tema: BOJA

Uvod

Od početaka svijeta boja je igrala značajnu ulogu u životu, komunikaciji, psihologiji, ali i u zdravlju čovjeka. Prve, pećinske slike bile su u zemljanim bojama, jer se nije znalo za pigmente i njihove mješavine. Stari Egipćani i Grci bili su veći poznavaoci boja, mogli su ih praviti u raznim tonovima. Kinezi su bili u stanju da rukuju najfinijim nijansama još prije nove ere. Boja je postala važan sastavni dio umjetničkih tehnika kao što su mozaik, keramika, slikanje, ilustracija... Za stare Egipćane boja je bila nadnaravna sila. Obožavali su Sunce jer su bili svjesni da bez njega ne bi bilo ni svjetlosti ni toplote ni boja, a ni života. Gradili su hramove boja za liječenje, gdje su ljudi odlazili da bi okrijepili dušu i tijelo. Međutim, boja je nekada bila simbol moći i plemenskog roda, jer su se koristile isključivo prirodne boje, koje su bile veoma skupe. U starom Rimu oni na visokom položaju nosili su purpurne tunike, jer su znali da ta boja simbolizira moć, a takođe je predstavljala plemstvo i vlast. Danas se koriste sintetičke boje i dostupne su, štaviše, neophodne u životu svih nas.Boja je psihofizikalni fenomen iniciran svjetlom. Svjetlost je osnovni preduvjet za postojanje boja, dakle predmeti u mraku gube svoju boju - boja u mraku ne postoji.Kaže se: Boje su porod svjetlosti , a svijetlost je majka boja. Kao što plamen stvara svjetlost tako i svjetlost stvara boje.

Boja je psihofizikalni fenomen iniciran svjetlom.

Teorija boja     Bojom nazivamo reakciju fotoosjetljivih čunjića u našem oku na vanjski podražaj u obliku svjetlosne zrake. Ulaskom u oko zraka se lomi kao u prizmi i raspršuje u spektar. Svaka boja spektra ima drugačiju valnu dužinu.Te razlike u valnim dužinama unutar bijele svjetlosti mi percipiramo kao različite boje. Valna dužina crvene je najduža, ima najnižu frekvenciju, dok ljubičasta ima najkraću valnu dužinu i najvišu frekvenciju. Dok su sve boje spektra objedinjene, zraka je bijele boje - zato bijelu zovemo neboja, nešarena ili akromatska boja. Akromatske su također i crna i siva. Razlog što mi nešto doživljavamo kao npr. plavo je da je površina predmeta na koju pada svjetlost, odnosno molekularna struktura kojom je predmet obojen, takva da je apsorbovala sve svjetlosne valove osim plavih, koje je reflektovala natrag prema našim očima.U mrežnjači oka se nalaze dvije vrste receptora: cilindri ili štapići i konusi ili čunjići. U polumraku oko vidi samo posredstvom štapića. No, kako oni nisu osjetljivi na boje, već su samo za prijem tamnog i svijetlog, u polum-raku nam sve izgleda jednobojno. Čunjići su za prijem svjetlosti određenih valnih dužina koje doživljavamo kao boje i omogućuju oku da razlikuje i male predmete . Pri visokim svjetlosnim razinama čunjevi rade punim kapacitetom, pa stoga i boje tada izgledaju maksimalno zasićene i blistave. Ali, kako se svjetlosna razina smanjuje, čunjevi rade sve slabije, a štapići bivaju sve aktivniji, pa i boje počinju blijedjeti.Noću, ili pri vrlo slabom svjetlu, rade samo štapići, dok čunjići ne reagiraju, jer je za njih svjetlosna razina preslaba. Međutim, oko je samo posrednik koji šalje informacije umu koji ih prima, ispravlja i prerađuje, dakle mi gledamo okom, ali vidimo umom. Zbog toga svaki čovjek boju vidi i doživljava na drugačiji način. Prva ozbiljna istraživanja svjetla počeo je Isak Njutn u 17.stoljeću. On je 1676. g. otkrio Spektar (lat. spectrum - avet, prikaza). Razlomivši u trostranoj prizmi bijelu svjetlost, vidio je kako su u njoj sakrivene sve postojeće boje. Beskonačan niz prelijevajućih boja čini konačnim razgraničivši sedam različitih boja: crvena, narančasta, žuta, zelena, cijan (svjetloplava), indigo (tamnoplava) i ljubičasta. Brojku sedam uzeo je iz korelativnih (i ezoteričnih) razloga - kako bi sedam boja odgovaralo sedam nota u muzičkoj ljestvici. Boja je opažaj određenog raspona frekvencije (vibracije) od 400 do 800 bilijona Hz. Prije crvene nalazi se nama nevidljiva infracrvena, a poslije ljubičaste nama nevidljiva ultraljubičasta. Boja koju vidimo, a ne nalazi se u spektru je magenta (purpur); to je interferencija (preklapanje) valova. Djeci u školi kažemo kako spektar ima šest boja; naime tri primarne i tri sekundarne. Iz iskustva s pigmentima znamo da se sve boje mogu dobiti miješanjem svega tri boje, koje stoga nazivamo osnovne, primarne ili boje prvog reda. To su:

Bojom nazivamo i reakciju fotoosjetljivih čunjića u našem oku na vanjski podražaj u obliku svjetlosne zrake.

-crvena- žuta-plavaNjiho vim miješanjem dobivamo izvedene, sekundarne, ili boje drugog reda:- Zelena – plava + žuta- Narančasta – crvena + žuta - Ljubičasta – plava + crvenaMiješanjem jedne primarne i jedne sekundarne boje nastaju tercijarne boje, ili boje trećeg reda.Grafički, od primarnih boja možemo načiniti malu piramidu.Njoj zatim dodajemo sekundarne boje, a potom oko svih šest boja opišemo kružnicu koja je zapravo spektar: iz nevidljive infracrvene ulazimo u krug sa crvenom, nastavljamo sa narančastom, žutom, zelenom, plavom do ljubičaste koja izlazi iz vidljivog dijela kao ultraljubičasta. Zatim ubacimo boje između već postojećih: između žute i narančaste stavimo žutonarančastu, pa narančastožutu; tako dobivamo tzv. Ostwaldov (negdje Ittenov) krug boja.

Lijevo vidimo prijelaz zelene, preko zelenoplave i plavozelene u plavu. Cijelom površinom ton ostaje posve jednak; mijenja se samo vrsta boje.Dva su osnovna načina miješanja boja:- suptraktivno: mehaničko miješanje pigmentacija, osnovne boje: crvena, plava, žuta - aditivno: optičko miješanje svjetlosti. RGB snopovi na televiziji. Osnovne boje: R – red (crvena), G – green (zelena), B – blue (plava)   U tisku se kombiniraju ova dva načina: CMYK : C – cijan (svjetloplava), M – magenta (crvenoljubičasta), Y – yellow (žuta), K – key (označava crnu); dakle, osnovne boje su crvena, žuta i plava, ali se one zbrajaju (adicija) optički u našem oku.Spomenuli smo i akromatske boje: bijela, crna i siva. Dodavanjem akromatskih boja kromatskim bojama dobivamo tonove kromatskih boja. Također, dodavanjem sivih tonova nekoj kromatskoj boji ona, osim što se zatamnjuje u tonu, gubi i na čistoći. Tako dodavanjem sive boja blijedi, gubi na kvaliteti, čistoći, intenzitetu ili zasićenosti. To se naziva degradacija boje.

Ostwaldov krug boja možemo podijeliti na dvije polovice; na jednoj će ostati nijanse (nijansa je svaka promijena u boji, kromatska, tonska ili intenzitetna) crvene, žute i narančaste, a na drugoj plave, zelene i ljubičaste. Te dvije grupa boja među sobom su naglašeno različite ili suprotne, tj. kontrastne: nazivamo ih toplim i hladnim bojama.

Dva osnovna načina miješanja boja: supstraktivno i aditivno

Ton je dodana količina svjetlosti u boji, dakle svijetloplava, tamnoplava, još tamnija plava i tako sve do crne.

Na Ostwaldovom krugu možemo pratiti još jedan kontrast: onih boja na suprotnim stranama kruga. Ako neko vrijeme (pola minute, npr.) promatramo neku obojenu tačku primarnom ili sekundarnom bojom, a zatim pogledamo u bijelu plohu, pojaviti će nam se pred očima njena suprotna boja, upravo ona sa druge strane Ostwaldovog kruga. Za takve boje kažemo da su jedna prema drugoj u komplementarnom kontrastu. Komplementarni parovi su:crvena – zelenaplava– narančasta žuta – ljubičasta Boja ima i svoju prirodnu količinu svjetlosti u sebi; tako je žuta bez primjese bijele svijetlija od plave. Čista crvena i zelena imaju otprilike jednaku svjetlina. U povijesti umjetnosti karakteristična je upotreba čistih boja u ekspresionizmu početkom 20. stoljeća, počevši od fovista; takva zamjena tonske modulacije čistim bojama naziva se modulacija.

Munsellov sustav boja: Munsell je početkom dvadesetog stoljeća "oprostorio" kružnicu u oblik kugle uspostavljajući razlikovanje triju dimenzija boja: kromatsku (hue), svjetlinu (value) i čistoću, zasićenost ili intenzitet (chroma ili saturation); time počinje tzv. kolorimetrija. Na grafikonu možemo pratiti promijenu tona boje po visini, kromatsku promijenu po obodu kružnice i promijenu zasićenja od oboda prema centralnoj osovini (sivoj).Ton se odnosi na intenzitet boje: koliko je boja svjetlija ili tamnija. Dvije različite boje mogu imati isti stipanj intenziteta te prema tome i isti ton.Ton neke boje može se mijenjati dodavanjem crne , pa ćemo ga nazvati tamnijom nijansom, to je tamnija verzija orginalne boje; ili pak dodavanjem bijele, kada on postaje svjetlija nijansa tj. svjetlija verzija orginala. Termin nijansa odnosi se na bilo koju od tri moguće promjene karaktera boje - kromatsku, svjetlosnu i kvalitativnu. Boju možemo promatrati kroz tri aspekta : svjetlo , hemija i senzacija. Svaki ima svoje zakone i jedinstven fenomen.- Hemija boje uključuje pigmente i sastojke, kao i tri primarne boje: crvrnu, žutu i plavu. Potrebne su nam dvije boje da bi smo dobili još jednu i one se stapaju na sljedeći nači: crvena i žuta daju narančastu, žuta i plava daju zelenu, a plava i crvena ljubičastu. Sve ove boje prelaze u crno.- Fizika boje uključuje svjetlo, a tri primarne boje su crvena, zelena i plavo-ljubičasta. One se stapaju na sljedeći način: crvena i zelena daju žutu, zelena i plavo-ljubičasta daju svijetlo tirkznu, a crvena i plavo-ljubičasta grimiznu. Bijela je jedinstvo svih nijansi.- Sensorski aspekt boje je vizuelan i obuhvata fiziologiju i psihologiju.Ovdje vidimo tri primarne boje: crvenu, žutu i plavu plus zelenu. One su sve jedinstvene i sve druge boje dolaze iz te četiri. One se ujedinjuju u sivu.Temperatura boje Boja se definira kao topla ili hladna ovisno o njenoj poziciji u spektru i nijansama njoj najbližih susjednih boja.

Pojam temperatura boje i jedinica koja izrazava tu vrijednost naziva se Kelvinov stupanj (K). Svaki svjetlosni izvor daje i svoju temperaturu boje. Ako govorimo o niskoj temperaturi boje nekog svjetlosnog izvora, svijeće ili vatre, znači da je to svjetlo bogato crvenom bojom, a siromašno plavom.Ako govorimo o visokoj temperaturi boje, onda se radi o izvoru svjetla koji je bogatiji, u kojem preovladava plava boja. Standardno crno tijelo u flzici se izvodi tako da se napravi posuda od vatrostalne keramike oblika boce, sa malim otvorom za promatranje. Ako se takvo crno tijelo grije izvana, ono će, grijući se i užaravajući, početi emitirati u svoju unutrašnjost neko svjetlo vidljivo kroz spomenuti otvor. Boja tog svjetla, njegova spektralna vrijednost, mijenja se sa temperaturom, te se ta boja uzima kao apsolutni standard za odnos, pojam temperatura boje. Boja i temperatura spektra u toku dana(24 sata) se mijenja. Tako je žuta najviše izražena u jutro, narančasta popodne, veče je crveno, a kad sunce zađe boje su ljubičaste. Ponoć je indigo, plava je u rano jutro nakon kojeg slijedi zeleno i onda ponovo dan započinje sa žutim zrakom.

Značenje boja

Boje imaju direktan i snažan utjecaj na ljude. U velikoj mjeri od njih zavise naše akcije i reakcije.Značenje boja u velikoj mjeri zavise od kulture u kojoj smo odrasli. Tako značenje boja nije isto na istoku i zapadu. Takođe značenje zavisi od naše starosne dobi i spola, ali i još mnogo drugih faktora.

Crvena – hrabrost, istrajnost, strast, vatra, brzina, krv, nadmetanje. To je snažna boja koja se oduvijek povezivala s vitalnošću i ambicijom. Može pomoći u savladavanju negativnih misli. Međutim, može asocirati i na ljutnju. Ako u našem sustavu imamo previše ove boje (ili ako je u našem okruženju ima previše), možemo osjećati iritaciju, biti nestrpljivi i osjećati se nelagodno. Tamnije nijanse crvene boje ukazuju na samosažaljenje, ali i na nemilosrdnu osobu koja gazi sve pred sobom.

Ružičasta – umiruje i daje osjećaj topline. Umanjuje osjećaje iritacije i agresivnosti, okružuje nas osjećajem ljubavi i zaštićenosti. Također ublažava samoću, pretjeranu osjetljivost i ranjivost. Dok se crvena boja povezuje sa seksualnošću, ružičasta je vezana za nesebičnu ljubav.

Narančasta – čistoća, svjetlost. To je boja koja oslobađa radost i vesele emocije i oslobađa nas od samosažaljenja, nedostatka samopouzdanja i osjećaja manje vrijednosti te nemogućnosti opraštanja. Stimulira um, pojačava volju za životom, izvrstan je antidepresiv. Povezuje se sa vitalnošću, kretanjem i svim oblicima aktivnosti, kao i sa kreativnošću.

Plava – mir, harmonija, povjernje i sigurnost. Plava nas povezuje sa visokim umom i intuitivnim razmišljanjem. Povezujemo je sa svim što je dobro i istinito.To je boja lojalnosti , integriteta i povjerenja. Mornarsko plava je boja koja pokazuje da osoba može komandovati situacijom.Oni

Pojam temperatura boje i jedinica koja izrazava tu vrijednost naziva se Kelvinov stupanj (K).

koji vole plavo, vole mir, tišinu, vole ljude, ali izbjegavaju gomile. Indigo plava daje moći, uklanja strah. Vezuje se sa znanjem i praktičnošću. Pojačava želju za istinom i istraživanjem nepoznatog.

Zelena – samilost, razumjevanje, ljubaznost, plemenitost i poniženje. Zelena je čvrsto povezana s prirodom, pomaže nam da suosjećamo s ostalim ljudima i cijelom prirodom. Instinktivno je tražimo kada smo pod stresom ili kod emocionalnih trauma, stvara ravnotežu, mir i sklad. Pomaže nam da se opustimo i zaboravimo na probleme. Suviše zelenog može dovesti do statičnog stanja. Stvara osjećaj ugode, opuštanja, umanjuje stres, balansira emocije...

Žuta – mudrost, pravo rasuđivanje. Donosi sreću, radost, idealizam i maštu .Povezuje se s intelektualnošću i izražavanjem osjećaja. Potiče bolje pamćenje i bistrinu uma. Povezana je sa egom i identitetom. Pomaže pri donošenju odluka i ispravnih prosudbi, dobroj organizaciji, usvajanju novih ideja, potiče sposobnost da se stvari sagledaju iz više tačaka. Izgrađuje samosvijest, odvažnost i optimističan stav. Nasuprot tome, nejasno žuta boja može biti boja straha. Svijetlija žuta ukazuje na jasan um, blistavo žuta otkriva snažan intelekt, a tamnije nijanse žute povezuju se sa uobraženošću. Zlatno žuta je vezana za mudrost, a zlatnu vezujemo i za novac.

Tirkizna podsjeća na osvježavajući i hladni okean. Stoga osvježava, rashlađuje i umiruje. Poput zelene, tirkizna pomaže kod mentalne napetosti i umora. Također koristi se kod osjećaja usamljenosti, jer pojačava potrebu za komunikacijom, osjećajnosti i kreativnosti.

Ljubičasta – žrtvovanje, nesebičnost. Proizvodi jaka osjećanja. Koristi se da proizvede romansu, nostalgiju ali i kreativnost, razliku i neobičajenost. Ima veoma visoku frekvenciju energije, pa je mnogi ne mogu izdržati., pročišćava misli i emocije. Ispoljava veliku kreativnost. Posvećena je visokim idealima.

Crna – povezujemo je sa depresijom, neraspoloženjem, očajem, crnom magijom. Viktorijanci su povezivali crno sa smrću i nosili su crno u znak žalosti za umrlim, što se zadržalo i danas kod mnogih naroda.Crna boja je ,takođe, simbol tajanstvenosti i individualnosti. Kada crnu vežemo sa crvenom, onda ona naglašava crvenu i osobi daje fizičku snagu. Kada se crno nosi sa ružičastim, daje duševnu moć, a crno sa žutim intelektualnu moć.

Smeđa – komfor, stabilnost i jednostvnost. To je boja koja se veže za majku Zemlju. Povezujemo je sa stvarima koje su čvrste sigurne i stalne..

Siva – boja samoodricanja, ali i boja povezana sa strahom i mnoge sprječava da se izraze. Najviše asocira na sjenke a predstavlja praktičnost, tugu, sigurnost i pouzdanost. Srebrenaste boje se povezuju sa novcem. Boje nas otkrivaju

Ako je vaša omiljena boja intenzivno žuta, vi ste aktivna, vesela osoba, možda ste pomalo prevrtljivi u ljubavi, nedostaje vam originalnosti i zanima vas sve što vas okružuje.Ako je vaša omiljena boja narančastocrvena, vi ste efikasni, borbeni, volite da komandujete, ali ste i veoma senzualni.Ako je boja koju volite zelenoplava, vi ste napregnuti, želite maksimalno ostvariti svoje želje, a znate i da precjenjujete sebe.Ako je vaša omiljena boja tamnoplava, vi ste osjetljivi, nježni, odani i veoma volite svoj mir

Boje otkrivaju našu osobnost. S gledišta psihoanalize, preferiranje toplih i živih boja karakteristično je za ekstrovertirane osobe, dok su introvertirane sklonije hladnim i pastelnim bojama. čak i boja auta ’govori’ o nama: crne, sive ili srebrne automobile biraju ozbiljne i pouzdane osobe, crvene i žute samouvjerene osobe avanturističkog duha, dok zelene ili bijele automobile voze praktične osobe sklone jednostavnosti.Crvena je boja energije, snage i strasti. ’Crvene osobe’ su temperamentne, otvorene i pune samopouzdanja, međutim lako izgube kontrolu pa često reagiraju impulzivno i žestoko. To su poduzetne osobe koje uspijevaju postići sve što žele, no zbog svoje dominantnosti mogu djelovati pomalo egocentrično. Narančasta ukazuje na jaku volju, upornost i srdačan karakter. To je omiljena boja druželjubivih i osjećajnih osoba. Iako su hedonisti, ove su osobe ujedno spremne i na velika samoodricanja da bi postigle zacrtani cilj. Žuta boja je boja radosti i vitalnosti, ali i mudrosti. Osobe koje vole žutu boju izrazito su društvene, optimistične i duhovite. No, iako su živahne i avanturističkog duha, pri donošenju važnih odluka uvijek slušaju razum. Ružičasta boja je omiljena boja nježnih i romantičnih osoba koje žude za ljubavlju. One su sentimentalne i preosjetljive pa ponekad mogu djelovati neodgovorno, djetinjasto i lakomisleno. Ljubičasta simbolizira dostojanstvo, ponos i mističnost. To je omiljena boja maštovitih, originalnih i kreativnih ljudi, s naglašenim osjećajem za estetiku. Budući da mrze sukobe, uvijek teže uspostaviti dobre i harmonične odnose sa svima oko sebe. Ponekad mogu biti i previše sumnjičave, a njihovo najjače oruđje je neodoljiv šarm. Plava simbolizira povjerenje, odanost i ozbiljnost, pa su ’plave’ osobe konzervativne osobe koje teže osobnoj sigurnosti i duševnom miru, a najviše od svega cijene sređen i jednostavan život. Osjećajni su i strpljivi, ali i vrlo neodlučni, budući da se plaše promjena. Zelena boja je boja opuštenosti, pouzdanosti i svježine. To je omiljena boja prirodnih, veselih i dobronamjernh osoba. Ljudi ih rado biraju za prijatelje jer su iskreni i uvijek spremni pomoći. Upornost i marljivost još je jedna od njihovih vrlina, ali za njih mjerilo uspjeha nije materijalni status, već osobno postignuće. Siva boja simbolizira neutralnost, ali i hladnoću, pa ovu boju preferiraju zatvorene osobe koje se svjesno ograđuju od vanjskih utjecaja. To su izrazito oprezni i racionalni ljudi koji se najbolje osjećaju kad su neprimjetni i u sjeni, jer tada stvari najlakše drže podkontrolom.

Smeđa je omiljena boja praktičnih osoba, s jakim smislom za logiku. Budući da su izrazito realne i analitične, ove osobe sve probleme rješavaju bez puno poteškoća. U svojim su stavovima postojani, a zbog svoje blage prirode djeluju opuštajuće i umirujuće na druge. Crna boja obično se vezuje uz tamu i smrt, ali je to ujedno i boja moći, autoriteta, nečega zagonetnog i nedostupnog. Osobe koje preferiraju ovu boju izrazito su neovisne i drže se na distanci, pa ponekad djeluju hladno i ozbiljno. To su izrazito ponosne i odlučne osobe, koje uglavnom ne dopuštaju da im se ’šefuje’. No, s druge strane mogu biti sklone pesimističnim i melodramatičnim pogledima na svijet. Bijela je oduvijek simbol nevinosti, slobode i čistoće, ali istovremeno ukazuje i na emotivnu hladnoću. Osobe koje preferiraju ovu boju imaju snažne moralne nazore, pedantne su i precizne, ali mogu biti i vrlo sitničave. Iako su u biti dobre i ljubazne osobe, drugi ih uglavnom doživljavaju kao dosadne i jednolične.

Boja i zdravlje

Boje koje volimo su duboko osobne, čak i intimne te na razne načine utječu na naše raspoloženje.Analitičari kažu, da snovi ispunjeni crnim nijansama odražavaju našu tugu, strah ili skrivene seksualne želje. Plava odražava optimizam, duhovnost i pozitivne misli, zelena novac, ljubomoru ali i ljubav, a crvena strast ili čak srdžbu.Postoji čitava znanost koja se zove Kromoterapija i poput aromaterapije pomaže nam kontrolirati naše emotivno, mentalno i duhovno stanje koje je nužno za zdravlje tijela.Ova nova znanost korijenje vuče iz egipatske i kineske kulture ali kod nas je još nažalost gotovo nepoznata. Dakle,ljekovito djelovanje boja poznato je iz davnih vremena. Već pet hiljada godina kineska medicina ih koristi za postavljanje dijagnoza: oboljenja slezine manifestiraju se žutom bojom, bolesti jetre zelenom, veliko bljedilo ukazuje na bolesti pluća, suviše crven ten na probleme srca. Egipatski liječnici liječili su svoje bolesnike uz pomoć dragog kamenja najrazličitijih boja. Crvena, boja boga Ozirisa, povećavala je vitalnost. Ozirisova sestra, boginja Izida izabrala je žutu, boju koja pojačava intelektualne sposobnosti.I ozbiljna naučna istraživanja potvrdila su da boje djeluju na organizam. Pojedine među njima povećavaju hormonalna lučenja, druge direktno djeluju na različite organe našeg tijela. Intenzivnim gledanjem u jako crveno svjetlo ili staklo preliveno crvenom bojom sigurno će doći do promjene srčanog ritma. Svaka boja ima i svoju talasnu dužinu, te različito djeluje na čovjeka. Kada se liječi bojom potrebno je koristiti boje iz toplih i hladnih dijelova spektra, kako bi se u sistemu ( ljudskom organizmu) uspostavila ravnoteža. Svaka bolest i disharmonija u tijelu pokazuje se kao višak jedne boje. To može biti pretjerana količina boje bilo iz toplog spektra koja uzrokuje grozncu ili iz hladnog spektra koja utiče na ravnotežu. Uvodeći traženu boju tjelesni sistem ponovo pronalazi ravnotežu.Bijela uravnotežuje i smiruje.

Žuta i narančasta izazivaju izvjesnu euforiju (ponekad čak i zanos), stimuliraju varenje, utiču povoljno na mišiće i kožu. Narančasti zraci kontrolišu slezenu i poboljšavaju cirkulaciju. Boja breskve i marelice dobre su kod živčane iscrpljenosti. Žuti zrak stimuliše solarni pleksus, mozak, veliki dio nervnog sistema, pankreas, jetru i slezenu.Narančastocrvena i jarkocrvena (čisto cravena) nadražuju, one stimuliraju limfne žlijezde, djeluju kao afrodizijak, ali mogu da podstiču i agresivnost, smiruju bolove od opekotina, ubrzavaju njihovo zarastanje. Crvena aktivira nadbubrežne žlijezde, stimuliše naše emocije i seksualne odgovore. Kad ste zabrinuti mislite na crveno i to će vam pomoći da prevaziđete negativne misli.Zelena i zelenoplava pomažu ravnoteži nervnog sistema, one smiruju, opuštaju, poboljšavaju dezintoksikaciju (misli se na zelenilo u prirodi).Zeleni zrak stimuliše timus i srce, a pomaže i da se uravnoteže naše emocije.Zelena boja djeluje na probavni sistem, smanjuje napetost, ublažava glavobolju, kontroliše krvni pritisak, smiruje srce.Plava i plavoljubičasta djeluju kao sedativi, smiruju, one pomažu dobrom snu i ublažavaju reumatične bolove. Čista plava boja smanjuje depresiju.Plavo može uticati na centar grla, tiroidnu žlijezdu i poznato je kao jedan od najvećih antiseptika na svijetu, jer ima blag i smirujući uticaj na cijelo tijelo. Indigo zrak povezan je sa centrom čela, koji utiče na psihički razvoj. Indigo plava djeluje na kičmu, veliki je pročiščivač krvi, pomaže kod akutnog reumatizma i artritisa, ublažava proširene vene, pomaže kod nesanice, smiruje čireve, ekceme i rane.ljubičasta pojačava sposobnost razmišljanja i duhovnog uzdizanja.Povezana je sa tjemenom glave, gdje se nalazi centar za psihički razvoj. Povoljno utiče na mentalne i nervne tegob, smiruje pretjeranu emotivnostk, kontroliše pretjeranu glad, djeluje kao sedativ, pročiščava organizam. Nikako se na preporučuje depresivnim osobama.

Asocijacije i boje

Mirisi:Svijetle boje – dopadljivi mirisiTamne boje – neprijatni mirisi

Ukusi:Maslinasta – kiselo Narančasta – slatkoRužičasta – sladunjavoZelena i plava – slano Ljubičasta i smeđa – gorko

Agregatna stanja:Tamno ljubiasta – teškoTirkizna – tečno Pastelno ružičasta – kremŽuta i bež – prah

Svaka bolest i disharmonija u tijelu pokazuje se kao višak jedne boje.

Težina:Bijela – 3,1 kgŽuta – 3,5 kgZelena – 4,1 kgPlava – 4,7 kgLjubičasta – 4,8 kgSiva – 4,8 kgCrvemna – 4,9 kgCrna – 5,8 kg

Boje tijela:Crvena – bubreziNarančasta – reproduktivni sustavŽuta – gušterača, slezena i žučni mjehurZelena – srce, plućaPlava – grlo i štitnjačaIndigo – hipofiza, oči, uši, nosLjubičasta – mozak, živčani sustav

Stari znanstvenici ovih sedam boja povezivali su sa sedam duhova pred tronom Boga:- Crveni zrak = duh života- Narančasti zrak = duh zdravlja i čistoće- Žuti zrak = duh znanja i mudrosti- Zeleni zrak = duh mira i evolucije- Plavi zrak = duh istine i inspiracije- Indigo zrak = duh intuicije i moći sa znanjem- Ljubičasti zrak = duh žrtve, visokih ideala i duhovne moći

Pet elemenata( feng shui)Zemlja – žuta, smeđa, narančasta-cjelovitost i jedinstvoMetal – bijela, zlatna, srebrena-djeca, vodstvoVoda – crna, plava, ljubičasta-karijera,snaga, znanjeDrvo – zelena-obitelj, dobro zdravlje, životVatra – crvena-strast, bogatstvo i novac, energija

Uticaj boje na formu

- Plohe ili volumeni u svjetlijim bojama će izgledati veće od istih obojenih tamnim bojama. - Plohe u toplim bojama izgleda da se približavaju i uvećavaju, dok se iste plohe u hladnim bojama udaljuju i smanjuju. Bez uticaja kontrasta sa podlogom redosljed doživljavanja prostornog efekta boja je sljedeći:Najbliža nam izgleda crvena, pa žuta i zelena, a najdalja je plava. - Hladne i svijetle boje izgledaju lakše i manje čvrste, dok tople i tamne boje izgledaju teže i gušće. Boje možemo podijeliti i na : aktivne, pasivne i neutralne

- Aktivne- sve čiste pigmentirane boje (crvena, žuta, plava, zelena, bijela). One zrače svojim koloritom, šire se i agresivne su .- Pasivne – pomješane sa crnom i bijelom (svi zasivljeni tonovi i crna boja). Uvlače se u sebe i lako podnose prisustvo drugih boja. Predmeti obojeni pasivnim bojama veće svjetline izgledaju lakši i manje čvrsti.- Neutralne – sve sive boje.

Odnos boje i podloge

Hromatske boje na crnoj (tamnoj) podlozi:- žuta – snažno iskače naprijed- crvena – odmah iza žute - plava – veoma duboko u pozadini, skoro sasvim «zalijepljena» za podlogu.Hromatske boje na svjetloj podlozi- plava – iskače naprijed- crvena – odmah iza plave- žuta – sasvim «zalijepljena» za podlogu.- Ako je svjetlina ista, topla boja će ići naprijed na svijetlim i tamnim podlogama, dok će se hladne boje nešto povlačiti.- Ako je prisutan i kontrast svjetline sile u pravcu dubine će biti dodate ili oduzete ili će njihovo dejstvo biti poništeno.- Ako je hladna svjetlija od toplije boje, ona će ići naprijed.- Ako je jedna od boja iste boje kao podloga ali različite svjetline, ona će ići prema njoj, hladniji ton će ići naprijed.

Boje u enterijeru

Boje su sastavni dio našeg života i neophodno je znati ispravno ih primjenjivati. Brojna istraživanja boja i njihovog uticaja na čovjeka dokazala su da boja utiče i na inteligenciju djece. Inteligencija, naime, raste ako duže borave u prostorijama sa nižim stropom, a koje su obojene svijetlo plavom, oranž, žutom, ili zelenom bojom. Negativan uticaj na razvoj inteligencije imaju crna, bijela i smeđa boja.

Danas imamo veliki izbor boja, ali kada uređujemo neku sobu u stnu ipak moramo znati kako ćemo je koristiti da bismo za nju onda odabrali pravu boju. Interijeri u prošlosti govorili su mnogo o ljudima koji su u njima živjeli i načinu njihovog života. Tako su, na primjer, Viktorijanci upotrebljavali namještaj obojen smeđe ili bež, a sam njihov izgled odražavao je strogoću i ukočenost. Život njihove djece bio je od najranijeg djetinjstva pun zabrana i uslovljavljenosti.Opredjeljenje neke osobe za određenu boju je u vezi sa njenim karakterom. Introvertne osobe privlače tople boje, dok ekstrovertne privlače hladne boje. Pri izboru boja , dakle, pored vaspitanja i tradicije utiče i instinktivna potreba da se kompenzira psihološka neuravnoteženost.- Kada koristite komplementarne boje sa svim njihovim nijansama, pripazite da upotrijebite po jednu iz toplog i jednu iz hladnog dijela

spektra kako bi se dobila ravnoteža. Prostorije u jednoj boji, uz razne tonove i nijanse, ma kako bili efektni , bacaju nas iz ravnoteže kad u njima duže boravimo.- Dnevna soba mora imati više toplijih boja jer nam one pomažu u aktivnostima , a takođe utiču i na našu društvenost. Narančaste boje otkrivaju ekstrovertnu osobu, dok zelene i plave smiruju i prilagodljive su introvertnoj osobi. Dnevni boravak, salon i hodnik daju prednost žutoj boji. Ova boja je topla, prijatna, podsjeća na niti sunčevih zraka i podstiče veselost, a hodniku daje svjetlost.- Radnoj sobi potrebno je više žutog zbog inspiracije, ali i zelenog i tirkiznog koje su smirujuće, kako bi dopunile ekspresivnu žutu. Previše žutog u sobi podsjeća na toplinu sunca, a mnogima daje osjećaj nekog prostranstva u kome se može beskonačno opuštati.- Osobe koje vole blistave boje i smjele kombinacije vrlo su aktive, rano ustaju, ali kasno liježu. Prostori koji sadrže pastelne tonove ukazuju na osobe koje su opuštene i smirenije u sebi. Smjele boje u spavaćoj sobi odgovaraju osobi koja se osjeća sretnom, ali kako je sreća promjenljiva, promjenljive su i boje. Zato, ako počnete patiti od nesanice, promjenite i boje u pastelne, kako bi se vaš san popravio. Spavaća soba daje prednost svijetlozelenoj boji. Ona utiče na zdrav okrepljujući san. Možete takoder izabrati i svijetloplavu boju ili isprobajte mješavine svijetlozelene (mješavina zelene i žute) boje i svijetloplave (mješavina bijele i plave).- Boje za dječiju sobu su posebno važne. Djeca koja se odlučuju samo za ljubičaste i plave tonove su osjetljiva i potrebno im je dosta razumijevanja. Kako bi se djeca osjećala sigurnije i opuštenije, potrebno je unijeti toplinu ružičastog i boje breskve. Tirkizno i blago plavo pomoći će preosjetljivoj djeci, ali ipak treba unijeti i malo toplijih nijansi koje bi djelovale kao ravnoteža. Narančasti tonovi, na primjer, pomoći će da se njihova pretjerana energija usmjeri u kreativnost. - Kuhinja, niša ili kutak u kojem se jede daju prednost narančastoj boji, koja popravlja apetit i čini živahnijim.

Sheme boja:

Boje ne postoje u izoliranosti osim ako je to planski strogo određeno. One su okružene drugim bojama i postaju dio ukupne sheme boja koja uključuje zidove, podove, stropove , arhitektonska obilježja i namještaj. Potrebno je odlučiti koja će boja ili obilježje biti naosilac sheme. To može biti sofa, pogled sa prozora, zid, tepih ili komad drvenog namještaja. Možemo koristiti harmoničnu shema u kojoj će boje biti dio

tima, jedan od mnogih elemenata u sobi, ili kontrastnu shema gdje će boje biti najkontrastnije.- Harmonične sheme: U harmoničnoj shemi sve su boje u skladu i ne konkuriraju jedna drugoj. Niti jedna boja ne zahtijeva posebnu pažnju, tako da je prevladavajuće raspoloženje umirujuće. Postoje dva osnovna tipa harmoničnih shema. Jednobojna shema uključuje jednu boju slabog intenziteta, kao što je svijetlo bež, svijetlo siva ili bijela u ograničenom rasponu vrijednosti.Ove sheme se često koriste za izložbeni prostor, umjetničke galerije ili privatnu kuću s impresivnom zbirkom umjetnina, budući da njena tiha, umirujuća priroda stvara savršenu pozadinu. Bilo kakav žarki ili upadljivi predmet uveden u ovu shemu odmah će privući pažnju na sebe prekidajući jednobojnost, što se može iskoristiti kao prednost ako se želi nešto učiniti uočljivim. Monokromatska shema sastoji se od jedne nijanse ali u širem rasponu vrijednosti i intenzoteta od jednobojne sheme. Monokromatska shema koja je npr. zasnovana na žutoj boji, mogla bi uključiti svijetlo žutu, limun žutu i zlatno žutu koje se mogu upotrijebiti individualno ili u kombinaciji. Monokromatska shema čini cijeli prostor posbnim.Dodavanjem teksture harmoničnoj shemi uvest će se dašak vizualnog uzbuđenja ne praveći kompromis sa izmjenama.- Kontrastne sheme: Za razliku od harmoničnih shema, kontrastne sheme postoje kako bi na sebe privukle pažnju. Ovdje boja predstavlja žarišnu tačku. Postoje dvije vrste kontrastnih shema. Analogna shema se oslanja na analogne boje, različite srodne boje koje se na krugu boja nalaze jedna do druge. Komplementarna shema se sastoji od kontrastnih boja koje se u krugu boja nalaze na dijametralno suprotnim stranama. Komplementarne sheme utjelovljuju svaku boju spektra, a rezultat je zanimljiv i živahan ali ipak nije napadan. Kako bi se izbjegao preveliki kontrast u ovoj shemi potrebno je pomiješati malo komplementarne boje sa glavnom bojom i upotrijebiti nerazblaženu komplementarnu boju. Podovi čine više od 30 % onoga što vidite u sobi, stoga je veoma važno razmisliti o njihovoj boji kada se biraju ostale boje za shemu, bez obzira da li se radi o parketu, pločicama, tepihu i sl. Svijetlost koja pada izravno na obojenu površinu također će utjecati na boju i njezina svojstva. Prema tome, potrebno je znati kakve boje upotrijebiti pri određenom osvjetljenju:- Na mjestima izloženim sunčevoj svjetlosti i u ljetnim sobama, svijetle boje i reflektujuće bijele boje s hladnom notom djelovat će umirujuće i spriječit će vrućinu.- U hladnijim podnebljima tamne boje dobro djeluju u spavaćim sobama: pružit će vam osjećaj topline i spriječit će hladnoću. U krajevima sa hladnijom klimom dnavna soba ne treba biti veoma tamna, jer je dnevna svjetlost svakako ograničena.- U krajevima sa vrućom klimom ili u sobama sa puno sunčeve svjetlosti treba izbjegavati tamnije boje, jer one zadržavaju vrućinu i mogu prouzrokovati osjećaj zagušljivosti.- U hladnim sobama ili onim koje su okrenute prema sjeveru preporučuju se crvena, crvenonarančasta ili narančastožuta, te boja dinje.

- Pretople sobe, okrenute prema jugu ohladite plavom, plavoljubičastom ili plavozelenom bojom.

Preoblikovanje prostora bojom – optičke iluzije

Bojom možemo oblikovati prostor u kojem se nalazimo. U tome nam pomažu optičke iluzije i različit uticaj određenih boja na našu psihu. Efekti koji se dobijaju pravilnom upotrebom boja su raznovrsni i često fascinantni.Kako biste postigli da mala soba izgleda veća, potrebno je obojiti zidove hladnom, svijetlom i sjajnom bojom. Hladne boje po svojoj prirodi bolje dočaravaju udaljenost nego tople boje. Svijetlije, sjajnije boje po svojoj prirodi reflektuju svjetlost. Izborom sjajno bijele ili žute sa sjajnim reflektujućim premazom prostor će izgledati još veći.Kako biste dočarali da velika soba izgleda manja, zidove treba obojiti toplom, tamnom, mat bojom. Tople boje približavaju predmete, one smanjuju prostor. Tamne boje sa mat premazom apsorbuju svjetlost i čine zidove tamnijim, manje reflektirajućim i zatvorenijim.Kako bi soba izgledala viša, obojite strop svjetlijom, hladnijom bojom od one na zidovima.; tako će strop izgledati udaljeniji. S tim ciljem, može se kreirati manja površina stropa, a viša povšina zida., nastavljajući bojenje zida prema gore. Kako biste snizili zidove i postigli topliji ugođaj u prostoriji, obojite strop tamnijom bojom od boje zidova.Tamniju boju djelimično možete nastaviti niz zid.Kako biste dugačku, usku prostoriju učinili širom i četvrtastijom, obojite duže zidive svijetlom, hladnom, sjajnom bojom, poput svijetlo plave sa sjajnim završnim premazom kako biste postigli da se zidovi udalje. Kraće zidove obojite tamnijim, toplijim bojama , poput komplementarne boje bundeve s mat završnim premazom koko bi se zidovi primakli.

Osobenost boja u enterijeru:Crvena – zaokuplja pažnju i zaustavlja promet, pa ako se uvodi u prostor postaje snažna uporišna tačka te sobe. Intenzivna, sjajna, tamna, topla. Predmete i zidove približava.Narančasta – U dekoru se najviše koriste ružičasto-narančasta nijansa, nijansa breskve, koraljne li terakota nijanse. Topla boja, može biti veoma ugodna za kožu. Svijetleća, žareća, sjajna, topla. Predmete i zidove približava.Žuta – njen sjaj čini je izvanrednom za rasvjetljavanje prostora. Asocira na sunce, unosi vedrinu. Sunčana, zračeča, sjajna, topla. Predmete i zidove približava.Zelena – najneutralnija boja u spektru. Smatra se nestimulirajućom bojom, hladnom i opuštajućom. Predmete i zidove udaljava.Plava – boja zraka i vode što je čini misaonom i emotivnom bojom, pa može izazvati smirenost i tugu. Često se koristi u bolnicama jer se smatra da ima smirujuće djelovanje na centralni nervni sistem, smanjuje krvni pritisak i broj srčanih otkucaja. Transparentna, umirujuća, hladna. Predmete i zidove udaljava.

Ljubičasta – Može biti tamna kada se koristi sama ali kada se miješa sa drugm bojom može unijeti puno atmosfere. Nježna, profinjena, prozračna, hladna. Predmete i zidove udaljava.

Moda i boje

Svijet mode ima veliku odgovornost kada je riječ o bojama, jer svaka sezona ima određen uticaj na ljude. Očito je da su boje u proljeće svjetlijih tonova nego u zimskom periodu, ali moramo biti svjesni kako boje utiču na nas . Mi bojom možemo dopuniti prirodu, ali je ne moramo i kopirati. Nekada je izbor boja u modi bio znatno sužen u odnosu na ono što nam se nudi danas. Danas kreatori eksperimentišu sa najrazličitijim bojama i materijalima. Veoma je važno znati značenje boja i kombinovati ih smjelo, bez opasnosti od pogreške. Određene boje mogu poprimiti potpuno drugačije značenje i efekat u različitim kombinacijama. Tako npr. crna ( koja je jedna od glavnih boja u modnom svijetu) u kombinaciji sa crvenom naglašava crvenu i daje modelu fizičku snagu. U kombinaciji sa ružičastom dobiva se efekt društvene moći, dok crno sa žutim naglašava intelektualnu moć.

Boja na filmu, u štampi i na TV- u

Stilizacija boje u kinematografiji vladala je punih 40 godina, poznata i iskazana kao crno-bijeli film.Odsustvo boje, odnosno, odstupanje od prirode kojom smo okruženi, a koja je u mnoštvu čistih boja i cijelog niza nijansi, gotovo je ostalo nezapaženo sve dok film pojavom u boji nije skrenuo pažnju gledalaca na sliku u boji. U začetku filma u boji bilo je pokušaja bojadisanja slike rukom ili kemijskim postupkom u jednoj boji, da bi se konačno 1935. godine pojavio potpuni film u boji. Zakoni kompozicije za film u boji su nešto strožiji u odnosu na crno-bijeli. Boja u filmu i na ekranu vjerna je stvarnosti, estetski valjana, ima bogatu skalu tonova i, naravno, prirodnija je od crno-bijele fotografije.Kompozicija slike u boji treba se pridržavati dobrog rasporeda boja, odnosa svjetlije i tamnije boje, uravnoteženosti i skladnosti. Treba suprotstaviti manju količinu svjetlije boje većoj količini tamnije boje, uz poznatu činjenicu da se boje po svojoj svjetloći i djelovanju razlikuju ovisno o našim navikama. Tako smo navikli da je crveni plamen vatre blizu, plavo nebo daleko. Ako se u kadru nalazi plavi predmet u prvom planu, sigurno je da će se steći utisak kako se povlači u pozadinu, ili imamo utisak da se crveni predmet iz pozadine probija u prvi plan. Boja dobiva svoj značaj i u vezi sa ostalim elementima filma, prvenstveno u vezi s fabulom. Boja utiče na doživljaje ili značenja pojedinog trenutka filma ili njegove cjeline. Kontrastom u kadru se može pojačati osjećanje dubine. Takoder, toplije boje lakše izražavaju osjećaje bliskosti, hladnije osjećaj udaljenosti. Po svojoj naravi tople boje se probijaju u prvi plan, a hladne povlače u pozadinu. Kontrastiranjem u jednom kadru, zasićenija boja djelovat će kao agresivniji vitalniji element kadra, a manje zasićena kao potisnutiji. Te kvalitete mogu, takoder, dobiti i posebnu vremensku

1935.god.pojava prvog potpunog filma u boji.

vrijednost manje ili slabije zasićena boja prije će sugerirati imaginarna vremena - prošlost.

U posljednjih petnaestak godina svjedoci smo ekspanzije pripreme za štampu u DTP okruženju, tj. kompjuterski generisanih procesa u pripremi. Za razliku od ere reprografije, fotosloga, ručno ubušavanih slika i dotjerivanja fotografija na skeneru, DTP (desktop publishing) era pružila je čovječanstvu daleko veći komfor u radu, automatizaciju procesa i dostupnost svakom ko posjeduje odgovarajuću opremu. Stono izdavaštvo (kako je to prevedeno kod nas), pružilo je šansu pojedincu sa PC računarom i laserskim štampačem da priprema dokumente koji će biti odštampani u bilo kojoj tehnici štampe. Da bismo pripremili dokument za štampu pomoću nekog softvera, moramo znati odgovarajuće principe koji se tiču prije svega kolornih modela koji se koriste u štampi. Za razliku od RGB (red, green, blue) prikaza koji koriste računarski monitor i televizor, u konvencionalnoj štampi se koristi CMYK model (cijan, magenta, žuta i crna). To u praksi znači da se kolor slika (odnosno štampana emulacija realne scene) dobija kombinacijom četiri osnovne štamparske boje. Suština je u tome da se na svaki kanal nanosi odgovarajuća procesna boja, i mješanjem tih boja na papiru dobija se kolorna slika. RGB i CMYK modele možemo uporediti na sljedeći način: u RGB-u, bjela boja se dobija zadavanjem maksimalnih vrijednosti crvene, zelene i plave boje (255, 255, 255); minimalne vrijednosti (0, 0, 0) daju crnu. U CMYK modelu je obrnuto: bijelu boju možemo uporediti sa bojom praznog papira. Zadavanjem sve većih i većih vrijednosti boja dobijamo tamnije nijanse. Teoretski, za dobijanje crne boje bilo bi dovoljno zadati 100% cijana, 100% magente i 100% žute boje, ali usljed nesavršenosti medija na kome se štampa (uglavnom papira) i boja koje se koriste, dodaje se i crna (K - oznaka potiče iz dva razloga: prvi je izbjegavanje konfuzije sa B iz RGB modela, a drugi je key color, odnosno ključna boja .Glavna uloga crne boje je da naglasi oštrinu i dubinu slike u punom koloru. Sljedeća stvar koju je važno razmotriti je kako se u štampi dobijaju prelazi boja koje vidimo na fotografijama. Ovde se susrećemo sa pojmom grayscale, odnosno skala sivog. Slika koja se sastoji iz dvije nijanse (apsolutno bijela i apsolutno crna) ima dubinu 1 bit po pikselu (pixel - skraćenica od picture element, najmanji detalj slike na kompjuterskom monitoru i televizoru). Kada bismo u Photoshopu otvorili klasičnu crno-bijelu fotografiju, primjetili bi da tu nema samo piksela crne i bijele boje, nego i sivih. U pitanju je grayscale slika, koja može imati 256 varijacija sive boje (0-255), a pošto se 256 eksponencijalno predstavlja kao 2^8, kažemo da grayscale slika ima 8 bita po pikselu. Problem kod reprodukcije crno-bijele fotografije u konvencionalnoj štampi (osim digitalne, koja funkcioniše na principu inkjet štampača) se sastoji u tome što je nemoguće ostvariti kontinuirani ton sive boje. On se prikazuje kombinacijom crne i bijele boje, odnosno otiskivanjem pravilnih redova crnih tačaka različitog rastojanja i veličine na bijelom papiru, što vara ljudsko oko da vidi sivu boju. Takva tehnika se naziva raster ili poluton, pošto se tačke uštampavaju u pravougaonim nizovima. Za potrebe reprodukcije slike u četvorobojnoj CMYK varijanti, potrebno je zadati određenu gustinu nizova tačaka (u zavisnosti od vrste štampe odnosno vrste i kvaliteta medija na kome se štampa) koja se

definiše kao linijatura rastera (screen frequency, halftone screen), i mjeri se u broju linija tačaka po linearnoj jedinici mjere (uobičajeno lines per inch ili lines per cm). Postoji i alternativni način štampanja rastera, koji je u ekspanziji posljednjih desetak godina, a to je FM (frequency modulation) raster, kod koga tačke nisu raspoređene u pravilnim linijama, nego nasumično razbacane, što daje vjerniju reprodukciju boja u štampi, ali i povećava mogućnost začepljenja rastera (zbog specifičnih upijajućih svojstava papira, tačka se pri otisku širi za određenu vrijednost koja se naziva prirast tačke - dot gain, tako da treba biti oprezan pri nanošenju boje u štamparskoj mašini. Prirast tačke se može kompenzovati u pripremi za štampu). Prilikom pripreme za štampu dokumenta u boji, moramo voditi računa o uglovima rastera. Pošto smo već napomenuli da se tačke nanose u pravilnim nizovima, treba reći i da ugao pod kojim se prostiru te linije nije isti za svaku boju. Taj princip sprječava ružan efekat koji se naziva moire, a manifestuje se pravilnim šarama koje se pojavljuju na mjestima gdje se linije rastera nepravilno preklapaju. Zbog toga linije rastera moraju biti nanesene pod uglovima koji se razlikuju međusobno za bar 30 stepeni. Standard koji je usvojen za četvorobojnu ofset CMYK štampu je cijan 15°, magenta 75°, žuta 90° i crna 45°. U slučaju žute boje odstupa se od pravila, zato što je ona najslabija boja u smislu intenziteta. U prethodnom dijelu pomenuli smo naziv za crnu boju - ključna boja (key color), i to je razlog zašto se ona nanosi pod uglom od 45° - taj ugao je naučno potvrđen kao najpogodniji ljudskom oku za posmatranje. U slučajevima kada je dokument predviđen za štampu u jednoj boji, a ima rastera, preporučuje se zadavanje ugla od 45°.Postoje i posebne (spot) boje. To su boje koje su označene brojem i međunarodno sertifikovane, uspostavljene od različitih proizvođača (Pantone, HKS itd). Svaka od tih boja ima posebnu recepturu od koje se ne sme odstupati, vrlo precizno definisanu. Posebne boje se koriste najčešće u slučajevima kada je u štampi potrebno dobiti vrlo vjernu nijansu (u slučaju štampanja logotipa kompanije, ili ako klijent zahtjeva visoku vijernost otiska) uglavnom jednobojnih objekata ili teksta, zato što CMYK štampa ima određena ograničenja u pogledu reprodukcije nekih nijansi. Takođe, samo mali broj posebnih boja ima svoj teoretski CMYK ekvivalent, koji nije lako postići u praksi. Uobičajena je varijanta kombinacija procesnih i posebnih boja, pogotovo u slučajevima kada se štampaju kolor fotografije sa dodatnim tekstualnim i drugim elementima (naslovi itd) - za fotografiju je potreban CMYK, a za naslove posebna boja. Naravno, to je uvijek skuplja varijanta za štampu, tako da kod nas mnogi pribjegavaju procesnoj simulaciji posebnih boja na uštrb kvaliteta. Inače, za posebne boje zadate u vrijednosti manjoj od 100% važi isto pravilo što se tiče uglova rastera kao i za procesne boje. Jedan od problema sa kojim se redovno susreću DTP operateri jeste postizanje sklada između boja koje se vide na računarskom monitoru prilikom pripreme za štampu i onih koje će izaći na finalnom proizvodu. Razlika između RGB sistema koji koristi monitor i CMYK sistema koji se primenjuje u štampi dovodi do toga da nije lako predvidjeti kako će izgledati određena boja.