tradicionalni koncept suvremeni koncept … · ur - skripta za prvi kolokvij (teorija) uploadano...

UR - Skripta za prvi kolokvij (teorija) UPLOADANO NA: www.referada.hr

TRADICIONALNI KONCEPT

RAČUNOVODSTVA

Računovodstveno planiranje

Knjigovodstvo

Računovodstvena kontrola

Računovodstvena analiza

SUVREMENI KONCEPT RAČUNOVODSTVA

Financijsko računovodstvo

Upravljačko računovodstvo

Računovodstvo troškova

UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO je “proces identifikacije, mjerenja, akumulacije, analize, pripreme,

interpretacije i razmjene vrijednosno izraženih informacija, potrebnih menedžmentu za planiranje, ocjenjivanje i

kontrolu unutrašnjih organizacijskih odnosa, koji jamče odgovarajudi stupanj korištenja resursa, ali i utvrđivanje

odgovornosti za te resurse”

Razvoj upravljačkog računovodstva

Razdoblje upravljanja troškovima

Razdoblje upravljačke kontrole

Razdoblje decentralizirane upravljačke kontrole

Suvremeni razvoj

dimenzije razvoja upravljačkog računovodstva:

razvoj kvantitativnih metoda,

analitičkih metoda i modela prilagodljivih specifičnim potrebama

razvoj kvalitativnih metoda

ČIMBENICI RAZVOJA UPRAVLJAČKOG RAČUNOVODSTVA

1. Zadovoljavanje potrošača,

2. Glavni čimbenici uspješnosti poduzeda,(trošak ,kvaliteta ,vrijeme, inovacija)

3. Cjelovita analiza vrijednosnog lanca(sve temeljna f-ja značajna, integriranje f-ja=razvoj)

4. Dvostruko eksterno/interno usmjerenje,(interno/eksterno okruženje)

5. Kontinuirano poboljšanje.(konkurencija, istraživanja)

INTERNO ili unutarnje okruženje obuhvada fizičke, ljudske i informacijske aspekte koji se odnose na svaku pojedinu poslovnu funkciju i na koji način su te funkcije koordinirane. EKSTERNO ili vanjsko okruženje uključuje kupce, dobavljače, konkurenciju, vladina tijela i sl.


Temeljni zadatak Upravljačkog Računovodstva: primjenom računovodstvenog instrumentarija osigurati prikupljanje, prosudbu, organiziranje, sumiranje i objavljivanje relevantnih podataka, koji de preoblikovani u ciljne informacije biti podobne za donošenje cilju usmjerenih odluka.

Troškovi su novčani izraz utroška sirovina, materijala, postrojenja i opreme, alata i pogonskog inventara,

usluga drugih, plada i nadnica koji nastaju u poslovanju. Troškovi su svi rashodi nastali u skladu sa svrhom i

ciljem poslovanja, te odražavaju ulaganje resursa u realizaciju temeljnih aktivnosti izvođačkog sustava.

vrijednost učinka= iznos troška

RASHODI–Obračunska kategorija–Sučeljavanje prihoda i rashoda


NEUTRALNI RASHODI –rashodi koji nemaju karakter troška (pr. donacije, izvanredni rashodi i sl.)

DODATNI TROŠKOVI –troškovi koji nemaju karakter rashoda (ukalkulirana a neispladena plada, ) • IZDACI –izlaz novca iz poslovnog sustava, bez obzira na karakter i namjenu (obračunski i gotovinski)

UTROŠCI –fizičko ulaganje materijalnih vrijed. i dobara u stvaranju učinaka. Izražavaju se fizič.jedinic. mjere

PRIHODI NEUTRALNI PRIHODI-prihodi koji istovremeno ne predstavljaju učinke (pr. inventurni viškovi)

UČINCI KOJI NEMAJU KARAKTER PRIHODA –učinci odloženi na zalihama

PRIMICI –ulazak novca u poslovne procese, uslijed prodaje učinaka, ali i neovisno o tome. (obračunski i

gotovinski)

UČINCI –procijenjeni rezultati aktivnosti u internim radnim proces., koji imaju karakter proizvoda ili usl.

NAMJENA RAČUNOVODSTVA VREDNOVANJE ZALIHA –menadžment mora znati koji su troškovi uključeni u troškove zaliha poslovnog

subjekta;

UTVRĐIVANJE DOBITI –menadžment treba znati koji se troškovi oduzimaju od prihoda u izvještaju o

dobiti pri utvrđivanju dobiti odnosno profita za određeno razdoblje;

FINANCIJSKO PLANIRANJE –menadžment upotrebljava informacije o troškovima pri planiranju i

postavljanju financijskih ciljeva;

KONTROLA POSLOVANJA –menadžment upotrebljava informacije o stvarnim troškovima za ocjenu

izvršenja u odnosu na planirane troškove;

ODLUČIVANJE–menadžment se mora često koristiti informacijama o troškovima pri izboru između

alternativa –primjer su takvih odluka: odlukao izboru asortimana proizvoda i usluga, odluke o cijenama

proizvoda i usluga i slično.


PRIRODNE VRSTE- troškove po njihovom pojavnom obliku predstavlja prvu fazu obuhvadanja troškova u

glavnoj knjizi- RDG

MJESTO NASTANKA TROŠKA- troškova po mjestima nastanka temelj je internog obračuna i određeno je

kriterijem raščlambe mjesta troška.

1. Mjesta troškova prema kriteriju prostora obračuna -prate prostorne kapacitete tj. organizacijske jedinice

poduzeda(skladište, restoran, sobe za smještaj, prodavaonica upravna zgrada)

2.Mjesta troškova prema funkcionalnom kriteriju-prate poslovne funkcije poduzeda (nabave,proizvodnje

,prodaje, uprave, financija i računovodstva)

3.Mjesta troškova prema teritorijalnom kriteriju- prate teritorijalni razmještaj organizacijskih dijelova

poduzeda(Zagreb,Osijek, Rijeka Split)

4.Mjesta troškova prema kriteriju odgovornosti–prate hijerarhijsku razinu u organizacijskoj strukturi

poduzeda(investicijski –profitni-prihodni-troškovni •centri odgovornosti)

5. Mjesta troškova prema kriteriju obračuna-prate razvrstavanje prema osnovnoj djelatnosti poduzeda:

glavna mjesta troškova–zaokružene cjeline u kojima se proizvode proizvodi ili obavljaju usluge zbog

kojih je poduzede i osnovano(npr. smještaj,restoran,bar i sl.)

sporedna mjesta troškova–zaokružene cjeline u kojima se proizvode proizvodi ili obavljaju usluge ali od

sporedne važnosti za poduzede(npr. Pranje i peglanje rublja gostima,prijevoz gostiju i sl.)

pomodna mjesta troškova–radi se o vrstama usluga koje omogudavaju nesmetano odvijanje poslovnih

aktivnosti na ostalim mjestima troškova(npr. radionica,kotlovnica,isl.)

zajednička mjesta troškova–radi se o stručnim administrativnim uslugama koje se zajedničke za sva

mjesta troškova i za sve učinke poduzeda (npr. troškovi administracije ,uprave i prodaje , marketinga i sl).

VRIJEME NASTANKA

povijesni(ostvareni)–ved nastali troškovi na koje se više ne može utjecati , bududi da su posljedica

prethodnih odluka i aktivnosti.

zamjenski–troškovi koji de nastati za nabavu nove imovine sličnih obilježja i dijelom predstavljaju

osnovicu za izradu budžeta.

budžetirani(planirani)–troškovi koji još nisu nastali i na koje se u velikom dijelu može utjecati

poslovnim odlukama

OBUHVAT PO NOSITELJU

Direktni, pojedinačni ili troškovi izrade -u momentu njihova nastajanja odnosno dokumentiranja zna se

koji je njihov nositelj troška. Za te se troškove mogu odrediti normativi utroška po jedinici. Ubrajaju se

materijal izrade, direktni rad, funkcionalna amortizacija te direktne strane usluge.

Indirektni, opdi, posredni ili režijski troškovi -ne mogu se odmah, tj. direktno, bez upotrebe nekog

ključa obuhvatiti po nosiocima tj. učincima. Oni se nazivaju opdim troškovima zato što se odnose na više

učinaka. Iznos opdih troškova, a time i njihov značaj raste paralelno s razvojem tehnike i tehnologije, te

današnja teorija i praksa računovodstva troškova poznaje mnogobrojne moderne metode nj obračuna.


REAGIRANJE NA STUPANJ AKTIVNOSTI

FIKSNI(APSOLUTNO I RELATIVNO)- dio fiksnih troškova

proizvodnje za iskorišteni normalni kapacitet.

VARIJABILNI TROŠKOVI :materijal izrade, plade radnika po

učinku, funkcionalna amortizacija, troškovi energije za pogon

(proporcionalni – DEGRESIVNI(SPORIJI)- PROGRESIVNI (BRŽI)

MJEŠOVITI TROŠKOVI-Troškovi koji sadrže fiksnu i varijabilnu

komponentu

TROŠKOVI PREMA OBUHVADANJU U VRIJEDNOSTI ZALIHA

1. TROŠKOVI PROIZVODA- uračunavaju u vrijednosti zaliha proizvodnje odnosno gotovih proizvoda, nadoknađuju

se iz prihoda, Spadaju troškovi materijala izrade,direktnog rada i ostali varijabilni troškovi proizvodnje

2. TROŠKOVI RAZDOBLJA- u cijelosti smatraju rashodom razdoblja, rezultat aktivnosti koje nisu direktno angažirane, troškovi prodaje i distribucije , marketinga, administracije i sl.

TROŠKOVI PREMA ISKAZIVANJU U FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA

•NEDOSPJELI TROŠKOVI (aktivirani) –neto knjigovodstvena vrijednost nematerijalne i materijalne dugotrajne imovine i troškovi zaliha (iskazani u bilanci)

•DOSPJELI TROŠKOVI (neaktivirani) –iznos troškova koji u obračunskom razdoblju imaju obilježje rashoda (RDIG)

TROŠKOVI PREMA ZNAČAJNOSTI ZA DONOŠENJE POSLOVNIH ODLUKA

relevantne- bududi troškovi koji predstavljaju dio informacija koje služe kao podloga za donošenje poslovnih odluka. diferencijalni troškovi. oportunitetni troškovi

irelevantne- koji se ne uzimaju u obzir pri donošenju poslovnih odluka. granične ili inkrementalne troškove- Granični trošak je trošak povezan s dodatnom jedinicom proizvodnje

inkrementalna ili diferencijalna analiza- Analizu razlika (u koristi ili šteti ) dobivenu usporedbom

relevantnih informacija različitih alternativa nazivamo

INKREMENTALNI(DIFERENCIJALNI)TROŠKOVI:

–bududi troškovi kojima se razlikuju alternative koje se procjenjuju. –izbježivi troškovi koji se mogu mijenjati poduzimanjem jedne aktivnosti, a napuštanjem druge aktivnosti.

POVIJESNI(POTONULI,NATALOŽENI,OPADAJUDI)TROŠKOVI:

–troškovi koji su ved nastali prethodno poduzetim aktivnostima. –nisu relevantni za donošenje odluka jer se ne mogu promijeniti bez obzira kakva se odluka donese.

–ovi su troškovi neizbježivi i biti de jednaki, neovisno o tome koja se alternativa odabere

OPORTUNITETNITROŠKOVI: –troškovi koji predstavljaju izgubljenu korist jedne alternative radi odabira druge alternative.

–oportunitetni troškovi ne bilježe se u računovodstvenim evidencijama,ali su važan čimbenik u analizama troškova, a stoga i u donošenju poslovnih odluka


TROŠKOVI PREMA MOGUĆNOSTI UTJECAJA

1. KONTROLABILNI

podvrgnuti su sustavu kontrole što podrazumijeva i mogudnost njihovim upravljanjem

prate se na razini pojedinih centara odgovornosti i obično uključuju sve varijabilne i dio fiksnih troškova

tog centra odgovornosti

Menadžer centra odgovornosti ima mogudnost na njihov utjecaj u kratkom roku

2. NEKONTROLABILNI

ne postoji direktna mogudnost za njihovom kontrolom odnosno upravljanjem menadžera centra

odgovornosti u kratkom roku

ne postoji opravdanje obuhvadanja na toj hijerarhijskoj razini

NAČIN PREDVIĐANJA

NORMALNI,

NORMATIVNI,

ČVRSTI PLANSKI,

FLEKSIBILNI PLANSKI,

STANDARDNI

METODE VREDNOVANJA ZALIHA PROIZVODNJE :

1. 1.metoda ukupnih troškova (full costing ili absorption costing), i

2. 2.metoda direktnih troškova ili varijabilna metoda(direct costing ili variable costing)

Teoretski kapacitet-predstavlja maksimalnu proizvodnju outputa u idealnim uvjetima bez prekida rada ili

isporuke materijala, energije i sl.

Praktični kapacitet-je onaj koji uzima u obzir sve potencijalne prekide koji se dogaĎaju tijekom poslovanja

(vrijeme održavanja i resetiranja opreme, prekidi rada i isporuke materijala, praznici i sl.).

Normalno iskorištenje kapaciteta (normalni kapacitet)-je ona količina proizvodnje koja treba zadovoljiti

prosječnu potražnju kupaca u određenom vremenskom razdoblju od 5-10 godina. Zato se ovaj kapacitet još naziva

i prosječni kapacitet a uključuje još i sezonske, cikličke i druge faktore.

Plansko ili budžetsko iskorištenje kapaciteta (planski kapacitet)-je anticipirana razina proizvodnje za

nadolazede plansko razdoblje

Model -•CVP analiza (cost –volume –profit analysis)

•odnos između troškova, prihoda i razine prodaje pri čemu se utvrđuje kako troškovi i prihodi reagiraju na

promjenu poslovne aktivnosti

točka pokrida-Razina aktivnosti na kojoj su ukupni troškovi jednaki ukupnim rashodima koji su jednaki

ukupnim prihodima (dobiti nema)


Doprinos pokrida- Razlika između ukupnih prihoda i ukupnih varijabilnih troškova (marža kontribucije), Dio

prihoda za pokride fiksnih troškova i ostvarivanje planirane dobiti ,Instrument kratkoročnog odlučivanja

(određivanje proizvodnog mix-a)

Pretpostavke modela točke pokrida:

fiksne(konstantni) i varijabilne(proporcionalni)

linearan oblik

jedini faktor- razina aktivnosti

tehnologija nepromjenjena

jedan proizvod ili konstantan proizvodni mix

nema promjene zaliha ili se vrednuje po varijabilnim troškovima

Metode razdvajanja fiksne i varijabilne komponente mješovitih troškova

1.Metoda najviše i najniže razine aktivnosti

2.Metoda dijagrama rasipanja (metoda linije trenda)

3.Metoda najmanjih kvadrata (jednostavna linearna regresija)

Metode određivanja točke pokrida

1.metoda jednadžbe (engl. equation method)( (pc x q) –(vtx q) –FT = D tj .dobit

2.metoda marže kontribucije (engl. contribution margin method)( MK –FT = D

mk x q –FT = D

3.grafička metoda (engl. graph method)

Točka indiferencije jest količina usluga pri kojoj su ukupni troškovi ,a stoga i dobit jednaki za obje

troškovne strukture. Kada poduzede posluje na tom stupnju zaposlenosti, potpuno je svejedno koju de alternativu


odabrati jer de ostvariti istu dobit. računa se jednadžbom u kojoj obje strane predstavljaju ukupne troškove jedne od alternativa.

KRATKOROČNO ODLUČIVANJE Ukidanje segmenta - Traženje boljih alternativa - Učinci komplementarnosti i konkurentnosti - Odluka proizvesti ili kupiti - Vezana proizvodnja - Posebne narudžbe - Posebne narudžbe u uvjetima ograničenosti kapaciteta - Ograničena ponuda inputa

Poseban slučaj komplementarnog učinka jest postojanje lidera, učinkovitog «nositelja gubitka».

Riječ je o proizvodu ili liniji koja ostvaruje gubitak ,no koja zbog pozitivnog učinka na prodaju nekog drugog proizvoda ili linije rezultira vedom ukupnom dobiti

VEZANAPROIZVODNJA Kad se jednim proizvodnim procesom proizvode dva ili više različita proizvoda, takve proizvode zovemo vezani proizvodi, a njihovu proizvodnju vezana proizvodnja- procesnoj industriji.

NAČINI ODREĐIVANJA PRODAJNIH CIJENA: 1.KRATKOROČNO ODLUČIVANJE O CIJENAMA 2.DUGOROČNO ODLUČIVANJE O CIJENAMA

Sustav obračuna troškova –definicija

•Postupak planiranja, evidentiranja, obračuna i kontrole troškova

Najčešde se koriste tri metode i to:

1.direktna,

2. indirektna (fazna) i

3.algebarska (recipročna metoda).

dvije temeljne vrste proizvodnih procesa:

a)proizvodnja po narudžbi i

b)procesna proizvodnja.

nositeljima troškova, u širem smislu, podrazumijevaju se učinci koje stvaraju mjesta troškova i aktivnosti

a)konačne nositelje troškova

b)privremene nositelje troškova.


sustava obračuna troškova:

a)sustav obračuna troškova po radnom nalogu

b)procesni sustav obračuna troškova.

metode raspoređivanja troškova

povezane proizvodnje na povezane

proizvode, a to su:

a)metoda fizičke mjere i

b)metoda relativne tržišne vrijednosti.

metode vrednovanja sporednog

proizvoda, a to su:

a)metoda neto utržive vrijednosti i

b)nulta metoda.

kalkulacija za utvrđivanje jediničnog troška proizvodnje proizvoda:

a)djelidbene ili divizijske metode

a)čista, jednostavna ili obična djelidbena kalkulacija

b)višefazna djelidbena kalkulacija

c)kalkulacija na bazi ekvivalentnih brojeva

d)kalkulacija vezanih proizvoda.

b)dodatne ili adicijske metode.

a)sumarna

b)elektivna

Metode raspoređivanje troškova povezanih proizvoda na povezane proizvode:

1.metoda fizičke mjere

2.metoda relativne tržišne vrijednosti

3.metoda neto utržive vrijednosti(Približna neto utrživa vrijednost = konačna prodajna cijena –

razdvojeni troškovi)

4.metoda približne neto utržive vrijednosti

Za vrednovanje nusproizvoda razvijene su dvije metode:

1.metoda neto utržive vrijednosti. ( REDUCIRANI TROŠKOVI = TROŠKOVI POVEZANIH PROIZVODA –

NETO UTRŽIVA VRIJEDNOST POVEZANIH PROIZVODA NUSPROIZVODA)


2.nulta metoda

upravljanje troškovima

-smanjivanje troškova

-kontrolu troškova

Polazna pretpostavka ABC metode je sljededa: nositelji troškova konzumiraju aktivnosti,

a aktivnosti odnosno poslovni procesi konzumiraju određene resurse.

Faze implementacije ABC metode

Identifikacija proizvoda koji su nositelji troškova.

Utvrđivanje direktnih troškova proizvoda

Utvrđivanje glavnih aktivnosti i baza odnosno faktora trošenja po tim aktivnostima.

Utvrđivanje indirektnih troškova proizvodnje (opdih troškova proizvodnje) po pojedinim

aktivnostima


Alokacija indirektnih troškova proizvodnje na pojedine proizvode putem utvrđenih faktora

trošenja

Utvrđivanje indirektnih troškova proizvodnje po jedinici proizvoda

Utvrđivanje ukupnih i jediničnih troškova proizvodnje pojedinih proizvoda

Prednosti primjene ABC metode

financijske i nefinancijske pokazatelje

opdih troškova može se pratiti na temelju njihovog konzumiranja aktivnosti

prepoznaje da aktivnost uzrokuju troškove

usmjerava pažnju na prirodu kretanja troškova

prepoznaje kompleksnost i različitost modernih proizvodnih procesa

pruža pouzdane informacije

fleksibilna za pradenje troškova po procesima

objektivnija

Nedostaci ABC metode

kompleksnija od tradicionalnih sustava

puno skuplja za održavanje

prilagođena je poslovnim subjektima -automatiziran proces čiji dominiraju opdi troškovi

praktični problemi primjene ABC metode nisu riješeni (npr. izbor baza

tradicionalni koncept suvremeni koncept … · ur - skripta za prvi kolokvij (teorija) uploadano...

Documents