Teorija boja Boja se nalazi svuda Svaki grafički uradak ima nekakvu boju Smatra se najizravnijom u vizualnim komunikacijama

Osnove boja Vidljivi dio spektra lomi se u 3 područja boja

o Crvena, zelena i plava Miješanjem tih dijelova svjetla dobivamo bijelu boju Zbog toga što se sve boje dodaju zajedno kako bi se dobila bijela boja, ovo miješanje

nazivamo aditivno, a boje aditivnim primarima (RGB) Miješanjem 2 aditivna primara dobivamo druge boje koje se nazivaju suptraktivni primari

(CMY)o zelena i plava = cijano crvena i zelena = žutao crvena i plava = magenta

Vidljivi dio spektra sastoji se od milijardi boja Monitor može prikazati nekoliko milijuna boja

Krug (kotač) boja Vizualni prikaz boja uređen u skladu s njihovim kromatskim odnosima Kotač počinje pozicioniranjem primarnih boja (crvena, plava i žuta), te smještanjem njihovih

sekundarnih i tercijarnih boja Primarne boje – boje koje se ne mogu dobiti miješanjem ostalih Sekundarne boje – postižu se miješanjem dvije primarne boje Tercijarne boje – dobivaju se miješanjem jedne primarne i jedne sekundarne boje Komplementarne boje – boje koje se nalaze jedna nasuprot drugoj na kotaču boja Analogne boje – boje koje se nalaze zajedno u neposrednoj blizini na kotaču boja (između

dvije primarne boje)

Boje se mogu definirati svojim uobičajenim imenima, ali i opisnim, literarnim izvedenicama, ali to ne govori ništa o njihovim izražajnim vrijednostima

Stoga postoje tri atributa koji uže definiraju svaku boju:o Ton boje ili tonalitet bojeo Zasićenost ili saturacijao Svjetlina ili luminacija

Ton boje – označava vrstu boje, boju samu po sebi. Definira se kao kromatska kvaliteta boje, odnosno kvaliteta kojom se jedna boja razlikuje od druge

Osnovne skupine boja Da bi objasnili pojmove zasićenost i svjetlina, najprije boje moramo podijeliti u dvije osnovne

skupine:o Kromatske boje

Prave boje, kao što su crvena, narančasta, žuta, zelena, plava itd. koje se nazivaju kromatskim bojama, ili jednostavno bojama

o Akromatske boje Crna, siva i bijela koje se nazivaju akromatskim bojama ili jednostavno

nebojama One čine skalu koja seže od crne preko sive do bijele

Svjetlina boje – kvaliteta kojom se razlikuje svjetla boja od tamne boje Zasićenost boje – stupanj do kojeg je boja čista

Kombinacije boja Monokromatski odnos – tonovi ili varijacije iste nijanse boje

Komplementarni odnos – suprotne boje na kotaču boja Rastavljeni komplementarni odnos – jedna boja plus dvije boje jednako raspoređene od

svojih komplemenata Dvostruki komplementarni odnos – dvostruki setovi komplementarnih boja, daju učinak na

ukupni kontrast konačne kombinacije boja Analogni odnos boja – boje smještamo jedna pored druge na kotaču boja Odnos trijade – tri boje jednako pozicionirane na kotaču boja

Ittenovi kontrasti boja Johannes Itten je bio jedan od prvih ljudi koji je pokušao definirati strategije za uspješne

kombinacije boja Kroz svoja istraživanja kreirao je sedam metodologija za koordinaciju boje s obzirom na

njihova kontrastna svojstva Kontrast, zasićenost (kvaliteta) – kontrast je termin suprotstavljanja svijetlih i tamnih

vrijednosti, te njihovih relativnih zasićenosti Kontrast svjetlo i tamno – kontrast je formiran sučeljavanjem svjetlijih i tamnijih vrijednosti,

to bi mogao biti monokromatski sustav Kontrast kvantitete – definira se omjer veličine polja i vizualnog dojma težine boje Kontrast nadopune – kontrast je formiran sučeljavanjem boja na kotaču ili perceptivnim

suprotnostima Simultani kontrast – kontrast je formiran kada je granica između boja tolika da počinje

perceptivno vibrirati Kontrast boja – kontrast je formiran sučeljavanjem različitih nijansi boja. Što je veća

udaljenost na kotaču boja, to je veći i kontrast

Udaljenost boja i intenzitet Dominantna boja – boja s najvećim područjem Subdominantna boja – boja koja zauzima manje područje Naglašene boje – na relativno malom području, ali nude kontrast zbog varijacija u nijansama,

intenzitetu ili zasićenju

Kombinacije i dominacija Prilikom stvaranja vizualnih komunikacija trebate prvo identificirati konačni učinak cijele

prezentacije Dominantni element može biti klasificiran kao: dominantan kontrast ili dominantna

vrijednost Niski kontrast – koristi boje malog raspona sjaja ili razine svjetlosti Umjereni kontrast – koristi raspon boja umjerenog sjaja i razine svjetline Visoki kontrast – koristi raspon boja od vrlo svijetle do vrlo tamne nijanse Svijetla vrijednost –sastavljena od tonova prikazuje ukupnu svijetlu vrijednost Srednja vrijednost – sastoji se od ravnoteže između tonova, zasićenosti boje i nijanse boje Tamna vrijednost – prikazuje uglavnom nijanse (engl. shades) Intenzitet boje – koristi se da bi se: povećao/smanjio kontrast, dobilo kretanje, dobilo

vođenje oka Boja se može koristiti kako bi se promijenio efekt intenziteta

Vrste papira Papiri različito apsorbiraju i reflektiraju svjetlost pa iste boje na različitim papira ne izgledaju

jednako. Odabir vrste papira može imati dramatičan utjecaj na dizajn. Neki papiri su upojni i daju zagušene boje, dok su druge vrste papira premazane i na njima se

može dobiti visoko kvalitetan tisak. Papiri se mogu razlikovati i u boji.

Kod dizajna najvažnija aspekt je biranje pravih boja. Prave boje mogu oživjeti dizajn. Boje se mogu podijeliti u 3 generalna područja: tople, hladne i neutralne