tihomir vidranski - foozos.hr › dokumenti › obavijesti › skripta-planiranje i... ·...

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

Tihomir Vidranski

Mirela Šunda

Petar Otković

PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE U

TJELESNOJ I ZDRAVSTVENOJ KULTURI

- SKRIPTA -

RECENZIRANI NASTAVNI MATERIJAL

Planiranje i programiranje u Tjelesnoj i zdravstvenoj

kulturi

- SKRIPTA -

RECENZIRANI NASTAVNI MATERIJAL

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

Izdavač: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti

Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku

Recezenti: izv.prof.dr.sc. Nikola Prlenda

izv.prof.dr.sc. Vatroslav Horvat

Nijedan dio ovog djela se ne smije umnožavati, fotokopirati, ni na bilo koji način distribuirati

bez nakladnikova pisanoga dopuštenja.

Osijek, travanj 2020.

PREDGOVOR

__________________________________________________________

Ovo djelo je prvenstveno namijenjeno studentima integriranoga preddiplomskog i

diplomskog sveučilišnog učiteljskog studija, koji slušaju obvezni nastavni predmet

Kineziološka metodika II, te studentima diplomskog sveučilišnog studija kineziološke edukacije

koji slušaju obvezni nastavni predmet Kineziološka metodika u osnovnom školstvu i

Kineziološka metodika u srednjem školstvu. Zato štivo ovoga djela tvore „sva bitna“ teorijska

znanja planiranja i programiranja upravljanog procesa vježbanja iz osnova kineziologije i

kineziološke metodike za učitelje razredne nastave i učitelje i nastavnike tjelesne i zdravstvene

kulture. Budući da je ovo djelo praktične usmjerenosti, njime se mogu koristiti i studenti

učiteljskih fakulteta na studiju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Naravno da je djelo

najviše namijenjeno učiteljima i nastavnicima u osnovnim i srednjim školama, ali i stručnjaci

kojima je kineziološka metodika značajna za obavljanje profesionalne djelatnosti (treneri,

učitelji, instruktori…).

Zamisao i smisao

Zamisao vodilja, tijekom pisanja ovoga djela, bila je stvoriti štivo koje će teorijski

učinkovito pripremiti studenta za provođenje praktičnoga rada, posebice procesa planiranja i

programiranja u razrednoj i predmetnoj nastavi u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi kao nastavnom

predmetu. To je zahtijevalo izradu velike količine izvornih tabličnih prikaza usko vezanih uz

procese planiranja i programiranja u osnovnom i srednjem školstvu čija je namjena bila zorno

pojašnjavanje teksta. Djelo započinje uvodnim poglavljem u kojeme je posvećeno osnovama

planiranja i programiranja općenito u kineziologiji sa aspekta uvoda u upravljani proces

vježbanja. To podrazumijeva da je detaljno opisana svaka faza planiranja i programiranja.

Posebno detaljno su opisani pojam, definicija i znanstvena utemeljenost upravljanog procesa

vježbanja. U skripti se nadalje razmatraju opći model transformacijskog procesa vježbanja,

određivanje i dijagnostika aktualnog stanja, promjene aktualnog stanja pod utjecajem procesa

vježbanja te očekivani efekti pod utjecajem procesa vježbanja.

Nakon razmatranja općeg modela transformacijskog procesa vježbanja detaljno se opisuje

Pojmovno određenje planiranja i programiranja u tjelesnoj i zdravstenoj kulturi.

Slijedi opsežno poglavlje o kurikulumu nastavnog predmeta tjelesna i zdravstvena kultura za

osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. U ovom poglavlje se opisuju ishodi iz

kurikuluma Tjelesne i zdravstvene kulture te Opis planiranja u osnovnom i srednjem školstvu

prema definiranim ishodima.

Nakon pojašnjavanja kurikuluma nastavnog predmeta tjelesna i zdravstvena kultura za

osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj slijedi poglavlje u kojem se opisuje

metodologija izrade izvedbenog plana i programa u osnovnom i srednjem školstvu.

Opsežno su prikazani po jedan primjeri Godišnjeg izvedbenog kurikuluma TZK u razrednoj

nastavi i srednjem školstvu za gimnazijski program.

Ovo djelo pisano je uz korištenje minimalne količine tuđica. Svakako treba pohvaliti da su autori

koristili vrlo jednostavnu strukturu rečenica s ciljem da čitanje bude „tečno“, pa stoga vjerojatno

razumljivije i pamtljivije.

Zahvale

Posebnu zahvalnost upućujemo svim kolegicama i kolegama koji su čitali tekst tijekom

njegova nastajanja i upućivali autorima vrlo kvalitetne povratne informacije. Jednako tako, isto su

činili i suradnici i nastavnici Odsjeka za kineziologiju Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti

dr.sc. Dražen Rastovski, v.pred., Daria Župan Tadijanov, pred., dr.sc. Hrvoje Ajman, asist., dr.sc.

Ivana Klaričić, asist. i Jurica Lovrinčević, pred. Hvala im!! Naravno, iznimna zahvala

recenzentima, izv. prof. dr. sc. Nikoli Prlendi i izv. prof. dr. sc. Vatroslavu Horvatu koji su

sveobuhvatnim sagledavanjem ovoga djela značajno doprinijeli njegovoj kvaliteti.

Autori

Sadržaj

I. DIO ..................................................................................................................................................1

1. Uvod u upravljani proces vježbanja .............................................................................................1

1.1. Pojam, definicija i znanstvena utemeljenost upravljanog procesa vježbanja..........................1

1.2. Opći model transformacijskog procesa vježbanja ..................................................................3

1.2.1. Određivanje i dijagnostika aktualnog stanja ...................................................................4

1.2.2. Promjene aktualnog stanja pod utjecajem procesa vježbanja .........................................7

II. DIO ............................................................................................................................................... 10

2. UVOD U PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE U TJELESNOJ I ZDRAVSTVENOJ KULTURI ..................... 10

2.1. Pojmovno određenje planiranja i programiranja u tjelesnoj i zdravstenoj kulturi ................... 10

2.2. Opći postupci planiranja, programiranja i provedbe nastavnog procesa.................................. 11

2.3. Osnovne značajke planiranja i programiranja u tjelesnoj i zdravstenoj kulturi ......................... 13

III. DIO .............................................................................................................................................. 17

3. KURIKULUM NASTAVNOG PREDMETA TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA ZA OSNOVNE ŠKOLE I

GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ ............................................................................................. 17

3.1. Ishodi iz kurikuluma Tjelesne i zdravstvene kulture ............................................................. 17

3.2 Kako čitamo ishode iz kurikuluma TZK?................................................................................ 17

3.3. Ishodi iz kurikuluma Tjelesne i zdravstvene kulture za predmetnu nastavu ......................... 27

3.4. Ishodi iz kurikuluma Tjelesne i zdravstvene kulture za gimnazije ......................................... 39

3.5. Bloomova taksonomija i glagoli za pisanje ishoda ............................................................... 48

3.6. Opis planiranja prema ishodima ......................................................................................... 51

3.7. Planiranje u Tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi ........................................................................ 54

3.8. Primjeri planiranja .............................................................................................................. 60

3.8.1 Primjer planiranja po mjesecima ................................................................................... 60

3.8.2 Primjer planiranja tema s obzirom na ishod koji želimo ostvariti ................................... 61

3.8.5 Primjer razrade ishoda na razini teme ........................................................................... 64

3.8.6 Primjer obrasca dnevne pripreme ................................................................................. 76

3.8.7. Primjeri Obrazaca Metodičkih preporuka (1. -13.) za ostvarivanje odgojno-obrazovnih

ishoda predmetnih kurikuluma i međupredmetnih tema za osnovnu i srednju školu ............. 78

IV. DIO ............................................................................................................................................ 146

4. METODOLOGIJA IZRADE IZVEDBENOG PLANA I PROGRAMA U OSNOVNOM I SREDNJEM

ŠKOLSTVU ................................................................................................................................... 146

4.1. Godišnji izvedbeni kurikulum TZK u osnovnom školstvu u razrednoj nastavi ..................... 146

4.2. Primjer godišnjeg izvedbenog kurikula TZK u osnovnom školstvu u razrednoj nastavi ....... 147

4.3. Razrada Ishoda: ................................................................................................................ 172

4.4. Godišnji izvedbeni kurikulum TZK u srednjem školstvu - gimnazijski program ................... 175

4.4.1. Mjesečni ili tematski plan - gimnazijski program ........................................................ 202

V. DIO ............................................................................................................................................. 216

5. LITERATURA ............................................................................................................................ 216

1

I. DIO

1. Uvod u upravljani proces vježbanja

1.1. Pojam, definicija i znanstvena utemeljenost upravljanog procesa vježbanja Predmet Tjelesna i zdravstvena kultura (TZK) provodi se u cijeloj vertikali odgojno-obrazovnoga sustava Republike Hrvatske. Uz izvannastavne i izvanškolske (kineziološke/sportske) aktivnosti sastavni je dio tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja (TZP). Osnovni ciljevi i zadaće predmeta TZK su usvajanje i usavršavanje kinezioloških motoričkih znanja, vještina i osobina u svrhu zadovoljenja osnovne ljudske potrebe za kretanjem, skladnog razvoja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti u skladu sa zakonima rasta i razvoja. Nadalje, temelji se na usvajanju osnovnih teorijskih kinezioloških znanja s ciljem stvaranja pozitivnih navika prema tjelesnom vježbanju, poticanju kritičkog razmišljanja prema zdravlju i zdravom načinu života. (NN 27/2019, 20.3.2019.) Stručne i znanstvene spoznaje za ovaj predmet proizlaze iz znanstvenog polja Kineziologije, odnosno iz njezinih znanstvenih grana kao što su: Kineziološka edukacija, Kineziologija sporta, Kineziološka rekreacija, Kineziološka antropologija, Kineziterapija i prilagođena tjelesna aktivnost. Stručnim i znanstveno utemeljenim tjelesnim vježbanjem ostvaruje se značaj TZP u formiranju pozitivnog stajališta prema tjelesnom vježbanju, zdravlju i kvaliteti življenja. (NN 27/2019, 20.3.2019.) U svrhu ostvaranja svih ciljeva, zadaća, ishoda te implementaciju stručnih i znanstvenih spoznaja iz znanstvenog područja Kineziologije, predmet TZK putem kineziološki upravljanog procesa vježbanja utječe na njihovo ostvarenje. Općenito, pojam upravljanog procesa se može definirati kao rad za kojeg je karakterističan stalni protok informacija između sustava koji upravlja i kojim se upravlja. Na primjeru predmeta TZK, to bi bio protok informacija između učitelja/nastavnika Tjelesne i zdravstvene kulture i pojedinog učenika. Znanstvena utemeljenost upravljanog procesa proizlazi iz posebne znanosti pod nazivom Kibernetika. Poznavajući kineziologiju kao interdisciplinarnu znanost koja se i sama razvija surađujući sa mnogim druim znanostima poput medicine, biomehanike, sociologije, tako je i razvojem kibernetike započela značajna faza u razvoju kineziologije jer će tek kibernetski pristup omogućiti cjelovito sagledavanje kinezioloških fenomena. U kibernetskom sustavu, za razliku od linearnog, postoji kružni tok unutar sustava, što je osnovna razlika između navedenih pristupa. Time se uz upravljanje ostvaruje i regulacija sustava. (Prskalo, Osnove Kineziologije. Udžbenik za studente učiteljskih škola, 2001) Kibernetika je znanost o upravljanju procesima i sustavima svake vrste, odnosno znanost o upravljanju i regulaciji međusobno povezanih procesa koji se zbivaju u sustavima kao što su organizmi, zajednice i tehnički uređaji. Temeljem napisanog, jasan je i njen utjecaj na razvoj kineziologije (Prskalo, Osnove Kineziologije. Udžbenik za studente učiteljskih škola, 2004).

2

Crtež 1. Kibernetski upravljani proces vježbanja

U upravljanom kibernetskom procesu vježbanja postoji mogućnost stalne kontrole procesa vježbanja, kako bi i subjekt (S) i kineziolog (K) u svakom trenutku objektivno bili informirani o trenutnom stanju subjekta (Crtež 1). Na taj način se osigurava kvalitetan razvoj svakog subjekta, budući da je kineziolog (K) u svakom trenutku sposoban određivati optimalne sadržaje, volumene i modalitete rada u odnosu na trenutno stanje subjekta (S). Detaljniji prikaz jednostavnog kibernetičkog modela sportskog treninga prikazan je na slici 2. Prema (Milanović, 2013) upravljački sustav (trener/ učitelj ) generira skup ulaznih veličina (U). Sportaš/učenik, ili bolje rečeno subjekt upravljanog procesa vježbanja tijekom zadanog vremena realizira ulazne veličine (primjerice sadržaje na satu TZK, operatore na treningu) radi postizanja željenih učinaka, odnosno efekata tog procesa.

Crtež 2. Jednostavni kibernetički model (Milanović, 2013, modificirano prema Mrakoviću 1994).

Izlaz upravljanog procesa vježbanja jesu efekti, odnosno promjene (I) koje su nastale kao rezultat djelovanja trenažnog rada (U) na poznato stanje subjekta. Izlazna veličina predstavlja ostvarene efekte, učinke nekog objektivno provedenog procesa vježbanja. Podaci o konačnim, realiziranim veličinama povratnom spregom (eng. feedback) dolaze u upravljački sustav (trener/ učitelj) koji, na temelju ostvarenih izlaznih veličina i utvrđenih odstupanja između planiranih, očekivanih i postignutih učinaka odabire buduće upravljačke akcije, odnosno nove parametre upravljanog procesa vježbanja. (Milanović, 2013)

3

Osnovna karakteristika linearnog sustava je linearni slijed pojava u njemu, bez kružnog toka. Navedeni sustav ograničen je samo na upravljanje, bez mogućnosti regulacije. Upravljanjem se može definirati onaj proces u kojem se ulazna veličina u sustavu prerađuje i time pretvara u izlaznu (Crtež 3). (Prskalo, Osnove Kineziologije. Udžbenik za studente učiteljskih škola, 2001).

Crtež 3. Linearni upravljački proces

Mogućnost kontrole u kibernetskom procesu znatno smanjuje mogućnost pogreške procesa. Ona i dalje postoji, no tada pogreška nastaje, ne zbog nedostatka znanstveno utemeljenih znanja o subjektu, već zbog različitih činilaca, od kojih je najčešći neprimjerenost programa i modaliteta rada, odnosno primjena neodgovarajućih kinezioloških podražaja. Kako tijekom procesa postoji stalna mogućnost kontrole, tu mogućnost treba i koristiti. Upravo ta mogućnost pomaže u detektiranju eventualnih pogrešaka u odabiru sadržaja, volumena, itd. Također, stalna mogućnost kontrole omogućuje daljnju korekciju procesa na vrijeme. Ignoriranje mogućnosti kontrole i zanemarivanje informacija pogrešnog programa etičko je pitanje. Nastavno na gore navedeno, može se zaključiti kako je upravljani process vježbanja način na koji učitelj/ nastavnik provodi postupak usvajanja, usavršavanja i provjeravanja svih teorijskih i motoričkih znanja i vještina učenika, njegovih motoričkih postignuća te odgojnih postupaka. Učitelj/nastavnik na početku školske godine uvijek kreće od “nule”. Drugim riječima, kreće sa one razine na kojoj su trenutno sposobnosti i vještine učenika uključenog u pojedini upravljani proces vježbanja. Tijekom trajanja procesa (školska godina, pripremni period) i praćenja njegovih tranzitivnih stanja dolazimo do finalnog provjeravanja koje će zaključno odrediti uspješnost obavljenog procesa vježbanja te definirati razinu učenikovih/sportaševih sposobnosti, znanja i vještina.

1.2. Opći model transformacijskog procesa vježbanja Svaki upravljani proces vježbanja koncipiran je pomoću više sastavnica. Te sastavnice prikazane su na crtežu 4. Prikazan je najosnovniji model koji se sastoji od 3 sastavnice:

• Početno stanje

• Tranzitivno stanje

• Finalno stanje

Naravno, broj sastavnica koji određuju opći model upravljanog procesa vježbanja može biti različitog broja, što ovisi o trajanju procesa vježbanja, njegovoj kompleksnosti itd. Tako će tijekom jedne sezone u atletici koja traje 11 mjeseci, biti više tranzitivnih stanja kako bi trener i u 2., i u 5. mjesecu sezone precizno znao razinu forme svog sportaša. Dok će tijekom školske godine biti samo jedno tranzitivno mjerenje razine naučenosti motoričkog znanja koluta naprijed. Znajući da je fond sati za usvajanje i usavršavanje motoričkog znanja koluta naprijed vremenski kratak, ukupno 8 školskih sati, pri kreiranju takvog procesa odmah se planira jedno tranzitivno mjerenje 5. školski sat, ispravljanje potencijalnih pogrešaka., te naposljetku finalno provjeravanje i ocjenjivanje 8. školski sat.

4

IZRADA OPĆEG MODELA UPRAVLJANOG PROCESA: Kao i prilikom svakog planiranja, prvi postupak pri izradi nekog upravljanog procesa je određivanje cilja. Primjera radi, kod pripreme sata TZK-a krenuti ćemo od cilja sata, pa će tako cilj sata biti usavršavanje stoja uz okomitu plohu te razvoj snage gornjih ekstremiteta. Na taj cilj nadovezuju se sadržaji koji su međusobno povezani i usmjereni su ka ostvarenju ciljeva. Nadalje se pristupa određivanju volumena i metoda rada s obzirom na cilj sata, itd. Cilj tjelesnoga vježbanja u školstvu je u funkciji zdravlja i harmoničnoga rasta i razvoja te je usmjeren na usvajanje navike i osposobljavanje učenika i studenata za samostalno tjelesno vježbanje. Posebni ciljevi tjelesnoga i odgojno-obrazovnoga područja odnose se na razvijanje zdravstvene kulture u svrhu čuvanja i unapređivanja vlastitoga zdravlja, zadovoljenje potrebe za kretanjem, stvaranje čvrste navike zdravoga načina življenja te usvajanje osnovnih motoričkih znanja i vještina, postizanje određene razine motoričkih postignuća kao i osposobljavanje istih za racionalno provođenje slobodnoga vremena. (Findak, 2003). Bez jasnog cilja ne mogu se definirati i izabrati ni sadržaji kojim ćemo utjecati na uspješnost procesa vježbanja. Cilj je poželjno stanje subjekta. Cilj nije imaginarni pojam, i ne smije biti moguće višeznačno ga shvaćati.

− cilj nekog procesa vježbanja određuje se prema:

− aktualnom stanju subjekta

− raspoloživom vremenu i uvjetima rada

− faktorima ograničenja

− interesima subjekta za kojeg se planira proces vježbanja Ciljeve u različitim područjima Kineziologije treba izvoditi različito. Ciljeve u profesiona lnom sportu određuju se prema onim subjektima i onim osobinama i sposobnostima koji su vrhunski u tom sportu, jer su oni takvima i postali zahvaljujući najvišoj razini antropoloških obilježja i motoričkih znanja. S druge strane, u kineziološkoj edukaciji definiranje cilja priprema se prema općoj populaciji učenika, a ne prema najboljim učenicima u određenom razrednom odjelu.

1.2.1. Određivanje i dijagnostika aktualnog stanja

Kod upravljanog procesa vježbanja možemo uočiti kako se često spominje riječ stanje učenika ili stanje subjekta. Stanje, oćenito, je skup podataka koji opisuju kvantitativna i kvalitativna obilježja osobina i sposobnosti, motoričkih znanja i stanja zdravlja pojedinoga subjekta (Breslauer, Hublin, & Zegnal-Koretic, 2014). Kod određivanja cilja nekog procesa vježbanja, zapravo se određuje kakvo će stanje subjekta biti na kraju tog procesa. Svako stanje je promjenjivo, pod utjecajem pravilno odabranih sadržaja, te precizno utvrđenih volumena i metoda rada. Kod osnovnog modela upravljanog procesa postoje tri klasične vrste stanja subjekta:

− Ciljana stanje subjekta

− Prethodno stanje subjekta

− Tranzitivno stanje subjekta Ciljana stanja mogu biti: Idealno ciljano, poželjno ciljano te realno ciljano stanje. Idealno ciljano stanje je optimalno stanje daleko iznad prosjeka, teško ga je postići, pogotovo u aktivnostima za koje se procjenjuje da su rezultati u njima bliski granicama ljudskih mogućnosti. U školi se ne upotrebljava previse. U ovu skupinu spadaju oni učenici koji su daleko iznad prosjeka u rezultatima nekih testova.

5

Poželjno ciljano stanje je procjena stanja u odnosu na prethodno stanje subjekta za koje se planira proces vježbanja u idealno ciljano stanje, kako bi se utvrdila vjerojatnost uspjeha, odnosno vjerojatnost promjenjivosti pojedinih motoričkih znanja, osobina i sposobnosti. U kineziološkoj edukaciji bitno je odrediti poželjno ciljano stanje za svakog učenika, ili bar za svaki razred i za svaku aktivnost koju ćemo vrednovati. Realno ciljano stanje je stanje učenika koje je zapravo ostvario na kraju određenog upravljanog procesa vježbanja. Primjera radi, u kineziološkoj edukaciji realno finalno stanje bi bio rezultat završnog mjerenja učenika krajem 2. polugodišta učenika u testu Brzo trčanje do 60m. Pojam prethodnog stanja odnosi se na aktualno stanje subjekta za kojeg se planira neki proces vježbanja. Ako nam je cilj razvoj aerobnih funkcionalnih sposobnosti učenika četvrtih razreda, onda ćemo pristupiti određivanju stanja upravo tih sposobnosti kako bi određivanje ciljeva procesa vježbanja bilo što preciznije. Najčešće, cilj nekog procesa vježbanja definiran je viešeslojno, pa će tako i utvrđivanje aktualnog stanja morati biti provedeno kroz više testova. Kineziolog, odnosno učitelj razredne nastave obično utvrđuje antropometrijska, motorička i funkcionalna obilježja, zajedno sa prikupljanjem podataka o interesima djece za bavljenje sportom i tjelesnim vježbanjem, dok informacije o konativnom, kognitivnom i socijalnom status utvrđuju ostale relevantne službe škole (Neljak, 2013). Jedino na taj način će određeni proces vježbanja biti prikladan i svrsishodan subjektu, budući da je koncipiran prema njegovim trenutnim sposobnostima i mogućnostima. Iz toga vidimo kako je nemoguće definirati ciljeve za pojedini razred prije početka školske godine zbog nedostatka podataka o aktualnim stanjim tih učenika. Cilj i dalje plan i program rada mogu se izraditi početkom školske godine tek po završetku određivanja aktualnog stanja učenika u pojedinom razredu i njihovoj analizi. Tranzitivna ili kontrolna stanja važna su za kontrolu učinka i evenutalnu korekciju planiranog procesa vježbanja. Broj kontrolnih stanja ovisi o više faktora kao što su vrsta aktivnosti, prilagodljivost subjekta ali prije svega o dužini trajanja, odnosno učestalosti podražaja (treninga) tijekom nekog procesa vježbanja. Kako nastava Tjelesne i zdravstvene kulture je odgojno-obrazovni proces u širem smislu, učitelj/nastavnik TZK-a međuostalim i prati cijelokupno psihosomatsko stanje učenika. Učitelj/nastavnik tijekom školske godine utvrđuje stanje antropometrijskih karakteristika, razinu funkcionalnih i motoričkih sposobnosti te razinu usvojenosti planiranih motoričkih znanja. Nadalje, prati i utvrđuje psihičko i mentalno stanje učenika, prati njegove promjene u raspoloženju, iskazivanju emocija, otvorenosti/zatvorenosti učenika itd. Tako je koncipirano i vrednovanje učenika, te se tako tijekom školske godine vrednuju sve sastavnice, od usvojenosti određenih motoričkih znanja, razvoju određenih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te usvajanju i pridržavanju osnovnih odgojnih vrijednosti vezanih za određenu dob, uz određeni udio od ukupne ocjene. Kao što je prethodno navedeno, stanje subjekta se stalno mjenja, te svaki dan može biti na drugoj razini. Stoga postoje tri osnovne točke pomoću kojih se definira stanje nekog subjekta ili učenika.

6

To su početno ili inicijalno, prijelazno ili tranzitivno te finalno stanje subjekta (Crtež 4).

Crtež 4. Osnovni model upravljanog procesa vježbanja

1. Početno ili inicijalno stanje - na početku školske godine početno stanje svakog učenika su rezultati mjerenja antropometrijskih karakteristika (visina, težina, BMI), rezultati u motoričkim testovima kojima se procjenjuje početna razina pojedinih motoričkih sposobnosti (podizanje trupa iz ležanja, skok udalj s mjesta, …), funkcionalnih sposobnosti (određeni testovi za svaku dob) te znanja određenih motoričkih znanja koja su bitna za uspješno usvajanje motoričkih znanja tijekom nove školske godine. 2. Prijelazno ili tranzitivno stanje – se može provoditi više puta tijekom godine. Cilj je utvrditi je li došlo do promjena u pojedinim sposobnostima, odnosno promjena vrijednosti rezultata što ovisi o redovitosti sudjelovanja na nastavi, zdravstvenom stanju, motiviranosti i sl. Važno je da vrijednosti rezultata tranzitivnoga stanja nisu niži u odnosu na iskazane rezultate početnoga mjerenja. 3. Finalno stanje – utvrđuje se na kraju školske godine ili na kraju procesa vježbanja. Važno je pravilno odrediti vrijeme finalnog testiranja. Ukoliko se radi o finalnom testiranju funkcionalnih sposobnosti, njih ćemo planirati u proljeće, kada je vrijeme pogodno za provedbu testiranja. S druge strane, vrednovanje motoričkog znanja koluta naprijed odradit ćemo odmah poslije zadnjeg sata odrađivanja tog sadržaja, jer je on mnogim učenicima tada na najvećoj razini usvojenosti. Kada bi zadnji sat usavršavanja motoričkog znanja koluta naprijed bio u Listopadu, a mi planiramo vrednovanje provesti kasnije, u Veljači, mnogim učenicima bi razina naučenosti drastično opala te bi se izgubila svaka svrha završnog vrednovanja

7

1.2.2. Promjene aktualnog stanja pod utjecajem procesa vježbanja

Tijekom procesa vježbanja, na subjekta utječu mnogi čimbenici koji mogu ubrzati ili usporiti sami proces. Ti čimbenici nazivaju se faktori ograničenja, a mogu biti vanjski ili egzogeni faktori te unutarnji ili endogeni faktori ograničenja. Naravno, sam proces vježbanja uspješan je onda kada je finalno stanje na većoj razini od početnog stanja subjekta. Na koliko većoj razini će biti, to ovisi o kvaliteti samog procesa vježbanja, planu i program procesa vježbanja, te mnogim faktorima koji negativno ili pozitivno utječu na uspješnost procesa vježbanja. (Crtež 5)

Crtež 5. Osnovni model upravljanog procesa sa remetećim faktorima

Postoje brojni vanjski i unutarnji faktori ograničenja. Na neke od remetećih faktora se može utjecati, dok na neke to nije moguće. Recimo, na unutarnji faktor motivacije se znatno može utjecati. Primjera radi, može se dodatno motivirati učenike u 1. razredu tako da se umjesto stručnih naziva koriste nazivi koji su učenicima razumljivi., tako više neće biti hodanje u uporu već medo hoda, itd. Na taj način otkolonit ćemo remeteći faktor a to je pad zainteresiranosti i motiviranosti učenika. Odnosno, povećali smo njegovu motivivaciju i utjecali na unutarnji faktor koji ga je sputavao u normalnom procesu vježbanja. Dok recimo s druge strane, poligon sastavljen od prirodnih prekreka na otvorenom, nećemo uvijek moći koristiti. Na loše vrijeme, kao remeteći faktor, nije moguće utjecati te će se daljnje provođenje sličnog poligona planirati na drugi način i u drugom prostoru. Definiranjem cilja određenog upravljanog procesa i definiranja aktualnog stanja subjekta izričitu pozornost treba obratiti na pronalaženje rješenja s obzirom na navedene vanjske ili unutarnje faktore ograničenja. Neki od vanjskih ( egzogenih ) faktora ograničenja su:

− raspoloživo vrijeme

− uvjeti rada

− interes društva za provođenje nekog oblika tjelesnog vježbanja

− kvaliteta prostora

8

Neki od unutarnjih (endogenih ) faktora ograničenja su:

− koeficijent urođenosti pojedinih osobina i sposobnosti

− razdoblje sporog i brzog rasta i razvoja

− zdravlje

− motivacija Svi nabrojani, a i mnogi drugi, znatno utječu na kvalitetu upravljanog procesa vježbanja. Neki faktori više a neki manje utječu na brzinu ostvarivanja zadanog cilja te kvalitetnu provedbu samog procesa vježbanja. Primjerice, na koeficijent urođenosti pojedinih osobina i sposobnosti se može vrlo malo utjecati, dok na unutarnju motivaciju možemo znatno utjecati. Vrlo je važno pratiti sve faktore ograničenja, jer tijekom jednog sata Tjelesne i zdravstvene kulture, ili tijekom jednog treninga izmjenjuje se mnogo vanjskih i unutarnjih faktora ograničenja. U skladu s tim, učitelji / treneri obvezni su u svakom trenutku pratiti ih, te ukoliko ih ima, ukloniti ih ili u slučaju više remetećih faktora, odabrati one najmanje štetne. Primjera radi, kada se sat TZK-a provodi vani na jedinom vanjskom igralištu škole, imamo više vanjskih faktora koji remete normalno provođenje sata, poput drugih razreda koji imaju sat u isto vrijme, otvorene ceste s puno automobila, itd. Tada se pristupa procjeni remetećih faktora, te se izabire onaj koji je manje štetan po učenike. Pa će tako učenici biti smješteni bliže drugom razredu, ali dalje od ceste sa puno automobila. Svi ti faktori utječu na uspješnost ukupnog procesa vježbanja. Prilikom planiranja nekog procesa vježbanja, prvi korak je određivanje Finalnog stanja subjekta. U tom trenutku, kada se još uvijek planira cijeli proces vježbanja, određuje se idealno Finalno stanje, odnosno stanje u kojem želimo da se subjekt nalazi po završetku procesa. Tijekom provedbe trenažnog procesa, i uz djelovanje mnogih remetećih faktora, ne mora nužno doći do ostvarenja planiranog finalnog stanja. U tom slučaju model upravljanog procesa bi izgledao kao na crtežu 6.

Crtež 6. . Primjer modela upravljanog procesa gdje nije došlo do ostvarenog idealnog Finalnog stanja

9

Kao što se iz crteža 6. jasno vidi, prilikom mjerenja tranzitivnog stanja subjekta, dogodio se negativni pomak u odnosu na planirano tranzitivno stanje prije početka procesa vježbanja. Ostvareno tranzitivno stanje subjekta na nižoj je razini od planiranog tranzitivnog stanja subjekta. Isti slučaj ponavlja se i kod finalnog stanja. Važno je istaknuti da kada se prilikom mjerenja tranzitivnog stanja subjekta primjeti negativno odstupanje od planiranog, nužno je pristupiti ponovnom planiranju i reprogramiranju cijelog procesa vježbanja, kako bi subjekt do kraja tog procesa uspio doći na planirano Finalno stanje. Isto tako, može se dogoditi da upravljani process napreduje bolje od očekivanog pa će nam Ostvareno finalno stanje biti na većoj razini od planiranog finalnog stanja. Tada možemo govoriti o ostvarenju idealnog finalnog stanja. Iz ovog se može zaključiti kako je točka tranzitivnog stanja vrlo značajna u cijelom procesu vježbanja. Ona daje odgovor kako napreduje proces vježbanja, je li proces vježbanja ide u željenom smjeru, te koliko se, negativno ili pozitivno, odstupa od planiranog i programiranog cilja. Jednako tako, daje mogućnost evaluacije dosadašnjeg dijela i ponovnog planiranja cijelog ili dijela procesa vježbanja, što je od iznimne važnosti kada se govori o dužim procesima vježbanja.

10

II. DIO

2. UVOD U PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE U TJELESNOJ I ZDRAVSTVENOJ

KULTURI

2.1. Pojmovno određenje planiranja i programiranja u tjelesnoj i zdravstenoj

kulturi Sami sat Tjelesne i zdravstvene kulture također se može nazvati upravljanim procesom vježbanja. Budući da ima točno određene sadržaje, redoslijed i načine njihova izvođenja, volumen rada na satu, definirane metode rada i organizacijske oblike rada, sve to upućuje da je sat TZK-a kontrolirani sustav od strane učitelja / nastavnika preko kojeg utječe na stanje učenika, odnosno subjekta tog sustava. Kada se priča o planiranju i programiranju u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, tada se ne smije zaboraviti na mnogo međusobno povezanih postupaka, koje nastavnik provodi prije, za vrijeme i nakon završetka nastavnog procesa. U razrednoj nastavi 1 – 3 razreda osnovne škole, Tjelesna i zdravstvena kultura zastupljena je u fondu od 105 sati tijekom jedne mastavme godine, dok je u ostalim razredima kroz cijelu vertikalu sustava odgoja i obrazovanja zastupljena u fondu od 70 sati godišnje. (NN 27/2019, 20.3.2019.) Ti sati se uzimaju u obzir kada se planira i programira nastavni proces za određeni razred. Tako isplanirani sati za jedan razredni odjel čine Godišnji izvedbeni kurikulum tjelesne i zdravstvene kulture. Izrada jednog takvog dokumenta zahtjeva mnogo postupaka koji su međusobno povezani, te će to biti posebno objašnjeno u zasebnom poglavlju. U nekim literaturama može se pronaći i izraz provedbeni, no trenutno u Republici Hrvatskoj od nastave u osnovnoj školi do sveučilišta koristi se izraz izvedbeni. Godišnji izvedbeni kurikulum izrađuje svaki učitelj/ nastavnik za svoj predmet individualno. Skup svih Godišnjih izvedbenih kurikuluma za jedan razredni odjel naziva se školskim kurikulumom. To je školski dokument koji sadrži opisan odgojno – obrazovni rad u svim odgojno – obrazovnim područjima. Taj dokument se odnosi na provedbu nastavnoga rada iz svih predmeta u svim razredima ali i sve ostale aktivnosti učenika u i izvan škole tijekom jedne školske godine. Preciznije, školski godišnji kurikulum formalno je sastavljen od Godišnjih izvedbenih kurikuluma svih nastavnih predmeta pojedine nastavne godine, svih izvannastavnih aktivnosti i programa ostalih odgojno – obrazovnih aktivnosti rada škole (izleti, školske priredbe, natjecanja, …). Zato se u najširem smislu odgojno – obrazovni proces može smatrati međupovezanim i svestranim procesom stjecanja znanja, razvoja sposobnosti te promjena načina ponašanja učenika. (Neljak, 2013) Iz prethodno napisanog može se zaključiti kako je nastavni proces samo dio, odnosno jedna vrsta odgojno – obrazovnog procesa. No, s druge strane, nastavni proces je najorganiziranija formalna vrsta odgojno – obrazovnog procesa. Isticanje najviše razine organiziranosti temelji se na činjenici da se nastavni proces provodi u razrednom odjelu prema formalno propisanom kurikulumu za svaki nastavni predmet, a izvedbeno ih planira i programira učitelj/ nastavnik svakog nastavnog predmeta. Planiranje, programiranje i provedba jednog takvog opsežnog kurikuluma sadrži mnoge zajedničke postupke jer su to stručne uzročno-posljedično povezane aktivnosti učitelja/ nastavnika. Zato se planiranje i programiranje može smatrati procesom osmišljavanja a nastavni rad procesom postizanja promjena u kojem se učenika dovodi iz jednog, u sljedeće, promjenjeno stanje koje posjeduje višu razinu odgojno-obrazovnih vrijednosti. (Neljak, 2013) Zaključno, Planiranje i programiranje su postupci stručnog osmišljavanja odgojno – obrazovnog, odnosno nastavnog procesa s ciljem postizanja definiranih odgojno- obrazovnih ishoda. Nastavni proces u tjelesnom i zdravstvenom području odnosi se na redovitu i izbornu nastavu, a odgojno-obrazovni proces na izvannastavne i izvanškolske vrste rada nastavnika s učenicima. Kada se govori o planiranju i programiranju redovite i izborne nastave tjelesne i zdravstvene kulture stručno osmišljavanje zatjeva, formalno i funkcionalno, izradu prethodno spomenutog Godišnjeg izvedbenog ili provedbenog kurikuluma, a prema uputama iz

11

kurikuluma donešenog od strane Ministarstva obrazovanja i znanosti za nastavni predmet Tjelesna i zdravstvene kultura.

2.2. Opći postupci planiranja, programiranja i provedbe nastavnog procesa Tjelesna i zdravstvena kultura sadrži nekoliko općih postupaka ili radnji koje se pojavljuju prilikom nastavnog procesa i nastavnikova rada. To su bitni i prepoznatljivi postupci koji se pojavljuju tijekom školse godine, a koje učitelj/ nastavnik mora znati prepoznati, isplanirati te kvalitetno provesti. Svih osam postupaka ili elemenata u širem su smislu sastavni elementi nastavnog procesa. Osam elemenata izrade izvedbenog nastavnog plana i programa, odnosno provedbe nastavnog procesa mogu se razvrstati sljedećim redoslijedom:

1. Provjeravanje ( početno ili inicijalno) 2. Planiranje 3. Programiranje 4. Pripremanje 5. Provođenje 6. Praćenje 7. Provjeravanje ( redovito) 8. Provjeravanje (završno)

Neljak (2008), govori o nastavnom krugu koji olakšava pamćenje i provedbu gore navedenih osam elemenata. (crtež 7). Unutar tog kruga, postupci ili radnje mogu se prikazati memo igrom na početno slovo P. Planiranje i programiranje, pa naravno i nastavni proces započinju p-provjeravanjem učenika koje ima za cilj utvrđivanje početnog stanja njegovih motoričkih znanja, kinantropoloških obilježja i sklonostima (interesima) prema pojedinim kineziološkim aktivnostima. Budući da se ovo provjeravanje provodi na početku nastavne godine naziva se početno ili inicijalno provjeravanje. Temeljem analize vrijednosti početnog provjeravanja, uz uvažavanje i ostalih značajnih podataka o provedbi nastavnog procesa, pristupa se izvedbenom p- planiranju i p- programiranju nastavnog rada. Prema izvedbenom nastavnom planu i programu nastavnih se za svaki nastavni sat pisano p- priprema, a prema pisanoj pripremi p- provodi nastavu tjelesne I zdravstvene kulture. Tijekom provedbe nastave, nastavnik cijelo vrijeme p- prati odgojno-obrazovni rad i ponašanje učenika. Tu radnju učitelj/ nastavnik provodi trajno, tijekom svake sekunde svakog nastavnog sata do kraja svog radnog vijeka. Također, tijekom jedne nastavne godine, a prema godišnjem izvedbenom kurikulumu, provodi se još jedan opći postupak a to je p – provjeravanje motoričkih znanja, motoričkih postignuća ili kinantropoloških obilježja učenika. (Neljak, 2013) Ovisno o potrebi, ova provjeravanja provode se kao redovita (tranzitivna ) i kao završna (finalna). Detaljnije o svakom postupku prikazano je u nastavku:

1. Provjeravanje (početno ili inicijalno) - postupak prikupljanja podataka o učeniku s ciljem utvrđivanja aktualnog stanja. Ovim postupkom prikupljamo podatke o razini naučenosti određenih motoričkih znanja bitnih za usvajanje novih u tekućoj godini, kinantropološkim obilježjima te sklonostima i interesima učenika prema određenim sportovima i kineziološkim aktivnostima. Nakon obrade svih podataka, informacije o aktualnom stanju učenika izravno se koriste za zvedbeno planiranje i programiranje nastavnog procesa I izradu Godišnjeg izvedbenog kurikuluma.

2. Planiranje je skup radnji kojima se osmišljava ostvarenje cilja i ishoda nastavnog procesa, a prethode i u funkciji su programiranja. Prva radnja odnosi se na određivanje postavki, druga je određivanje ishoda, treća radnja se sastoji od izbora programskih sadržaja kojim ćemo ostvariti planirane ishode a peta od vrjednovanja tih programskih sadržaja.

12

3. Programiranje je postupak raspodjele programskih sadržaja (nastavnih tema) po programskim jedinicama, određivanje sati provjeravanja motoričkih znanja, motoričkih postignuća i kinantropoloških obilježja učenika te određivanje sati zaključivanja ocjena.

4. Pripremanje je pisani postupak stručnog i organizacijskog osmišljavanja

jednoga teorijskog ili praktičnog nastavnog sata tjelesne i zdravstvene kulture. U širem smislu, nastavnik priprema nastavni proces povezivanjem državne, školske i predmetne razine nastavnog rada. Državna razina odnosi se na pripremanje nastavnika sa stajališta uvida u propisane nastavne planove i programe i sve ostale bitne odluke, pravilnike koji određuju odgojno-obrazovni rad. Školska razina odnosi se na izradu izvedbenog nastavnog plana i programa, dokumenta koji omogućuje smislenu primjenu propisanog nastavnog plana i programa na satima tjelesne i zdravstveme kulture u uvjetima rada pojedine škole. Predmetna razina odnosi se na pripremanje nastavnika za pojedini teorijski ili praktični sat Tjelesne i zdravstvene kulture.

5. Provođenje nastavnog procesa je postupak praktičnog ostvarivanja

postavljenih ishoda i obrazovne, kinantropološke i odgojne usmjerenosti izvedbenog nastavnog plana i programa.

6. Praćenje nastavnog procesa je postupak sustavnog uvida, prikupljanja

podataka i bilježenja podataka o svim zdravstvenim, kineziološkim, psihološkim, pedagoškim i sociološkim pojavnostima kod učenika za vrijeme odgojno – obrazovnog rada.

7. Provjeravanje ( redovito ili tranzitivno) je višekratni, planirani i organizirani

postupak utvrđivanja stanja učenika u određenim elementima obrazovne, kinantropološke ili odgojne smjernice rada tijekom svake nastavne godine. Vremenske termine redovitog provjeravanja nastavnik određuje u izvedbenom nastavnom planu i programu. Redovita provjeravanja motoričkih znanja i motoričkih postignuća se ocjenjuju, a vrijednosti provjeravanja pojedinih kinantropoloških obilježja mogu se i ne moraju vrjednovati brojčanom ocjenom.

8. Provjeravanje ( završno ili finalno) odnosi se na provjeravanje kinatropoloških

obilježja a provodi se sredinom drugog polugodišta. Temeljem analize rezultata i njihovom usporedbom sa rezultatima početnog ( ili tranzitivnog ) mogu se utvrditi promjene u kinantropološkim obilježjima učenika. Na taj se način precizno moze ocijeniti relativna učinkovitost i provedba izvedbenog nastavnog plana i programa sa stajališta kinantropoloških promjena. Nakon završetka nastavne godine, nastavnik je obvezan provesti analizu učinkovitosti izvedbenog ili preciznije rečeno izvedenog Godišnjeg kurikuluma za svaki razredni odjel. Temeljem rezultata analize procjenjuju se kumulativni učinci u obrazovnoj, kinantropološkoj i odgojnoj smjernici nastavnog procesa. Time se u biti procjenjuju ishodi nastavnog procesa. Na temelju rezultata analize utvrđujemo ukupnu uspješnost izvedenog Godišnjeg kurikuluma. Analiza ukazuje na dobre i loše strane izvedenog Godišnjeg kurikuluma, te razvrstava aktivnosti na one koje su ostvarile postavljene ishode i na one aktivnosti koje nisu ostvarile postavljene ishode. Analiza nastavnog procesa prošle godine može je odlična priprema kao za izradu Godišnjeg izvedbenog kurikuluma za sljedeću školsku godinu za isti razredni odjel. Navedeni primjeri nastavnog kruga po svojoj funkciji su istovjetni i kod planiranja programiranja izborne nastave, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima učenika.

13

2.3. Osnovne značajke planiranja i programiranja u tjelesnoj i zdravstenoj

kulturi

Podsjećanja radi, spomenimo kako se tjelesna i zdravstvena kultura nalazi u cijeloj vertikali sustava odgoja i obrazovanja. Sukladno velikom rasponu u kojem se Tjelesne i zdravstvena kulutra provodi, tako se i učenici nedvojbeno jako razlikuju unutar cijele vertikale odgoja i obrazovanja upravo zbog različitih potreba djece i mladeži po određenim razinama školovanja. Shodno tomu, Prilikom planiranja i programiranja Godišnjeg izvedbenog kurikuluma za određeni razredni odjel treba obratiti na pozornost razine za koju se planira nastavni process. Prilikom planiranja i programiranja Godišnjeg izvedbenog kurikuluma postoje određeni pristupi te zakonitosti (postulati) pomoću kojih planiramo i programiramo nastavni proces u tjelesnom i zdravstvenom području. Ti pristupi i zakonitosti omogućuju kvalitetnije razumijevanje metodologije izrade izvedbenog plana i programa za određeni razredni odjel. Ti pristupi nazivaju se:

− Svesmjerni pristup

− Višesmjerni pristup

− Usmjereni pristup

SVESMJERNI PRISTUP: Svesmjerni pristup planiranju i programiranju izvedbenih nastavnih planova i programa karakteristični su za razrednu nastavu osnovne škole, od 1 – 4 razreda. Specifičnost ovog smjera je prevladavanje velikog broja različitih programskih sadržaja (nastavnih tema/ aktivnosti) zbog svesmjernog motoričkog razvoja učenika ove dobi. To se odnosi na upotrebu različitih zadataka, vježbi i aktivnosti koji će aktivirati i mijenjati, sukladno fazama ubrzanog rasta i razvoja (zone senzibiliteta), veliki broj sposobnosti, vještina i osobina učenika. Na to se nastavlja i činjenica o fondu sati koji od 1-4. Razreda osnovne škole sadrži ukupno 385 sati redovite nastave. VIŠESMJERNI PRISTUP: Ovaj pristup karakterističan je za predmetnu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Princip rada ovog pristupa je uvrštavanje sličnih ili srodnih programskih sadržaja u određenom vremenskom razdoblju. Sa stajališta obrazovne komponente to znači provedba sličnih ili srodnih programskih sadržaja, npr. nekoliko nastavnih tema/ aktivnosti iz košarke, nogometa i rukometa u vremenskom razdoblju primjerice 6-8 tjedana. Upravo te strukture gibanja, koje su međusobno slične ili srodne će omogućiti veću automatizaciju i međusobno povezivanje. Navedeno se jednako odnosi I na promjene u nekim kinantropološkim obilježjima učenika jer učestalije ponavljanje srodnih programskih sadržaja aktivira razvoj određenih sposobnosti i osobina učenika po vremenskim ciklusima, sukladno zonama senzibiliteta razvoja. Kada bi pogledali ukupan fond sati u predmetnoj nastavi, koji ukupno sadrži 280 sati redovite nastave u predmetnoj nastavi 5-8 razreda osnovne škole, lako je uočiti logičnost i opravdanost ovog pristupa. Drugim riječima, ukoliko se u tom fondu sati želi postoći veća automatizacija bitnijih nastavnih tema, njihov ukupni broj tijekom četiri razreda ne može biti velik kao u razrednoj nastavi. On treba biti nešto manji, a primjeren ishodima. Osim toga, ukupni fond sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture je manju u predmetnoj nego u razrednoj nastavi. Zbog toga se, radi usporedbe, pod istim brojem prosječnog uvrštavanaj nastavnih tema/ aktivnosti po glavnom A dijelu sata u predmetnoj nastavi ostvaruje 200 – 300 frekvencija nastavnih tema manje nego u razrednoj nastavi, što iznosi nešto više od 800 ponavljanja različitih nastavnih tema.

14

USMJERENI PRISTUP: Kako prethodno dva spomenuta pristupa pripadaju razrednoj i predmetnoj nastavi, logično je kako će usmjereni pristup prevladavati u srednjem školstvu. Za ovaj pristup karakteristično je uvrštavanje istih programskih sadržaja u vremenski duljim razdobljima nego u predmetnoj nastavi osnovne škole. Kod ovog pristupa moguće je uvrštavanje sličnih ili srodnih nastavnih tema kroz nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, ili kroz cijelo jedno polugodište. Primjerice izborna nastava iz plivanja za učenike srednje trogodišnje škole. Time omogućujemo potpunu automatizaciju i situacijsku učinkovitost srodnih struktura gibanja. Navedeno je jedna od najvažnijih činjenica na kojima se zasniva ovaj pristup jer se isključivo visoko automatizirana motorička znanja mogu učinkovito koristiti u sportsko – rekreacijske svrhe nakon školovanja. Logično je kako će djeca i mladež biti motiviraniji za svekodnevno bavljenje sportsko – rekreacijskim aktivnostima i nakon završetka obveznog školovanja ako su im znanja iz tih aktivnosti usvojena na većoj razini, ukoliko mogu ostvariti određeni učinak koji će sami osjetiti i u kojima će na koncu biti uspješni. Veća razina automatizacije nedvojbeno doprinosi većem i kvalitetnijem bavljenju sportsko – rekreacijskim aktivnostima. Kod srednjih strukovnih škola ovaj pristup još je vidljiviji i naglašeniji. To iniciraju obilježja budućih zanimanja srednjoškolaca, zbog čega se nastava tjelesne i zdravstvene kulture prilikom planiranja i programiranja usmjerava prema obilježjima poslova koje će učenici obavljati tijekom radnog staža. Zato se kod odabira programskih sadržaja, odnosno aktivnosti prvenstveno uvrštavaju one koji su potpuno indicirani s budućim zanimanjem. Pritom posebno treba spomenuti fond od svega 102 sata redovite nastave tjelesne i zdravstvene kulture u srednjim obrtničkim školama, zbog čega bilo koji drugi pristup ne bi imao smisla. Neke od značajki izbora programskih sadržaja u srednjim strukovnim školama:

- obilježja budućeg zanimanja učenika sa stajališta opterećenja pojedinih dijelova

lokomotornog sustava, odnosno aktivacije određenih motoričkih i funkcionalnih

sposobnosti.

- obilježja budućeg zanimanja učenika sa stajališta energetske potrošnje tijekom

radnog dana indiciranosti i kontraindiciranosti kinezioloških aktivnosti prema

zanimanju interesima učenika prema indiciranim izbornim sportovima i

kineziološkim aktivnostima

Nakon pristupa, u sljedećem poglavlju objašnjene su osnovne zakonitosti (postulati) pri izradi Godišnjeg izvedbenog kurikuluma za redovitu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Te zakonitosti (postulati) su sljedeći:

- Vertikalna unutarpredmetna povezanost

- Horizontalna unutarpredmetna povezanost

- Međupredmetna povezanost

VERTIKALNA UNUTARPREDMETNA POVEZANOST: Vertikalna unutarpredmetna povezanost odnosi se na okvirnu raspodjelu programskih sadržaja/ aktivnosti iz razreda u razred. Od velike važnosti u svakodnevnom radu i govori nam o promišljanju učitelja/ nastavnika o višegodišnjoj raspodjeli programskih sadržaja. Time se, u skladu sa materijalnim uvjetima kojim raspolažemo, osigurava višerazredna metodička umreženost nastavnih tema tijekom nekoliko nastavnih godina. To je posebno značajno za tjelesno i zdravstveno područje, budući da se materijalni uvjeti izrazito razlikuju između škola. O tome govori i podatak Ministarstva prosvjete is porta iz 2006., kako 34% osnovnih škola nema sportsku dvoranu (277 škola otprilike), dok daljnjih 12% ima dvoranu manju od 200m2 (daljnih 100 škola). Iz ovih podataka se jasno može razaznati kako zbog materijalnih uvjeta, vrlo često učitelji/ nastavnici ne mogu uvrstiti iste programske sadržaje u izvedbene planove i programe za iste razrede u različitim školama. Tu dolazimo do važnosti vertikalne unutarpredmetne povezanosti. Zato prije izrade Godišnjeg izvedbenog kurikuluma svaki nastavnik treba, temeljem propisanih programskih sadržaja, osmisliti višegodišnju vertikalnu

15

umreženost onih sadržaja koje može provoditi u materijalnim uvjetima svoje osnovne ili srednje škole. Za određivanje vertikalne unutarpredmetne povezanosti neophodno je prije izrade Godišnjeg izvedbenog kurikuluma provjeriti motorička znanja učenika u svim prijelaznim razredima, a to su prvi i peti razred osnovne škole i prvi razred srednje škole. Stručno osmišljena vizija vertikalne umreženosti programskih sadržaja je jedan od ključnih elemenata kvalitete višegodišnjeg rada učitelja/ nastavnika sa učenicima. To upućuje da izradu Godišnjeg izvedbenog kurikuluma za pojedini razredni odjel učitelj/ nastavnik mora temeljiti kako na provjeravanju motoričkih znanja i prethodnih razreda, tako i na osobnom uvidu u programske sadržaje/ aktivnosti svih sljedećih razreda. Jedino takvim višegodišnjim sagledavanjem nastavnog procesa osigurava se usmjerenost nastave tjelesne i zdravstvene kulture prema optimalnom razvoju i usavršavanju onih znanja, sposobnosti i osobina koje su u pojedinom razvojnom razdoblju bitne za učenike. Vertikalnu unutarpredmetnu povezanost omogućuje i pravilo da se programski sadržaj napisan za određeni razred može uvrstiti, prema odluci učitelja/ nastavnika, kao izabrani programski sadržaj bilo koje sljedeće nastavne godine. Primjerice, ukoliko smo izabrali programski sadržaj vođenja košarkaške lopte dominatnom rukom u petom razredu osnovne škole, isti sadržaj možemo planirati i u svim daljnjim razredima. Time se povećava kreativnost učitelja/nastavnika prilikom izrade izvedbenog nastavnog plana i programa za određeni razredni odjel, jer ne ograničava zahtjeve s obzirom na različit sastav učenika u razrednom odjelu prema sposobnostima i količini stečenih motoričkih znanja. Pri pregledu literature, primjećeno je spominjanje različitih izraza za isti element izrade Godišnjeg izvedbenog kurikuluma. To su izrazi, ili pojmovi poput: programski sadržaj, nastavna tema, aktivnost, motoričko znanje. Svi ti nazivi odnose se na isti element izrade Godišnjeg izvedbenog kurikuluma, a to je odabir vježbi, odnosno zadataka koji će u najvećoj mjeri ostvariti prethodno postavljene ishode. Tako će se i u nastavku priručnika koristiti različiti pojmovi, kako bi što jasnije i dorečenije opisali pojedinu stavku izrade Godišnjeg izvedbenog kurikuluma. HORIZONTALNA UNUTARPREDMETNA POVEZANOST: Sljedeća zakonitost pomoću kojeg se izrađuje i priprema Godišnji izvedbeni kurikulum je horizontalna unutarpredmetna povezanost. Ona ukazuje na bitne elemente izrade Godišnjeg izvedbenog kurikuluma. Smisao ove povezanosti u funkciji je kvalitete slijeda i međupovezanosti svih programskih sadržaja tijekom jedne nastavne godine. Navedeno izravno ovisi o programskom ekstenzitetu, programskom intenzitetu i programskoj strukturi. Programski ekstenzitet je količina programskih sadržaja (aktivnosti ), a time i količina motoričkih znanja ( nastavnih tema) koje su planirane za provedbu tijekom jedne školske godine. Podrazumjeva se, što su programski sadržaji brojniji, obimnije će ukupno biti nastavno gradivo koje se planira učiti i suprotno tomu. Zato se veličima programskog ekstenziteta iskazuje ukupnim brojem programskih sadržaja u nastavnoj godini. Konkretno, kada bi se Godišnji izvedbeni kurikulum, planiran u fondu od 70 nastavnih sati izradio s 15 programskih sadržaja (nastavnih tema) tada bi program posjedovao mali edukacijski ekstenzitet. Ukoliko se Godišnji izvedbeni kurikulum izradi s 20-25 programskih sadržaja (nastavnih tema) tada se posjeduju umjereni, a s 30 ili više posjeduju veliki ekstenzitet. Programski intenzitet ukazuje na učestalost uvrštavanja jednog programskog sadržaja, odnosno aktivnosti., a iskazuje se brojem ponavljanja tog programskog sadržaja tijekom jedne nastavne godine. Time se određuje potencijalna razina naučenosti pojedinog motoričkog znanja, jer veći edukacijski intenzitet osigurava veći broj ponavljanja, a manji edukacijski intenzitet osigurava manji broj ponavljanja. Sukladno tomu, programski sadržaji ( nastavne teme) koji posjeduju veći broj ponavljanja učenici će potencijalno moći svladati na višoj razini i suprotno. Također, treba napomenuti da su edukacijski ekstenzitet i intenzitet obrnuto propocionalni. Pa tako veliki edukacijski ekstenzitet zahtjeva mali edukacijski intenzitet i obrnuto.

16

Programska struktura je treći element horizontalne unutarpredmetne povezanosti., a određuje se postupkom učitelja/ nastavnika kod izrade Godišnjeg izvedbenog kurikuluma koji se naziva – raspodjela programskih sadržaja. Time ovaj postupak određuje kvalitetu unutarpredmetne povezanosti jer se odnosi na slijed svakoga i međupovezanost svih programskih sadržaja (nastavnih tema ) tijekom cijele nastavne godine. MEĐUPREDMETNA POVEZANOST: Treća zakonitost koja se primjenjuje prilikom planiranja i programiranja Godišnjeg izvedbenog kurikuluma je međupredmetna povezanost. Odnosi se na povezivanje programskih sadržaja (nastavnih tema) između različitih predmeta u istoj nastavnoj godini. Svake godine, brojni ishodi koji se ostvaruju provedbom programskih sadržaja (nastavnih tema) iz Godišnjeg izvedbenog kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture mogu se povezati sa određenim brojem ishoda mnogih drugih nastavnih predmeta, a isto vrijedi i suprotno. Primjerice, učenici na satima matematike uče o paraboli, na satima glazbenog o taktiranju i ritmu, satima fizike o zakonima poluge, dok na satima kemije uče o adenozintrifofatu i kreatinfosfatu. Svi ishodi navedenih tema pripadaju drugim predmetima, no istodobno se mogu međupredmetno povezati i sa ishodima programskih sadržaja tjelesne i zdravstvene kulture. Međupredmetno povezivanje programskih sadržaja izrađuje se nakon izrade Godišnjeg izvedbenog kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture, u dugovoru s nastavnicima drugih predmeta i uvidom u njihove nastavne sate. Primjera radi, nastavna tema u 6 razredu osnovne škole u tjelesnom i zdravstvenom području je Bacanje male medicinke od 1kg s mjesta suvanjem lijevom i desnom rukom. Ishod navedenog programskog sadržaja može se očitovati kroz poznavanje različitih oblika bacanja poput parabole, pravocrtnog bacanja, … Ova nastavna teme međupredmetno se može povezati sa temama iz Likovne kulture – Površina: plastična struktura; Masa i prostor: odnos mase i prostora. Nadalje, ista tema se međupredmetno može povezati i sa predmetom matematika; Razni oblici krivulja. Kao što je ranije navedeno, međupredmetno povezivanje programskih sadržaja provodi se nakon što su napisani Godišnji izvedbeni kurikulumi za pojedine nastavne predmete u jednoj školskoj godini. Tada nastavnici usaglašavaju bliske programske sadržaje i njihove ishode te određuju načine njihova povezivanja. Takvim skupnim međupredmetnim pristupom nastavnici omogućuju učenicima smislenije usvajanje nastavnih sadržaja, njihovo olakšano zapamćivanje i trajniju međuzavisnu pohranu primljenih informacija. Time učenik neće doživjeti nastavnika i njegov predmet kao ograđenu cjelinu, već će mnoge zakonitosti usvajati integrirano. (Neljak, 2013).

17

III. DIO

3. KURIKULUM NASTAVNOG PREDMETA TJELESNA I ZDRAVSTVENA

KULTURA ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

3.1. Ishodi iz kurikuluma Tjelesne i zdravstvene kulture

ŠTO SU ISHODI UČENJA, KOMPETENCIJE, ZNANJA I VJEŠTINE ?

" Ako bismo svakom pojedincu mogli odrediti odgovarajuću količinu hrane i vježbi, ni

previše, ni premalo, pronašli bi najsigurniji put do zdravlja." – Hipokrat

Ishodi učenja ( eng. Learning Outcomes) su jasno postavljene tvrdnje o tome što bi učenik

trebao znati, mogao razumjeti i /ili pokazati na kraju odgojno obrazovnog razdoblja odnosno

na kraju nastavne godine koji vode većoj kompetenciji učenika, a rezultat su upravljenog

procesa učenja i poučavanja. Ishod je završetak nečeg kao posljedica nekog uzroka; rezultat

(Anić, 2006.). Ishodi su očekivanja od učenika na kraju nekog odgojno- obrazovnog razdoblja

a povezani su s usvajanjem znanja, razvojem pozitivnih stavova i vještina.

Kompetencije (eng. Competences) se mogu definirati kao kombinacija znanja, vještina, navika

i postignuća, te pripadajuća odgovornost i samostalnost. Cilj odgojno obrazovno procesa

trebao bi biti razvoj kompetencija. Kompetencije možemo podijeliti na generičke (zajedničke

svim programima) i specifične ( karakteristične za pojedino predmetno područje, stručne).

Kompetencija je priznata stručnost, sposobnost kojom tko raspolaže (Anić, 2006), a možemo

ih tumačiti i kao samostalna mjerodavnost učenika (Neljak, 2013).

Znanja (eng. Knowledge) se mogu definirati kao ukupna količina povezanih i stečenih

informacija. Dijelimo ih na činjenična znanja ( osnovna znanja s kojima učenik treba biti

upoznat kako bi razumio i riješio neki problem) i teorijska znanja ( povezana osnovna, stečena

znanja).

Vještine (engl. Skills) možemo definirati kao naučen ili stečen oblik ponašanja, odnosno

mogućnosti pojedinca da brzo i točno izvode niz povezanih operacija u svrhu izvršenja zadaća

i rješavanja problema. Vještine se dijele na spoznajne (logičko i kreativno razmišljanje),

psihomotoričke (motorička spretnost, te upotreba metoda, instrumenata, alata i materijala) i

socijalne (stvaranje i razvijanje međuljudskih odnosa) vještine.

3.2 Kako čitamo ishode iz kurikuluma TZK? Odgojno-obrazovni ishodi učenja  su u kurikulumu predmeta TZK prikazani u tablici za svaki razred, a raspoređeni su prema predmetnim područjima. Četiri su predmetna područja: Kineziološka teorijska i motorička znanja – A., Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti –  B., Motorička postignuća – C. , Zdravstveni i odgojni učinci - D. (predmetna područja su određena slovima A,B,C,D). Predmetna područja čine osnovnu gradivnu strukturu predmeta i jasno opisuju njegovo obilježje i međuodnose. Odgojno-obrazovni ishodi na razini predmeta označeni su  kombinacijom određenih slova i brojeva (npr. SŠ TZK G.A.1.1.), odnosno svojom oznakom, a predstavljaju učenikove kompetencije na kraju nastavne godine. U stupcu razrada ishoda svaki ishod se razrađuje, predstavlja detaljniji opis od čega se ishod sastoji, a pomaže učiteljima i nastavnicima pri raspisivanju ishoda na više ili niže razine. U

18

zadnjem stupcu tablice nalazi se ishod na razini usvojenosti „dobar“ na kraju nastavne godine, a predstavlja okvir za procjenu usvojenosti svakog pojedinog ishoda. Razina usvojenosti ishoda služi učiteljima i nastavnicima kao pomoć u izradi kriterija vrednovanja i u samom planiranju. Tako ishod može biti usvojen na zadovoljavajućoj razini, dobroj, vrlo dobroj i iznimnoj . Međutim treba imati na umu da se razine ishoda odnose na razine usvojenosti sadržaja ishoda - to nisu ocjene. Neki se ishodi u cijelosti mogu ostvariti tek na kraju nastavne godine ili nakon obrade različitih tema. Valja upozoriti da su razine usvojenosti ishoda pomoćni dio tablice i služe lakšem snalaženju učitelja i nastavnika. Nakon svakog ishoda nalazi se red s prijedlozima obveznih i izbornih tema (sadržaja) za ostvarivanje ishoda. Kako svaki učitelj i nastavnik ima autonomiju u izboru sadržaja tako je ovo samo prijedlog autora predmetnog kurikuluma, a svaki učitelj i nastavnik odlučuje samostalno koji su to sadržaji koji će osigurati ostvarivanje planiranog odgojno - obrazovnog ishoda. U redu preporuka nalaze se preporuke učiteljima i nastavnicima za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda, kao i izbor izbornih tema ( sadržaja) i preporuke za njihovo izvođenje (Astrid Čulić, Ksenija Gluhak, Ljiljana Hanžek ,Ivana Kutle , Boris Neljak, 2019.) Primjer – Tablica 1. Tablica odgojno-obrazovnih ishoda za 1. razred Gimnazije za predmetno

područje Kineziološka teorijska i motorička znanja (A) preuzeto iz NN 27/2019., broj

dokumenta 558

Gimnazija, Tjelesna i zdravstvena kultura, 1. razred – 70 sati godišnje

Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja

odgojno-obrazovni ishodi razrada ishoda odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju nastavne godine

SŠ TZK G.A.1.1.

Napredno usavršava teorijska i motorička znanja.

Napredno usavršava teorijska i motorička znanja iz izabrane motoričke aktivnosti.

Sudjeluje u procesu.

SŠ TZK G.A.1.2.

Primjenjuje osnove tehnike i taktike raznih sportova.

Razlikuje i primjenjuje osnove tehnike i taktike raznih sportova.

Sudjeluje u vježbanju i raznim sportovima I sportskim natjecanjima.

Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda:

-Obvezni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr: atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi (veslanje, jedrenje,..), sportovi s reketom (tenis, stolni tenis, badminton), skijanje, plivanje, plesovi,

-Izborni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr: nordijsko hodanje, karate, aerobika, boks, taekwondo, fitnes, odbojka na pijesku, rukomet na pijesku, akrobatika, pilates, futsal, mini košarka, koturaljkanje, samoobrana, ronjenje na dah, skijaško trčanje, sinkronizirano plivanje, slobodno penjanje, streljaštvo, terapijsko jahanje, biciklizam, hokej na travi, triatlon, kajakaštvo, sportsko rekreativne aktivnosti u vodi, jedrenje na dasci, jedrenje u malim klasama, osnove golfa, vaterpolo, …

Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda:

Aktivno sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima, u čistom i sigurnom prostoru. Aktivno bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim sportskim sadržajima te aktivno vježbanje u sportskim klubovima.

19

Prijedlog - primjer Tablica 2: Odgojno-obrazovni ishodi 6. razred Tjelesna i zdravstvena

kultura razine usvojenosti po područjima


odgojno-obrazovni ishodi

razrada ishoda zadovoljavajuća

odgojno-obrazovni ishodi na

razini usvojenosti »dobar« na

kraju nastavne godine

vrlo dobra iznimna

OŠ TZK A.6.1.

Izvodi jednostavna kineziološka znanja

Ovladava jednostavnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima.

Uz pomoć povezuje strukture gibanja s kineziološkim teorijskim i motoričkih znanjima.

Usvaja temeljna kineziološka znanja o uporabi vježbi.

Uz malo odstupanje izvodi strukture gibanja koje su povezane s temeljnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima.

Samostalno i spretno povezuje strukture gibanja s temeljnim kineziološkim teorijskim i motoričkih znanjima.

OŠ TZK A.6.2.

Primjenjuje stečeno znanje u sportovima

Razlikuje jednostavne elemente tehnike i samostalno primjenjuje stečeno znanje u sportovima.

Izvodi elemente tehnike iz raznovrsnih grupacija sportova i složenijih elementarnih igara uz dopunske upute i demonstriranje.

Samostalno izvodi jednostavne elemente sportova.

Samostalno izvodi elemente tehnike iz raznovrsnih grupacija sportova i složenijih elementarnih igara.

Spretno primjenjuje elemente tehnike iz raznovrsnih grupacija sportova i složenijih elementarnih igara u igri.


– atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi, sportovi s reketom, skijanje, plivanje, plesovi i ostali sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja.


Osigurati mogućnost provođenja, usvajanje i usavršavanja elemenata tehnike raznovrsnih grupacija sportova i kinezioloških aktivnosti.

OŠ TZK A.6.3.

Povezuje i odabire ritmičke i plesne pokrete

Uočava i usklađeno povezuje ritmičke i plesne pokrete.

Prepoznaje i povezuje osnovnu ritmičku strukturu plesa koji izvodi.

Razlikuje i izvodi ritmičke i plesne pokrete koje povezuje.

Prepoznaje i izvodi ritmičke i plesne strukture u složenijim koreografijama.

Samostalno slaže i izvodi ritmičku strukturu jednog plesa.


– ritmičke strukture, aerobika

– folklorni, društveni i sportski ples.


Poticati njegovanje tradicijskoga zavičajnoga plesnog izričaja.

Povezati nematerijalnu kulturnu baštinu Hrvatske i Europe.

20

Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti


Razrada ishoda zadovoljavajuća




vrlo dobra iznimna

OŠ TZK B.6.1.

Sudjeluje u provjeravanju morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te obilježja pravilnoga tjelesnog držanja.

Prepoznaje morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti te obilježja pravilnoga tjelesnog držanja i sudjeluje u provjeravanju.

Objašnjava i izvodi osnovne vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, te za pravilno držanje tijela i nadgleda izvođenje provjeravanja.

Usavršava znanje o provedbi provjeravanja i obilježja pravilnoga tjelesnog držanja.

Samostalno odabire i izvodi složenije vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, te za pravilno držanje tijela.

Napredno usavršava znanje o provedbi provjeravanja i obilježja pravilnoga tjelesnog držanja, pomaže u provjeravanju i upisivanju rezultata.


– provjeravanje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te obilježja pravilnoga tjelesnog držanja.


Aktivnosti usmjeriti na praćenje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i obilježja pravilnoga tjelesnog držanja.

Predmetno područje C: Motorička postignuća



odgojno-obrazovni

ishodi na razini usvojenosti »dobar« na


vrlo dobra iznimna

OŠ TZK C.6.1.

Prati osobna motorička postignuća i njihov napredak

Prati i uspoređuje osobna postignuća.

Uz pomoć prati osobna motorička postignuća

Prati motorička postignuća

Samostalno prati i uspoređuje osobna motorička postignuća

Provodi elemente tehnike raznovrsnih grupacija sportova i drugih kinezioloških aktivnosti


– atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi, sportovi s reketom, skijanje, plivanje, plesovi i ostali sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja.


Osigurati mogućnost provođenja, usvajanje i usavršavanja elemenata tehnike raznovrsnih grupacija sportova i drugih kinezioloških aktivnosti.

21



odgojno-obrazovni

ishodi na razini usvojenosti »dobar« na


vrlo dobra iznimna

OŠ TZK C.6.2.

Izvodi raznovrsne vježbe za razvoj motoričkih postignuća.

Prepoznaje i izvodi vježbe za razvoj motoričkih postignuća.

Uz pomoć izvodi osnovne vježbe za razvoj motoričkih postignuća.

Izvodi jednostavne vježbe za razvoj motoričkih postignuća.

Prepoznaje i izvodi uz pomoć složenije vježbe za razvoj motoričkih postignuća.

Samostalno izvodi i kontrolira složenije vježbe za razvoj motoričkih postignuća.


Programirano vježbanje za razvoj funkcionalne sposobnosti (trčanje na kratke i srednje pruge), aerobika.


Aktivnosti usmjeriti na usvajanje zadanoga motoričkog zadatka u skladu s razvojnim obilježjima učenika.

Predmetno područje D : Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja


razrada ishoda zadovoljavajuća odgojno-obrazovni ishodi na



vrlo dobra iznimna

OŠ TZK D.6.1.

Izvodi vježbe za pravilno tjelesno držanje s razumijevanjem njihova utjecaja.

Izvodi vježbe za simetriju tjelesnog držanja, vježbe pokretljivosti, vježbe aktivacije trupa, uspostave pravilnog obrasca disanja te aktivaciju mišića gornjih i donjih udova.

Uz pomoć izvodi i opisuje jednostavne vježbe za simetriju tjelesnog držanja, vježbe pokretljivosti, vježbe aktivacije trupa, uspostave pravilnog obrasca disanja te aktivaciju mišića gornjih i donjih udova.

Izvodi i djelomično razumije utjecaj vježbi za pokretljivost i aktivaciju trupa, pravilan obrazac disanja i aktivaciju mišića gornjih i donjih udova.

Izvodi i razumije utjecaj vježbi za pokretljivost i aktivaciju trupa, pravilan obrazac disanja i aktivaciju mišića gornjih i donjih udova.

Primjenjuje naučeno u svoje slobodno vrijeme, pomaže i podržava druge u izvođenju i razumijevanju vježbi.


Vježbe za pokretljivost, vježbe aktivacije trupa, uspostave pravilnog obrasca disanja te simetrična aktivacija mišića gornjih i donjih udova.


Aktivnosti usmjeriti ka realizaciji pravilne tehnike izvođenja vježbi s razumijevanjem njihova utjecaja na tijelo.

Poticati roditelje i djecu da dolaze i vraćaju se iz škole pješice, odnosno biciklom ako za to postoje osigurani sigurnosni i ostali uvjeti.

22






vrlo dobra iznimna

OŠ TZK D.6.2.

Prepoznaje utjecaj prehrambenih navika i tjelesnog vježbanja na reguliranje i održavanje tjelesne mase.

Povezuje i objašnjava vezu tjelesnog vježbanja i prehrambenih navika.

Prepoznaje važnost pravilnih prehrambenih navika i tjelesnog vježbanja.

Prepoznaje vezu raznovrsnih oblika tjelesnog vježbanja i prehrambenih navika s reguliranjem i održavanjem optimalne tjelesne mase.

Razumije vezu raznovrsnih oblika tjelesnog vježbanja i prehrambenih navika s reguliranjem i održavanjem optimalne tjelesne mase.

Primjenjuje naučeno u svakodnevnim životnim situacijama s ciljem unaprjeđenja prehrambenih i zdravstvenih navika, te održavanja tjelesne mase.


– ciklička gibanja raznovrsnim tempom, motoričke igre, kraće pješačke ture, izvođenje vježbi za jačanje primjerenog opterećenja, sportovi iz raznovrsnih grupacija sportova u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja.


Aktivnosti usmjeriti prema razumijevanju povezanosti tjelesnog vježbanja, osnova prehrambenih navika i mase tijela.






vrlo dobra iznimna

OŠ TZK D.6.3.

Sudjeluje u natjecanjima koja razvijaju sposobnost samoregulacije, suradničkog odnosa i nenasilnog rješavanja sukoba.

Razvija sposobnost samoregulacije suradničkoga odnosa i nenasilnoga rješavanja sukoba.

Razumije i primjenjuje osnovna pravila lijepog ponašanja i poštivanja pravila igre uz primjerenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

Usvaja temeljna pravila lijepog ponašanja i razmatra osobno ponašanje svjesno i kritički u odnosu na pojedinca, suvježbače i skupinu.

Primjenjuje temeljna pravila lijepog ponašanja, razumije i potiče suradnički odnos i nenasilno rješavanje sukoba.

Aktivno sudjeluje u sportovima iz raznovrsnih grupacija uz pridržavanje sportskih pravila, socijalnu interakciju i prilagodbu na raznovrsne situacije tijekom igre i natjecanja.


Aktivno sudjelovanje na školskim i izvanškolskim sportskim natjecanjima iz sportova raznovrsnih grupacija, a koje će omogućiti učenicima mnoštvo pozitivnih socijalnih interakcija (fair play, rješavanje situacijskih problema, kritičko i kreativno promišljanje, donošenje odluka, čuvanje i pomaganje, verbalna i neverbalna komunikacija, nenasilno rješavanje sukoba, vođenje, pregovaranje, posredovanje…).


23

Aktivno sudjelovanje u sportovima iz raznovrsnih grupacija uz pridržavanje sportskih pravila, socijalnu interakciju i prilagodbu na raznovrsne situacije tijekom igre i natjecanja.

Prijedlog - primjer Tablica 3: Odgojno – obrazovni ishodi 1. razred SŠ Tjelesna i

zdravstvena kultura razine usvojenosti po područjima


odgojno-obrazovni

ishodi

Razrada ishoda

Zadovoljavajuća Dobra Vrlo dobra Iznimna

SŠ TZK G.A.1.1.

Napredno usavršava teorijska i motorička znanja.

Napredno usavršava teorijska i motorička znanja iz izabrane motoričke aktivnosti.

Razlikuje osnove tehnike sportova različitih struktura i primjenjuje ih.

Sudjeluje u procesu.

Situacijski primjenjuje složene elemente tehnike uz manja odstupanja.

Odabire nekoliko elemenata tehnike odabranog sporta koje primjenjuje u zadanoj situaciji.

SŠ TZK G.A.1.2.

Primjenjuje osnove tehnike i taktike raznih sportova.

Razlikuje i primjenjuje osnove tehnike i taktike raznih sportova.

Uz uputu i kontrolu primjenjuje osnove tehnike i taktike raznih sportova.

Sudjeluje u vježbanju i raznim sportovima i sportskim natjecanjima.

Razlikuje osnove tehnike i taktike raznih sportova.

Samoinicijativno povezuje različite elemente tehnike i taktike raznih sportova.

 Sadržaji za ostvarivanje odgojno obrazovnih ishoda: - Obvezni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr: atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi(veslanje, jedrenje,...), sportovi s reketom ( tenis, stolni tenis, badminton), skijanje, plivanje, plesovi, - Izborni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr: nordijsko hodanje, karate, aerobika, boks, taekwondo, fitnes, odbojka na pijesku, rukomet na pijesku, akrobatika, pilates, futsal, mini košarka, koturaljkanje, samoobrana, ronjenje na dah, skijaško trčanje, sinkronizirano plivanje, slobodno penjanje, streljaštvo, terapijsko jahanje, biciklizam, hokej na travi, triatlon, kajakaštvo, sportsko rekreativne aktivnosti u vodi, jedrenje na dasci, jedrenje u malim klasama, osnove golfa, vaterpolo,...

Preporuke za ostvarivanje odgojno – obrazovnih ishoda: Aktivno sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima, u čistom i sigurnom prostoru. Aktivno bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim sportskim sadržajima te aktivno vježbanje u sportskim klubovima.

24

Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti

odgojno-obrazovni

ishodi

Razrada ishoda


SŠ TZK G.B.1.1.

Provjerava i vrednuje rezultate morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti.

Prepoznaje i izvodi provjeru morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te razumije njihove vrijednosti.

Prepoznaje važnost rezultata procjene motoričkih, funkcionalnih sposobnosti i morfoloških obilježja te prema njima uz pomoć dozira volumen opterećenja pri vježbanju.

Sudjeluje u vrednovanju rezultata procjene te uz upute prihvaća objašnjenje volumena opterećenja pri vježbanju.

Samostalno tumači rezultate procjene te prema njima dozira volumen opterećenja pri vježbanju.

Samostalno vrednuje rezultate procjene te prema njima prilagođuje doziranost volumena opterećenja pri vježbanju.

Sadržaji za ostvarivanje odgojno obrazovnih ishoda: Testovi za procjenu morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti.

Preporuke za ostvarivanje odgojno – obrazovnih ishoda: Aktivnosti usmjeriti na procjenu vrijednosti mjera i testova.

Predmetno područje C: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti

odgojno-obrazovni

ishodi

Razrada ishoda


SŠ TZK G.C.1.1.

Prati osobna motorička postignuća.

Prati i uspoređuje rezultate osobnih motoričkih postignuća.

Kriterijski uz pomoć prati razinu izvedbe strukture naučenih elemenata u izabranoj motoričkoj aktivnosti.

Izvodi strukture naučenih elemenata u izabranoj motoričkoj aktivnosti.

Samostalno prati razinu izvedbe strukture naučenih elemenata u izabranoj motoričkoj aktivnosti prema zadanim kriterijima/ dobivenoj listi za procjenu/rubrici

Izrađuje rubriku /listu prema kojoj prati razine izvedbe strukture naučenih elemenata u izabranoj motoričkoj aktivnosti

Sadržaji za ostvarivanje odgojno obrazovnih ishoda: Kineziološke motoričke aktivnosti.

Preporuke za ostvarivanje odgojno – obrazovnih ishoda: Odabir motoričkih zadataka i izrada kriterija za praćenje motoričkih postignuća.

25

Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci rada

odgojno-obrazovni

ishodi

Razrada ishoda


SŠ TZK G.D.1.1.

Primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima.

Razumije i primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima.

Prepoznaje i na poticaj primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u svim vrstama motoričkih aktivnosti.

Primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u svim vrstama motoričkih aktivnosti.

Primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u svim vrstama motoričkih aktivnosti i sportu, tumači njihovu važnost onima koji to ne čine te ih potiče na primjenu.

Dosljedno primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u svim vrstama motoričkih aktivnosti te svojim stavom potiče ostale na primjenu.

SŠ TZK G.D.1.2.

Primjenjuje motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme.

Primjenjuje raznovrsne motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme

Prepoznaje i na poticaj primjenjuje motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme.

Sudjeluje u organiziranim motoričkim aktivnostima u slobodno vrijeme.

Primjenjuje određenu motoričku aktivnost u svakodnevnom životu te svojim stavom i ponašanjem potiče druge da vježbaju.

Primjenjuje različite motoričke aktivnosti u svakodnevnom životu te ih predlaže ostalima.

Sadržaji za ostvarivanje odgojno obrazovnih ishoda: Kineziološke motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme s naglaskom na poticanje zdravstvenog stanja i podizanju razine ekološke svijesti.

Preporuke za ostvarivanje odgojno – obrazovnih ishoda: Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja, lista provjera… Poticanje samostalnog vježbanja, usvajanje znanja o očuvanju i promicanju zdravlja.

SŠ TZK G.D.1.3.

Prosuđuje kao primjerenost zaključka i podupire pozitivan stav prema tjelesnom vježbanju.

Razvijanje pozitivnog stava i odgovornosti prema tjelesnom vježbanju.

Na poticaj prihvaća tjelesno vježbanje kao svakodnevnu aktivnost u odgovarajućoj opremi.

Prihvaća tjelesno vježbanje kao svakodnevnu aktivnost u odgovarajućoj opremi.

Provodi tjelesno vježbanje kao svakodnevnu aktivnost u odgovarajućoj opremu te podupire pozitivan stav prema tjelesnom vježbanju.

Aktivno uključen u izvannastavne i izvanškolske kineziološke/sportske sadržaje te promovira tjelesno vježbanje kao svakodnevnu aktivnost u odgovarajućoj opremu.

Sadržaji za ostvarivanje odgojno obrazovnih ishoda: Raznovrsne kineziološke motoričke aktivnosti koje će utjecati na stvaranje pozitivnog stava prema tjelesnom vježbanju.

Preporuke za ostvarivanje odgojno – obrazovnih ishoda: Aktivno sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima, primjenom standardizirane opreme za tjelesno vježbanje i sportska natjecanja. Uključivanje u izvannastavne i izvanškolske kineziološke/sportske sadržaje te uključivanje u sportske klubove.

Preuzeto Metodički priručnik TZK za srednje škole

26

Kako čitamo oznake u kurikulumu? SŠ TZK G.A 1.1.

Crtež 7. Kako čitamo oznake u predmetnom kurikulumu?

U planiranju učitelji i nastavnici imaju slobodu u samostalnom kreiranju redoslijeda ishoda. Pri

čitanju i razumijevanju ishoda učitelji i nastavnici čitaju i razradu ishoda što im pomaže pri

izboru odgovarajućih sadržaja i aktivnosti.

U osnovnoj školi ishodi mogu biti jedinstveni, no to nije slučaj u srednjoj školi. Glavni razlog

zašto je tomu tako je taj što razlikujemo srednje škole gimnazijskih, umjetničkih i strukovnih

programa. Kako škole imaju različite programe tako imaju i različite ciljeve školovanja. Različiti

ciljevi programa uvjetuju i različite ishode učenja i aktivnosti koje će se koristiti u nastavi

tjelesne i zdravstvene kulture za ostvarivanje ciljeva, a svakako treba uvažavati profesionalnu

usmjerenost pojedinog programa. Nadalje, valja napomenuti da učenici koji upisuju srednju

školu dolaze iz osnovnih škola koje posjeduju različite materijalne uvjete rada za provedbu

nastave tjelesne i zdravstvene kulture, odnosno sudjelovali su sa stručnog aspekta u različitoj

rzini kvalitete odgojno-obrazovnog rada pa tako možemo govoriti o tome da učenici koji upisuju

prvi razred srednje škole nemaju ujednačenu razinu naučenih teorijskih i motoričkih znanja.

Slična se situacija događa i s prelaskom učenika iz razredne nastave u predmetnu nastavu.

Zbog toga bi učitelji i nastavnici trebali tijekom 5. razreda osnovne škole i tijekom 1. razreda

srednje škole usmjeriti svoju pažnju na pokušaj ujednačavanja premetnih teorijskih i motoričkih

znanja unutar jednog razrednog odjela kako bi u narednim godinama provedba nastave

tjelesne i zdravstvene kulture bila kvalitetnija, a učenici ostvarili planirane ishode učenja i

poučavanja

PREDMET

SŠ TZK

PODRUČJA PREDMETA

G.A.

RAZRED

1.

ISHOD

1.

27

3.3. Ishodi iz kurikuluma Tjelesne i zdravstvene kulture za predmetnu nastavu

Tablica 4. preuzeto iz NN 27/2019. , broj dokumenta 558

Osnovna škola, Tjelesna i zdravstvena kultura, 5. razred – 70 sati godišnje


odgojno-obrazovni ishodi razrada ishoda odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju nastavne godine

OŠ TZK A.5.1.

Izvodi strukture gibanja koje su povezane s temeljnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima.

Usvaja temeljna kineziološka teorijska i temeljna motorička znanja.

Strukture gibanja povezuje s kineziološkim teorijskim i motoričkih znanjima.

OŠ TZK A.5.2.

Povezuje strukture gibanja iz raznovrsnih grupacija sportova i elementarnih igara.

Primjenjuje i povezuje strukture gibanja iz raznovrsnih grupacija sportova i elementarnih igara.

Izvodi elemente tehnike iz raznovrsnih grupacija sportova i složenijih elementarnih igara uz upute.


Sportovi iz raznovrsnih grupacija u skladu s formalnim kompetencijama učitelja te složenije elementarne igre.

Sigurna vožnja biciklom i koturaljkama.


Aktivnosti usmjeriti na usvajanje i usavršavanje složenijih elementarnih igara.

OŠ TZK A.5.3.

Izvodi osnovne elemente sportova.

Primjenjuje osnovne elemente tehnike sportova.

Izvodi osnovne elemente tehnike sporta na početnoj razini.

Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ish

tihomir vidranski - foozos.hr › dokumenti › obavijesti › skripta-planiranje i... ·...

Documents