutom i svinjama, tako da su ljudi počeli zaklinjati Isusa da ode i ostavi ih na miru. Vratio se u lađu, a čovjek koji je nekoć bio opsjednut demonima, zamolio je Isusa da mu dopusti da i on pode za njim. No Isus mu nije dopustio. »Idi kući svojim prijateljima,« reče mu, »i reci im kakve ti je divne stvari učinio Bog, kako ti je bio milosrdan.« I čovjek se zaputio u područje Deset gradova i počeo svima govoriti o moćnim djelima koja mu je Isus učinio, a ljudi su bili zapanjeni njegovom pričom.

3.54. Isus iscjeljuje bolesnicu i uskrsava umrlu djevojku

Kad je Isus prešao lađom na drugu stranu jezera, okupilo se oko njega na obali silno mnoštvo. Došao je jedan od nadstojnika mjesne sinagoge po imenu Jair pao preda nj usrdno ga moleći da mu iscijeli kćerkicu. »Već je na umoru,« rekao je u očaju. »Dođi, molim te, i stavi svoje ruke na nju da ostane u životu.« Isus je krenuo s njim, a mno-štvo se natisnulo za njima. U tom je mnoštvu bila žena, koja je bo-lovala od krvarenja već dvanaest godina. Tijekom godina mnogo je pretrpjela od pustih liječnika i potrošila sav svoj novac na njih, no nije joj bilo bolje, štoviše, još lošije. Čula je o divnim djelima koja je Isus učinio, i za to mu se približila odostrag kroz mnoštvo i dodir-nula mu odjeću.

58

Jer je u sebi mislila: »Dodirnem li bar njegovu odjeću, bit ću is-cijeljena.« I doista, čim ga je dodirnula, prestalo je krvarenje i osje-tila je da je ozdravila. Isus je odmah shvatio da je iz njega izašla sila iscjeljenja, pa se okrenu usred mnoštva i zapita: »Tko je dirnuo moju odjeću?« A učenici su rekli: »Toliko se mnoštvo tiska oko tebe ali pitaš tko te je dotakao?« No on se i dalje osvrtao da vidi tko je to učinio. A uplašena žena, svjesna onoga što joj sc dogodilo, došla je i pala pred njegove noge i rekla mu što je učinila. A on joj reče: »Kćeri, tvoja te je vjera ozdravila. Pođi u miru, iscijeljena od svoje bolesti.« Dok joj je još Isus to govorio, stigli su iz Jairova doma s vijestima da je već prekasno – njegova je kći umrla i nema smisla da Isus sada dolazi. Ali Isus se nije obazirao na njihove primjedbe, već je rekao Jairu: »Ne boj se! Pouzdaj se samo u mene!« Isus je tada zaustavio mnoštvo i nikom nije dopustio da ga prati u Jairov dom, osim Petra, Jakova i Ivana. Kad su stigli, Isus je vidio da vlada zbrka, neobuz-dani plač i naricanje. Ušao je i progovorio ljudima: »Čemu sav taj plač i metež? – zapitao je. »Dijete nije umrlo nego spava!« Gorko su mu se podsmjehnuli. Svima je rekao da izađu, pa uzevši oca i majku djevojčice te sa svoja tri učenika uđe u prostoriju gdje je ležala djevojčica. Uhvati je za ruku, reče joj: »Ustani djevojko!« Ona je imala dvanaest godina. I odmah je skočila i prošetala okolo. Njezini su roditelji bili zapanjeni. Isus ih je vrlo ozbiljno poučio da nikome ne govore što se dogodilo i rekao im da joj dadu nešto za jelo.53

3.55. Isus liječi sljepoću i gluhoću

Kad je Isus odlazio iz njezine kuće, dva su slijepca pošla za njim vičući: »Smiluj nam se, sine Davidov!« Pošli su za njim ravno u kuću gdje je odsjeo, a Isus ih upita: »Vjerujete li da vam mogu vratiti vid?« »Da, Gospodine«, rekla su mu obojica, »vjerujemo.« Tada im je dodirnuo oči i rekao: »Progledat ćete radi vaše vjere.« I odjednom su progledali! Isus ih je strogo upozorio da nikome o tome ne pripo-vijedaju, no oni su ipak proširili glas o njemu po čitavom kraju. Napuštajući ono mjesto, Isus je susreo čovjeka koji nije mogao govoriti, jer je u njemu bio demon. Pošto je Isus istjerao demona, čovjek je odmah progovorio. Kako li se tek sada mnoštvo čudilo!

59

»Još nikad nismo tako nešto vidjeli«, klicali su. No farizeji su rekli: »Razlog zbog kojeg može izgoniti demone jest što je i sam opsjednut demonom, Sotonom, kraljem svih demona.«54

3.56. Isus ponovno nepriznat u Nazaretu

Nešto kasnije, otišao je Isus odande i vratio se sa svojim učenicima u Nazaret, u svoj zavičaj. Slijedeće je subote otišao u sinagogu da poučava, a ljudi su bili preneraženi njegovom razboritošću i čude-sima, jer je on bio njihov mještanin, običan čovjek kao i oni. »Nije ništa bolji od nas,« rekli su. »On je običan tesar, Marijin sin i brat Jakova, Josipa, Jude i Šimuna! I sestre mu žive ovdje među nama.« I sablaznili su se o njega. Tada im je Isus rekao: »Proroka časte svugdje osim u njegovu zavičaju, među rodbinom ili obitelji.« I radi njihove nevjere, nije medu njima mogao učiniti nikakva silna čuda, osim što je stavio ruke na nekolicinu bolesnika i iscijelio ih. Jedva se mogao pomiriti sa činjenicom da mu neće povjerovati.55

60

4. Godina oporbenosti

4.1. Radnika je malo

Isus je putovao po svim gradovima i selima na tom području i učio po židovskim sinagogama te najavljivao Radosnu vijest o kraljev-stvu. I kamo bi god došao, liječio bi ljude od svakovrsnih bolesti. I veliku je sućut osjećao za mnoštvo koje je dolazilo, jer su njihovi problemi bili toliko golemi, a nisu znali što da rade ili gdje bi pošli po pomoć. Bili su kao ovce bez pastira. »Žetva je vrlo velika, a rad-nika je tako malo«, rekao je svojim učenicima. »Zato molite gospo-dara žetve i tražite ga da skupi više radnika za svoja žetvena polja.«

4.2. Isus šalje Dvanaestoricu

Isus je pozvao svojih dvanaest učenika te ih ovlastio da izgone zle duhove i da liječe svakovrsne bolesti i slabosti.56 Isus ih je poslao s ovim uputama: »Ne idite poganima, nežido-vima, ni Samarijancima, već samo izraelskom narodu – Božjim iz-gubljenim ovcama. Idite i objavljujte im da je blizu nebesko kraljev-stvo. Liječite bolesnike, oživljujte mrtve, iscjeljujte gubavce i istjerujte demone. Dajte besplatno, kao što ste i primili.« »Ne uzimajte sa sobom novaca, ne nosite ni platnene torbe s do-datnom odjećom i obućom, pa čak ni štap, jer oni kojima pomognete treba da vas nahrane i pobrinu se za vas. Kad god uđete u grad ili selo, potražite pobožna čovjeka, pa ostanite kod njega sve dok ne pođete u drugi grad. Kad uđete u kuću, zaželite joj mir, budite lju-bazni, pa ako se pokaže da je to pobožan dom, dajte im svoj blago-slov, a ako nije, uskratite ga. Ako li vas neki grad ili dom ne primi s dobrodošlicom, otresite prašinu tog mjesta s nogu kad odlazite. Ui-stinu će zli gradovi Sodoma i Gomora bolje proći od takvih na Sud-nji dan.« »Šaljem vas kao ovce među vukove. Stoga budite oprezni kao zmije, a bezazleni kao golubovi. No čuvajte se! Jer će vas zatvarati i optuživati, bičevati vas po sinagogama. Da, morat ćete na sud pred vladare i kraljeve zbog mene. To će vam biti prilika da im govorite o meni, da posvjedočite svijetu.«

61

»Kad vas privedu, ne brinite što ćete reći na suđenju, jer će vam dati prave riječi u pravo vrijeme. To nećete govoriti vi – bit će to Duh vašeg nebeskog Oca koji će govoriti kroz vas.« »Brat će brata prokazati i izručiti ga smrti, a očevi će prokazati vlastitu djecu. I djeca će se dići protiv svojih roditelja i natjerat će ih u smrt. Svi će vas zamrziti jer pripadate meni. No svi vi koji izdržite do kraja bit ćete spašeni.« »Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi! Ja ću vas vratiti prije no što ih sve obiđete. Učenik nije veći od svog uči-telja. Sluga nije iznad svoga gospodara. Učenik dijeli sudbinu svojeg učitelja. Sluga dijeli gospodarevu sudbinu. A kako su mene, doma-ćina, nazvali Sotonom, koliko li će onda više vas? Ali ne bojte se onih koji vam prijete. Jer dolazi vrijeme kad će se otkriti sva istina: o njihovim će tajnim urotama saznati javnost. Što vam sad govorim u tami, vičite okolo kad se javi danje svjetlo. Što vam šapućem na uho, obznanjujte s krovova!« »Ne bojte se onih koji mogu ubiti samo tijelo: duše ne mogu niti taknuti! Bojte se samo Boga koji može uništiti i dušu i tijelo u paklu. Ni jedan vrabac – koliko bi on stajao? Dva za dinar? – ne može pasti na zemlju a da to vaš Otac ne zna. I same su vam vlasi na glavi sve izbrojene. Zato se ne brinite! Vi ste mu mnogo vrjedniji od mnoštva vrabaca.« Ako me netko javno prizna za svog prijatelja, i ja ću njega otvo-reno priznati kao svog prijatelja pred svojim Ocem na nebu. No ako me se netko javno odrekne, i ja ću se njega otvoreno odreći pred svojim Ocem na nebu. Nemojte misliti da sam došao donijeti mir na zemlju! Ne, nisam, već mač. Došao sam nahuškati čovjeka na nje-gova oca i kćer na majku, te snahu na svekrvu – čovjekovi najljući neprijatelji bit će njegovi ukućani. Ako ljubite svojeg oca i majku više nego mene niste me dostojni, ili ako volite vašega sina ili kćer više nego mene, niste dostojni da budete moji; ako odbijete ponijeti svoj križ* i ne želite me slijediti, niste me dostojni. Ako se hvatate za svoj život, izgubit ćete ga. No ako ga se odreknete radi mene, sačuvat ćete ga.« »Tko vas srdačno prima, mene prima. A kad mene srdačno pri-maju, primaju zapravo Oca koji me je poslao. Ako srdačno primite

62

proroka, jer je Božji čovjek, dobit ćete istu nagradu koju dobiva i prorok. Pa ako srdačno prihvaćate dobre i pobožne ljude radi njihove pobožnosti, primit ćete nagradu kao i oni. Isto tako, ako kao moji učenici date makar i čašu hladne vode malom djetetu, bit ćete si-gurno nagrađeni.«57 I počeli su obilaziti sela propovijedajući Radosnu vijest.58 Tako su učenici otišli govoreći svima koje su sreli da se odvrate od grijeha. I mnoge su demone istjerali te mnogo bolesnika ozdra-vili, pomazujući ih uljem.59 Kad je Isus završio s ovim uputama dvanaestorici učenika, otišao je dalje propovijedati po gradovima kamo su već trebali ići.60

4.3. Umorstvo Ivana Krstitelja

Ubrzo je kralj Herod čuo o Isusu, jer se o njemu posvuda govorilo. Kralj je pomislio da je Isus Ivan Krstitelj koji se ponovno vratio u život, pa se govorilo: »Nije onda ni čudo što može činiti takva čuda.« Drugi su mislili da je Isus Ilija, drevni prorok, koji se sada ponovno vratio u život. Drugi su opet tvrdili da je on novi prorok, poput onih iz prošlosti. »Ne,« rekao je Herod, »to je Ivan, kojem sam dao odru-biti glavu. Uskrsnuo je!«61 »Zato i može činiti ova čudesa.«62 Herod je, naime, bio poslao vojnike da uhvate i zatvore Ivana, jer je ovaj stalno govorio kako nije smio oženiti Herodijadu, ženu svoga brata Filipa. Herodijada je htjela ubiti Ivana iz osvete, ali je bez He-rodova pristanka bila bespomoćna. Herod je poštivao Ivana, znajući da je svet i dobar čovjek i zato ga je držao pod svojom zaštitom. Kad god bi razgovarao s Ivanom, Herod bi se uznemirio, no usprkos svemu, rado ga je slušao. Konačno se Herodijadi ukazala prilika. Bio je Herodov rođendan, i on je priredio gozbu za svoje dvorjane, časnike i najuglednije građane Galileje. Tada je Herodijadina kćerka ušla i plesala pred njima i sve ih dobro raspoložila. »Zatraži od mene što god hoćeš,« kralj se zavjetovao, »pa makar i pola moga kraljevstva, i dat ću ti ga!« Ona je izišla i posavjetovala se sa svojom majkom, koja joj je rekla: »Zatraži glavu Ivana Krsti-telja!«

63

Ona se ubrzo vratila kralju pa mu rekla: »Hoću glavu Ivana Krs-titelja, i to odmah na pladnju!« Tada se kralj ražalostio jer mu je bilo neugodno prekršiti zakletvu pred svojim gostima. Odmah je poslao svog tjelohranitelja u tamnicu da odrubi Ivanu glavu i da je donese. Ovaj ode i ubije Ivana u zatvoru i donese njegovu glavu na pladnju pa je dade djevojci, a ona je odnese svojoj majci. Kad su Ivanovi učenici saznali što sc dogodilo, došli su po njegovo tijelo i sahranili ga u grob.63 Ivanovi su učenici zatim došli po njegovo tijelo i pokopali ga te pošli javiti Isusu što se dogodilo.64

4.4. Isus hrani pet tisuća ljudi

Apostoli su se sada vratili Isusu s putovanja i izvijestili ga o svemu što su učinili i govorili ljudima koje su posjetili. Isus je tada predlo-žio: »Hajdemo, sklonimo se od te svjetine i odmorimo se.« Jer je mnogo ljudi dolazilo i odlazilo, toliko da su jedva i mali vremena za jelo. Otišli su tako lađom na mirnije mjesto, no mnogi su ih opazili kako odlaze pa su potrčali obalom i dočekali ih kad su pristali. Golemo je mnoštvo bilo ondje kad je izišao iz lađe, on se nad njima sažalio, jer su bili kao ovce bez pastira, pa ih je poučio mnogo čemu. Kasno poslije podne, pristupili su mu njegovi učenici i rekli: »Reci ljudima da odu u obližnja sela i na imanja i kupe si hrane, jer na ovom pustom mjestu nema ničeg za jelo a već je i kasno.« A Isus im reče: »Vi ih nahranite!«65 Filip mu odgovori: »Trebalo bi nam čitavo bogatstvo da svaki dobije nešto malo hrane.« Tada se javio Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je neki dječak s pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za toliki narod!« »Neka ljudi posjedaju!« – naredio je Isus. I svi su – njih oko pet tisuća, računajući samo muškarce – sjeli na zemlju. Onda je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu, pa ih razdijelio ljudima koji su sjedili. Kasnije je isto učinio i s ribama. I svi su jeli do sita. »A sad pokupite ostatke«, rekao je Isus učenicima, »tako da ništa ne propadne.« I dvanaest košara napunila se ostacima, što je preteklo onima koji su jeli od pet ječmenih kruhova. Kad su ljudi shvatili kakvo je veliko

64

čudo Isus učinio, povikali su: »On je uistinu Prorok kojega očeku-jemo!« Kad je Isus vidio da su ga spremni pograbiti i učiniti svojim kraljem, otišao je ponovno u planinu, posve sam.66 Odmah nakon toga, Isus je uputio svoje učenike da se vrate u lađu i da krenu preko jezera do Betsaide, gdje će im se on kasnije pridru-žiti, dok svjetinu otpusti kući.67

4.5. Isus hoda po vodi

Nakon toga se popeo na goru, nasamo, da se moli. Pala je noć u kojoj je bio sam, a vani na jezeru učenici su se u lađi našli u nevolji. Po-digao se snažan vjetar, pa su se borili sa žestokom olujom. Oko četiri sata izjutra, Isus je došao do njih, hodajući po vodi. Vikali su pres-travljeni, jer su mislili da je sablast. No Isus im je odmah progovorio umirujući ih: »Ne bojte se« Tada ga je Petar zovnuo: »Gospodine, ako si to zaista ti, pozovi me da dođem k tebi hodajući po vodi.« »Hajde«, rekao mu je Gospodin, »dođi!« I Petar je prekoračio rub lađe te pošao po vodi prema Isusu. No, kad je pogledao oko sebe na visoke valove, vrlo se uplašio te počeo tonuti. »Gospodine, spasi me!« – povikao je. Isus je odmah ispružio ruku i izvukao ga. »O čovječe slabe vjere!“ – reče mu Isus. »Zašto si posumnjao?« A kad su se uspeli u lađu, vjetar je prestao. Ostali su u lađi sjedili zapanjeni. »Ti si zbilja Božji Sin!« – uzviknuli su.68

4.6. Isus iscjeljuje svakoga tko ga se dotaknuo

Kad su prispjeli u Genezaret, na drugoj strani jezera, privezali su lađu i izišli. Ljudi, koji su tu stajali, odmah su ga prepoznali, rastrčali se po cijelom području da razglase vijest o njegovom dolasku, i po-čeli mu donositi bolesnike na nosilima. I kamo god bi otišao – u sela, gradove i na imanja – polagali su bolesnike na trgove i u lice i molili ga da im dopusti dotaći se makar i rese njegove odjeće; a svi koji bi ga se doticali, ozdravljali bi.69

4.7. Isus – kruh života

Drugog jutra, s druge strane jezera, počelo se na obali skupljati mno-štvo, iščekujući da vidi Isusa. Znali su da Isus nije bio ušao sa svojim

65

učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega. U blizini onog mje-sta gdje su jeli kruh stiglo je nekoliko lađica iz Tiberijade, pa kad su ljudi vidjeli da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ušli su u lađe i otplovili na drugu stranu mora, u Kafarnaum, tražeći Isusa. Kad su stigli onamo, pronašli su ga i rekli mu: »Gospodine, kad si došao ovamo?« Isus im odgovori: »Stvar je u tome što želite biti sa mnom, jer sam vas nahranio, a ne zato što vjerujete u mene. Ne biste se smjeli toliko brinuti za propadljivu hranu. Bolje bi vam bilo da radite za hranu koja ostaje u za vječni život, koji će vam dati Sin Čovječji. Jer ga je Bog – Otac zbog toga i poslao.« »Što bismo trebali raditi da činimo djela koja Bog hoće?« – zapi-tali su. »Vjerujte u onoga koga je on poslao – ovo djelo Bog hoće,« odgovorio im je Isus. »Moraš nam pokazati više čuda, ako želiš da ti povjerujemo da si Mesija«, odgovorili su mu. »Daj nam svaki dan besplatan kruh, kao što su i naši očevi dobivali manu dok su putovali pustinjom. Pa u Svetom pismu i stoji: 'Mojsije ih je hranio kruhom s neba'.« Isus im je rekao: »Nije im ga Mojsije dao. Dao im ga je moj Otac. A sada vam nudi kruh s neba,* istinski kruh. Pravi kruh je osoba koju je Bog poslao s neba, i daje svijetu život.« »Gospodine«, rekli su, »daj nam uvijek tog kruha, do kraja ži-vota.« Isus im odgovori: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće nikad više ogladnjeti. Oni koji vjeruju u mene, neće ožednjeti nikada. No nevolja je u tome, kao što sam vam već rekao, da mi ne vjerujete, iako ste me već vidjeli. No neki će ipak doći k meni – to su svi oni koje mi je dao Otac – a ja ih nikada neću odbaciti. Jer sam došao ovamo s neba da vršim volju Boga koji me poslao, a ne da činim svoju volju. A Božja je volja da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, nego da ih u posljednji dan uskrisim u vječni život. Jer je volja mojeg Oca da tko god vidi njegova Sina i vjeruje u njega, ima vječni život, da ga u-skrisim u posljednji dan.« Židovi su na to počeli mrmljati protiv njega, jer je tvrdio da je on kruh s neba. »Što? – uzviknuše. »Pa to je Isus, Josipov sin. Znamo mu i oca i majku. Što on to govori da je sišao s neba?« Ali Isus im

66

odgovori: »Ne gunđajte u vezi ovog što sam vam rekao, jer nitko ne može doći k meni ako ga Otac, koji me poslao, ne privuče, a ja ću sve takve oživjeti u posljednji dan. Kao što je zapisano u Svetom pismu: 'Svi će biti poučeni od Boga', oni kojima Otac govori, koji uistinu uče od njega, doći će k meni. To ne znači da netko stvarno vidi Oca, jer sam ga jedini ja vidio.« »Najozbiljnije vam kažem – onaj koji vjeruje u mene, već ima vječni život. Da, ja sam kruh života! U onom kruhu s neba što je vašim ocima dat u pustinji, nije bilo pravog života. Oni su, naime, svi pomrli. Ali postoji kruh s neba, koji svakome koji ga jede daje vječni život. Ja sam taj živi kruh, koji je sišao s neba. Svaki onaj koji jede ovaj kruh živjet će zauvijek. Moje tijelo je ovaj kruh, dat ću ga da se spasi čovječanstvo.« Nato su se Židovi počeli međusobno pre-pirati što je time mislio. »Kako nam ovaj čovjek može dati svoje tijelo za jelo?« – pitali su se. Isus im je zato ponovno rekao: »Najozbiljnije vam kažem: ako ne jedete tijela Sina čovječanstva i ne pijete njegove krvi, ne možete imati u sebi vječni život. Ali svaki koji jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Jer je moje tijelo prava hrana, a krv moja pravo piće. Svaki koji jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu. Ja živim od sile živoga Oca koji me poslao, a isto će tako i oni koji mene jedu, živjeti od mene. Ja sam pravi kruh koji je sišao s neba: tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek, neće umrijeti kao što su pomrli vaši oci, iako su jeli kruh s neba.« Ovo je govorio dok je poučavao u sinagogi u Ka-farnaumu.

4.8. Mnogi učenici napuštaj u Isusa

Čak su i mnogi njegovi učenici rekli: »Ovo je vrlo teško shvatiti. Tko bi ga razumio što je htio reći?« Isus je u sebi znao da njegovi učenici prigovaraju, pa im je rekao: »Zar vas to sablažnjava? A što ćete pomisliti ako vidite Sina Čovječjeg kako se vraća u nebo? Je-dino Sveti Duh daje vječni život. Oni koji su se samo jednom rodili tjelesnim rođenjem, nikada neće primiti ovaj dar. Ali rekao sam vam kako da steknete istinski duhovni život. A ipak mi neki od vas ne vjeruju.« Jer je Isus od početka znao tko u nj ne vjeruje i tko je onaj tko će ga izdati. I još je dodao. »Na to sam

67

mislio kada sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako ga Otac ne privuče.« Od tada su mnogi njegovi učenici odstupili i nisu više išli s njime. Tada se Isus okrenuo Dvanaestorici i zapitao ih: »Kanite li i vi otići?« Šimun Petar mu odgovori: »Gospodine, pa kome ćemo otići? Samo ti imaš riječi koje daju vječni život, a mi im vjerujemo i znamo da si sveti Božji Sin.« Zatim im je Isus rekao: »Izabrao sam vas Dva-naestoricu a ipak je jedan od vas đavao.« Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iškariotskog, jednom od Dvanaestorice koji ga je kasnije iz-dao. Nakon toga je Isus otišao u Galileju, obilazeći sela, htio je iz-bjeći Judeju, gdje su ga židovski vođe tražili da ga ubiju.70

4.9. Čisto i nečisto

Jednog su dana iz Jeruzalema stigli neki židovski vjerski vođe da ga ispituju. Zapazili su da se neki njegovi učenici ne pridržavaju uobi-čajenih židovskih obreda prije jela. Židovi, osobito farizeji, neće ni-kad jesti sve dok najprije ne operu ruke do laktova, kako to zahtijeva njihova drevna predaja. Kad dođu kući s tržnice, moraju se uvijek prati na takav način, prije nego dotaknu hranu. To je tek jedan od mnogih primjera zakona i odredbi kojih se već stoljećima drže i koje i dalje slijede, kao što je i obred čišćenja lonaca, zdjela i drugog po-suđa. Zato su ga vjerski vođe upitali: »Zašto tvoji učenici ne slijede naše drevne običaje? Jedu a da nisu najprije oprali ruke.« Isus im odgovori: »Vi, licemjeri jedni! Dobro vas je opisao pro-rok Izaija kad je rekao: 'Ovaj narod vrlo laskavo govori o Gospo-dinu, ali ga uopće ne ljubi. Njihovo je štovanje lakrdija, jer tvrde da Bog zapovijeda ljudima da slušaju njihova tričava pravila.' Kako je samo Izaija imao pravo! Jer zanemarujete Božje zapovijedi i zamje-njujete ih ljudskim predajama. Krasno! Odbacujete Božje zakone i gazite ih radi predaje!« »Primjerice, Mojsije vam je dao ovaj zakon od Boga: 'Poštuj oca svoga i majku svoju!' i rekao da svaki onaj koji govori protiv svog oca ili majke, mora se kazniti smrću. A vi kažete da je potpuno is-pravno ako čovjek zanemari svoje roditelje koji su u potrebi, govo-reći im: 'Žao mi je, ne mogu vam pomoći! Bogu sam dao što sam imao dati vama.' I tako kršite Božji zakon da biste zaštitili svoju ljudsku predaju. Ovo je tek jedan primjer, a ima još mnogo drugih.“

68

Tada je Isus pozvao mnoštvo da priđe i sasluša: »Slušajte me svi,« rekao je, »i nastojte shvatiti. Ne kvari vas ono što jedete nego ono što mislite i govorite. Tko ima uši neka sluša!«71 Tada su došli učenici i rekli mu: »Tom si primjedbom uvrijedio farizeje.« Isus odgovori: »Svaka će se biljka, koju nije posadio moj Otac, iščupati i zato se ne obazirite na njih. Oni su slijepi vođe koji vode slijepce, pa će zajedno upasti u jarak.« Tada ga je Petar zamolio da objasni što je mislio kada je rekao da ljudi nisu ukaljani nečistom hranom. »Zar još uvijek ne razumiješ?« – zapita ga Isus. »Zar ne vidiš da sve što pojedeš prolazi kroz proba-vni sustav i opet izlazi napolje? No zle riječi dolaze iz zlog srca i one onečišćuju čovjeka koji ih izgovara. Jer iz srca izlaze zle misli, u-bojstva, preljubi, blud, krađe, klevete, laž i psovke. To onečišćuje čovjeka; no čovjek se neće duhovno onečistiti ako jede hranu a da nije ceremonijalno oprao svoje ruke.«

4.10. Ustrajnost i vjera Kananejke

Isus je zatim napustio taj kraj pa pošao osamdeset kilometara dalje do Tira i Sidona. Neka žena iz Kanaana, koja je ondje živjela, došla je k njemu pa ga zamolila: »Smiluj mi se, Gospodine, sine kralja Davida! Jer mi kćerka ima demona u sebi koji je neprestano muči.« Ali joj Isus nije ništa odgovorio – ni jednu jedinu riječ. Tada su ga njegovi učenici nukali da joj odgovori. »Udovolji joj«, rekli su, »jer viče i dosađuje nam svojim moljakanjem.« Tada on reče ženi: »Poslan sam da pomognem Židovima – izgubljenim ov-cama Izraela, a ne drugim narodima.« No ona je prišla, poklonila mu se i opet ga zamolila: »Pomozi mi Gospodine!« »Nije ispravno uzeti kruh od djece i baciti ga psima!« – reče joj. »Da, Gospodine“, odgovorila mu je. »Ali je i psićima pod stolom dopušteno jesti mrvice koje padnu sa stola.« »Ženo«, reče joj Isus, »vjera ti je velika, neka ti bude kako želiš!« I njezina je kći odmah ozdravila.72

4.11. Isus iscjeljuje gluhonijemoga

Iz Tira je Isus otišao u Sidon a zatim natrag do Galilejskog mora, prošavši područjem Deset gradova?73

69

A silan mu je narod dovodio hrome, slijepe, sakate i nijeme, i još mnoge druge, položili su ih pred Isusa, a on ih je iscijelio.73 Nekog su gluhog čovjeka s govornim smetnjama doveli Isusu i molili ga da stavi ruke na čovjeka i iscijeli ga. On ga je izveo iz mnoštva nasamo i stavio prste u njegove uši a onda pljunuo i slinom dodirnuo njegov jezik. Tada je, pogledavši u nebo, uzdahnuo i za-povjedio: »Otvori se!« Čovjek je trenutačno mogao savršeno čuti i razgovjetno govoriti. Isus je zabranio mnoštvu da proširi tu vijest, no što im je više branio, to su više razglašavali.75 Kakav li je to bio prizor! Oni koji dotad nisu mogli izustiti ni riječi, sada su uzbuđeno govorili, a oni sakati su ozdravili; hromi su hodali i skakali naokolo, a oni koji su dotad bili slijepi, začuđeno su posmatrali sve oko sebe.76 Neprekidno su ponavljali: »Sve što radi divno je – iscjeljuje čak i gluhoću i mucanje!«77 Mnoštvo se čudom čudilo i slavilo Boga Izraelova.

4.12. Isus hrani četiri tisuće ljudi

Tada je Isus pozvao k sebi svoje učenike pa im rekao: »Žao mi je tih ljudi – sa mnom su već tri dana, a nemaju što jesti. Ne želim ih ras-pustiti gladne, jer bi putem klonuli.« Učenici su odgovorili: »A gdje da nađemo u ovoj pustoši dovoljno hrane za toliku svjetinu?« Isus ih zapita: »A koliko hrane imate?« Oni su odgovorili: »Sedam kru-hova i nekoliko ribica.« Tada je Isus naredio svima da posjedaju na zemlju pa je uzeo se-dam kruhova i ribe, zahvalio Bogu za njih, razlomio ih na komade te dao učenicima koji su ih onda razdijelili mnoštvu. I svi su jeli dok se nisu nasitili četiri tisuće muškaraca, i još mnogo žena i djece. I kad su poslije pokupili ostatke, preostalo je sedam punih košara! Tada je Isus poslao narod kućama, ušao u lađu te pošao za Magdalu.

4.13. Zahtjev za znakom Kristovim

Jednog su dana došli farizeji i saduceji* da iskušaju Isusa, tražeći ga da im pokaže neki veliki znak na nebu. On im odgovori: »Dobro ste upućeni u čitanje vremenskih znakova na nebu – crveno nebo veče-ras znači lijepo vrijeme sutra; crveno nebo ujutro, znači loše vrijeme

70

cijelog dana – ali ne možete pročitati očite znakove ovog doba. Ovaj pokvaren, nevjernički narod traži neki znak na nebu, ali neće mu se dati daljnji dokaz osim onoga koji je dan proroku Joni.« Tada je Isus otišao od njih.

4.14. Kvasac farizejski i saducejski

Stigavši na drugu stranu jezera, učenici su otkrili da su zaboravili ponijeti hrane. »Pazite!« – Isus ih je upozorio. »Čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog.« Oni su mislili da to govori zato što su zaboravili ponijeti kruha. Isus je znao o čemu razmišljaju pa im reče: »O ljudi slabe vjere! Zašto se toliko brinete što nemate hrane? Zar nećete nikad shvatiti? Zar se više ne sjećate onih pet tisuća ljudi koje sam nahranio s pet kruhova, a još su preostale pune košare? Zar se ne sjećate onih četiri tisuća ljudi koje sam nahranio i svega onog što je preostalo? Pa kako onda uopće možete pomisliti da govorim o hrani? No, opet vam velim, čuvajte se kvasca farizejskog i saducej-skog.«78

4.15. Isus iscjeljuje slijepca Betsaidi

Kad su pristigli u Betsaidu, doveli su mu slijepca i zamolili ga da ga se dotakne i iscijeli. Isus je uzeo slijepca za ruku i poveo ga iz sela, pljunuo mu u oči te položio na oči ruke. »Vidiš li što sada?« – zapita ga Isus. Čovjek je pogledao oko sebe. »Da«, reče, »vidim ljude. Ali ne vidim ih sasvim jasno. Izgledaju mi kao stabla koja hodaju!« Tada je Isus ponovno stavio ruke na njegove oči i dok je čovjek na-peto gledao, vid mu se posve povratio. I vidio je sve jasno, upijajući prizore oko sebe. Isus ga je poslao kući njegovoj obitelji. »Ne svraćaj u selo,« reče mu.

4.16. Petrovo priznanje Krista

Kad je Isus došao u krajeve Cezareje Filipove, upitao je svoje uče-nike: »Što ljudi kažu tko je Sin Čovječji?« »Pa neki kažu da je Ivan Krstitelj«, odgovorili su mu, »neki da je Ilija, a neki opet da je Jere-mija, ili netko drugi od proroka.« Tada ih je upitao: »A što vi mislite, tko sam ja?« Šimun Petar je Odgovorio: »Ti si Krist, Mesija, sin Boga živoga.«

71

»Bog te blagoslovio, Šimune, sine Jonin«, reče mu Isus, »jer ti je to objavio osobno moj Otac na nebu – ovo ne potječe od čovjeka. Ti si Petar, kamen; a na ovoj stijeni sagradit ću crkvu; ni sve paklenske sile neće je nadvladati. I dat ću ti ključeve nebeskog kraljevstva; što god ti zaključaš na zemlji bit će zaključano i na nebu; a što god otvo-riš na zemlji, otvorit će se i na nebu.« Tada je upozorio učenike da drugima ne govore da je on Krist.

4.17. Isus pretkazuje svoju smrt

Otada je Isus počeo učenicima otvoreno govoriti o odlasku u Jeru-zalem i što će mu se tamo dogoditi – trpjet će od ruku židovskih vođa, bit će pogubljen a nakon tri dana će uskrsnuti u život. No, Pe-tar ga je poveo na stranu i negodovao ovim riječima: »Bože sačuvaj, Gospodine! To se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrenuo prema Petru pa mu rekao: »Gubi se od mene, ti Sotono! Ti si mi opasna zamka. Gledaš na to samo s ljudskog stanovišta a ne Božjeg!« Tada je Isus rekao svojim sljedbenicima: »Ako netko hoće biti moj sljedbenik, neka se odreče samoga sebe i uzme svoj križ i neka me slijedi. Jer svatko tko želi za sebe sačuvati svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život za mene, tek će ga tada naći. Kakva ti je korist ako stekneš sav svijet a izgubiš život? Što se može mjeriti s vrijednošću života?«80 Kada Sin Čovječji dođe u svojoj slavi i u slavi Oca i svetih anđela, postidjet će se tada svi oni koji se sada stide mene i mojih riječi.81

Jer će Sin Čovječji doći sa svojim anđelima u slavi svog Oca i suditi svakoj osobi prema njezinim djelima. I neki od vas, koji stojite ovdje ovog trenutka, sigurno će doživjeti da vide kako dolazi sa svo-jim kraljevstvom.“

4.18. Isusovo preobraženje

Šest dana kasnije, Isus je poveo Petra, Jakova i njegova brata Ivana na vrh visoke gore, nasamo.82 Osam dana kasnije, poveo je Petra, Jakova i Ivana sa sobom gore na planinu da se moli. I dok se molio, lice mu se počelo zariti a od-jeća mu je postala zasljepljujuće bijela i sjajna od svjetlosti.83

72

I dok su ga promatrali, njegov se lik promijenio tako da mu je lice zasjalo kao sunce, a odjeća mu postala blještavo bijela.84 I pojavila su se dvojica koja su počela s njime razgovarati – Moj-sije i Ilija! Ukazali su se veličanstveni i slavni, govorili su o njegovoj smrti u Jeruzalemu, koja se trebala doskora provesti sukladno s Bo-žjim naumom. Petar i ostali bili su vrlo pospani pa su zaspali. Kada su se probudili, ugledali su Isusa prekrivena sjajem i slavom i dva čovjeka gdje stoje s njim. I dok su se Mojsije i Ilija spremali otići, Petar sav zbunjen, ne znajući što govori, izlane: »Učitelju, ovo je prekrasno! Podignut ćemo tri sjenice, jednu tebi, jednu Mojsiju i je-dnu Iliji!«85 No tek što je to rekao, svijetao ih je oblak zastro, a glas iz oblaka rekao: »Ovo je moj ljubljeni Sin, njime sam vrlo zadovoljan. Njega slušajte!« Nato su učenici popadali ničice, strašno uplašeni. Isus im je prišao i dotakao ih. »Ustanite, ne bojte se!« – reče im. A kad su podigli pogled, samo je Isus bio s njima. Dok su silazili s gore, Isus im je zapovjedio da nikome ne govore što su vidjeli sve dok Sin Čovječji ne uskrsne iz mrtvih. Učenici su ga zatim upitali: »Zašto židovski vođe tvrde da Ilija mora doći prije Mesije?« Isus odgovori: »Imaju pravo. Ilija mora doći i sve postaviti u red. No on je, zapravo, već došao, ali ga nisu prepoznali, pa su s njim loše postupali. I Sin Čovječji će također trpjeli od njihovih ruku.« Tada su učenici shvatili da govori o Ivanu Krstitelju.

4.19. Isus ozdravlja padavičara

Kad su stigli na podnožje brda, tamo ga je već čekalo mnoštvo na-roda. Došao je neki čovjek, pao na koljena pred Isusom i rekao: »Smiluj se mome sinu, Gospodine, jer je duševno poremećen i zbog toga trpi, često pada sad u vatru, sad u vodu, doveo sam ga zato tvo-jim učenicima, no oni ga nisu mogli iscijeliti.« Isus odgovori: »O, vi tvrdoglavi i nevjerni ljudi! Koliko dugo ću vas još podnositi? Dove-dite mi ga ovamo!«86 I doveli su mu dječaka, a kad je ugledao Isusa, demon je strašno potresao dječaka, koji je pao na tlo, previjajući sc zapjenjenih usta. »Koliko dugo mu je već tako?« – upita Isus oca. A on odgovori: »Još

73

odmalena. Demon ga često navodi da se baca u vatru ili vodu da ga ubije. O, imaj samilosti prema nama i učini ako što možeš!« »Ako mogu?« – zapita ga Isus. »Sve je moguće ako imaš vjere!« Otac smjesta odgovori: »Da, imam vjeru, ali pomozi mi da imam veću!« Kad je Isus vidio da se mnoštvo povećava, zaprijetio je de-monu: »O, demonu gluhosti i nijemosti!« – reče. »Zapovijedam ti da i-zađeš iz ovog djeteta i da više nisi ulazio u njega!« Tada je demon strašno vrisnuo, žestoko zgrčio dječaka pa ga pustio. A dječak je le-žao mlitav i nepokretan, na izgled mrtav. Mnoštvom je prostrujao šapat - mrtav je! No Isus ga je uhvatio za ruku i pomogao mu ustati, a on se osovio i bio zdrav. Nakon toga, kad je Isus bio nasamo u kući s učenicima, upitali su ga: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog demona?« Isus je odgovorio: »Ovakvi slučajevi zahtijevaju molitvu.«

4.20. Isus ponovno pretkazuje svoju smrt

Napuštajući taj kraj, putovali su Galilejom, gdje je Isus nastojao iz-bjeći svaku popularnost, kako bi proveo više vremena sa svojim uče-nicima poučavajući ih. Govorio im je: »Sin Čovječji će biti izdan i ubijen, ali će nakon tri dana ustati iz mrtvih.« Ali ga nisu razumjeli, bojali su se pitati ga što je time mislio.87

4.21. Hramski porez*

Prilikom njihova dolaska u Kafarnaum, hramski sakupljači poreza došli su Petru i zapitali ga: »Zar tvoj učitelj ne plaća porez?« »Naravno da plaća!« – odgovorio je Petar. Zatim je ušao u kuću da o tome porazgovori s Isusom, no prije nego je imao priliku išta reći, Isus ga zapita: »Što misliš Petre, ubiru li kraljevi porez od svog naroda ili od pokorenih stranaca?« »Pa od stranaca«, odgovori Petar. »Onda su građani oslobođeni!« - odgovori Isus. »Ipak da ih ne uvri-jedimo, pođi na obalu, baci udicu i otvori usta prvoj ribi koju uloviš. U njoj ćeš naći kovani novac da namirimo porez za nas obojicu. Uzmi ga i plati im.«

74

4.22. Najveći u kraljevstvu nebeskom

U taj čas došli su učenici da ga zapitaju koji će od njih biti najveći u nebeskom kraljevstvu. Isus je pozvao k sebi malo dijete pa ga pos-tavio među njih i rekao: »Ako se ne obratite Bogu od svojih grijeha i ne postanete kao mala djeca, nikad nećete ući u nebesko kraljev-stvo. Zato svatko tko se ponizi kao ovo malo dijete, najveći je u nebe-skom kraljevstvu. I svaki od vas koji rado primi ovako malo dijete u moje ime, mene radosno prima, i stalo mu je do mene.«88 Jednog mu je dana Ivan, jedan od učenika, rekao: »Učitelju, vi-djeli smo nekog čovjeka kako se koristi tvojim imenom da izgoni demone; mi smo mu branili, jer nije iz naše skupine.« »Ne branite mu!« – rekao je Isus. »Jer nitko koji čini čudesa u moje ime neće sc brzo okrenuti protiv mene. Svaki koji nije protiv nas, za nas je! Ako vam netko dade ma i čašu hladne vode, zato što ste Kristovi – to vam ozbiljno kažem – neće mu propasti nagrada.89

No ako netko od vas prouzroči da jedan od ovih malenih, koji se uzdaju u mene, izgubi svoju vjeru, bilo bi mu bolje da si sveže ka-men oko vrata i da se baci u more.« »Teško svijetu jer navodi ljude na spoticanje. Napast na zlo je neizbježna, ali teško čovjeku kroz kojega dolazi napast. Zato, ako te tvoja ruka ili noga navodi na grijeh - odsijeci je i odbaci. Bolje ti je ući u nebo sakat, nego se naći u paklu s obje ruke i noge. I ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i odbaci. Bolje ti je ući u nebo s jednim okom, nego se naći u paklu s oba.« »Pazite da ne gledate s visoka ni na jedno od ove male djece. Jer vam kažem da u nebu njihovi anđeli imaju stalan pristup mojem Ocu. (A Sin Čovječji došao je da spasi izgubljene).« »Ako netko ima sto ovaca pa jedna odluta i izgubi se, što će uči-niti? Zar neće ostaviti onih devedeset i devet te poći u planinu tražiti onu zalutalu? Pa ako je nađe, radovat će joj se više nego svim onim devedeset i devet koje su sigurne u toru. Isto tako, nije po volji mo-jem Ocu na nebu da makar i jedan od ovih najmanjih propadne.«

75

4.23. Bratska opomena

»Ako brat griješi protiv tebe, idi k njemu i nasamo ga suoči s njego-vom pogreškom. Ako te sasluša i prizna pogrešku, ponovno si zado-bio brata. No ako to ne učini, povedi sa sobom jednog ili dvojicu pa mu se vrati kako bi sve što govoriš dokazao pomoću ovih svjedoka. Ako još uvijek odbija poslušati, iznesi svoj slučaj pred crkvu, pa ako je crkvena presuda tebi u prilog, a on je ne prihvaća, crkva* ga tada treba izopćiti.« »I kažem vam – što god svežete na zemlji, svezano je na nebu, i što god odriješite na zemlji odriješit će se na nebu.« »Još vam i ovo kažem – ako se dvojica od vas slože ovdje na zemlji za nešto što ćete moliti, moj će vam Otac na nebu to učiniti. Jer gdje se dvojica ili trojica sastanu u moje ime, ja ću biti ondje među njima.«

4.24. Pripovijest o nemilosrdnom vjerovniku

Tada mu je pristupio Petar i zapitao ga: »Gospodine, koliko puta tre-bam oprostiti bratu koji je sagriješio protiv mene? Sedam puta?« »Ne«, odgovori mu Isus, »već sedamdeset puta sedam!« »Kraljevstvo se nebesko može usporediti s kraljem koji je odlučio srediti račune. U postupku obračunavanja, dovedu mu jednog duž-nika koji je dugovao silan novac, stotine milijuna denara!2 Nije ga mogao vratiti, pa je kralj naredio da radi duga bude prodan on, nje-gova žena, djeca i sve što je posjedovao.« »Ali čovjek je pao kralju pred noge, licem u prašinu, pa rekao: 'O, gospodaru, budi strpljiv sa mnom i sve ću ti isplatiti!' Tada se kralj sažalio nad njime, oslobodio ga i oprostio mu dug. No, kad je taj čovjek otišao od kralja, pošao je čovjeku koji mu je dugovao samo stotinjak dinara, ščepao ga za grlo i zatražio da mu odmah vrati dug.« »Čovjek je pao preda nj i zamolio ga da mu dade malo vremena. 'Strpi se, platit ću ti', molio ga je. Ali njegov vjerovnik nije htio če-kati. Dao je čovjeka baciti u tamnicu sve dotle dok mu potpuno ne vrati dug.«

2 Denar (lat. denarius) starorimski srebrni novac.

76

»Tada su dužnikovi prijatelji otišli kralju silno razočarani, pa mu ispričali što se dogodilo. A kralj je pozvao k sebi čovjeka kojemu je oprostio sav dug pa mu rekao: 'Ti pokvareni nitkove! Evo, oprostio sam ti sav onaj golemi dug samo zato što si me molio; zar nisi imao razloga da i ti budeš milostiv prema drugima kao što sam se i ja tebi smilovao'?« »I tada ga je ljutiti kralj poslao u mučilište sve dok nije isplatio i posljednji denar duga. Tako će moj nebeski Otac učiniti vama ako ne budete od srca htjeli oprostiti svojoj braći.«90

4.25. Zahtjevi učeništva

Dok su išli putem, netko je rekao Isusu: »Uvijek ću te slijediti kamo god ti išao.« No Isus mu odgovori: »Lisice imaju jazbine u kojima žive, a ptice svoja gnijezda, no Sin Čovječji uopće nema nikakva doma na zemlji, čak ni gdje bi glavu naslonio.« Kad je drugom prilikom pozvao nekog čovjeka da pođe za njim, i bude mu učenik, čovjek je pristao – no htio je prije otići kući i pokopati oca. Isus mu odgovori: »Neka oni bez vječnoga života po-kapaju svoje mrtvace. Tvoja je dužnost da dođeš i navješćuješ dola-zak Božjega kraljevstva.« Drugi je rekao: »Da Gospodine, doći ću, ali daj da se najprije oprostim od svojih ukućana. No Isus mu odgovori: »Svaki koji do-pusti da ga nešto odvuče od posla koji mu namjeravam dati i okreće se natrag, nije prikladan za Božje kraljevstvo.«91

4.26. Isus odlazi u Jeruzalem za Blagdan sjenica

Približavao se Blagdan sjenica, jedan od židovskih godišnjih blag-dana, pa su ga njegova braća nagovarala da ode u Judeju na proslavu. »Idi onamo gdje će više ljudi vidjeti tvoja čudesa«, rugali su mu se. »Ne možeš postati slavan kad se ovako skrivaš. Ako si tako velik, dokaži to svijetu!« Jer mu ni njegova braća nisu vjerovala. »Moje vrijeme još nije došlo«, odgovorio im je Isus, »ali vi mo-žete otići kad god zaželite, jer je za vas vrijeme uvijek pogodno. Svijet vas ne mrzi, ali mene mrzi, jer ga optužujem za grijeh i zlo. Samo vi idite, a ja ću doći kasnije, kad se bude ispunilo moje vri-jeme.« To im je rekao i ostao u Galileji.

77

Ali nakon što su njegova braća otišla na proslavu, pošao je i on, no potajno, držeći se daleko od mnoštva. Židovski vjerski vođe po-kušali su ga pronaći na proslavi i neprestano su zapitkivali da li ga je netko vidio. U mnoštvu se o njemu mnogo raspravljalo. Jedni su govorili: »On je sjajan!«, dok su drugi tvrdili: »Nije, nego zavodi narod.« No nitko ga se nije usudio javno zagovarati, jer su se bojali odmazde židovskih vjerskih vođa.

4.27. Isus na blagdan propovijeda u Hramu

A onda je Isus, usred proslave, otišao u Hram i počeo javno propo-vijedati. Kad su ga čuli židovski vođe, iznenadili su se. »Odakle on toliko poznaje Sveto pismo, a nikada nije polazio naše škole?« – pi-tali su se. Nato im je Isus rekao: »Ja vam ne prenosim svoje misli, nego misli Boga – koji me poslao. Ako netko od vas stvarno odluči spro-voditi Božju volju, onda će sigurno znati da li je moje učenje od Boga ili ja govorim sam od sebe. Čovjek koji iznosi vlastite ideje, traži slavu za sebe, ali onaj koji želi iskazati čast onome koji ga je poslao, doista je pravedan i istinit. Nitko se od vas ne drži Mojsijevih zakona. Zašto me onda napadate tvrdeći da ih ja kršim? Zašto tražite da me ubijete?« »Poludio si!« – odgovorila je gomila. »Pa tko te hoće ubiti?« Isus im je odgovorio: »U subotu sam ozdravio čovjeka, i to vas je zapa-njilo. Ali i vi radite subotom, kad provodile Mojsijev zakon o obre-zanju, taj je običaj, zapravo, stariji od Mojsijeva zakona, on potječe od praotaca. Jer ako pravi trenutak za obrezanje vaših sinova padne u subotu, ništa vas neće zaustaviti da izvršite obrezanje. Zašto onda mene osuđujete što sam potpuno ozdravio onog čovjeka u subotu? Razmislite o ovome i uvidjet ćete da imam pravo.«

4.28. Isus jest Krist

Neki Jeruzalemci su međusobno govorili: »Zar to nije onaj kojeg žele ubiti? A evo ga, ovdje javno propovijeda i ništa mu ne kažu. Ne znači li da su naši poglavari ipak shvatili da je on uistinu Krist? Ali ipak, kako bi to bilo moguće'? Jer znamo gdje je ovaj rođen, a kad dođe Krist, pojavit će se i nitko neće znati odakle je.«

78

Nato je Isus, koji je poučavao u Hramu, povikao: »Da, poznajete me i znate gdje sam se rodio i odrastao, ali nisam došao sam od sebe, predstavljam Istinitog koji me je poslao. Vi ga ne znate, no ja ga poznajem, jer sam bio s njime i on me poslao k vama.« Otada su židovski poglavari vrebali da ga uhvate, ali ga ipak nitko nije dirnuo, jer još nije bilo njegovo vrijeme. Mnogi iz mnoštva u Hramu povjerovali su u njega. »Napokon«, rekli su, »kakva još čuda valja očekivat i od Krista kad dođe, koja ovaj već nije učinio?« Kad su farizeji čuli kakvo je raspoloženje u mnoš-tvu, poslali su oni i svećenički poglavari stražare da uhvate Isusa. »Još ne!« – rekao im je Isus, »još ću neko vrijeme biti ovdje s vama a onda ću se vratiti onome koji me je poslao. Tražit ćete mc, ali me nećete naći. I nećete moći doći onamo gdje ću ja biti.« Ova je izjava zbunila židovske vođe. »Kamo ovaj kani otići, a da mi to nećemo znati?« – pitali su se. »Možda misli otići iz zemlje među rasijane Židove ili možda poučavati Grke? Što misli onim da ćemo ga tražiti, a nećemo ga naći, pa onda: Nećete moći doći onamo gdje ću ja biti?« U posljednji, veliki dan blagdana, Isus je povikao mnoštvu: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije! Jer Sveto Pismo kaže da će iz svakoga koji vjeruje u mene, iz njegove nutrine poteći rijeke žive vode.« Govorio je o Svetom Duhu, koji će bili dat svima onima koji vjeruju u njega. Ali Sveti Duh još nije bio dat, jer se Isus još nije vratio u svoju slavu u nebo. Kad je mnoštvo čulo što je rekao, neki su izjavili: »Ovaj čovjek je sigurno prorok.« Drugi su rekli: »On jest Krist.« A bilo ih je koji su mislili: »Ne, on to ne može biti! Zar će Krist doći iz Galileje? Jer Sveto pismo jasno govori da će se Krist roditi od kraljevske, Davi-dove loze, u Betlehemu, gdje se i David rodio.« Tako se mnoštvo podijelilo zbog njega. Neki su ga htjeli uhvatiti, ali ga nitko nije niti dirnuo.

4.29. Nevjera židovskih vođa

Stražari iz Hrama, koji su bili poslani da ga uhvate, vratili su se sve-ćeničkim poglavarima i farizejima, a ovi ih upitaju: »Zašto tako go-vori?«

79

»On tako divno govori!« – odgovorili su. »Još nikada nismo čuli da netko tako govori.« »A tako! I vas je zaveo?« – okomili su se farizeji na njih. »Zar i jedan od nas židovskih poglavara ili farizeja vjeruje da je on Krist? Ali glupa svjetina koja ne poznaje Zakon, slijepo mu vjeruje. Oni su ionako prokleti.« Tada je progovorio Nikodem. To je onaj židovski voda, koji je prije potajno došao Isusu na razgovor. »Da li je zakonski osuditi čo-vjeka prije no što ga se sasluša i ne ustanovi što je uradio'?« – upitao je. »Zar si i ti bijedni Galilejac? Pregledaj Sveto pismo i sam se uvjeri da iz Galileje neće doći nikakav prorok!« – odgovorili su. Tada se sastanak prekinuo, i svaki je otišao svojoj kući.

4.30. Preljubnica

Isus se vratio na Maslinsku goru, no rano slijedećeg jutra opet je došao u Hram. Mnoštvo je ubrzo nahrupilo oko njega, a on je sjeo i počeo ih naučavati. Dok je govorio, židovski poglavari i farizej i do-veli su mu neku ženu uhvaćenu u preljubu. Postavili su je naprijed, ispred radoznala mnoštva. »Učitelju«, rekli su Isusu, »ova je žena zatečena u samom činu preljuba. Mojsijev nam zakon kaže da bismo je trebali kamenovati. A što ti kažeš na to?« Time su ga kušali uhvatili da kaže nešto čime bi ga optužili, no Isus se sagnuo i počeo pisali prstom po prašini. I kako su dalje zah-tijevali odgovor, on se ponovno uspravio i rekao im: »Dobro, kame-nujte je – ali neka onaj baci prvi kamen, koji još nikada nije sagrije-šio!« I ponovno se sagnuo i nastavio pisati po tlu. A vjerski su pogla-vari otišli krišom jedan po jedan, počevši od najstarijeg. Isus je ostao sam ispred mnoštva s tom ženom. Tada se Isus opet uspravio i rekao joj: »Ženo, gdje su tvoji tužitelji? Zar te ni jedan nije osudio?« »Ni jedan, Gospodine“, rekla je žena. A Isus joj reče: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i nemoj više griješiti!«

4.31. Nepobitnost Isusova svjedočanstva

Kasnije, u jednom svom govoru, Isus je rekao narodu: »Ja sam svje-tlost svijeta. Ako me slijedite, nećete se spoticati u tami, jer će

80

svjetlost života obasjavati vaš put.« Farizeji su odgovorili: »Samo se hvališ i još lažeš!« Isus im je odgovorio: »Istina je ono što govorim, makar svje-dočim sam o sebi. Jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi to o meni ne znate. Vi donosite sud o meni a ne znate činjenice. Ja vas sad ne sudim; ali da vas sudim, bio bi to potpuno ispravan sud, jer je uza me Otac koji me poslao. Vaši zakoni kažu da je svjedočanstvo dvojice istinito. Evo, ja svjedočim za sebe, dok je moj Otac koji me poslao, drugi svjedok.« »Gdje ti je tvoj Otac?« – upitali su ga. Isus je odgovorio: »Ne znate tko sam ja, pa ne znate ni tko mi je Otac. Kad biste mene poz-navali, znali biste i njega.« Isus je iznio sve ove tvrdnje u hramskoj riznici, dok je poučavao u Hramu. Ipak ga nisu uhvatili, jer još nije došlo njegovo vrijeme. Kasnije im je Isus ponovno rekao: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i umrijet ćete u svojim grijesima. Kamo ja idem, vi ne možete doći.« Židovi su se na to stali pitati: »Da se možda ne kani ubiti? Što je time mislio: 'kamo ja idem vi ne možete doći.« On im je tada rekao: »Vi ste odozdol, a ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Eto zašto sam rekao da ćete umrijeti u svojim gri-jesima. Jer ako ne povjerujete da Ja jesam, da sam Božji Sin, umrijet ćete u svojim grijesima.« »Reci nam tko si«, tražili su. Odgovorio je: »Ja sam onaj za kojeg sam se uvijek izdavao. Imao bih mnogo toga za vas reći i osuditi vas za mnogo, ali neću, jer ka-žem samo ono što mi kaže onaj koji me poslao, a on je Istiniti.« No ipak nisu shvatili da im govori o Bogu. Stoga je Isus rekao: »Kad ubijete Sina Čovječjega, shvatit ćete da Ja jesam, i da vam nisam govorio vlastite misli, nego samo ono što me Otac naučio. I onaj koji me poslao, sa mnom je – nije me ostavio sama – jer uvijek činim ono što se njemu sviđa.«

4.32. Djeca Abrahamova

Tada su mnogi židovski vođe, koji su ga čuli, povjerovali u njega, shvatili su da je on doista Krist. Tada im je Isus rekao: »Uistinu ste moji učenici, ako živite onako kako vam ja kažem. Upoznat ćete is-tinu i istina će vas osloboditi.«

81

»Ali mi smo Abrahamovi potomci«, rekli su mu, mi nikad nismo nikome robovali. Što misliš pod tim 'oslobodit će vas'?« Isus im od-govori: »Svi ste vi robovi grijeha. Robovi nemaju nikakva prava, dok sin ima sva prava koja postoje. I ako vas, dakle, Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni. Da, znam da ste Abrahamovi potomci, no ipak me neki od vas žele ubiti, jer moja riječ ne nalazi odjeka u vašim srcima. Govorim vam ono što sam vidio kad sam bio kod Oca. Ali vi ipak slijedite savjete svoga oca.« »Naš je otac Abraham«, izjavili su.

4.33. Djeca đavolja

»Nije!« – odgovorio im je Isus. »Da jest, slijedili biste njegov dobar primjer. Umjesto toga pokušavate me uhiti – samo zato što sam vam govorio istinu koju sam čuo od Boga. Takvo što Abraham ne bi ni-kad učinio! Doista, kad tako postupate, slušate svog pravog oca.« »Nismo mi rođeni iz preljuba – naš pravi otac je sam Bog«, od-govorili su mu. Isus im je rekao: »Da je tako, onda biste i mene lju-bili, jer sam od Boga izišao i došao vama. Nisam ovdje po svojoj volji, nego me on poslao. Zašto ne možete shvatiti što vam govorim? Zato što niste kadri da me slušate. Jer je vaš otac đavao, pa volite činiti zlo koje on čini. On je od početka ubojica i mrzi istinu, jer u njemu nema ni trunka istine. Kad laže, to mu je posve prirodno, jer je on otac laži. l kad vam govorim istinu, posve je prirodno što joj ne vjerujete.« »Koji mi od vas može opravdano dokazati i jedan jedini grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? Onaj kojem je otac Bog, rado sluša Božje riječi. A vi ih zato ne slušate jer niste njegova djeca.«

4.34. Isusove tvrdnje o sebi

»Pa da, ti si Samarijanac, došljak!«– okomili su se židovski vođe na njega. »Zar nismo već i prije rekli da si opsjednut đavlom?« »Nisam«, rekao je Isus, »nemam ja u sebi đavla, jer poštujem svog Oca, a vi me prezirete. Iako ja ne tražim da se proslavim, Bog to želi, i sudi one koji me odbacuju. Najozbiljnije vam kažem, tko sluša moje riječi, neće nikad umrijeti!«

82

»Sad znamo da te opsjeo đavao«, rekli su židovski vođe. »Abra-ham je umro kao i najveći proroci, a ti ipak tvrdiš da onaj koji sluša tvoje riječi neće nikad umrijeti. Zar si ti veći od našeg oca Abra-hama, koji je umro? I veći od proroka, koji su pomrli? Što se toliko praviš važan, pa tko si ti uopće?« Isus im je tada rekao: »Ako se sam hvalim, ne bi vrijedilo. No moj Otac, za kojeg tvrdite da je vaš Bog, on je taj koji me slavi. Ali vi ga uopće ne poznajete. No ja ga znam. Ako vam kažem da ga ne poznajem, bio bih isto takav lažac kao i vi. No ja ga poznajem, istina je, ili svemu ga slušam. Vaš se otac Abraham obradovao želji da vidi moj Dan. Znao je odakle dolazim i veselio se.« Židovski poglavari su rekli: »Nemaš još ni pedeset godina, a veliš da si vidio Abraha-ma'?« Isus im odvrati: »Uistinu vam kažem, ja sam postojao i prije nego li se Abraham rodio.« Nato su židovski poglavari pograbili ka-menje da ga zatuku. No Isus je bio sakrit od njih, te je prošao pokraj njih i otišao iz Hrama.

4.35. Isus iscjeljuje slijepa od rođenja

Dok je prolazio, ugledao je čovjeka slijepa od rođenja. Njegovi su ga učenici zapitali: »Učitelju, zašto se ovaj čovjek rodio slijep? Da li je to zbog njegovih grijeha ili grijeha njegovih roditelja?« »Ni zbog njegovih a ni zbog njihovih grijeha«, odgovorio je Isus, »već zato da se pokažu moćna Božja djela. Moram brzo izvršavati zadatke koje mi je dao onaj koji me poslao, jer je malo vremena os-talo do mraka, kad prestaje svaki rad. Ali dok sam na svijetu, svjet-lost sam svijeta.« Zatim je pljunuo na zemlju, od pljuvačke načinio blato, premazao njime slijepčeve oči i rekao mu: »Idi i operi se u ribnjaku Siloamu.« (Siloam znači 'poslan'.) Čovjek je otišao kamo je bio poslan, umio se i vratio gledajući. Susjedi i svi oni koji su ga ranije poznavali kao slijepa prosjaka, upitali su jedni druge: »Zar je to onaj slijepi prosjak?« Jedni su rekli: »Da«, a drugi opet: »Ne, to ne može biti onaj isti čovjek, ali neobično mu je sličan.« Prosjak je pak tvrdio: »Ja sam onaj isti čovjek.« Nato su ga zapitali kako to da sada vidi. »Što ti se dogodilo?« »Neki je čovjek, koga zovu Isus, načinio blato i premazao mi njime oči, pa mi rekao da odem do ribnjaka Siloama i sperem blato.

83

To sam učinio pa sad vidim!« – ispričao im je čovjek. »Gdje je sada taj čovjek?« - pitali su ga. »Ne znam“, odgovorio je.

4.36. Farizeji ispituju iscjeljenje

Tada su bivšeg slijepca odveli farizejima. No sve se to dogodilo baš u subotu. Farizeji su ga iznova o svemu ispitali. I opet im je rekao kako mu je Isus blatom premazao oči, pa kad ih je isprao, progledao je. Neki su rekli: »Onda taj Isus nije od Boga kad krši subotu.« Drugi su rekli: »Ali kako bi običan grešnik činio takva čuda?« I tako je nastala među njima velika podvojenost. Nakon toga su farizeji opet upitali čovjeka koji je bio slijep: »Onaj čovjek koji ti je otvorio oči – što ti kažeš o njemu?« »Mora da je od Boga poslani prorok«, rekao je. Židovski glavari nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao dok nisu dozvali njegove roditelje i zapitali ih: »Je li ovo vaš sin, za koga tvrdite da se rodio slijep? I kako to da sada vidi?« Njegovi su roditelji odgovorili: »Znamo da je ovo naš sin i da se rodio slijep. Ali ne znamo što mu se dogodilo da je odjednom progledao, niti tko mu je to učinio. Dovoljno je star da sam govori za se. Njega upitajte!« Ovo su rekli roditelji zbog straha od židovskih poglavara koji su objavili da će svatko tko prizna Isusa Kristom, biti izopćen. Tada su farizeji po drugi put pozvali čovjeka koji je prije bio sli-jep: »Odaj Bogu slavu, a ne Isusu, jer znamo da je on grešnik.« »Je li grešnik, ne znam«, odgovori ovaj, »ali jedno znam, bio sam slijep a sada vidim.« »Ali što ti je učinio?« – upitali su ga. »Kako te je iscijelio?« »Gledajte«, viknuo im je, »već sam vam rekao i niste me slušali. Zašto opet hoćete čuti sve ispočetka? Zar kanite i vi postati njegovim učenicima?« Tada su ga prokleli i rekli: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsi-jevi učenici. Znamo da je Bog govorio Mojsiju, a za ovoga ne znamo ništa, ni odakle je!« »To i jest čudno«, odgovorio je čovjek. »On slijepcima daje vid, a vi još ne znate ni odakle je. Znamo da Bog ne sluša grešnike, ali

84

sluša one koji ga poštuju i izvršavaju njegovu volju. Otkako je svi-jeta, nije sc čulo da bi tko otvorio oči slijepom od rođenja. Da ovaj čovjek nije od Boga, onda to on ne bi mogao učiniti.« »Rođen si u grijehu,« povikali su, i ti nas kaniš učiti'?« I izbacili su ga van.

4.37. Duhovna sljepoća

Kad je Isus čuo što se dogodilo, našao je čovjeka i rekao mu: »Vje-ruješ li u Sina Čovječjega?« Čovjek je odgovorio: »A tko je on, gospodine, da u njega vjeru-jem?« »Vidio si ga«, rekao je Isus, »i on ti sada govori.« A čovjek je rekao: »Da, Gospodine, vjerujem!« – i pao je ničice pred Isusom. Tada je Isus rekao: »Došao sam na osudu svijetu, da dadem vid onima koji su duhovno slijepi, te da pokažem onima koji misle da vide, da su slijepi.« Farizeji, koji su ondje stajali, zapitali su ga: »Zar tvrdiš da smo mi slijepi?« »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha«, odgovorio im je Isus. »Ali vaš grijeh ostaje, jer tvrdite da vidite.«

4.38. Dobri pastir i njegovo stado

»Ozbiljno vam kažem, svaki koji u tor ne ulazi na vrata, nego se šulja preko zida, sigurno je lopov. Jer pastir ulazi na vrata. Njemu vratar otvara vrata, a ovce slušaju njegov glas i dolaze mu. On svoje ovce zove po imenu te ih izvodi van. Ide pred njima a one ga slijede, jer poznaju njegov glas. Neće poći za strancem, pobjeći će od njega, jer ne poznaju njegov glas.« Oni koji su čuli ovaj Isusov slikovit prikaz, nisu shvatili što je time htio reći, zato im ga je objasnio: »Ja sam vrata ovcama. Svi koji su došli prije mene, bili su lopovi i razbojnici. No, prave ih ovce nisu poslušale. Da, ja sam vrata. Oni koji su ušli kroz vrata, bit će spašeni, ulazit će i izlaziti te nalaziti zelenu pašu. Namjera je lopova da uk-rade, zakolje i uništi. Ja sam došao da dadem vječni život, i to u izobilju da ga imaju. Ja sam dobri pastir. Dobri pastir daje svoj vječni život za ovce. Najamnik će pobjeći kad vidi da dolazi vuk i ostavit će svoje ovce, jer nisu njegove, jer on nije njihov pastir. Vuk

85

ih onda grabi i razgoni stado. Najamnik bježi, jer je unajmljen, pa ga nije briga za ovce.« »Ja sam dobri pastir, poznajem svoje ovce i one poznaju mene, kao što mene poznaje Otac tako i ja poznajem Oca; svoj život dajem za ovce. Imam i drugih u drugome toru. I njih moram dovesti. One će čuti moj glas, pa će tako biti jedno stado s jednim pastirom.« »Otac me ljubi, jer dajem svoj život da bih ga mogao opet uzeti. Nitko mi ga ne može uzeti bez mog pristanka, ja dobrovoljno dajem svoj život. Jer imam pravo i moć da ga dam kad poželim, kao i pravo i moć da ga opet uzmem. Jer mi je Otac dao tu zapovijed.« Kad je ovo rekao, židovski su se vođe opet podijelili u svom mišljenju o njemu. Neki su rekli: »Ima đavla ili je lud. Čemu slušati takva čo-vjeka?« »Ne izgleda nam kao đavlom opsjednut čovjek«, rekli su drugi. »Zar može đavao slijepima vratiti vid?«92

4.39. Isus šalje Sedamdesetoricu

Gospodin je nakon toga izabrao sebi sedamdeset učenika pa ih po-slao naprijed po dvojicu u sve gradove i sela koja je namjeravao ka-snije posjetiti. Uputio ih je u slijedeće: »Molite gospodara žetve da pošalje više radnika da vam pomognu, jer žetva je vrlo velika, ali je radnika jako malo. Idite sada, no upamtite da vas šaljem kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom nikakva novca ni torbe, čak ni jedan suvišan par obuće. I ne tratite vrijeme putem pozdravljajući ljude.« »Kad god uđete u dom, blagoslovite ga i recite: 'Mir kući ovoj'! Ako je dostojan blagoslova, mir će im ostati; no, ako nije, mir će vam se vratiti. Kad uđete u selo, ne prelazite iz jedne kuće u drugu, već ostanite na jednom mjestu, pa jedite i pijte bez pitanja, što god se pred vas postavi. I ne oklijevajte prihvatiti gostoprimstvo, jer je radnik dostojan svoje plaće.« »A kad vas neki grad srdačno prihvati, držite se ovih pravila: je-dite sve što se pred vas postavi; liječite bolesnike i kad ih izliječite, recite im: 'Sad vam je Božje kraljevstvo vrlo blizu.' A kad vas koji grad ne prihvati, iziđite na njegove ulice i recite: 'Stresamo prašinu vašega grada sa svojih nogu kao javnu objavu vaše sudbine. Nikad

86

ne zaboravite koliko ste blizu Božjem kraljevstvu!' Kažem vam da će čak i pokvarena Sodoma bolje proći na Sudnjemu danu nego ta-kav grad. Kakove li vas strahote još čekaju gradovi Korozaine i Bet-saido! Jer da sam čudesa, koja sam učinio vama, učinio gradovima Tiru i Sidonu, njihovi bi se stanovnici već odavno duboko pokajali, sjedili bi obučeni u vreće i posipali bi se pepelom po glavi da pokažu svoje kajanje. Da, Tiru i Sidonu će biti lakše o Sudnjemu danu nego li vama. A vi, stanovnici Kafarnauma, što da kažem o vama? Zar ćete se do neba uzvisiti? Ne, bit ćete srušeni do pakla!« Zatim je rekao učenicima: »Oni koji vas srdačno prime, mene pri-maju. A oni koji vas odbace, mene odbacuju. A koji mene odbace, odbacuju Boga koji me poslao.« Kad su se vratila Sedamdesetorica, radosno su ga izvijestila: »Gospodine, čak nam se i demoni pokora-vaju kad se služimo tvojim imenom.« »Da«, rekao im je, »ja sam vidio Sotonu kako pada s neba u blje-sku munje! Evo, dao sam vam ovlaštenje nad svim silama neprijate-lja, da se krećete medu zmijama i škorpionima i da ih zgazite, a ništa vam neće nauditi. Međutim, važno je ne to što vam se demoni poko-ravaju, već što su vam imena upisana kao građana neba.« Tada ga je ispunila radost Svetoga Duha pa je uskliknuo: »Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od učenih i svje-tovno mudrih, a objavio si onima koji se u tebe pouzdaju kao mala djeca. Da, hvalim te Oče, jer si ti tako htio. Ja sam zastupnik svojega Oca u svemu; i nitko stvarno ne poznaje Oca osim Sina, i oni ga poznaju koje Sin odabere da im ga objavi.« Zatim se okrenuo Dvanaestorici i nasamo im rekao: »Kako li ste samo povlašteni da gledate ono što ste vidjeli. Mnogi je prorok i kralj iz davnine čeznuo za ovim danima da vidi i čuje ono što ste vi vidjeli i čuli.«

4.40. Pripovijest o milosrdnom Samarijancu

Jednog je dana neki dobar poznavalac Mojsijeva zakona došao da ispita Isusovu pravovjernost, postavivši mu ovo pitanje: »Učitelju, što čovjek treba učiniti da stekne vječni život?« Isus mu odgovori: »Što o tome kaže Mojsijev zakon?«

87

»Zakon kaže«, odgovori ovaj, »da treba ljubiti Gospodina, svo-jega Boga svim svojim srcem i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim. A bližnjega svojega treba ljubiti koliko i sama sebe.« »Tako je!« – reče mu Isus. »Čini to i živjet ćeš!« Tada se čovjek htio opravdati pa upita: »A tko je moj bližnji?« Isus je odgovorio ovom pričom: »Nekog su Židova, koji je puto-vao iz Jeruzalema u Jerihon, napali razbojnici. Svukli su mu odjeću i oduzeli novac, pretukli ga i ostavili ležati napola mrtva uz cestu. Slučajno je tuda prolazio židovski svećenik; kad ga je ugledao gdje je izranjen, prešao je na drugu stranu ceste i prošao pokraj njega. I židovski pomoćnik u Hramu učinio je isto; kad ga je vidio, ostavio ga je na cesti da ondje leži.« »Naišao je prezreni Samarijanac i kad ga je ugledao, sažalio se nad njim. Došao je do njega te mu je lijekovima ublažio boli i previo rane. Zatim ga je posadio na svog magarca i odveo u gostionicu, gdje ga je njegovao čitavu noć. Sutradan je dao gostioničaru novaca u visini dvije dnevne zarade i rekao mu da se pobrine za tog čovjeka. 'Ako njegov račun bude veći od ovog', reče, 'platit ču ti razliku kad drugi put naiđem'.« »I sada, što ti se čini, koji bi od ove trojice bio bližnji onoj žrtvi razbojničkog napada?« Čovjek je odgovorio: »Pa onaj koji se sažalio nad njime.« Tada mu je Isus rekao: »Idi, pa i ti čini isto.«

4.41. U domu Marte i Marije

Isus i učenici su nastavili put u Jeruzalem i stigli u selo u kojem ih je neka žena po imenu Marta rado primila u svoj dom. Njezina je sestra Marija sjela do Gospodinovih nogu, slušajući ga dok je govo-rio. No Marta je bila vrlo uznemirena, jer se brinula zbog posebnog ručka koji je pripremala. Došla je Isusu i rekla mu: »Gospodine, zar ne mariš što moja se-stra samo sjedi ovdje, dok ja radim sav ovaj posao? Reci joj da dođe i pomogne mi.« No Gospodin joj je rekao: »Marta, draga moja Marta, toliko si uznemirena zbog tih sitnica! Uistinu postoji samo jedno zbog čega je vrijedno brinuti se. Marija je to već otkrila i to joj se neće odu-zeti!«

88

4.42. Isusova pouka o molitvi

Kad se Isus jednom na nekom mjestu molio, nakon što je završio, došao mu je jedan njegov učenik i rekao: »Gospodine, nauči nas mo-litvu da se znamo moliti, kao što je Ivan naučio svoje učenike.« I ovu ih je molitvu naučio: »Oče naš, neka ime tvoje bude pošto-vano zbog tvoje svetosti; neka dođe uskoro tvoje kraljevstvo. Daj nam hranu našu iz dana u dan, i oprosti nam naše grijehe, jer smo mi oprostili onima koji su sagriješili protiv nas. I ne dopusti da budemo napastovani!« Zatim je, učeći ih još više o molitvi, rekao: »Pretpostavimo da ste o ponoći otišli do prijateljeve kuće, jer ste trebali posuditi tri kruha. Povikali biste mu: 'Hej prijatelju, upravo mi je stigao u posjete zna-nac a nemam ništa da mu dam za jelo.' A on vam se javi iz spavaće sobe: 'Ne dosađuj mi! Ne traži od mene da ustanem iz kreveta. Vrata su već zaključana a i djeca su sa mnom u krevetu. Ovog ti puta ne mogu pomoći'.« »No, kazat ću vam ovo – iako to neće učiniti kao prijatelj, nasta-vite li dovoljno dugo kucati, ustat će i dati vam sve što ga tražite – samo radi vaše upornosti. A tako je i s molitvom: samo ištite i dalje i dobit ćete; tražite i naći ćete; kucajte i vrata će vam se otvoriti. Svatko koji moli prima; svi koji traže, nalaze; i vrata se otvaraju svima koji kucaju.« »A vi očevi, ako vas vaš sin zatraži kruha, zar ćete mu dati ka-men? Ako moli ribe, zar mu dajete zmiju? Ako moli jaje, zar mu dajete škorpiona?« »I ako grešnici poput vas, daju djeci ono što traže, koliko će više učinili vaš nebeski Otac i dati s neba Svetoga Duha onima koji ga zaištu?«93

4.43. Isus optužuje farizeje i znalce Zakona

Dok je on govorio, pozvao ga je neki farizej na objed u svoj dom. Kad je Isus stigao, sjeo je da jede, da prije nije oprao ruke po židov-skom običaju. To je silno začudilo njegova domaćina.

89

Tada mu je Isus rekao: »Vi farizeji perete vanjštinu ali iznutra ste još uvijek prljavi – puni pohlepe i opačine! Glupani! Zar nije Bog stvo-rio i nutrinu kao i vanjštinu? Dajte za milostinju ono unutarnje, pa će vam sve biti čisto.« »Ali teško vama, farizeji! Jer iako brižljivo dajete desetinu i od vašeg najmanjeg prihoda, potpuno zaboravljate na Božju pravednost i ljubav. Trebate davati desetinu, da, no ne biste smjeli zanemariti ni ovo drugo.« »Teško vama, farizeji! Volite počasna mjesta u sinagogama i po-zdravljanje s puno poštovanja dok šećete trgovima! Da, čeka vas strašna osuda. Jer ste kao skriveni grobovi u polju. Ljudi ih gaze a niti ne znaju po čemu hodaju!« »Gospodine«, reče mu neki stručnjak za vjerski zakon koji je on-dje stajao, »ovime što ste nekom rekli, uvrijedili ste moje zvanje.« »Da«, rekao je Isus, »isti užasi očekuju i vas! Jer opterećujete ljude nemogućim vjerskim zahtjevima, koje ni vi sami ne mislite dotaći. Teško vama! Podižete spomenike prorocima, koje su vaši preci još davno pobili. Ubojice! Slažete se sa svojim precima da je ono što su oni učinili pravilno, ta sami biste isto učinili! Evo što Bog kaže o vama. 'Poslat ću vam proroke i apostole, a vi ćete neke od njih ubiti a druge protjerati.' A vi iz ovog naraštaja, bit ćete odgo-vorni za ubojstvo Božjih slugu od postanka svijeta, od ubojstva A-bela pa do ubojstva Zaharije, kojeg su ubili između žrtvenika i sve-tišta. Da, za to ćete sigurno biti optuženi. Teško vama, vjerski stručnjaci! Jer skrivate istinu od naroda. Sami je ne prihvaćate a druge lišavate prilike da joj povjeruju.« Farizeji i stručnjaci zakona pobjesnili su, od tada su ga žestoko salijetali gomilom pitanja, ne bi li ga navukli da kaže nešto zbog čega bi ga mogli optužiti.

4.44 Upozorenja i ohrabrenja

U međuvremenu je mnoštvo raslo, na tisuće i tisuće ih se muvalo uokolo te su jedni druge gazili. Isus se tada okrenuo najprije svojim učenicima te ih upozorio: »Najviše od svega čuvajte se ovih farizeja i njihovog pretvaranja da su dobri. No takvo se licemjerje ne može zauvijek skrivati. Ono će sc očitovati kao kvasac u tijestu. Što god

90

rekli u tami, čut će se na svijetlu i što ste šaptali u zatvorenim so-bama, razglasit će se s krovova da svi čuju!« »Dragi moji prijatelji, ne bojte se onih koji vas žele ubiti. Oni mogu uništiti samo tijelo, nemaju moći nad vašim dušama. No, reći ću vam koga se trebate bojati, Boga se bojte, koji ima moć ubiti i onda baciti u pakao. Da, njega se bojte!« »Kolika je cijena za pet vrabaca? Dva novčića? Jedva toliko. A ipak ni jednog od njih Bog ne zaboravlja. I on zna broj vlasi na vašoj glavi. Ne bojte se, vi ste mu daleko vrjedniji od cijeloga jata vra-baca.« »Uvjeravam vas u ovo: Sin Čovječji javno će vam iskazati čast u prisutnosti Božjih anđela ako me vi ovdje na zemlji priznate za svo-jega prijatelja. No pred anđelima će biti zanijekan onaj koji me se odrekne ovdje pred ljudima. I tko god govori protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, dok se onima koji pohule protiv Svetoga Duha, nikad neće oprostiti.« »I kad vas budu izvodili na sud pred židovske poglavare i vlasti u sinagogama, ne budite zabrinuti što ćete reći u svoju obranu, jer će vam Sveti Duh u taj čas dati prave riječi.«

4.45. Pripovijest o varljivom bogatstvu

Tada je netko povikao iz mnoštva: »Gospodine, reci molim te mome bratu da podijeli sa mnom očevo imanje.« No Isus mu odgovori: »Čovječe, tko je mene postavio nad vama za suca da odlučujem o takvim stvarima!? Pazite! Nemojte uvijek priželjkivati ono čega ne-mate. Jer pravi život i način na koji stvarno živimo, nije u onom što posjedujemo.« Zatim im je ispričao i ovu priču: »Neki je bogataš imao plodnu zemlju koja mu je urodila dobrim plodom. Zapravo, hambari su mu bili prepuni, nije mogao sve stavili u njih. Razmišljao je o tome i konačno zaključio. 'Znam što ću! Srušit ću ove hambare i sagraditi veće. Tada ću imati dosta prostora da ondje zgrnem sve žito i svoja dobra. I sjest ću i reći sebi: Hajde brate, dosta si spremio za godine koje dolaze. A sada uživaj u jelu, vinu ženama i pjesmi'! No Bog mu reče: 'Budalo! Još noćas ćeš umrijeti. Tko će onda to sve dobiti?' Da,

91

svaki je čovjek budala koji se bogati na zemlji a ne bogati se u Bogu.«94

4.46. Ne mir, nego razdor

»Došao sam donijeti oganj na zemlju, o da je bar moja zadaća već dovršena! Preda mnom je strašno krštenje i kolike li samo muke dok se to ne izvrši!« »Mislite li da sam došao donijeti mir na zemlju? Nipošto! Prije razdor i podjelu! Od sada će se petero u obitelji razdvojiti: trojica za mene a dvojica protiv – ili možda obrnuto. Otac će o meni zauzeti jedan stav, a njegov sin drugi; majka i kćer se neće složiti, a odluku poštovane svekrve pogazit će njezina snaha.«95

4.47. Pokajanje ili pogibelj

U taj su čas došli neki i obavijestili ga da je Pilat poklao neke Gali-lejce dok su prinosili žrtve u jeruzalemskom hramu. »Mislite li da su oni bili gori grešnici od drugih Galilejaca?« – zapitao ih je. »Zar su zato nastradali? Nipošto! A zar ne shvaćate da ćete i vi slično izginuti ako se ne ostavite zlih navika i ne obratite Bogu? A što je s onom osamnaestoricom koji su poginuli kada se na njih srušila siloamska kula? Zar su bili najgori grešnici u Jeruza-lemu? Ni govora! I vi ćete tako izginuti, ako se ne obratite.« Zatim se poslužio ovom pričom: »Neki je čovjek posadio smokvu u vrtu pa je stalno dolazio i gledao ima li na njoj roda, no uvijek je ostao razočaran. I konačno je rekao svom vrtlaru da je posiječe. 'Do-lazim već tri godine, a evo, za čitavo to vrijeme baš ni jedne smokve' – rekao je. 'Zašto da se s njom još gnjavim? Zauzima prostor koji možemo iskoristiti za nešto drugo.' 'Dajte joj još jednu priliku', odgovorio je vrtlar, 'ostavite je još jednu godinu, a ja ću je posebno paziti i obilno je gnojiti. Možda će na godinu ipak uroditi, ako li ne, posjeći ću je'.«

4.48. Bolesna žena iscijeljena u subotu

Dok je jedne subote poučavao u sinagogi, vidio je teško bolesnu ženu, koja je bila zgrčena već osamnaest godina, i nije se mogla is-praviti. Pozivajući je k sebi, Isus joj reče: »ženo, izliječena si od

92

svoje bolesti.« Dotakao ju je i ona se odmah ispravila. Počela je sla-viti Boga i zahvaljivala mu. No mjesni židovski vođa, nadstojnik sinagoge, vrlo se razljutio što je Isus iscijelio u subotu. »Šest je dana u tjednu za rad«, povikao je mnoštvu. »U te dane treba dolaziti i liječiti se, a ne u subotu!« No Gospodin odgovori: »Vi licemjeri! I vi radite subotom! Zar ne odvezujete subotom stoku iz štale da je napojite? A jesam li pogri-ješio što sam u subotu oslobodio ovu Židovku spona u kojima ju je Sotona držao već osamnaest godina?« Ovo je postidjelo sve njegove neprijatelje. A sav se narod razveselio zbog svega što je on učinio.96

4.49. Isus jedno s Ocem

Bila je zima, a Isus se našao u Jeruzalemu u vrijeme svetkovine Po-svećenja. Bio je u Hramu i prolazio je Salomonovim trijemom. Opkolili su ga židovski vođe i upitali ga: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, kaži nam otvoreno.« »Već sam vam rekao pa mi niste vjerovali«, odgovorio im je Isus. »Dokaz je u djelima koja činim u ime svog Oca. Ali vi mi ne vjeru-jete, jer niste od moga stada. Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poz-najem i one me slijede. Dajem im vječni život, te neće nikad propa-sti. Nitko ih neće otrgnuti od mene, jer mi ih je dao Otac, a on je jači od svih, zato ih nitko ne može ugrabiti iz Očeve ruke. Ja i Otac jedno smo!« Tada su židovski vođe opet pograbili kamenje da ga zatuku. Isus im je rekao: »Po Božjemu sam nalogu učinio mnoga dobra djela da pomognem narodu. Za koje me od tih djela želite ubiti?« »Sigurno ne zbog dobrih djela“, odgovorili su, »već radi svetogrđa; ti koji si običan čovjek, proglašavaš se Bogom.« »U vašem zakonu piše: 'Ja rekoh, bogovi ste!'« – odgovorio im je. »Ako, dakle, Sveto pismo, koje ne može lagati, naziva bogovima one kojima je upravljena Božja poruka, kako onda vi onome, koga je Otac poslao u svijet i posvetio, kažete da huli, zato što veli: 'Sin sam Božji«? Nemojte mi vjerovati ako ne činim Božja djela. Ali ako ih činim, vjerujte im, makar meni ne vjerovali. Uvjerite se da je Otac u meni i ja u njemu.«

93

Tada su ga opet htjeli uhvatiti. No on je otišao i napustio ih, te prešao na drugu stranu Jordana, na mjesto gdje je prije Ivan kršta-vao, i ondje je odsjeo. Mnogi su pošli za njim. »Ivan nije činio čudesa«, govorili su ljudi međusobno, »ali sve što je unaprijed rekao za ovog čovjeka, obisti-nilo se.« I mnogi su ondje povjerovali da je on Krist.97

4.50. Uska vrata

Putovao je iz grada u grad i iz sela u selo, poučavajući narod, pribli-žujući se tako Jeruzalemu. Netko ga je zapitao: »Gospodine, hoće li ih se samo malo spasiti?« »Vrata u nebo su uska«, odgovorio je Isus. »Trudite se da uđete, jer velim vam, mnogi će pokušati ući, ali kad gospodar kuće ustane i zaključa vrata, bit će prekasno. Pa ako tada budete stajali vani, ku-cali i zaklinjali: 'Gospodine, otvori nam vrata!' On će vam odgovo-riti: 'Ja vas ne poznajem!' – 'Ali mi smo s tobom jeli i ti si poučavao po našim ulicama!' – govorit ćete. A on će odgovoriti: 'Pa velim vam da vas 'ne poznajem! Ne možete ovamo ući, ovakvi zli. Odlazite!'« »A bit će ondje velika kuknjava i škrgut zuba, dok budete odba-čeni stajali vani i gledali Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke u Božjem kraljevstvu. Doći će narodi sa svih strana svijeta i zauzeti ondje svoja mjesta. I ovo upamtite: neki koji su sada prezreni, bit će tada vrlo počašćeni, a neki koje danas smatraju vrlo uglednima, bit će onda najmanje važni.«

4.51. Isusova ljubav prema Jeruzalemu

Nekoliko trenutaka kasnije, neki su mu farizeji rekli: »Otiđi odavde, ako želiš ostati živ, jer te Herod želi ubiti.« »Idite i kažite tom liscu«, odgovorio im je Isus, »da ću i dalje izgoniti demone i činiti čudesa iscjeljujući i danas i sutra, a treći ću dan stići na svoje odredište. Da, danas i sutra a prekosutra moram nastaviti svoj put, jer ne priliči da Božji prorok pogine drugdje osim u Jeruzalemu.« »O Jeruzaleme, Jeruzaleme, grade koji ubijaš proroke i koji ka-menuješ one koji su poslani da ti pomognu! Kako sam često želio sakupiti tvoju djecu baš kao što kvočka štiti svoje piliće pod krilima,

94

ali mi niste dopustili. Evo, sada je tvoja kuća napuštena. I kažem vam, nećete mc više vidjeti sve dok ne uzviknete dobro nam došao onaj koji dolazi u ime Gospodnje!'«

4.52. Isus u farizejevu domu

Jedne subote dok je ručao kod nekog uvaženog člana židovskog vi-jeća, farizeji su vrebali poput jastrebova da vide hoće li iscijeliti čo-vjeka koji je bio ondje, a bolovao je od vodene bolesti. Isus je upitao farizeje i stručnjake za Zakon, koji su stajali u bli-zini: »No, jeli sukladno sa Zakonom iscijeliti čovjeka u subotnji dan ili nije'?« A kada oni od muke nisu odgovorili, Isus je uzeo tog bolesnika za ruku, ozdravio ga te ga otpustio. A njima reče: »Koji od vas ne radi u subotu« – upitao je. »Ako vam sin ili vol upadne u jamu; ne-ćete li ga odmah brže bolje izvući, makar bila i subota?« I opet nisu mogli odgovoriti.

4.53. Priča o velikoj gozbi

Kad je primijetio da svi koji su došli na gozbu, biraju mjesta blizu čela stola, dao im je ovaj savjet: »Ako vas pozovu na svadbu, ne gurajte se uvijek na najbolje mjesto. Jer ako se pojavi netko ugledniji od vas, domaćin će ga odvesti do mjesta gdje vi sjedite, te reći: 'Neka ovaj radije sjedne ovdje.' A vi ćete posramljeni morati zauzeti bilo koje slobodno mjesto na dnu stola! Učinite radije ovo – počnite s dna, pa kad vas domaćin opazi, doći će i reći: 'Prijatelju, za tebe i-mamo bolje mjesto!' Tako će vam to biti na čast pred svim drugim gostima. Jer svaki koji se pokušava sam uzvisiti, bit će ponižen, a koji se sam ponizi, bit će počašćen.« Zatim se okrenuo svom domaćinu: »Kad prirediš gozbu«, rekao je, »ne zovi prijatelje, braću i rodbinu i bogate susjede, jer ti oni mogu uzvratiti poziv. Radije na gozbu pozovi siromahe, sakate, hrome i slijepe. Tada će te Bog o uskrsnuću pravednih nagraditi, jer si pozvao one koji ti ne mogu uzvratiti.« Kad je to čuo jedan koji je sjedio za stolom s Isusom, povikao je: »Kakva bi to bila povlastica ući u Božje kraljevstvo!«

95

Isus mu odgovori ovom pričom. »Neki je čovjek priredio veliku gozbu i razaslao mnoge pozive. Kada je sve bilo gotovo, poslao je svoje sluge da obavijeste goste kako je vrijeme da dođu, jer je već sve pripremljeno. No oni su se svi počeli redom ispričavati. Jedan mu je rekao da je upravo kupio njivu pa je želi pregledati, te moli da ga ispriča. Drugi je rekao da je upravo kupio pet pari volova, te ih želi okušati: A treći se opet tek oženio i radi toga ne može doći.« »Sluga se vratio i obavijestio svoga gospodara što su mu rekli. Gospodar se razgnjevio, pa mu rekao da brzo iziđe na gradske trgove i ulice, te da pozove prosjake, sakate, hrome i slijepe. Sluga se vratio i rekao: 'Učinio sam što si naredio, no još uvijek ima mjesta'.« »'Dobro onda', reče gospodar, 'iziđi na seoske puteve i među ograde, pa natjeraj svakog koga nađeš da dođe, tako da mi se napuni kuća. Jer ni jedan od onih koje sam prve pozvao neće okusiti večeru koju sam im pripremio.'«

4.54. Cijena učeništva

Veliko mnoštvo ga je slijedilo. On se okrenuo pa ih oslovio ovim riječima: »Tko god želi biti moj sljedbenik, mora me ljubiti daleko više nego što ljubi svog oca, majku, ženu, djecu, braću i sestre – čak i više od vlastita života, inače ne može biti moj učenik. I nitko tko ne nosi svoj križ i ne slijedi me, ne može biti moj učenik.« »Ali ne počinji dok ne izračunaš cijenu. Jer tko će početi graditi zgradu a da prvo ne napravi predračun i tada provjeri ima li dovoljno novaca da isplati sve račune'? Inače bi mogao završiti samo temelje, pa ostati bez sredstava. I tada bi mu se svi smijali! 'Vidite li onog čovjeka ondje?' – rugali bi mu se. 'Počeo je graditi kuću i ostao bez novaca prije nego je završio!« »Ili, koji bi se kralj usudio uputiti u rat a da najprije ne sjedne sa svojim savjetnicima te raspravi da li je njegova vojska od deset ti-suća dovoljno jaka da porazi vojsku od dvadeset tisuća, koja kreće na njega? Ako ne može, poslat će poslanike da rasprave o uvjetima mira, dok su neprijateljske snage još daleko. Tako dakle, nitko ne može postati moj učenik, ako najprije ne sjedne i ne izbroji sve što ima, a onda se svega odrekne radi mene!«

96

»Kakva li koristi od soli koja je izgubila svoju slanost? Bljutava sol nije nizašto, čak ni za gnojivo. Beskorisna je i mora se baciti. Dobro slušajte, ako želite shvatiti ono što sam vam rekao!«

4.55. Priča o izgubljenoj ovci

Okupljali su se oko njega poreznici i drugi okorjeli grešnici, dolazili su slušati Isusove propovijedi. To je izazvalo prigovore židovskih vođa i stručnjaka za židovski Zakon, jer sc družio s takvima, koji zaslužuju svaki prezir, a s njima je čak i jeo! Zbog toga je Isus ispri-čao ovu priču: »Da imate sto ovaca, pa jedna zaluta i izgubi se u pustari, zar ne biste ostavili onih devedeset i devet te pošli tražiti onu izgubljenu, dok je ne nađete? Tada biste je radosno nosili kući na svom ramenu. Kod kuće biste sazvali prijatelje i susjede da se s vama raduju, jer ste pronašli svoju izgubljenu ovcu.« »Dakle, na isti će način na nebu biti radosnije zbog jednog izgu-bljenog grešnika, koji se vraća Bogu, nego li zbog devedeset i devet pravednika, kojima ne treba obraćenje.«

4.56. Priča o izgubljenom srebrnjaku

»Ili uzmimo drugi primjer. Neka žena ima deset vrijednih srebr-njaka, pa jednoga izgubi. Neće li zapaliti svjetiljku i sve pretražiti, pomesti svaki kutak kuće dok ga ne nađe'! A kad ga nađe, pozvat će prijateljice i susjede da se s njom raduju, jer je našla srebrnjak koji je bila izgubila. Tako je isto radost među Božjim anđelima, kada se jedan grešnik obrati.«

4.57. Priča o izgubljenom sinu

Da bi bolje prikazao svoju glavnu misao, Isus im je ispričao ovu priču: »Neki je čovjek imao dva sina. Kad je mlađi rekao ocu: 'Hoću sada svoj dio imanja, ne želim čekati dok ti umreš!' Otac je pristao da podijeli svoje imanje među svoje sinove.« »Nakon nekoliko dana, taj mlađi sin pokupi sve svoje i ode u da-leku zemlju i ondje spiska sav svoj novac na zabave i bludnice. Upravo kada mu je ponestalo novaca, zavladala je zemljom velika glad, pa je počeo skapavati od gladi. Nagovorio je nekog mjesnog

97

posjednika da ga unajmi kao svinjara. Mladić je tako izgladnio da su mu se čak i komuške, kojima je hranio svinje, činile ukusnima, ali nitko mu ih nije davao.« »Kad se konačno pribrao, reče samom sebi: 'Kod kuće moga oca i najamnici imaju dovoljno, čak i previše, a ja, evo ovdje, umirem od gladi! Otići ću kući svom ocu i reći: Oče, sagriješio sam protiv neba i tebe, nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Molim te primi me kao jednog od svojih najamnika.'« »I tako sc vratio kući ocu. I dok je još bio daleko, otac ga je opazio kako dolazi pa je ganut ljubavlju, potrčao u susret sinu, zagrlio ga i izljubio.« »Sin mu reče: 'Oče, sagriješio sam protiv neba i tebe i nisam do-stojan nazvati se tvojim sinom'! »A otac reče slugama: 'Brzo done-site najljepšu odjeću koju imamo u kući i obucite ga! I stavite mu dragocjen prsten na ruku i obujte ga! Zakoljite ugojeno tele. Moramo to proslaviti gozbom, jer je ovaj moj sin bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen i nađe se.' I tako je počela gozba. A stariji je sin bio u polju i radio. Kad se vraćao kući, čuo je plesnu glazbu kako dopire iz kuće pa je upitao jednog slugu što se događa.« »'Vratio ti se brat', rekao mu je, 'pa je tvoj otac zaklao tovljeno tele i priredio veliku gozbu da proslavi što mu se sin zdrav vratio kući'.« »Stariji se sin razgnjevio i nije htio ući. Otac je izišao i stao ga nagovarati da uđe. No ovaj mu odgovori: 'Toliko ti godina služim i nikad nisam ništa odbio učiniti što si mi rekao, a nisi mi nikad ni juneta dao da se proveselim sa svojim prijateljima. Ipak, kad se vra-tio tvoj sin, nakon što je spiskao tvoj novac na bludnice, ti slaviš i kolješ najbolje tele koje imamo'.« »'Gledaj, dragi sine', reče mu otac, 'ti i ja smo vrlo bliski, i sve što ja imam, tvoje je. No trebalo je proslaviti i radovati se, jer je tvoj brat bio mrtav i vratio se u život! Bio je izgubljen i nađe se'!«

4.58. Pripovijest o snalažljivom upravitelju

Isus je sada svojim učenicima ispričao ovu priču: »Neki je bogataš zaposlio upravitelja da mu vodi poslove. No ubrzo se proširio glas

98

da je taj upravitelj skroz na skroz nepošten čovjek. Zato ga je poslo-davac pozvao k sebi i rekao: 'Što ja to čujem o tebi? Da me potkra-daš? Sredi izvještaj o poslovanju, jer si otpušten'!« »Upravitelj je tada pomislio u sebi: 'Što ću sada? Ovdje sam pro-pao, a nemam snage da idem kopati jarke, previše sam ponosan da prosjačim. Znam što ću! I tada ću imati dosta prijatelja da se za me brinu kad odem odavde'! Tako je pozvao sve dužnike njegovog ga-zde da dođu i rasprave o dugovanjima. Prvoga je zapitao: 'Koliko mu ti duguješ?' Ovaj odgovori: 'Tri tisuće četiri stotine litara masli-nova ulja.' Upravitelj mu reče: 'Da, evo i ugovora koji si potpisao. Poderi ga i napiši drugi za polovinu količine'! A koliko mu ti dugu-ješ?' – zapitao je slijedećeg. 'Jednu tonu žita', glasio je odgovor. 'Evo', reče upravitelj, 'daj ovamo tu zadužnicu i napiši jednu za samo osam stotina kilograma.''' »Gospodar se morao diviti tom nepoštenom upravitelju što je bio toliko snalažljiv. Istina je da su građani ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti. Ali zar ću vam reći da na takav način postupate, da kupujete prijateljstvo nepoštenim postupcima? Hoće li vam ono osigurati ulazak u vječni dom? Ako niste pošteni u malom, nećete biti pošteni ni u velikom. Varate li makar i malo, ne-ćete biti pošteni ni pri većim odgovornostima. I ako ste nepouzdani u svjetovnom bogatstvu, tko će vam povjeriti nebeska bogatstva? I ako niste pouzdani s tuđim novcem, zašto bi vam se povjerio vlas-titi?« »Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Jer će jednoga mrziti a drugome iskazivati odanost ili obrnuto – jednim će biti oduševljen a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i novcu.«

Slušali su to farizeji, koji su neobično voljeli svoj novac i rugali su se, naravno, svemu ovom. Tada im je on rekao: »U javnosti os-tavljate dojam plemenitosti i poštenja, no Bog zna vaša zla srca. Vaše vam pretvaranje donosi poštovanje ljudi, ali je ono odvratno u Božjim očima.«98

4.59. Bogataš i Lazar

»Bio je neki bogataš«, rekao je Isus, »koji se raskošno odijevao i svaki dan živio u veselju i obilju. Jednog su dana položili pred

99

njegova vrata Lazara, bolesna prosjaka. Dok je on ondje ležao i žu-dio za ostacima hrane s bogataševa stola, dolazili su psi i lizali mu otvorene rane. Konačno je prosjak umro i anđeli ga odnijeli u Abra-hamovo krilo, na mjesto pravednih pokojnika. Bogataš je također umro i pokopali su ga. A duh mu je otišao u pakao. Ondje je u teškim mukama ugledao u daljini Lazara s Abrahamom.« »'Oče Abrahame', povikao je, 'smiluj mi se! Pošalji ovamo Lazara da bar umoči vrh prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se strašno mu-čim u ovom plamenu!' No Abraham mu reče: 'Sine! Sjeti se da si za života imao sve što si želio, a Lazar nije imao ništa osim nevolja. Zato je on sada ovdje i tješi se a ti se mučiš. Osim toga, velik je ponor koji nas razdvaja, pa svatko tko bi htio odavde doći k tebi, ne može ni odande prijeći k nama.'« »Tada će bogataš: 'O oče Abrahame, molim te pošalji onda La-zara u kuću moga oca, jer imam petero braće, da ih upozorimo na ovo mjesto muka, da i oni ne bi ovdje završili kad umru!' No Abra-ham reče: 'Sveto pismo ih neprestano opominje, tvoja ga braća mogu čitati kad god zažele.'« »'O ne, oče Abrahame!' – odgovori bogataš. 'Neće ga htjeti čitati. No dođe li im netko od umrlih, tada će se obratiti.' Ali Abraham reče: 'Ako neće slušati Mojsija i proroke, neće povjerovati ni onom koji ustane iz mrtvih.'«

4.60. O grijehu, o vjeri, o dužnosti

»Uvijek će bili sablazni i napasti na grijeh«, rekao je Isus jednoga dana svojim učenicima. »Ali jao čovjeku kroz koga dolaze sablazni i koji navodi druge na grijeh. Bilo bi mu daleko bolje da ga bace u more s velikim kamenom oko vrata, nego da se suoči s kaznom koja čeka takve koji sablazne ovu malu djecu. Upozoravam vas!« »Ukori svoga brata ako sagriješi, oprosti mu ako se pokaje. Pa ako se i sedam puta, dnevno ogriješi o tebe i svaki put se pokaje i moli za oproštenje, oprosti mu.« Jednog su dana apostoli kazali Gospodinu: »Treba nam više vjere. Reci nam kako da je dobijemo!«

100

»Da vam je vjera velika barem kao gorušičino zrno«, odgovorio im je Isus, »dovoljno bi bilo da kažete onom stablu: 'Iščupaj se s kori-jenom i baci se u more!' Vaša bi zapovijed, utemeljena na vjeri, do-nijela neposredne rezultate.« »Kad se sluga vrati s oranja ili čuvanja ovaca, ne sjeda tek tako za stol da jede, nego najprije priprema jelo svom gospodaru i iznosi mu večeru prije nego što pojede svoju. I ne prima zahvalu za to, jer čini samo ono što mu je dužnost. Upravo tako i vi, kad izvršite sve što je bilo naređeno, ne smatrajte se vrijednima pohvale. Učinili ste samo svoju dužnost.«99

4.61. Smrt Lazara

Sjećate li se Marije, koja je izlila dragocjeno mirisno ulje na Isusove noge i obrisala ih svojom kosom? E pa, njezin se brat Lazar, koji je živio u Betaniji s njom i sestrom Martom, razbolio. Zato su sestre poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj dobar prijatelj koga ljubiš, teško je bolestan.« Kad je Isus to čuo, reče: »Njegova bolest nije na smrt, nego na Božju slavu. Božji Sin će se ovom prilikom prosla-viti.« Premda je Isus žarko ljubio Martu, Mariju i Lazara, nije odmah krenuo, nego je ostao još dva dana u onom mjestu gdje se nalazio. Konačno, nakon dva dana, rekao je svojim učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« No njegovi su se učenici usprotivili: »Učitelju«, rekli su, »zar te nisu prije nekoliko dana židovski vođe u Judeji htjeli ubiti, a ti sada hoćeš onamo?« Isus odgovori: »Dvanaest sati traje dan i za svjetlosti čovjek može sigurno hodati a da se ne spotakne. Samo noću postoji opasnost od pogrešna koraka, jer je mrak. Zatim je re-kao: »Naš prijatelj je zaspao, ali ga idem sad probuditi!« Učenici su mislili da Isus govori o Lazarevu dobrom snu, pa su rekli: »Gospodine, to znači da se odmara.« No Isus je mislio na La-zarovu smrt. Tada im je rekao posve otvoreno: »Lazar je umro. Radi vas se radujem što nisam bio ondje, jer će vam ovo biti nova prilika da povjerujete u mene. No hajdemo sad k njemu!« Nato je Toma, zvani Blizanac, rekao svojim drugovima: »Hajdemo da i mi umremo s njime!«

101

4.62. Isus tješi Lazarove sestre

Kad su stigli u Betaniju, rečeno im je da je Lazar već četiri dana u grobu. Betanija je bila samo par kilometara udaljena od Jeruzalema, pa je mnogo židovskih vođa došlo da izrazi sućut i utješi Martu i Mariju zbog gubitka njihova brata. Kad je Marta čula da Isus stiže, pošla mu je u susret, dok je Marija ostala u kući. Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. Pa ni sad nije prekasno, jer znam da što god zaišteš od Boga, dat će ti.« »Tvoj će brat uskrsnuti!« – rekao je Isus. Da«, rekla je Marta, »kad i svi drugi o uskrsnuću u posljednji dan.« »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, ako i umre, ponovno će živjeti. Tko god vjeruje u mene, neće nikad umrijeti. Vjeruješ li u to Marta?« »Da, Gospodine“, rekla mu je, »ja vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, kojeg smo tako dugo očekivali« Zatim je otišla i vratila se Mariji, povela je na stranu i rekla joj: »On je ovdje i želi te vidjeti.« I tako je Marija brzo ustala i odmah pošla k njemu. Isus je još bio izvan sela, na mjestu gdje ga je susrela Marta. Kad su židovski vođe, koji su bili u kući kod Marije i tješili je, vidjeli da ona tako žurno odlazi, pošli su za njom. Mislili su, na-ime, da ide na grob oplakivati svoga brata. Kad je Marija stigla na mjesto gdje je bio Isus, pala mu je pred noge, govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat bi još bio živ!« Kad je Isus vidio kako plače ona i židovski vođe, bio je duboko dir-nut i potresen. »Gdje ste ga sahranili?« – zapitao ih je. »Dođi i pog-ledaj!« – rekli su mu. I Isus je zaplakao. »Bili su bliski prijatelji«, rekli su židovski vođe. »Gle koliko ga je ljubio.« A neki su rekli: »Zar ovaj koji je slijepcu vratio vid, nije mogao spriječiti Lazarevu smrt?«

4.63. Isus podiže Lazara iz mrtvih

Isus se opet duboko ražalostio. Tada su stigli do groba. Bila je to spilja s teškim kamenom navaljenim na otvor groba. »Odmaknite kamen!« – zapovjedio je Isus. No Marta, pokojnikova sestra je rekla:

102

»Gospodine, smrad je već sigurno užasan, jer je već četiri dana kako je mrtav.« »Zar ti nisam rekao da ćeš, ako vjeruješ, vidjeti Božju slavu'!« – upitao ju je Isus. I tako su odmaknuli kamen od groba. Isus je pog-ledao u nebo i rekao: »Hvala ti Oče, što si me uslišao. Ti me uvijek uslišavaš, znam to, no rekao sam to zbog ovih koji ovdje stoje: da vjeruju da si me ti poslao.« Zatim je povikao iz svega glasa: »Lazare, iziđi!« I Lazar je izišao - sav povezan povojima a lica omotana ru-čnikom. Isus im je rekao: »Odmotajte ga i pustite neka ide!«

4.64. Urota o ubojstvu Isusa

I onda kad su mnogi židovski vođe, koji su bili s Marijom, vidjeli što se dogodilo, konačno su povjerovali u njega. Ali neki su otišli farizejima da ih izvijeste što je Isus učinio. Stoga su glavni svećenici i farizeji sazvali Veliko vijeće* da se dogovore kako će postupiti. »Što da radimo?« – pitali su jedan dru-goga, »jer ovaj čovjek zbilja čini čudesa. Ako ga pustimo na miru, sav će ga narod slijediti i povjerovati u njega, a onda će doći rimska vojska, pobiti nas i preuzeti nam vlast.« A jedan od njih, Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik, reče: »Ništa vi ne znate! Bolje je da ovaj jedan čovjek umre za narod – zašto da sav narod izgine!« Ovo proročanstvo da će Isus umrijeti za sav narod, došlo je od Kajfe, dok je bio na položaju velikog svećenika, no nije to on rekao sam od sebe, nego je rekao u nadahnuću. Bilo je to proročanstvo da Isusova smrt neće biti samo za Izrael, nego i za otkup sve Božje djece razasute po svijetu. I tog su dana istaknuti židovski vođe od-lučili da ubiju Isusa. Zbog toga je Isus sada prekinuo svoju javnu službu i otišao iz Jeruzalema; pošao je u kraj blizu pustinje, u mjesto Efraim, i ondje se zadržao s učenicima.100

4.65. Iscjeljenje desetoro gubavaca

Nastavljajući put prema Jeruzalemu, stigli su do granice između Ga-lileje i Samarije, i kad su ulazili u neko selo, stajalo je podalje deset gubavaca i vapilo: »Gospodine Isuse, smiluj nam se!« Pogledao ih je i rekao: »Idite židovskom svećeniku i pokažite mu se!« I dok su oni išli, njihova je guba nestala.

103

A jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vratio se Isusu slaveći Boga u sav glas: »Hvala Bogu, ja sam zdrav!« Bacio se na zemlju pred Isusa licem u prašinu, zahvaljujući mu za ono što je učinio. A taj čovjek je bio prezreni Samarijanac. Isus je zapitao: »Zar nisam iscijelio desetoricu? A gdje su devetorica? Zar se samo ovaj stranac vraća da proslavi Boga?« »Ustani i idi«, reče Isus čovjeku, »tvoja te je vjera spasila!«

4.66. Početak Božjeg kraljevstva

Jednog su dana farizeji upitali Isusa: »Kada će doći Božje kraljev-stvo?« Isus im odgovori: »Božje sc kraljevstvo ne objavljuje vidlji-vim znakovima. Nećete moći reći: 'Počelo je ovdje na ovom mjestu ili ondje u onom dijelu zemlje', jer je Božje kraljevstvo u vama!« Kasnije je opet o tome razgovarao sa svojim učenicima. »Dolazi vrijeme kada ćete čeznuti za Sinom Čovječjim, da bude s vama ma-kar i jedan jedini dan, ali neće biti tu,« rekao je. »Stizat će vam izvje-štaji da je ondje ili ovdje. Ne vjerujte tome niti izlazite da ga tražite. Jer kad dođe Sin Čovječji, znat ćete to bez sumnje. Bit će to kao kad munja bljesne preko neba. Ali najprije on treba strašno pretrpjeti i sav ovaj narod ga mora odbaciti.« »I kad se pojavi Sin Čovječji, svijet će biti isto tako ravnodušan prema Božjim stvarima kao i u Noino doba. Jeli su, pili, ženili se – sve do dana kad je Noa ušao u lađu; nastao je potop i sve ih uništio.« »I svijet će biti kao i u Lotova doba: ljudi su se bavili svojim sva-kodnevnim poslovima – jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili - sve do onog jutra kad je Lot napustio Sodomu. Tada se s neba stu-štio oganj i sumpor i sve ih uništio. Da, tako će isto biti sve dok se ne pojavi Sin Čovječji. Oni koji tog dana budu izvan kuće, neka se ne vraćaju po svoje stvari. I oni u poljima neka se ne okreću i vraćaju u grad – sjetite se što se dogodilo Lotovoj ženi!« »Tko se god bude grčevito držao svog života, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život, sačuvat će ga, Te će noći dvoje spavati u istoj po-stelji: jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. Dvije će žene zajedno obav-ljati kućanske poslove: jedna će se uzeti, druga ostaviti. I tako će biti s ljudima koji zajedno rade u polju. Gospodine, gdje to?« – zapitali

104

su učenici. Isus odgovori: »Gdje je tijelo, ondje će se skupljati i str-vinari.«

4.67. Pripovijest o ustrajnoj udovici

Jednog je dana Isus ispričao učenicima priču, da im prikaže potrebu ustrajne molitve, sve dok ne dođe odgovor. »Bio je tako neki građanski sudac«, reče, »i to vrlo bezbožan čo-vjek, koji je svakoga prezirao. Neka mu je udovica iz toga grada često dolazila i molila ga da je zaštiti od nekog koji ju je tužio. Sudac se neko vrijeme nije obazirao na nju, ali konačno mu je dodijala.« »'Ne bojim se Boga ni čovjeka', reče napokon sudac sam sebi, 'ali ova mi je žena već dodijala. Obranit ću je, da istjera pravdu, da me više ne muči stalnim dolaženjem.'« »Ako se čak i zao sudac može tako slomiti«, reče zatim Gospodin, »zar mislite da Bog doista neće obraniti svoj narod, koji mu dan i noć vapi, pa ako i odgađa njihovu stvar? Da! Brzo će im odgovoriti! Ali pitanje je, hoće li Sin Čovječji, kad se vrati, naći ljude koji imaju vjeru?«

4.68. Pripovijest o farizeju i porezniku

Tada je ispričao ovu priču nekima koji su se hvalili svojim vrlinama a svima drugima se rugali. »Dva su čovjeka otišla u Hram da se mole. Jedan je bio ohol, samopravedan farizej, a drugi poreznik, va-ralica. Oholi se farizej ovako u sebi molio: 'Hvala ti Bože što nisam grešnik kao ostali, a naročito što nisam kao onaj poreznik ondje. Jer nikad ne varam, nisam pokvaren, niti činim preljub. Postim dvaput tjedno i dajem Bogu desetinu od svega što steknem.'« »A pokvareni poreznik stajao je po strani i nije se usudio ni podi-gnuti oči k nebu dok se molio, već se od žalosti udarao u prsa i vikao: 'Bože, smiluj se meni grešniku!' Kažem vam, ovaj poreznik a ne fa-rizej, vratio se kući oproštenih grijeha! Jer će oholi biti poniženi, a poniženi će biti počašćeni!«101

105

4.69. Isus poučava o braku

Došli su mu neki farizeji da ga ispitaju, pokušavajući ga uhvatiti u riječima koje bi ga upropastile. »Dopuštaš li rastavu braka?« – pitali su. »Zar ne čitate Sveto pismo?« – odgovorio im je. »U njemu piše da je Bog na početku stvorio muško i žensko te da će čovjek ostaviti svojega oca i majku i zauvijek se sjediniti sa svojom ženom. Dvoje će postati jedno – ne više dvoje, nego jedno! I ni jedan čovjek ne smije rastaviti što je Bog združio!« »Zašto je onda Mojsije rekao da se čovjek može rastaviti od žene ako joj samo napiše otpusno pismo?« – pitali su ga. Isus im odgo-vori: »Mojsije je to učinio kao ustupak vašim tvrdim i pokvarenim srcima, ali to Bog nije zamislio u početku.«103 Kad su kasnije bili sami u kući, učenici su ponovno potakli to pitanje. A on im reče: »Kad se muž rastavlja od svoje žene, da bi se oženio nekom drugom, čini preljub prema prvoj. I ako se žena ras-tavi od svoga muža i ponovno se uda, i ona čini preljub.« Tada su Isusovi učenici rekli: »Ako je to tako, onda je bolje ne ženiti se!« »Ne može svatko prihvatiti ovu tvrdnju«, rekao je Isus. »Samo oni kojima Bog u tome pomaže. Neki su rođeni nesposobni za že-nidbu, neke su ljudi onesposobili, no neki odbijaju ženidbu poradi nebeskog kraljevstva. Neka svatko tko može prihvati moju tvrd-nju.«104

4.70. Isus i djeca

Kad su jednom prilikom neke majke donosile svoju djecu Isusu da ih blagoslovi, učenici su ih tjerali govoreći da ga ne smetaju. Opazi-vši to, Isus se vrlo ozlovoljio na svoje učenike pa im rekao: »Pustite djecu neka dolaze k meni, jer takvima pripada Božje kra-ljevstvo. Ne tjerajte ih! Najozbiljnije vam kažem, onaj koji ne želi doći Bogu kao malo dijete, nikad neće smjeti ući u njegovo kraljev-stvo!« Zagrlio je zatim djecu, položio im ruke na glave i blagoslovio ih.105

106

4.71. Mladi bogataš

Netko je došao Isusu s ovakvim pitanjem: »Gospodine, koje dobro moram učiniti da dobijem vječni život?« »Dobro?« – upitao je. »Po-stoji samo jedan uistinu dobar, a to je Bog. Ali da odgovorim na tvoje pitanje, vječni život možeš imati ako izvršavaš sve zapovi-jedi.« »A koje?« - zapita čovjek. »Ne ubij, ne čini preljuba, ne ukradi, ne laži«, odgovorio je Isus, »poštuj oca i majku i ljubi bližnjega svo-jega kao samoga sebe!«106 »Gospodine, nikada nisam prekršio ni jednu od ovih zapovijedi«, odgovorio je čovjek. Isus je osjetio istinsku ljubav prema tom čo-vjeku dok ga je promatrao.107 »Ako želiš biti savršen«, reče mu Isus, »Idi i prodaj sve što imaš, a novac podijeli siromašnima, pa ćeš imati blago na nebu; onda dođi i slijedi me.« No kad je mladić to čuo, otišao je žalostan, jer je bio vrlo bogat. Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Gotovo je nemoguće boga-tašu ući u nebesko kraljevstvo. Ponovno kažem – lakše je devi proći kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.« Ta je pri-mjedba zbunila učenike. »Pa tko se onda uopće može spasiti?« – pi-tali su. Isus ih je pažljivo pogledao pa rekao: »Ljudski govoreći, ni-tko. Ali Bogu je sve moguće.« Tada mu je Petar rekao: »Evo, mi smo sve ostavili da bismo te slijedili. Što ćemo za to dobiti?« Isus je odgovorio: »Kad Sin Čo-vječji sjedne na svoje slavno prijestolje u kraljevstvu, vi, moji uče-nici, sigurno ćete sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izra-elovih plemena. A svaki koji se odrekne kuće, braće, sestara, oca, majke, žene, djece ili imanja da bi mene slijedio, primit će natrag stostruko i imat će vječni život. Ali mnogi koji su sad prvi, bit će tada posljednji, a neki koji su sada posljednji, bit će prvi.«

4.72. Priča o unajmljenim radnicima

Evo još jedne priče koja oslikava nebesko kraljevstvo. »Neki je ze-mljoposjednik izišao rano ujutro da unajmi radnike. Pogodio se s njima za određenu dnevnicu pa ih poslao na posao. Nekoliko sati

107

kasnije prolazio je pokraj mjesta gdje su unajmljuju radnici pa spa-zio neke kako stoje i čekaju na posao te je i njih poslao u polja reka-vši im da će platiti koliko bude trebalo na kraju dana. U podne, te ponovno oko tri sata učinio je isto.« U pet sati poslije podne, opet se našao u gradu te ugledao još neke kako stoje besposleni pa ih zapitao: 'Zašto čitav dan besposličarite?' 'Jer nas nitko nije unajmio', odgovorili su. 'Pođite onda i pridružite se ostalima na mojim poljima', rekao im je.« »Te je večeri kazao svojem upravitelju da pozove ljude i da ih isplati, počevši s posljednjima. Kad su oni unajmljeni u pet sati bili isplaćeni, svaki je dobio svoju dnevnicu. No kad su došli po plaću oni unajmljeni ranije, pomislili su da će dobiti mnogo više. No dobili su istu svotu. Odmah su prigovorili: 'Oni su momci radili samo jedan sat, a ipak si im platio kao i nama koji smo radili cijeli dan po velikoj žezi.'« »'Prijatelju', rekao je jednome od njih, 'nisam ti učinio krivo! Zar se nisi suglasio da ćeš cijeli dan raditi za ovu dnevnicu? Uzmi je pa idi. Moja je volja da svima platim jednako. Zar je protuzakonito da dijelim novac ako to želim? Moraš li se ljutiti zato što sam ja dobar?' I tako je to da će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«108

4.73. Isus još jednom pretkazuje svoju smrt

Uzeo je zatim Dvanaestoricu sa sobom pa im rekao. »Kao što znate, idemo u Jeruzalem. I kad ondje stignemo, obistinit će se sva proro-čanstva drevnih proroka u vezi sa Sinom Čovječjim. Bit će predan poganima da mu se izruguju, da ga ponize, popljuju te bičuju i na kraju ubiju. No treći će dan ustati.« No oni nisu ništa od toga razumjeli. Činilo im se kao da govori u zagonetkama, značenje riječi im je bilo skriveno.109

4.74. Častohlepnost Jakova i Ivana

Tada je došla majka Jakova i Ivana, Zebedejevih sinova, dovela ih Isusu, poklonila mu se pa ga zamolila za uslugu. »Što bi ti?« – zapi-tao je. Ona je odgovorila: »Hoćeš li dopustiti da u tvojem kraljevstvu moji sinovi sjednu na dva prijestolja odmah do tvojega?« No Isus joj

108

reče: »Ti ne znaš što tražiš!« Tada se okrenuo Jakovu i Ivanu pa ih zapitao: »Jeste li kadri piti iz strašne čaše iz koje ću ja uskoro piti'?« »Da«, odgovorili su, »jesmo!« »Iz te ćete čaše doista piti«, rekao im je, »ali ja nemam prava reći tko će sjediti na prijestoljima do mene. Ta su mjesta sačuvana za one koje odabere moj Otac.« Ostalih se deset učenika razljutilo kad su čuli što su tražili Jakov i Ivan. No Isus ih je sazvao i rekao: »Među poganskim kraljevima su tirani, a svaki niži službenik vlada nad onima ispod sebe. Ali među vama neće tako biti. Svatko tko želi medu vama biti vođa mora vam biti sluga. A ako hoćete biti na samom vrhu, morate služiti kao robovi. Naime, Sin Čovječji nije došao zato da mu se služi, nego da služi drugima i da dade svoj život kao otkupninu za mnoge.«110

4.75. Slijepi Bartimej progledao

I tako su stigli u Jerihon. Kasnije, kad su stigli iz grada, velika ih je svjetina slijedila. Dok je Isus tuda prolazio, kraj puta je sjedio neki slijepi prosjak po imenu Bartimej, Timejev sin. Kad je čuo da se približava Isus iz Nazareta, počeo je vikati: »Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!« »Umukni!« – neki su se uzderali na nj. Ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Kad ga je Isus čuo, zaustavio se ondje na cesti i rekao: »Recite mu da dođe ovamo!« I pozvali su slijepca. »Imaš sreću«, rekli su mu, »hajde, zove te!« Bartimej je bacio sa sebe otrcani ogrtač, skočio i došao Isusu. »Što želiš da ti učinim?« – upita ga Isus. »O, učitelju«, rekao je slijepac, »želim progledati!« A Isus mu reče: »Hajde, u redu je, tvoja te je vjera spasila.« I slijepac je odmah progledao i pošao putem za Isusom.111

4.76. Poreznik Zakej se pokajao

Dok je Isus prolazio Jerihonom, čovjek po imenu Zakej, jedan od najutjecajnijih Židova u rimskom poreznom poslovanju, a dakako i silno bogat čovjek, želio je vidjeti Isusa, no kako je bio niska rasta, nije ga mogao vidjeti od mnoštva. Zato je otrčao naprijed i popeo se na dud uz cestu kuda je trebao Isus proći, da s njega promatra.

109

Kad je Isus došao do tog mjesta, pogledao je gore na Zakeja i pozvao ga: »Zakeju, brzo sidi! Danas ću biti gost u tvojoj kući!« Za-kej je žurno sišao s drveta i poveo Isusa svojoj kući, vrlo uzbuđen i sav radostan. A svi koji su to vidjeli stali su mrmljati od nezadovolj-stva: »Otišao je u goste okorjelom grešniku!« U međuvremenu, Zakej je stao pred Gospodina i rekao: »Gospo-dine, evo, odsad ću dati polovicu svog bogatstva siromasima, a ako ustanovim da sam komu previše zaračunao porez, vratit ću mu četiri puta više!« Isus mu na to reče: »To pokazuje da je spasenje danas došlo ovoj kući. Ovaj čovjek je bio jedan od izgubljenih Abrahamo-vih sinova, a Sin Čovječji je došao tražiti i spasiti takve izgubljene ljude!«

4.77. Priča o povjerenom novcu

Kako se Isus približavao Jeruzalemu, ispričao im je priču, da ispravi dojam koji su imali o trenutačnom uspostavljanju Božjega kraljevs-tva. »Neki je plemić, koji je živio u jednoj pokrajini, trebao otići u udaljenu prijestolnicu carstva da ga okrune za kralja njegove pokra-jine i da se zatim vrati natrag. Prije nego je otišao, sazvao je svojih deset pomoćnika i svakome je dao po pedeset tisuća denara da ulože novac u posao dok se on ne vrati. No neki su ga njegov građani mr-zili, pa mu poslali poruku, u kojoj navode da su se pobunili i da ga neće priznati svojim kraljem. Po svom povratku, nakon što je primio kraljevstvo, sazvao je ljude kojima je dao novac, da sazna što su s njim uradili i kakva im je zarada. Prvi je izvijestio o sjajnom dobitku – deset puta više od prvotnog iznosa. 'Krasno!' – uzviknuo je kralj. 'Dobar si. Bio si mi vjeran s ono malo što sam ti povjerio, a za nagradu ćeš biti upravitelj nad deset gradova.' Slijedeći je također izvijestio o izvrsnoj dobiti – pet puta više od prvotnog iznosa. 'Dobro si uradio!' – reče mu gospodar. 'Bit ćeš upravitelj nad pet gradova.'

110

No treći je vratio novac koji je dobio na početku. 'Držao sam ga pohranjena', rekao je, 'jer sam se bojao da ćeš zahtijevati moju za-radu, jer si strog i težak u poslovanju, uzimaš što nije tvoje, čak pli-jeniš žito koje drugi siju.' 'Ti lijeni nitkove!' – viknuo je kralj. 'Težak da sam? E, baš ću takav biti prema tebi! Ako si toliko znao o meni, da sam strog i težak, zašto nisi onda novac uložio u banku, tako da mogu dobiti bar neke kamate na njega?' Zatim se okrenuo ostalima, koji su stajali u blizini i naredio im: 'Oduzmite mu novac i dajte ga onome koji je najviše zaradio!' 'Ali gospodine', rekli su, 'pa on je već dosta dobio!' 'Da', odgovorio je kralj, 'istina je da oni koji imaju, dobiju još više, a od onih koji imaju malo, oduzet će se i ono što imaju. A sada o ovim mojim neprijate-ljima, koji su se pobunili protiv mene – dovedite ih ovamo i pogubite ih preda mnom!«112

4.78. Marija pomazuje Isusa u Betaniji

Bližio se židovski blagdan Pashe, pa su mnogi stizali u Jeruzalem nekoliko dana ranije da bi prošli obred očišćenja prije početka Pashe. Željeli su vidjeti Isusa, i dok su po Hramu razgovarali, pitali su jedan drugoga: »Što mislite, hoće li doći na Pashu?« U međuvremenu su glavni svećenici i farizeji javno naredili: tko god vidi Isusa, mora ga odmah prijaviti, kako bi ga oni uhvatili. Šest dana prije nego je počela svetkovina Pashe, Isus je stigao u Betaniju, gdje je živio Lazar, čovjek kojeg je on uskrsnuo od mrtvih. Priredili su gozbu u Isusovu čast.113 Isus je sad otišao u Betaniju, kući Šimuna gubavca.114

Marta je posluživala a Lazar je sjedio s njime za stolom. Tada je Marija uzela posudu skupocjena nardova* mirisna ulja, pomazala Isusu noge i obrisala ih svojom kosom. I sva se kuća napunila mirisa. Ali Juda Iškariotski – jedan od njegovih učenika, koji ga je kasnije izdao – reče: »To je mirisno ulje vrijedilo čitavo bogatstvo. Trebalo ga je prodati a novac dati siromasima.« Nije to rekao zato što mu je bilo stalo do siromašnih, nego je bio zadužen za novac učenika, če-sto je kradom uzimao od tog novca za vlastite potrebe.115

111

No Isus je rekao: »Pustite je ne miru! Zašto joj dodijavate? Ta učinila je dobro djelo na meni. Siromahe imate uvijek među sobom i oni doista trebaju vašu pomoć, možete im pomoći kad god zaželite, no ja ovdje neću više dugo biti. Ona je učinila što je mogla i unapri-jed mi je pomazala tijelo za ukop. I najozbiljnije vam kažem, gdje god se diljem svijeta bude propovijedala Radosna vijest, spominjat će se i hvaliti djelo ove žene.«116

112

5. Tjedan muke

5.1. Isusov slavodobitni ulazak u Jeruzalem

Kad su mnogi iz Jeruzalema čuli da je on ondje, sjatili su se, ne samo da njega vide, nego i Lazara, čovjeka kojeg je Isus uskrsnuo od mr-tvih. Tada su svećenički glavari odlučili da i Lazara ubiju, jer su radi njega mnogi židovski vođe odlazili i povjerovali u Isusa. Sutradan je vijest prohujala mjestom da je Isus na putu za Jeruzalem i veliko se mnoštvo skupilo radi Pashe.117 Kad su se približili gradovima Betfagi i Betaniji, uz Maslinsku goru, poslao je naprijed dvojicu učenika, s uputama da odu u slije-deće selo: »Kad uđete, naći ćete magarca privezana uz cestu. Bit će to mlado magare, koje još nitko nije uzjahao. Odvežite ga i dovedite ovamo. Pa ako vas netko upita što to radite, samo recite: 'Gospodinu treba.'« Pronašli su mlado magare kako im je Isus rekao i, naravno, kad su ga odvezivali, vlasnici su tražili objašnjenje. »Što to radite?« - pitali su. »Zašto odvezujete ovo magare'?« A učenici su jednosta-vno rekli: »Gospodinu treba.« I doveli su ga Isusu te na magare pro-strli svoje ogrtače, da Isus na njih sjedne. Tada je narod prostirao po cesti svoju odjeću kuda je on prola-zio.118 Zatim su mnogi iz mnoštva prostrli svoje ogrtače po cesti is-pred njega, dok su drugi bacali lisnate grančice s polja. Bio je u sre-dini povorke s mnoštvom ispred i iza sebe, a svi su izvikivali: »Živio kralj! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslov-ljeno kraljevstvo koje on donosi, kraljevstvo našega oca Davida! Neka Bog čuva kralja!«119 A kad su stigli do mjesta odakle se počinje cesta spuštati niz Ma-slinsku goru, cijela povorka je počela uzvikivati od radosti i pjevati dok su hodali, glasno slaveći Boga za sva silna djela koja je Isus učinio. »Blagoslovljen Kralj, koji dolazi u ime Gospodnje!« – izvi-kivali su. »Neka se raduje nebo! Slava Bogu na nebu!« No neki su farizeji iz mnoštva rekli: „Gospodine, ukori svoje sljedbenike što govore takve stvari!« A on im je odgovorio: »Budu li oni šutjeli, kamenje uz cestu kliktat će od radosti!«

113

A kad se približio Jeruzalemu i opazio grad pred sobom, suze su mu navrle na oči. »Vječni mir bio ti je na domaku ruke, a ti si ga odbio“, plakao je, »ali sada je sakriven pred tvojim očima i prekasno je. Tvoji će neprijatelji opkopati tvoje zidine, opkoliti te i pritijesniti odasvud. Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi. Tvoji ne-prijatelji neće u tebi ostaviti ni kamen na kamenu – jer si odbacio priliku koju ti je Bog ponudio.«120 Cijeli se grad Jeruzalem uskomešao kad je on ušao. »Tko je to?« – pitali su. A mnoštvo je odgovorilo: »To je Isus, prorok iz Nazareta, gore iz Galileje.«121 I sad su mu prišli slijepi i hromi, on ih iscijelio u Hramu. No kad su glavni svećenici i drugi židovski vođe vidjeli ta divna čudesa, pa još čuli i djecu u Hramu kako kliču: »Bog blagoslovio Davidova sina!«, uznemirili su se i gnjevni ga zapitali: »Čuješ li što ova djeca govore?« »Da«, odgovorio je Isus. »Zar niste nikad čitali u Svetom pismu gdje piše: 'Čak će ga i dojenčad slaviti!'« Tada se vratio u Betaniju, gdje je zanoćio.122

5.2. Isus proklinje nerodnu smokvu

Kad su slijedećeg jutra odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. Izdaleka je opazio lisnatu smokvu, pa je otišao do nje da vidi ima li na njoj koja smokva. Ali ništa, bilo je samo lišće, jer je bilo još prerano za plodove. Tada je Isus rekao stablu: »Nikad više ne donijela ploda!« Čuli su to i učenici.

5.3. Isus ponovno izgoni trgovce iz Hrama

Kad su se ponovno vratili u Jeruzalem, otišao je u Hram i počeo izgoniti trgovce i njihove mušterije, prevrnuo je stolove mjenjačima novca i klupe prodavača golubova. I više nikome nije dopustio da unosi trgovačku robu. Rekao im je: »U svetom pismu je napisano: 'Moj Hram treba biti Dom molitve za sve narode', a vi ste ga pretvo-rili u razbojničku spilju.«123

114

Nakon toga je svakodnevno poučavao u Hramu, ali svećenički poglavari i drugi vjerski vođe, te poslovni ljudi, pokušavali su pro-naći način da ga ubiju. No ništa nisu mogli smisliti, jer je on za narod bio heroj – visili su o svakoj riječi koju je izgovono.124

5.4. Isus opetovano pretkazuje svoju smrt

Neki Grci, koji su došli u Jeruzalem na svetkovinu Pashe, prišli su Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, pa mu rekli: »Gospodine, htjeli bismo upoznati Isusa.« Filip je to rekao Andriji, pa su zajedno otišli i kazali to Isusu . Isus je odgovorio: »Došlo je vrijeme da se Sin Čovječji vrati u nebesku slavu. Mora pasti i umrijeti kao što zrno pšenice pada u izoranu zemlju. Ako ne umre, ostat će samo. No ako umre, proizvest će mnogo novih pšeničnih zrna – bogatu žetvu novih života. Ako ljubiš ovozemaljski život, izgubit ćeš ga. Ako ga prezireš, sačuvat ćeš ga za vječnost.« »Ako ovi Grci hoće biti moji učenici, recite im da dođu i slijede me. Jer moje sluge moraju biti gdje sam i ja. Pa ako me budu slijedili, Otac će ih cijeniti. Sad mi je duša duboko potresena. Hoću li moliti Oca: 'Oče, spasi me od ovoga što me čeka?' Ali za to sam i došao! Oče, neka bude čast i slava tvom imenu!« Tada se javio glas s neba govoreći. »Već sam ga proslavio i opet ću ga proslaviti!« Kad je to čulo mnoštvo, neki su pomislili da je zagrmjelo, dok su drugi izjavili da je Isusu govorio anđeo. Tada im je Isus rekao: »Glas je bio radi vas a ne radi mene. Došlo je vrijeme osude ovome svijetu, i vrijeme kad će knez ovoga svijeta, Sotona, biti svrgnut. A kada ja budem uzdignut sa zemlje, sve ću ljude pri-vući k sebi.« To je rekao da istakne kakvom će smrti umrijeti. »Umrijeti?« – zapanjilo se mnoštvo. »Mislili smo da će Krist za-uvijek živjeti, da neće nikad umrijeti. Zašto govoriš da će on umri-jeti? O kakvom to Sinu Čovječjem govoriš?« Isus im je odgovorio: »Moja će vam svjetlost još samo malo svijetliti. Hodite po njoj dok još možete, idite onamo kamo želite, prije nego padne mrak, jer će onda biti prekasno da nađete put. Iskoristite Svjetlost dok je još vri-jeme; tada ćete postati svjetlonoše!« Nakon toga je Isus otišao i sa-krio se od njih.

115

5.5. Židovi ustrajavaju u svojoj nevjeri

No usprkos svim čudima koja je pred njima učinio, većina ih ipak nije vjerovala u njega. A upravo je to predskazao prorok Izaija: 'Go-spodine, tko će nam vjerovati? Kome li su se objavila Božja moćna čuda?' Ne, nisu mogli vjerovati, jer je Izaija također rekao: 'Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca tako da ne vide, ne razumiju, niti se meni obraćaju da ih ozdravim.' Izaija je mislio na Isusa kad je izre-kao ovo proročanstvo, jer je u viziji vidio buduću slavu Mesije. Ipak su i mnogi židovski vođe vjerovali da je Isus Mesija, ali nisu to htjeli priznavati zbog straha da ih ne bi farizeji izopćili iz sinagoge. Više su držali do ljudske slave nego Božje. Isus je povikao mnoštvu: »Tko se pouzdaje u mene, tad se, za-pravo, pouzdaje u Boga. Jer kad mene gledate, vidite onoga koji me je poslao. Došao sam kao Svjetlost da obasjam ovaj mračni svijet, da svi koji se u mene pouzdaju, ne lutaju tminom. Ako tko čuje moje riječi, a ne posluša me, nisam ja njegov sudac – jer sam došao da spasim svijet a ne da ga osudim. Ali svi koji mene odbace i moju poruku ne primaju, bit će osuđeni u posljednji dan, i to prema rije-čima koje sam govorio. Jer ja nisam govorio svoje zamisli, nego vam govorim ono što mi je Otac naredio da vam kažem. I znam da nje-gove naredbe jesu vječni život; stoga, što god mi veli da kažem, ja kažem.«125

5.6. Moć molitve

Te su večeri, kao i obično, Isus i učenici otišli iz grada. Kad su sli-jedećeg jutra prolazili kraj smokve koju je Isus prokleo, opazili su da se sasušila iz korijena. Tada se Petar prisjetio što je Isus rekao dan ranije drvetu, pa uzvikne: »Učitelju, pogledaj! Osušila se smo-kva koju si prokleo!« Odgovarajući im Isus reče: »Kad biste imali dovoljno vjere u Boga, istinu vam govorim, mogli biste reći ovoj Maslinskoj gori: 'Digni se i baci u Sredozemno more!' i vaša bi se zapovijed izvršila. Potrebno je samo da vjerujete i ne posumnjate: Saslušajte me! Sve što zamolite i zatražite, ako vjerujete, dobit ćete; vaše je! Ali kad molite, prvo oprostite onima kojima nešto zamjerate, kako bi vaš O-tac na nebu i vama oprostio grijehe.«

116

5.7. Upit o Kristovoj vlasti

Ponovno su stigli u Jeruzalem i dok je hodao hramskim područjem, prišli su mu svećenički poglavari i drugi židovski vođe, pitajući ga: »Što se ovdje događa? Tko ti je dao ovlaštenje da istjeruješ tr-govce?« A Isus odgovori: »Reći ću vam čijim ovlaštenjem, ako mi najprije odgovorite na jedno pitanje. Što je s Ivanovim krštenjem? Je li to bilo od Boga ili nije? Odgovorite mi!« O tome su međusobno raspravljali: »Ako odgovorimo da je od Boga, tada će reći: 'Dobro, a zašto ga niste onda prihvatili?' Ako pak kažemo da nije od Boga, tada će narod dići bunu.« Jer je sav narod čvrsto vjerovao da je Ivan bio prorok. Zato su rekli: »Ne možemo odgovoriti, ne znamo.« A Isus odgovori: »Onda ni ja neću odgovoriti na vaše pitanje!«126

5.8. Pripovijest o dvojici sinova

No što mislite o ovome? Neki čovjek, koji je imao dva sina, reče starijem: 'Sinko, hajde danas na posao u polje!' 'Neću!' odvrati ovaj, ali se kasnije predomislio pa otišao. Tada otac rekne mlađemu: 'Idi ti!' A on odgovori: 'Idem.' Ali nije otišao. Koji je od te dvojice slušao oca?« »Onaj prvi, naravno«, odgovorili su mu oni. Tada im je Isus pro-tumačio smisao. »Sigurno će lopovi i prostitutke ući u kraljevstvo prije vas. Jer vam je Ivan Krstitelj rekao da se pokajete i obratite Bogu, a vi to niste učinili, dok su lopuže to učinile. A i onda kad ste to vidjeli, niste se htjeli pokajati da biste mu vjerovali.«

5.9. Pripovijest o vinogradarima ubojicama

»Čujte sad ovu pripovijest! Neki je posjednik posadio vinograd i ži-vicom ga ogradio, sagradio vidikovac za stražara, iskopao tijesak, zatim je iznajmio vinograd vinogradarima uz pogodbu o podjeli uroda te otišao u drugu zemlju.«127 U vrijeme berbe poslao je svog čovjeka da ubere njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli tog čovjeka i poslali ga natrag pra-znih ruku. Vlasnik vinograda je zatim poslao drugog svog čovjeka, koji je isto prošao, čak i gore, jer je bio opasno ranjen u glavu. Tre-ćega kojeg je poslao, ubili su; a kasnije su i ostale prebili ili ubili,

117

sve dok nije preostao samo jedan – njegov ljubljeni sin, jedinac. Po-slao je konačno i njega, misleći da će njega sigurno poštovati.« »No kad su ga vinogradari primijetili da dolazi, rekli su: 'Ovaj će biti vlasnik imanja kad mu otac umre. Hajde, ubijmo ga, pa će ima-nje biti naše! I pograbili su ga, ubili ga a tijelo mu izbacili iz vino-grada.«128 »Kad se vlasnik vrati, što mislite, što će učiniti s tim vinograda-rima?« Židovski su vođe odgovorili: »Opake će ljude pogubiti bez milosti, a vinograd iznajmiti drugima koji će mu davati urod bez ok-lijevanja.« Tada ih je Isus zapitao: »Zar niste nikada čitali u Svetom pismu: 'Kamen koji su odbacili graditelji postao je častan kamen te-meljac. Kako čudesno! Kako je Gospodin učinio divno djelo!'« »Ovime želim reći da će vam se Božje kraljevstvo oduzeti i dat će se narodu koji će Bogu dati njegov dio uroda. I tko se spotakne o taj kamen istine, razbit će se, a na koga on padne, satrt će ga.« Kad su glavni svećenici i drugi židovski vođe shvatili da Isus o njima govori – oni su ti vinogradari iz njegove priče – htjeli su ga se ota-rasiti, ali su se bojali išta pokušati zbog mnoštva koje je primilo I-susa kao proroka.

5.10. Pripovijest o kraljevskoj svadbenoj gozbi

Isus je ispričao još nekoliko drugih pripovijesti da prikaže kakvo je nebesko kraljevstvo. »Primjerice«, rekao je, »ono se može prikazati pričom o kralju koji je svojem sinu priredio veliku svadbenu gozbu. Pozvani su mnogi gosti, i kad je gozba bila spremna, poslao je glasnike da sva-kome jave kako je vrijeme da dođu. Ali svi su odbili poziv! Zato je poslao druge sluge da im kažu: 'Sve je spremno, pečenka je već u pećnici. Požurite!'« »Ali gosti koje je pozvao samo su se nasmijali i otišli za svojim poslom; tko na njivu, tko u svoj dućan. Ostali su istukli njegove gla-snike, zlostavili ih, neke čak i ubili. Tada se kralj razgnjevio, poslao svoju vojsku i pogubio ubojice i spalio im grad. A svoj im je slugama rekao: 'Svadbena gozba je već pripremljena, a gosti koje sam pozvao nisu dostojni te časti. Idite sad na raskršća i sve koje nađete pozovite na svadbu.'«

118

»Sluge su tako i učinile pa dovele sve koje su mogli naći: i dobre i zle. I dvorana se za gozbu ispunila gostima. Ali kad je ušao kralj da pozdravi goste, spazio je ondje čovjeka koji nije nosio svadbeno odijelo (pripravljeno za njega). 'Prijatelju', kako si ušao ovamo bez svadbenog odijela?' A čovjek nije imao što odgovoriti. Tada je kralj rekao svojim pomoćnicima: 'Svežite mu ruke i noge i izbacite ga u mrklu tamu gdje je plač i škrgutanje zubi. Jer, mnogi su pozvani, ali malo je odabranih.« Tada su se sastali farizeji da smisle neki način na koji bi uhvatili Isusa da kaže nešto zbog čega bi ga mogli optužiti.

5.11. Plaćanje carskih poreza

Odlučili su poslati neke svoje ljude zajedno s herodovcima* da mu postave ovo pitanje: »Gospodine, znamo da si vrlo pošten i naučavaš istinu bez obzira na posljedice, bez straha i pristranosti. Reci nam je li pravo plaćati porez rimskoj vlasti ili nije?« Ali Isus je znao što smjeraju. »Vi, licemjeri!« – povikao je. »Koga to pokušavate nadmudriti svojim smicalicama? Hajde, pokažite mi novac!« I pružiše mu novčić. »Čija je ovo slika utisnuta u njemu?« – zapitao ih je. »I čije je ime ispod nje?« – »Carevo«, odgovorili su. »Pa onda«, rekao im je, »dajte caru ako je njegovo, a Bogu dajte sve što pripada Bogu.« Njegov ih je odgovor začudio i zbunio, pa su otišli.

5.12. O ženidbi i uskrsnuću

No istoga su mu dana došli saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća nakon smrti, pa ga upitali: »Gospodine, Mojsije je rekao da ako čo-vjek umre bez djece, njegov se brat mora oženiti njegovom udovi-com, a njihova će djeca naslijediti sav posjed umrlog. Dakle, među nama je bila obitelj od sedmero braće. Prvi od njih se oženio i umro bez djece, pa je njegova udovica postala žena drugog brata. Taj brat je također umro bez djece, a žena je prešla sljedećem bratu, i tako sve dok nije bila žena svih njih. A onda je i ona umrla. Čija će ona žena biti u uskrsnuću? Jer, bila je žena sve sedmorice!« No Isus im je rekao: »Vaša zabluda proizlazi iz nepoznavanja Svetog pisma i Božje sile! Jer u uskrsnuću nema ženidbe; svi su kao anđeli na nebu. A sad, što se tiče uskrsnuća mrtvih – zar niste čitali Sveto pismo? Zar ne shvaćate da vam je Bog izravno govorio kad je

119

rekao: 'Ja jesam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev?' Tako Bog nije Bog mrtvih nego Bog živih!« Njegovi su odgovori ostavili dubok dojam na mnoštvo – ali ne i farizeje!

5.13. Najveća zapovijed

Kad su čuli da je svojim odgovorima ušutkao saduceje, smislili su za njega novo pitanje. Jedan od njih, pravnik progovorio je: »Gos-podine, koja je najveća zapovijed u Mojsijevu zakonu?«129 Isus odgovori: »Ona koja kaže: 'Čuj o Izraele! Gospodin, naš Bog je jedini Bog, zato ga ljubi svim svojim srcem, dušom, umom i sna-gom.' Druga je: 'Moraš ljubiti druge koliko i sama sebe.' Nema ni jedne zapovijedi veće od ovih.130 Sve druge zapovijedi i svi zahtjevi proroka proizlaze iz tih dviju zapovijedi. Drži se samo njih, pa ćeš vidjeti da izvršavaš i sve os-tale.«131 Vjerski mu je učitelj odvratio: »Gospodine, istinu si kazao kad si rekao da postoji samo jedan Bog i da nema drugoga. Znam da je daleko važnije ljubiti ga svim svojim srcem, shvaćanjem i snagom, te ljubiti druge kao sama sebe, nego da prinosim žrtve na hramskome žrtveniku.«132

5.14. Mesija, Sin i Gospodar Davidov

Tada je Isus, okružen farizejima, postavio pitanje: »Što je s Mesi-jom? Čiji je sin?« – »Davidov«, odgovorili su. – »Zašto ga onda Da-vid kada govori nadahnut Svetim Duhom, naziva 'Gospodinom'?« – zapitao je Isus. »Jer David je rekao: 'Bog reče mojem Gospodinu – Sjedi meni zdesna, dok ne položim neprijatelje tvoje pod noge tvoje.' Budući da ga je David nazvao 'Gospodinom', kako on onda može biti njegov sin?« Nisu imali odgovora. I poslije toga nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

5.15. Isusov pravorijek o farizejima i znalcima Zakona

Tada je Isus rekao mnoštvu i svojim učenicima: »Po tome kako stalno donose tolike zakone, mogli biste još i pomisliti da su ovi ži-dovski vođe i farizeji važni kao i Mojsije. A vi biste, naravno, trebali

120

slušati svaki njihov hir! Možda je još u redu činiti ono što govore, ali nemojte slijediti njihov primjer. Jer oni sami ne čine ono što vama govore da činite. Opterećuju vas nemogućim zahtjevima koje sami čak niti ne pokušavaju izvršiti.« »Sve što čine, čine zato da ih ljudi vide. Vješajući na svoje ruke što je moguće više molitvenih kutijica* sa stihovima iz Svetog pisma, i produžujući spomen rese na odjeći, prave se svetima. I kako samo vole sjediti na čelu stola na gozbama i u posebnim klupama u sina-gogama! Kako samo uživaju u poštovanju koje im se iskazuje na ulici i kad ih se zove 'učitelju!' Ne dopustite nikome da vas tako zove. Ta samo je jedan vaš učitelj, a svi ste vi na istoj razini kao braća. I ne zovite nikoga ovdje na zemlji 'Ocem', jer samo Boga na nebu, vašeg Oca, valja tako zvati. I ne dajte da vas zovu vođom, jer vam je samo jedan vođa, to jest Krist. Što je poniznija vaša služba prema drugima, to ste veći. Da bi bio najveći, budi sluga! Oni koji se smatraju velikima, bit će razočarani i poniženi; a oni koji se sami ponize, bit će uzvišeni.« »Jao vama, farizeji i ostali vjerski vođe! Licemjeri! Ne dopuštate drugima da uđu u nebesko kraljevstvo, a ni vi sami ne ulazite u nj. (Pravite se svetima s onim svojim dugačkim molitvama u javnosti na ulicama, dok istodobno sudski izbacujete udovice iz njihovih kuća. Licemjeri!) Da, teško vama, licemjeri. Jer se na daleko i široko trudite da pridobijete jednog sljedbenika, a onda ga pretvarate u sina pakla, dvaput goreg od sebe. Slijepe vođe! Teško vama! Jer po vama, zakleti se Božjim Hramom ne znači ništa – tu zakletvu možete prekršiti; ali ako se netko zakune hramskim zlatom, onda je obave-zan! Slijepe budale! Što je veće – zlato ili Hram koji posvećuje zlato? A vi još kažete da se zakletva oltarom može prekršiti, ali ako se netko zakune darom na oltaru, to ga onda obavezuje. Slijepe bu-dale! Što je veće? Dar na oltaru ili sam oltar koji posvećuje dar? Kad se zakuneš oltarom, kuneš se tad njime i svime što je na njemu, a kad se zakuneš Hramom, kuneš se njime i Bogom koji živi u njemu. I kad se zakuneš nebesima, tad se kuneš Božjim prijestoljem i samim Bogom koji na njemu sjedi.« »Da, teško vama, farizeji i vjerski vođe! Licemjeri! Jer namirujete desetinu i od posljednjeg lista metvice i svega iz vašeg vrta, ali ne· uzimate u obzir ono najvažnije – pravednost, milosrđe i vjeru. Da,

121

trebate davati desetinu, ali ne biste smjeli zanemariti važnije stvari. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!« »Teško vama, farizeji i vjerski vođe! Licemjeri! Jako se trudite da ulaštite čašu izvana, a iznutra je prljava od otimačine i pohlepe. Slijepi farizeji! Najprije očistite čašu iznutra, pa će i cijela čaša biti čista.« »Teško vama, farizeji i vjerski vođe! Slični ste lijepim grobni-cama – puni ste mrtvačkih kostiju, prljavštine i truleži. Trudite se da izgledate kao sveci, ali ispod one pobožne odjeće, srce vam je puno svakovrsnog licemjerja j grijeha.« »Da, teško vama, farizeji i vjerski vođe! Licemjeri! Jer gradite grobnice prorocima koje su ubili vaši očevi i još kitite cvijećem spo-menike pobožnih ljudi“ koje su oni uništili, pa govorite – 'Mi sigurno ne bismo nikad tako postupili kao naši očevi.'« »Govoreći tako, sami sebe osuđujete kao sinove zlih ljudi. A vi slijedite njihove stope, jer prevršujete mjeru njihovih zala. Zmije! Sinovi otrovnica! Kako ćele izbjeći osudi pakla?« »Ja ću vam zato poslati proroke i mudre ljude, nadahnute pisce, jedne ćete ubiti razapinjanjem, a drugima ćete rasparati leđa bičeva-njem u vašim sinagogama te ćete ih progoniti iz grada u grad, tako da ćete biti krivi za svu krv ubijenih pobožnih ljudi, od pravednog Abela pa do Zaharije (sina Barahijina), kojeg ste umorili u Hramu između oltara i svetišta. Da, sva stoljećima nagomilana osuda prolo-mit će se nad glavama upravo ovog naraštaja.« »O Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ sve one koje ti šalje Bog! Koliko sam puta htio okupiti tvoju djecu, kao što kvočka okuplja piliće pod svoja krila, a nisi mi dopustio! I sad ti je, evo, kuća napuštena, pusta. Jer vam ovo kažem: nećete me više vidjeti sve dok ne budete spremni radosno dočekati onoga koji do-lazi u ime Gospodnje.«133

5.16. Udovičin milodar

Zatim je otišao do kutije za milodare, sjeo i promatrao dok je mnoš-tvo ubacivalo novac. Mnogi bogataši su ubacivali velike iznose. Do-šla je i neka siromašna udovica i ubacila svega dva novčića.

122

Tada je dozvao svoje učenike i primijetio: »Ona siromašna udo-vica ubacila je više nego svi ovi bogataši zajedno! Jer, oni su dali malen dio od svog suviška, dok je ona dala svoj zadnji novčić.«

5.17. Predznaci svršetka svijeta

Kad je toga dana izlazio iz Hrama, jedan od njegovih učenika reče: »Učitelju, kakva li lijepa građevina! Pogledaj ukrasno kamenje na zidovima!« Isus je odgovorio: »Da, pogledaj! Jer ni kamen na ka-menu neće ostati osim kao ruševine!« Kad je zatim sjeo na obronke Maslinske gore, nasuprot Jeruza-lema, Petar, Jakov, Ivan i Andrija bili su s njime sami pa ga pitali: »A kad će se sve dogoditi s Hramom? Hoće li biti prethodnih upo-zorenja?« Isus se upustio u opširan odgovor: »Ne dopustite nikome da vas zavede«, rekao je, »mnogi će doći proglašujući se vašim Me-sijom, pa će mnoge zavesti. I kad čujete za ratove, blizu i daleko; ne uznemirujte se, to još nije znak svršetka.« »Jer će narodi i kraljevstva objavljivati ratove jedni drugima, a u mnogim će zemljama biti potresa i gladi. Oni su samo najava ranih razdoblja muka koje dolaze. Ali kad se ovo počne zbivati, pripazite na sebe, jer ćete biti u velikoj opasnosti! Povlačit će vas po sudovima i tući vas po sinagogama, te optuživati pred vladarima i kraljevima, jer ste moj i sljedbenici. To je vaša prilika da im objavite Radosnu vijest. Jer se ta Radosna vijest mora najprije objaviti svim narodima prije posljednjih dana. Ali kad vas uhvate i optuže, ne brinite se unaprijed što ćete reći u svoju obranu. Recite samo ono što vam Bog kaže. Nećete govoriti vi, već Sveti Duh.« »Braća će izdati jedan drugoga na smrt i očevi će izdati vlastitu djecu, a djeca će izdati svoje roditelje da ih ubiju. I svi će vas mrziti zato što ste moji. A koji izdrže do kraja, a da me se ne odreknu, bit će spašeni.«134 Pojavit će se mnogo lažnih proroka koji će mnoge zavesti. Grijeh će posvuda uzeti maha i ohladnjet će ljubav mnogih. Ali oni koji izdrže do kraja bit će spašeni.« »Radosna vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijelome svi-jetu da je čuju svi narodi, a onda će konačno doći svršetak.«

123

»Tako, kada vidite strašnu stvar* (o kojoj je pisao prorok Danijel) gdje stoji na svetom mjestu (dobro shvatite što to znači!) tada oni koji se zateknu u Judeji neka bježe u judejsko gorje; tko se zatekne na terasi, neka niti ne ulazi u kuću da spremi stvari prije bijega, oni koji se zateknu na polju, neka se ne vraćaju kući po svoju odjeću.« »Ali jao trudnicama i ženama s dojenčadi u one dane! I molite se da vaš bijeg ne bude zimi ili subotom. Jer će tada biti takvih nevolja kakvih još svijet nije upoznao u cijeloj svojoj povijesti, a niti će ih upoznati. Zapravo, kad se ti dani ne bi skratili, čitavo bi čovječan-stvo izginulo. Ali će se skratiti radi Božjeg izabranog naroda.« »Ako vam tko rekne: 'Došao je Mesija na ovo ili ono mjesto, ili se ovdje ili ondje pojavio, ili u onom selu – ne vjerujte mu. Jer će ustati lažni mesije i lažni proroci pa će činiti velika čudesa da za-vedu, ako je moguće, čak i Božje izabranike. Eto, vidite, upozorio sam vas!« »I ako vam netko kaže da se Mesija vratio, da je vani u pustinji, ne trudite se ići pogledati. Ili da se skriva na nekom mjestu, nemojte povjerovati! Jer kao što munja bljesne nebom od istoka do zapada, takav će bili i dolazak Sina Čovječji. I gdje bude strvine, ondje će se skupljati strvinari.« »Odmah nakon nevolja onih dana, sunce će potamnjeti i mjesec pocrnjeti, a zvijezde će izgledati kao da padaju s neba i sile nad ze-mljom će se uzdrmati. I tada će se konačno pojaviti na nebu znak Sina Čovječjeg te će proplakati svi narodi na zemlji. I narodi svijeta vidjet će kako dolazi na nebeskim oblacima sa silom i velikom sla-vom. I razaslat će svoje anđele s moćnim jekom trube, pa će mu, oni sabrati izabranike s najudaljenijih krajeva zemlje i neba.«135 »I kad se sve ovo počne zbivati, uspravite se i podignite pogled! Jer je blizu vaše otkupljenje!« Tada im je prikazao slijedeće: »Pog-ledajte smokvu ili bilo koje drugo drvo. Kada prolistaju grane, i sami znate i vidite da je ljeto blizu. Isto tako i vi, kad vidite da se počinje zbivati ono što sam vam opisao, možete biti sigurni da je blizu Božje kraljevstvo.« »Ozbiljno vam kažem, ovaj narod neće nestati, dok se sve ovo ne dogodi. I makar cijelo nebo i čitava zemlja nestane, moje će riječi ipak zauvijek ostati!«136

124

5.18. Vrijeme Kristova dolaska

»Nebo i zemlja nestat će, ali moje riječi ostat će zauvijek. Ali nitko ne zna dana ni časa kad će biti kraj – pa ni anđeli. Čak ni Božji Sin ne zna. Zna samo Otac.« »Svijet će živjeti lagodno – velika slavlja, društvene zabave, svadbe – upravo kao u Noino doba, prije nego je iznenada došao potop; ljudi nisu htjeli vjerovati u ono što će se dogoditi, sve dok stvarno nije došao potop i sve ih odnio. Tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjeg. Dva će čovjeka raditi zajedno na polju, jedan će se uzeti a drugi ostaviti. Dvije će žene raditi svoje kućanske poslove, jedna će se uzeti a druga ostaviti.«137 »Pazite! Nemojte da vas moj iznenadni dolazak zatekne nepri-pravne, pa vas nađem kako živite u bezbrižnoj dokolici, opijajući se na pijankama ili kako ste opterećeni brigama ovoga života poput ostalih ljudi, jer će taj dan nadoći kao zamka. Stalno pazite! I molite da, ako je moguće, izbjegnete sve strahote koje će doći i stanete pred Sina Čovječjeg.«138 »To se može usporediti s čovjekom koji je otputovao u drugu ze-mlju. Svojim je namještenicima ostavio da obave svoj posao dok njega nema, a vrataru je rekao da pazi na njegov povratak.« »Dobro otvorite oči! Jer ne znate kada će domaćin doći – uvečer, u ponoć, ranom zorom ili ujutro. Nemojte da vas nađe kako spavate. Bdijte! Ovo je moja poruka vama i svima drugima!«139 »Upravo kao što se možete očuvati od lopova time što ćete biti neprestano na oprezu, tako možete izbjeći nevolje time da ste uvijek spremni za nenajavljeni dolazak Sina Čovječjeg.« »Jesi li mudar i vjeran gospodarev sluga? Jesam li ti dao zadatak da upravljaš mojim kućanstvom, da svakodnevno hraniš moju djecu? Blago tebi ako te nađem kad se vratim kako vjerno radiš svoj posao! Takve ću odane postaviti nad svime što posjedujem.« »No ako si zao pa samom sebi kažeš: 'Moj se gospodar neće još neko vrijeme vraćati', pa staneš zlostavljati svoje drugove, zabavljati se i opijati, tvoj će gospodar stići nenadano i nenajavljen, pa će te okrutno kazniti i osuditi kao licemjera; tamo će biti plača i škrguta-nja zubima.«

125

5.19. Priča o deset djevica

»Nebesko se kraljevstvo može prikazati pričom o deset djevica koje su uzele svjetiljke te izišle u susret mladoženji. No samo ih je pet bilo dovoljno mudro da napune svjetiljke uljem i uzmu sa sobom još ulja, dok je drugih pet bilo ludo, pa su to zaboravile.« »No kako je mladoženja zakasnio, one su legle da se odmore sve do ponoći, kad ih je probudio povik: 'Evo mladoženje! Iziđite mu u susret i pozdravite ga!' Sve su djevojke poskakale i podesile svoje svjetiljke. Tada su onih pet, koje nisu imale ulja, molile one druge da s njima podijele svoje, jer su im se svjetiljke počele gasiti.« »No one mudre su im odgovorile: 'Nećemo ni mi onda imati do-voljno. Otiđite radije u dućane pa same kupite!' No dok su bile od-sutne, došao je mladoženja, pa su one koje su bile pripravne, ušle s njime na svadbu i vrata su se zatvorila.« »Kasnije, kad se vratilo drugih pet djevojaka, našle su se vani pa su stale dozivati: 'Gospodine, otvori nam vrata!' A on im je dovik-nuo: 'Odlazite! Prekasno je!' Zato budite budni i pripravni, jer ne znate ni dana ni časa moga dolaska.«

5.20. Priča o povjerenom novcu

»Nebesko se kraljevstvo također može prikazati pričom o čovjeku koji je, odlazeći u inozemstvo, pozvao svoje sluge pa im pozajmio novac da ga ulože u posao na njegov račun dok njega nema.« »Jednom je dao sto tisuća, drugome pedeset, a trećem deset tisuća – svakome prema njegovim sposobnostima – pa otišao na put. Onaj koji je primio sto tisuća, počeo je odmah trgovati s njima, pa je uskoro zaradio još sto tisuća. Isto je učinio i onaj s pedeset tisuća; odmah se dao na posao, pa zaradio dvostruko. No čovjek koji je pri-mio samo deset tisuća, iskopao je jamu i sakrio novac da bi ga saču-vao.« »Nakon dugog vremena vratio se njihov gospodar s puta i pozvao ih k sebi da mu polože račun o njegovu novcu. Čovjek, kojemu je bio povjerio sto tisuća, donio mu je sada dvije stotine tisuća. Njegov ga je gospodar pohvalio za dobro obavljen posao.«

126

»'Bio si vjeran u gospodarenju ovim malim iznosom', rekao mu je, 'pa ću ti dati sada mnogo veće odgovornosti. Uputi se sada u ra-dost koju sam ti namijenio.'« »Zatim je došao čovjek koji je primio pedeset tisuća: 'Gospodine, dali ste mi pedeset tisuća da ih upotrijebim, a ja sam to udvostru-čio.'« »'Valjan posao', rekao mu je njegov gospodar. 'Dobar si i pouzdan sluga. Bio si mi odan u ovom malom iznosu, zato ću ti sada dati mnogo više!'« »Tada je došao onaj s deset tisuća pa rekao: 'Gospodine, znao sam da ste tvrd čovjek, pa sam se bojao da ćete mi uzeti ono što sam zaradio. I zato sam vaš novac sakrio u zemlju i evo ga!'« »A njegov mu je gospodar odgovorio: 'Lijenčino jedna! Kad si već znao da ću tražiti tvoju zaradu, trebao si barem uložiti novac u banku pa bih dobio kamate. Uzmite od tog čovjeka novac pa ga dajte onome s dvije stotine tisuća. Jer svaki koji ima, još će više primiti pa će imati u izobilju. Ali od čovjeka koji je nepouzdan, bez obzira na to kako malu odgovornost imao, uzet će mu se. I bacite tog neko-risnog slugu u mrklu tamu: tamo će biti plača i škrgutanja zubima.'«

5.21. O posljednjem sudu

»No kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli s njime, sjest će na svoje prijestolje slave. I svi će se narodi sabrati pred njime. I razlučit će ljude kao što pastir razlučuje ovce od koza, i stavit će ovce sebi zdesna, a koze s lijeve strane.« »Tada će kralj reći onima zdesna: 'Vi, koje je blagoslovio moj Otac, dođite u kraljevstvo pripremljeno za vas još od početka svijeta. Jer, bio sam gladan, a vi ste me nahranili, bio sam žedan, a vi ste mi dali vode; bio sam stranac, a vi ste me pozvali u svoje domove; bio sam gol a vi ste me obukli, bolestan i u zatvoru, a vi ste me posjetili.' Tada će svi pravedni odgovoriti: 'Gospodine, kad li smo te vidjeli gladna i nahranili? Ili žedna i dali ti piti? Ili kao stranca i pomogli ti? Ili gola pa te obukli? Kad li smo te ikad vidjeli bolesna ili u za-tvoru pa te posjetili?' A kralj će im reći: 'Kad ste to učinili ovoj mojoj braći, učinili ste to i meni!'

127

Tada će se okrenuti onima koji su mu slijeva i reći: 'Gubite se vi prokletnici, u vječni oganj pripravljen za đavla i njegove demone! Jer, bio sam gladan, a niste me htjeli nahraniti, žedan a niste mi dali piti, stranac i u zatvoru a niste me posjetili.' Tada će mu oni odgo-voriti: 'Gospodine, kad li smo te ikad vidjeli gladna ili žedna ili kao stranca ili gola ili bolesna ili u zatvoru a da ti nismo pomogli?' A on će im odgovoriti: 'Kad ste odbili pomoći najmanjim od ove moje braće, odbijali ste pomoći meni!' I oni će otići na vječnu kaznu, a pravedni u vječni život.« Kad je Isus završio razgovor sa svojim učenicima, rekao im je: »Kao što znate, svetkovina Pashe počinje za dva dana, a Sin Čovječji će biti izdan i razapet.«

5.22. Zavjera protiv Isusa

Upravo su se toga trenutka glavni svećenici i drugi židovski vođe sastali u palači velikog svećenika Kajfe, da razmotre načine kako da na prijevaru uhvate Isusa i ubiju ga. »Ali ne za vrijeme svetkovine Pashe«, složili su se, »jer bi izbila pobuna u narodu.«140

5.23 Juda pristaje izdati Isusa

Tada je Sotona ušao u Judu Iškariotskog, koji je bio jedan od dvana-est učenika. On je otišao glavnim svećenicima i zapovjednicima straže u Hramu da porazgovara s njima o najboljem načinu da im izda Isusa.141 Pa ih upitao: »Koliko ćete mi platiti ako vam predam Isusa?« Oni su mu dali trideset srebrnjaka. I od toga trenutka Juda je vrebao priliku da im izda Isusa.142

5.24. Priprava posljednje večere

Došao je i dan proslave Pashe, kada se ubijalo pashalno janje i jeo beskvasni kruh. Isus je poslao naprijed Petra i Ivana da nađu mjesto gdje će pripraviti pashalnu večeru. »Gdje želiš da je pripravimo?« – upitali su ga. On im je Odgovorio: »Čim uđete u Jeruzalem, vidjet ćete čovjeka gdje ide i nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uđe pa recite čovjeku koji ondje živi: 'Naš učitelj moli da nam pokažeš gostinsku

128

sobu u kojoj bi on mogao jesti pashalno jelo sa svojim učenicima.' On će vas povesti na kat u veliku sobu, već prostrtu za nas. To je mjesto, i ondje pripravite pashalnu večeru.« Oni su otišli i našli sve kako im je Isus rekao, pa su pripravili pashalnu večeru. Zatim su stigli u određeno vrijeme i ostali, i svi su zajedno sjeli za stol.143

Posljednja večera

5.25. Tko je najveći?

I počeli su se međusobno prepirati tko će od njih biti najveći. A Isus im reče: »U ovome svijetu kraljevi i velikaši zapovijedaju svojim narodima, a još se nazivaju i dobrotvorima! No među vama neka ne bude tako. Onaj koji vas najbolje služi, neka vam bude vođa. Vani u svijetu, onaj najveći sjedi za stolom i sluge ga poslužuju. Ali ne ov-dje. Jer sam ja vaš sluga i poslužujem vas. Ipak, zato što ste ostali uz mene u ovim mojim danima muke, a kako mi je Otac dao kraljevstvo, ja sam ovdje i sada dajem pravo da i vi jedete i pijete za mojim stolom u mom kraljevstvu i da sjedite na prijestoljima i sudite nad dvanaest plemena Izraela.«144

5.26. Isus učenicima pere noge

A kako li je samo ljubio svoje učenike koji su u svijetu, do vrhunca ih je ljubio! Zato se digao od stola, skinuo gornju odjeću, opasao se ručnikom, nalio vode u lavor te počeo učenicima prati noge i brisati ih ručnikom kojim se bio opasao. Kad je došao do Šimuna Petra, ovaj mu reče: »Učitelju, nećeš valjda ti meni prati noge?!« Isus mu odgovori: »Sada još ne razumiješ zašto to radim, ali jednog ćeš dana shvatiti.« »Ne«, prosvjedovao je Petar, »nikad ti nećeš prati moje noge!« »Ali ako te ne operem, ne možeš biti moj suradnik“, odgovorio mu je Isus. Šimun Petar nato poviče: »Gospodine, operi mi onda i ruke i glavu, a ne samo noge!« Isus je odgovorio:

129

»Onome koji je sav okupan, treba oprati samo noge da bude posve čist. Sada ste čisti, ali ipak ne svi.“ Isus je, naime, znao tko će ga izdati. Zato je rekao: »Niste svi čisti.« Kad im je oprao noge, ponovno se obukao, sjeo pa zapitao: »Ra-zumijete li što sam vam uradio? Vi me zovete 'Učiteljem' i 'Gospo-dinom'. Dobro! To i jesam. No, ako sam ja, Gospodin i učitelj, vama oprao noge, treba da i vi perete jedni drugima noge. Dao sam vam primjer da ga slijedite – činite kao što sam i ja učinio. Koliko li istine u tome da sluga nije veći od svoga gospodara! Niti je glasnik važniji od onoga koji ga šalje. Ako to ne znate, idite sad i činite tako! U tome je blagoslov!« »Ne govorim o svima vama, iako dobro poznajem svakog od vas. Sveto pismo kaže: 'Tko večera sa mnom, taj će me izdati'. To će se uskoro i obistiniti. Velim vam ovo već sada, prije nego se dogodi, da kad se dogodi, vjerujete da ja jesam. U istinu vam kažem, onaj tko lijepo primi onoga koga ja šaljem, prima mene. A tko primi mene, znači da je primio Oca koji je mene poslao.«145

5.27. Isus očituje Judinu izdaju

A oni m je rekao: »Iščekivao sam ovaj čas s dubokom čežnjom, že-leći da ovo pashalno jelo pojedem s vama prije nego počnu moje muke. Jer, kažem vam, neću ga jesti sve dok se ono što Pasha pred-stavlja ne završi u Božjem kraljevstvu.«146

Te je večeri, dok je sjedio i jeo s Dvanaestoricom, rekao: »Jedan od vas će me izdati.«147 Učenici su pogledali jedan drugoga, pitajući se tko bi to mogao biti.148 Tuga im je sledila srca pa je svaki zapitao: »Nisam valjda ja taj?“149 A kako sam ja, Ivan sjedio za stolom do Isusa, jer sam mu bio nekako najomiljeniji, Šimun Petar mi dade znak da upitam Učitelja tko bi mogao učiniti takvo strašno djelo. Tako sam se okrenuo k njemu, privio mu se na grudi i zapitao ga: »Tko je taj, Gospodine?« Isus odgovori: »To je onaj koga počastim umočenim kruhom.«150 Jer Sin Čovječji mora umrijeti kako je i prorokovano, ali teško čovjeku koji ga izda. Bilo bi mu bolje da se nikad nije niti rodio.« I

130

Juda ga zapita: »Učitelju, da nisam ja taj?« A Isus mu reče: »Sam si kazao.«151 I kad ga je umočio, dao ga je Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga. Čim je to Juda pojeo, ušao je Sotona u njega. Tada mu je Isus rekao: »Požuri! Što želiš učiniti, učini brzo!« Nitko od prisutnih za stolom nije razumio zašto je Isus to rekao. Kako je Juda bio njihov blagaj-nik, neki su pomislili da mu Isus govori da ode kupiti hrane za blag-dane ili da siromašnima podijeli novac. Nakon toga Juda je izišao. A bila je noć.152

5.28. Gospodnja večera

Tada je uzeo čašu vina i kad je za nju zahvalio, reče: »Uzmite je i razdijelite medu sobom. Jer više neću piti vina dok ne dođe Božje kraljevstvo.«153 Dok su još jeli, Isus je uzeo komad kruha, blagoslovio ga i razlo-mio na dijelove, pa dao učenicima i rekao: »Uzmite i jedite, jer ovo je moje tijelo.«154 »Jedite ga u spomen na mene.« Nakon večere, dao im je još jednu čašu vina govoreći: »Ovo je vino u znak Božjeg novog saveza za vaše spasenje.«155 I uzeo je čašu vina, zahvalio se za nju i dao je njima pa rekao: »Neka svaki od vas pije iz nje.«156 »Ovo je vino u znak Božjeg novog saveza za vaše spasenje – spo-razum zapečaćen krvlju, koju ću proliti kao žrtvu za vas.«l57 Ona se prolijeva da mnogima oprosti grijehe. Zapamtite moje riječi – neću više piti ovog vina sve do onog dana kada budem pio novo vino s vama u kraljevstvu moga Oca.«158 Čim je Juda napustio sobu, Isus je rekao: »Došao je moj trenutak. Slava Božja će me uskoro okružiti – i Bog će primiti veliku slavu kroz sve što mi se dogodi. Ako se Bog proslavio u meni, dat će i meni svoju slavu, i to vrlo uskoro. Draga moja djeco, kako su kratki ovi trenuci prije nego ću morati otići i ostaviti vas. A onda, makar me i tražili, nećete moći doći k meni, kažem vam to upravo kako sam rekao i židovskim vođama.«

131

5.29. Nova zapovijed

»Sad vam dajem novu zapovijed – ljubite jedan drugoga toliko ko-liko ja ljubim vas. Vaša žarka međusobna ljubav dokazat će svijetu da ste moji učenici.«

5.30. Isus pretkazuje Petrovo odricanje

»Učitelju, kamo to odlaziš« – pitao ga je Šimun Petar. Isus mu od-govori: »Ne možeš sada poći sa mnom, ali kasnije ćeš moći. A Petar ga upita: A zašto ne mogu sada? Pa ja sam spreman za te i umri-jeti!«159 Tada im je Isus rekao: »Noćas ćete me svi napustiti. Jer je zapi-sano u Svetom pismu da će Bog udariti pastira, a ovce iz stada će se raštrkati. Ali kada budem uskrsnuo, otići ću u Galileju i ondje se s vama naći.« Petar je izjavio: »Ako te svi ostali napuste, ja neću!«160 »Šimune, Šimune, evo Sotona je tražio da te zgrabi i prorešeta kao pšenicu, no ja sam se zauzeo za tebe u molitvi da ti vjera potpuno ne klone. Pa kad se pokaješ i opet vratiš meni, ojačaj i izgradi vjeru svoje braće.« »Gospodine«, reče mu Šimun, »ja sam spreman ići s tobom i u tamnicu, čak sam spreman i umrijeti s tobom!«161 Isus mu odgovori: »Umrijeti za mene?«162 »Petre«, reče mu Isus, »prije nego što pijetao zakukuriče sutra ujutro po drugi puta, baš ti ćeš me se triput odreći.« »Neću!« – prasnuo je Petar. »Pa makar morao i umrijeti s tobom, neću te se nikad odreći!« I svi ostali su se zaklinjali u isto.163 Tada ih je Isus zapitao: »Kad sam vas poslao propovijedati Rado-snu vijest, bili ste bez novaca, torbe i obuće, i kako ste prošli?« »Dobro«, odgovorili su. »No sada«, reče im, »uzmite torbu ako je imate i svoj novac. I ako nemate mač, prodajte odjeću i kupite ga. Jer je došlo vrijeme da se ovo što je napisano o meni obistini: 'Bit će osuđen kao zločinac!' Da, sve što su o meni pisali proroci, ispunja se.« »Gospodine«, odgovorili su mu, »imamo dva mača kod sebe.« »Dovoljno je«, reče im.164

132

5.31 Isus tješi učenike

»Neka se ne uznemiruje vaše srce! U Boga se pouzdajte, i u mene se pouzdajte! Ondje gdje živi moj Otac ima mnogo mjesta, idem pri-praviti mjesto za vaš dolazak. Kad sve bude spremno, doći ću i vas ću odvesti onamo, tako da i vi budete zauvijek ondje gdje sam ja. Da nije tako, rekao bih vam otvoreno. No vi znate kamo ja idem i kako ću onamo stići.«

5.32 Isus, put do Oca

»Ne znamo Gospodine«, rekao je Toma, »nemamo pojma kamo ideš, pa kako da onda znamo put'?« Isus mu reče: »Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne može doći Ocu osim po meni. Da ste me upoznali, znali biste i tko je moj Otac. Ali odsad ga poznajete i vidjeli ste ga.« Filip mu reče: »Gospodine, pokaži nam Oca i bit ćemo zado-voljni!« Isus mu Odgovori: »Zar još ni sad ne znaš, Filipe, tko sam ja, čak i nakon toliko vremena koje sam proveo s vama? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. A zašto onda tražiš da ga vidiš'? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu a Otac u meni? Riječi koje govorim nisu moje, nego su od Oca, koji živi u meni. I on svoje djelo čini kroza mc. Samo mi vjerujte da sam ja u Ocu i Otac u meni. Ili barem vjerujte zbog samih djela koja ste vidjeli da sam učinio.« »Najozbiljnije vam kažem, tko vjeruje u mene, činit će ista djela koja sam i ja činio, pa čak i veća, jer ja odlazim Ocu. Možete ga zamoliti u moje ime što god zaželite, i ja ću se za to pobrinuti, jer će sc time proslaviti Otac kroz ono što ću ja, Sin, za vas učiniti. Ponav-ljam vam, tražite što god zaželite u moje ime i ja ću vam to učiniti.«

5.33. Isusovo obećanje Duha Svetoga

»Ako me ljubite, slušajte moje zapovijedi; a ja ću moliti Oca i on će vam poslati drugog Utješitelja, koji vas nikad neće ostaviti. On je Sveti Duh, Duh istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje. No vi ga poznajete, jer sada živi s vama, i u vama je. Ne bojte se! Ne, neću vas ostaviti niti vas napustiti kao siročad. Doći ću k vama. Za kratko ću otići sa svijeta, ali bit ću još s vama, jer ja živim i vi ćete živjeti. Kad se vratim u život, spoznat ćete da sam ja u Ocu, i vi u meni a ja u vama. Tko je meni poslušan, taj mc ljubi; i

133

zato što me ljubi, moj će ga Otac ljubiti; a i ja ću ga ljubiti i otkrit ću mu se.« »Gospodine, zašto ćeš se otkriti samo nama, učenicima, a ne i čitavom svijetu'!« – rekao mu je Juda (ne Iškariotski, već drugi uče-nik s istim imenom). Isus mu odgovori: »Jer ću se otkriti samo onima koji me ljube i slušaju me. Njih će i moj Otac ljubiti, pa ćemo im doći i živjeti s njima. No onaj koji me ne ljubi, nije mi ni poslušan. I upamtite, riječi koje vam govorim nisu moje. Ovo je odgovor Oca koji me je poslao. Ovo vam govorim sada dok sam još s vama. A kad Otac pošalje Utješitelja da me zastupa, a taj Utješitelj je Sveti Duh, mnogo će vas naučiti i podsjetiti vas na sve što sam vam bio osobno govorio.« »Ostavljam vam mir – mir uma i srca – i taj mir koji vam ja dajem nije mir kakav vam svijet daje. Zato se ne uznemirujte i ne plašite. Sjetite se što sam vam rekao: 'Odlazim, ali ću vam se ponovno vra-titi'. Ako mc stvarno ljubite, bit ćete sretni zbog mene, jer sada mogu otići Ocu, jer je Otac veći od mene. Rekao sam vam sve ovo prije negoli se dogodi, tako da kad se dogodi, vjerujete u mene.« »Nemam više mnogo vremena da vam govorim, jer se već pribli-žava zli knez ovoga svijeta. On nema vlasti nada mnom, no ja ću dobrovoljno učiniti ono što Otac od mene traži, tako da svijet upozna da ja ljubim Oca. Hajde, ustanimo! Pođimo odavde!«

5.34. Jedinstvo Isusa i vjernika

»Ja sam pravi trs, a moj Otac je vinogradar. On siječe svaku mladicu na meni koja ne rađa roda. I pročišćava one mladice koje nose rod, kako bi dale još veći urod. On vas je već obradio, očistivši vas da biste imali još veću snagu i korist kroz riječi koje sam vam ja govo-rio. Živite u meni i dopustite da ja živim u vama! Jer mladica ne može donijeti rod sama od sebe, kad je otkinuta od trsa. Tako i vi ne možete biti plodonosni, ako ste odvojeni od mene. Da, ja sam trs, a vi ste mladice. Tko živi u meni i ja u njemu, donijet će velik urod. Jer bez mene ne možete učiniti ama baš ništa. Ako tko ne ostane u meni, bit će odbačen kao nekorisna mladica i osušit će se, a takve mladice onda skupe i zapale. Ali ako ostanete u meni i slušate moje zapovijedi, možete tražiti što god hoćete i dat će

134

vam se. Moji pravi učenici donose bogat urod. Time pronose veliku slavu mome Ocu.« »Ljubio sam vas kao što je i Otac ljubio mene. Živite u mojoj ljubavi. Kad ste poslušni mojim zapovijedima, živjet ćete u mojoj ljubavi, upravo kao što sam i ja poslušan Ocu i ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo sam vam kazao da budete puni moje radosti. Zaista se možete jako radovati. Zahtijevam od vas da ljubite jedni druge isto toliko koliko i ja vas ljubim.« »A evo kako se mjeri ljubav: najveća se ljubav iskazuje kad netko položi svoj život za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako slušate moje zapovijedi. Više vas ne zovem slugama, jer sluga ne zna što radi gospodar. Sad ste moji prijatelji, jer sam vam kazao sve što mi je Otac rekao. Niste vi mene izabrali! Ja sam izabrao vas! Odredio sam vas da idete i uvijek donosite dobar rod, tako da vam moj Otac dade sve što god zatražite od njega u moje ime. Zahtijevam od vas da ljubite jedni druge!«

5.35. Svijet mrzi Isusove učenike

»Dovoljno mržnje dobivate od svijeta. No znajte da je svijet mene mrzio prije vas. Svijet bi vas ljubio da ste njegovi, no niste, jer sam vas ja izabrao iz svijeta, i zato vas svijet mrzi. Sjećate li se što sam vam rekao, da 'Nije sluga veći od svog gospodara!« Pa ako su mene progonili, prirodno je da će i vas progoniti. Ako su slušali mene, slušat će i vas! Svijet će vas progoniti: jer ste moji, jer ne poznaju Boga koji me poslao. Da nisam došao i govorio im, ne bi bili krivi. ali sad nemaju isprike za svoj grijeh.« »Tko mene mrzi, mrzi i mog Oca. Da nisam među njima učinio onako moćna djela, kojih nitko drugi nije učinio, ne bi ih se smatralo krivima. A oni su vidjeli sva ona divna djela, pa ipak su zamrzili i mene i mog Oca. Time se ispunilo ono što su proroci rekli za Mesiju: 'Mrzili su me bez razloga'.« »Ali poslat ću vam Utješitelja, Svetog Duha, izvor svake istine. On će vam doći od Oca i svjedočiti o meni. I vi ćete svima govoriti o meni, jer ste bili sa mnom od početka.« »Ovo sam vam rekao da vas ne pokolebaju sve one laži koje će doći. Jer će vas izopćiti iz sinagoge i doći će vrijeme kad će oni, koji

135

vas ubiju, misliti da služe Bogu. A to će činiti zato jer nikada nisu upoznali ni Oca ni mene. Ovo vam sad govorim da se, kad se to dogodi, sjetite kako sam vas upozorio. Nisam vam govorio ranije, jer sam bio s vama još neko vrijeme.«

5.36. Djelovanje Duha Svetoga

»Ali sad odlazim onome koji me poslao, a nikoga od vas kao da ne zanima razlog mog odlaska; nitko se ne pita zašto. Umjesto toga ste žalosni. No za vas je uistinu bolje da ja odem, jer ako ja ne odem, neće vam doći Utješitelj. Ako pak odem, doći će, jer ću vam ga po-slati.« »A kad on dođe, uvjerit će svijet da je zabluđen grijehom, te u vezi Božje pravednosti i u vezi osude. Njihov je grijeh što ne vjeruju u me. Pravednost je moguća jer odlazim Ocu, a vi me više nećete vidjeti; oslobođenje od osude postoji, zato što je knez ovoga svijeta već osuđen.« »Toliko je toga što vam želim reći, ali sada to ne možete shvatiti. Kad dođe Sveti Duh, koji je istina, uputit će vas u cjelokupnu istinu, jer neće iznositi svoje vlastite misli, nego će vam prenijeti ono što je čuo. Objavit će vam i ono što će se dogoditi. On će mene hvaliti i iskazivati mi veliku čast, pokazujući vam moju slavu. Sve što Otac ima, moje je, to je ono što mislim kad kažem da će vam pokazati moju slavu. Još samo malo pa ću otići, više me nećete vidjeti, no malo kasnije vidjet ćete me ponovno.« »Što on to govori?« – upitali su neki učenici. »Što mu to znači: 'Malo i nećete mc vidjeti, i malo kasnije ponovno ćete me vidjeti' i onda 'Odlazim Ocu'? Ne znamo što hoće time reći.«

5.37. Isus, pobjednik

Isus je shvatio da ga hoće to upitati pa je rekao: »Pitate se među sobom što sam vam htio reći, zar ne? Svijet će se veseliti zbog onog što će mi se desiti, a vi ćete plakati i jaukati. Ali će se vaše plakanje i žalost iznenada preokrenuti u veliku radost, kad me ponovno ugle-date. Bit će to isto kao i kod trudne žene kad se rodi dijete – njezina muka i žalost pretvaraju se u radost i muka se ne spominje, jer se čovjek rodio na svijet. Tako je i s vama, sad se žalostite, ali ću vas

136

opet vidjeti, i obradovat ćete mi se; te vam radosti nitko neće moći uskratiti. Tada me nećete trebati nizašto moliti, on će vam dati ono što molite u moje ime. To još niste ni pokušali, ali počnite. Molite u moje ime, pa ćete dobiti; ispunit ćete se radošću.« »O ovim sam stvarima govorio vrlo oprezno u pričama ali će doći vrijeme kad vam to više neće biti potrebno, i ja 'ću vam otvoreno reći sve o Ocu. Tada ćete njemu iznijeti svoje molbe uz moje odob-renje. I neću morati moliti Oca da udovolji vašim zahtjevima, jer vas sam Otac žarko ljubi, zato što ste vi mene ljubili i vjerovali da sam došao od Oca. Da, izišao sam od Oca i došao na svijet, a otići ću s ovoga svijeta i vratiti se Ocu.« »Konačno govoriš otvoreno«, rekli su mu njegovi učenici, »a ne u zagonetkama. Sada shvaćamo da sve znaš i da ne trebaš nikoga da ti išta kaže. Zato vjerujemo da si izišao od Boga.« »Vjerujete li konačno u to?« – upitao ih je Isus. »No, dolazi vri-jeme, u stvari je već tu, kad ćete se raspršiti, svaki će se vratiti svojoj kući, a mene ostaviti sama. Ipak neću biti sam, jer Otac je sa mnom. Sve sam vam ovo rekao da u meni imate mir srca i uma. Ovdje na zemlji imat ćete mnoge muke i nevolje, no ohrabrite se, ja sam po-bijedio svijet!«

5. 38 Isus se moli za sebe

Kad je Isus izrekao sve ovo, pogledao je na nebo i nastavio: »Oče, došao je čas! Pokaži slavu svoga Sina da bi on mogao proslaviti tebe. Jer ti si mu dao da vlašću nad svim ljudima na cijeloj zemlji dade vječni život svakome kojeg si mu ti dao. A evo kako se može imati vječni život – spoznajom tebe, jedinog istinitog Boga i Isusa Krista, kojeg si ti poslao na zemlju. Pronio sam ti slavu ovdje na zemlji či-neći sve što si mi rekao da učinim.« »A sada, Oče, pokaži moju slavu dok stojim u tvojoj prisutnosti, slavu koju sam imao s tobom prije nego je svijeta bilo. Ovim sam ljudima rekao sve o tebi. Bili su u svijetu, ali ti si mi ih dao. U stvari, uvijek su bili tvoji, no meni si ih dao i poslušali su tvoje riječi. Sad su spoznali da je sve što imam od tebe. Jer sam im prenio zapovijedi koje si mi dao; a oni su ih prihvatili i znadu sigurno da sam izišao od tebe i vjeruju da si me poslao.«

137

5.39. Isus se moli za svoje učenike

»Moja molitva nije za svijet, već za one koje si mi dao, jer tebi pri-padaju. I svi oni koji su moji, pripadaju tebi. A ti si mi ih vratio sa svim što je tvoje i tako su oni moja slava. Sad odlazim sa svijeta, ostavljam njih i idem k tebi.« »Sveti Oče, brini se za njih i dalje, sačuvaj sve one koje si mi dao u svom imenu, tako da budu sjedinjeni baš kao i mi, i da ni jedan ne izostane. za vrijeme mog boravka ovdje, sačuvao sam u tvom imenu sve one koje si mi dao. Čuvao sam ih da ni jedan ne propadne osim sina pakla, kao što je Sveto pismo predskazalo.« »A sad dolazim k tebi. Dok sam bio s njima u svijetu, rekao sam im mnogo toga, tako da ih ispuni moja radost. Dao sam im zapovi-jedi a svijet ih je zamrzio, jer se ne uklapaju u njega. Baš kao ni ja. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, već da ih sačuvaš od Sotone. Nisu više od ovoga svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. Očisti ih i posveti u istini, tvoje su riječi istina. Kao što si mene poslao u svijet, tako i ja njih šaljem. I ja se posvećujem za njih, da zadovoljim pot-rebu za rastom u istini i svetosti.«

5.40 Isus se moli za sve vjernike

»Ne molim te samo za ove, nego i za sve buduće vjernike koji će doći k meni, zbog svjedočenja ovih mojih učenika. Moja molitva je za sve njih, da budu jednoga srca i uma, baš kao što smo ti i ja, Oče, ti u meni, i ja u tebi, neka tako i oni budu u nama. da svijet povjeruje da si me ti poslao.« »Ja sam im dao slavu koju si mi ti dao: da budu jedno kao što smo i mi – ja u njima, a ti u meni, da budu savršeno jedno. Tako će svijet spoznati da si mc ti poslao i shvatiti da ih ljubiš kao što ljubiš mene. Oče, želim da budu sa mnom – svi koje si mi dao – neka gledaju moju slavu, jer si me ljubio još prije postanka svijeta!« »O pravedni Oče! Svijet te ne poznaje, no ja te poznajem. I ovi su učenici spoznali da si me ti poslao. Njima sam otkrio tebe i dalje ću im te objavljivati, da žarka ljubav kojom mene ljubiš bude u njima, i ja u njima!«165

138

5.41. Smrtna borba u Getsemaniskom šumarku*

I kad su otpjevali pjesmu zahvalnicu, zaputili su se prema Maslin-skoj gori.166 Tada ih je Isus poveo u šumarak Getsemanie te im rekao da sje-dnu i pričekaju, dok je on pošao naprijed da se moli. Poveo je sa sobom Petra i oba Zebedejeva sina, Jakova i Ivana. Stala ga je obu-zimati tjeskoba i žalost. Tada im je rekao: »Dušu su mi na smrt slo-mili užas i tuga… ostanite budni sa mnom!« Pošao je malo naprijed te pao ničice i pomolio se: »Oče moj! Ako je moguće, neka se ova čaša ukloni od mene. Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!«167 Tada mu se s neba ukazao anđeo i stao ga ohrabrivati. Bio je u takvoj smrtnoj tjeskobi, da ga je oblio krvav znoj koji je u velikim kapima padao na zemlju dok sc sve revnije molio.168 Tada se vratio trojici učenika te ih našao kako spavaju. »Petre«, zazvao je, »zar nisi mogao ostati sa mnom budan barem jedan sat? Budite budni i molite se! Inače će vas savladati napast. Jer je duh zaista voljan, a kako li je tijelo slabo!« Opet ih je ostavio pa se molio: »Moj Oče! Ako se ta čaša ne može ukloniti dok je svu ne ispijem, neka bude tvoja volja!« Ponovno im se vratio te ih našao gdje spa-vaju, jer su im oči bile otežale, pa se vratio na molitvu i treći put, ponavljajući isto. Tada je došao učenicima i rekao: »Spavajte samo i odmorite se ... ali ne! Evo, došao je čas! Predan sam u ruke zlih ljudi! Ustanite, hajdemo! Pogledajte! Evo čovjeka koji me izdaje!«169

5.42. Isusovo uhićenje

A Juda, izdajnik, poznavao je to mjesto, jer je Isus često odlazio on-dje sa svojim učenicima. Glavni svećenici i farizeji dali su Judi četu vojnika i stražare da odu onamo. Sada su sa zapaljenim bakljama, svjetiljkama i oružjem stigli do maslinika. Isus je znao sve što će mu sc dogodili. Istupivši pred njih, zapitao ih je: »Koga tražite?« »Isusa iz Nazareta!« – Odgovorili su. »Ja sam taj«, rekao je Isus. A kad im je rekao 'Ja sam', svi su ustuknuli i popadali na zemlju.

139

Ponovno ih je zapitao: »Koga tražite'?« I opet su odgovorili: »Isusa iz Nazareta!« »Kazao sam vam da sam to ja«, rekao im je Isus. »I jer sam ja taj koga tražite, pustite ove druge neka idu.« To je učinio da bi se ispu-nilo proročanstvo koje je upravo bio spomenuo: 'Nisam izgubio ni jednog od ovih koje si mi dao.'170

Juda im je rekao da uhvate čovjeka kojega on poljubi, jer će to biti onaj kojega traže. I tako je Juda otišao ravno Isusu i rekao: »Zdravo učitelju!« – te ga poljubio.171 Ali Isus mu reče: »Juda, kako možeš ovako – izdati Sina Čo-vječjeg poljupcem?«172 Tada je rulja zgrabila Isusa i čvrsto ga držala.173 Tada je Šimun Petar potegao mač i odsjekao desno uho slugi ve-likog svećenika, koji se zvao Malho.174 No Isus reče: »Ne odupirite se više.« I dotakao je čovjekovo uho te ga zacijelio.175 »Skloni svoj mač!« – rekao mu je Isus. »Oni koji se služe mače-vima od njih će i poginuti. Zar ne shvaćaš da mogu tražiti od Oca tisuće anđela da nas zaštite i on bi ih odmah poslao? No kad bih to učinio, kako bi se onda ispunila proročanstva Svetog pisma, koja opisuju ono što se sada događa?« Tada je Isus progovorio svjetini: »Zar sam ja neki opasan zliko-vac da ste se morali naoružati mačevima i toljagama da biste me mogli uhvatiti?« – zapitao ih je. »Bio sam s vama svakodnevno u Hramu i podučavao vas, a tada me niste zaustavili. No sve se ovo događa zato da se ispuni ono što su proroci zabilježili u Svetom pi-smu.« Toga trenutka svi su ga učenici napustili i pobjegli.l76 Ipak ga je jedan mladić slijedio izdaleka, obučen samo u pamu-čnu košulju. Kad je njega rulja pokušala zgrabiti, pobjegao je, rulja mu se pri tom razderala, tako da je umakao posve gol.177

5.43. Isus doveden k Ani

Tako su židovski stražari s četom vojnika i njihovim zapovjednikom uhvatili Isusa i svezali ga. Odveli su ga najprije Ani, tastu Kajfe, koji

140

je te godine bio veliki svećenik. Kajfa je bio onaj koji je savjetovao židovske vođe: 'Bolje je da jedan umre za sav narod.'178 Tada je Ana poslao svezanog Isusa Kajfi, velikom svećeniku.179 Zatim ga je svjetina povela do palače velikog svećenika Kajfe, gdje su se okupili svi židovski vođe.180 Šimun Petar i jedan drugi učenik, koji je poznavao velikog sve-ćenika, izdaleka su ga slijedili. Tako je taj drugi učenik mogao ući u dvorište velikog svećenika zajedno s Isusom, dok je Petar ostao vani pred vratima. Tada je taj drugi učenik razgovarao s djevojkom koja je pazila kod vrata, i ona je uvela i Petra.181

5.44. Petar se odriče Isusa

Stražari i služinčad stajali su pokraj vatre koju su naložili i grijali se, ler je bilo hladno. I Petar je stajao ondje s njima grijući se.182 Petar je u međuvremenu bio dolje u dvorištu. Jedna od sluškinja, koja je radila kod velikog svećenika, spazila ga je kako se grije po-kraj vatre.183 Ta djevojka, vratarica, upitala je Petra: »Zar nisi i ti jedan od Isu-sovih učenika?« »Nisam«, odvratio je Petar.184 Petar je to porekao. »Nemam pojma o čemu govoriš!« – Kazao je i otišao u drugi kraj dvorišta.l85

5.45. Veliki svećenik ispituje Isusa

Unutra je veliki svećenik počeo ispitivati Isusa o njegovim učeni-cima i o tome što ih je bio poučavao. Isus je odgovorio: »Ono što sam naučavao naširoko je poznato, jer sam redovito naučavao u si-nagogi i u Hramu. Čuli su me svi židovski vođe i ništa nisam pou-čavao tajno, što nisam rekao i javno. Što meni postavljaš to pitanje? Pitaj one koji su me slušali. Neki od njih su i ovdje. Eto, oni znaju što sam govorio.« Jedan od vojnika, koji je ondje stajao, šakom je udario Isusa po obrazu. »Zar se tako odgovara velikom svećeniku'?« – pitao je. »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo«, odgovorio je Isus. »Zar ćeš udariti čovjeka samo zato što govori istinu?«186

141

5.46. Opetovano Petrovo nijekanje

U međuvremenu, dok se Šimun Petar grijao kraj vatre, ponovo su ga upitali: »Da nisi i ti jedan od njegovih učenika?«187 Sluškinja ga je spazila gdje tamo stoji pa počela opet govoriti o-stalima: »Eno ga! Tamo je onaj Isusov učenik!« Petar je to ponovno zanijekao. Malo kasnije, i ostali kraj vatre počeli su govoriti Petru: »I ti si jedan od njih, jer si iz Galileje!«l88 Ali jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho, upita: »Zar te nisam vidio tamo u masliniku zaje-dno s Isusom?«189 A on se počeo kleti i zaklinjati: »Ne poznajem tog čovjeka o kom govorite!« – reče.190 I čim je izrekao te riječi, zakukurikao je pijetao. Tog se trenutka Isus okrenuo i pogledao Petra. Tada se Petar sjetio što mu je Isus rekao: »Prije nego pijetao sutra ujutro zakukurikne, zatajit ćeš me tri puta.« I Petar je izišao iz dvorišta, gorko plačući.191

5.47. Isus pred Velikim vijećem

Unutra su svećenički poglavari i cijeli židovski Vrhovni sud poku-šavali pronaći nešto protiv Isusa, čime bi ga osudili na smrt. No sve im je bilo uzaludno. Javilo se mnogo lažnih svjedoka da svjedoče, ali su proturječili jedan drugome.192 Konačno su našli dvojicu koja su izjavila: »Ovaj čovjek je rekao: 'Mogu srušiti Božji Hram i ponovno ga sagraditi za tri dana.'!«193 »Čuli smo ga kako kaže: 'Srušit ću ovaj Hram sagrađen ljudskim ru-kama i za tri dana sagradit ću drugi bez ljudskih ruku'!« Ali ni tada se njihove optužbe nisu slagale. Veliki je svećenik zatim stao pred sud i zapitao Isusa: »Odbijaš li odgovoriti na ovu optužbu'? Što imaš reći u svoju obranu?« Na ovo Isus nije odgovorio. Tada ga je veliki svećenik zapitao: »Jesi li ti Mesija, Božji Sin?« Isus je rekao: »Ja jesam. I vidjet ćete kako Sin Čovječji sjedi Bogu zdesna i kako dolazi u nebeskim oblacima.« Nato veliki svećenik razdera svoju odjeću pa reče: »Što još trebamo? Zašto čekati na svjedoke? Čuli ste njegovu hulu! Kakva je vaša pre-suda?«

142

Odluka za smrtnu kaznu bila je jednoglasna. Tada su neki počeli pljuvati po njemu i zastirati mu oči te ga udarati šakama po licu. »Tko te sad Udario, hej proroče?« – rugali su mu se. Čak su i stražari okušali svoje šake na njemu dok su ga odvodili.194 Rano slijedećeg jutra, u cik zore, sastao se židovski Vrhovni sud sa svim glavnim svećenicima i najvišim vjerskim vođama u narodu. Izveli su Isusa pred ovaj sud i rekli mu da izjavi nije li on tvrdio da je Mesija. On je odgovorio: »Ako vam reknem, nećete mi vjerovati, niti mi dopustiti da izložim svoj slučaj. No uskoro će doći vrijeme kada će Sin Čovječji sjesti zdesna na prijestolje Svemogućeg Boga.« Svi su povikali: »Ti, dakle, tvrdiš da si Božji Sin?« On mi odgo-vori: »Vi velite! Ja jesam!« »Što nam još trebaju drugi svjedoci?« – povikali su. »Ta čuli smo ga i sami kako to kaže.«195

5.48. Juda se objesio

Kad je osvanulo jutro, glavni svećenici i židovski vođe ponovno su se sastali da rasprave kako da navedu rimsku vlast da osudi Isusa na smrt. Zatim su ga poslali svezana Pilatu, rimskom guverneru. Otprilike u to vrijeme, Juda, koji ga je izdao, kad je vidio da je Isus osuđen na smrt, predomislio se i duboko požalio svoj čin, pa je donio novac natrag svećeničkim poglavarima i ostalim židovskim vođama. »Pogriješio sam«, izjavio je, »jer sam izdao nedužna čo-vjeka.« »To je tvoja stvar«, odgovorili su mu. Tada je bacio novac na pod u Hramu pa otišao i objesio se. Svećenički su poglavari pokupili no-vac. »Ne možemo ga staviti u blagajnu«, rekli su, »jer se protivi na-šim zakonima uzimati novac koji je isplaćen za ubojstvo.« Još su o tome raspravljali pa su konačno odlučili kupiti polje s kojeg lončari kopaju glinu te načiniti groblje za strance koji umru u Jeruzalemu. Zato se ono groblje još uvijek zove 'Krvno polje.' Ovim se ispunilo Jeremijino proročanstvo, koje kaže: »Uzeli su trideset srebrnjaka – cijena kojom ga je procijenio izraelski narod – te su kupili polje od lončara kako mi je naredio Gospodin«196

143

5.49. Isus pred Pilatom

Isusovo saslušanje pred Kajfom završilo se u rane jutarnje sate. Za-tim su ga odveli u palaču rimskoga guvernera. Njegovi tužitelji sami nisu onamo ulazili, jer bi ih to okaljalo, ne bi smjeli onda jesti pas-halno janje. Tako je Pilat, guverner, izišao k njima i zapitao ih: »Ka-kva je vaša tužba protiv ovog čovjeka? Čime ga teretite?« »Ne bismo ga predali tebi da nije zločinac!« – odbrusili su. »Onda ga odvedite i sami mu sudite po svojim zakonima«, rekao im je Pilat. »Ali mi hoćemo da on bude razapet!« – rekli su. »A za to je potrebna tvoja suglasnost.« Ovim se ispunilo Isusovo proročanstvo u pogledu načina njegova smaknuća. Tada se Pilat vratio u palaču i naredio da mu privedu Isusa. »Jesi li ti kralj Židova?« – zapitao ga je. »Govoriš li prema onome što ti misliš ili što su ti Židovi rekli o meni?« – upitao ga je Isus. »Zar sam ja Židov?« – odbrusio mu je Pilat. »Tvoj vlastiti narod i njegovi gla-vni svećenici predali su te meni. Zašto? Što si to učinio?« Zatim je Isus odgovorio: »Ja nisam svjetovan kralj. Kad bih bio, moji bi se vojnici za me borili dok su me hvatali židovski vođe. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta!« Pilat je Odgovorio: »No onda, ti jesi kralj?« »To ti kažeš«, reče Isus. »Da, ja sam kralj, zato sam se i rodio i došao sam donijeti svi-jetu istinu. Svi koji ljube istinu moji su sljedbenici.« – »A što je is-tina?« – povikao je Pilat.197 Smjesta su ga počeli optuživati: »Ovaj čovjek je zaveo naš narod i odveo ga u propast govoreći mu da ne plaća porez rimskoj vlasti, tvrdeći za sebe da je Mesija, naš kralj.«198 A Pilat ga je opet upitao: »Zašto ne kažeš nešto? Što je sa svim tim optužbama protiv tebe?« Ali Isus, na veliko Pilatovo iznenađe-nje, nije više ništa rekao.199 Tada su počeli navaljivati, već očajni: »Ali on svuda izaziva po-bunu protiv vlasti, po svoj Judeji, od Galileje pa sve do Jeruzalema!« Čuvši to, Pilat je zapitao: »Zar je on Galilejac?« Kad su mu to po-tvrdili, Pilat je rekao da ga odvedu kralju Herodu, koji se tada slu-čajno našao u Jeruzalemu, jer je Galileja bila pod Herodovom sud-skom vlasti. Herod se tome vrlo obradovao, jer je već odavno želio

144

vidjeti Isusa, o kome je mnogo čuo, pa se nadao od njega vidjeti kakvo čudo.

5.50. Isus pred Herodom

Postavljao je Isusu mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. Svećenički poglavari i drugi vjerski vođe, koji su ondje stajali, izvi-kivali su, međutim, svoje optužbe. Sad su se Herod i njegovi vojnici počeli rugati Isusu i ismijavati ga, obukli su ga u kraljevsko ruho i poslali ga natrag Pilatu. Tog su dana Herod i Pilat postali dobri prijatelji, iako su do tada bili nepri-jatelji.200

5.51. Isus ponovno pred Pilatom

Pilat je, međutim, imao običaj da svake godine, u vrijeme Pashe, pusti na slobodu jednog židovskog zatvorenika kojeg narod zatraži. U to je vrijeme jedan od zatvorenika bio Baraba, koji je s još nekima bio osuđen za ubojstvo u pobuni. Sad se već svjetina počela okupljati pred Pilatom, tražeći ga da kao i obično oslobodi jednog zatvore-nika.201 Zatim je Pilat sazvao sve svećeničke poglavare, druge židovske vođe i narod, pa im objavio svoju odluku: »Vi ste mi doveli ovog čovjeka optužujući ga da buni narod protiv rimske vlasti. Ja sam ga temeljito ispitao u vezi vaših optužbi i ustanovio da je on nevin. He-rod je došao do istog zaključka i vratio nam ga. Evo, ovaj čovjek nije ništa učinio što bi zaslužilo smrtnu kaznu.«202 Kad se mnoštvo tog jutra skupilo pred Pilatovom kućom, on ih je zapitao: »Koga hoćete da vam oslobodim – Barabu ili Isusa, vašeg Mesiju?« Jer je dobro znao da su židovski vođe predali Isusa iz za-visti, jer je bio omiljen u narodu. Baš tada, dok je Pilat predsjedavao sudu, žena mu je poslala ovu poruku: »Okani se tog dobrog čovjeka, jer sam noćas sanjala strašan san u vezi s njim.« U međuvremenu, glavni su svećenici i židovski službenici nago-vorili svjetinu da traži Barabino oslobođenje a Isusovu smrt. Pa kad ih je guverner ponovno zapitao: »Koga da vam od ove dvojice oslo-bodim?« – svjetina je povikala: »Barabu!«203

145

5.52. Isus osuđen na smrt

Tada je Pilat dao da Isusa bičuju do krvi, a vojnici su spleli krunu od trnja, stavili mu je na glavu i odjenuli ga purpurnim plaštem. »Živio kralj Židova!« – rugali su mu se i udarali ga šakama po licu. Pilat je ponovno izišao i rekao Židovima: »Evo, sad ću vam ga izvesti, ali shvatite jasno da ga ja ne smatram krivim.« Tada je Isus izišao noseći trnovitu krunu i purpurni plašt a Pilat je rekao narodu: »Evo čovjeka!« Kad su ga glavni svećenici i židovski stražari ugle-dali, stali su vikati: »Razapni ga! Razapni ga!« »Samo ga razapnite!« – rekao im je Pilat. »Ja ne smatram da je on kriv.« Židovi su odgovorili: »Po našem Zakonu mora umrijeti, jer se nazvao Božjim Sinom.« Kad je Pilat to čuo, još se više uplašio. Poveo je Isusa natrag u palaču i upitao ga: »Odakle si?« No Isus na to nije odgovorio. »Ne-ćeš mi odgovoriti?« – Pilat je pitao. »Ne shvaćaš li da imam vlast osloboditi te ili razapeti?« Tada mu je Isus rekao: »Ne bi ti imao uopće nikakve vlasti nada mnom da ti nije dana odozgor. Tako oni koji su me predali tebi, čine veći grijeh.« Pilat ga je tada nastojao osloboditi, ali su mu židovski vođe rekli: »Ako oslobodiš ovog čovjeka, neprijatelj si caru! Svaki koji se god izdaje za kralja, buntovnik je protiv cara.« Na te im je riječi Pilat opet izveo Isusa, pa sjeo na sudačku stolicu, koja je bila na kamenom popločenu postolju. Bilo je negdje oko podneva, dan Priprave za Pashu. A Pilat je rekao Židovima: »Evo vašega kralja!« »Raspni ga!« – vikali su. »Razapni ga!« »Što?! Da razapnem vašega kralja?« – zapitao je Pilat. »Mi ne-mamo kralja osim cara!« – odvratili su glavni svećenici.204 Kad je Pilat vidio da to nikamo ne vodi, a da se metež povećava, poslao je po posudu s vodom te oprao pred svjetinom ruke govoreći: »Nevin sam od krvi ovog dobrog čovjeka. Odgovornost je na vama!« A svjetina je odgovorila vikom: »Krv njegova na nas i na našu djecu!205 I Pilat je osudio Isusa na smrt kako su tražili, a na njihov zahtjev oslobodio im je Barnabu, koji je bio u zatvoru zbog pobune i ubojs-tva. Isus im je predao da učine s njime što hoće.206

146

5.53. Vojnici izruguju Isusa

No prije su ga poveli u oružanu pa sazvali čitav odred. Svukli su ga i zaogrnuli crvenim plaštem pa su napravili krunu od dugačka trnja i stavili mu je na glavu, utisnuli mu batinu u desnu ruku kao žezlo, te rugajući se kleknuli preda nj. »Zdravo, kralju Židova!« – urlali su. I još su pljuvali po njemu, grabili batinu i tukli ga njome po glavi. Pošto su mu se narugali, svukli su mu plašt pa ga opet obukli u nje-govu odjeću te ga izveli da ga razapnu.207

5.54 Isusov križni put i raspeće

Dok je svjetina odvodila Isusa, prisilili su nekog Šimuna Cirenca, koji se upravo vraćao u Jeruzalem s polja da mu ponese križ. Za njima je išlo veliko mnoštvo naroda i mnoge žene, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenuo i rekao im. »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom već nad sobom i svojom djecom. Jer dolaze dani kada će se žene koje nikad nisu rodile djecu uistinu smatrati sretnima. Ljudi će početi govoriti planinama da padnu na njih i da ih satru, a brdima da ih pokriju.« Vodili su još i drugu dvojicu, zločince, da ih razapnu zajedno s njime na mjestu zvanom 'Lubanja.'208 Tada su izišli u kraj koji se zvao Golgota,* to jest, brijeg Lubanje, gdje su mu vojnici dali piti vina s omamljujućim sredstvom, no kad je okusio, odbio ga je?209 Ondje su svu trojicu razapeli – Isusa na križ u sredinu a dvojicu zločinaca na križeve sa svake strane. »Oče oprosti ovim ljudima«, govorio je Isus, »jer ne znaju što čine.«210 Kad su vojnici razapeli Isusa, razdijelili su njegovu odjeću na če-tiri dijela, za svakoga po jedan. No rekli su: »Nemojmo razderati njegovu donju haljinu«, jer je bila otkana u jednome komadu. »Ba-cimo kocku za nju, pa kome dopadne.« Ovim se ispunilo Sveto pi-smo koje kaže: 'Razdijeliše među sobom moju odjeću, a za haljinu baciše kocku'.211 Pilat je iznad njega stavio natpis: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVA. Mjesto na kojem je Isus bio razapet, bilo je blizu grada; natpis je bio na hebrejskom, latinskom i grčkom, tako da su mnogi mogli pročitati.

147

Tada su glavni svećenici rekli Pilatu: »Promijeni to, pa umjesto 'Kralj Židova' metni da je on rekao: 'Ja sam kralj Židova'.« »Što sam napisao, napisao sam!« – odgovorio je Pilat.212 A ljudi koji su prolazili izvikivali su pogrde, kimali glavarima nad njime i govorili. »A tako!? Ti možeš srušiti Hram i opet ga sa-graditi za tri dana, je li!? Pa, hajde, siđi onda s križa ako si Božji Sin!« Također su mu se rugali i glavni svećenici i židovski vođe: »Druge je spasio“, rugali su se, »a sam sebe ne može spasiti! I ti si mi neki kralj Izraelov! Siđi sad s križa pa ćemo ti vjerovati! On se uzdao u Boga, neka sad Bog, time što će ga osloboditi, pokaže da je uza nj! Zar nije rekao: 'Ja sam Božji Sin'?«213 Jedan od zločinaca, koji je visio pokraj Isusa, rugao se: »Ti si, znači, Mesija, zar ne? E pa, dokaži to i spasi sebe i nas, dok te to još drži!« No drugi je zločinac ovoga prekoravao: »Zar se ne bojiš Boga ni kad umireš? Mi smo zaslužili da zbog svojih zlih djela umremo, ali ovaj čovjek nije učinio nikakva zla.« Onda je rekao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!« A Isus mu odgovori: »Danas ćeš biti sa mnom u raju! To ti svečano obećajem!«214 Tako su i učinili. Nedaleko od križa stajale su Isusova majka Marija, njegova tetka, Marija Kleofina žena i Marija Magdalena. Kad je Isus opazio svoju majku koja je stajala kraj mene, Ivana, njegovog prisnog prijatelja, rekao joj je: »Ženo, evo ti sina!« A meni je rekao: »Evo ti majke.« I od toga časa uzeo sam je u svoj dom.215 Tog je dana, od podneva do tri sata, cijelu zemlju prekrio mrak. Oko tri sata Isus je povikao: »Eli, Eli, lema sabah'ani – što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!« Neki od prisutnih krivo su to shvatili pa su pomislili da zove Iliju.216

5.55. Isusova smrt

Isus je znao da je već sve gotovo i, da se obistini Sveto pismo, reče: »Žedan sam.« Ondje je stajala posuda s octom, pa su u ocat zamočili spužvu, stavili je na izopovu trsku i primakli je Isusovim ustima. Kad je Isus okusio ocat, rekao je: »Svršeno je!« Glava mu je klo-nula i ispustio je duh.217

148

Tada je Isus povikao iza glasa: »Oče, predajem ti svoj duh!« I s tim je riječima izdahnuo.218 I gle, zastor koji je odvajao najsvjetije mjesto u Hramu, rascijepio se od vrha do dna, zemlja se potresla, a pećine se raspukle. Grobovi su se otvorili, i mnogi pobožni muškarci i žene koji su umrli, oživjeli su. Nakon Isusova uskrsnuća napustili su groblje i otišli u Jeruzalem te se ondje prikazali mnogim ljudima. Vojnike kod križa i njihova narednika strahovito je uplašio potres i sve što se dogodilo. »Ovo je sigurno bio Božji Sin!« – uzviknuli su.219

5.56. Isusov pogreb

I jer je bila Priprava, židovski vođe nisu htjeli da tijela razapetih os-tanu visjeti na križu preko subote, koja je bila naročita, jer je bila Pasha, stoga su zamolili Pilata da naredi da se razapetim ljudima prebiju noge, kako bi im se ubrzala smrt. Tada bi im se tijela mogla skinuti s križa. Vojnici su došli i prebili noge dvojici koji su bili ra-zapeti s Isusom, ali kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav, pa mu noge nisu prebili. Ipak mu je jedan od vojnika probio kopljem prsni koš iz kojeg je potekla krv i voda. »Sve sam ovo osobno vidio i iznosim istinit i točan izvještaj kako biste i vi mogli vjerovati. Vojnici su ovo uradili da se obistini Sveto pismo koje veli: 'Nijedna mu se kost neće prelomiti', i 'Gledat će onoga koga su proboli'.« Nakon toga je Josip iz Arimateje, koji je zbog straha od židovskih vođa bio Isusov tajni učenik, hrabro zamolio Pilata da smije skinuti Isusovo tijelo. Pilat mu je to dopustio, pa je Josip došao i skinuo Isusovo tijelo. Došao je i Nikodem, onaj koji je bio došao Isusu noću, i donio je sa sobom pedesetak litara ulja za pomazanje tijela, sačinjena od smirne i aloje. Umotali su Isusovo tijelo li dugačko pla-tno natopljen raznim mirisima, kako je već bio običaj kod Židova pri ukopu.220 I stavio ga u svoju novo isklesanu grobnicu u stijeni. Zatim je na otvor dogurao velik kamen prije no što je otišao.221 Marija Magdalena i Marija, majka Josipova, promatrale su kamo su Isusa položili u grob.222

149

Onda su otišle kući i pripremile mirise i pomasti da pomažu Isu-sovo tijelo; ali kad su bile gotove, već je bila subota, pa su zato cijeli taj dan mirovale, prema židovskom zakonu.223

5.57. Straže na grobu

Sutradan, na kraju prvog dana svetkovanja Pashe, glavni svećenici i farizeji, otišli su Pilatu pa mu rekli: »Gospodine, taj je lažac jednom rekao: 'Nakon tri dana ja ću uskrsnuti'. Zato te molimo da narediš neka se grobnica zapečati sve do trećeg dana kako bi se spriječilo njegovim učenicima da dođu i ukradu njegovo tijelo, pa da onda svima govore kako je on uskrsnuo. Ako se to dogodi, bit će nam još gore nego na početku.« »Uzmite svoje straže iz Hrama«, rekao im je Pilat, »oni ga mogu sasvim dobro čuvati.« Tako su oni zapečatili kamen i postavili stražu da zaštite grobnicu od nasilnog otvaranja.224

150

6. Posljednjih četrdeset dana

6.1. Isusovo uskrsnuće

Kad je završila subota, Marija, Magdalena, Saloma i Marija, majka Jakovljeva, otišle su i kupile mirisne pomasti za balzamiranje.225 Najednom se zemlja jako zatresla, jer je anđeo Gospodinov sišao s neba te odvalio kamen i sjeo na nj. Lice mu se sjalo kao munja, a odjeća mu je bila blještavo bijela. Stražari su zadrhtali od straha kad su ga spazili te se onesvijestili.226 Marija, Magdalena, Saloma i Marija, majka Jakovljeva, otišle su i kupile mirisne pomasti za balzamiranje. I prvog dana u tjednu, još za izlaska sunca, pošle su na grob. Putem su raspravljale kako će odmaknuti kamen s ulaza u grob. A kad su stigle, pogledale su i spa-zile da je kamen onaj isti teški kamen – već odmaknut, a ulaz otvo-ren.227 Ušle su, ali nisu našle tijelo Gospodina Isusa. Stajale su zbunjene, pokušavajući se domisliti što se s njime moglo dogoditi. Odjednom su se pred njima pojavila dvojica u blistavoj odjeći. Žene su se stra-šno preplašile i poklonile se pred njima.228 No mladić im reče: »Ne bojte se! Što se toliko čudite? Zar ne tražite Isusa, Nazarećanina, kojeg su razapeli?«229 A, oni su ih upitali: »Zašto tražite u grobu onoga koji je živ? 230 Nije ovdje – uskrsnuo je! Pogledajte gdje mu je ležalo tijelo!231 Uskrsnuo je! Zar se ne sjećate što vam je govorio još dok je bio u Galileji – da Sin Čovječji mora biti predan u vlast zlikovaca i biti razapet, te da će uskrsnuti treći dan?232 Sad idite i prenesite ovu poruku njegovim učenicima, uključujući i Petra: Isus ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti, kako vam je rekao prije nego što je umro.«233 I sjetile su se toga, pa požurile natrag u Jeruzalem da kažu jeda-naestorici njegovih učenika – i svima drugima – što se dogodilo.234 Žene su otrčale od grobnice smrtno uplašene, ali ipak pune rado-sti, te požurile da nađu učenike i prenesu im anđelovu poruku.235

151

Ovo su bile žene koje su otišle do groba: Marija Magdalena, I-vana, Marija, Jakovljeva majka, te još neke druge žene. Ali ono što su žene govorile, apostolima se pričinjavalo kao bajka, nisu im vje-rovali.236 Marija Magdalena našla je Šimuna Petra i mene (Ivana), pa nam je rekla: »Uzeli su Gospodinovo tijelo iz groba i ne znam kamo su ga stavili!« »Otrčali smo do groba da vidimo što se dogodilo; prestigao sam Petra i onamo stigao prvi, sagnuo sam se, zavirio unutra te spazio povoje od lanena platna gdje leže, ali nisam ušao. Tada je pristigao i Šimun Petar pa je on ušao unutra. I on je primijetio povoje gdje ondje leže, dok je ubrus kojim je bila pokrivena Isusova glava bio posebno smotan i ležao je sa strane. Tada sam i ja ušao, pogledao i povjerovao, jer sve do tada nismo shvatili da Sveto pismo govori da će on ustati iz mrtvih. Nakon toga, otišli smo kući.«237

6.2. Isus se ukazuje Mariji Magdaleni

Bilo je rano nedjeljno jutro, kad je Isus uskrsnuo. Prva osoba koja ga je vidjela živa, bila je Marija Magdalena – žena iz koje je istjerao sedam demona.238 A Marija se vratila na grob i stajala vani plačući. I, zaplakana, sagnula se i zavirila u grob te je ugledala dva anđela obučena u bi-jelo, gdje sjede jedan kod glave a drugi kod nogu, na mjestu gdje je ležalo Isusovo tijelo. »Zašto plačeš?« – zapitali su je anđeli. »Zato što su mi uzeli Gospodina«, odgovorila je, »a ne znam kamo su ga stavili.« Obazrela se preko ramena i vidjela da netko stoji iza nje. Bio je to Isus, ali ga nije prepoznala. »Zašto plačeš?« – zapitao ju je. »Koga tražiš?« Pomislila je da je to vrtlar. »Gospodine«, rekla je, »ako ste ga vi odnijeli, recite mi kamo ste ga stavili i ja ću otići i uzeti ga.« »Marijo!« – reče joj Isus. Ona se okrenula. »Učitelju!« – viknula je. »Ne dodiruj me“, upozori je, »jer još nisam uzišao k Ocu. No, idi i nađi moju braću i javi im da uzlazim svome Ocu i vašem Ocu, Bogu svome i vašem. Marija Magdalena je našla učenike i rekla im: »Vi-djela sam Gospodina!« Tada im je prenijela njegovu poruku.239 No, oni joj nisu vjerovali?240

152

6.3. Isus se pojavljuje pred drugim ženama

I dok su žene još trčale, iznenada se pojavio Isus pred njima! »Dobro jutro!« – rekao im je. I one su pale pred njega, obujmile mu noge i poklonile mu se. Tada im je Isus rekao: »Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da odmah podu u Galileju da se ondje nađemo.«

6.4. Izvješće stražara

Dok su žene još bile na putu u grad, neki od stražara, koji su čuvali grobnicu, otišli su glavnim svećenicima te im rekli što se dogodilo. Sazvan je sastanak svih židovskih vođa pa je odlučeno da se podmite stražari kako bi izjavili da su Isusovi učenici noću, dok je straža spa-vala, došli i ukrali njegovo tijelo. »Ako za to sazna guverner«, obećalo im je Vijeće, »mi ćemo vas podržati i učiniti sve da vas zaštitimo.« Tako su stražari prihvatili mito i rekli kako su ih podučili. Njihova se priča naširoko razglasila medu Židovima; oni u nju i dan-danas vjeruju?241

6.5. Isus se pojavljuje na putu u Emaus

Tog su istog dana dvojica Isusovih sljedbenika pošla u selo Emaus, deset kilometara od Jeruzalema. Dok su išli putem, razgovarali su o Isusovoj smrti, i odjednom je Isus naišao i pridružio im se te nastavio hodati s njima. No Bog im nije dao da ga prepoznaju. »Kao da o nečem naveliko raspravljate«, reče im. »Što ste tako zabrinuti?« Naglo su se zaustavili, a žalost im se čitala s lica. Jedan od njih, Kleofa, odgovori: »Mora da si ti jedini stranac u Jeruzalemu, koji nije čuo o strahoti koja se ondje dogodila prošlog tjedna.« »Kakva strahota?« – zapitao je Isus. »Pa ono što se dogodilo Isusu, čovjeku iz Nazareta«, rekli su. »On je bio prorok, koji je činio nevjerojatna djela, bio je silan učitelj, vi-soko cijenjen od Boga i ljudi. No svećenički poglavari i naši vjerski vođe uhvatili su ga i predali rimskoj vlasti, da ga osudi na smrt, i oni su ga razapeli. Mi smo mislili da je on slavni Mesija, da je došao otkupiti Izrael.« »A sad, uza sve ovo što se dogodilo prije tri dana, neke su žene iz naše skupine njegovih sljedbenika bile jutros rano na groblju i vratile se govoreći da je nestalo njegova tijela i da su ondje vidjele neke

153

anđele koji su rekli da je Isus živ! Neki su naši otrčali na grob da se u to uvjere, i zbilja, Isusova tijela nisu našli, baš kako su žene rekle.« Tada im je Isus rekao: »O, kako li ste glupi i sporo mislite! Zar vam je teško vjerovati sve ono što su proroci zapisali u Svetom pi-smu? Nisu li oni jasno prorekli da će Mesija morati sve ovo pretrp-jeti, prije nego uđe u svoju slavu?« Isus im je zatim navodio ulomak za ulomkom iz Svetog pisma, počevši od Knjige Postanka te nasta-vio kroz sve proroke, tumačeći im što ti ulomci znače i što su govori li o njemu. Dotle su se već približili Emausu kamo su namjeravali stići. Isus kao da je htio produžiti dalje, ali su ga oni molili da ostane te noći s njima, jer je već bilo kasno. Tako je ostao s njima i ušao u kuću. Kad su sjeli da jedu, za molio je Boga da blagoslovi hranu te je uzeo kruh, prelomio ga i dao im ga. Odjednom, kao da su im se otvorile oči, prepoznali su ga! I upravo u tom trenutku on im je iščeznuo! Tada su počeli jedan drugome govoriti kako su im srca gorjela dok je putem s njima razgovarao i tumačio im Sveto pismo. I začas su opet bili na cesti, vratili su se u Jeruzalem, gdje su ih jedanaesto-rica učenika i drugi Isusovi sljedbenici pozdravili ovim riječima: »Gospodin je stvarno uskrsnuo! Pokazao se Petru!« Tada su im dvojica iz Emausa ispričala svoj doživljaj, kako im se putem ukazao Isus i kako su ga prepoznali dok je lomio kruh. Ali im nitko nije vjerovao.243

6.6. Isus se ukazuje apostolima

Te su se večeri, prvoga dana u tjednu, sastali učenici iza zaključanih vrata zbog straha od židovskih vođa, kad je odjednom među njih stao Isus.244 I dok su još o tome razgovarali, Isus se odjednom pojavio, stao među njih i rekao im: »Mir vam!« No svi su bili strašno uplašeni, jer su mislili da gledaju sablast!245 Prekorio ih je radi njihove nevjere i tvrdoglavog odbijanja da po-vjeruju onima koji su ga već ranije vidjeli živa nakon smrti.246 »Zašto se plašite?« – zapitao ih je Isus. »Zašto sumnjate da sam to stvarno ja? Pogledajte moje noge! Možete se uvjeriti da sam to ja, osobno! Taknite me i uvjerite se da nisam sablast. Jer sablast nema

154

tijela i kosti, kao što vidite da ja imam!« Dok je to govorio, ispružio im je ruke da vide i pokazao im noge. I dok su još stajali neodlučni, puni radosti i sumnje, Isus ih je zapitao: »Imate li ovdje što za jelo?« Dali su mu komad pečene ribe koju je pojeo, dok su ga oni gledali.247 Kako li su bili neobično radosni kad su vidjeli svoga Gospodina! Ponovno im je Isus progovorio i rekao: »Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas. Tada je dahnuo u njih i rekao: »Primite Svetoga Duha! Ako bilo čije grijehe oprostite, oni su oprošteni. Ako odbijete oprostiti, oni nisu oprošteni.«

6.7. Isus se ukazuje Tomi

Jedan od Dvanaestorice, Toma zvani Blizanac, nije tada bio ondje s drugima. Kako su mu neprestano govorili: »Vidjeli smo Gospo-dina«, odgovorio im je: »Neću vjerovati sve dok ne vidim rane od čavala na njegovim rukama – u njih ne stavim svoje prste – a ruku ne položim na njegova prsa.« Osam dana nakon toga, učenici su ponovno bili zajedno. Ovaj put je i Toma bio s njima. Vrata su bila zaključana, no iznenada, kao i ono ranije, Isus je stao medu njih i pozdravio ih: »Mir vam!« Tada je rekao Tomi: »Stavi svoj prst u moje ruke. Položi ruku na moja prsa. Ne budi više nevjeran. Vjeruj!« »Gospodin moj i Bog moj!« – uzviknuo je Toma. Tada mu je Isus rekao: »Ti vjeruješ jer si me vidio. No blago onima koji me nisu vidjeli a vjeruju.«248

6.8 Isus i čudesni ulov ribe

Kasnije se Isus opet javio učenicima uz Galilejsko jezero. Evo kako se to dogodilo: »Ondje nas je bila nekolicina – Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, moj brat Jakov i ja, druga dvojica učenika.« »Idem loviti ribe«, reče Šimun Petar. »Idemo i mi«, rekli smo i mi, te otišli, ali cijele noći nismo ništa ulovili. U svanuće smo ugle-dali jednog čovjeka kako stoji na obali ali nismo mogli vidjeti tko je to. »Imate li što riba, momci?« – pozvao je. »Ništa!« – odgovorili smo.

155

Tada je rekao: »Bacite mrežu s desne strane lađe i uhvatit ćete ih mnogo.« Tako smo i učinili, i nismo mogli izvući mrežu zbog mno-štva riba koje smo ulovili. Tada sam rekao Petru: »Ono je Gospo-din!« Nato je Šimun Petar obukao gornji dio odjeće, jer je bio gol do pojasa, skočio u vodu i zaplivao do obale. A mi drugi, ostali smo u lađi te smo vukli mrežu punu riba do obale, udaljene nekih stotinjak metara. Kad smo onamo stigli, vidjeli smo da je vatra već naložena te da se na njoj peče riba, a bilo je i kruha. »Donesite nešto od riba koje ste ulovili«, rekao im je Isus. Tako je Šimun Petar otišao i izvukao mrežu punu velikih riba na obalu. Po njegovom proračunu bile su tu sto pedeset i tri velike ribe, no mreža se ipak nije rastrgla. »Dođite sad i doručkujte!« – rekao im je Isus, a ni jedan od nas nije se usudio pitati ga da li je on uistinu Gospodin, jer smo u to bili potpuno sigurni. Tada nas je Isus poslužio kruhom i ribom. To se već treći put Isus javio učenicima nakon što je uskrsnuo iz mrtvih.

6.9. Isus i Petar

Nakon doručka, Isus je upitao Šimuna Petra: »Šimune, Ivanov sine, ljubiš li me više nego ovi!« »Da«, odgovorio je Petar, »Ti znaš da te volim, jer sam ti prija-telj.« »Tada hrani moje jaganjce«, reče mu Isus. Isus je ponovio pitanje: »Šimune, Ivanov sine, da li me stvarno ljubiš'!« »Da, Gospodine“, rekao je Petar, »znaš da te volim.« »Tada se brini za moje ovce«, rekao je Isus. Još jednom ga je upitao: »Šimune, Ivanov sine, zar me uistinu ljubiš?« Petar se raža-lostio zbog načina na koji ga je Isus pitao isto pitanje već treći put. »Gospodine, ti poznaješ moje srce, ti znaš da te ja volim«, rekao je. »Tada hrani moje ovce«, rekao mu je Isus. »Kad si bio mlad, mo-gao si činiti što si htio i ići kamo god si želio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i sprovesti onamo gdje ne želiš ići.« Isus je ovo rekao nagovijestivši Petru kakvom će smrću proslaviti Boga. Zatim mu je Isus rekao: »Slijedi me!« Petar se okrenuo i opazio da učenik kojeg je Isus ljubio, onaj koji se nagnuo onda kod večere

156

da pita Isusa: 'Učitelju koji će te od nas izdati'? ide za njim. Petar je zapitao Isusa: »A što je s njime, Gospodine?« Isus mu je odgovorio: »Ako hoću da on ostane dok ja ne dođem, što je tebi do toga? Ti mene slijedi!« Tako se raširio glas među braćom da onaj učenik neće umrijeti. Ali to uopće nije bilo ono što je Isus rekao. On je samo rekao: 'Ako ja hoću da on ostane dok ja ne dođem, što je tebi do toga.'!249

6.10. Isusov nalog učenicima

Tada je jedanaest učenika pošlo u Galileju u goru gdje je Isus rekao da će ga naći. Tamo su se s njime susreli i poklonili mu se – no neki nisu baš bili posve sigurni da je to doista Isus. Isus je rekao svojim učenicima: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i stvarajte učenike u svim narodima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Podučite ove nove učenike da slu-šaju sve zapovijesti koje sam vam dao.«250 »Oni koji povjeruju i pokrste se, bit će spašeni. No koji odbiju povjerovati, bit će osuđeni. A oni koji budu vjerovali, koristit će moju moć da izgone demone i govorit će novim jezicima. Moći će dirati zmije otrovnice bez opasnosti, a ako popiju nešto otrovno, neće im naškoditi, stavljat će svoje ruke na bolesnike i iscjeljivati ih.«251 »I budite sigurni u ovo – ja sam s vama uvijek, sve do svršetka svijeta.«252

6 .11. Isusove posljednje upute

Nakon svog uskrsnuća, četrdeset se dana s vremena na vrijeme po-kazivao svojim apostolima, dokazujući da je stvarno živ i na mnoge je načine dokazivao da doista vide njega. U tim je prilikama govorio o Božjemu kraljevstvu. Na jednom im je takvom skupu rekao da ne napuštaju Jeruzalem sve dok na njih ne siđe Sveti Duh.253 Onda je rekao: »Kad sam ranije bio s vama, sjećate se da sam vam govorio kako se sve što su Mojsije i Proroci pisali i što stoji u Psal-mima za mene, mora obistiniti.«

157

Tada im je otvorio razum da konačno shvate čitavo Sveto pismo. I reče im: »Da, odavno je bilo napisano da Krist mora trpjeti i umri-jeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se Ime svima objav-ljivati obraćenje Bogu i oproštenje grijeha, počevši od Jeruzalema pa po svim narodima. Vi ste svjedoci da su se ova proročanstva obi-stinila.« »I evo, poslat ću na vas Svetoga Duha kako je moj Otac obećao. Ostanite još ovdje u gradu, sve dok ne dođe Sveti Duh i ispuni vas silom s neba,« kao ispunjenje Očeva obećanja, o čemu im je već ranije govorio.254 »Ivan vas je krstio vodom«, podsjetio ih je, »no vi ćete biti za nekoliko dana kršteni Svetim Duhom.« Kad im se ukazao jednom drugom prilikom, upitali su ga: »Gos-podine, hoćeš li osloboditi Izrael (od Rima) i opet uspostaviti neza-visnu državu?« »Te dane određuje Otac«, odgovorio je, »a nije za vas da ih znate. No kad na vas siđe Sveti Duh, primit ćete snagu da vrlo djelotvorno svjedočite o meni, o mojoj smrti i uskrsnuću, ljudima u Jeruzalemu, po svoj Judeji, Samariji i do svih krajeva zemlje.«255

6.12. Isusovo uzašašće

Zatim ih je Isus poveo na cestu za Betaniju, pa digavši ruke prema nebu, blagoslovio ih. Dok ih je blagoslivljao, rastao se od njih i uza-šao na nebo, ostavljajući ih kako ga promatraju.«256 Dok su naprezali oči da ga još jednom vide, odjednom su dvojica u bijeloj odjeći stala kraj njih i rekla im: »Galilejci, što stojite tu i gledate u nebo? Isus, koji je otišao u nebo, jednog će se dana vratiti na isti način na koji je i otišao.«257 Isus je uzet na nebo i sjeo zdesna Bogu.258 Oni su mu se poklonili štujući ga, te se vratili u Jeruzalem, neo-bično radosni.259 Sada su se vraćali u Jeruzalem, putem od skoro jednog kilome-tra.260 I u Hramu su neprestano slavili Boga.261

158

6.13. Dolazak Duha Svetoga na dan Pedesetnice

Prošlo je sedam tjedana od Isusove smrti i njegova uskrsnuća; osva-nuo je dan Pedesetnice.* Kad su se svi vjernici okupili toga dana od-jednom se začuo na nebu iznad njih takav šum, kao urlik snažnog orkanskog vjetra i ispunio kuću u kojoj su se skupili. I tada su se pojavili kao neki plameni jezičci nad njihovim glavama. I svi prisu-tni ispunili su sc Svetim Duhom te su počeli govoriti jezicima Koje nisu prije poznavali, jer ih je Sveti Duh za to osposobio. Onog je dana bilo mnogo pobožnih Židova u Jeruzalemu, koji su došli na vjersku svečanost, stigli su ovdje iz mnogih zemalja. Pa kad je iznad kuće nastao šum s neba, kao od silnog vjetra, strčalo se či-tavo mnoštvo da vidi što se te događa. Ljudi su se zaprepastili, jer je svatko čuo učenike koji su govorili njegovim jezikom. »Kako je to moguće?« – čudili su se zapanjeni. »Pa ovi su ljudi iz Galileje, a ipak ih svatko od nas čuje kako govore jezikom kraja u kojem smo rođeni! Tu su Parti, Međani, Elamljani, stanovnici Me-zopotamije, Judeje, Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije, Pamfilije, E-gipta i iz libijskih krajeva oko Cirene, posjetioci iz Rima – Židovi i obraćenici na židovstvo – Krećani i Arapi. Svi ih mi čujemo kako nam govore na našim jezicima o moćnim Božjim djelima!«262

6.14. Zaključak

Učenici su otišli i posvuda propovijedali a Gospodin je bio s njima te je znakovima koji su slijedili njihovu poruku, potvrđivao sve ono što su govorili.263 I pretpostavljam, kad bi se svi drugi događaji iz Isusova života i sva njegova djela zapisali, te knjige ne bi stale u cijeli svijet.264 Isusovi učenici vidjeli su kako on čini mnoga druga čuda osim onih zapisanih u ovoj knjizi, a ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Krist, Božji Sin, te da vjerujući u njega imate život.265

159

Rodoslovlje Isusa Krista

Rodoslovlje Isusa Krista prema Mateju

Ovo su preci Isusa Krista potomka kralja Davida i Abrahama. Abra-ham je bio Izakov otac, a Izak Jakovljev. Jakov je bio otac Judi i njegovoj braći. Juda je otac Peresa i Zeraha (Tamara im je bila mati). Peres je bio Hersonov otac, a Herson otac Ramov. Ram je bio otac Aminadaba; a Aminadab je bio otac Nahšona. Nahšon je opet Sal-monov otac. Salma je bio otac Boazu (Rahaba mu je bila mati); Boaz je bio otac Obeda (Ruta mu je bila mati). Obed je bio Jišajev otac. A Jišaj je bio otac kralja Davida. David je bio Salomonov otac (nje-gova mati je bila bivša Urijina žena). Salomon je bio otac Roboamu; Roboam je bio Abijin otac; a Abija je bio otac Asi. Asa je bio otac Jozafatov, a Jozafat otac Joramu. Joram je bio Ahazjin otac. Ahazja je bio Jotamov otac. Jotam je bio otac Ahazu. Ahaz je opet bio otac Ezekiji. Ezekija je bio otac Manaši. Manaše je otac Amonu, a Amon otac Jošije. Jošija je bio otac Jehoniji i njegovoj braći (koja su se rodila u vrijeme izgnanstva u Babilon). Nakon izgnanstva, Jehonija je bio Šealtielov otac; Šealtiel je bio otac Zerubabelov. Zerubabel je bio otac Abijudu, a Abijud Elija-kimu. Elijakim je bio otac Azora. Azor je bio Sadokov otac, a Sadok Akimov. Akim je bio Elijudov otac. Elijud je bio Eleazarov otac. A Eleazar je bio Matanov otac. Matan je bio otac Jakova. Jakov je bio Josipov otac (Josip se oženio Marijom, majkom Isusa Krista, Me-sije). To je, dakle, četrnaest pokoljenja od Abrahama do kralja Da-vida; i četrnaest pokoljenja od kralja Davida do izgnanstva; i četrna-est pokoljenja od izgnanstva do Krista.266

Rodoslovlje Isusa Krista prema Luki

Isus je bio poznat kao Josipov sin. Josipov otac je bio Eli, Elijev otac je bio Matat, Matatov otac je bio Levi, Levijev otac je bio Malki, Malkijev otac je bio Janai, Janajev je otac bio Josip, Josipov otac je bio Matatija, Matatijin je otac bio Amos, Amosov je otac bio Naum, Naumov je otac bio Hesli, Heslijev je otac bio Nagai, Nagajev je otac bio Mahat, Mahatov je otac bio Matatija, Matatijin otac bio je Šimi, Šimijev je otac bio Joseh, Josehov je otac bio Joda, Jodin je

160

otac bio Johanan, Johananov je otac bio Resa, Resin je otac bio Ze-rubabel, Zerubabelov je otac bio Šealtiel, Šealtielov je otac bio Neri, Nerijev je otac bio Malki, Malkijev je otac bio Adi, Adijev je otac bio Kosam, Kosamov je otac bio Elmadam, Elmadamov je otac bio Er, Erov je otac bio Jošua, Jošuin je otac bio Eliezer, Eliezerov je otac bio Jorim, Jorimov je otac bio Matat, Matatov je otac bio Levi, Levijev je otac hio Šimun, Šimunov je otac bio Juda, Judin je otac bio Josip, Josipov je otac bio Jonam, Jonamov je otac bio Elijakim, Elijakimov je otac hio Meleja, Melejin je otac bio Mena, Menin je otac bio Matata, Matatin je otac bio Natan, Natanov je otac bio Da-vid, Davidov je otac bio Jišaj, Jišajev je otac bio Obed, Obedov je otac bio Boaz, Boazov je otac bio Sala, Salin je otac bio Nahšon, Nahšonov je otac bio Aminadab, Aminadabov je otac bio Arni, Ar-nijev je otac bio Hesron, Hesronov je otac bio Peres, Peresov je otac bio Juda, Judin je otac bio Jakov, Jakovljev je otac bio Izak, Izakov je otac bio Abraham, Abrahamov je otac bio Terah, Terahov je otac bio Nahor, Nahorov je otac bio Serug, Serugov je otac bio Peleg, Pelegov je otac bio Eber, Eberov je otac bio Sclah, Šelahov je otac bio Kenan, Kenanov je otac bio Arpakšad, Arpakšadov je otac bio Noa, Noin je otac bio Lamek, Lamekov je Olac bio Metušalah, Me-tušalahov je otac bio Henok, Henokov je otac bio Jered, Jeredov je otac bio Mahalalel, Mahalalelov je otac hio Kenan, Kenanov jc otac hio Enoš, Enošev otac je bio Šet, Šetov je otac hio Adam, Adamov je otac bio Bog.267

161

Kronološka tablica Kristovog života

U slijedećoj tablici nalaze se najpribližniji datumi života, službe i smrti Isusa Krista, utemeljeni na posljednjim i vjerodostojnim povi-jesnim činjenicama međunarodne biblijske znanosti. Čitatelju će pri-pomoći, da se znatnom točnošću može povijesno pratiti najvažnija zbivanja iz života Isusa Krista.

Datum Događaj

6. ili 5. go-dina pr. Kr.

Rođenje Kristovo

4. godina pr. Kr.

Smrt Heroda Velikog

12. godina Početak vladavine cara Tiberija

26. godina

Na početku godine: početak službe Ivana Krstitelja

Krštenje Isusa Krista

Na koncu godine: početak službe Isusa Krista

27. godina Prva Pasha (Vazam) tijekom Kristove službe

28. godina Druga Pasha (Vazam) tijekom Kristove službe

29. godina Treća Pasha (Vazam) tijekom Kristove službe

30. godina Raspeće Isusa Krista (14. dan mjeseca nisana odnosno travnja)

162

Rječnik

ABRAHAM: Praotac Židova; oni su njegovi potomci. Od Abra-hama tijelom potječe i Isus.

ALABASTER: Cijenjena vapnenasta tvar, koju su u starini rabili za izradu posuda. U njima su, nerijetko, držali skupocjene biljne poma-sti, miomirisne i ljekovite.

ALOJA.: Biljka indijskog porijekla iz čijeg se soka pripravljao mi-omiris. Pomiješana sa smirnom, rabila se pri pomazanju umrloga pred pokop.

AMEN: Jasni izričaj što su ga Židovi izgovarali pri isticanju pouz-danosti i istinitosti zborenoga. Uz molitvu, »amen« potvrđuje izre-čeno, u značenju »Da!«, »Tako neka hude!«

ANĐELI: Nevidljiva Božja nebeska i duhovna (bestjelesna) stvore-nja. U posluhu su Bogu i u njegovoj službi. Ima i palih anđela – đavla (v. sotona, demoni).

APOSTOLI: »Poslanici«. Od mnoštva svojih sljedbenika, Isus je odabrao Dvanaestoricu i nazvao ih apostolima. Povjerio im je za-daću promicanja Radosne vijesti – evanđelja po svemu svijetu.

AUGUST: Naslov rimskog cara, nasljednika Julija Cezara. Za nje-gove se vladavine (31. pr. Kr. – 14. po Kr.) rodio Isus Krist.

BLAGAN SJENICA: Židovski blagdan žetvene zahvale, svetkovan u ranu jesen. Židovi su na nj hodočastili u Jeruzalem. Posvećen je sjećanju na pustinjski život Izraelaca, kada su se sklanjali od žege u privremeno načinjene sjenice.

CAR: Izvorno: cezar, skraćeno car. Kraljevski naslov rimskih impe-ratora, primjerice – Julije Cezar, car August.

CRKVA: Izričaj u biblijskom tekstu nema značenje zgrade, bogos-lužja, ustrojstva ili ustanove; crkva je ovdje skup, zajednica ljudi koji vjeruju u Isusa Krista.

DAVID: Glasoviti izraelski kralj, oko tisuću godina prije Krista. Ži-dovi su iščekivali dolazak Mesije od potomstva Davidova, a što je Isus bio.

163

DEMONI: Demoni – đavli, zlodusi, sotona – jesu pali anđeli, u ne-posluhu su Bogu i odmetnici od njega. To su nevidljiva i bestjelesna (duhovna) nebeska Božja stvorenja. Zli su, navode na grijeh i mogu ovladati čovjekom.

FARIZEJI: Najbrojnija i (uz saduceje) najutjecajnija židovska vjer-ska sljedba u Isusovo doba. Među njima bili su i učitelji Mojsijeva zakona (znalci Zakona), komu su pridodali svoja mnogobrojna tu-mačenja i odredbe. Isus ih žigoše kao licemjere.

GABRIJEL: Ime jednog od vrhovnih anđela. On je najavio Mariji Isusovo rođenje.

GALILEJSKO JEZERO: Ovo je jezero imalo tri naziva: Galilejsko, Tiberijsko, Genezaretsko, a često su ga zvali i morem. Nalazi se na sjeveru Palestine, u izraelskoj pokrajini Galileji.

GETSEMANSKI ŠUMARAK: Predio nasuprot doline Cedron, kod Jeruzalema, u blizini Maslinske gore, kamo je Isus često običavao ići sa svojim učenicima.

GOLGOTA: U prijevodu »lubanja«. Brijeg kod Jeruzalema, gdje je Isus razapet na križ.

GUBA: U staro doba izričaj je obuhvaćao različite kožne bolesti. Židovi su ih držali Božjom kaznom za velike grijehe. Gubavci su bili isključeni iz zajednice, trpeći posljedice bolesti, odbačenosti i prijezira.

HEROD ANTIPA: Sin Heroda Velikog. Vladao je (4. pr. Kr. – 39. po Kr.) samo Galilejom i Perejom. Živio je u preljubu s Herodija-dom, po čijem je nalogu dao smaknuti Ivana Krstitelja.

HERODOVCI: Židovska politička stranka iz doba Isusovog, privr-žena Herodu Antipi.

HEROD VELIKI: Od Rimljana postavljen za kralja u Palestini (37. – 4. god. pr. Kr.). On je naredio pokolj betlehemske dječice, kada se Isus rodio.

HRAM: Jeruzalemski je Hram, u Isusovo vrijeme, bio središte ži-dovskoga bogoslužja. Obnovio ga je Herod Veliki, a razrušili Rim-ljani godine 70. po Kr.

164

HRAMSK1 POREZ: Svaki odrasli Židov (osim svećenstva) bio je dužan plaćati pristojbe za jeruzalemski Hram. One su godišnje izno-sile, otprilike, dvije radničke dnevnice.

HRAMSKI TRGOVCI I MJENJAČI NOVCA: U prostoru jeruza-lemskoga Hrama (najvjerojatnije u trijemu za nežidove) prodavale su se životinje za židovsko žrtveno prinošenje, odnosno mijenjao novac hodočasnicima. Hram je tako bio i duhovno oskvrnut.

ILIJA: Židovski prorok, 900. god. prije Krista. Židovi su očekivali da se Ilija ponovno pojavili vrijeme posljednjeg suda i nastupa no-vog Božjeg svijeta.

JAGANJAC BOŽJI: Slikovit naziv za Isusa, koji upućuje na po-redbu Isusove žrtve na križu i židovskih pashalnih žrtvi.

JONA: Židovski prorok, 900. god. prije Krista. Biblija pripovijeda da je Jona, zbog neposluha prema zapovijedi Božjoj, tri dana proveo u utrobi morske nemani.

KAMENOVANJE: Židovska smrtna kazna toga doba, primjenji-vana za prijestupe učinjene protiv Boga i njegovih uredbi. Pravorijek se donosio na osnovi posvjedočenja dvaju očevidaca.

KRIST: Krist je grčki prijevod hebrejske riječi Mesija, što znači Po-mazanik. Mirisnim uljima su u Izraelu pomazivani, po glavi, kra-ljevi, svećenici i proroci. Židovi su još od Davidova doba iščekivali Mesiju, obnovitelja kraljevstva Izrael.

KRIŽ: Raspeće na križ bila je ondašnja smrtna kazna za ubojice, robove i oružane pobunjenike. Osuđenoga su vješali ili čavlima pri-bijali na drvo križa i ostavljali sve do izdahnuća. Za pokop smaknu-toga, trebalo je posebno dopuštenje. Ovakva mučenička smrt Isu-sova, ističe njegovu nevinost i posvemašnju ljubav prema čovječanstvu.

KRST: Krst ili krštenje jest vanjski znak krštenikova nutarnjeg po-kajanja zbog grijeha i obraćenja Bogu. Krštene su odrasle, svjesne osobe i to uranjanjem u vodu cijele osobe, kako je to radio Ivan Kr-stitelj. Krštenje je kršćanima zapovjedio Krist.

165

KRUH S NEBA: Za svojega 40-godišnjeg lutanja kroz sinajsku pu-stinju, Židovi su, kao Božji dar s neba, dobivali neku vrst kruha. Isus o sebi govori o istinskom kruhu s neba.

KVIRINIJE: Rimski carski izaslanik pod čijom je upravom izvršen popis pučanstva u vrijeme Isusova rođenja.

LEVITI: Potomci Levija, prvotno razlučeni za vječno svećenstvo, ali tijekom vremena svedeni tek na ulogu pomoćnih poslužitelja inim svećenicima jeruzalemskoga Hrama.

MOJSIJE: Vođa Izraela, koji je Židove doveo u današnji Izrael ti-suću i dvije stotine godina prije Krista. Preko njega, Bog je Žido-vima dao Zakon (otuda »Mojsijev zakon«), koji je kasnije zabilježen u Bibliji.

MOLITVENE KUTIJICE: Židovi su običavali, doslovce primjenju-jući stanoviti redak iz Zakona, nositi privezane na čelu i o lijevoj nadlaktici kutijice s ispisanim ulomcima iz Biblije. To je, nerijetko, bio pokazatelj prijetvorne pobožnosti.

NARD: Iz korijena ove indijske biljke pripravljano je skupocjeno miomirisno ulje, koje se rabilo i prigodom pomazanja umrloga za pokop.

PAKAO: Mjesto vječne odbačenosti od Boga, kamo dospijevaju grešnici koji nisu prihvatili Isusovo spasenje. Naziva se još i »naj-veća tama«, »bezdan«, »vječni oganj«.

PALESTINA: Zemljopisno područje koje su, u Isusovo doba, obita-vali Židovi i doseljenici, i gdje je deset stoljeća prije Krista postojala židovska država Izrael. Ondašnja je Palestina obuhvaćala: Judeju, Samariju, Galileju, te Itureju, Dekapol i Pereju.

PASHA, (VAZAM): Najveći židovski blagdan – spomen izbavlje-nja Židova iz egipatskoga sužanjstva. Židovi su na taj dan (14. ni-san/travanj) hodočastili u Jeruzalemu. Blagdanska svetkovina uklju-čivala je pashalnu večeru, te žrtvovanje pashalnog janjeta.

PEDESETNICA (PENTEKOST): Jedan od triju najvećih židovskih hodočasničkih blagdana. Pada točno pedeset dana po Pashi. Na taj se blagdan izlio Duh Sveti na prve kršćane.

166

PILAT: Poncije Pilat bio je rimski upravitelj Judeje (od 26. do 36. god. po Kr.). U njegovo vrijeme pada Isusovo javno djelovanje. Pilat je potvrdio Isusovu smrtnu kaznu.

PISMO: Kraći izraz za Sveto pismo ili Bibliju, koja se sastoji iz Sta-rog i Novog zavjeta. U drugom se dijelu Biblije, Novom zavjetu, pod »Pismom« podrazumijeva njezin prvi dio – Stari zavjet.

POREZNICI: Židovi kojima je rimska vlast unajmila pravo ubiranja različitih poreza. Zbog suradnje s tuđinskom vlasti i potkradanja su-narodnika, bili su u puku omraženi i poistovjećivani s grešnicima.

PRAOCI: Patrijarsi ili praoci jesu poglavito Abraham, njegov sin Izak i unuk Jakov sa svojih dvanaest sinova, od kojih je poteklo dva-naest izraelskih plemena. Židovi su Boga običavali zvati »Bog Ab-rahamov, Izakov i Jakovljev«.

PRISPODOBA: Usporedbe ili prispodobe jesu Isusove pripovijesti u kojima on, u životopisnim poredbama, daje moralne i duhovne na-putke.

PROROK: Ne prvenstveno navjestitelj budućnosti, nego opuno-moćenik Božji, koji prenosi Božje riječi. Primjerice, prorok Ilija, Ivan Krstitelj. Prorok je jedan od Isusovih naslova.

PRVOROĐENAC: Po Bibliji je svako prvorođenče u Židova smat-rano Bogu posvećeno. Prvorođeni sin se prinosio u jeruzalemskom Hramu. Židovi su očekivali da Mesija bude prvorođenac.

RADOSNA VIJEST: U izvorniku: evanđelje. Označuje radosnu vi-jest od i o Isusu Kristu. Srž ove blagovijesti jest spasenje čovjeka, i to ne činjenjem dobrih djela i zaslugama, nego milošću, po vjeri u Isusa Krista.

RAJ: Vječito prebivalište kamo idu po Isusu Kristu spašeni ljudi, gdje će biti u nazočnosti Božjoj, zauvijek s Kristom.

SADUCEJI: Uz farizeje, najutjecajnija židovska vjerska i politička sljedba u Isusovo doba. Bili su oporba farizejima, i za razliku od njih nijekali su uskrsnuće. Okupljali su svećenstvo i plemstvo i surađivali su s rimskim vlastima.

167

SALOMON: Židovski kralj, sin Davidov. Glasovit po svojoj mud-rosti i bogatstvu. Sagradio je jeruzalemski Hram.

SAMARIJANCI: Stanovnici Samarije, mješanci Židova i inih na-roda. Tvrdili su da bogoštovno mjesto nije jeruzalemski Hram, nego gora Gerizim. Između njih i Židova vladali su neprijateljstvo i mrž-nja.

SINAGOGA: Od vremena babilonskoga sužanjstva, osim u jeruza-lemskom Hramu, Židovi su održavali bogoslužja i po molitvenim domovima – sinagogama. Sastojala su se od čitanja Svetog pisma, propovjedi i završnih blagoslova.

SIN ČOVJEČANSTVA I SIN BOŽJI: Imena koja su dana Isusu Kri-stu, od kojih prvo ističe da je on čovjek, a drugo njegovo mesijanstvo i jedinstvo Sina s Bogom Ocem.

SMIRNA: Smola vrsti vazdazelenog drveta, od koje se pripravljala mirisava pomast. Koristila se i prigodom pomazanja umrloga za po-greb.

SOTONA: Naziv za palog anđela, demona, koji je oličenje zla i ljude navodi na grijeh. Nevidljivo je, bestjelesno (duhovno) Božje stvore-nje. U neposluhu je Bogu, zbog čega će na koncu svijeta biti bačen u pakao, skupa s demonima i grešnim ljudima.

STARJEŠINE: Židovi su starješinama nazivali poglavare svoje za-jednice. Imali su vjersku i građansku vlast nad Židovima. Neki od starješina bili su članovi Velikog vijeća.

STRAŠNA STVAR NA SVETOM MJESTU: Izričaj koji predstav-lja aluziju na oskvrnjenje jeruzalemskoga Hrama od strane raznih ugnjetača, a posebice Rimljana, godine 70. po Kristu.

SUBOTA: Sedmi dan u tjednu, za Židove dan počinka, kada je zab-ranjen bilo kakav rad. Farizeji su svojim uredbama učinili subotu nepodnošljivom za većinu puka. Primjerice, subotom je bilo dopuš-teno pješačiti samo kilometar.

VELIKO VIJEĆE: U Isusovo doba, to je bila najviša židovska upravna vlast. Činili su ga veliki svećenik i još 70 članova. Preds-tavljalo je Židove pred rimskom vlašću. U njegovu su članstvu bili

168

saduceji, farizeji i drugi. Prijeporno je, da li je ono smjelo osuditi na smrt.

ZELOTI: Židovska politička stranka, zvana »revnitelji«. Zalagali su se za samostalnost Izraela i bili u oporbi saducejima, protiveći se bilo kakvoj suradnji s rimskom vlasti.

ŽIDOVI: Narod podrijetlom od Abrahama. Bog ih je odabrao da po njima dade svoje Pismo i da po njihovu narodu dade Krista. Svoju su državu, Izrael, imali oko deset stoljeća prije Krista, da bi ju Rim-ljani osvojili i proglasili svoju provinciju Palestinu. Židovsko Sveto pismo napisano je hebrejskim jezikom, no u Isusovo vrijeme Židovi su govorili aramejskim (mješavina hebrejskoga i babilonskoga), a neki i grčkim jezikom.

ŽIVA VODA: za razliku od vode stajaćice u studencu, koja može i presahnuti, živa je voda tekućica, izvorska voda, koja nikad ne pre-staje teći.

ŽRTVA: Židovsko bogoštovlje uključivalo je žrtvovanje životinja za očišćenje grijeha. Isus je žrtvovao sebe kao žrtvu za grijehe cije-loga svijeta. Njegova nas žrtva čisti od grijeha, ukoliko ju vjerom prihvatimo.

169

Pitanja za proučavanje

Slijedeća pitanja odnose se na knjigu koju ste upravo pročitali. Od-govarajući na njih, bolje ćete razumjeti radosnu vijest o

Isusu Kristu. Svako pitanje pročitajte jednom ili dvaput. Na neke je upite potrebno odgovoriti samo »da« ili »ne«. U tim slučajevima u Odgovarajući prostor pribilježite znak »X«. Ostatak pitanja je u vidu rečenica koje je potrebno upotpuniti riječima što su iz njih ispuštene. Odgovori se nalaze u tekstu Knjige života. Da biste našli točan od-govor, pogledajte u odsječak koji se slaže s brojem danim u zagradi iza upita.

1. Isus je došao u svijet, da bi onima koji ga ____________ dao pravo da postanu____________, jer su se pouzdali u njegovo Ime da ih _____________. (1.1.)

2. Zakon je dan po Mojsiju. Što je došlo po Kristu? ____________ i _______________. (1.1.)

3. Koja je radosna vijest što su ju anđeli priopćili pastirima? »Noćas se u Betlehemu rodio _______________, Mesija, Gospodin!« (1.9.)

4. Šimun iz Jeruzalema reče u Hramu: »Gospodine, sad mogu umri-jeti zadovoljan. Vidio sam _________ kojeg si dao svijetu.« (1.10.)

5. Zvjezdoznanci pristigli s Istoka, našavši tek rođenog Isusa, bacili su se preda nj, ______________ se. (1.11.)

6. Isus je rastao i_____________ i________________ u milosti ____________ i ___________ (1.15.)

7. Ivan Krstitelj je rekao mnoštvu, koje je dolazilo da se krsti: »Idite i najprije pokažite svojim _________________ da ste se uistinu __________________.« (2.1.)

8 . Ivan je krstio vodom, naviještajući da će Isus krstiti vatrom – _____________________. (2.1.)

9. Ugledavši Isusa, Ivan Krstitelj uskliknu: »Pogledajte! Evo _______ ________ koji odnosi grijeh svijeta !« (2.5)

170

10. Kakva je bila posljedica Isusova prvog čuda, prijetvorbe vode u vino? »Prvi javni prikaz Isusove __________________ i božanske _________________. I njegovi učenici _________ su da je on doi-sta Mesija.« (2.8.)

11. Kojim je riječima Isus upozorio Nikodema o jedinom mogućem načinu ulaska u Božje kraljevstvo? »Nemoj se zato čuditi što ti ka-žem da se moraš ____________ odozgor.« (2.10.)

12. Bog je toliko ljubio svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina, da ni jedan koji u njega _____________ , ne izgine, nego da imaju ___________ vječni. (2.10.)

13. I svi koji se pouzdaju u njega – Božjeg Sina – da ih __________, imaju vječni život. Oni pak koji neće da vjeruju u Sina i ne slušaju ga, nikada neće vidjeti _____________. (2.11.)

14. Isus je rekao da nije važno gdje Boga dolazimo štovati, nego kako – da li je naše štovanje __________ i __________. (2.13.)

15. Zašto su mnogi Samarijanci povjerovali u Isusa? »Sada vjeru-jemo jer smo ga _________________________ i čuli. Uistinu, on je ______________________.« (2.14.)

16. U sinagogi u Nazaretu, Isus je iz Svetog pisma pročitao tekst: »____________ je Gospodnji na meni: odredio me da propovijedam _____________.« (2.18.)

17. Naviještajući Božju Radosnu vijest, Isus je zborio: »Konačno je došlo vrijeme, je Božje kraljevstvo! Odvratite se od svojih grijeha i ________________ ovim slavnim vijestima!“ (2.19.)

18. Isusov poziv k sljedbeništvu je kratak; svoje prve učenike zov-nuo je: »_______________ za mnom!« (3.1.)

19. Nazočni u kafarnaumskoj sinagogi bili su iznenađeni Isusovim učenjem, jer ih je proučavao kao onaj koji ima ____________. (3.2.)

20. Isus je osjetio ganuće pred gubavcem koji je preklinjući kleknuo pred njega. Da li ga je i iscijelio? Da ___ Ne ___ (3.6.)

21. Prije negoli je iscijelio uzeta čovjeka, Isus mu je oprostio grijehe. Što nam to govori o Isusu, ako samo Bog može opraštati grijehe? Da je on ______. (3.7.)

171

22. Isus je ustvrdio: »Nisam došao zvati __________ ljude da se ____________, nego zle.« (3.8.)

23. Zašto su Židovi tako uporno nastojali ubiti Isusa? Zato što je on o Bogu govorio čak kao o svom ___________________, i tako sebe _____________ s Bogom. (3.11.)

24. Tko je kovao urotu za Isusovo uhićenje i ubojstvo? _________. (3.13.)

25. Po komu je bilo prorečeno o izabranom slugi Božjem: »Njegovo će ime postati nada cijeloga svijeta?« Po proroku ______________. (3.14.)

26. Isus je izabrao Dvanaestoricu – nazvavši ih ____________ ili 'misionarima' – da mu budu stalni pratioci i da idu ______________. (3.15.)

27. Zašto se mole licemjeri? Prave se pobožnima i mole na javnim mjestima, gdje ih svatko može ________________. (3.26.)

28. Nebeski Otac će nam sve dati, ukoliko mi njemu damo _____________ mjesto u svojem životu i živimo prema njegovoj __________________. (3.29.)

29. Rimski stotnik priznao je Isusovu vlast nad sobom. Radi toga je Isus priopćio ljudima, da još nije vidio takve ___________ u cijelom Izraelu. (3.35.)

30. Isus je pozvao sve umorne, da dođu k njemu i nađu ___________ svojim dušama. (3.38.)

31. Isus je pojasnio farizeju Šimunu, da su mnogi grijesi skrušene grešnice oprošteni, jer je ona prema Isusu pokazala mnogo; njezina ju je _________________ spasila. (3.39.)

32. Isus je obilazio gradove i sela, da bi najavio dolazak __________ kraljevstva. (3.40.)

33. Isus je učio, da čovjeka možemo upoznati po njegovu govoru. Naše ______________ već sad održavaju našu budućnost: ili ćemo po njima biti opravdani, ili zbog njih osuđeni. (3.41.)

172

34. Isus je izrekao, da njegovu istinsku obitelj tvore oni koji su ______________ njegovu Ocu na nebu, oni koji slušaju Božju Riječ i _________________ ju u djelo. (3.43.)

35. Kako se prema Izaijinu proroštvu, ljudi mogu obratiti i biti isci-jeljeni? Gledanjem, slušanjem i _______________ (3.44.)

36. Zašto su se Isusovi učenici prestravili, vidjevši da se Isusu čak i vjetrovi i more pokoravaju? Zato što oni još uvijek nisu imali _______________. (3.52.)

37. Što je Isus uzvratio ženi bolesnoj od krvarenja? »Kćeri, tvoja te je _________________ ozdravila.« (3.54.)

38. Dvojicu slijepaca, koji su ga molili da ih iscijeli, Isus je priupi-tao: »Da li _________________________da vam mogu vratiti vid?« (3.55.)

39. U gradu svoga djetinjstva, Isus nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je iscijelio nekoliko bolesnih. To je bilo zbog njihove ___________________. (3.56.)

40. Isus je motrio mnoštvo kao ovce bez _________________. (4.1.)

41. Isus je rekao: »Ne bojte se onih koji mogu ubiti samo tijelo; duše ne mogu niti taknuti! Bojte se samo ___________ koji može uništiti i dušu i tijelo u paklu.« (4.2.)

42. Što je volja Boga Oca? Da tko ______________ vidi njegova Sina i ____________ u njega, ima vječni ____________, da ga Krist uskrisi u posljednji dan. (4.7.)

43. One koji tvrde da štuju Boga, ali ga uopće ne ljube, one koji tvrde da Bog zapovijeda ljudima slušati njihova tričava pravila, Isus je na-zvao _____________________. (4.9.)

44. Isus je obznanio da čovjeka ne onečišćuje stanovita vrst hrane, nego zle ________________ koje dolaze iz zlog srca. (4.9.)

45. Dok je Isus liječio bolesti, mnoštvo naroda se čudom čudilo i _____________ Boga Izraelova, neprekidno ponavljajući: »Sve što radi ____________ je!« (4.11.)

173

46. Šimun Petar je spoznao da je Isus _______________ Mesija, Sin Boga živoga. (4.16.)

47. Isus je upitao učenike: »Kakva je korist ako stekneš sav svijet, a izgubiš svoj __________?« (4.17.)

48. Što je glas s neba zapovjedio Petru, Jakovu i Ivanu, u svezi sa Sinom? »Njega ____________________!« (4.18.)

49. Da li je Isus plaćao hramski porez? Da ___ Ne ___ (4.21.)

50. Isus je upozorio: »Ako se ne __________________ Bogu i ne postanete kao mala _______________, nikada nećete ući u nebesko kraljevstvo.« (4.22.)

51. Isus je obećao: »Gdje se dvoje ili troje sastanu u moje ime, _____ biti ondje medu njima.« (4.23.)

52. Na Petrov upit da li treba i do sedam puta ________ bratu koji je sagriješio protiv njega, Isus je odgovorio: »Ne, _________ već _____________puta sedam!« (4.24.)

53. Isus je priopćio: »Svaki koji dopusti da ga nešto _____________ od posla koji mu namjeravam dati i okreće se natrag, nije ____________ za Božje kraljevstvo.« (4.25.)

54. Onima koji vjeruju u Isusa Krista, bit će dan _______________. (4.28.)

55. Da li je Isus osudio preljubnicu? Da ______ Ne _______ Što joj je još rekao? »Idi i nemoj više __________________!« (4.30.)

56. »Ako _________________ onako kako vam ja kažem, upoznat ćete istinu i ona će vas ________________.« Tvrdio je Isus. (4.32.)

57. Isus upozorava: »Iako ja ne tražim da se proslavim, Bog to želi, i sudi one koji me ______________. Najozbiljnije vam kažem, tko ________________ moje riječi, neće nikad umrijeti.« (4.34.)

58. Isus je izjavio: »Došao sam na osudu svijetu, da dadem _________ onima koji su duhovno slijepi, te da pokažem onima koji misle da vide, da su ____________.« (4.37.)

59. Isus je opisao sebe dvama izričajima iz pastirskoga života: »Ja sam _____________ ovcama.« i »Ja sam dobri _________.« (4.38.)

174

60. Isus je priopćio učenicima da nije važno što im se i demoni po-koravaju, nego što su im __________________ upisana kao građana ______________. (4.39.)

61. Potvrđujući da Boga treba ljubiti svim svojim _________ i svom ___________ svojom i svom snagom svojom i svim ____________ svojim, Isus je nadodao: »A bližnjega svojega treba ljubiti koliko i sama ____________ .«(4.40.)

62. Svatko koji ______________ prima, svi koji traže nalaze, i vrata se otvaraju svima koji _____________. (4.42.)

63. Isus će javno iskazati čast pred anđelima Božjim onima koji njega na zemlji ______________ za svojega prijatelja, a oni koji ga se _____________ pred ljudima, bit će zanijekani. (4.44.)

64. Isus poručuje: »Svaki je čovjek budala koji se bogati na zemlji, a ne bogati se u _______.« (4.45.)

65. Tko god se ne ___________, izginut će, poput ______________, smokve, koja će biti posječena. (4.47.)

66. Onima koji su nijekali njegovo mesijanstvo, Isus je uzvratio: »Vi mi ne vjerujete, jer __________________ od moga stada. Moje ovce ____________ moj glas, ja ih poznajem i one ____________ me. Dajem im vječni ______________, te neće nikada propasti.« (4.49.)

67. Na optužbu nevjernih Židova za bogohulnost, Isusova je obrana bila: »Ne vjerujete li meni, vjerujte ________________ koja činim.« (4.49.)

68. Zapitan hoće li se samo malo ljudi spasiti, Isus reče: »Vrata u nebo su _________. Trudite se da uđete, jer velim vam, mnogi će pokušati ući, no bit će prekasno.« (4.50.)

69. U farizejevu domu, Isus je ispričao pripovijest koja kaže da će svatko tko se pokuša sam _____________, biti ponižen, a tko se sam __________ biti ____________ počašćen. (4.52.)

70. Tko god želi biti sljedbenik Isusa Krista, ponajprije mora izraču-nati _________ učeništva. (4.54.)

71 . Kada se i samo jedan obrati, na nebu je __________ radost među anđelima Božjim. (4.55.)

175

72. Abraham je rekao bogatašu, koji je bio u paklu, da ukoliko nje-gova braća nisu slušala Sveto pismo, što ih neposredno opominje, tada neće povjerovati čak ni onom koji _______________ iz mrtvih. (4.59.)

73. Ispred Lazarova groba, Isus je proglasio: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, neće nikad ________.« (4.62.)

74. Je li Isus dao naputak, da u danu pojave Sina Čovječji treba gr-čevito čuvati svoje stvari? Da ___ Ne ___ (4.66.)

75. Kroz povijest o farizeju i porezniku Isus je poručio, ako se že-limo opravdati pred Bogom, da se trebamo poniziti, priznati vlastitu __________ i od Boga tražiti oprost. (4.68.)

76. Kada je Isus ispravio bogatog mladića riječima da će samo _______________ dobar i to je ______________ , on je pod tim podrazumijevao da ljudi po svojoj naravi nisu dobri. (4.71.)

77. Pouka priče o najamnim radnicima jest da Bog, koji je darežljiv, ne nagrađuje prema količini ________________ nego prema danim _____________. (4.72.)

78. Isus je poučio svoje učenike: »Svatko tko želi medu vama biti vođa, mora biti ___________.« (4.74.)

79. Isus je rekao Zakeju: »Sin Čovječji došao je __________ i spasiti izgubljene ljude.« (4.76.)

80. Ipak su i mnogi židovske ________________ vjerovali da je Isus Mesija, ali nisu to htjeli priznati zbog ___________ od farizeja. Više su držali do _____________ slave, nego Božje. (5.5.)

81. Isus je upozorio: »Kad molite, prvo _________________ onima kojima nešto zamjerate, kako bi vaš Otac na nebu i vama oprostio vaše.« (5.6.)

82. Premda su hinili, farizeji su i herodovci, zapravo, bili u pravu zboreći: »Gospodine, znamo da si vrlo pošten i _________ naučavaš bez obzira na posljedice.« Da li je Isus prozreo njihove zle nakane? Da____ Ne ____ (5.11.)

83. Isus je skrenuo pozornost na milodar siromašne udovice, jer je ona dala ___________ svoj novčić. (5.16.)

176

84. Isus je ustvrdio da će se pojaviti mnogo _____________ proroka koji će mnoge zavesti; grijeh će posvuda uzeti maha i ohladnjet će _____________________ mnogih, ali oni koji izdrže do kraja bit će _____________________. (5.17.)

85. Isus upozorava: »Budite uvijek ________________, jer ne znate u koji će dan i koji čas doći Gospodin.« (5.18.)

86. Oni koji su odbili pomoći najmanjima od Gospodnje braće, otići će u vječnu __________________, a pravedni u vječni __________. (5.21.)

87. Kao njihov Gospodin i __________ , Isus je, opravši učenicima noge, dao __________ što ga trebaju slijediti. (5.26.)

88. Kada je Toma ustvrdio da učenici ne znaju puta kamo ići, Isus je uzvratio: »Ja sam Put, _________ i Život. Nitko ne može doći k Ocu, osim po meni.« (5.32.)

89. Može li se provesti dosta vremena s Isusom, a istinski ga ne upoznati? Da ___ Ne ___ (5.32.)

90. Prispodobivši sebe s trsom, a svoje učenike s ________, Isus je pojasnio, da odvojeni od njega oni ne mogu učiniti ama baš _____, no ostanu li u njemu, donijet će velik ______. (5.34.)

91. Isus je zapovjedio svojim učenicima, nazvavši ih prijateljima, da _____________ jedni druge isto toliko koliko on ljubi njih. A naj-veća se ljubav iskazuje položiti svoj život za svoje ____________. (5.34.)

92. Duh Sveti, koji je istina, upućuje u _____ istinu i pokazuje slavu ___________. (5.36.)

93. U molitvi Ocu, Isus je rekao, da se vječni život može imati ____________ jedinoga istinskoga Boga i Isusa Krista, kojeg je Bog poslao na zemlju. (5.38.)

94. Je li Isus mogao pitati svoga Oca, da ga oslobodi od neprijatelja, patnji i smrti? Da ___ Ne ___ (5.42.)

95. Što je Isus obećao zločincu koji je priznao svoju vlastitu greš-nost, a Isusovu nevinost, moleći Isusa da ga se prisjeti? »_________ ćeš biti sa mnom u _____.« (5.54.)

177

96. Što je uzviknuo rimski časnik, vidjevši kako je Isus izdahnuo? »Ovo je zbilja bio ________ sin!« (5.55.)

97. Po svome uskrsnuću, Isus je priopćio Tomi: »Ti _____________ jer si me vidio. No blago onima koji me _____________ nisu vidjeli a ______________.« (6.7.)

98. Prije no što je uznesen u nebo, Isus je svojim učenicima kazao: »Budite sigurni u ovo – ja sam s vama __________ , sve do svršetka ____________.« (6.10.)

99. Obećanje Očevo, na koje je Isus upućivao, bilo je primitak __________ Duha Svetoga onima koji slijede Isusove upute, e da bi svjedočili o Kristu do svih krajeva ____________________. (6.11.; 6.13.; 6.14.)

100. Je li ostalo pribilježeno baš sve o Isusu? Da ___ Ne ___. Isusovi učenici vidjeli su kako on čini mnoga druga čuda osim onih zapisa-nih u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujemo da Isus Krist jest Mesija, __________ Sin, te da vjerujući u nj imamo _________. (6.14.)

178

Pismo tvog najboljeg prijatelja

Jesi li si ikada osjetio da si potpuno sam, bez ikoga tko bi te mogao razumjeti? Je li bi želio imati pravog prijatelja, koji te nikada neće napustiti, koji ti može pomoći kad god zatrebaš? Takvog prijatelja možeš susresti upravo sada. U stvari, on već znade tko si ti i voli te baš takvog kakav jesi. Njegovo je ime Isus. Napisao ti je pismo, da možeš saznati o njemu, tko je on i što je učinio nastojeći zadobiti tvoje prijateljstvo. Najosobniji je dio tog pisma knjiga koju držiš u ruci. Svo vrijeme Isus želi biti s tobom, no postoji poteškoća. On ne može biti ondje gdje je grijeh. Grijeh jest ime za sve ono što učinimo, a što je loše. Svaki put kad lažemo, varamo, kada smo neposlušni, ili činimo druge loše stvari, udaljujemo se od Isusa. Moramo upam-titi, da on ne može ostati tu gdje je grijeh. Međutim, Isus voli svakoga na svijetu onakvog kakav je, i on nas nastavlja na isti način ljubiti i danas, pa makar smo i zgriješili. »Jer je Bog toliko ljubio svijet, da je dao svoga jedinorođnoga Sina, da ni jedan koji u njega vjeruje ne izgine, nego da ima vječni život.« (Ivan 3, 16). U svome pismu, Isus nam priopćuje, da najbolji način kako osoba može pokazati svoju ljubav, jest biti voljan čak i umrijeti za prijate-lja. »Najveća se ljubav iskazuje kad netko položi svoj život za svoje prijatelje.“ (Ivan 15, 13). To je ono što je Isus učinio za nas. No zbog čega je on morao umrijeti? Pismo nam i na to daje odgovor. Ono kaže da naš grijeh mora biti kažnjen. Na taj način naš grijeh može biti oprošten, a da mi sami ne platimo kaznu za nj. Bog nas sada prihvaća baš kao da nikad nismo zgriješili i Isus, njegov Sin, može biti naš prijatelj zau-vijek. Da li, onda i mi moramo umrijeti? Ne za naše grijehe, jer za njih je Isus umro, tako da mi to ne moramo. I ne zauvijek, radi toga što je Isus umro i uskrsnuo, pa i mi možemo zauvijek živjeti s njim. U svom pismu on kaže:

179

»Ondje gdje živi moj Otac ima mnogo mjesta, idem pripraviti mjesto za vaš dolazak. Kad sve bude spremno, doći ću i vas ću do-vesti onamo, tako da i vi budete zauvijek ondje gdje sam ja.« (Ivan 14, 2-3) To je značenje vječnoga života u Isusovu pismu. »I svi koji se pouzdaju u njega – Božjeg Sina – da ih spasi, imaju vječni život.« (Ivan 3, 36). Što trebamo učiniti, da bismo se oslobodili naših grijeha, pa da Isus može postati naš prijatelj. Doista, jednostavno. Prvo trebamo vjerovati da je istina ono što nam je napisao u Knjizi života. A po-tom, sve što još trebamo učiniti, jest zamoliti ga da on uradi ono što je obećao. U pismu je to nazvano molitvom. Neki od Isusovih najbližih prijatelja jednom su ga zamolili da ih pouči moliti se. Promatrali su ga kako se stalno moli i zaželjeli da im pokaže kako da to i oni čine. Isus ih je naputio moliti se nebeskom Ocu i od njega tražiti oproštenje grijeha. On je znao da je to jedini način na koji mogu biti zauvijek njegovi prijatelji. Isus je želio ostati vječno s njima. Stoga ih je poučio moliti: »Oče naš na nebu, oprosti nam grijehe naše, kao što smo i mi oprostili onima koji su sagriješili protiv nas.« (Matej 6, 9 i Luka 11, 4). Zašto to ne učiniti upravo sada? Jednostavno pročitaj glasno sljedeći tekst:

Oče nebeski,

hvala ti što si poslao svoga Sina Isusa Krista da umre za

oproštenje mojih grijehe.

Molim te Bože, oprosti mi sve grijehe koje sam ikada učinio.

Isuse Kriste, želim postati tvoj prijatelj, sada i zauvijek.

Želim te slijediti i biti tamo gdje si i ti!

Amen!

180

181

Detaljni sadržaj

Predgovor drugom izdanju .......................................................... 5

Predgovor šestom, elektroničkom izdanju ................................. 7

Kazalo ........................................................................................ 9

1. Trideset godina priprave 1.1. Proslov .................................................................................. 11

l Marko 1, 1 2 Luka 1, 1-4 3 Ivan 1,1-18

1.2. Navještenje rođenja Ivana Krstitelja ..................................... 12 1.3. Navještenje Isusova rođenja .................................................. 13 1.4. Marija posjećuje Elizabetu .................................................... 14 1.5. Marijina pjesma ..................................................................... 14 1. 6. Rođenje Ivana Krstitelja ....................................................... 14 1.7. Zaharijina pjesma .................................................................. 15

4 Luka 1, 5-80 1.8. Rođenje Isusa Krista ............................................................. 15

5 Matej 1, 18-25a 1.9. Pastiri i anđeli ........................................................................ 16 1.10. Isus prikazan u Hramu ........................................................ 17

6 Luka 2, 1-38 1.11. Posjet zvjezdoznanaca ......................................................... 18 1.12. Bijeg u Egipat ...................................................................... 19 1.13. Umorstvo djece ................................................................... 10 1.14 Povratak u Nazaret ............................................................... 17

7 Matej 2, 1-23 1.15. Dječak Isus u Hramu ........................................................... 18

2. Godina skrovitosti

2.1. Ivan Krstitelj pripravlja put ................................................... 20 8 Luka 2, 40-3, 6 9 Matej 3, 4-10 10 Luka 3, 10-18

182

2.2. Krštenje Isusovo .................................................................... 22 11 Matej 3, 13-17 12 Luka 3, 23a

2.3. Isusova kušnja ....................................................................... 22 13 Matej 4, 1-11

2.4. Ivan Krstitelj niječe da je Krist ............................................. 22 2.5. Isus kao Jaganjac Božji ......................................................... 23 2.6. Isusovi prvi učenici ............................................................... 24 2.7. Isus poziva Filipa i Natanaela ............................................... 24 2.8. Isusova prijetvorba vode u vino ............................................ 24 2.9. Isus izgoni trgovce iz Hrama ................................................ 25 2.10. Isus poučava Nikodema ...................................................... 26 2.11. Svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Isusu ............................... 27

14 Ivan 1, 19-4, 3a 2.12. Zatočenje Ivana Krstitelja ................................................... 28

15 Luka 3, 19-20 16 Matej 4, 12a 17 Luka 4, 14a

2.13. Isusov razgovor sa Samarijankom ..................................... 28 2.14. Učenici odvraćaju Isusa ...................................................... 29 2.15. Uzvjerovanje mnogih Samarijanaca ................................... 29 2.16. Isusov povratak u Galileju .................................................. 30 2.17. Isus iscjeljuje sina kraljevskog službenika .......................... 30

18 Ivan 4, 4-54 2.18. Isus nepriznat u Nazaretu ................................................... 30

19 Luka 4, 16-30 2.19. Isus otpočinje propovijedati ................................................ 31

20 Matej 4, 13-17a 21 Marko 1, 14b-15 22 Luka 4, 14b-15

3. Godina glasovitosti

3.1. Poziv prvih učenika ............................................................... 33 23 Matej 4, 18-22

183

24 Luka 5,1-11 3.2 Isus istjeruje zlog duha ........................................................... 33 3.3. Isus ozdravlja mnoge ............................................................ 34 3.4. Isus se moli na pustu mjestu ................................................. 34

25 Marko 1, 21-38 3.5 Isus poučava i liječi bolesne ................................................... 34

26 Matej 4, 23-25 3.6. Isus iscjeljuje gubavca .......................................................... 35 3.7. Isus ozdravlja uzeta čovjeka ................................................. 35 3.8. Isus poziva Levija ................................................................. 36

27 Marko 1, 40-2, 17 3.9 Isusa pitaju o postu ................................................................. 36

28 Luka 5, 33-39 3.10 Isus liječi na ribnjaku Bethesda ........................................... 36 3.11. Život po Sinu ....................................................................... 37 3.12. Svjedočanstva o Isusu ......................................................... 38

29 Ivan 5, 1-47 3.13. Gospodar subote .................................................................. 39

30 Marko 2, 23-26 31 Matej 12, 5-7 32 Marko 2, 27-28 33 Matej 12,9-14

3.14. Mnoštvo slijedi Isusa .......................................................... 40 34 Marko 3, 7-12 35 Matej 12, 17-21 36 Luka 6, 17-19

3.15. Odabir Dvanaestorice apostola ........................................... 40 37 Luka 6, 12-13 38 Marko 3, 14b-19

Propovijed na gori

3.16. Istinski sretni ....................................................................... 41 3.17. Sol zemlji i svjetlost svijetu ................................................ 41 3.18. Ispunjenje i obistinjenje Zakona .......................................... 41 3.19. O ubojstvu ........................................................................... 42

184

3.20. O preljubu ........................................................................... 42 3.21. O razvodu ............................................................................ 42 3.22. O prisezi .............................................................................. 43 3.23. O odmazdi ........................................................................... 43 3.24. O ljubavi prema neprijateljima ........................................... 43 3.25. O milostinji ......................................................................... 43 3.26. O molitvi ............................................................................. 44 3.27. O postu ................................................................................ 44 3.28. O pravom blagu ................................................................... 45 3.29. O pouzdanju u providnost ................................................... 45 3.30. O kritici ............................................................................... 45 3.31. Ištite! Tražite! Kucajte! ....................................................... 46 3.32. Dva puta .............................................................................. 46 3.33. Lažni učitelj i pravi učenici ................................................. 46 3.34. Mudri i ludi graditelji .......................................................... 47

39 Matej 5, 1-8, 1 3.35. Vjera rimskoga kapetana ..................................................... 47

40 Matej 8, 5-13 3.36. Isus uskrsava udovičina sina ............................................... 48 3.37 Isus i Ivan Krstitelj ............................................................... 48

41 Luka 7, 11-35 3.38. Odmor umornima ................................................................ 49

42 Matej 11, 25-30 3.39. Isus i skrušena grešnica ....................................................... 49 3.40. Isus u Galileji ...................................................................... 50

43 Luka 7, 36-8, 3 3.41 Pad Sotonina kraljevstva ...................................................... 50 3.42. Znak Jone ............................................................................ 51 3.43. Isusova mati i braća ............................................................. 52

44 Matej 12, 22-50 45 Luka 11, 27-28

3.44. Prispodoba o sijaču ............................................................. 52 46 Matej 13, 1-23

185

3.45. Prispodoba o svjetiljci ......................................................... 53 3.46. Prispodoba o rastućem sjemenju ......................................... 54

47 Marko 4, 21-29 3.47. Prispodoba o korovu ........................................................... 54 3.48. Prispodobe o gorušičinu sjemenu i o kvascu ...................... 55

48 Matej 13, 24-34a 49 Marko 4, 33-34

3.49. Prispodoba o kvascu – tumačenje ....................................... 55 3.50. Prispodobe o skrivenu blagu i o biseru ............................... 55 3.51. Prispodoba o ribarevoj mreži .............................................. 55

50 Matej 13, 35-5, 3 3.52. Isus stišava oluju na moru ................................................... 56

51 Marko 4, 35-41 3.53. Ozdravljenje opsjednutoga .................................................. 56

52 Luka 8, 26-27 3.54. Isus iscjeljuje bolesnicu i uskršava umrlu djevojku ............ 57

53 Marko 5, 3b-43 3.55. Isus liječi sljepoću i gluhoću ............................................... 58

54 Matej 9, 27-34 3.56. Isus ponovno nepriznat u Nazaretu ..................................... 59

55 Marko 6, 1-6a

4. Godina oporbenosti

4.1. Radnika je malo .................................................................... 60 4.2. Isus šalje Dvanestoricu .......................................................... 60

56 Matej 9, 35-10, 1 57 Matej 10, 5-42 58 Luka 9, 63 59 Marko 6, 12b-13 60 Matej 11, 1

4.3. Umorstvo Ivana Krstitelja ..................................................... 62 61 Marko 6, 14-16 62 Matej 14, 2d 63 Marko 6, 17-29 64 Matej 14, 12b

186

4.4. Isus hrani pet tisuća ljudi ..................................................... 63 65 Marko 6, 30-37a 66 Ivan 6, 7-15a 67 Marko 6, 45

4.5. Isus ide po vodi ..................................................................... 64 68 Matej 14, 23-33

4.6. Isus iscjeljuje svakoga tko ga se dotaknuo ............................ 64 69 Marko 6, 53-56

4.7. Isus – kruh života .................................................................. 64 4.8. Mnogi učenici napuštaju Isusa .............................................. 66

70 Ivan 6, 22-7,1 4.9. Čisto i nečisto ........................................................................ 67

71 Marko 7, 1-16 4.10. Ustrajnost i vjera Kananejkina ............................................ 68

72 Matej 15, 12-28 4.11 Isus iscjeljuje gluhonijemoga ............................................... 68

73 Marko 7, 31 74 Matej 15, 30 75 Marko 7, 32-36 76 Matej 15, 31a 77 Marko 7, 37b

4.12. Isus hrani četiri tisuće ljudi ................................................. 69 4.13. Zahtjev za znakom Kristovim ............................................. 69 4.14. Kvasac farizejski i saducejski ............................................. 70

78 Matej 15, 31b-16, 12 4.15. Isus iscjeljuje slijepca u Betsaidi ........................................ 70

79 Marko 8, 22-26 4.16. Petrovo priznanje Krista ...................................................... 70 4.17. Isus pretkazuje svoju smrt ................................................... 71

80 Matej 16, 13-26 8l Luka 9, 26a

4.18. Isusovo preobraženje ........................................................... 71 82 Matej 16, 27b-17:1 83 Luka 9, 28c-29a

187

84 Matej 17, 2 85 Luka 9, 30-33

4.19. Isus ozdravlja padavičara .................................................... 72 86 Matej 17, 5-17

4.20. Isus ponovno pretkazuje svoju smrt .................................... 73 87 Marko 9, 20-32

4.21. Hramski porez ..................................................................... 73 4.22. Najveći u kraljevstvu nebeskom ......................................... 74

88 Matej 17, 24-18, 5 89 Marko 9, 38-41

4.23. Bratska opomena ................................................................. 75 4.24. Pripovijest o nemilosrdnom vjerovniku .............................. 75

90 Matej 18, 6-35 4.25 Zahtjevi učeništva ................................................................ 76

91 Luka 9, 57-62 4.26. Isus odlazi u Jeruzalem na Blagdan sjenica ........................ 76 4.27. Isus na blagdan propovijeda u Hramu ................................. 77 4.28. Isus jest Krist ....................................................................... 77 4.29. Nevjera židovskih vođa ....................................................... 78 4.30. Preljubnica .......................................................................... 79 4.31. Nepobitnost Isusova svjedočanstva .................................... 79 4.32. Djeca Abrahamova .............................................................. 80 4.33. Djeca đavolja ....................................................................... 81 4.34. Isusove tvrdnje o sebi .......................................................... 81 4.35. Isus iscjeljuje slijepa od rođenja ......................................... 82 4.36. Farizeji ispituju iscjeljenje .................................................. 83 4.37. Duhovna sljepoća ................................................................ 84 4.38. Dobri pastir i njegovo stado ................................................ 84

92 Ivan 7:2-10:21 4.39. Isus šalje Sedamdesetoricu učenika ................................... 85 4.40. Pripovijest o milosrdnom Samarijancu ............................... 86 4.41. U domu Marte i Marije ....................................................... 87

188

4.42. Isusova pouka o molitvi ...................................................... 88 93 Luka 10, 1-11, 13

4.43. Isus optužuje farizeje i znalce Zakona ................................ 88 4.44. Upozorenja i ohrabrenja ...................................................... 89 4.45. Pripovijest o varljivom bogatstvu ...................................... 90

94 Luka 11, 37-12, 21 4.46. Ne mir, nego razdor ............................................................ 91

95 Luka 12, 49-53 4.47. Pokajanje ili pogibelj .......................................................... 91 4.48. Bolesna žena iscijeljena u subotu ........................................ 91

96 Luka 13, 1-17 4.49. Isus jedno s Ocem ............................................................... 92

97 Ivan 10, 22-42 4.50. Uska vrata ........................................................................... 93 4.51. Isusova ljubav prema Jeruzalemu ....................................... 93 4.52. Isus u farizejevu domu ........................................................ 94 4.53. Priča o velikoj gozbi ........................................................... 94 4.54. Cijena učeništva .................................................................. 95 4.55. Priča o izgubljenoj ovci ....................................................... 96 4.56. Priča o izgubljenom srebrenjaku ......................................... 96 4.57. Priča o izgubljenom sinu ..................................................... 96 4.58. Pripovijest o snalažljivom upravitelju ................................. 97

98 Luka 13, 22-16, 15 4.59. Bogataš i Lazar .................................................................... 98 4.60. O grijehu, o vjeri, o dužnosti ............................................... 99

99 Luka 16, 19-17, 10 4.61. Smrt Lazara ....................................................................... 100 4.62. Isus tješi Lazarove sestre ................................................... 101 4.63. Isus podiže Lazara iz mrtvih ............................................. 101 4.64. Urota o ubojstvu Isusu ...................................................... 102

100 Ivan 11, 1-54 4.65. Iscjeljenje desetoro gubavaca ............................................ 102 4.66. Početak Božjega kraljevstva ............................................. 103 4.67. Pripovijest o ustrajnoj udovici .......................................... 104

189

4.68. Pripovijest o farizeju i porezniku ...................................... 104 101 Luka 17, 11-18, 14

4.69. Isus poučava o braku ......................................................... 105 102 Matej l9, 3-8 103 Marko 10, 10-12 104 Matej 19, 10-12

4.70. Isus i djeca ......................................................................... 105 105 Marko 10, 13-16

4.71. Mladi bogataš .................................................................... 106 106 Matej 19, 16-19 107 Marko 10, 20-21a

4.72. Priča o unajmljenim radnicima ......................................... 106 108 Matej 19, 21b-20, 16

4.73. Isus još jednom pretkazuje svoju smrt .............................. 107 109 Luka 18, 31-34

4.74 Častohlepnost Jakova i Ivana ............................................. 107 110 Matej 20, 20-28

4.75 Slijepi Bartimej progledao ................................................. 108 111 Marko 10, 46-52

4.76. Poreznik Zakej se pokajao ................................................ 108 4.77. Priča o povjerenom novcu ................................................. 109

112 Luka 19, 1-28 4.78 Marija pomazuje Isusa u Betaniji ....................................... 110

113 Ivan 11, 55-12, 2a 114 Matej 26, 6b 115 Ivan 12, 2b -6 116 Marko 14, 6-9

5. Tjedan muke

5.1. Isusov slavodobitni ulazak u Jeruzalem .............................. 112 117 Ivan 12, 9-12 118 Luka 19, 29-36a 119 Marko 11, 8-10 120 Luka 19, 37-44 121 Matej 21, 10-11 122 Matej 21, 14-17

190

5.2. Isus proklinje nerodnu smokvu ........................................... 113 5.3. Isus ponovno izgoni trgovce iz Hrama ............................... 113

123 Marko l1, 12-17 124 Luka 19, 47-48

5.4. Isus opetovano pretkazuje svoju smrt ................................. 114 5.5 Židovi ustrajavaju u svojoj nevjeri ....................................... 115

125 Ivan 12, 20-50 5.6. Moć molitve ........................................................................ 115 5.7. Upit o Kristovoj vlasti ......................................................... 116

126 Marko 11, 19-33 5.8. Pripovijest o dvojici sinova ................................................. 116 5.9. Pripovijest o vinogradarima ubojicama .............................. 116

127 Matej 21, 28-33 128 Marko 12, 1-8

5.10. Pripovijest o kraljevskoj svadbenoj gozbi ........................ 117 5.11. Plaćanje carskih poreza ..................................................... 118 5.12. O ženidbi i uskrsnuću ........................................................ 118 5.13 Najveća zapovijed .............................................................. 119

129 Matej 21, 40-22, 36 130 Marko 12, 29-31 131 Matej 22, 40 132 Marko 12, 32-34a

5.14. Mesija, Sin i Gospodar Davidov ....................................... 119 5.15. Isusov pravorijek o farizejima i znalcima Zakona ............ 119

133 Matej 22, 41-23, 39 5.16. Udovičin milodar .............................................................. 121 5. 17. Predznaci svršetka svijeta ................................................ 120

134 Marko 12, 41-13, 13 135 Matej 24, 11-31 136 Luka 21, 28-33

5.18. Vrijeme Kristova dolaska .................................................. 124 137 Matej 24, 36-41 138 Luka 21, 34-36 139 Marko 13, 34-37

191

5.19. Priča o deset djevica .......................................................... 125 5.20. Priča o povjerenom novcu ................................................. 125 5.21. O posljednjem sudu ........................................................... 126 5.22. Zavjera protiv Isusa ........................................................... 127

140 Matej 24, 43-26:5 5.23. Juda pristaje izdati Isusa ................................................... 127

141 Luka 22, 3-4 142 Matej 26, 15-16

5.24. Priprava posljednje večere ................................................ 127 143 Luka 22, 7-14

Posljednja večera

5.25. Tko je najveći? .................................................................. 128 144 Luka 22, 24-30

5.26. Isus učenicima pere noge .................................................. 128 145 Ivan 13, 3-20

5.27. Isus očituje Judinu izdaju .................................................. 129 146 Luka 22, 15-16 147 Matej 26, 21 148 Ivan 13, 22 149 Matej 26, 22 150 Ivan 13, 23-26a 151 Matej 26, 24-25 152 Ivan 13, 26b-30

5.28. Gospodnja večera .............................................................. 130 153 Luka 22, 17-18 154 Matej 26, 26 155 Luka 22, 19b-20a 156 Matej 26, 27b 157 Luka 22, 20b 158 Matej 26, 28b-29

5.29 Nova zapovijed .................................................................. 131 5.30. Isus pretkazuje Petrovo odricanje ..................................... 131

159 Ivan 13, 31-37 160 Matej 26, 31-33 161 Luka 22, 31-33

192

162 Ivan 13, 38a 163 Marko 14, 30b-31 164 Luka 22, 35-38

5.31. Isus tješi učenike ............................................................... 132 5.32. Isus put do Oca .................................................................. 132 5.33. Isusovo obećanje Duha Svetoga ....................................... 132 5.34. Jedinstvo Isusa i vjernika .................................................. 133 5.35. Svijet mrzi Isusove učenike .............................................. 134 5.36. Djelovanje Duha Svetoga .................................................. 135 5.37. Isus, pobjednik .................................................................. 135 5.38. Isus se moli za sebe ........................................................... 136 5.39. Isus se moli za svoje učenike ............................................ 137 5.40. Isus se moli za sve vjernike ............................................... 137

165 Ivan 14, 1-17, 26 5.41 Smrtna borba u Getsemanskom šumarku ........................... 138

166 Matej 26, 30 167 Matej 26, 36-39 168 Luka 22, 43-44 169 Matej 26, 40-46

5.42. Isusovo uhićenje ................................................................ 138 170 Ivan 18, 2-9 171 Matej 26, 48-49 172 Luka 22, 48 173 Marko 14, 46a 174 Ivan 18, 10 175 Luka 22, 51 176 Matej 26, 52-56 177 Marko 14, 51-52

5.43. Isus odveden k Ani ............................................................ 139 178 Ivan 18, 12-14 179 Ivan 18, 24 180 Matej 26, 57 181 Ivan 18, 15-16

5.44. Petar se odriče Isusa .......................................................... 140 182 Ivan 18, 18

193

183 Marko 14, 66 184 Ivan 18, 17 185 Marko 14, 67-68

5.45. Veliki svećenik ispituje Isusa ............................................ 140 186 Ivan 18, 19-23

5.46. Opetovano Petrovo nijekanje ............................................ 141 187 Ivan 18, 25a 188 Marko 14, 69-70 189 Ivan 18, 26 190 Marko 14, 71 191 Luka 22, 60b-62

5.47. Isus pred Velikim vijećem ................................................ 141 192 Marko 14, 55-56 193 Matej 26, 60b-61 194 Marko 14, 58-65 195 Luka 22, 66-7 1

5.48. Juda se objesio .................................................................. 142 196 Matej 27, 1-10

5.49 Isus pred Pilatom ................................................................ 143 197 Ivan 18, 28-38 198 Luka 23, 2 199 Marko 15, 4-5

5.50. Isus pred Herodom ............................................................ 144 200 Luka 23, 5-12

5.51. Isus ponovno pred Pilatom ................................................ 144 201 Marko 15, 6-8 202 Luka 23, 13-15 203 Matej 27, 17-21

5.52. Isus osuđen na smrt ........................................................... 145 204 Ivan 19, 1-15 205 Matej 2724-25 206 Luka 23, 24-25

5.53. Vojnici izruguju Isusa ....................................................... 146 5.54. Isusov križni put i raspeće ................................................. 146

207 Matej 27, 27-31

194

208 Luka 23, 26-32 209 Matej 27, 33-34 210 Luka 23, 33-34a 211 Ivan 19, 23-24 212 Ivan 19, 19-22 213 Matej 27, 39-43 214 Luka 23, 39-43 215 Ivan 19, 25-27 216 Matej 27, 45-47

5.55 Isusova smrt ....................................................................... 147 217 Ivan 19, 28-30 218 Luka 23, 46 219 Matej 27, 51-54

5.56. Isusov pogreb .................................................................... 148 220 Ivan 19, 31-40 221 Matej 27, 60 222 Marko 15, 47 223 Luka 23, 56

5.57. Straže na grobu .................................................................. 149 224 Matej 27, 62-66

6. Posljednjih četrdeset dana

6.1. Isusovo uskrsnuće ............................................................... 150 225 Marko 16, 1a 226 Matej 28, 2-4 227 Marko 16, 1b-4 228 Luka 24, 3-5ab 229 Marko 16, 6ab 230 Luka 24, 5c 231 Marko 16, 6cd 232 Luka 24, 6b-7 233 Marko 16, 7 234 Luka 24, 8 235 Matej 28, 8 236 Luka 24, 10-11 237 Ivan 20, 3-10

195

6.2. Isus se ukazuje Mariji Magdaleni ....................................... 151 238 Marko 16, 9 239 Ivan 20, 11-18 240 Marko 16, 11

6.3. Isus se pojavljuje pred drugim ženama ............................... 152 6.4. Izvješće stražara .................................................................. 152

241 Matej 28, 9-15 6.5. Isus se pojavljuje na putu u Emaus ..................................... 152

242 Luka 24, 13-35 243 Marko 16, 13b

6.6. Isus se ukazuje apostolima .................................................. 153 244 Ivan 20, 19a 245 Luka 24, 36-37 246 Marko 16, 14b 247 Luka 24, 38-43

6.7. Isus se ukazuje Tomi ........................................................... 154 248 Ivan 20, 20b-29

6.8. Isus i čudesni ulov ribe ........................................................ 154 6.9. Isus i Petar ........................................................................... 155

249 Ivan 21, 1-23 6.10. Isusov nalog učenicima ..................................................... 156

250 Matej 28, 16-20a 251 Marko 16, 16-1 8 252 Matej 28, 20b

6.11. Isusove posljednje upute ................................................... 156 253 Djela 1, 3-4a 254 Luka 24, 44-49 255 Djela 1, 4b-8

6.12. Isusovo uzašašće ............................................................... 157 256 Luka 24,50-51 257 Djela 1, 9b-11 258 Marko 16, 19c 259 Luka 24, 52 260 Djela 1, 12b 261 Luka 24, 53

196

6.13. Dolazak Duha Svetoga na dan Pedesetnice ...................... 158 262 Djela 2, 1-11

6.14 Zaključak ............................................................................ 158 263 Marko 16, 20 264 Ivan 21, 25 265 Ivan 20, 30-31

Rodoslovlje Isusa Krista Rodoslovlje Isusa Krista prema Mateju ..................................... 159

266 Matej 1, 1-17 Rodoslovlje Isusa Krista prema Luki ......................................... 159

267 Luka 3, 23b-38

Kronološka tablica Kristovog života .......................................... 161

Rječnik ....................................................................................... 162

Pitanja za proučavanje ............................................................... 169

Pismo tvog najboljeg prijatelja .................................................. 178

Detaljni sadržaj .......................................................................... 181