1. Društvene grupe i organizacijeZa razumijevanje države i pava najvažnije podjela društvenih grupa na organizirane i neorganizirane jer je država organizirana grupa a pravo skup normi koje kojima se najčešće uređuju odnosi u organiziranim grupama.Organizacija je skup ljudi koji imaju neke zajedničke ciljeve i međusobno dijele poslove, uspostavljaju hijerarhiju i koriste odeđena sredstva za ostvarivanje tih ciljeva, a sve je regulirano skupom normi. Razlikuju se po veličini i kvaliteti navedenih elemenata

2. Moć, prisila, vlast i hijerarhijaMoć je sposobnost osobe ili grupe da navedu druge osobe da se ponašaju onako kako se po vlastitoj volji ne bi ponašale. Može biti fizička, ekonomska i duhovna moć.Prisila je primjena moći jednog subjekta prema drugom. Dok moć predstavlja sposobnost, prisila je stvarno navođenje drugog subjekta protiv njegove volje i to primjenom ili predočavanjem nekog zla. Ovisno o vrsti zla može biti fizička, ekonomska ili duhovna.Vlast je više od gole moći, ona je legitimna i legalna moć, to znači sposobnost prisiljavanja drugoga koja je priznata od jednog dijela društva i zasnovana na društvenim normama. Subjekti društvenih grupa imaju samo onoliko vlasti i u onim društvenim odnosima koliko je od njihove moći priznato važećim društvenim pravilima, ostalo je samo njihova samovolja koju društvo kažnjavaHijerarhija je odnos između pripadnika neke društvene grupe koji imaju više vlasti ili moći (nadređeni) i pripadnika iste grupe koji imaju manje vlasti ili moći (podređeni). Nadređeni postavljanju, zapovjedaju, nadziru, pozivaju na odgovornost i kažnjavaju podređene. Hijerarhijski odnosi mogu sadržavati sve ili samo neke od ovih ovlasti nadređenih.

3. Globalni i politički karakter državeGlobalni karakter – za razliku od većine ostalih grupa koje imaju specijalizirane ciljeve i djelatnosti državna organizacija ima neograničeno mnogo najrazličitijih društvenih ciljeva: ona zahvaća i obavlja neposredno ili posredno vojen, policijske, privredne, zdravstvene, obrazovne, kulturne, športske i još mnoge druge djelatnosti. Zbog toga kažemo da je država s obzirom na njene djelatnosti globalna ili sveobuhvatna organizacija. Posljedica ovoga je da je ona najveća i najsloženija društvena organizacija, koja se i sama sastoji od podorganizacija i organiz. jedinica.Politički karakter – država je jedini politički subjekt koji obavlja političku vlast, a to znači jedini koji donosi političke i pravne odluke koje obvezuju sve pripadnike globalne zajednice. Po tome je država središte politike. Politika je djelatnost prosuđivanja i odlučivanja o tome kako usmjeravati društvene odnose koji su važni za cjelokupnu zajednicu ili za neke njene značajne djelove, a sadrže takve složene ciljeve i radnje o kojima ovise mir, sigurnost i blagostanje globalnog društva.

4. Suverenost državne vlastiDva aspekta:Prvi aspekt koji se naziva unutrašnja suverenost ili pravna vrhovnost je činjenica da država stvara i ima isključivu ovlast da stvara najviše pravne norme – ustavne, zakonske, podzakonske, sudske i dr. koje su podržane fizičkom prisilom, kojom jedino ona legalno raspolaže i obvezuju sve subjekte na njenom teritoriju. Kao politička i najviša vlast globalnog društva ona tim pravnim normama, a osobito ustavom i

zakonima sebe konstituira kao organizaciju izvorne, od druguh vlasti neovisne vlasti, a u demokratskom sustavu izvedene samo iz volje naroda. U oligarhijskim i demokratskim društvima postojanje i odlučivanje najviših državnih organa u velikoj mjeri ovise o volji politički djelatnog stanovništva, uključujući političku opoziciju, a moć i vrhovna vlast države određeni su i ograničeni ustavnim propisima o ustrojstvu države, te ustavnim pravima i slobodama čovjeka i građanina.Drugi aspekt suverenosti državne vlasti , vanjska suverenost sastoji se od nezavisnosti i ravnopravnosti države spram ostalih država. Nezavisnost je činjenica da država uređuje odnose na vlastitom teritoriju i svoje međunarodne odnose bez prisile drugih država. Ravnopravnost pak znači da je država u međunarodnim odnosima subjekt s jednakim osnovnim pravnim ovlastima kao i ostale države, i to neovisno o velikim razlikama u vojnoj, gospodarskoj i drugoj moći što stvarno postoje među državama. Suverena država slobodno i ravnopravno zaključuje međunarodne ugovore s drugim državama i pod istim uvjetima sudjeluje s drugim državama u međunarodnim odnosima i organizacijama. Simboli suverene vlasti su državna zastava, grb i himna.

5. Oružana, ekonomska i ideološka moć državeOružana moć je vrsta državne moći koja državu ponajviše izdiže nad ostale društvene grupe. Država ima monopol oružane moći i legalne fizičke prisile u društvu, jedino ona može prijetiti nasiljem i primjenjivati silu protiv života, tijela, slobode i imovine ljudi radi iznuđivanja određenih ponašanja. Ima dvije podorganizacije: vojsku (sila u odnosu s drugim državama) i policiju (održavanje unutrašnjeg reda). Jedna i druga trebaju djelovati u skladu s pravnim normama kojima se propisuju uvjeti za primjenu fizičke sileEkonomska moć države sastoji se od upotrebe materijalnog bogatstva u zemlji, rudnim izvorima, zgradama, sredstvima rada prijevoznim sredstvima, novcu i drugoj imovini koju posjeduje, redovito u velikim količinama, svaka država. Ekonomska moć suvremenih država sastoji se od planiranja, nadzora, financiranja i drugih načina prisilnog usmjeravanja privrede i ostalih društvenih aktivnosti.Ideološko duhovna moć države – svaka država ima moć oblikovanja svijesti i ponašanja ljudi u skladu s interesima koje zastupa. Ideologije su interesno uvjetovani sustavi racionalnih i osjećajnih stavova koji se konstituiraju u pojedinim društvenim skupinama i koji na razne načine objašnjavaju, tumače vrednuju najvažnije aspekte društvenog života, prije svega društvene odnose koji su predmet politike, npr. Obitelj, vlasništvo, rad, sloboda, izvori i ovlasti političke vlasti, moralni i pravni delikti i dr. Ideološka moć i njena duhovna prisila su najblaži i ujedno najdjelotvorniji način legitimiranja vlasti i postizanja dobrotvornog prihvaćanja državnih političkih odluka i pravnih normi.

6. Državno stanovništvo i teritorijDržava se bitno razlikuje od svih drugih organizacija i po tome što se ona kao politička i suverena vlast, odnosi strogo na određeno stanovništvo i teritorij.Državno stanovništvo čine svi ljudi koji u određenom trenutku potpadaju pod suverenu vlast države i koji su stoga obvezni poštivati njene pravne norme. Ono je sastavljeno od dvije osnovne kategorije ljudi. Jedno su ljudi u stalnom političko pravnom odnosu pripadništva s državom X i to neovisno o tome nalaze li se na njenom teritoriju ili na teritoriju drugih država a nazivaju se građani i državljani. Drugo su ljudi koji su stalni pripadnici drugih država i koji se nalaze na teritoriju države X a nazivaju se stranci.

U modernim državama ostvaruje se potpuna pravna i politička jednakost svih državljana (građana) premda u stvarnosti među njima ostaju i dalje duboke klasne, ekonoske i kulturne nejednakosti.Državljanstvo u modernom smislu je trajna veza jedne osobe s jednim državnim i pravnim poretkom – veza koja se sastoji u tome da osoba stječe prava i obveze tok poretka, uključujući i političke, a država se obvezuje da je štiti spram drugih država. Državljanstvo se stječe rođenjem ili za života na razne načine. Rođenjem na dva načina: ius sanguinis – pravo krvi državljanstvo roditelja (najčešće), ius soli – pravo tla (veća uloga u novom svijetu); treći način je onaj po kojem stranac dobija novo državljanstvo – naturalizacija.

7. Državne službene osobe, državni organi i nadležnostDržavnu organizaciju čini golem broj osoba. One se nazivaju službene osobe jer obavljaju određenu službu tj. Služe ciljevima cjeline organizacije, pa stoga moraju odvajati svoje privatne interese od javnih interesa organizacije za koju rade. Korištenje slušbenog položaja u privatne svrhe, uključujući korupciju, je zloporaba službenog položaja i kažnjava se kao delikt.Državni organ je normativna pojava, skup srodnih poslova koji je postavljen pravnim normama i nosi određeni naziv npr. Ministarstvo financija, Općinski sud u Splitu... Stavranje državnih organa je način podjele rada u državnoj organizaciji. Službene osobe i organi su dakle različite pojave ali i nužno povezane i međuzavisne: organ može djelovati samo posredstvom službenih osoba, a svaka službena osoba mora obavljati poslove nekog organa. Nadležnost je termin koji označava skup pravnih obveza i ovlasti da se obavljaju poslovi jednog organa. Nadležnost svakog državnog organa ima dva aspekta: stvarna i teritorijalna nadležnost. Stvarna nadčežnost je obveza i ovlast da se obavljaju neke vrste poslova npr da se sudi u krivičnim i imovinskim sporovima. Teritorijalna nadležnost jest obveza i ovlast da se takve vrste poslova obavljaju samo na određenom teritoriju.

8.