TARIKATI SU NAA STVARNOST, ALI I NAA NEPOZNANICA UTJEEM SE ALLAHU OD EJTANA PROKLETOG NAM ZAVODNIKA, I OD SVAKOG NAM DUMANA UKLETOG NAM NAPASNIKA. S IMENOM ALLAHA SVEDOBRIM OSOBITO NAM MILOSNIM. SLAVA I HVALA JE SVOJINA ALLAHA SVIH SVJETOVA GOSPODARA, OPTEG DOBROINITELJA SVJETSKOGA OSOBNOG MILOSNIKA INSANSKOGA, VLASNIKA SVEGA I SVAEGA I SVEKOLIKA DANA DINSKOGA. ALLAH, ALLAH SAMO TEBI ROBUJEMO I SAMO OD TEBE POMO U ROBOVANJU MOLIMO, UPUTI NAS PRAVOM PUTU SVOME KOJI E NAS DOVESTI HADRETU TVOME, PUTU BLAGODARNIH ROBOVA TVOJIH POSLANIKA I VJESNIKA SVOJIH, A NE PUTU ONIH NA KOJE SI SE RASRDIO NITI PUTU ONIH KOJE SI ZABLUDI PREPUSTIO. Kroz naredne retke ovog teksta pokuaemo vas poblie upoznati sa tarikatom kao duhovnim segmetom nae vjere, sa tarikatom koji je put lijepog ahlaka, put koji od ovjeka trai brigu za bratom, put na kojem se ovjek bori protiv svojih loih navika. Velikani su rekli: Biti dervi znai biti hrpa zemlje, prosijane s malo vode, po njoj poprskane. To znai biti ono to tabane neranjava, nit iza sebe ostavlja pranjave tragove. Uzvieni Allah d.. u 28. ajetu sure Er-Rad kae: One koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene smiruju a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju. Jedne prilike je Muhammed a.s. upitao prisutne: "Ko e uzeti ove pouke da po njima postupa ili da podui onog ko e po njima postupati ?" Tada je Ebu Hurejre, r.a. rekao: "Ja u ih uzeti, o Boiji Poslanie !" Pejgamber, sallallahu alejhi ve selleme, ga je tada uzeo za ruku, pa nabrojao pet savjeta: "Kloni se i uvaj Boanskih zabrana, pa e biti pravi Allahov rob; Zadovolji se sa onim to ti je Allah dosudio, pa e biti posve bezbjedan i neovisan od ljudi; Budi dobroinitelj svom susjedu, pa e biti mu'min; eli ostalom svijetu ono to i sam sebi eli, pa e biti muslim; Ne smiji se puno (okani se ala i zabava), jer mnogo smijeha umrtvljuje srce." Sufijski tarikati (ili derviki redovi) kod nas su prisutni faktiki od samog prisustva islama u naim krajevima. Javljaju se ne samo kao vjerska, nego kao i kulturoloka i socioloka potreba. U islamizaciji Bosne dervii su odigrali znaajnu ulogu. Oni su prije svega praktiari. Kao vjernici svojom pobonou i dosljednom primjenom vjerskih propisa, kao humanisti svojom solidarnou i pomaganjem drugih i kao vojnici svojom hrabrou i odlunou - bili su primjer praktinog ivota muslimana. U razliitim periodima, u razliitim drutveno-politikim i vjerskim prilikama, derviki redovi su razliito i tretirani - od ogromnog uvaavanja i potivanja, do totalnog ignorisanja.

Jedno je, meutim, sigurno: tarikati su, kroz sav taj period, uivali veliki ugled meu muslimanima. Predstavljali su olienje potenja i estitosti i bili uzor moralne usavrenosti. U njima su nalazili i pribjeite mnogi duhovnosti i boanske Ijubavi eljni Ijudi, mnogi tragaoci za dubljim smislovima ivota i svega postojeeg, mnoge nesrene due ali i grijenici koji su se eIjeli oistiti od runih postupaka svojih, koji su se eljeli pribliiti Bogu i od Njega zatraiti oprost za grijehe svoje i grijehe ostalih Ijudi... Tarikati su im vraali izgubljenu nadu, u njihova srca ulijevali sigurnost i usaivali Ijubav i milosre prema svim Boijim stvorenjima. Pripadnici nekog od tarikata bili su i mnogi velikani pisane rijei, mnogi pjesnici i kaligrafi. ar svoje ljubavi prema Bogu, ar svoga aka, pretakali su u rije. Iza njih su ostajala monumentalna djela islamske kaligrafije, stotine primjeraka Kurana ispisane vjetom dervikom rukom, mnoga vrsna djela iz podruja erijatskog prava, akaida, tefsira, hadisa... Nije mali broj ni onih koji su od silne svoje ljubavi satkali pjesmu i prostirali je na okolinu. Eho mnogih tih pjesama dopire i do nas. Nepravedno bi bilo a ne spomenuti veliki doprinos i znaaj Husejn Babe Zukia Bonjaka, Allah posvetio njegovu tajnu, koji je posebno afirmirao i dao veliki poticaj irenju tarikata kod nas. Sve to dobiva jednu posebnu konotaciju ako se zna da je on lino imao dozvolu za svih dvanaest (osnovnih) tarikata. Njegov program i ideje u djelo je proveo jedan nita manje slavni, poznati i priznati Uitelj, ejh Abdurrahman Sirri Baba Balta oglu (Sikiri), Allah mu se smilovao i posvetio njegovu tajnu. Naravno, tu je i poznati, Sejjid Abdulvehab epevi Ilhami Baba, zatim Hamzi Baba Bali, te svakako na ejh Hasan Kajim Baba, ije se turbe nalazi na Kula Gradu kod Zvornika. Val ope materijalizacije, potisnuo je tarikat u stranu i izbacio ga iz koloteine ivota. Jo od poetka prolog stoljea na njega poinje padati praina zaborava. Vremenom ga je skoro potpuno prekrila. Ljudi su, u opoj trci za to veim materijalnim dobrima, zaboravljali i Boga i svoju duu. Ispunjavalo se Kur'ansko upozorenje: I nemojte biti kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On uinio da zaborave i sami sebe!? Tarikat se, preputen sam sebi, nebrizi i nehaju, sve vie topio. lanstvo se smanjivalo a ejhovi izumirali. Sreom,tarikata nije nestalo. Zahvaljujui upornom radu i mudrim postupcima tarikatskih velikana, Allah d.. ga je sauvao i na naim prostorima. Osamdesetih godina prolog stoljea, i naim krajevima vraa se tajna tarikata preko ejh Mehmed ef. Nuri Hafizovia, poznatijeg kao Mehmed ef. iz Malog Zvornika. Njegov rad na polju tarikata, njegov tarikatski put i ivot predat Hakku Uzvienom kao svjedoenje Allahovog Jedinstva rezultirao je time da na prostorima naeg Medlisa danas imamo dvije tekije od kojih jedna nosi njegovo ime, zatim veliki broj onih koji derman svojim duama nalaze u tekiji i tarikatu. Mehmed ef. je bio ejh, imam, brat, uitelj, otac, brini saputnik, dakle bio je sve ono to krasi jednog iskrenog Allahovog roba. Kod nas se, osobito posljednjih godina, mnogo pie o tesavufu i tesavufskoj misli u islamu. No, tesavufska misao je, na neki nain, usko vezana za tarikat. Upravo je tarikat taj koji je batini u sebi, koji je njeguje i razvija i koji se, na kraju, bitno karakterizira njome. Ne moemo se poaliti da se i o tarikatima nije pisalo. Meutim, ta pisanja su se, uglavnom, svodila na nastanak, razvoj i rasprostranjenost pojedinih sufijskih redova a vrlo malo su se bavila njihovom praktinom stranom, praktinim ustrojstvom tih redova.

Tarikati su naa stvarnost, ali, na alost, i naa nepoznanica. Veliki broj naih muslimana skoro nita ne zna o njima, naroito u krajevima u kojima ta tradicija nije nikako ni postojala. Stoga emo pomenuti samo osnovne stvari koje su bitne i sa kojima se moe susresti svaki vjernik koji osjeti potrebu i izrazi elju za pristupanjem u tarikat. Tekija je dom za pobone i beskunike. Tekija je graevina (zavija) u kojoj se redovno okupljaju pripadnici tarikata, uenici (muridi), te simpatizeri tarikata (muhibbi) radi vrenja dunosti koje su propisane tarikatskim pravilima. Izvjestan broj murida posvetio bi se svojim zvanjima u tarikatu i tekiji radi afirmacije svoga puta, odriui se uitaka ovoga svijeta - i stalno se druei sa ejhom. Dervii u tekiji ine duhovno bratstvo, potinjavaju se strogoj disciplini kako prema ejhu, tako i prema ukupnom uenju svoga tarikatskog reda. Tekija je mjesto gdje dervii pored redovnih eriatom propisanih obaveza, obavljaju i svoje tarikatske ibadete, a sve u cilju postizanja Allahovog d.. zadovoljstva. Na elu svakog tarikata se nalazi ejh. Promovisanjem u tu funkciju, on postaje elme'mur bil-irad (onaj ija je dunost upuivati) i to nakon to dobije doputenje da to ini, to zavisi od uviajnosti onog koji to doputenje daje, tj. kada procijeni da on posjeduje intelektualne, moralne i duhovne kvalitete za to. To su dosta komplicirane stvari, jer onaj koji daje doputenje mora ispitati i shvaanje onog kome daje, odnosno dubinu njegova poimanja i stepen duhovnog uzdignua. Kada pripadnik tarikata dostigne onaj nivo duhovne spoznaje koji ga ini zrelim i sposobnim da preuzme ulogu ejha i kada to sam njegov ejh ustanovi, dobija pismenu potvrdu, idazu, da je postao ejh. Kao takav, moe samostalno da vodi tarikat. ejh je neprikosnoveni autoritet meu derviima a potom se iza njega utvruje hijerarhijski red. Kada je ejh odsutan, on nekog iz tarikata ovlauje da vri njegovu dunost. Takva osoba se zove wekil (opunomoenik) i hijerarhijski se nalazi na drugom mjestu, odmah poslije ejha. Na treem mjestu, nalazi se rehber. To je rije perzijskog porjekla i oznaava osobu koja se nalazi kod ejha, prima i najavljuje posjete, ugoava posjetioce i slino. Ostali pripadnici tarikata se zovu muridi, koji se biraju iz redova simpatizera (muhibba). Za wekila se odreuje izrasliji ovjek i on ima sve kompetencije koje ima i ejh, s tom razlikom to on, kao wekil, ne moe u tarikat primati nove lanove. Za to je ovlaen samo ejh. I na kraju treba napomenuti da postoji dvanaest priznatih tarikata, od kojih su kod nas u Bosni najzastupljeniji Nakibendijski, Kadirijski i u poslednje vrijeme Rifaijski tarikat. Na podruju naeg Medlisa kako smo ve pomenuli postoji Rifaijska tekija u Joanici i Nakibendijska tekija ejh h.Mehmed ef. Hafizovi u Kraljeviima. U nadi da sam itaocima ovog teksta bar malo uspio pribliiti tarikat i tarikatski ivot u tekiji i uz molbu Uzvienom Allahu d.. da nas oisti od grijeha i prosvijetli naa srca zavriu dananju emisiju stihovima Dunejda el-Bagdadija: Ako imate mo rasuivanja, potraite drutvo dervia; postanite jedan od njih i ne traite vie nita. Ljubav dervika otvara vrata dennetska; dervii ne slute za sultanskim dvorima, nit mirisnim baama. U njihovim sagorenim srcima samo je ljubav ostala; samo bolna enja ljubavi za Allahom je preostala. Mustafa Hadi

VODA .....A od vode vas stvaramo... (El Enbija 30) Voda je Allahov nimet na zemlji.Bez nje je nezamisliv ivot. Danas, u eri opteg zagaivanja ovjekovog okolia i prirode, nuno je da se okanimo gramzivih interesa i eksplatacije prirodnih dobara bar onda kad jasno uoimo da emo ugroziti istou vode ili zraka. Na ovoj zemlji treba da se raa i ivi jo koji ljudski potomak, biljka ili ivotinja, a njihovi ivoti e u mnogome ovisiti o tome kakvu emo im mi ivotnu sredinu ostaviti. Oigledno je da je danas zrak koji mi svakodnevno udiemo, neist i nezdrav po nae organizme. Isto tako je primjetno da je sve manje izvora pitke vode, a mi ljudi smo se potrudili da mnoge izvorie, potoie, rjeice, rijeke pa i jezera tako zagadimo raznim odpadima da ne samo to nisu pogodni za pie,ve je u njima zauvijek sahranjen dio ivotinjskog i biljnog svijeta. Bog d.. je stvorio biljku pa ivotinju pa i ovjeka, pa kako god ovjek ne moe bez vode tako e mu jednog dana usfaliti taj biljni i ivotinjski svijet koji gine u vodenim dubinama naim nehatom i nepromiljenou. Voda je na razne naine u Kur'anu spomenuta na oko 63 mjesta. Uzvieni Allah d.. joj je podario takve osobine, i prilagodio je naim potrebama tako da nam ona koristi na desetak i li vie razliitih naina. Prva i osnovna karakteristika vode je da nama i stoci naoj slui za pie. A iz neba sputamo kiu da imate ta piti...(El Hidr -22) Dovoljno je vodu prokuhati ili pomjeati sa nekim od vjetakih napitaka pa da ona izgubi svoju osnovnu vrijednost, pitkost, i mo gaenja ei. To je jedan od nimeta koje je Allah d.. stvorio u vodi. Druga namjena vode jeste da je koristimo za abdest i kupanje. (Kur'an ,El- Maide 6.) Zamislimo kako bi to izgledalo kada se ovjek kupanjem ne bi rjeavao ranih prljavtina s kojima svakodnevno dolazi u dodir. Trea korist od vode jeste to njome istimo svoju odjeu. (Kur'an En Enfal 11) Poznato je da voda kinica vraa zemlju iz mrtvila. Voda podpomae rast zemaljskih plodova. ...Mi obilnu kiu prolijevamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo, i inimo da iz nje ito izrasta, i groe, i povre, i masline i palme, i bae guste, voe i pia...(Abese 25 31)

esta blagodat vode je to to kinica voda pojaava i obnavlja izvore sa kojih piju ovjek i ivotinja. Zar ne vidi da Allah sputa s neba kiu pa je u izvore na zemlji razvodi... (Ez Zumer 21) Morskim i jezerskim vodama plove lae i tako ovjek prenosi robu i putnike. Poznato je da iz vode ovjek crpi so i vadi hranu: ribe, rakove, koljke... I daje vam da se koristimo laama koje plove morem njegovom voljom,i daje vam da se rijekama koristite. (Ibrahim 32) ovjek iz vode vadi ukrase i nakit kao: biser, merdan i zlato. Iz njih mora se vadi biser i merdan (Er Rahman 22) 10. Vode odnose smetlite koje ljudi nagomilaju u svojim naseljima. On sputa kiu s neba pa rijeke teku koritima smjerom i bujica nosi otpatke koji plivaju po povrini ... (Er Rad 17) 11. Znamo da je voda nezamjenjiv faktor u stambenoji i drugoj izgradnji i da sudjeluje u spravljanju svih vrsta opeka. 12. Voda je sastavni dio svih vrsta voa i povra koje mi koistimo u ishrani i ona slui i za spravljanje hrane. 13. Postoje tzv. ljekovite vode koje lijee razna oboljenja. Kur'an spominje da je Allahov prijesto bio iznad vode kad je nebesa i zemlju stvarao. (El Hud 7) Ona e, kae Allah, biti pie dennetlija na buduem svijetu (El Bejjine 8) (El Burud 11) Nakon svega moemo zakljuiti da je voda istinski nimet od monog Allaha d.. i upitati se: ima li taj nimet odgovarajui potreban tretman meu nama. Sasvim uvjerljivo se moe kazati da je na odnos prema nimet vodi krajnje nekorektan i neispravan u velikom broju sluajeva. a) Voda je Allahovom voljom postala prije ovjeka, prije vatre, a prije i hrane. To je nimet bez kojeg ovjeanstvo ne bi moglo opstati niti jedan dan.Tako dragocijeno blago bi trebalo uvati, cijeniti i planirati, a potronju umjereno praktikovati.Ne bi se smjelo razbacivati ovim nimetom, a mi smo naalost uveni rasipnici vode. b) Osim toga mi danas koristimo vode (posebno tekue) da u njih pohranjujemo otpad i sprovodimo kanalizaciju.Stotine potoia su kanalizacijama potpuno zagaeni, a oni se

ulijevaju u rijeke, rijeke u mora i jezera i tako se vri lanano i konstantno zagaivanje vode.Ovdja ne treba ni spominjati odvodne kanale iz indusrijskih pogona koji su od prelijepih rijeka napravili neuvene grobnice i smetlita. to se tie stajaih voda, deava se da ponekpo u te vode pljune, obavlja malu ili veliku nudu, nagoni stoku i sl.Takvi odnosi prema nimetu treba da nas plae. c) Voda je halal nimet svakome jer nju niko ne proizvodi sem Allaha d..

Budemo li i dalje gajili sline odnose prema ovom nimetu, potoci i bujice e biti prepuni praznih boca, dotrjalih pei, iznosanih odijela, ohabane obue, krepanih maki itd., a mi emo se iz dana u dan sve vie svaati za pitku vodu. Molim Uzvienog Boga da nas uini njegovim iskrenim robovima. Robovima koji e se zahvaljivati na blagodatima kojima nas je obdario Allah d.., uvati i cijeniti te Allahove blagodati kojima smo poaeni od Allaha d.. iz Njegove neizmjerne milosti. Ammar-ef. Gazibegovi Prava i dunosti suprunika PRAVA I DUNOSTI SUPRUNIKA EUZU BILLAHI MINEEJTANIRRADIM BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN. VES-SALATU VES-SELAMU ALA RESULINA VE NEBIJJINA MUHAMMEDIN VE ALA ALIHI VE SAHBIHI EDMEIN. Neka je hvala Allahu d.. i neka je salavat i selam ne Njegovoga miljenika i poslanika Muhammeda s.a.v.s., njegovu asnu porodicu i drugove- ashabe. Neka Allah d.. naim ehidima podari lijepi Dennet, a njihovim porodicama sabur- strpljivost. Ovom prilikom emo se upoznati sa pravima i dunostima suprunika. Poznato je da osobe lahko zapamte svoja prava, pa nas savjetujem da svi malo vie panje posvetimo kada se bude govorilo o naim dunostima, koje se svjesno ili nesvjesno slabije i tee pamte. Kao to je ovjek spreman da u bilo kojoj zajednici reaguje kada su ugroena njegova prava, isto bi trebao da bude svjestan injenice, da kada prekorauje granice svojih prava automatski zadire u prava drugih. Stoga naa prava koristimo samo da dozvoljenih granica, jer i Allah d.. u Kur' anu a.. opominje i upozorava one koji prelaze granice svojih prava. Prava mua Mu, po islamskim propisima, ima pravo da na lijep i primjeren nain upozori svoju suprugu:

- ako bez razloga i erijatskog opravdanja zanemaruje islamske dunosti, kao to su: namaz, post, zekat i slino; Kada je u pitanju ovo pravo mua, on mora biti primjer redovnosti u praktikovanju osnovnih vjerskih dunosti ostalim lanovima svoje porodice. - ako ne vri svoje dunosti koje je kao supruga i majka duna izvravati; - ako zanemaruje linu higijenu, i ako tome ne polae dovoljno panje; - ako se ne oblai lijepo i pristojno, po normama islamskih propisa; - ako mu vrijea ili poniava roditelje, rodbinu i prijatelje. Kao to supruga treba da potuje roditelje, rodbinu i prijatelje svoga mua, i on je, isto tako obavezan da potuje njene roditelje, rodbinu i prijatelje. Dunosti mua Po erijatskim propisima mu je u braku duan: - da unaprijed preda svojoj supruzi ugovoreni vjenani dar; - da vodi brigu o materijalnim potrebama supruge i domainstva; Ako je ovjek jedini koji doprinosi materijalnom zbrinjavanju domainstva, supruga je u tom sluaju duna da se vie angauje na vaspitavanju i odgajanju djece, te ostalim potrebama u kui. - da se lijepo i uljudno odnosi prema svojoj supruzi, jer je to jedan od uslova za sretan i harmonian brak; - da uva i potuje autoritet ene; - da uestvuje u pravilnom odgoju djece. Prava ene ena, po islamskim propisima, u braku ima pravo: - da samostalno raspolae svojom imovinom; Ono to ena naslijedi, dobije kao poklon ili stekne na bilo koji drugi halal nain je njeno i samo njeno vlasnitvo. To ne znai da je zabranjeno da ga troi za potrebe domainstva, a pogotovu ako je porodica slabijeg imovnog stanja. - da sedmino jedanput posjeti svoje roditelje, ako ive u istom mjestu, a po potrebi i vie puta, ako se s muem drugaije ne dogovori; - da godinje najmanje jedanput posjeti bliu rodbinu kao to su: braa, sestre, amide, tetke itd.; - da se usavrava u nauci, naroito u porukama islama; - da obavi had, ukoliko je duna;

- da odbije poslunost muu, ako od nje zahtijeva da radi ono to je u suprotnosti sa erijatskim propisima. Ukoliko mu od supruge trai da uini neto to je protiv erijatskih propisa, kao to je sluenje zabranjene hrane i pia i drugo, ona ima pravo odbiti mu poslunost. Za eventualne nesporazume poslije takvog gesta mu bi bio u potpunosti odgovoran. Dunosti ene ena je braku, po erijatskim propisima, duna: - da uva ast i dostojanstvo svoga mua; - da izvrava obaveze prema muu koje je kao supruga duna izvravati; - da uva kuu i imetak svoga mua i da ga ne rasipa; - da savjesno obavlja poslove koje ima kao ena i majka; - da uva, njeguje i uestvuje u odgoju djece. Zajednike dunosti Mu i ena, po islamskim propisima, imaju i zajednike dunosti: - da od prvih branih dana njeguju meusobnu ljubav, potovanje i razumijevanje; - da svojoj djeci dadnu lijepa, islamska imena; - da uestvuju u odgajanju i obrazovanju djece; - da vode rauna o svojim branim obavezama; - da tokom itavog branog ivota uvaju i njeguju porodinu intimu i toplinu; - da zajedniki, prema mogunostima uestvuju u kuenju i materijalnom zbrinjavanju domainstva. I na kraju, pozivam sve osobe koje ive u braku da se vie okrenu svojim obavezama, jer vrlo esto izostavljamo iste. Neka Allah d.. podari svima nama lijep i dug ivot, obilnu i halal nafaku i estit porod. Amin! Hariz ef. Pai Tewhid na prvom mjestu! Priredio: Sead ef. Jasavi, prof.fikha Svima nama je poznato da je tevhid-monoteizam i ehadet primarni i osnovni propis islama, preko kojega se jedino ulazi u nau vjeru islam. Tevhid, monoteizam i jednobotvo je temelj nae vjere, i on mora biti uvjek na prvome mjestu u naem ivotu! Ali, pitanje koje se nuno namee kada govorimo o ovome jeste: ta to trebamo initi kako bi nama tevhid i ehadet bili na prvome mjestu u ivotu!? Odgovor na ovo pitanje emo dati u nekoliko kratkih crta, kako bi navedeno to lake shvatili i upamtili, te kako bi ubrzo za tim po tome i postupali!

1. Prouavanje materije i pitanja vezanih za tevhid i ehadet uz njihovo dobro razumjevanje te praktinu sprovedbu svega toga u naem ivotu. Imam Buharija rhm., je s poetka svoga djela Sahiha, stavio jedan veliki naslov kojeg nikako ne smijemo zaobilaziti kada je vjera u pitanju: Znanje prije rijei i djela! Definicija imana i vjere, koja je moda veini vas i poznata, jeste: Iman je rije i djelo: rije srca i jezika, i djelo srca i tijela. Ali, ono to veliki broj nas zaboravlja kada je u pitanju navedeno jeste to da bez uenja i stjecanja ilma i znanja neemo imati ispravnih rijei niti ispravnih djela! Allah d.., kae: Znaj da nema drugog boga osim Allaha, i oprosta za svoj grijeh trai! (Muhammed, 19.) Poslanik s.a.w.s., kae: Kome Allah d.., zaeli dobro On ga podui fikhu i pravilnom razumjevanju i shvatanju vjere! (Muttefekun 'alejh) Imam Ebu Hanife rhm., je rekao: Fikh u pitanjima vjerovanja je prei i vrijedniji od fikha u praktinim pitanjima vjere! Pitanja vjerovanja su pitanja ehadeta, tevhida, 'akide i imana, a praktina pitanja su pitanja naina obavljanja namaza, posta, zekata, hadda i ostalog. 2. Poduavati druge ljude pitanjima ehadeta i tevhida, i pozivati ih tome. Ovo je jedno od pitanja kojemu moramo posvetiti najvie panje, jer nije dovoljno a nije ni ljudski da neto nauimo i saznamo, a da ga potom drimo samo za sebe. Dobro i iskreno znanje uraa plodom i dobrim djelom, a u dobra djela spada i poduavanje drugih ljudi znaenjima ehadeta i tevhida, uz obavezni da'avet i pozivanje onih koji se jo nisu upoznali sa sutinom i pravim znaenjem vjere u Boga, Jednog, Jedinog, koji druga nema! Muhammed s.a.w.s., je otpoeo svoju misiju u Mekki time to je narod poeo pozivati u ehadet i tevhid, i nije bio poslan ni jedan poslanik a da prvo u ta je pozivao nije bio ehadet i tevhid! Nuh, Ibrahim, Hud, Salih, u'ajb svi su oni svoj narod prvo pozivali u ehadet i tevhid, iskreni i pravi monoteizam, bez primjesa irka i politeizma, upozoravajui ljude na to da ne smiju oboavati i moliti se kipovima i slikama i grobovima ili ivotinjama ili ljudima. Prve rijei koje su poslanici upuivali ljudima oko sebe, bile su: Allaha oboavajte vi drugog boga osim Njega nemate! (el-E'araf, 59.) Allah d.., na drugom mjestu u Kur'anu, kae: Svakom narodu smo slali poslanika, koji im je govorio: Samo Allaha oboavajte, a taguta i sitnih boanstava se okanite! (el-Nahl, 36.) Allah d.., kae: Prije tebe nismo poslali poslanika a da mu nije bilo objavljeno to da nema drugog boga osim Mene stoga Mi robujte! (el-Enbija', 25.)

Kada je Muhammed s.a.w.s., poslao Mu'aza r.a., u Jemen, izmeu ostaloga mu je poruio: Ti ide me' sljedbenike Knjige jevreje i krane, stoga neka bude prvo emu e ih pozivati rijei ehadeta: La Ilahe Illallah (nema niko pravo da bude oboavan osim Allah!)... (Muttefekun 'alejh) U drugoj predaji stoji: Sve dok ne ponu samo Allaha d.., oboavati! (Buhari) tj. dok se jevreji i hriani ne prihvate ehadeta i tevhida nemojte se sa njima raspravljati u vezi drugih pitanja, i nemojte ih pozivati neemu to je manje vrijednije od ehadeta i tevhida! Ako je ovo bio menhed i metodologija rada svih Allahovih poslanika, kao i posljednjeg od njih, Muhammeda s.a.w.s. onda smo mi kao njihovi sljedbenici obavezni slijediti njihov sunnet i praksu u pozivanju ostalih ljudi ehadetu i islamu. Allah d.., kae: Reci, ovo je put moj kojem ja, uz puno znanje i svjesnost, pozivam; ja i onaj ko mene slijedi, i neka je slavljen Allah! ja nisam jedan od idolopoklonika i murika! (Jusuf, 108.) Da'avet i pozivanje ehadetu i tevhidu se mora vriti na sljedei nain: Organizovati konstantne dersove i vazove na tu temu po damijama i mesdidima. Putem vjeronauke u kolama (koje jo kod nas u CG nema!) Putem organizovanja seminara i javnih tribina. Odgajati sebe i svoju familiju i djecu na tome da je prouavanje ehadeta i tevhida lina obaveza sviju nas. Putem distribucije i dijeljenja islamske literature i asopisa kao i knjiga koje obrauju tematiku ehadeta i tevhida zbog toga to je potreba ljudi za uputom i istom vjerom vea od njihove potrebe za hranom i piem! Treba upotrijebljavati svako raspoloivo sredstvo za irenje islamskog vjerovanja i akide utemeljene na sunnetu i dematu i praksi selefa prvih generacija islama! Uenim muslimanima je obaveza da uvaju ehadet i tevhid od svakog napada, i da ga brane, ne bitno sa koje strane napad dolazio, odgovarajui svima onima koji plasiraju i ire ideologiju irka i politeizma, i koji pozivaju ljude tome da se mole i da oboavaju raznorazne slike, kipove, grobove, hajvane ili insane mimo Allaha d.., Stvoritelja nebesa i Zemlje, Gospodara svih svjetova, naravno, koji e sve to raditi na kulturan i dostojanstven nain, bez ikakvog vrijeanja ili psovanja, kao to Allah d.., kae: Nemojte psovati i vrijeati ono to oni oboavaju mimo Allaha d.., kako ne bi oni iz neprijateljstva i neznanja psovali i vrijeali Allaha! (el-En'am, 108.) 3. Da bi nam ehadet i tevhid bili na prvom mjestu, moramo ga voljeti kao i sve ljude koji su na ehadetu i tevhidu bez obzira na rasu, porijeklo, pleme i rod, uvajui im ivote, imetak i ast od nas samih, branei ih i pomagajui onoliko koliko se u stanju i koliko se moe! Onaj ko ne voli ehadet i tevhid i isti islamski monoteizam kao i ljude koji su na njemu taj nije iskreni i pravi musliman! Islam je vjera koju Allah d.., eli da osjeti kod Svojih robova, jer se jedino putem islama ovjek moe predati robovanju i oboavanju Allaha

d.., za razliku od svih drugih ideologija i pravaca koji u sebi imaju primjese irka, politeizma, idolopoklonstva i oboavanja grobova, slika i kipova! Allah d.., kae: Zadovoljan Sam da vam islam bude vjera! (el-Ma'ida, 3.) ehadet i tevhid mora da bude glavna briga svakog muslimana, radujui se svemu onome to ga pospjeuje, uz aljenje spram svega onoga to ga anulira i umanjuje. Svaki iskreni vjernik, potpuno predan Allahu d.., svaki musliman, treba da se bori na putu pomaganja i odbrane ehadeta i tevhida, jer vjera nije prazna elja i puko gizdanje, ve je vjera ono to se uree u srcu a potvrdi ga djelo: Reci: molitva i namaz moj, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja pripadaju samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji druga nema; to mi je nareeno, i ja sam prvi koji sam se predao tome (musliman)! (el-En'am, 162-163.) 4. Pored prijateljevanja sa vjernicima robovima Allaha d.., da bi nam ehadet i tevhid bio na prvome mjestu, moramo biti na distanci spram neprijatelja ehadeta i tevhida, onih koji ne oboavaju Allaha d.., ve mimo Njega robuju raznoraznim sitnim boanstvima. Vjernik se mora odrei nevjernika, mora njihove spletke otkrivati, i protivu njihovih ideologija se boriti, kao to je reeno u Kur'an-i-Kerimu: Tako mi potanko ajete iznosimo kako bi se put grijeniki razaznao! (el-En'am, 55.) Vjernik, Allahov d.., rob, mora da bude u prisnoj ljubavi i prijateljstvu samo sa Allahovim d.., robovima, jer Allah d.., kae: Ko ih od vas za prisne prijatelje prihvati njihov je! (el-Ma'ida, 51.) Oni koji vjeruju u Allaha d.., i u Sudnji Dan, ne mogu biti prisni prijatelji sa onima koji Allaha i Njegovog Poslanika mrze i ne prihvataju, pa makar nam oni bili roditelji ili djeca ili braa ili roaci; vjernicima je iman u Allaha d.., urezan duboko u njihovim srcima, i vjernici su ti koji su pomognuti od strane Allaha d..! (el-Mudadela, 22.) Zbog mjeanja, druenja i prisnosti sa ljudima koji nisu na ehadetu i tevhidu, sa ljudima koji ne oboavaju Allaha d.., Gospodara svih svjetova moemo pretrpjeti slabost vjere i imana, ija e otrica zbog toga, na kraju, otupiti, pa je zbog toga i nareeno vjerniku koji nije u stanju vjeru svoju ouvati ili je praktikovati - zbog ljudi i okruenja u kojem je nareeno mu je da uini hidru iz tog pokvarenog mjesta, i da ode ivjeti me' muslimane, kako bi ehadet i tevhid svoj ouvao, kao to su to radili i prvi muhadiri, ashabi, koji su radi ehadeta, tevhida i poslanika s.a.w.s., napustili Mekku i otili ivjeti u Medinu! Vjernik, koji je u stanju vjeru svoju praktikovati i uvati, dozvoljeno mu je da ostane u svom mjestu radi da'aveta i pozivanja ostalih ljudi ljepotama ehadeta i tevhida i upute i vjere u Allaha d.., Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi! 5. Da bi ehadet i tevhid bio na prvome mjestu u naem ivotu, moramo sav svoj ivot vezati za njega, i na sve to se deava kod nas i u naem okruenju trebamo gledati kroz durbin ehadeta i vjere!

Islam ima rjeenje za sve probleme i za sve situacije u kojima se ovjek nalazi stoga je na nama da to vie uimo, da to dublje u ilum ulazimo, i da se to vie sa uenim ljudima druimo i da ih konsultujemo. Ako tako budemo postupali ehadet e biti na prvome mjestu naeg ivota! 6. Da bi nam ehadet i tevhid bili na prvome mjestu moramo biti jedni od onih koji e pozivati i raditi na putu ostvarenja jedinstva vjernikog stava i islamskog saffa, jedinstva islamskog ummeta, odbijajui svaku furku, raskol ili razilaenje, shodno rijeima Allaha d.., koji kae: Strogo se Allahovog ueta drite, i nikako se ne razjedinjujte! (Alu Imran, 103.); ili: Uspostavljajte din/vjeru, i nemojte se u pitanjima vjere razilaziti! (elura, 13.) Poslanik s.a.w.s., je rekao: Ko kod svog nadreenog emira primjeti neto to mu je mrsko neka se strpi (sabur), jer ko se odvoji od demata za koliko pedalj, i kao takav umre umro je dahilijetskom smru! (Muttefekun 'alejh) Ibnu Mes'ud r.a., je rekao: Razilaenje je zlo! Iz svega navedenog, se da razumjeti da je muslimansko jedinstvo rijei i stava, kao i zbliavanje muslimanskih srca eri'atski propis i obaveza i uzvien cilj, uz naznaku da nae jedinstvo mora biti uvjek na dobru i istini, i nae meusobno potpomaganje mora biti na poljima dobroinstva i bogobojaznosti. Ako se ne budemo pomagali u hajru i dobru neminovno emo se pomagati u erru i zlu! Sunnet Muhammeda s.a.w.s., i demat muslimana su dvije noge nae vjere, ehadeta i tevhida, stoga neka svako od nas preispita sebe koliko slijedi sunnet Muhammeda s.a.w.s., u svakoj sferi naega ivota, i neka svako od nas preispita sebe ta je to on uradio za demat muslimana i za ummet islama - da li ih mojim postupcima pomaem ili odmaem!? Preuzeto iz knjige: el-Tevhidu evvelen... Sutina tewhida i njegove vrste ejh Sulejman ibn Abdullah ejh Sulejman ibn Abdullah, rahimehullah kae: Tewhid dolazi iz korijena rijei: vehade, juvehidu, tevhiden; to znai uiniti neto jednim. Zato je islam kao vjera nazvan tewhidom, zbog toga to se temelji na tome da je Allah jedan u Svojoj vlasti i djelima, te da nema ortaka. Takoe, On je jedan u Svom Biu i Svojim svojstvima u emu Mu nema niko slian. Te da je jedan u Svom uluhijetu i ibadetu i da nema sudruga. Tako da se na ove tri vrste dijeli tewhid vjerovjesnika i poslanika koji su doli sa njime od Allaha. Svaka od ovih vrata je nuna jedna drugoj. Ni jedna vrsta se ne moe odvojiti od one druge. Pa ko doe sa jednom od ovih vrsta bez druge, to nije nita drugo osim to nije doao sa tewhidom u njegovom potpunom liku

Prva vrsta: Tewhid rububijeta i vlasti. To je potvrivanje da je Allah, s.v.t., Gospodar svega, Njegov vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj. On daje ivot i smrt, korist i tetu. Da je On jedini koji se odaziva dovi u nedaama. Njemu pripada sva vlast. U njegovim rukama je svako dobro. On je kadar da uinio ono to hoe. A u svemu tome On nema sudruga. U to ulazi vjerovanje u kader. Ova vrsta tewhida nije dovoljna da bi ovjek sa njom uao u islam, nego je potrebno doi i sa onim nunim dijelom od tewhidul uluhijeta. Zato to je Allah, s.v.t., govorio o muricima da su potvrdili ovaj dio tewhida jedino Allahu. Uzvieni Allah kae: Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo i ko upravlja svim? Allah, rei e oni. A ti reci: Pa zato GA se onda ne bojite? (Prevod znaenja, Junus, 31) I kae: Ako ih zapita ko ih je stvorio, sigurno e rei: Allah! (Prevod znaenja, EzZuhruf, 87) I kae: A ako ih upita: Ko s neba sputa vodu i s njom mrtvu Zemlju oivljava?, sigurno e rei: Allah! (Prevod znaenja, El-Ankebut, 63) Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!? (Prevod znaenja, En-Neml, 62) Oni su znali da sve ovo pripada samo Allahu, ali i pored toga time nisu postali muslimani. Nego je Allah, s.v.t., rekao: I ne vjeruje veina njih u Allaha, a da Mu irk ne ine. (Prevod znaenja, Jusuf, 106) Mudahid je o ovom ajetu rekao: Njihovo vjerovanje u Allaha su bile njihove rijei: Allah nas je stvorio, opskrbio i On nas usmruje. Ovo je bio iman uz irk u njihovom ibadetu nekom drugom. Prenose ga Ibn-Derir i Ibn Ebi Hatim. A od Ibn-Abbasa, prenose ga Atai i Dahhak slino tome. Dakle, jasno je da su kafiri znali za Allaha, poznavali su Njegov rububijet, vlast i mo. Tako da su na taj nain oboavali i iskreno ispoljavali neke od ibadeta Allahu, kao to je had, sadaka, klanje kurbana, zavjet, dova u nedai i slino tome. Pozivali su se na to da su na Ibrahimovoj, a.s., vjeri, pa je Uzvieni Allah objavio: Doista su najblii ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zatitnik vjernika! (Prevod znaenja, Alu Imran, 68) Neki od njih su vjerovali u proivljenje i svoenje rauna. Neki su vjerovali u kader. Kao to je Zuhejr rekao: Ostavit e se, pa e se smjestiti u Knjizi i sauvati Za Dan svoenja rauna ili e se ubrzati i osvetiti. Antara je rekao: Obala, gdje se od smrti moe pobjei Ako ju je moj Gospodar na nebesima odredio. Mnogo je ovakvih primjera u njihovom pjesnitvu. Zato je obaveza, svakog onog ko zna za Allaha da potrai i sagleda razloge koji su naloili prolijevanje njihove krvi, porobljavanje njihovih ena i dozvoljavanje njihovih imetaka, pored ovih potvrda i spoznaje. A to je radi njihovog irka u tewhidu ibadeta koji predstavlja La ilahe illallah.

Druga vrsta: Tewhidul-esmai ve siffat.To je potvrda da je Allah Sveznajui i da je Svemogui. Da je On ivi i Samoopstojei. Da Ga ne obuzima san, niti drijeme. Njegova volja se ispunjava. Njegova mudrost je potpuna. On sve uje i sve vidi. Blag je i Milostiv. Nad Arom se uzdigao. Vlast je Njegova u potpunosti. On je Vladar, Sveti, Spas, On svakog osigurava i nad svakim bdi, Silni, Moni, Gordi. Uzvien je On visoko iznad onoga to Mu pripisuju. I mnoga druga najljepa imena i uzviena i savrena svojstva. Ovo takoer, nije dovoljno da bi se postigao islam, nego se mora izvriti i ono to iz njega nuno prozilazi od tewhida rububijeta i uluhijeta. Trea vrsta: Tewhidul-uluhijet. On se temelji na iskrenosti oboavanja Uzvienog Allaha: u ljubavi, strahu, nadi osloncu, udnji i strahu i upuivanju dove samo Allah. Na tome se temelji iskrenost u svim vidovima ibadeta Allahu javnih i tajnih i to samo Njemu bez primjese irka. Od toga se nita nikome drugom ne moe uputiti ni izdvojiti. Ni bliskom meleku niti poslatom vjerovjesniku. A kamoli nekom drugom mimo njih. Ovo je tewhid, ono to obuhvataju rijei Uzvienog: Samo Tebi ibadet inimo i samo od Tebe pomo molimo. (Prevod znaenja, El-Fatiha, 5) Ova vrsta tewhida je poetak i kraj vjere. Ovo je prvo i posljednje u ta su pozivali poslanici. To je znaenje rijei La ilahe illallah. Allah je onaj koji je oboavan sa ljubavlju, strahom, velianjem, potivanjem i svim drugim vidovima ibadeta. Radi ove vrste tewhida su stvorena stvorenja, poslani poslanici, objavljene knjige. Zbog njega su se ljudi razdvojili na vjernike i nevjernike. Sretnike od dennetlija i nesretnike od stanovnika vatre. Tejsirul azizil hamid fi erhi kitabi tewhid, 21-24 ta ivi mogu uiniti za mrtve? Bilo kakva (iz)gradnja na mezaru nije dozvoljena. Naroito izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike preminule osobe. Te radnje su, po islamskom uenju, zabranjene i onaj ko to ini grjean je i odgovoran pred Allahom, d.. Svake godine, kada nastupi mjesec ramazan, u prilici smo vidjeti i uti kako se po naim damijama pred due umrlih 'poklanjaju' hatme. To 'poklanjanje' ima dvije forme: Jedni su lino prouili hatmu i onda (javno) poklanjaju sevap od tog dobrog djela svojim preminulim, dok drugi, pak, s obzirom da ne znaju arapsko pismo i ne mogu sami uiti Kur'an, hatme ili jasine 'naruuju' od svojih efendija, pa onda to zajedniki, pred cijelim dematom, poklanjaju svojim umrlim. Kakav je stav islama o tom pitanju? Da li umrli imaju koristi od takvog uenja? I, je li ivi samo to mogu uiniti za svoje mrtve? Od ega umrli, doista, imaju koristi? Ovaj prilog daje odgovor na ta i slina pitanja. Sasvim je prirodno da ovjek ali i tuguje, kada umre neko ko mu je drag. To je prirodni osjeaj. Po islamskom uenju smrt nije kraj, to je samo preseljenje ili selidba (intiqal ili rehil) sa ovog prolaznog svijeta (dunjaluka) u budui svijet (ahiret) koji je vjean. Smrt je povratak Allahu radi polaganja rauna za ono to smo uradili za vrijeme naeg dunjalukog ivota. Smrt, dakle, nije kraj puta, ona je samo faza Iza tjelesne smrti dolazi drugi svijet koji je vjean. Dua ne umire, ona prelazi iz jednog stanja u drugo i mijenja svoj odnos spram tijela.

Islam, kao kompletan sistem ivljenja, precizno je odredio kodeks ponaanja ljudi u sluaju smrti. Prije negoli odgovorimo na pitanje naznaeno u naslovu ovog priloga (ta ivi mogu uiniti za mrtve) uputno je da, ukratko, podsjetimo na to ta su ivi duni i obavezni uiniti za svoje preminule, kao i ta nije dozvoljeno, po islamu, initi za umrle. ta ivi moraju uiniti za umrle? Postoji vie propisa koji su u kategoriji obaveze (farza) koju ljudi moraju ispuniti kada umre neko njihov. Te obaveze mogu se klasificirati na sljedei nain: 1. Prva obaveza je opremanje (tedhiz) umrle osobe po islamskim propisima. Preminuli se mora propisno okupati (ogasuliti), uviti u kefine, ukopati u muslimansko greblje i treba mu klanjati denaza-namaz. Opremanje je obaveza nasljednika, a trokovi opremanja i ukopa uzimaju se iz imetka preminulog. Ukoliko preminuli nema imetka tu obavezu duni su ispuniti nasljednici iz svojih sredstava. Opremanje (tedhiz) i ukop po islamskim propisima stroga je obaveza (farzi-'ajn) nasljednicima umrle osobe. Denaza-namaz je obaveza zajednice (demata) i u kategoriji je farzi-kifajeta, stroge vjerske dunosti, tj. ukoliko je obavi jedna grupa vjernika, ostali nemaju tu obavezu. Ukoliko niko ne bi obavio tu dunost, a znalo se za smrt nekog muslimana ili muslimanke cijela muslimanska zajednica bi bila grjena i odgovorna. 2. Druga obaveza nasljednika je vraanje duga umrle osobe. Nasljednici su duni vratiti dug prije raspodjele imetka koji je ostao kao nasljedstvo. U sluaju da umrla osoba nema imetka koji se nasljeuje, a duna je - poeljno je da nasljednici i tom sluaju vrate dug svoga preminulog zbog odgovornosti koju on ima pred Allahom, d.. U sahih predajama navodi se da ak ni ehid nee ui Dennet dok njegov dug ne bude vraen. 3. Trea obaveza nasljednika umrle osobe je sprovoenje oporuke (testamenta, vesijjeta) ukoliko je validan. Validnim se smatra testament koji je u skladu sa erijatskim propisima, tj. ne prekorauje jednu treinu imetka, te da je ono to je oporueno dozvoljeno po islamskim propisima. Ukoliko ti uvjeti nisu ispotovani, testament preminule osobe nije validan i nasljednici nisu duni da ga sprovedu. ta nije dozvoljeno raditi za umrle? Za umrle nije dozvoljeno raditi ono to je, inae, zabranjeno po islamskim propisima. U naoj sredini, s obzirom da je sistemski i permanentno nekoliko desetljea sprovoena ateizacija drutva, udomaile su se brojne pojave u vezi sa smru, ukopom umrle osobe, ureenjem njenog mezara i onim to slijedi poslije toga. Mnogi Bonjaci i Bonjakinje, naalost, prihvatili su su obiaje koji, ne samo da nisu islamski, ve su su izriito zabranjeni po islamskom uenju. Jedna od takvih pojava je izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike preminule osobe na grobu. To je ak prisutno i po mezaristanima koji se nalaze uz samu damiju. Znatan broj ljudi smatra da time ine dobroinstvo svojim preminulim roditeljima i prijateljima. Meutim, takve radnje potpuno su u suprotnosti sa duhom islama i njegovim nauavanjem. Mezar treba obiljeiti na nain da se zna da je tu mezar kako se ne bi po tom mjestu gazilo, jer je to haram. Ono to se moe tolerisati je postavljanje niana kod glave i nogu umrle osobe kako bi se znalo da je tu neiji mezar. Niani treba da budu jednostavni, ukopani u zemlju i ne previe visoki. Takoer, dozvoljeno je na nianima napisati ime osobe koja je tu zakopana da bi se to mjesto lake pronalo.

Bilo kakva (iz)gradnja na mezaru nije dozvoljena. Naroito izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike preminule osobe. Te radnje su, po islamskom uenju, zabranjene i onaj ko to ini grjean je i odgovoran pred Allahom, d.. Takoer, odgovorna je cjelokupna (muslimanska) zajednica ukoliko samo posmatra te pojave i nita ne ini na njihovom suzbijanju. Muslimani su duni da osiguraju za ukop svojih preminulih groblja koja e biti ureena po islamskim propisima. Oni koji ele da se njihovi preminuli ukopavaju u takva groblja, moraju potovati islamski kodeks ponaanja. Na naim prostorima, postoje i drugi obiaji koji su uveliko prisutni a za koje, doista, nema osnova u islamskim izvorima. Sedmine, eterestine, polugodinjice, godinjice i drugi oblici sjeanja na umrle uzeli su toliko maha da su skoro poprimili formu vjerskih obreda. Ima ljudi koji ne idu u damiju niti uope kljanjaju namaz, ali, i pored toga, kada im neko umre obavezno prave sedmine, eterestine i ostalo. U relevantnoj fikhskoj i akaidskoj islamskoj literaturi, gdje se tretiraju pitanja smrti, denaze, ukopa i sjeanja na umrle, nigdje se ne govori o tome da spomenute termine treba neim obiljeavati. To nije radio ni Poslanik, s.a.v.s., niti bilo ko u prvim generacijama islama. Taj obiaj je, najvjerovatnije, preuzet iz kranske tradicije. Zbog toga, takvu praksu treba polahko ukidati, a ljude educirati o tome kako da se sjeaju svojih preminulih na islamski nain. Od ega umrli imaju koristi? Islamski uenjaci saglasni su da umrli ima koristi i nakon dunjaluke smrti od odreenih djela koja je inicirao za vrijeme ivota. Dokaz za to su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od kojih navodimo sljedee: * Muslim biljei u Sahihu od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Kada ovjek umre i njegovo djelo se prekine (tj. prestaju mu tei sevapi), osim u tri sluaja: ako je za sobom ostavio neku trajnu sadaku (sadekatun darije), znanje kojim se ljudi koriste ('ilmun juntefe'u bihi) ili dobrog potomka koji Allahu upuuje dovu za njega (veledun salih jed'u lehu).' * U Ibn Madeovom Sunenu zabiljeen je hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'ovjeku i poslije njegove smrti tee nagrada od njegovih djela i dobroinstava: od znanja koje je irio i kojem je druge pouavao, od dobrog potomka kojeg je ostavio iza sebe, od mushafa koji je predao u nasljedstvo, od damije koju je sagradio, od konaita za putnike namjernike koje je sagradio, od kanala za navodnjavanje koji je prokopao, od sadake koju je izdvojio iz svoje imovine dok je bio zdrav i iv - sve to stie do njega i poslije njegove smrti.' * U Muslimovom Sahihu zabiljeen je hadis Derira ibn 'Abdullaha, koji kae: 'Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Ko u islam unese kakav lijep obiaj imat e za to nagradu, kao i nagradu svih onih koji se tog obiaja budu drali, s tim da njihova nagrada nee biti umanjena, a ko u islam unese kakav ruan obiaj, on e za to nositi njegov grijeh kao i grijeh svih onih koji su taj obiaj prakticirali, s tim da njihov grijeh nee biti umanjen!'' Poruka navedenih hadisa je jasna: ovjeku teku sevapi od djela koja su od opedrutvene koristi i znaaja a koja je on inicirao za svoga ivota. Sve dok ta djela teku, i njemu teku sevapi. 'Dobar potomak' koji se spominje u hadisima je itekako znaajan za drutvo i zajednicu, jer e on biti koristan lan te zajednice i nee joj nanosti tetu. Islamski uenjaci su, takoer, saglasni da umrla osoba ima koristi od sljedeeg:

1. Kada muslimani za umrloga Allahu upuuju dove molei za oprost njegovih grijeha 2. Kada se za umrlu osobu dijeli sadaka 3. Kada se za umrlog obavi had, s tim to su razliiti pogledi u pogledu hada za umrloga tj. ta od njega stie umrlome: da li sevap od potroenih sredstava ili sevap za izvreni obred? Veina uenjaka je na stanovitu da umrlome ide sevap izvrenog obreda, dok neki uenjaci hanefijskog mezheba smatraju da sevap dolazi od sredstava koja su utroena za obavljanje hada. Poznati islamski uenjak imam Ibn Kajjim el-Devzijje u Knjizi o dui (Kitabu-r-ruh) kae da ova tri pitanja postoji konsenzus svih uenjaka ehli-sunneta: fakiha, muhaddisa i mufessira - svi su saglasni da od dove, sadake i hada umrli ima koristi. Uenjaci, meutim, imaju razliita miljenja kada su posrijedi tzv. tjelesni oblici ibadeta, kao to je post, namaz, uenje Kur'ana i zikr. Uenje Kur'ana za umrle U vjerskoj tradiciji bosanskohercegovakih muslimana duboko je ukorijenjen obiaj uenja Kurana za mrtve. To naroito dolazi do izraaja u ramazanu. Tada se po naim damijama brojne hatme poklanjaju pred due umrlih. Evidentno je da je manji broj onih koji lino ue Kuran za due svojih preminulih, jer se veina, s obzirom da ne poznaje arapsko pismo, opredjeljuje za naruivanje, odnosno iznajmljivanje onih koji e to initi. Pitanje uenja Kurana za umrle spada u pitanja o kojima nema jednoglasnog stava islamskih uenjaka. O takvom uenju postoje dugake rasprave meu ulemom: jedni kau da sevap od tog uenja dospijeva umrlom, a drugi tvde suprotno. Svaka strana navodi brojne argumente. No, svi su saglasni 'da se za takvo uenje ne moe uzeti nadoknada, jer ukoliko ua uzima nadoknadu za ono to je prouio onda nema sevapa i takav postupak je zabranjen (haram) i onome ko daje i onome ko uzima'. Po hanefijskom mezhebu, uenje Kurana za mrtve moe se tolerisati jedino u sluaju da pojedinac (pro)ui Kuran i pokloni sevape postignute od tog uenja onome kome eli od svojih preminulih, ali - bez uzimanja bilo kakve nadoknade. Poznati uenjak hanefijskog mezheba, ejhu-l-islam Ibn Ebi-l-Izz (preselio na ahiret 792.h./1389. godine), u znamenitom Komentaru Tahavijine poslanice o akaidu (El-Akide et-Tahavijje) tvrdi kako sevapi od takvog uenja stiu preminulom, ali istovremeno kategoriki odbija uenje uz uzimanje bilo kakve materijalne nadoknade. U vezi s tim on iznosi brojne argumente. U Enciklopediji fikha (El-Mevsuatu-l-fikhijje) stoji: 'Hanefijski mezheb je kategorian kada je rije o uenju Kurana uz uzimanje nadoknade. To nije dozvoljeno (la jeduzu) i od takvog uenja nema sevapa! Naprotiv, i onaj ko daje i ko uzima je grjean! U principu, hanefijski mezheb ne dozvoljava ak ni uzimanje nadoknade za poduavanje uenju Kurana, ali kasniji uenjaci tog mezheba to su dozvolili na osnovu istihsana.' To bi, dakle, ukratko bio stav hanefijskog mezheba o spomenutom pitanju. Bosanskohercegovaki muslimani sljedbenici su hanefijskog mezheba, od dolaska islama na ove prostore pa do danas. udno je da na mezheb ima tako jasan stav u vezi s ovim pitanjem, a da se to u stvarnosti ne potuje. Uenje Kur'ana umrlima u Fetvama Husein-ef. oze Husein-ef. ozo je markantna linost meu bonjakom ulemom 20. vijeka. Studirao je na uvenom Al-Azharu, prije Drugog svjetskog rata, a radio i djelovao u izuzetno tekim

okolnostima Titove komunistike Jugoslavije. Napisao je vie djela od kojih je najpoznatije Fetve. U Fetvama je rahmetli ozo u vie navrata razmatrao pitanje uenja Kur'ana za umrle. Ineresantni su njegovi odgovori. On zastupa stav da se Kur'an moe uiti umrlima i da od toga oni imaju koristi, ali ua ne smije uzimati nikakvu nadoknadu. Uenje Kur'ana za pare je smatra ozo - skrnavljenje Kur'ana kao Boije upute ljudima. Ta zabluda ima svoje razloge: 1. Opa orijentacija na smrt i mrtva ovjeka koja je zadesila muslimane u vremenu dekadence. To je velika deformacija islama jer je islamskim propisima dat samo metafiziko-eshatoloki smisao. Ovozemaljski smisao propisa potpuno je zanemaren. Kur'an se ne ui ivima da bi im posluio kao pravilo i putokaz u ivotu. On se sada ui mrtvima, iako je sasvim jasno da je doao ivom ovjeku da ga poui kako treba da ivi i da kroz ivot na ovom svijetu zaradi vjenu sreu na ahiretu. Zbog takve pogrene orijentacije dolo je do zloupotrebe Kur'ana, jer se on poeo koristiti za sve, samo ne za ono emu je namijenjen - tvrdi ozo. 2. Drugi razlog je komercijaliziranje obreda. Mnoge novotarije (bid'ati), obiaji i zablude koje su dobile obiljeje vjere nastale su smatra ozo - iz komercijalnih razloga. Zato u jednoj od svojih fetvi, rahmetli ozo poruuje: 'Krajnje je vrijeme da se okrenemo ivima i da Kur'an ponemo uiti ivima. On je doao da ive ui kako treba ivjeti. On koristi mrtvima samo onoliko koliko su ivjeli po njemu i koliko su u svakodnevnoj praksi primjenjivali njegove principe.' Rahmetli ozo se sa velikom arom zalagao za ispravljanje pogrenog odnosa koji znatan broj muslimana ima prema Kur'anu. U fetvi br. 358 on kae: 'Stvar ispravljanja greaka i zabluda koje su poprimile obiljeje vjere nije ba tako lahka i jednostavna. Mi smo svjesni toga. Zato nas otpor nimalo ne uzbuuje. Uenje Kur'ana mrtvima za pare samo je detalj jedne pogrene orijentacije i pogrenog odnosa prema Kur'anu. (...) Kur'an je prestao biti zakon ivota. Drimo ga u kui radi berieta. Piemo iz njega hamajlije i zapise, uimo ga mrtvima... Uivamo i u njegovoj muzici i dobrom mekamu. Sve je vie nego ono radi ega je objavljen. Bit e mnogo potekoa u mijenjanju ove koncepcije. Ve je u toku proces mijenjanja ali e on dugo trajati. Za hator istine, htjeli bismo rei da se u vjerodostojnim i priznatim fikhskim djelima i kod priznatih fakiha i autora, uope ne posatvalja pitanje uenja Kur'ana mrtvima za novac. Jedino se postavlja pitanje sevapa i ispravnosti uenja Kur'ana mrtvima bez novca: da li od takvog uenja ima koristi umrlom ili nema. Uenje Kur'ana mrtvima dozvoljava se, iskljuivo, pod uvjetom da ua ne naplauje to uenje.' (Fetve, I, 335) Na pitanje 'da li se mogu gotove hatme prodavati kao to to neki ine', rahmetli ozo je odgovorio: 'Treba jedanput zauvijek znati da se sa Kur'anom ne moe ni u kojem vidu trgovati. Trgovina sa kur'anskim ajetima predstavlja teak grijeh. Na mnogo mjesta u Kur'anu najotrije se osuuje takva prljava rabota. Nesumnjivo je da prodaja gotovih hatmi spada u zabranjenu trgovinu. Zaista je veliko ponienje i uvreda za Kur'an da ga upletemo u nae pekulacije i pretvorimo u sredstvo za postizanje naih sebinih materijalnih interesa.' (Fetve, I, str. 98) Na pitanje 'da li se za uenje Kur'ana mrtvima mogu uzimati hedije, bez pogaanja o cijeni', rahmetli ozo je odgovorio: 'Mi smo nebrojeno puta ponovili stav islama prema uenju Kur'ana mrtvima za pare. Promjena naziva i pretvaranje plaa u hedije je najobinija pria i nedopustiva pekulacija. Gledali smo slinu pekulaciju i vrlo prozirnu hilei-er'ijju kod prodaje Kur'ana u Turskoj. Umjesto rijei cijena, pie hedija 800 lira. Ova igra, koliko je odraz jednog naivno

formalistikog i primitivnog shvaanja, ona istodobno predstavlja grubu pekulaciju. I iskati-salat (namaz koji se klanja za umrle s ciljem njihovog oslobaanja od odgovornosti za namaze koje nisu klanjali) u vidu devra poiva na istoj pekulativnoj osnovi. Mi forsiramo i preporuujemo da se umjesto hatmi i tevhida alju prilozi medresi sa uvjetom da sevap od tih priloga ide za duu umrloga, u ije se ime alje, ne zahtijevajui od medrese uenje hatmi. Ovo je u potpunom skladu sa uenjem islama. Od ovog priloga umrli e zaista imati veliki sevap. Njemu e trajno tei dio sevapa od svih dobrih djela medrese i uenika, koja su omoguena ovim prilozima.' (Fetve, II, 83) U fetvi br. 437, na pitanje 'da li se moe mrtvima pokloniti Jasin na gramofonskoj ploi', rahmetli ozo kae: 'Ne moe se mrtvima uiti Kur'an na gramofonskoj ploi. Mrtvima se poklanja sevap od uenja. Naime, taj sevap poklanja ua, jer ga je on zaradio i jer je njegov. On ga samo moe pokloniti. Ploa nema sevapa od uenja, niti ga moe drugom pokloniti. Ploa ne ui sa namjerom niti svjesno. Otuda ispravnost tvrdnje da se Kur'an ne moe uiti mrtvima za pare. Rekli smo da samo ua moe pokloniti umrlome svoj sevap od uenja. Ako on taj sevap proda ili naplati, on ga vie ne moe poklanjati, jer ga je prodao i on nije vie njegovo vlasnik. Taj sevap nije postao vlasnitvo kupca, jer se izgubio i bio poniten u jednoj nedozvoljenoj kupoprodaji. Takoer je, iz istog razloga, iznos dat kao naknada za uenje izgubio svojstvo sadake, jer nije dat kao sadaka nego kao protuvrijednost za uenje pa zbog toga mrtvome nema nita ni od tog iznosa. Uenje Kur'ana mrtvima za pare predstavlja nedozvoljeni kupoprodajni akt u kojemu se, usljed toga, ponitava sevab i od uenja i od novca. Mrtvome od svega toga nee biti koristi.' (Fetve, I, str. 409) U fetvi br. 557 rahmetli ozo pojanjava ta je to to koristi umrlima i ta ivi mogu uiniti za svoje merhume. U tom pogledu on kae: 'O pitanju uenja Kur'ana mrtvima za pare pisano je nebrojeno puta. Kada bi se sve sakupilo na jedno mjesto izala bi itava knjiga. U svim tim pisanjima reeno je jasno i odreeno da, prema propisima islama, nije dozvoljeno uiti Kur'an za pare mrtvima. Mrtvima moe svako prouiti ono to zna i pokloniti im sevap od toga. Ali je najvanije i najsevapnije da se pijetet prema mrtvima iskazuje putem dobrih dijela, pomaganjem ivih i doprinosom za ope, zajedniko dobro.' (Fetve, II, str. 69-70) *** Na kraju, kao zakljuak, kaimo: Kur'an se moe uiti pred due umrlih na nain da svako ui svome preminulom i za to ne uzima bilo kakvu materijalnu nadoknadu. Uenje Kur'ana za pare nije ispravno. Pogreno je, takoer, shvaanje da umrli imaju koristi iskljuivo od uenja Kur'ana. Prema jednoglasnom miljenju islamskih uenjaka mrtvi imaju koristi od: 1. Dove koja se upuuje Allahu za oprost njihovih grijeha, 2. Sadake koja se za njih dijeli i 3. Hada (i umre) koji se za njih obave. Ostali oblici sjeanja na umrle su diskutabilni. Zato upuujmo dove Svevinjem Allahu da se u ovim mubarek danima smiluje naim preminulim, oprosti im grijehe, pree preko njihovih hravih djela i uvede ih u Dennet. Dijelimo za njih sadaku! inimo djela koja su od ope koristi za drutvo pa onda poklanjajmo sevape od tih dijela pred due naih merhuma. Ako smo u mogunosti, obavimo za njih had i umru. Od toga, nae rahmetlije, zasigurno, imaju koristi. Allahu, smiluj se nama i naim umrlim i podari nam Svoju milost i okrilje! Amin! Preuzeto iz asopisa Novi horizonti Priredio: dr. hfz. Safvet Halilovi