sveuČiliŠte j. j. strossmayera u osijeku · metodološki okvir istraživanja cilj je ovog rada...

SVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU

izdavački savjetDr. sc. Urban Bacher, Pforzheim, NjemačkaDr. sc. Dražen Barković, Osijek, predsjednikDr. sc. Đuro Benić, DubrovnikDr. sc. Petar Dobay, Pécs, MađarskaDr. sc. Petar Filipić, SplitDr. sc. Nino Grau, Giessen - Friedberg, NjemačkaDr. sc. Rainer Gildeggen, Pforzheim, NjemačkaDr. sc. Anton Hauc, Maribor, SlovenijaDr. sc. Ruperth Huth, Pforzheim, NjemačkaDr. sc. Ivan Mandić, OsijekDr. sc. Ivan Mencer, RijekaDr. sc. Ivan Lovrinović, ZagrebDr. sc. Ralph Schieschke, Pforzheim, NjemačkaDr. sc. Soumitra Sharma, PulaDr. sc. Miroslav Žugaj, Varaždin

uredništvoDr. sc. Željko Turkalj (glavni i odgovorni urednik), dr. sc. Vjekoslava Singer (urednik), dr. sc. Ivan Feren-čak, dr. sc. Kata Ivić, dr. sc. Marcel Meler, dr. sc. Anka Mašek

Radovi objavljeni u časopisu referiraju se u: CAB International, Wallingford, United KingdomEBSCOhost, Ipswich, USA, EconLit, Pittsburg; USA Sociological Abstracts, San Diego, USA, Hrčak.

pretplataZa pravne osobe iznosi 200,00 kn, za pojednice 60,00 kn godišnje, a uplaćuje se na žiroračun broj 2393000-1102013376, Ekonomski fakultet u Osijeku, Gajev trg 7.

Cijena pojedinačnog primjerka je 35,00 kn.

Časopis izlazi dva puta godišnje.

adresa uredništvaEkonomski fakultet u Osijeku, 31000 Osijek,Gajev trg 7, tel. 031 224 400.www.efos.hrRukopisi se ne vraćaju.

glavni i odgovorni urednikDr. sc. Željko Turkalj

urednikDr. sc. Vjekoslava Singer

prevoditeljLjerka Radoš, prof.

lektorDr. sc. Ivan Jurčević

dizajnmit, dizajn studio

tisakibl, Osijek

UDK - 33

ISSN 0353 - 359x: CODEN EKVJEE

e-ISSN 1847-2206

232

SADRŽAJ CONTENTS

Izvorni znanstveni članci

1. Dr. sc. Antun Šundalić, Bruno Dernaj, mag. oec.: ........................................................................ 237 Međugeneracijska sastavnica globalne strategije održivog razvoja2. Dr. sc. Željko Turkalj, dr. sc. Ivana Fosić, Rozalija Marinković, mag. oec.: .............................. 247 Transformacija organizacije u timski organizacijski pristup i efikasno korištenje timskim radom u kontekstu okružja

Prethodna priopćenja

1. Dr. sc. Maja Lamza Maronić, Ivana Tokić, mag. oec.: .................................................................263 Utjecaj demografskih čimbenika na društveno-ekonomski razvoj Hrvatske2. Dr. sc. Ivo Mijoč, dr. sc. Tadija Vrdoljak: ...................................................................................... 272 Međunarodne klasifikacije računovodstvenih sustava kao posljedica utjecaja različitih čimbenika okruženja3. Dr. sc. Dubravka Pekanov, Josipa Mijoč, univ. spec. oec., dr. sc. Tadija Vrdoljak: ...................293 Mjerenje utjecaja potpunog upravljanja kvalitetom na financijsku uspješnost hrvatskih poduzeća

Pregledni članci

1. Kenan Spaho: .................................................................................................................................... 309 Organizational Communication Process 2. Mr. sc. Ljiljanka Kvesić: ................................................................................................................... 319 Statističke metode u upravljanju kreditnim rizikom3. Dr. sc. Perica Vojinić: ....................................................................................................................... 326 Menadžerska modifikacija rizika 4. Dr. sc. Dominika Crnjac Milić: ....................................................................................................... 340 Povijesni pregled implementacije matematike i statistike u ekonomiju5. Dr. sc. Željko Požega, dr. sc. Boris Crnković, Ana Udovičić, univ. spec. oec.: ........................... 347 Analiza stilova vodstva menadžera u Šibensko-kninskoj županiji na uzorku srednjih i malih poduzeća6. Lijović, Branislav, dipl. oec.: .......................................................................................................... 357 Identitet marke proizvoda – čimbenik uspješnog tržišnog položaja marke proizvoda7. Dr. sc. Berislav Bolfek, Darija Jakičić, spec. oec., dr. sc. Biljana Lončarić: .............................. 363 Polazišta za brendiranje Slavonije kao turističke destinacije 8. Mr. sc. Teufik Čočić, Mirko Pešić, mag. oec.: ................................................................................. 376 Islamski ekonomski sustav – odnos prema kamati

Stručni radovi

1. Zvonimir Jurković, mag. oec.: ......................................................................................................... 387 Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije2. Karmen Knežević, Marina Poje: ..................................................................................................... 401 Timska nastava kao inovativni pristup u obrazovanju na visokoškolskim ustanovama

Original scientific articles

1. Dr. sc. Antun Šundalić, Bruno Dernaj, mag. oec.: ........................................................................ 237 Intergenerational Equity as Part of a Global Strategy of Sustainable Development2. Dr. sc. Željko Turkalj, dr. sc. Ivana Fosić, Rozalija Marinković, mag. oec.: .............................. 247 Transformation of an Organisation into a Team-Oriented Organisational Approach and Efficient Use of Teamwork in the Context of Environment

Preliminary communications

1. Dr. sc. Maja Lamza Maronić, Ivana Tokić, mag. oec.: ................................................................. 263 The Impact of Demographic Factors on Social and Economic Development of Croatia2. Dr. sc. Ivo Mijoč, dr. sc. Tadija Vrdoljak: ...................................................................................... 272 International Classifications of Accounting Systems as a Result of Influence of Various Environmental Factors3. Dr. sc. Dubravka Pekanov, Josipa Mijoč, univ. spec. oec., dr. sc. Tadija Vrdoljak: ................... 293 Measuring the Impact of Total Quality Management on Financial Performance of Croatian Companies

Review articles

1. Kenan Spaho: .................................................................................................................................... 309 Organizational Communication Process 2. Mr. sc. Ljiljanka Kvesić: ................................................................................................................... 319 Statistical Methods in Credit Risk Management 3. Dr. sc. Perica Vojinić: ....................................................................................................................... 326 Risk Modification on the Part of Managers4. Dr. sc. Dominika Crnjac Milić: ....................................................................................................... 340 Historical Overview of the Implementation of Mathematics and Statistics in Economics 5. Dr. sc. Željko Požega, dr. sc. Boris Crnković, Ana Udovičić, univ. spec. oec.: ........................... 347 Analysis of Leadership Styles in Šibenik-Knin County Based on Medium and Large Enterprises6. Lijović, Branislav, dipl. oec.: ........................................................................................................... 357 Product Brand Identity - A Factor of Successful Market Positioning of a Brand7. Dr. sc. Berislav Bolfek, Darija Jakičić, spec. oec., dr. sc. Biljana Lončarić: .............................. 363 Starting Point for Branding Slavonia as a Tourist Destination 8. Mr. sc. Teufik Čočić, Mirko Pešić, mag. oec.: ................................................................................. 376 Islamic Economic System – Attitude toward Interest Rate

Professional articles

1. Zvonimir Jurković, mag. oec.: ......................................................................................................... 387 The Importance of Communication in the Functioning of an Organization2. Karmen Knežević, Marina Poje: ..................................................................................................... 401 Team Teaching as an Innovative Approach in Education and Higher Education Institutions

Izvorni znanstveni članciOriginal scientific articles

Dr. sc. Antun Šundalić, Bruno Dernaj, mag. oec.: Međugeneracijska sastavnica globalne strategije održivog razvoja

Dr. sc. Željko Turkalj, dr. sc. Ivana Fosić, Rozalija Marinković, mag. oec.: Transformacija organizacije u timski organizacijski pristup i

efikasno korištenje timskim radom u kontekstu okružja

237

Dr. sc. Antun Šundalić 1Bruno Dernaj, mag. oec. 2

1. Uvod

Proučavanjem teorije upravljanja javnim dugom primjećuje se često spominjanje pojma međugeneracijska pravednost i pravednost među generacijama. Sandra Švaljek naglašava kako se obično govori da je javni dug teret budućim generacijama jer one plaćaju poreze koji služe za otplatu duga.

1 Prof. dr. sc. Antun Šundalić redoviti je profesor na Ekonom-skom Fakultetu u Osijeku, Sveučilište J. J. Strossmayera, Gajev trg 7, 31000 Osijek, [email protected]

2 Bruno Dernaj je doktorand poslijediplomskog doktorskoga studija «Management» na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, Sveučilište J. J. Strossmayera, Gajev trg 7, 31000 Osijek, [email protected]

Sudeći prema kretanju javnog duga u Hrvat-skoj, teret koji ostaje na budućim generacijama sve je veći. (Švaljek, 2007:89). Neki autori čak, vjerojatno iz razloga što ne postoji točna defi-nicija, uz međugeneracijsku pravednost dodaju i atribut takozvana.3 Iako znatan broj autora dotiče međugeneracijsku pravednost, ili pokušava skrenuti pozornost na nju pri upravljanju javnim dugom u smislu raspodjele između generacija,

3 Barbara Jelčić o tzv. međugeneracijskoj pravednosti: «Sma-njenje dohotka privatnog sektora zbog dodatnih poreza uve-denih kao rezultat nagloga privremenog porasta nekih javnih rashoda, trebalo bi vremenski rasporediti tako da se postigne raspored tereta među više generacija (tzv. međugeneracijska pravednost).» (Jelčić, 2001:584)

Dr. sc. Antun Šundalić; Bruno Dernaj, mag. oec.: Međugeneracijska pravednost kao sastavnica globalne strategije održivog razvoja

MEĐUGENERACIJSKAPRAVEDNOST KAO SASTAVNICA GLOBALNE STRATEGIJE ODRŽIVOG RAZVOJA

UDK 330.341: 316.32Izvorni znanstveni članak

Sažetak

Ovim se radom želi istražiti pojam međugeneracijske pravednosti te odgovoriti na pitanje može li se međugeneracijsku pravednost nazvati dijelom globalizacijskoga procesa u razvijanju svijesti o održi-vom razvoju. Pojam međugeneracijske pravednosti slabo je rasprostranjen i korišten u znanstveno-istraživačkom radu na području Republike Hrvatske. U svrhu konstruiranja definicije pojma potrebno je pretraživati znanstvene radove stranih autora te ih prevesti na način koji je razumljiv i kojim se ne gubi izvorni smisao. Posebno se ističe međugeneracijska pravednost pri upravljanju javnim dugom. Rad se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu pokušat će se definirati pojam međugeneracijske praved-nosti, pronaći sličnosti i različitosti s nekim povezanim pojmovima te odgovoriti na već spomenuto pitanje može li se međugeneracijsku pravednost nazvati dijelom globalizacijskoga procesa. U drugom se dijelu govori o međugeneracijskoj pravednosti pri upravljanju javnim dugom.

Ključne riječi: međugeneracijska pravednost, održivi razvoj, globalizacija, upravljanje javnim du-gom

238 239

vrlo je teško pronaći adekvatnu teoriju koja sa sigurnošću definira njezin pojam.

Postoje i istraživanja u kojima su donese-ni zaključci kako se javnim zaduživanjem ne opterećuju buduće generacije. Tvrdi se kako članovi tih generacija posjeduju, u usporedbi s oporezivanjem, samo potraživanja i obveze koje se međusobno poništavaju. Buduće generacije, kao cjelina, nisu u lošijem položaju jer je razina njihove potrošnje i investicija jednaka onoj razini koja bi postojala i kada bi se država financirala porezima. (Brűmmerhof, 2000:388).

2. Metodološki okvir istraživanja

Cilj je ovog rada trostruk: 1. definirati pojam međugeneracijske pravednosti; 2. odgovoriti na pitanje može li se međugeneracijsku praved-nost nazvati dijelom globalizacijskoga procesa; i 3. istraživanjem proučiti međugeneracijsku pravednost pri upravljanju javnim dugom. Radi odgovora na pitanje može li se međugeneracij-sku pravednost nazvati dijelom globalizacijskog procesa postavljena je radna hipoteza koja glasi: Međugeneracijska je pravednost dio globaliza-cijskoga procesa u razvijanju svijesti o održivom razvoju.

U radu su korištene metode analize sadržaja u interpretaciji teorijskih pristupa više znanstveni-ka, kao i analiza slučaja na primjeru upravljanja javnim dugom u Republici Hrvatskoj.

3. Međugeneracijska pravednost

Na početku je potrebno razjasniti značenje samoga pojma. Kako u hrvatskom jeziku pojam međugeneracijska pravednost nije izvorno u uporabi, njegovo je preuzimanje iz engleskoga govornog područja obogaćivanje postojećih pojmova socijalne pravednosti i međugeneracij-ske solidarnosti. Istraživanja i korištenje pojma najčešće se može pronaći u radovima znanstveni-ka iz SAD-a, Kanade i Australije, no u najnovije vrijeme nalazi se i u radovima i znanstvenim časopisima s područja Europe (The Scandinavian Journal of Economics). U nastavku ćemo, osla-njajući se na korištene izvore, pokušati postaviti definiciju pojma međugeneracijska pravednost te ćemo ga pokušati povezati s već dobro poznatim i istraživanim pojmovima u hrvatskom jeziku me-đugeneracijska solidarnost i socijalna pravednost.

Joseph E. Stiglitz u Uspjehu Globalizacije govo-ri kako vjeruje da je važno da se zemlje usredoto-

če na pravednost, na to da se plodovi rasta široko raspodjeljuju. Za pravednost, kaže, postoji jak moralni argument, no ona je i nužna želimo li da bude održivog rasta. Visoke razine nejednakosti i nedostatak pravednosti, osobito kao rezultat nezaposlenosti, mogu rezultirati društvenim nemirima; vjerojatno će se povećati kriminal, stvarajući klimu koja je poduzećima neprivlačna. (Stiglitz, 2009:67). Međugeneracijska praved-nost promatra se sa stanovišta održivog razvoja prema kojem se teži. «Održivi razvoj je razvitak koji zadovoljava potrebe sadašnjih generacija da ne stvori rizik da buduće generacije ne bi imale šanse zadovoljiti svoje potrebe.» Tri su ključne točke, upozorava Cifrić, u ostvarivanju održi-vog razvoja koje čine magični trokut4: zaštita ekosfere, stabilan gospodarski razvoj i pravedna raspodjela gospodarskih šansi. (Cifrić, 2009:155). Cifrić također navodi kako održivi razvoj sadrži jednu novu dimenziju za razliku od dotadašnjega shvaćanja razvoja. Riječ je o međugeneracijskom odnosu, što znači da se u analizama ekoloških problema treba uzimati u obzir vremensku dimenziju učinaka na okoliš i okoliša na razvojne perspektive. (Cifrić, 2002:40 i 41). Mora se na-glasiti kako se održivi razvoj ističe u ekološkom kontekstu, dok se međugeneracijska pravednost većinom postavlja i predstavlja u ekonomskom, socijalnom, i ekonomsko-socijalnom kontekstu. Dakle međugeneracijska pravednost proklamira pravednu preraspodjelu među generacijama, odnosno postavku da bi sadašnje, prošle i buduće generacije trebale imati međusobno pravedno raspoređene životne i ekonomske uvjete, tj. da nijedna generacija ne mora trpjeti za interese ikoje druge niti može biti postavljena u povlašteni položaj naspram drugih. Pravedno raspoređeni životni i ekonomski uvjeti među generacijama proizlaze iz planirane i pametne potrošnje, osmi-šljenih mjera štednje, isplativih investicija i sl. U vremenu kriza, posebice rata društvo je sklono prekomjernoj i neplaniranoj potrošnji koja donosi štete kako sadašnjim tako i budućim generacija-

4 Magični trokut čine tri cilja održivog razvoja kojih su sljedeće sastavnice: 1. Zaštita ekosfere: a) održavanje kapaciteta podnošljivosti ekosustava, b) održiva uporaba obnovljivih resursa, c) minimalna uporaba neobnovljivih resursa; 2. Stabilan gospodarski razvoj: a) rast kvalitete življenja, b) visoka stopa zaposlenosti, c) stabilne cijene, d) izvangospodarska ravnoteža i 3. Pravedna raspodjela socijalnih šansi koja uključuje načelo pravednosti a) između pojedinaca, b) između Sjevera i Juga te Istoka i Zapada (razvijenih i nerazvijenih), c) među generacijama danas te sadašnjih i budućih generacija. (Cifrić, 2009:136)

ma. To može rezultirati prezaduženošću koja se opisuje kao dužnička kriza.5

Pojam međugeneracijska pravednost (eng. Intergenerational equity; njem. Gerechtigkeit zwischen den Generationen) može se prevesti i kao međugeneracijska jednakost ili kao međuge-neracijski kapital. Pritom prijevodi imaju gotovo isto značenje, ali se različito koriste ovisno o kontekstu u koji se postavlja. Kontekst može biti ekološki u smislu zaštite okoliša, socijalni od-nosno društveni i ekonomski. U većini slučajeva konteksti su kombinirani (npr. socio-ekonomski, ekološko-ekonomski), odnosno vrlo rijetko su sa-mostalni. «Međugeneracijska pravednost (kapital, jednakost) važno je pitanje za političke odluke koje imaju dugotrajne posljedice. Dizajn i imple-mentacija mehanizma za smanjenje emisija sta-kleničkih plinova ili reforme javnih mirovinskih sustava u odgovoru na demografske promjene, samo su dva primjera problema koji su trenutač-no visoko na dnevnom redu u mnogim zemljama diljem svijeta.» (Demichelis et. al., 2010: 2).

Jedan od uvaženih nobelovaca iz ekonomskih znanosti Robert Merton Solow također je u svojim istraživanjima na neki način definirao smisao i značenje pojma međugeneracijske pravedno-sti. On kaže da je, na razini naroda, rasprava o međugeneracijskoj pravednosti jednostavnog obrasca. Osnovno pitanje, prema njemu, glasi: Koliko je pravedno da sadašnji naraštaj koristi svjetska ili državna bogatstva neobnovljivih izvo-ra, i koliko bi trebalo biti ostavljeno za generacije koje dolaze, a koje nemaju aktivan glas u suvre-menim odlukama? (Solow, 1986: 141-149) Prema svemu tome zaključuje se da se međugeneracijsku pravednost može postići ukoliko se prirodna, društvena, financijska i sva druga javna dobra, koja se nazivaju međugeneracijski kapital, bude iskorištavalo i trošilo u skladu s načelima održi-vog razvoja, tj. na način da se time ne ošteti, niti postavi u povlašten položaj nijedna živuća ili bu-duća generacija na određenom području. Ukoliko se toga ne budemo pridržavali vrijedi i vice versa. «Široko prihvaćen minimalni uvjet za bilo koji razuman pojam međugeneracijske pravednosti jest da bi zamjene razina korisnosti bilo koje dvije generacije trebale proizvesti raspodjelu korisnosti

5 Na prekomjernu potrošnju u vrijeme rata već je ukazivao Adam Smith u Bogatstvu naroda, gdje kaže kako nedostatak štednje u vrijeme mira nameće potrebu da se u vrijeme rata čine dugovi. Kada dođe do rata, u riznici nema novca, osim onoga koji je potreban za pokrivanje redovitog rashoda za vrijeme mira. (Smith, 2007: 867).

koja je od strane društva procijenjena da je svima jednako dobra.» (Demichelis et. al., 2010: 2).

Međugeneracijska jednakost značila bi gotovo potpuno isto što i međugeneracijska pravednost. Međutim razlika je u činjenici da pri izgovoru međugeneracijska jednakost zvuči kao konkretna kvantitativna odrednica, tj. govori o jednakom ili nejednakom činjeničnom stanju među gene-racijama, dok je međugeneracijska pravednost promatrana iz kvalitativnog stajališta moralnosti i pravde te se u najvećoj mjeri osvrće na postizanje rezultata i prognoze za budućnost.

Međugeneracijski kapital predstavljaju materi-jalna i nematerijalna, prirodna, financijska i sva druga dobra (npr. šume, rude, nafta, prirodna bogatstva, voda i sl.) koja su u javnome društve-nom vlasništvu i koja kako nijedan pojedinac, tako ni jedna generacija nema pravo neplanirano i na neodrživ način trošiti niti potpuno iskoristiti. Pretpostavlja se kako i državnu štednju i državni javni dug možemo smatrati međugeneracijskim kapitalom jer se oni mogu, u pozitivnom ili negativnom smislu, postići, koristiti i utrošiti, te na taj način utjecati na više živućih i budućih generacija. Međugeneracijski kapital vjerovatno ima i neke dodirne točke sa socijalnim kapitalom. Socijalni kapital građanskoga društva ponajprije očituje se u stabilnosti političkog i ekonomskog života, jer mu je uporište u solidarnosti, jednako-sti i povjerenju među građanima, što se uspore-đuje s međugeneracijskim kapitalom kojemu je uporište u solidarnosti, jednakosti i povjerenju među generacijama. (Šundalić, 2004:85).

3.1. Međugeneracijska pravednost i socijalna pravednost

Među ekonomistima se uvriježilo razumijeva-nje socijalne pravednosti kao pravedne raspodjele rezultata ekonomske aktivnosti. Možemo reći kako međugeneracijska pravednost ističe pra-vednu preraspodjelu dobara među generacijama gotovo isto kao što socijalna pravednost ističe pravednu preraspodjelu dobara u cjelokupnom društvu. «Kada se govori o pojmu socijalne pra-vednosti, ona se realizira i moguća je u kontekstu socijalne interakcije pojedinih osoba s drugim osobama ili s društvom kojemu pripada. Filozof-ski i teološki interes usmjeren je na definiranje općih načela pravednosti, a sociologija i pravo pokušavaju definirati sustave koji bi omogućili ostvarenje pravednih odnosa. Kada ekonomisti govore o zahtjevu socijalne pravednosti, uobičaje-

Dr. sc. Antun Šundalić; Bruno Dernaj, mag. oec.: Međugeneracijska pravednost kao sastavnica globalne strategije održivog razvojaDr. sc. Antun Šundalić; Bruno Dernaj, mag. oec.: Međugeneracijska pravednost kao sastavnica globalne strategije održivog razvoja

240 241

no se pojam odnosi na zahtjev pravedne raspo-djele rezultata ekonomske aktivnosti.» (Babić, 2006:345). Zauzimanjem za socijalnu pravednost zauzimamo se za pravednu raspodjelu dobara u društvu u određenom trenutku, a zauzimanjem za međugeneracijsku pravednost zauzimamo se za pravednu raspodjelu dobara među svim trenu-tačno živućim i budućih generacijama društva.

3.2. Međugeneracijska pravednost i međugeneracijska solidarnost

Međugeneracijska solidarnost u biti iskazuje brigu za starije građane i djelatnost kojom se potiče zaštita ljudskih prava i sigurnosti starijih građana. Njezin je glavni cilj poboljšanje kvalitete života starijih osoba bez obzira na imovno stanje, čime se nastoji postići približavanje međunarod-nim standardima te omogućiti lakša dostupnost svim civilnim, političkim, ekonomskim, socijal-nim i kulturnim pravima, kao temeljnim ljudskim pravima.6 Postoji čvrsta poveznica između me-đugeneracijske solidarnosti i međugeneracijske pravednosti kao kvalitativnim društvenim poka-zateljima, a to je da obje, u većoj ili manjoj mjeri, djeluju na sadašnju generaciju u svrhu doprinosa ili suzbijanja štete prošlim ili budućim generaci-jama, tj. onima koji su nemoćni. «Također treba razlikovati solidarnost od samilosti. Solidarnost je humana vrijednost koja polazi od pretpostav-ke jednakosti i reciprociteta u građenju odnosa među osobama, a samilost je odnos moći prema nemoći, snage prema slabosti, samovolje prema poniznosti.» (Šundalić, 2004:101). Po uzoru na međugeneracijsku solidarnost, koja predstavlja brigu o nemoćnim starijim generacijama, kon-ceptom međugeneracijske pravednosti pokušava se predstaviti brigu o mlađim i budućim genera-cijama. Buduće generacije dodatno su nemoćne zato što one zapravo nemaju prava glasa. Prema tome može se reći da međugeneracijska praved-nost iskazuje brigu za mlade, djecu i još nerođene građane te djelatnost kojom se potiče zaštita ljud-skih prava i sigurnost svih generacija. Sve je to zadatak koji je postavljen pred zakonodavno tijelo koje donosi odluke, tj. pred one koji predstavljaju vlast i državu. Od države se traži zaštita za gos-podarski slabe (posebice pred vanjskom konku-rencijom), za socijalno ugrožene (nezaposlene i umirovljenike) i za mlade (osigurati obrazovanje i zaposlenje). (Šundalić, 2004:95).

6 dostupno na: http://www.mobms.hr/ministarstvo/uprava-za-medugeneracijsku-solidarnost.aspx (pristup 18.03.2012.)

4. Međugeneracijska pravednost pri upravljanju javnim dugom

Svaka stručna i znanstvena literatura o javnom dugu i javnim zajmovima pored teorije i analize rezultata iz prošlosti pokušava napraviti barem korak prema rješavanju problematike financi-ranja javnog duga i upravljanja njime samim. Rješavanje cjelokupne problematike javnog duga znači istraživanjem pokušati doći do odgovora na pitanja financiranja, servisiranja i otplate posto-jećega javnog duga, određivanja ciljeva zaduživa-nja, izrade strategija upravljanja javnim dugom, granicama i ograničavanju javnih zaduživanja i slično. Odgovaranjem na ta pitanja zapravo se zauzima stav oko opravdanosti zaduživanja iz prošlih, sadašnjih ili za buduća vremena. Pri spomenu pojma «opravdanost zaduživanja» zapravo se misli na opravdanost uzimanja javnog zajma u određenom trenutku pa time i stvaranja javnog duga, a sve u svrhu budućih investiranja ili podmirivanja trošenja iz prošlosti.

Opravdanost zaduživanja može se promatra-ti iz više aspekata. Tako zaduživanja mogu biti opravdana ili neopravdana s obzirom na isplati-vost investicije, određenih npr. slabije razvijenih ili ratom zahvaćenih područja stanovanja ili s obzirom na rješavanje problema stanovniš-tva određenih dobnih skupinama (generacija). Isplativost investicije mjeri se prema tome hoće li budući prihodi od investicije pokriti cjelokupne troškove investicije uvećane za inflaciju. Isto tako ona može biti mjerena i prema zadovoljavanju potreba stanovnika određenih područja stano-vanja (npr. izgradnja obrazovne ili zdravstvene ustanove, ceste i sl.), te određenih dobnih skupi-na, tj. generacija (npr. zapošljavanje, školovanje, isplata mirovina i plaća javnog sektora i sl.), a sve u svrhu društvene pravednosti, međugeneracijske pravednosti te budućeg prosperiteta kako same države, tako i njezina stanovništva. Dakle u ovom će slučaju produkt investicija biti budući prospe-ritet. Produkt zadovoljavanja problema stanov-nika određenih područja stanovanja ubraja se u društvenu pravednost, a zadovoljavanje potreba stanovnika određenih dobnih skupina ili gene-racija, u smislu balansiranja korisnostima među svim trenutačno živućim i budućim generacija-ma, može se nazvati međugeneracijska praved-nost ili međugeneracijska jednakost.

Međugeneracijskom pravednošću pri uprav-ljanju javnim dugom postavlja se kao zadatak minimalizacija zaduživanja države kako bi se bu-

duće generacije rasteretile financiranja troškova iz prošlosti, a da u istom trenutku ne manjka niti investicija u potrebe sadašnje generacije. Ono bi se moglo postići ograničavanjem javnog zaduži-vanja za financiranje deficita proračuna te nakon toga efikasnim i efektivnim upravljanjem javnim dugom. «Kritičari ne napadaju deficitno finan-ciranje samo zbog inflatornih učinaka u samom toku, već upozoravaju i na buduće posljedice aku-mulacije duga i njegov teret za buduće naraštaje.» (Musgrave & Musgrave, 1993:583). Možemo pretpostaviti kako je logično da se u određenom trenutku financira ono što se u tom trenutku i koristi, pod uvjetom da je to što se financira po-trebno i poželjno od strane većine stanovništva. Ali, ukoliko će se u određenom trenutku financi-rati troškove iz prošlosti, odnosno stvari koje se u tom trenutku neće koristiti jer su već iskorištene, onda se ne isplati i nije se poželjno dodatno zadu-živati. Jednostavnije rečeno, «ne može se trošiti više nego se proizvodi u sadašnjosti, a da se ne bi moralo trošiti manje nego što se bude proizvodilo u budućnosti.» (Babić, 2006:84). Prema tome za-brana javnog zaduživanja za financiranje deficita proračuna vjerovatno bi primorala one koji o tome odlučuju i one koji su odgovorni za učinko-vitije planiranje i uprav-ljanje proračunskim sredstvima na minima-lizaciju nepotrebnih i prevelikih troškova te maksimalizaciju učinaka rada zaposlenika koji su plaćeni iz proraču-na i slično. Ukoliko se ovakve konkretne mjere ne budu uzimale u obzir, budućim generacijama prijete velike dužničke krize koje uvijek pro-uzrokuju još mnoštvo dodatnih problema i iz kojih se vrlo teško izlazi. Na to je prije više od dva stoljeća upozoravao Adam Smith, koji je rekao da, kao bezbrižni rasipnik kojemu pritisak nužde ne dopušta da čeka na redovnu isplatu njegova dohotka, država stalno običava posuđivati od svo-jih vlastitih upravitelja i agenata te plaćati kamate za upotrebu svoga vlastitog novca. (Smith, 2007: 871). Dakle, zatvorenih očiju prema već stečenim

znanjima država se redovito dodatno zadužuje i kod domaćih i kod inozemnih vjerovnika bez prevelikog razmatranja činjenice da bi time mo-gla prouzročiti probleme u budućnosti.

Sljedećom slikom prikazana su dospijeća već ostvarenih zaduživanja Republike Hrvatske, tj. servisiranje javnog zaduživanja koje dolazi na naplatu u budućim razdobljima, i to raščlanje-no na obaveze po inozemnom ili vanjskom i obaveze po domaćem ili unutarnjem dugu. Slika nam govori kako će u budućoj 2020. godini, što je za osam godina kada će poreze i doprinose plaćati čak i oni koji u ovom trenutku pohađaju osnovnu i srednju školu, samo za financiranje javnog duga biti potrebno namaknuti gotovo 20 milijardi kuna. Kada bi se tome dodali i mogući budući ostvareni deficiti, situacija bi u najmanju ruku bila alarmantna. Iako iz slike ne možemo zaključiti za što su prikazana sredstva utrošena, taj podatak zasigurno zabrinjava.

SLIKA 1. Dospijeća državnog duga od 2011. do 2020. godine u milijunima kuna

Izvor: Strategija upravljanja javnim dugom Republike Hrvatske za razdoblje 2011. – 2013. str. 11.

Postavlja se pitanje: ne bi li buduća generacija, koja će u to vrijeme financirati proračun Repu-blike Hrvatske, trebala odlučiti za što će potrošiti ta proračunska sredstva? To je najbitniji razlog


242 243

zbog kojeg se pojavljuje potreba za definiranjem, istraživanjem i proučavanjem međugeneracijske pravednosti pri upravljanju javnim dugom. Me-đutim prije iscrpnog proučavanja i istraživanja ne može se sa sigurnošću dati odgovore na sva postavljena pitanja. Može se samo reći kako su ta pitanja proizvela ideju za postavljanjem međuge-neracijske pravednosti kao smjernice pri uprav-ljanju javnim dugom.

4.1. Međugeneracijska pravednost kao smjernica pri upravljanju javnim dugom

Zapaženi političar i bivši potpredsjednik SAD-a Al Gore u svom djelu Zemlja u ravnoteži istaknuo je kako je uvjeren da su mnogi ljudi iz-gubili vjeru u budućnost, jer se u gotovo svakom dijelu civilizacije ljudi počinju ponašati kao da je naša budućnost toliko dvojbena da je smislenije brinuti se samo za trenutačne potrebe i kratko-ročne probleme. (Gore, 1994:15 i 16). Međutim sa sigurnošću se može reći da budućnost svakoga pojedinca, pa tako i organizacije, postaje gotovo u potpunosti izvjesna samo uz pomna i redovita planiranja budućih radnja, svakodnevno nado-građivanje i čvrsto držanje uz osmišljene planove. Međugeneracijskom pravednošću kao smjerni-com pri upravljanju javnim dugom postavlja se za zadatak balansiranje financijskim i nefinan-cijskim korisnostima između generacija koje u određenom vremenu obitavaju unutar granica promatrane države i budućih generacija, što znači da se ona želi postaviti prema načelu mogućega budućeg stanja.

Peter Singer u svojoj raspravi Jedan svijet – eti-ka globalizacije naglašava kako postoje različita načela pravednosti koje ljudi često koriste pri prosuđivanju o tome što je pravedno ili rav-nomjerno. Nadalje govori kako je u političkoj filozofiji uobičajeno slijediti Roberta Nozicka u razlikovanju povijesnih načela i načela trenutač-nog stanja (time slice principles). Povijesno načelo glasi: ne možemo odlučiti, gledajući samo sadaš-nje stanje, je li dana raspodjela dobara pravedna ili nepravedna. Moramo također pitati kako je do tog stanja došlo; moramo poznavati njegovu po-vijest. Nasuprot tome, načelo trenutačnog stanja promatra postojeću raspodjelu u danom trenutku i propituje da li ta raspodjela zadovoljava neko načelo pravednosti, ne uzimajući u obzir niz do-gađaja koji je prethodio. (Singer, 2005:28).

U kontekstu upravljanja javnim dugom načelo

mogućega budućeg stanja predviđa kakve bi učinke u budućnosti moglo stvoriti donošenje određenih odluka pri upravljanju javnim dugom u sadašnjosti. Razlog zbog kojega se želi pred-vidjeti učinke u budućnosti jest što će moguće pogreške pri donošenju današnjih odluka morati sankcionirati buduće generacije koje nimalo nisu sudjelovale u donošenju tih pogrešnih odluka. Postaviti se prema načelu mogućega budućeg stanja znači truditi se predvidjeti buduće učinke koji se mogu stvoriti pri donošenju današnjih odluka te na taj način minimalizirati pogreške i time rasteretiti buduće generacije.

4.1.1. Generacije međugeneracijske pravednosti pri upravljanju javnim dugom

Generacija iz različitih aspekata i područja istraživanja može se i različito definirati. Tako npr. u obrazovanju generaciju predstavlja skupina učenika ili studenata koji pohađaju nastavu u jednoj školskoj ili akademskoj godini, u sportu generacija traje nekoliko godina pa nekada i desetak. Iz aspekta upravljanja javnim dugom koje ima za svrhu međugeneracijsku pravednost i jednakost, skupinu ljudi koji u određenom vremenu obitavaju unutar države podijelit ćemo na tri generacije: buduća generacija, tzv. prošla generacija i sadašnja generacija. U nastavku se opisuje svaka od navedenih generacija.

Prva generacija je buduća generacija u koju se ubrajaju mladi, djeca pa čak i još nerođeni. Budućoj generaciji interes je minimalna koli-čina zaduživanja države, a da u istom trenutku ne manjka ni sredstava za investicije. Interesi buduće generacije vrlo su slabo zastupljeni zato što pripadnici te generacije u velikoj mjeri ne-maju pravo glasa. Zastupnici buduće generacije zastupaju stavove minimalizacije, ograničavanja, pa gotovo i ukidanja javnog zaduživanja kako bi stanje tržišta u budućnosti bilo neopterećeno obvezama iz prošlosti. Takav stav zasigurno ima svojih prednosti kada se uzme u obzir sloboda odabira svake generacije da troši svoja zarađena, pa i naslijeđena, bogatstva na ono što oni smatra-ju najpotrebnijim, te na isti način ostave budućim generacijama pravo na potrošnju svojih bogat-stava. Moglo bi se reći da postoje dvije skupine zastupnika buduće generacije. Prva skupina radi-kalno ne podupire zajmove ni u kojem smislu, a druga odobrava samo zajmove kojima se stvaraju korisnosti i budućim generacijama. «Prema nekim stajalištima, samo dopuštanje javnog duga,

odnosno deficitarnog financiranja, svojevrsni je moralni hazard, jer se time skida ograničenje i s rasta javnih rashoda i otvara mogućnost rastroš-nog ponašanja.» (Jurković, 2002:134). Međutim takav stav ima veliki nedostatak u pogledu na dugoročne investicije koje neminovno doprinose napretku države u cijelosti, od kojih može imati koristi nekoliko generacija te koje čak mogu biti i vječne, iako postoje i neisplative investicije za koje je sigurno da se moraju potpuno eliminirati.7

Druga generacija je tzv. prošla generacija, što se tiče financiranja proračuna, ili generacija umirovljenika koja zastupa fiskalnu odgovornost. Zastupnici fiskalne odgovornosti još se nazivaju i zastupnicima prošlih generacija, jer se znatan dio potreba proračuna odnosi na isplatu mirovina umirovljenicima koji su u prošlosti uplaćivali u mirovinske fondove te za poreze i doprinose. S obzirom na punjenje državnog proračuna umi-rovljenici se nazivaju prošlom generacijom. Proš-loj je generaciji glavni interes da država na bilo koji način dođe do financijskih sredstava kako bi se u proračunu našlo dovoljno novca za isplatu njihovih zasluženih mirovina te kako se one ne bi morale smanjivati. Zastupnici fiskalne odgovor-nosti mišljenja su da se sve mora podrediti pro-računu, odnosno da se potrebe proračuna moraju podmiriti u najkraćem mogućem roku i na bilo koji način pa makar se zbog toga čak morali i zaduživati. Njihov je interes namaknuti sredstva bilo porezima ili javnim zajmovima u svrhu pod-mirivanja proračunskog deficita. Moglo bi se reći da je nezadovoljavanjem interesa ove generacije već narušena međugeneracijska pravednost jer su umirovljenici, svojim dugogodišnjim radom ili po drugim osnovama, zasigurno zaslužili redovito primati zaslužene mirovine. S druge strane u vremenima kada dođe do izvanrednih i kriznih situacija po gospodarstvo u kojima je financijska situacija zaista teška, sudjelovanje ove generacije isto tako bi se moglo nazvati dijelom međuge-neracijske pravednosti. Njihovo sudjelovanje, u većoj ili manjoj mjeri dobrovoljno, može npr. biti privremeno odricanje određenog dijela iz natpro-sječnih mirovina u korist pronatalitetne politike

7 O neisplativim investicijama pisao je Adam Smith koji je, navodi Barbara Jelčić, formulirao novi princip pokrića javnih rashoda, prema kojem se zaduživanje može prihvatiti kao izvor financijskih sredstava za financiranje javnih rashoda, ali samo u slučaju i pod uvjetom da se sredstvima dobivenim zaduživanjem financiraju rentabilne investicije. A takvim je investicijama smatrao one iz kojih proizlazi financijska dobit kojom je moguće pokriti kamate i amortizaciju. (Jelčić, 2001: 582).

ili u korist politike suzbijanja nezaposlenosti. Posljednja, treća generacija je sadašnja gene-

racija ili radna generacija, tj. ona koja u odre-đenom vremenu plaćanjem poreza, doprinosa i ostalih davanja financira proračun države. Radna generacija mogla bi se još definirati i kao aktivni dio radnoga kontigenta.8 U interesu je radne ge-neracije minimalizacija oporezivanja kako bi im se maksimalizirali neto prihodi, odnosno kako bi na taj način imali što veću neto zaradu. Velik broj najutjecajnijih ljudi i ljudi na najodgovornijim pozicijama, kao npr. političari, zastupnici su ove generacije. Oni se u većini situacija, kada u pro-računu dođe do potreba za novčanim sredstvima, između poreza i javnog zajma opredjeljuju za javni zajam. To se događa zato što se povisiva-nje poreza u javnosti uzima kao nesposobnost političara u upravljanju državnim finanacijama. Međutim «opterećenje današnjih javnih rashoda mora snositi današnji naraštaj, smanjuje se bla-gostanje sadašnje generacije mjereno njegovom potrošnjom, i ne utječe se na dohodak budućeg naraštaja. U slučaju kapitalnih rashoda, koristi će se produžiti u budućnost, tako da se prijenos opterećenja zahtijeva kao stvar međugeneracijske pravednosti. To je razlog za podjelu budžeta na tekuće i kapitalne stavke, s time da se prve finan-ciraju iz poreza, a druge iz zajmova.» (Musgrave & Musgrave, 1993:592 i 593). Kako je podjela budžeta na tekuće i kapitalne stavke vrlo teška, gotovo i nemoguća, npr. ulaganje u znanost i obrazovanje je tekuća stavka dok ne dođe do velikog otkrića koje postaje enorman kapital, taj se problem pokušava pojednostaviti. Zastupnici sadašnje generacije, kao najutjecajniji i najodgo-vorniji, trebali bi biti zastupnici ozbiljne kontrole upravljanja javnim dugom koji se zalažu za balan-siranje između interesa prvih dviju generacija, odnosno za ozbiljno promišljanje i proučavanje potrebe javnog zajma u određenoj situaciji i u određenom trenutku. Time se dolazi do afirma-cije sljedeće tvrdnje: «Ukoliko se sredstva javnog duga koriste za jačanje gospodarskog potencijala države, u tom slučaju ne dolazi ni do kakvog pre-valjivanja tereta javnog duga na buduće generaci-je.» (Jurković, 2002:134).

8 Radni kontingent stanovništva čini broj stanovnika u dobi života, koju s obzirom na fiziološku sposobnost rada u odre-đenom radnom vremenu i s određenim stupnjem intenzivno-sti nazivamo radna snaga ili radno sposobna dob (Werthei-mer-Baletić, 1999: 398). U RH radni kontingent čine svi radno sposobni u dobi od navršene 15. do navršene 65. godine.


244 245

Dr. sc. Antun Šundalić; Bruno Dernaj, mag. oec.: Međugeneracijska pravednost kao sastavnica globalne strategije održivog razvoja Dr. sc. Antun Šundalić; Bruno Dernaj, mag. oec.: Međugeneracijska pravednost kao sastavnica globalne strategije održivog razvoja

6. Literatura

1. Babić, Mate (2006) Od dezinflacije u zaduženost- hrvatska privreda 1994. – 2004., Zagreb, Eko-nomski fakultet, Binoza press, ISBN 953-6920-15-8.

2. Babić, Zdenko - Socijalna pravednost i tržišna efikasnost; u: Ekonomski pregled, Vol.57 No.5-6 Srpanj 2006.; dostupno na: http://hrcak.srce.hr/8346 (pristup 11.03.2012.)

3. Brűmmerhof, Dieter (2000) Javne financije, Mate, Zagreb, ISBN 953-6070-40-5.4. Cifrić, Ivan (2009) Pojmovnik kulture i okoliša, Zaprešić, Visoka škola za poslovanje i upravljanje

B. A. Krčelić. ISBN 978-953-7670-00-9.5. Cifrić, I. (2002) Okoliš i održivi razvoj: ugroženost okoliša i estetika krajolika, Hrvatsko sociološko

društvo: Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta, Zagreb, ISBN 953-6552-40--X6. Demichelis, S. et. al.: Intergenerational equity and stationarity, Journal of Economic Li-

terature, 2010.,str.2.,dostupno na: http://scholar.google.hr/scholar?q=Intergenerational+equity+and+stationarity&hl=hr&as_sdt=0&as_vis=1&oi=scholart&sa=X&ei=CilCT-nOBczWsga74PjfBA&ved=0CBgQgQMwAA (pristup 20.02.2012.)

7. Gore, Al (1994) Zemlja u ravnoteži–ekologija i ljudski duh, Mladost, Zagreb, ISBN 953-152-022-4.8. Jelčić, Barbara (2001) Javne Financije, RRiF-plus, Zagreb, ISBN 953-6121-54-9.9. Jurković, Pero (2002) Javne financije, Masmedia, Zagreb, ISBN 953-157-426-1.10. Koški, D. (2008) Analiza međuovisnosti deviznoga tečaja, bilance plačanja i inozemnoga duga

Republike Hrvatske: doktorska disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Eko-nomski fakultet.

11. Musgrave, R.; Musgrave P. (1993). Javne financije u teoriji i praksi, Institut za javne financije, Zagreb, ISBN 953-6047-00-4.

12. Singer, Peter (2005) Jedan svijet – etika globalizacije, IBIS grafika, ISBN 953-6927-25-X.13. Smith, Adam (2007) Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda; prijevod i predgovor: Mari-

jan Hanžeković, Zagreb, Masmedia, Poslovni dnevnik, ISBN 978-953-157-504-1.14. Solow, Robert M.: On the Intergenerational Allocation of Natural Resources, The Scandinavian

Journal of Economics Vol. 88., No. 1. str.141-149, 1986., dostupno na: http://scholar.google.hr/scholar?q=On+the+Intergenerational+Allocation+of+Natural+Resources&hl=hr&as_sdt=0&as_vis=1&oi=scholart&sa=X&ei=gDZCT5XuBc7ktQaCmojqBA&ved=0CBgQgQMwAA (pristup 20.02.2012.)

15. Stiglitz, Joseph (2009) Uspjeh globalizacije – novi koraci do pravednog svijeta, Algoritam, Zagreb, ISBN 978-953-220-588-6.

16. Strategija upravljanja javnim dugom Republike Hrvatske za razdoblje 2011. – 2013.; dostupno na: http://www.mfin.hr/hr/javni-dug-1 (pristup 22.12.2011.)

17. Šundalić, Antun (2004) Hrvatsko društvo i integracijski procesi, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, Matica hrvatska, ISBN 953-242-000-2.

18. Švaljek, Sandra (2007) Javni dug; u: Javne finacije u Hrvatskoj / urednica: Katarina Ott, Institut za javne financije, str. 75. – 90., Zagreb, ISBN 978-953-6047-91-8.

19. Wertheimer-Baletić (1999) Stanovništvo i razvoj, Zagreb, Mate, ISBN 953-6070-03-0.20. http://www.mobms.hr/ministarstvo/uprava-za-medugeneracijsku-solidarnost.aspx (pristup

18.03.2012.)

Postavljene su tri opcije koje je moguće zastu-pati u raspravi o temi međugeneracijske praved-nosti pri upravljanju javnim dugom. Svaka pri-vatna pa i javna osoba zastupnik je jedne od ovih opcija čak iako do sada, u tom kontekstu, možda o tome nikada nije ni razmišljala. Iako zvuči logično da je svaka osoba koja pripada određenoj generaciji samim time i zastupnik te generacije, vjeruje se da to nije tako. Naime kako je znano da su kućanstvo i obitelj najčvršće zajednice da-našnjeg društva, tako je poznato i da svaka obitelj i svako kućanstvo u sebi sadrži pripadnike više generacija. Svako pojedino kućanstvo svakodnev-no se susreće s različitim vrstama problema, npr. smanjenje plaće ili mirovine, nezaposlenost i sl., te zbog toga kolektivno zastupaju trenutačne in-terese. Time nastaje ideja o istraživanju međuge-neracijske pravednosti pri upravljanju javnim du-gom. Ideja je anketnim upitnikom istražiti hoće li pripadnici svake od navedenih generacija u naravi biti i zastupnici svoje generacije kada se postavi pitanje o toj temi. Ili konkretno, hoće li npr. svaki pripadnik tzv. prošle generacije inzistirati na jav-nom zajmu zbog mogućnosti smanjivanja njegove mirovine, a da u istom trenutku zna da je država već dovoljno zadužena i da će troškove tih za-jmova vraćati njegova djeca ili unuci. Istraživanje anketnim upitnikom bit će prikazano u jednom od sljedećih radova.

5. Zaključak

Kao značajan znanstveni i stručni problem pri upravljanju javnim dugom želi se istaknuti međugeneracijska pravednost, koju je poželjno, korisno, pa i potrebno proučavati i istraživati. Rješavanje tog i takvih problema uistinu nije lak zadatak ni najiskusnijim znanstvenicima i struč-njacima pa se ono ne može očekivati u kratkom

vremenskom razdoblju, međutim sigurno je da se ne smije zanemariti. Dakle stupanj odgovor-nosti svake osobe koja se profesionalno bavi pitanjem upravljanja javnim dugom mora biti na apsolutnoj razini, što će uz međugeneracijsku pravednost kao smjernicu pri upravljanju javnim dugom, kao nužno osiguranje od mogućih budu-ćih pogrešaka, dovesti poimanje zaduživanja do razine poželjnosti.

U radu se došlo do zaključaka kako među-generacijska pravednost proklamira pravednu preraspodjelu među generacijama, odnosno tezu da bi sadašnje, prošle i buduće generacije trebale imati međusobno pravedno raspoređene život-ne i ekonomske uvjete te da nijedna generacija nije primorana trpjeti za interese ikoje druge, niti može biti postavljena u povlašteni položaj naspram drugih. Pravedno raspoređeni životni i ekonomski uvjeti među generacijama proizlaze iz planirane i pametne potrošnje, osmišljenih mjera štednje, isplativih investicija te osiguravanja potrebnih rezervi. Isto tako zaključuje se i da se može postići međugeneracijsku pravednost uko-liko se prirodna, društvena, financijska i bilo koja druga javna dobra, što se naziva međugeneracij-ski kapital, iskorištava i troši u skladu s načelima održivog razvoja, tj. na način da se time ne ošteti, ni postavi u povlašten položaj, nijedna živuća ili buduća generacija.

Ukoliko uzmemo u obzir da je međugeneracij-ska pravednost koncept koji se promatra s gledi-šta održivog razvoja, zasigurno se može zaključiti i da je dio globalizacijskog procesa izgradnje ekološke svijesti koja je u osnovi ideje održivog razvoja, jer je i održivi razvoj postao globali-zacijski proces. Time je potvrđena postavljena radna hipoteza, međugeneracijska pravednost je dio globalizacijskog procesa u razvijanju svijesti o održivom razvoju.

246 247

Dr. sc. Željko Turkalj; Dr. sc. Ivana Fosić; Rozalija Marinković, mag. oec.:Transformacija organizacije u timski organizacijski pristup i efikasno korištenje timskim radom u kontekstu okružja

UDK 658.3Izvorni znanstveni članak

Dr. sc. Željko TurkaljDr. sc. Ivana FosićRozalija Marinković, mag. oec.

TRANSFORMACIJAORGANIZACIJE U TIMSKIORGANIZACIJSKI PRISTUP I EFIKASNO KORIŠTENJE TIMSKIM RADOM U KONTEKSTU OKRUŽJA

SažetakDruštvene promjene koje diktiraju dinamiku poslovanja novog stoljeća, sve složeniji poslovni pro-

cesi i kompleksnost radnih mjesta zahtijevaju umreženost ljudskih resursa kako bi se ostvarili organi-zacijski ciljevi. Sinergija i kohezija koju timski rad stvara ključ je uspjeha svake organizacije. Timska organizacija predstavlja organizacijsku strukturu koja se vrlo jednostavno može ugraditi u već posto-jeći organizacijski oblik. Tada nastaje produktivno i fleksibilno okruženje kojim koordiniraju efikasni timovi. Od početka svijeta ljudska bića ne funkcioniraju kao zasebne jedinke, te je današnjica najbolji prikaz vremena gdje se komplicirane hijerarhijske organizacije na vrlo jednostavan način pojednostav-ljuju i osiguravaju svoju radnu uspješnost reorganiziranjem radnih mjesta i umrežavanjem ljudskih resursa. Dijeljenjem odgovornosti na jednostavan se način rješavaju kompleksni i teški zadatci, stoga su brojne prednosti timskog rada i timske organizacijske strukture.

Osim teorijskog prikaza provedeno je i istraživanje na odabranome gospodarskom subjektu u jednoj njegovoj poslovnoj jedinici te su dobiveni rezultati koji ukazuju na visoku razinu prisutnosti timskog rada i zadovoljstvo njegova obavljanja. Rezultati istraživanja potvrđuju činjenicu kako je danas timski rad sve prisutniji u organizacijama. Efikasni timovi koji predstavljaju intelektualni kapital svake orga-nizacije stvaraju produktivniju i inovativniju organizaciju sa svim njezinim posebnostima. Na taj se način stvaraju uvjeti za opstanak i ostvarivanje konkurentske prednosti na vrlo zahtijevnom i turbu-lentnom tržištu.

Ključne riječi: timski rad, timska organizacija, gospodarski subjekt, zaposlenici

1. Uvod

Skupina ljudi koji čine tim i koji zajedno sura-đuju na specifičnim zadatcima i njihov produkt u obliku sinergije koji čini organizacije okretnijima, omogućava veću brzinu odlučivanja i protočnosti informacija - temelj su uspjeha organizacije koja ima svoje ime, a naziva se timska organizacija. Danas mnoge organizacije razmišljaju o decen-tralizaciji poslovanja i formiranju međufunkcij-skih i unutarfunkcijskih timova kako bi una-

prijedili svoje poslovanje. Poznato je da je svaki tim skupina, ali da svaka skupina nije tim. Stoga naglasak ovog rada jest upravo na timskom radu u organizacijama.

Sa sigurnošću se može pretpostaviti da će novo desetljeće i globalizirano okruženje iznjedriti i nove organizacijske modele. Novi modeli neće predstavljati prijetnje sadašnjim organizacijskim strukturama, nego će postati poboljšane inačice organizacijskih oblika koje će otvoriti vrata još

Dr. sc. Antun Šundalić; Bruno Dernaj, mag. oec.: Međugeneracijska pravednost kao sastavnica globalne strategije održivog razvoja

prof. dr. sc. Antun Šundalić Bruno Dernaj, mag. oec.

Intergenerational Equity as part of a global strategy of sustainable development

Summary

This paper aims to look into intergenerational equity; furthermore to answer the question whet-her intergenerational equity is a part of the globalization process in developing the consciousness on sustainable development. The term intergenerational equity is poorly spread and used in scientific and research papers in the Republic of Croatia. It would be necessary to explore scientific papers of foreign authors in order to define the term, and then translate them in a way that preserves their original me-aning. Intergenerational equity within public debt management is particularly emphasized. This paper consists of two parts. The first part tries to define intergenerational equity and to find similarities and differences between linked terms. Further on it tries to answer the previously mentioned question whether intergenerational equity is a part of the globalization process in developing the consciousness on sustainable development. The second part discusses intergenerational equity within public debt management.

Key words: intergenerational equity, sustainable development, globalization, public debt manage-ment

248 249



Izvor: izradili autori prema Sikavica, P.: „Organizacija“, Školska knjiga, Zagreb, 2011., str. 439. citirano prema Daft, R. L.:„The New Era of Management“, International Edition, Thomson South-Western, Mason, str. 772.

Integriranjem timske organizacije u već postojeću klasičnu organizaciju nastaje novi oblik organizacije u kojoj se povećava djelokrug poslova koje obavljaju pojedinci i tada cjeloku-pna organizacija postaje spretnija i sposobnija za stalne promjene. Brojni znanstvenici smatraju da je timska organizacija organizacija sadašnjosti i budućnosti. Predviđa se da će buduće organiza-cijske strukture biti znatno horizontalnije, manje hijerarhijske, a činit će je krosfunkcijski timovi koji će biti orijentirani na proizvode, projekte ili kupce.3 Smatra se da su već danas najveći trend u organizacijama raznoliki krosfunkcijski timovi.

Jedna od definicija timova glasi: „Tim je mala skupina ljudi koji imaju zajedničke ciljeve i koji usklađeno djeluju da bi ih ostvarili.“4 Također, tim se može definirati kao jedinica od dvoje ili više ljudi koji međusobno komuniciraju i koordiniraju svojim aktivnostima i zadatcima kako bi ostvarili specifični organizacijski cilj.5 Opširnija definici-ja tima kaže da je tim skupina individua koji su nezavisni u svojim zadatcima, koji dijele odgo-vornost za rezultate, koji vide sami sebe i koji su viđeni od drugih. Pojam tima može se definirati i opisati poput neoštećene društvene jezgre koja je ugrađena u jedan ili više socijalnih sustava, u kojoj članovi tima upravljaju svojim odnosima kroz organizacijske granice.6

Nakon navođenja nekoliko defincija timova preuzetih od drugih autora, autori rada izvode i vlastitu definiciju tima koja kaže da se tim može definirati i kao rezultat spoja zavidnih vještina i sposobnosti više individua koji međusobno nadopunjuju svoja znanja zajedničkim radom u ugodnoj atmosferi i skladnim međusobnim odno-sima i istodobno vlastitim naporima provode niz aktivnosti radi ostvarenja određenoga organiza-cijskog cilja.3 Sikavica, P.: “Organizacija”, Školska knjiga, Zagreb, 2011., str.

437- 438

4 Lamza-Maronić, Maja; Glavaš, Jerko: “Poslovno komunicira-nje”, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008., str. 120.

5 Daft, R. L.: “New Era of Management”, 2nd International Edition, Thompson South-Western, Mason, 2008., str. 789.

6 Holland, S., Gaston, K., Gomes, J.: “Critical success factors for cross-functional teamwork in new product development”, Internationa Journal of Management Reviews, Vol. 2, No. 3, 2000., Pages 231-259

Kao i svaka druga organizacijska struktura, timska organizacija ima svoje prednosti i nedo-statke, ali njezine prednosti svakako nadmašuju nedostatke. Neke su od prednosti: „smanjenje prepreke između funkcijskih odjela, spremnost na kompromis, potrebno kraće vrijeme za reakciju, brže odlučuje, bolji moral zaposlenih i entuzijazam zbog njihove uključenosti, pobolj-šana razmjena informacija između članova tima, olakšan razvoj novih ideja i rješenja za postojeće probleme, pomaže u razvoju novih politika prak-se i organizacije“.7 Kao nedostatci timske organi-zacije navode se: „dvostruka lojalnost i moguć-nost sukoba, mnogo vremena i resursa troši se na sastanke, neplanirana decentralizacija“.8 Slikovit prikaz navedenog ilustriran je Slikom 2.

Slika 2. Prednosti i nedostatci timske orga-nizacije

Izvor: izradili autori prema Sikavica, P.: “Organizacija”, Školska knjiga, Zagreb, 2011., str. 440. citirano prema Daft, R. L.: “The New Era of Management, “International Edition, Thomson South-Western, Mason, str. 772.

Timski rad postao je središnji predmet razmi-šljanja za mnoge organizacije. Organizacije danas osjećaju pritisak da izvrše svoje zadatke s nekoli-ko zaposlenih, da povećaju brzinu i kvalitetu svo-jih proizvoda i usluga te upravo ovi zahtjevi kod organizacija stvaraju potrebu za timskim radom.9

7 Sikavica, P.: “Organizacija”, Školska knjiga, Zagreb, 2011., str. 440. citirano prema Daft, R. L.: “The New Era of Mana-gement”, International Edition, Thomson South-Western, Mason, str. 772.

8 Ibid.

9 Levi, D., Slem, C.:”Team work in research and development

značajnim mogućnostima poboljšanja efikasnosti organizacije. Danas već funkcioniraju virtualni timovi, međutim, može se postaviti retoričko pitanje kako će buduće timske organizacijske strukture i timovi budućnosti izgledati. Prostora za njihovo poboljšanje ima, i to prije svega po-čevši od uklanjanja svih nedostataka ovog oblika organizacije.

Ovim je radom u istraživačkom dijelu prikaza-no značenje timskog rada promatranog s razine zaposlenika odabranoga gospodarskog subjekta. Cilj je istraživanja uvidjeti postojanje prisutnosti timskog rada i krajnje zadovoljstvo njime.

Sukladno provedenom istraživanju ispitane su dvije hipoteze.

H1: Timski rad i timska organizacija u znatnoj je mjeri prisutna u gospodarskim subjek-tima.

H2: Zaposlenici izražavaju pozitivne stavove o pristupu timskom radu i pozitivnoj korela-ciji s učinkovitošću obavljanja posla.

Postavljene hipoteze ispitane su na osnovi sekundarnih podataka i na temelju primarnog istraživanja.

2. Timska organizacija

Jedan od novih oblika dizajniranja organizacije 21. stoljeća jest timska organizacija. Srž ovoga novog oblika organizacijske strukture čine timovi. Timska organizacija bitno se razlikuje od drugih poznatih organizacijskih struktura. Promatra se kao dinamični organizacijski oblik i potpuno novi pristup u dizajniranju organizacije. Ovaj novi oblik organizacije može se pojaviti u već postoje-ćoj strukturi neke organizacije, odnosno može se ugraditi u već postojeću (npr. timska organizacija može se uspostaviti u mrežnoj organizaciji).

Trend timskog rada prisutan je više od četrdeset godina. Interes za timski rad oživio je 1980-ih godina i zadržao se do danas. Ovaj popularni oblik dizajniranja organizacijske strukture obuhvaća visok stupanj kohezije, čiji rezultat nije samo zbroj individulanih napora već predstavlja i visok stupanj složenosti u donošenju odluka kojom se postiže suradnja i komunika-cija.1 Ključan čimbenik za pretvorbu klasične organizacijske strukture u novi oblik organizacije jest dinamičnost. Timska organizacija kao takva

1 Sikavica, P., Hernaus, T.: “Dizajniranje organizacije: strukture, procesi, poslovi”, Novi Informator, Zagreb, 2011., str. 548.

uklanja granice podjele rada, čini organizaciju plićom i znatno fleksibilnijom. Ovakav tip ustro-jene organizacije nema karakteristike hijerarhije, bez obzira na to koji ljudi iz organizacije čine jedan tim. Organizacija u timovima predstavlja posebnu vrstu organske organizacijske strukture, koja može biti primjenjiva u svim organizacijama. Svoja specifična obilježja imaju i drugi organi-zacijski oblici koji se pak ne mogu primijeniti u svim organizacijama. Stoga je važno znati da ana-lizirani timski oblik organizacije ima znatno više karakteristika organizacije menadžmenta i vo-đenja u organizaciji. S obzirom na uspostavljanje novog oblika organizacije organizacija se može podijeliti na međufunkcijske i unutarfunkcijske timske organizacije. Međufunkcijske timske orga-nizacije uspostavljaju se na istoj razini hijerarhije i između većeg broja funkcijskih organizacijskih jedinica. Unutarfunkcijska timska organizacija uspostavlja se unutar iste organizacijske jedinice čija je struktura vertikalna.2 Primjer oblika timske organizacije prikazan je Slikom 1.

Slika 1. Model timske organizacije u klasič-noj organizacijskoj strukturi

unutarfunkcijski tim u organizacijskoj jedi-nici prodaja međufunkcijski tim u prodaji

2 Sikavica, P.: “Organizacija”, Školska knjiga, Zagreb, 2011., str. 437 – 438

250 251



Slika 3. Faze razvoja tima

Izvor: izradili autori prema Certo, S. C., Certo, S. T.: “Moderni menadžment”, Deseto izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2008., str. 416 – 417.

Kroz prikazane faze stvaranja timova većinom prolaze svi timovi. Faze se u pravilu ne preskaču, ali ipak svi timovi ne moraju proći kroz sve faze, osobito ne kroz zadnju fazu - fazu raspuštanja. Nakon transformacije pojedinačnih igrača u tim-ske igrače i upoznavanja sa zadatcima, započinje faza previranja koja ima obilježja pojave konfli-kata. Kroz prve dvije faze stvaranja tima članovi najteže prolaze. Prva dva stadija karakteriziraju osjećaji nesigurnosti i stresa te konfliktni odnosi zbog međusobnog neslaganja. U fazi normira-nja razvija se timski osjećaj. Dodijeljene uloge i pravila ponašanja prihvaćeni su, a nastali sukobi međusobno riješeni. Ovu fazu karakterizira pri-jateljska klima i naglašena intenzivna dvosmjer-na komunikacija. Funkcioniranje kao četvrta faza sadrži aktivnosti od strane članova koje su potpuno usmjerene na učinkovitost i ostvarenje organizacijskog zadatka, a između članova tima vlada atmosfera osjećaja bliskosti. Zadnja faza u životnom ciklusu jednog tima jest raspuštanje; ona dolazi nakon završetka organizacijskog za-datka. Važno je spomenuti da je predfaza razvoja-svakog tima selekcija potencijalnih članova koji poslije prolaze i kroz timsku obuku. Timska se obuka odnosi na „koordiniranje pojedinaca koji zajedno rade na postizanju zajedničkog cilja“.16

16 Noe, R. A., Hollenbeck, J. R., Gerhart, B., Wright, P. M.:”Menadžment ljudskih potencijala – Postizanje konkurent-

Međutim sigurno je da rad u timu otklanja i razli-čite stresore i ublažava one neizbježne. Podrška koju si članovi timova međusobno daju iznimno je važna za djelovanje i rad pojedinca.17

Kao i u pravim obiteljima, svaki član jedne „timske obitelji“ ima svoju ulogu u timu. Stoga su timske uloge isključivo vezane za rad u timu. U timski orijentiranim organizacijama pojedinci mogu biti članovi većeg broja timova koji su pri-sutni na različitim razinama. Timski igrači mogu igrati različite uloge koje mogu imati različitu važnost te biti na različitom hijerarhijskom polo-žaju. Pojednostavljeno, to znači da članovi jednog tima mogu raditi i u dodatnim timovima.18 Budu-ći da je timski rad sve rasprostranjeniji, javljaju se i brojne uloge koje se dodijeljuju članovima timo-va. Nazivi su timskih uloga raznovrsni. Timske se uloge mogu podijeliti na: ulogu komunikatora, ulogu generatora ideja, ulogu analitičara i ulogu „đavoljeg odvjetnika“.19 Prema drugim autorima, timske uloge su podijeljenje prema slijedećim nazivima: povezivač, kreator, promotor, procje-njivač, organizator, producer, kontrolor, skrbnik i savjetnik.20 U konačnici, uloge se u pravilu do-djeljuju na osnovi vještina, sposobnosti i znanja koja posjeduju članovi tima. Koja god uloga im se dodijeli, članovi tima ipak imaju nešto zajednič-ko: svrhu i cilj.

Timski rad za mnoga poduzeća predstavlja profesionalnu orijentaciju, te se ne može uspore-diti s uvođenjem novog modela prodaje ili nove financijske strategije.21 Da bi pojedinac postao timski igrač, nužne su sljedeće karakeristike koje mora imati: sposobnost suradnje i komunikacije, sposobnost rješavanja konflikata, sposobnost postavljanja ciljeva i upravljanja promjenama te sposobnosti planiranja i koordiniranja.22 Rad u

ske prednosti”, Treće izdanje, Mate, Zagreb, 2006. str. 242.

17 Bahtijarević-Šiber, F.:”Managemet ljudskih potencijala”, Golden marketing, 1999., str. 928.

18 Sikavica, P., Hernaus, T.:”Dizajniranje organizacije: strukture, procesi, poslovi”, Novi Informator, Zagreb, 2011., str. 542 – 543.

19 Sikavica, P., Hernaus, T.:”Dizajniranje organizacije: strukture, procesi, poslovi”, Novi Informator, Zagreb, 2011., str. 486.

20 Robbins, S. P., Judge, T. A.:”Organizacijsko ponašanje”, Mate, Zagreb, 2009., str. 348.

21 Rupčić, N.: “Upravljanje timom-tajne uspješnog timskog rada”, Poslovni magazin, Vol. 5., Br. 1, 32 - 35

22 Stevens, M. J., Campion, M. A.:”The Knowledge, Skills and Ability Requirements for Teamwork: Implications for Human Resource Management”, Journal of Management, Vol. 20, No. 2, 1994., Pages 503 - 530

3. Tim – slika organizacijske obitelji

„Nitko od nas nije toliko pametan kao svi mi.“10

Japanska poslovnica

Čovjek je ljudsko biće koje kao zasebna jedinka nije sposobno ispunjavati složene zadatke i ostvarivati velike planove i ciljeve. S obzirom na procese i zadatke koji se mogu provoditi u organizacijama, postoje slučajevi kada čovjek jednostavno ne može sve obavljati samostalno. Primjer je životnih situacija kada čovjek ne može sam izvoditi procese su igranje nogometa ili izvedba plesnog nastupa. U takvim situacijama nastaje potreba za timom. Dakle, organizacijske ciljeve pojedinac također teško može ostvariti sam. Timski rad stoga predstavlja pristup uključi-vanja ljudi u inovativnu i produktivnu okolinu.11 Bez timskog rada zasigurno ne može funkcio-nirati zrakoplovstvo, vojska, medicinska skrb, financijski sektori i bezbrojna druga područja. Timski rad nudi upotrebljivost, produktivnost i kreativnost više nego što ijedan pojedinac može ponuditi, stoga je točna tvrdnja da „pojedinac u timu – postaje gorostasom, jer su upravo takva i djela koja ekipa za sobom ostavlja“.12

Promjena rutinskog orgnizacijskoga okružja u klimu u kojoj vladaju razumijevanje, podrška i povjerenje poboljšava radnu uspješnost. Timski rad vodi većoj kreativnosti, a time i proizvodno-sti, onemogućuje dominaciju individulanih ciljeva i veliku statusnu diferencijaciju, dok „timska kultura bitno određuje usmjerenost zadatku ili projektu“. 13 Uspostavljanje dobre komunikacije među članovima tima čini samu organizaciju djelotvornijom i uspješnijom.

Članstvo u timu može biti formirano kao stalno ili privremeno (tzv. „ad hoc“ timovi), odnosno prema vremenu trajanja ili životnom vijeku. Kako bi se obavio neki jednokratni posao kao

organizations: The caracteristics of successful teams”, International Journal of Industrial Ergonomics, Vol. 16, No. 1, 1995., Pages 29-42

10 Goleman, D.:”Emocionalna inteligencija u poslu”, Mozaik knjiga, Zagreb, 2000., str. 190.

11 Cohen, P. R., Levesque, H. J.:”Teamwork” dostupno na http://csel.eng.ohiostate.edu/courses/ise773/distributed/teamwork-cohen-levesque-91.pdf (05.12.2011.)

12 Tudor, G., Srića, V.:”Menadžer i pobjednički tim: Čarolija timskog rada”, MEP Consult, Zageb, 1998., str. 3.

13 Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.:”Temelji menadžmenta”, Školska knjiga, Zagreb, 2008, str. 437.

npr. razvoj novog proizvoda, formiraju se „ad hoc“ timovi. Dvije su glavne karakteristike ovih timova: jasno definirana misija te raspuštanje nakon obavljenog zadatka. Za primjer privreme-nih timova mogu se navesti projektni timovi. Za razliku od privremenih timova, stalni se timovi uspostavljaju za obavljanje dugoročne aktivno-sti. Jedna od njihovih glavnih karakteristika jest poticanje taktičkih promjena. Stalni timovi često su prikazani i u hijerarhiji organizacije.14

Postoji mnogo vrsta organizacijskih timova poput radnih timova, integrirajućih timova, pro-jektnih timova, timova za unapređenja, timova za rješavanje problema, krosfunkcijskih timova, unutarfunkcijskih timova, samoupravljačkih timova te virtualnih timova. Međutim postoje tri vrste timova koje se često susreću u organi-zacijama, a to su: timovi za rješavanje problema, samoupravljački timovi te međufunkcijski timovi. Ukratko opisano, 5 – 12 članova čini tim za rješavanje problema. On se uspostavlja s ciljem rješavanja nekoga specifičnog problema poput npr. nezadovoljstva kupaca kvalitetom. Nakon rješenja problema, tim se raspušta. Samouprav-ljački timovi odgovorni su za obavljanje zada-taka u cjelosti, a formiraju se zbog unakrsnog djelovanja i obavljanja određenog problema, dok samoupravljački tim samostalno koordinira rad-nom situacijom uz minimalne smjernice uprave. Članovi samoupravljačkog tima obavljaju zadatke poput sastavljanja radnog rasporeda i planiranja godišnjih odmora zaposlenika. Već spomenuti timovi s unakrsnim funkcijama čine djelatnici iz različitih funkcijskih jedinica organizacije, koji dolaze iz različitih odjela organizacije. Jedan od mnoštva primjera timskih zadataka koje timo-vi s unakrsnim funkcijama mogu obavljati jest poboljšanje marketinške efikasnosti ili kontrola troškova proizvoda.15 Svi oblici timova nastoje stvoriti i ponuditi kvalitetnije proizvode i usluge, odnosno ostvariti ciljeve organizacije u novona-staloj inovativnoj organizacijskoj sredini, ali uz znatno niže troškove.

Stvaranje tima treba proći kroz određene faze i procese kako bi tim postao učinkovit. Prije nego što tim ostvari svoj potencijal, prolazi kroz sljedeće faze prikazane Slikom 3.

14 Sikavica, P., Hernaus, T.:”Dizajniranje organizacije: strukture, procesi, poslovi”, Novi Informator, Zagreb, 2011., str. 550.

15 Certo, S. C., Certo, S. T.:”Moderni menadžment “, Deseto izdanje, Mate d.o.o.,Zagreb, 2008., str. 416–417

252 253



sve jednostavniji.29 Jednostavno je shvatiti zašto su efikasni timovi

ključni za uspjeh organizacije. Efikasni timovi su oni koji pronalaze inovativne ideje, postižu ciljeve i bez otpora se prilagođavaju promjenama kada je to potrebno. Članovi ovakvog tima predani su dostizanju organizacijskih i timskih ciljeva.30 Da bi se stvorio efikasan tim, ključan je pozitivan utjecaj nekoliko čimbenika. Stvaranje efikasnog tima prikazano je Slikom 4.

Slika 4. Model efikasnog tima

Izvor: izradili autori

Efikasan i efektivan tim može poboljšati motivacijske osobine te povećati zadovoljstvo poslom.31 Kako bi se navedeno postiglo, članovi tima moraju raditi jedni s drugima.

Svaki efikasan tim ima sljedeće karakteristike: sudjelovanje svih članova, pažljivo međusobno slušanje, postojanje konstruktivnih konflikata, želja za ostvarenjem ciljeva, visok stupanj tole-rancije, autonomija, preuzimanje odgovornosti, učinkovito donošenje odluka. U konačnici svrha je svake suradnje želja za rješavanjem problema ili zadatka, ali da se pri tome stvori i otkrije nešto potpuno novo.

Stoga se može zaključiti da je „potraga za izvr-snim timovima moderan ekvivalent potrage za

29 Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F.:”Menadžment: Teorija menadžmenta i veliko empirijsko istraživanje u Hrvatskoj”, Masmedia, Zagreb, 2004., str. 383 – 385.

30 Certo, S. C., Certo, S. T.:”Moderni menadžment”, 10. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2008., str. 420.

31 Griffin, M. A., Patterson, M. G., West, M. A.: „Principles for Measuring Teamwork Skills“, Journal of Organization Behavi-or, 2001., Pages 537 – 550.

Svetim Graalom“.32 Ipak složenost svjetskog tr-žišta diktira i nameće organizacijama spoznaju da njihov rezultat poslovanja ovisi o konkurentskoj prednosti koju će stvoriti jedino sinergija rada u timovima.

5. Prikaz metodologije istraživačkog dijela rada i rezultata provedenog istraživanja o timskom radu gospodarskog subjekta

Za izradu rada korišteni su sekundarni podatci i provedeno je primarno istraživanje. Samostal-no istraživanje provedeno je kako bi se dobila saznanja u kojoj mjeri je zastupljen timski rad, bazirajući se na promatranom gospodarskom subjektu.

Za potrebe istraživanja proveden je upit-nik te su isti upitnici dostavljeni zaposlenicima gospodarskog subjekta. Istraživanje je obuhva-tilo zaposlenike unutar jedne poslovne jedinice promatranoga gospodarskog subjekta. Gospo-darski subjekt prema strukturi vlasništva pripada državnom sektoru, a prema obliku je dioničko društvo. Gospodarski subjekt bavi se proizvod-nom i uslužnom djelatnošću, broji oko 1500 zaposlenika, dok promatrana poslovna jedinica broji 60 zaposlenika.

Šezdeset upitnika dostavljeno je s ciljem do-bivanja minimalnog uzorka od trideset jedinica uzorka, što je rezultiralo povratom upitnika od 78%, tj. četrdeset i sedam jedinica uzorka. Rela-tivno visoka stopa povrata rezultat je najavlje-nog i prihvaćenog istraživanja od strane uprave promatranoga gospodarskog subjekta.

Upitnik se sastojao od 17 pitanja. Pored cjeline s demografskim pitanjima, ostala pitanja tematski su obuhvaćala područje timskoga rada (o prisut-nosti timskog rada i vještinama, kvaliteti timskog rada i sinergijom unutar timskog rada). Pitanja su sastavljena na temelju teorijske podloge kori-štene literature čiji se popis nalazi na kraju rada.

Pitanja u upitniku mjerena su „zatvorenim“ odgovorima s ponuđenim modalitetima obilježja. Sukladno temi rada izdvojeni su rezultati koji su korisni za prezentaciju ovog rada. Za statističku analizu prikupljenih podataka korišten je stati-stički program za osobna računala SPSS (Statisti-cal Package for Social Sciences).

32 Goleman, D.: “Emocionalna inteligencija u poslu”, Mozaik knjiga, Zagreb, 2000., str. 190.

timu donosi veći broj mogućih rješenja, uspješno savladavanje problema i povećanu dostupnost relevantnih informacija. Kada se govori o timu, postoji model COR2, koji se prikazuje formulom:

TIM = CiljX OsnivanjeX RazvojX Rezultati.23

Prema prikazanoj formuli tim se može opisati i kao umnožak cilja, osnivanja, razvoja i rezultata. Stoga, kako bi se uopće moglo i govoriti o posto-janju timova, nužno je ispunjenje dvaju predu-vjeta. Članova u timu treba biti onoliko koliko je moguće da održe međusobnu povezanost, dok se drugi preduvjet odnosi na zajedničku odgovor-nost svih članova kod postizanja ciljeva.

Spajanjem vještina i sposobnosti malih grupa u jednu nastaju timovi. Stvaranjem timova potiče se i stvaranje niza vrijednosti.24

4. Trendovi timskog razvoja i fenomen timske efikasnosti

Od pradavnih vremena, ljudi su timski igrači. Njihovi složni društveni odnosi bili su presudna prednost u borbi za opstanak.25 Do 18. stoljeća gotovo da i nisu postojale velike organizacije osim vojske i Crkve. Međutim sve se mijenja tijekom industrijske revolucije, koja je promijeni-la postojeći način rada. Male zadruge zamijenile su velike nehumane tvornice u kojima je svaki radnik obavljao jedan složeni zadatak kako bi se ostvarila maksimalna produktivnost. Jedan je od primjera takvih tvornica i Fordova tvornica automobila. S vremenom je tržište postajalo sve zahtjevnije, a mehanizirano obavljanje posla više nije moglo preživjeti. Novosti u modelima poslovanja javljaju se nakon Drugoga svjet-skog rata. U tom razdoblju Japan je prednjačio masovnom proizvodnjom ali i primjenom načela timske etike. Japanski zaposlenici bili su visoko motivirani, predani kvaliteti i iznimno produk-tivni. Europski i američki konkurenti nastojali su biti imitatori; kopirati i usvojiti njihov način dizajniranja i oblikovanja organizacije, ali bez

23 Tudor, G., Srića, V.: “Menadžer i pobjednički tim: Čarolija timskog uspjeha”, MEP Consult, Zagreb, 1998., str. 5.

24 Senge, P. M.: “Peta disciplina: principi i praksa učeće organi-zacije”, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001., str. 40.

25 Goleman, D.: “Emocionalna inteligencija u poslu”, Mozaik knjiga, Zagreb, 2000., str. 190 - 223

hijerarhijskih barijera koje su u japanskoj kulturi kočile inovativnost. Imitiranje uspješne organi-zacije i danas je najveći izazov. Uspješni dizajn jedne organizacije nije nužno da će uspjeti u oblikovanju druge organizacije. Cilj je preobliko-vanja organizacije stvoriti timske sustave koji će organizaciju učiniti okretnijom, fleksibilnijom, učinkovitijom i rentabilnijom.26 Mnoge uspješne organizacije poput Hewlett-Packard, smatraju timski rad dijelom svoga organizacijskog poretka. Svoja sjajna poboljšanja i unaprjeđenja kvalitete Ford Motor Company 1980-ih godina pripisao je upravo timskom radu.27 Tako je tvornica auto-mobilske industrije pravi primjer preobrazbe nehumane tvornice u timsku tvornicu.

Timski rad istraživan je i u pogonu Hawthor-ne (Western Electric) u Illinoisu, u razdoblju od 1924. – 1933. godine. Rezultati istraživanja pokazali su da najznačajniji faktori koji utječu na rast produktivnosti radnika nisu opipljive nagrade i radni uvjeti, već postojanje mogućnosti uključenosti i sudjelovanja radnika u procesu i odlučivanju, veća posvećena pažnja od strane nadzornika te postojanje grupnog identiteta i kohezije. Timovi i rad u skupinama i danas su predmet brojnih istraživanja. Timski rad postaje sve značajniji te njegovu važnost uočava sve više organizacija. Istraživanje T. Hernausa provede-no 2010. godine u Republici Hrvatskoj na 1288 zaposlenika na uzorku od 51 velikog hrvatskog poduzeća, pokazuje rezultate da 67,54% ispita-nika znatno češće posao radi u timskom okruže-nju uz potrebu koordinacije s članovima tima.28 Također, jedno od velikih empirijskih istraživanja u Republici Hrvatskoj proveli su i znanstvenici P. Sikavica i F. Bahtijarević-Šiber. Istraživanjem su došli do rezultata da je 90% menadžera naklo-njeno timskom radu, dok njih samo 10% ipak preferira pojedinačni rad. S obzirom na razine menadžmenta, najsklonije su timskom radu naj-više razine menadžmenta jer one izvršavaju i naj-složenije zadatke. Sukladno tome sklonost prema radu u timu opada s razinama menadžmenta jer istodobno opada i složenost zadataka koji postaju

26 West, M.:”Tajne uspješnog upravljanja timom: kako voditi tim do inovativnosti, kreativnosti i uspjeha”, Školska knjiga, Zagreb, 2005., str. 12 – 15.

27 Glaser, R. S.:”Teamwork and communication: A 3-Year Study of Change”, dostupno na http://www.theglasers.com/pdfs/Te-amwork-And-Communication-A-3-Year-Case-Study-of-Change.pdf (06.02.2012.)

28 http://dnevnik.hr/vijesti/apb/individualni-ili-timski-pristup-poslu.html (03.02.2011.)

254 255



Grafikon 2. Donošenje samostalnih odluka članova tima o: raspodjeli zadataka, o tome tko će biti dio tima i o tome tko će biti vođa tima

Izvor: izračun autora

Grafikon 3. Prikaz slaganja članova tima s vještinama, kvalitetom i sinergijom u timskom radu


Ocjenjujući slaganje članova tima s vještinama, kvalitetom tima i sinergijom u timskom radu, ispitanici su najveće slaganje iskazali pitanjem da se osjećaju vrijednim članom svoga tima (mean = 3,96), dok su najmanju razinu slaganja iskazali pitanjem što se stalnim izvještajima prati izvrša-vanje obveza tima (mean = 3,28).

Tablicom 2. prikazani su odgovori na postav-ljeno pitanje o jasnom određivanju smisla/cilja tima. Promatranjem navedenog pitanja prema demografskim karakteristikama može se za-ključiti kako je slaganje s navedenom tvrdnjom iskazalo 19 muških zaposlenika, dok su zaposle-nice ženskog spola, samo njih 5, iskazale slaganje (potvrđena je i značajna statistična razlika, razina signifikantnosti je manja od 0,05). Ukoliko se promatra isto pitanje s demografskom karak-teristikom dobi zaposlenika, može se također naznačiti kako je pronađena znatna statistična razlika (razina signifikantnosti je manja od 0,05), što je vidljivo iz priložene Tablice 2.

Ocjenjujući izjavu „Radije bih izabrao raditi u timu nego samostalno obavljao radne zadatke“ ispitanici su na skali od neslaganja do potpunog slaganja iskazali slaganje - gotovo njih 36,2%, a potpuno slaganje iskazalo je 29,7% ispitanika. Dobiveni rezultat dovodi do zaključka kako bi gotovo više od polovine ispitanika (čak 65,9%) radne zadatke radije izvršavalo unutar tima.


Tablicom 1. prikazane su osnovne karakteri-stike uzorka na kojem je provedeno istraživanje. U tablici su vidljivi i podaci korišteni u daljnoj i detaljnoj obradi podataka.

Grafikon 1. Prisutnost timskog rada


Da li Vaš posao (sav ili dio posla) odrađujete timski? Odgovor na ovo pitanje potvrđuje visoku razinu prisutnosti timskog rada unutar promatra-noga gospodarskog subjekta; čak 72% odnosno 34 zaposlenika, potvrdilo je prisutnost timskog rada, dok je 13 zaposlenika (28%) odgovorilo kako obavljanje svojih radnih zadataka ne rade timski.

Promatrajući Grafikon 2. može se zaključiti kako gotovo 43% zaposlenika donosi samostalne odluke o raspodjeli zadataka, njih 34 % izjasnilo se kako mogu samostalno odlučivati o tome tko će biti dio tima, dok se najmanji broj zaposlenika izjasnio kako ima mogućnost birati tko će biti vođa tima (34% ispitanika).

N %Spol 47 100Muški 26 55,3Ženski 21 44,7Dob 47 100do 30 godina 4 8,5od 31 do 40 godina 19 40,4od 41 do 50 godina 15 31,9od 51 do 60 godina 7 14,961 godina i više 2 4,3Stručna sprema 47 100doktorat znanosti 0 0magisterij 4 8,5visoka stručna sprema 20 42,6viša stručna sprema 8 17srednja stručna sprema 15 31,9niža stručna sprema 0 0Godine radnog staža 47 100do 5 godina 6 12,8od 6 do 15 godina 20 42,6od 16 do 25 godina 17 36,226 godina i više 4 8,5

Tablica 1. Opis uzorka

256 257



6. Zaključak

Značajne promjene vrše se u svim organizaci-jama. Način na koji se organizacija može uhvatiti u koštac sa svojom rascjepkanom i dubokom hijerarhijskom strukturom jest formiranje timskog pristupa. Rad u timovima jedan je od mogućih oruđa promjena, kojim se tradicionalni pojedinačni rad ljudskih resursa transformira u okruženje koje odiše inovativnošću, koehezijom i sinergijom. Danas je postojanje tima postalo iznimno popularan oblik dizajna posla u goto-vo svim organizacijama. Timski rad uobičajeno uključuje grupu nezavisnih zaposlenika koji surađuju da bi ostvarili zajedničke rezultate. Iako organizacije koriste timski pristup kako bi ostvarile svoje ciljeve, ostavlja se prostora za istraživanje kako organizacije mogu još dodatno kapitalizirati potencijalne sinergijske efekte koje timovi stvaraju. Djelatnici koji nemaju osjećaj pripadnosti nekoj organizacijskoj sredini manje su motivirani za ostvarenje postignuća te su ma-nje predani obavljanju posla i samome poduzeću. Timovi su postali način organizacijskog života. Timovi postaju strategijom izbora u trenutku kada se organizacije suoče s kompleksnim i teškim zadatcima. Kompleksnost radnog mjesta nastavlja rasti i biva sve složenijom, dok s druge strane istodobno organizacije ovise o timovima i njihovoj kreativnosti.

Ovim je radom dan sažet pregled uloge i znače-nja timskog rada za gospodarski subjekt kako kroz teoretski, tako i kroz istraživački dio rada te su u potpunosti potvrđene postavljene hipoteze. Hipoteza H1 potvrđena je pored teoretskog dijela rada i istraživačkim dijelom rada, gdje su ispita-nici potvrdili visoku razinu prisutnosti timskog rada unutar promatranoga gospodarskog subjek-ta s rezultatom od čak 72%, odnosno 34 zapo-slenika potvrdilo je prisutnost timskog rada, dok je samo 13 zaposlenika (28%) odgovorilo kako ne koriste timski rad u obavljanju svojih radnih zadataka. Hipoteza H2 potvrđena je slaganjem ispitanika da se osjećaju vrijednim članom svoga tima, što ukazuje na pozitivan stav zaposlenika o timskom radu.

Prave timske organizacije predstavljaju kvali-tetne organizacije koje su spremne na promjene, suradnju, prihvaćanje čimbenika raznolikosti i na predanost radu, ali i učeće organizacije čiji je glavni naglasak na uravnoteženom timu. Kako u sadašnjosti, tako i u budućnosti, značaj timova znatno će se povećavati. Brojni znanstvenici smatraju da će se pomoću analizirane organi-zacijske strukture formirati i novi brojni modeli organizacije.


Grafikon 4. Rad u timu

Izvor: vlasiti izračun autora

Tablica 2. Jasno je određen smisao/cilj tima u kojem radim

Jasno je određen smisao/cilj tima u kojem radim

N %Nimalo

se ne slažem

Ne slažem

se

Niti se slažemniti ne slažem

Slažem se

Potpuno se slažem sig hk.

Spol 47 100 0,01

Muški 26 55,3 0 1 1 19 5

Ženski 21 44,7 1 5 4 5 6

Dob 47 100 0,002

do 30 godina 4 8,5 0 0 2 2 0

od 31 do 40 godina 19 40,4 0 2 2 12 3

od 41 do 50 godina 15 31,9 0 2 1 8 4

od 51 do 60 godina 7 14,9 0 2 0 2 3

61 godina i više 2 4,3 1 0 0 0 1

258 259



Članci u časopisima:1. Levi, D., Slem, C.: „Team work in research and development organizations: The caracteristics of

successful teams“, International Journal of Industrial Ergonomics, Vol. 16, No. 1, 1995, Pages 29-42 2. Stevens, M. J., Campion, M. A.: „The Knowledge, Skills, and Ability Requirements for Teamwork:

Implications for Human Resource Management“, Journal of Management, Vol. 20, No. 2, 1994, Pages 503-530

3. Griffin, M. A., Patterson, M. G., West, M. A.: „Job satisfaction and teamwork: The role of supervisor support“, Journal of Organization Behavior, 2001., Pages 537-550

4. Sales, E., Burke, C. S., Cannon-Bowers, J. A.: „ Teamwork: emerging principles, Internationa Jour-nal of Management Reviews, Vol. 2, No. 4, 2000., Pages 339-356

5. Holland, S., Gaston, K., Gomes, J.: „Critical success factors for cross-functional teamwork in new product development“, Internationa Journal of Management Reviews, Vol. 2, No. 3, 2000., Pages 231-259

Internet1. Cohen, P. R., Levesque, H. J.: „Teamwork“ dostupno na http://csel.eng.ohio-state.edu/courses/

ise773/distributed/teamwork-cohen-levesque-91.pdf (05.02.2012.)2. Richardson, G. P., Andersen, D.F.: „Teamwork in Group Model Building“ dostupno na http://www.

albany.edu/faculty/gpr/PAD724/Teamwork.pdf 3. Salas, E., Cooke, N. J., Rosen, M. A.: „On Teams, Teamwork, and Team Performance: Discoveries

and Developments“ dostupno na http://stephenrice.us/papers/Salas%20et%20al%202008.pdf 4. Smith, K. A.: „Teamwork and Project Management“, dostupno na http://www.rose-hulman.edu/

eceweb/ECE362/Lectures/ECE362/Smith-TPMS03.pdf 5. Glaser, R. S.:”Teamwork and communication: A 3-Year Study of Change”, dostupno na http://

www.theglasers.com/pdfs/Teamwork-And-Communication-A-3-Year-Case-Study-of-Change.pdf (06.02.2012.)

6. Dnevnik.hr,Individulani ili timski pristup poslu? dostupno na http://dnevnik.hr/vijesti/apb/indi-vidualni-ili-timski-pristup-poslu.html (03.02.2011.)

Literatura:

Knjige:1. Armstrong, M.: “Kompletna menadžerska znanja: Upravljanje ljudima i sobom”, M.E.P. Consult,

Zagreb, 2001. 2. Bahtijarević-Šiber, F.: “Management ljudskih potencijala”, Golden marketing, Zagreb, 1999.3. Certo, S. C., Certo, S. T.: “Moderni menadžment”, Zagreb, Mate, 2009.4. Collins, E. G. C., Devanna, M. A.: “Izazovi menadžmenta u XXI. stoljeću”, Mate, Zagreb, 2002.5. Daft, R. L.: “New Era of Management, 2nd International Edition”, Thompson South-Western, Ma-

son, 2008.6. Goleman, D.: “Emocionalna inteligencija u poslu”, Mozaik knjiga, Zagreb, 2000.7. Hisrich, R. H., Peters, M. P., Shepherd, D. A.: “Poduzetništvo”, Sedmo izdanje, Mate, Zagreb, 2011.8. Lamza – Maronić, M., Glavaš, J.: “Poslovno komuniciranje”, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek,

2008.9. Noe, R. A., Hollenbeck, J. R., Gerhart, B., Wright, P. M.: “Menadžment ljudskih potencijala – Posti-

zanje konkurentske prednosti”, Treće izdanje, Mate, Zagreb, 2006.10. Robbins, S. P., Judge, T. A.:“Organizacijsko ponašanje”, Zagreb, Mate, 2009.11. Senge, P. M.: “Peta disciplina: principi i praksa učeće organizacije”, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.12. Sikavica, P.: “Organizacija”, Školska knjiga, Zagreb, 2011. 13. Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F.: “Menadžment: Teorija menadžmenta i veliko empirijsko istra-

živanje u Hrvatskoj”, Masmedia, Zagreb, 2004.14. Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: “Temelji menadžmenta”, Zagreb, Školska

knjiga, 2008.15. Sikavica, P., Hernaus, T.: “Dizajniranje organizacije: strukture, procesi, poslovi”, Novi Informator,

Zagreb, 2011.16. Tudor, G., Srića, V.: “Menadžer i pobjednički tim: čarolija timskog rada”, M.E.P. Consult, Zagreb,

1998. 17. West, M.: “Tajne uspješnog upravljanja timom: kako voditi tim do inovativnosti”, kreativnosti i

uspjeha, Zagreb, Školska knjiga, 2005.

260


Dr.sc. Željko TurkaljDr.sc. Ivana FosićRozalija Marinković, mag.oec.

TRANSFORMATION OF AN ORGANISATION INTO A TEAM-ORIENTED ORGANISATIONAL APPROACH AND EFFICIENT USE OF TEAMWORK IN THE CONTEXT OF ENVIRONMENT

Abstract

Social changes dictating business dynamics in the new century, a growing complexity of business processes as well as job complexity nowadays demands networking of human resources in order to achieve organisational goals. Synergy and cohesion created by teamwork are the key to the success of any organisation. Team organisation represents organisational structure that can be embedded in the existing organisational form in a very simple way. This results in a productive and flexible environment coordinated by efficient teams. Since the beginning of time, human beings have not functioned as se-parate individuals. Modern times provide the best account of the time where complicated hierarchical organisations are simplified in a very plain way and they ensure their work efficiency by reorganizing jobs and networking human resources. Complex and difficult tasks are solved by sharing responsibili-ties in a simple way; therefore, teamwork and team-oriented organisational structure offer numerous advantages.

In addition to the theoretical overview, research was conducted on a selected economic operator in one of its business units. The obtained results point to a high level of teamwork and satisfaction in carrying out the work. The research results confirmed the fact that teamwork is nowadays increasingly present in organisations. Efficient teams representing intellectual capital of any organisation create a more productive and a more innovative organisation with all its special features. Thus, survival condi-tions are created and competitive advantages are achieved in a very demanding and turbulent market.

Keywords: teamwork, team organisation, economic operator, employees

Prethodna priopćenjaPreliminary communications

Dr. sc. Maja Lamza Maronić, Ivana Tokić, mag. oec.: Utjecaj demografskih čimbenika na društveno-ekonomski razvoj Hrvatske

Dr. sc. Ivo Mijoč, dr. sc. Tadija Vrdoljak: Međunarodne klasifikacije računovodstvenih sustava kao posljedica utjecaja različitih čimbenika okruženja

Dr. sc. Dubravka Pekanov, Josipa Mijoč, univ. spec. oec., dr. sc. Tadija Vrdoljak: Mjerenje utjecaja potpunog upravljanja kvalitetom na financijsku uspješnost hrvatskih poduzeća

263

Dr. sc. Maja Lamza Maronić, Ivana Tokić, mag. oec: Utjecaj demografskih čimbenika na društveno – ekonomski razvoj Hrvatske

UDK 331.5 (497.5)Prethodno priopćenje

Dr. sc. Maja Lamza MaronićIvana Tokić, mag. oec

UTJECAJ DEMOGRAFSKIH ČIMBENIKA NADRUŠTVENO – EKONOMSKIRAZVOJ HRVATSKESažetak

Demografski su čimbenici relevantni za određivanje smjera društveno-ekonomskog razvoja. U radu se analizira utjecaj migracija na razvoj, i to obiju vrsta migracija – mehaničkih i prirodnih – kao demografskih pokazatelja. Razvoj će se pratiti putem stope nezaposlenosti koja će biti razdijeljena na populacijske skupine ovisno o njihovu udjelu u ukupnoj nezaposlenosti. Stanje radno sposobnoga kon-tingenta pokazuje se ključnim za daljnji razvoj. Analiza mladih generacija koje tek dolaze u skupinu radno sposobnih promatra se u odnosu na onaj dio stanovništva kojemu je radni vijek pri kraju. Na taj se način jasno vide budući utjecaji demografskih činitelja na društveno-ekonomski razvitak Hrvatske.

Ključne riječi: demografski čimbenici, društveno–ekonomski razvitak, populacijske skupine, mi-gracije, ukupno kretanje stanovništva

1. Uvod

Razvoj stanovništva i njegova kvalitativna obilježja (stupanj obrazovanja, sastav, zdravstve-na zaštita) nemoguće je pratiti zasebno, jedne neovisno o drugima. Brojni su čimbenici koji utječu na stanje i brojnost nekog stanovništva. Moguće ih je sve podijeliti u četiri veće skupine: 1. demografski, 2. gospodarski, 3. politički, 4. ostali čimbenici (socio–psihološki, tradicionalni, religijski).1 U ovom se radu promatra međuo-visnost demografskih čimbenika i ekonomskog razvoja. U razmatranju se detaljnije promatra zadnjih nekoliko godina, ali se u objašnjenju daje uvid u duže povijesno razdoblje radi cjelovitije i egzaktnije slike stanovništva. Ulaganje u stanov-ništvo i kvalitetu njegova življenja u izravnoj je

1 Prema: A. Wertheimer – Baletić: Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb, 1999

vezi s napretkom društva u svim njegovim dije-lovima. Gospodarskog razvoja nema bez radnoga kontingenta. Taj kadar u svakom slučaju mora zadovoljavati potrebu sve zahtjevnijeg tržišta. Globalizacija je jedan od procesa koji sve više zahvaća i naše društvo. Analizom zaposlenosti dobivamo rezultate o tome što možemo ponuditi takvom jednom procesu. Koliko je naše stanov-ništvo trenutačno adekvatno (radno sposobno, aktivno, stupanj obrazovanosti) za konkurenciju svjetskoj globalizaciji. Migracije su još jedan od pokazatelja kakve uvjete za život pruža Republika Hrvatska. Na kraju će biti prikazana projekcija stanja i svojevrsno upozorenje što će se dogoditi ukoliko ne počnemo donositi praktične meto-de koje će uistinu pružati konkretne pozitivne rezultate.

264 265

Dr. sc. Maja Lamza Maronić, Ivana Tokić, mag. oec: Utjecaj demografskih čimbenika na društveno – ekonomski razvoj Hrvatske Dr. sc. Maja Lamza Maronić, Ivana Tokić, mag. oec: Utjecaj demografskih čimbenika na društveno – ekonomski razvoj Hrvatske

i u demografskom sastavu stanovništva. Većina aktivnog stanovništva odlazi u veća i razvijeni-ja mjesta dok u ostalim regijama ostaje živjeti uglavnom starije stanovništvo. Nužna je demo-grafska revitalizacija takvih područja kao osnove za društveno–ekonomski razvitak.

4. Radno sposobno stanovništvo kao nositelj razvitka

Sadašnja dobna struktura stanovništva najbolji je pokazatelj demografskih procesa u prošlosti. Ona je dugoročna i uzrokovana je višegodišnjim promjenama nataliteta, mortaliteta i migracija.

Stanovništvo možemo podijeliti u 3 skupine: 1. obuhvaća dobni razred 0-14 godina (predrad-ni kontingent); 2. obuhvaća dobni razred 15-64 godine (radni kontingent) i 3. skupina obuhvaća dobni razred 65+ godina (postradni kontingent).

U prvu skupinu, koja obuhvaća dobni razred 0-14 godina, ubrajamo onaj dio populacije koji će tek ući u skupinu radno sposobnog stanovniš-tva. Pomoću te skupine možemo jasno odrediti s kolikim populacijskim kontingentom privreda može računati.

Druga skupina obuhvaća stanovništvo u dobi 15-64 godine starosti. Taj raspon godina obuhva-ća radni vijek stanovništva. On često nije fiksan, sklon je promjenama. Ovaj se raspon uzima zbog međunarodnih standarda i mogućnosti uspored-be s drugim europskim zemljama.

Treća skupina su ljudi koji više nisu u radnom odnosu te su najčešće umirovljeni.

Udio dobne skupine 0-14 u posljednjih pedeset godina smanjio za 40 %, dok se udio dobne skupine 65+ više nego udvostručio u istom raz-doblju. Dobno spolna struktura stanovništva je usko povezana s prirodnom migracijom (stopom nataliteta i mortaliteta). Visok natalitet (fertili-tet) redovito uvjetuje mladu dobnu strukturu i s tim povezano veliki broj djece kao izvor visokog priljeva u radnu dob, dok nizak natalitet uvjetuje relativno visok udio stanovništva u srednjoj dobi, a također i starog stanovništva, uz usku bazu iz koje se regrutiraju novi naraštaji što pristižu u radnu dob.5

Brojnost stanovništva mora rasti da bi se stara radna snaga mogla supstituirati novom radnom 5 Wertheimer – Baletić, A.: Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb,

1999., str. 351.

2. Utjecaj stanovništva na društveno–ekonomski razvitak

Stanovništvo je najvažniji faktor društveno–ekonomskog razvitka neke zemlje jer je izvor radne snage. Radna snaga određuje smjer i tempo razvoja privrede. Na taj se način stvaraju manje ili više poželjni uvjeti za život na nekom teritoriju, bilo da je riječ o općini, županiji ili državi. Sta-novništvo se iz godine u godinu mijenja pod utje-cajem različitih čimbenika. Promjene mogu biti brojčane, ukoliko broj stanovnika raste ili pada, a isto tako može biti i promjena u samoj strukturi. Te su dvije promjene najčešće u međuzavisnosti. Između godina 1900. i 2001. povećanje broja rezidencijalnog stanovništva Hrvatske bilo je 32,97 %. Godišnja je stopa rasta iznosila 3,4 (‰), a apsolutni (prosječni) broj godišnjeg porasta 10.424 osobe (ili ukupno u 100 godina 1.042.375 stanovnika).2 Stanovništvo Hrvatske u prošlom stoljeću bilježi jako spor rast, gotovo neznatan u odnosu na neke druge zemlje. U posljednjih de-setak godina ukupni je broj stanovnika Hrvatske u opadanju. Gospodarski napredak ovisi upravo o brojnosti stanovništva neke zemlje, tj. o veličini radno sposobnog stanovništva. Ona zemlja koja ima više stanovnika, uz ostale iste uvjete bit će razvijenija od one s manjim brojem stanovnika. Veći broj stanovnika znači i veće tržište. U radu će se analizirati utjecaj demografskih čimbenika na društveno–ekonomski razvitak.

Demografski se čimbenici dijele na: 1. ukupno kretanje stanovništva (promjena

broja stanovnika)2. zaposlenost 3. migracije: a) prirodne (natalitet, mortalitet) b) mehaničke (emigracija, imigracija)4. demografska struktura (zastupljenost prema

spolu, stopa obrazovanosti, socijalna).Brojnije stanovništvo porastom potražnje roba

i usluga potiče stvaranje novih tehnologija, pove-ćanje kreativnosti rada, bogatije radno iskustvo, a posebno vodi proizvodnji novih znanja i racional-nijoj upotrebi resursa.3 To se poglavito odnosi na radno sposobne stanovnike i ekonomski razvijene zemlje.

2 Gelo, J., Akrap, A., Čipin, I.: Temeljne značajke demografskog razvoja Hrvatske (bilanca 20.stoljeća), Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb, 2005., str. 20.

3 Prema: Simon, J.: Theory of Population A Scenario Appraisal (R. Kliquet, edited), Strasbourg, 1993 .

3. Analiza (ne)zaposlenosti

Godine 2001. dolazi do znatnog smanjenja broja stanovnika u odnosu na broj stanovnika 1991. godine. To je smanjenje iznosilo 294.630 stanovnika, što je za našu gospodarsku situaciju značajan broj. Razdoblje 1991. – 2001. godine prvo je međupopisno razdoblje nakon Drugog svjetskog rata u kojem je zabilježena ukupna depopulacija. Najveći uzrok tome je Domovinski rat koji je odnio više tisuća života. Osim rata to razdoblje obilježava i stalna prirodna depopu-lacija stanovništva, pad nataliteta i migracije uzrokovane ratom. Negativni trend nije do danas zaustavljen bez obzira na to što je od rata prošlo više od desetljeća.

Stopa zaposlenosti u posljednje tri godine u Republici Hrvatskoj također bilježi pad. Ukupna stopa zaposlenosti u 2008. iznosila je 44,4 %, a dvije godine kasnije ona pada na 41,1 % radno sposobnog stanovništva (vidi tablica1). Da bismo dobili kompletnu sliku zaposlenosti, nužno je istaknuti kako ukupna stopa zaposlenosti žena, ali i muškaraca posljednjih godina bilježi pad. Bez obzira na to zaposlenost žena je dosta manja od postotka zaposlenih muškaraca. Mlađe dobne skupine doživjele su smanjenje broja stanovnika, neke više neke manje. Takvo stanje nastavlja se i dalje. Najbrojnija dobna skupina bila je između 50-54 godine i među muškarcima i ženama, što ukazuje na to da stanovništvo stari.

Tablica 1 pokazuje da je aktivno stanovništvo od 2008. do 2010. godine smanjeno za 38. 000 ljudi. Prosječno svake godine imamo oko 20.000 manje aktivnog stanovništva. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine radni kontingent je činilo 2.828.632 ljudi, od čega 52,1 % muškaraca i 47,8 % žena.4

Ukupno niska stopa zaposlenosti ukazuje na nisku dostupnost posla što govori o slaboj isko-ristivosti gospodarskih potencijala. Propadanje velikih industrijskih centara nakon Domovinskog rata jedan je od ključnih razloga povećanja neza-poslenosti. Mnogobrojni naslijeđeni problemi iz prošlosti usporavaju gospodarski razvoj te dovo-de do sve većih lokalnih i regionalnih razlika. Ra-zlike se javljaju jer se nedovoljno investira u nove proizvodne procese, ne obnavljaju se zapuštene ili ratom razrušene poslovne jedinice, nedovoljno privlačenje stranog kapitala. Osim ovih ekonom-skih pokazatelja neravnomjeran razvoj očituje se

4 www.dzs.hr (17.07.2012)

Tablica 1. Radno sposobno stanovništvo prema aktivnosti i dobi.

Izvor: http://www.dzs.hr/ (12.07.2012)

Tablica2. Broj predradnog stanovništva od 2008. do 2010. godine (prema autoru)

2008. 2009. 2010.

M Ž M Ž M Ž

0-14 349.2 332.2 346.2 329.1 343.7 326.2

UKUPNO: 681.4 675.3 669.9

266 267


je privreda specifična i zbog dobro razvijenoga obalnog turizma, tako da možemo govoriti i o unutarnjoj migraciji koja se posebice odnosi na sezonski rad na moru. Većina nezaposlenih iz unutrašnjosti tijekom sezone odlazi raditi na more. Depopulacijske tendencije, osobito ako su izazvane emigracijom, povezuju se najčešće uz gospodarsku stagnaciju te uz nepovoljne gospo-

darske i političke prilike. Depopulacija stanov-ništva izazvana emigracijom može dovesti do ma-njih ili većih gospodarskih i socijalnih problema. Takvi se problemi najčešće ogledaju u porastu broja staračkog žiteljstva u odnosu na broj zapo-slenog stanovništva, suvremeno obrazovanom na račun povećanja starijeg prema obrazovanju

snagom. U Republici Hrvatskoj to nije slučaj. Javlja se problem već u prvoj dobnoj skupini 0-14 godina koja bilježi pad (vidi tablicu 2), promatrano kroz radni kontingent, ta je skupina upravo ona koja će kroz jedno izvjesno vrijeme postati radno sposobna i morati pokriti potrebe za mirovinama i ostalim davanjima treće skupine. Godine 2008. ukupan broj muške i ženske djece u toj skupini iznosio je 681 400 dok je 2009. godine ukupan broj iznosio 675 300. Između 2009. go-dine i 2010. godine broj djece i dalje opada. Pad je iznosio 0,8%. Jedan od razloga pada nataliteta jest i smanjenje broja ženske djece. Samo između 2008. i 2010. godine broj ženske djece smanjen je za 6000 (vidi tablicu 2). Proces gospodarskog ra-zvitka s jedne strane mora pratiti razvoj ljudskog

faktora, a s druge strane omogućiti materijalni tehnološko–tehnički razvitak. Kako bi društvo ja-čalo i pratilo svjetski globalizacijski proces, bitno je da jača svoje stanovništvo u smislu obrazova-nja. Sve više ljudski rad zamjenjuju suvremene tehnologije, to se najviše odnosi na niskokvalifi-ciran rad, dok se sve više traži visokokvalificirani kadar, tj. da obrazovani ljudi budu tvorci novih znanja.

5. Migracije stanovništva

Procesi generacijske depopulacije u Hrvatskoj u tijeku su već od prije, a u pojedinim našim kra-jevima već dugo vremena javlja se prirodna de-populacija (Ličko-senjska županija, Gorski kotar, Koprivničko–križevačka i Bjelovarsko–bilogorska županija, mnogi dalmatinski otoci). Depopula-cija se dalje nastavlja i danas možemo govoriti o depopulaciji na razini države. Osječko-baranjska županija je 2010. godine imala najveći negativni prirodni prirast dok su pozitivan prirodni prirast imale samo Dubrovačko neretvanska županija, Međimurska i grad Zagreb.

Grafikon1. Prikaz smjera kretanja migracija.

Izvor: www.dzs.hr (15.07.2012)

Poteškoće pri zapošljavanju najčešći su uzrok selidbe radne snage unutar, ali i izvan granica dr-žave. Stanovništvo Republike Hrvatske emigrira. Upravo nam je ta skupina neophodna za pove-ćanje nataliteta. Dakle emigracijom se ne gubi samo na brojnosti stanovništva. To je puno veći problem. Osim što nam opada stopa nataliteta, dugoročno to znači i da se smanjuje radna snaga.

Unutarnje su migracije bitna kategorija za analizu društveno–ekonomskog stanja. Vidljivo je da se stanovništvo seli iz županija u kojima je još uvijek nedovoljno razvijena privreda u veće gra-dove koji su razvijeniji i pružaju više mogućnosti za život. To je pokazatelj da se kod nas ne ulaže ravnomjerno u razvitak cijele zemlje. Hrvatska

Slika1. Stanovništvo prema starosti i spolu, prema popisima stanovništva

Izvor: www.dzs.hr, Statistički ljetopis 2011.

268 269


Izvor: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/Projec-tions/projekcije_stanovnistva_2010-2061.pdf (18.07.2012)11

Varijanta srednjeg fertiliteta sa srednjom migracijom (grafikon 2)12 pokazuje kako brojnost starog stanovništva i u budućnosti ima rastući smjer kretanja za razliku od broja rođenih koji kontinuirano opada. Osim trenutačnih mjera po-pulacijske politike nužno je uvesti i neke dodatne mjere. To se, prije svega, odnosi na kapacitete smještaja djece u jaslice i promicanje pozitivne diskriminacije zaposlenih žena s malom djecom. Hipoteza o imigracijama polazi od toga da će se u širem okružju oko Hrvatske zadržati sadašnji od-nosi među državama prema stupnju gospodarske razvijenosti.13 Imigracija će se i dalje najviše od-nositi na Bosnu i Hercegovinu, prostor jugoistoč-ne Europe. Osim promjena unutar populacijske politike u smislu materijalnog podupiranja rasta brojnosti djece unutar obitelji, nužno je raditi na cjelokupnom društveno–ekonomskom razvitku.

11 Rezultati projekcije usporedivi su s podacima demografskih projekcija zemalja Europske unije.

12 Osim srednje varijante (hipoteze), postoji i visoka koja je naj-optimističnija, ali ostvariva i niska koja je manje optimistična od srednje varijante prema Grizelj M., Akrap A.

13 Grizelj, M., Akrap, A.: Projekcija stanovništva Republike Hrvatske: 2010. - 2061., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2011, str. 31.

7. Zaključak

Analizirani su relevantni čimbenici za de-mografski i gospodarski razvitak. Društveno–ekonomski razvoj mora započeti od lokalne i regionalne samouprave. Svako urbano i ruralno područje u Republici Hrvatskoj mora voditi adekvatnu razvojnu politiku, jačati svoje snage i potencijale, a slabosti pretvoriti u prednosti. Na taj bi se nečin smanjilo iseljavanje iz brdsko–pla-ninskih, ruralnih i otočkih prostora koji su naj-rjeđe naseljeni. Razlog ostanka stanovništva usko je povezan i s dostupnošću zdravstvene zaštite, obrazovnih institucija, administracije i promet-nom povezanosti. Sve su to ključni čimbenici ra-zvoja određenoga prostora. Ukoliko se to sve osi-gura, obitelji neće imati potrebu za iseljavanjem i takva mjesta će postati poželjna za život i razvoj. Mlade će obitelji nastanjivati takva područja, će doći do porasta nataliteta. S druge strane to će postati mjesto gospodarskoga razvoja. Potrebno je dakle postaviti jasne i realne ciljeve koji će se moći ostvariti kroz jedno izvjesno vrijeme, a sve u svrhu dugoročnoga smanjenja negativne depo-pulacije stanovništva. Ulažući u ljudske resurse, ulažemo u budućnost, kako demografsku, tako i ekonomsku.

stanovništva, konzervativnijeg društva.6 Što se tiče vanjskih migracija, Hrvati se najviše

sele u SAD. U prekomorskim zemljama živi više od 2,5 milijuna hrvatskih iseljenika s potomcima (Hrvatska enciklopedija sv. 4). Od zapadnoeurop-skih zemalja velik broj Hrvata seli u Njemačku. Ljudi su uglavnom odlazili na privremen rad, ali je često privremena migracija postajala trajnom. Sve se to odrazilo na sliku dobno spolne strukture našeg stanovništva. Iseljavanje u 1990-ima ima i imat će zamjetno veće nepovoljne gospodarske i demografske učinke. Pravi nepovoljni učinci tek će stići „na naplatu“ preko snažnih poremećaja u dobnom sastavu stanovništva.7

Dobno spolna piramida (slika 1) prema popisu stanovništva iz 2001. godine više nema oblik piramide. Vidljive su velike promjene u strukturi. Razlog tome je pad nataliteta u zadnjem deset-ljeću, što je rezultiralo manjim brojem mladog stanovništva uz istodobno povećanje broja starog stanovništva. Ako se nastavi negativan popu-lacijski trend i ako budemo i dalje bilježili pad nataliteta, za desetak će godina dobno spolna struktura biti još više narušena. To znači da bi se moglo dogoditi da brojnost starog stanovniš-tva premaši broj mladog stanovništva. Takva je situacija izuzetno nepovoljna za gospodarstvo i onemogućuje napredak.

6. Budućnost gospodarskog razvoja

Ciljeve koje želimo postići uvijek je dobro staviti u formalizirane okvire; unutar određene strategije iskazati što se želi postići i u kojem raz-doblju te na taj način pratiti postignuto. Izrada Nacionalne populacijske politike8 je stavljanje problema i ciljeva unutar takvih okvira.

Populacijska politika trenutačno je u Repu-blici Hrvatskoj problem društva. Ona može imati različita polazna stanja i različite ciljeve pa tako nije ista u svim zemljama. Da bi se doni-jela adekvatna populacijska politika nužno je istražiti prošlost, biti svjestan trenutačnog stanja i na osnovi toga utvrditi kako će to izgledati u budućnosti. Upravo to upućuje na dugoročnost demografskih čimbenika, što omogućuje projek-

6 Wertheimer – Baletić, A.: Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb, 1999., str. 9.

7 Akrap, A.: Činitelji demografskih kretanja u Republici Hrvat-skoj, državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb, str. 39.

8 Nacionalna populacijska politika donesena je 24. studenoga 2006 na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske

ciju budućega demografskog stanja. Sve to je izni-mno važno kako bi znali u kojem smjeru graditi populacijsku politiku. Hoće li podupirati natalitet ili ne?! S obzirom na trenutačnu situaciju u na-šem društvu, ali i prošlost, što se prikazuje ovim radom, koje obilježava depopulacija, potrebno je poticati pronatalitetnu politiku. Da bi se stvorila klima u društvu u kojoj će obitelj biti zadovoljna i zbrinuta, nužno je raditi na rastu društveno–eko-nomskog razvoja. To znači da je nužna materi-jalna osnova koju društvo omogućuje obiteljima kako bi one mogle rasti.

Populacijska politika korespondira životnom standardu države na koju se odnosi. Istraživanja pokazuju veliki raskorak između željenog i ostva-renog broja djece. Prosječno željeni broj djece po ispitanici iznosio je 2,7, a stvarno rođenih je bilo 1,28, što pokazuje nesklad između želja i moguć-nosti. U Hrvatskoj bi bilo puno više djece da su uvjeti života bolji.9

Rješenje problema migracija nalazi se u po-većanju zaposlenosti jer velik broj unutarnjih i vanjskih migracija događa se upravo zbog potrage za poslom. Problem depopulacije je problem cjelokupnog društva, ali ga treba rješavati na manjim lokalnim i regionalnim razinama. Svaka od njih ima specifične probleme. Neravnomjer-na naseljenost unutar granica Hrvatske ukazuje na neravnomjeran gospodarski razvoj regija te izostanak sustavnog planiranja naseljavanja. Po gustoći naseljenosti Republika Hrvatska spada u skupinu rijetko naseljenih zemalja sa oko 78 stanovnika po km². Ako uzmemo projekciju jednog segmenta starosne strukture, primjerice projekciju starosne strukture radnoga kontingen-ta stanovništva za sljedeću godinu, ili za sljedećih pet do deset godina, vidjet ćemo da je tu prisu-tan izvjesni demografski determinizam, tj. da su promjene dotične strukture određene primarno ranijim kretanjem demografskih varijabli: nata-liteta i mortaliteta. No i tu je implicite sadržan utjecaj gospodarsko–društvenih čimbenika koji su ranijih desetljeća djelovali na prirodno kretanje stanovništva i na migracijska kretanja.10 Projekcije budućih promjena stanovništva nužne su kako bi se mogli donositi pravovaljani planovi i ciljevi populacijske politike.

9 G. Črpić, K. Koračević: Stavovi hrvatskih građana prema djeci, u: Bogoslovska smotra 70 (2000), br. 2, str. 345.

10 Wertheimer – Baletić, A.: Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb, 1999., str. 529

Grafikon 2. Projekcije kretanja ukupnog broja mladog i starog stanovništva Republike Hrvat-ske od 2010. do 2061.

270 271


Dr. sc. Maja Lamza MaronićIvana Tokić, mag. oec.

THE IMPACT OF DEMOGRAPHIC FACTORS ON SOCIAL AND ECONOMIC DEVELOPMENT OF CROATIA

Abstract

Demographic factors are relevant factors that define the direction of social and economic develo-pment. This paper aims to specifically analyze the impact of both natural change and migration as demographic indicators of development. This impact will be monitored by means of an unemployment rate that will be spread over population groups, depending on their share in the total unemployment rate. The condition of the working age population is the key to further development. An analysis of young generations that have just reached the working age group was observed in relation to the share of population approaching the end of their working lives. In this way the future impact of demograp-hic factors on the social and economic development of Croatia is clearly visible.

Keywords: demographic factors, social and economic development, population groups, migrations, total population change

Literatura:

1. Akrap, A. (2003), „Činitelji demografskih kretanja u Republici Hrvatskoj“, Zagreb, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži

2. Gelo, J.,Akrap, A., Čipin, I., (2005.) „Temeljne značajke demografskog razvoja Hrvatske (bilanca 20. stoljeća)“, Zagreb, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidrnosti

3. Grizelj, M., Akrap, A. (2006), „Projekcija stanovništva Republike Hrvatske: 2004. – 2051., Zagreb, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske

4. Grizelj, M., Akrap, A. (2011), „Projekcija stanovništva Republike Hrvatske: 2010. – 2061., Zagreb, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske

5. Pavletić, V. (2002), „Hrvatska demografska i demostrateška drama“, Zagreb6. Simon, J.,(1986) „Theory of Population and Econimic Growth, Basil Blackwell, Oxford7. The Future of Europe’s Population, A Scenario Appraisal (R. Kliquet, edited), Strasbourg, 1993 8. Wertheimer – Baletić, A. (1999), „Stanovništvo i razvoj“, Zagreb, Mate

Članci:1. Prof. dr. sc. Šime Đodan: „Međuodnos ekonomskog i demografskog siromašenja Hrvatske“2. Prof. dr. sc.: Vladimir Veselica: „Ocjena stanja i perspektiva hrvatskog gospodarstva“3. Akademik Alica Wertheimer – Baletić: „Dugoročni demografski procesi u Hrvatskoj u svjetlu popi-

sa stanovništva 2001. godine“ 4. Jakša Puljiz: „Gospodarski razvoj“ 5. Gordan Črpić, Karlo Koračević: „Stavovi hrvatskih građana prema djeci“

Internet izvori:1. www.dzs.hr (12.07.2012, 15.07.2012, 17.07.2012)

272 273

Dr. sc. Ivo Mijoč, Dr. sc. Tadija Vrdoljak: Međunarodne klasifikacije računovodstvenih sustava kao posljedica utjecaja različitih čimbenika okruženjaDr. sc. Ivo Mijoč, Dr. sc. Tadija Vrdoljak: Međunarodne klasifikacije računovodstvenih sustava kao posljedica utjecaja različitih čimbenika okruženja

baugh, Gray i Black (2006:35). Navedeno treba promatrati kao bitan čimbenik konvergencije/divergencije praksi financijskog izvještavanja.

Saudagaran (2004:20) navodi kako je objekt klasifikacije (tzv. proces klasterizacije), međuna-rodnoga financijskog izvještavanja, grupiranje zemalja prema zajedničkim obilježjima i razlikov-nim značajkama nacionalnih sustava. Klasifika-cijski procesi predstavljaju temeljnu strukturu računovodstvenog sustava izoštravanjem sličnosti i različitosti pomoću opisa i analiza, čime se po-boljšava razumijevanje složene računovodstvene strukture i prakse iz nekoliko razloga. Na nove okolnosti zemlje reagiraju na slične načine na temelju čega se mogu predvidjeti računovodstve-ni problemi i rješenja poučeni iskustvom drugih zemalja u istoj skupini. Zatim zemlje u razvoju koje nemaju sredstava za izradu vlastitih raču-novodstvenih standarda mogu uočiti određeni klaster, koji može poslužiti kao model za razvoj vlastitih nacionalnih standarda. Nadalje modeli klasifikacija mogu pomoći organizacijama kao što su Međunarodni odbor za računovodstvene stan-darde (IASB) u procesu globalnog usklađivanja. U konačnici problemi komunikacije financijskog izvještavanja teži su prilikom izvještavanja preko grupa nego unutar grupe posebno za multina-cionalne kompanije primarno zainteresirane za privlačenje stranih ulagača. Kako bi se ostvario uvjet priljeva investicija, multinacionalne koma-pnije trebaju osigurati dodatna objavljivanja za korisnike financijskih izvještaja iz zemalja izvan klastera.

2. Međunarodne klasifikacije računovodstvenih sustava

2.1. Induktivne klasifikacije

Postojeće klasifikacije računovodstvenih susta-va, uvažavajući međusobne različitosti i sličnosti mogu se generalizirati u tri velike skupine: (1) induktivne klasifikacije, (2) deduktivne klasifika-cije i (3) hijerarhijske klasifikacije (Radebaugh et al (2006:36-38), Roberts et al (2008:257-258)).

2.1.1. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Nair i Franku (1980)

Induktivni pristup analizira specifičnosti računovodstvenih pravila i praksi velikog broja zemalja, tvrdi Roberts et al. (2008:260). Sveu-kupnost istraživanja značajnih karakteristika izdvojenih klasifikacija računovodstvenih sustava u svijetu. Najvažniji doprinos razvoju induktivnih klasifikacija omogućili su Nair i Frank (1980), koji su statistički analizirali računovodstvene prakse u 44 zemlje na temelju empirijskih razlika između mjerenja i objavljivanja. (Gray, 1998:3). Naime Nair i Frank (1980) koristili su podatke provedenog istraživanja PriceWaterhouse (PWC) iz 1973. i 1975. godine o računovodstvenim na-čelima i praksi izvještavanja. U istraživanju 1973. promatralo se 233 načela i praksi (86 praksi objavljivanja i 147 praksi mjerenja) u 38 zemalja, dok istraživanje iz 1975. godine uzima u obzir podatke novih osam zemalja i 264 načela (102 prakse objavljivanja i 162 prakse mjerenja) u 46 zemalja (Bermuda, Danska, Grčka, Iran, Malezija, Nigerija, Norveška i Zair). Istraživanjem iz 1973. promatrane su računovodstvene prakse u šest ka-tegorija: obvezno (100 %), većina (75 %), otprilike polovica (50 %), manjina (25 %), bez primjene (0 %) i nije dopušteno (0 %) u odnosu na istraživanje iz 1975., kada je dodana sedma kategorija: nije pronađeno u praksi (0 %). Logičnost upotrebe ka-tegorija otkrivanja i mjerenja nalazi opravdanost u nekoliko sljedećih činjenica. Primjerice, Zakon o trgovačkim društvima, iz 1948. i 1967., odre-đuje praksu objavljivanja u nadležnosti Odjela za trgovinu i industriju dok praksu mjerenja uređuju i propisuju računovodstveni standardi. Zatim praksa mjerenja ima primjenu kod širokog spek-tra subjekata dok se praksa objavljivanja odnosi na računovodstvene kategorije poput izvještava-nja po segmentima i zaradama po dionici.

Na temelju faktorske analize podataka, iz 1973. godine, u kategoriji prakse mjerenja promatrane zemlje mogu se raspodijeliti kako je prikazano tablicom 1. Iz navedene tablice mogu se pretpo-staviti sljedeće skupine (modeli)3 zemalja:

3 Sličnu klasifikaciju zemalja ponudili su Mueller, Gernon i Meek (1987) razlikujući tri računovodstvena klastera (modela): (1) britansko-američki model, (2) kontinentalni model i (3) južnoamerički model. Ukoliko se pretpostavi spajanje prve i četvrte skupine (klastera) prema Nairu i Franku (1980), može se uočiti, gotovo, identična klasifikacija međunarodnih raču-novodstvenih sustava prema navedenim autorima. S druge strane, Mueller u članku „Accounting Principles Generally

UDK 657.4:168.2Prethodno priopćenje

Dr. sc. Ivo Mijoč1

Dr. sc. Tadija Vrdoljak2

1. Uvod

Ne postoje dvije zemlje s identičnom praksom računovodstvenog izvještavanja. Svaka zemlja ima jedinstveni splet (mix) vanjskih čimbenika, koji zajedno utječu na obrazac razvoja računo-vodstva u pojedinoj zemlji. (Mueller, Gernon i Meek,1987:16). Stoga se razumijevanje računo-vodstvenih sustava, u smislu razvoja, nastanka i prakse,

1 Dr. sc. Ivo Mijoč, Ekonomski fakultet u Osijeku, Katedra za financije i računovodstvo, [email protected]

2 Dr. sc. Tadija Vrdoljak, Konzum d.d., [email protected]

najbolje može predočiti sustavima grafičkih prikaza, odnosno procesom shema klasifikacija. Proces klasifikacije treba pomoći u opisivanju i uspoređivanju međunarodnih računovodstvenih sustava na način promicanja boljeg razumijevanja složene stvarnosti računovodstvene prakse. Pre-gled (sheme) klasifikacija pridonosi poboljšanju razumijevanja sličnosti i različitosti nacionalnih sustava, razvoja pojedinih nacionalnih računo-vodstvenih sustava i potencijala za promjene te razloga dominantnih utjecaja pojedinih naci-onalnih sustava u odnosu na slične ili različite računovodstvene sustave navode autori Rade-

MEĐUNARODNE KLASIFIKACIJE RAČUNOVODSTVENIH SUSTAVA KAO POSLJEDICA UTJECAJA RAZLIČITIH ČIMBENIKA OKRUŽENJASažetak

Kao posljedica djelovanja različitih čimbenika okruženja nastali su račnovodstveni klasteri, koji obuhvaćaju iste ili slične zemlje promatrano kroz kriterije vrednovanja (mjerenja) i objavljivanja, što za posljedicu ima grupiranje, odnosno klasterizaciju, računovodstvenih sustava unutar sličnih ili istih grupa, subgrupa i klastera. Osnovno načelo grupiranja računovodstvenih sustava unutar određenih klastera podrazumijeva slične računovodstvene prakse, ponajprije, prakse mjerenja (vrednovanja) pozicija i objavljivanje informacija u financijskim izvještajima. Razina mjerenja i količina objavljivanja informacija povezana je s čimbenicima okruženja, prvenstveno, s čimbenikom kulturalnog naslijeđa, koji prema iznesenim tvrdnjama mnogobrojnih autora ima presudno značenje. Ukoliko se računo-vodstvene prakse uspoređivanih zemalja promatraju prema navedenom čimbeniku, tada je moguće oblikovati najmanje dva, odnosno više klastera što je signifikatno u svijetu financijskog izvještavanja budući da i danas postoje prijepori na relaciji IASB-FASB.

Ključna riječi: klasterizacija. računovodstveni sustavi, induktivne klasifikacije, deduktivne klasifika-cije, hijerarhijske klasifikacije.

274 275


Izvor: Nair i Frank, (1980), The Impact of Disclosure and Measurement Practices on Inter-national Accounting Classifications. Accounting Review [serial on the Internet], [cited June 19, 2010]; 55(3), p. 429, 431, 433, 436.

(1) skupina I: britanski model, (2) II: južnoame-rički model, (3) skupina III: kontinentalni europ-ski model i (4) skupina IV: američki model.

Velika Britanija, SAD i Nizozemska najzna-čajniji su predstavnici britansko-američkoga klastera. Osnovna je značajka računovodstva u navedenim zemljama orijentiranost potrebama investitora i vjerovnika. Karakteristična su za navedene zemlje velika razvijena tržišta dionica i obveznica, gdje subjekti i mnogobrojne mul-tinacionalne korporacije podižu velike količine kapitala. Razina obrazovanja iznimno je visoka, a korisnici financijskih informacija nastoje biti prilično sofisticirani. (Mueller, Gernon, Meek, 1987:17-18). U kontinentalni klaster uključena je većina zemalja kontinentalne Europe i Japan. Karakteristično je za kontinentalni klaster to što predmnijeva bliske veze i odnose subjekta s bankama budući da banke osiguravaju veći-nu potreba neograničenim izvorom kapitala. Računovodstvo podliježe strogoj zakonskoj formi s tendencijom konzervativizma. Računovodstvo nije primarno usmjereno na potrebe donošenja odluka kreditora (banki) umjesto toga računo-vodstvo zadovoljava zahtjeve države i podržava makroekonomski plan vlade. (Mueller, Gernon, Meek, 1987:18). Treći model uključuje većinu zemalja Južne Amerike, koje imaju zajedničko nasljeđe i jezik – španjolski, osim Brazila. Ra-zlikovna karakteristika južnoameričkog modela u odnosu na britansko-američki i kontinentalni modela jest uporna uporaba računovodstvenih prilagodbi na inflaciju budući da je već prije na-glašeno kako južnoameričke zemlje imaju veliko iskustvo suočavanja s inflacijom. Računovod-stvo je orijentirano prema potrebama državnih planera, a poslovni subjekti izvještavanju prema

Accepted in the United States Versus Those Generally Accep-ted Elsewhere“ iz 1968. godine navodi sljedeće moguće oblike klasifikacije računovodstvenih sustava s obzirom na različi-tosti utjecaja poslovnog okruženja: (1) klaster SAD/Kanada/Nizozemska, (2) klaster zemalja Britanskog Commonwealtha, (3) klaster Njemačka/Japan, (4) klaster kontinentalna Europa (bez Njemačke, Nizozemske i Skandinavskih zemalja), (5) klaster skandinavskih zemalja, (6) klaster Izrael/Meksiko, (7) klaster južnoameričkih zemalja, (8) klaster zemalja u razvoju Bliskog i Dalekog istoka, (9) klaster afričkih zemalja i (10) klaster komunističkih zemlja. (Choi, Mueller, 1992:32-33).

jedinstvenoj (uniformiranoj) računovodstvenoj praksi. (Mueller, Gernon, Meek, 1987:18). Ista metodologija statističkih tehnika primijenjena je na podacima iz 1973. godine u kategoriji prakse objavljivanja. Dobiveni rezultati omogućili su raspored zemalja kako je prikazano tablicom 1. Identičan postupak ponovljen je 1975. godine na temelju dostupnih podataka PWC istraživanja u dvije kategorije: praksa mjerenja i praksa objav-ljivanja. Praksa mjerenja omogućila je klasteriza-ciju zemalja s promatranog aspekta (tablica 1.) u sljedeće proširene skupine (klastere) u odnosu na skupine iz 1973. godine: (1) skupina I: britanski model, (2) skupina II: južnoamerički model/juž-noeuropski model, (3) skupina III: model sjeverne i srednje Europe, (4) skupina IV: američki model i (5) skupina V: Čile. Analizirana praksa objavlji-vanja 1975. u odnosu na 1973. godine dodatno je proširena s osam zemalja. Skupine zemalja prema praksi objavljivanja PWC podataka 1975. godine prikazane su tablicom 1.

Choi i Mueller (1992:38) zaključuju iz prove-dog istraživanja Naira i Franka kako postoji jasna tendencija usklađivanja računovodstvene prakse između analiziranih podataka iz 1973. i 1979. na temelju PWC istraživanja. S druge strane na temelju promatranja prakse objavljivanja analizom podataka iz 1975. nemoguće je dokazati sličnosti na uvjerljiv način ili ponuditi isprav-no objašnjenje. Jedan od problema s opisanom vrstom istraživanja jest nedostatak pouzdanosti i relevantnosti podataka, odnosno nedorečenost pravila (obavezno i neobavezno) i stvarne prakse. (Radebauhg et al, 2006:40-41).

Na temelju klasifikacijskih spoznaja Naira i Franka kasnije su izvedeni mnogobrojni klaster modeli, koji predstavljaju ili nadogradnju ili svojevrsno opovrgavanje zaključaka i preporuka navedenih autora. Općenito, početak osamdese-tih godina uzima se kao ključna godina u kojima se stvaraju potrebe klasifikacijskog pojašnjavanja razlikovanja računovodstvenih sustava budući da grupiranje zemalja, prema srodnim značajkama, doprinosi boljem razmijevanju uočenih gapova između pojedinih nacionalnih računovodstvenih sustava, što može biti implikacija za signifikatno donošenje zaključaka oko srodnih karakteristika skupina zemalja promatranih na temelju istih ili sličnih računovodstvenih kriterija.

Tablica 1. Skupine zemalja prema praksi mjerenja i objavljivanja iz PWC podataka 1973. godine i 1975. godine

Grupa I Grupa II Grupa III Grupa IV Grupa V Grupa VI Grupa VII

1. skupinaskupine zemalja prema praksi

mjerenja iz 1973. godine

Australija Argentina Belgija Kanada

Bahami Bolivija Francuska Japan

Fidži Brazil Njemačka Meksiko

Jamajka Čile Italija Panama

Kenija Kolumbija Španjolska Filipini

Nizozemska Etiopija Švedska SAD

Novi Zeland Indija Švicarska

Pakistan Paragvaj Venecuela

Irska Peru

Rodezija Urugvaj

Singapur

Južna Afrika

Trinidad&Tobag

VB

2. skupinaskupine zemalja prema praksi objav-

ljivanja iz 1973. godine

isto

Bolivija Belgija Kanada Argentina Švedska Švicarska

Njemačka Brazil Meksiko Čile

Indija Kolumbija Nizozemska Etiopija

Japan Francuska Panama Urugvaj

Pakistan Italija Filipini

Peru Paragvaj SAD

Španjolska

Venecuela3. skupina

skupine zemalja prema praksi

mjerenja iz 1975. godine

1. skupina + Iran

1. skupina + Grčka

1. skupina + Danska

1. skupina + Bermuda Čile

Malezija Italija Norveška Venecuela

Nigerija Pakistan Zair

Panama

Španjolska

4.skupinaskupine zemalja prema praksi objav-

ljivanja 1975.

godine

Belgija Australija Bahami Bermuda Argentina Danska Italija

Bolivija Etiopija Njemačka Kanada Indija Norveš-ka Švicarska

Brazil Fidži Japan Jamajka Iran Švedska

Čile Kenija Meksiko Nizozemska Pakistan

Kolumbija Malezija Panama Irska Peru

Francuska Novi Zeland Filipini Rodezija

Grčka Nigerija SAD VB

Paragvaj Singapur Venecuela

Španjolska Južna Afrika

Urugvaj Tinidad&Tobago

Zair

276 277


cije 0.98). Perera (1975) obrazlaže prethodno navedeno činjenicom kako su računovodstvene vrijednosti, koje dolaze iz Velike Britanije u tim zemljama odigrale veliku ulogu u evoluciji raču-novodstvene prakse budući da su klasificirane zemlje pripadale Britanskom Carstvu.7

Dvije su zemlje ostale neklasificirane: Ni-zozemska i Kanada. Nizozemska ima vlastiti jedinstveni model računovodstva i nema pripad-nost niti jednom klasificiranom modelu. Mueller (1967) te Davidson i Kohlmeier (1966) navode kako je Nizozemska sofisticirani disident u među-narodnoj računovodstvenoj zajednici, koja počiva na vjerovanju poslovne ekonomije kao ispravnoga teorijskog okvira u, kojem treba razvijati raču-novodstvenu praksu.8 Kanada je druga neklasi-ficirana zemlja, iako pokazuje veću pripadnost američkom klasteru nego britanskom klasteru zbog oslabljenih tradicionalnih političkih i ko-mercijalnih veza s Velikom Britanijom (DaCosta et al., 1978:82-83), odnosno zbog sveprisutne američke nazočnosti u kanadskim gospodarskim poslovima. (Levitt, 19709).

2.2. Deduktivne klasifikacije

Deduktivne (intuitivne ili a priori) klasifikacije su indirektne klasifikacije temeljene na klasifi-kacijskim faktorima, koji utječu ili objašnjavaju računovodstveni sustav zemlje. Primjerice, pore-zni i pravni sustavi nastoje biti iznimno povezani. Zemlje zakonskog prava imaju tendenciju manjeg razdvajanja poreznih i računovodstvenih propisa nego zemlje običajnog prava. Specifično za deduktive klasifikacije jest zanemarivanje ili pot-puno isključivanje bivših komunisitičkih zemalja i zemalja u razvoju. (Roberts et al, 2008:268).

Mnoge predložene deduktivne klasifikacijske sheme nisu testirane da provjere sličnosti i ra-zličitosti računovodstvenih sustava unutar svake

7 DaCosta, Bourgeois i Lawson, (1978), International Journal of Accounting, Vol. 13, Issue 2, p.78 prema Percra (1975), Acco-unting and Its Environment in Sri Lanka, Abacus, p. 86-96.

8 DaCosta, Bourgeois i Lawson, (1978), International Journal of Accounting, Vol. 13, Issue 2, p.82 prema Mueller (1967), International Accounting (New York: Macmillan), p. 51-56; Davidson i Kohlmeier (1966), A Measure of the Impact of Some Foreign Accounting Principles, Journal of Accounting Research, p. 182-212.

9 DaCosta, Bourgeois i Lawson, (1978), International Journal of Accounting, Vol. 13, Issue 2, p. 82. prema Levitt i Surrender (1970), The Multinational Corporation in Canada (Toronto: Macmillan)

skupine. Valjanost deduktivnih klasifikacija može se ispitivati tako da se pojedinoj zemlji dodijeli pretpostavljena kategorija pomoću deduktivnog rezoniranja. (Roberts et al, 2008:258).

Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Mueller (1967)

Mueller (1967), kao začetnik klasifikacij-skih studija, percipira modele usko povezane s gospodarskim ili poslovnim čimbenicima, zatim priznaje široki skup relevantnih utjecaja kao što su pravni sustav, politički sustav i društvena klima računovodstvenog razvoja bez precizne specifikacije. Mueller nije eksplicitno priznao kulturalne čimbenike, ali je pretpostavio kako potpadaju unutar skupa čimbenika okruženja. Daljnji doprinos Muellerovih istraživanja o razvrstavanju međunarodnih računovodstvenih sustava je kategorizacija poslovnog okruženja povezana s različitim vrstama računovodstvenih sustava. Korištenjem procjena gospodarskog ra-zvoja, složenosti poslovanja, političku i društvenu klimu te pravni sustav Mueller je identificirao 10 grupa zemalja. Premda je Mueller naglasio kako različita poslovna okruženja zahtijevaju različite računovodstvene sustave, nije empirijski proci-jenio računovodstvene razlike u praksi. (Radeba-ugh et al, 2006:37). Koristeći pristup na temelju prosudbe (judmental pristup), Mueller identifici-ra sljedeća četiri modela razvoja računovodstva: (1) makroekonomski model, (2) mikroekonomski model, (3) pristup neovisne discipline i (4) homo-geni (uniformirani) pristup (Saudagaran, 2004:21) prikazanih u tablici 2.

U makroekonomskom modelu računovodstvo je usko povezano s nacionalnom ekonomskom politikom, a postavljeni ciljevi korporacija slijede makroekonomsku politiku. Računovodstvo služi za promicanje gospodarske i poslovne stabilnosti, amortizacijske stope omogućuju poticanje rasta, posebne rezerve postoje za promicanje ulaganja, a društvena odgovornost prema računovodstvu ispunjava makroekonomski interes. Švedska, Francuska i Njemačka su primjeri makroekonom-skog pristupa. (Radebaugh et al, 2006:36).

U mikroekonomskom modelu računovodstvo se promatra kao grana poslovne ekonomije s te-meljnom orijentacijom prema pojedinim poslov-nim subjektima. Računovodstveni koncepti izve-deni su na temelju ekonomskih analiza. Osnovni računovodstveni koncept počiva na održavanju uloženoga kapitala u poslovne subjekte. Mikro-ekonomski model primjenjuju pojedini poslovni

2.1.2. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Rebmann-Huber (1988)

Rebmann-Huber (1988:105)4 koristila je političku znanost kao sadržajni element neo-korporativizma u međunarodnoj klasifikaciji. Na temelju prikupljenih podataka o različitim utjecajima na računovodstvene standarde u 16 (iznimno industrijaliziranih) zemalja članica OECD-a. Rezultati pokazuju kako je stupanj državnog utjecaja na računovodstvene standarde, odnosno državni legitimacijski proces koristan klasifikacijski uređaj (Choi i Mueller, 1992:38-39), pri čemu se izdvajaju dvije kategorije sustava: (1) sustav privatne regulacije (samoregulacija) i (2) sustav državne regulacija (hijerarhijska kontrola) promatrane kroz tri stupnja intenziteta utjecaja a) jaka samoregulacija/državna regulacija, b) umje-rena samoregulacija/državna regulacija i c) slaba samoregulacija/državna regulacija. Temeljem na-vedene hijerarhijske strukture 16 zemalja članica OECD-a podijeljeno je u 6 skupina, odnosno 11 cjelina. Unutar kategorije sustav privatne regula-cije izdvajaju se tri skupine sa sedam promatra-nih zemalja. Prva skupina - jaka samoregulacija karakteristična je za računovodstvene sustave Švicarske, Australije, Kanade i Novog Zelan-da, drugu skupinu – umjerena samoregulacija svojstvena je za sustave Irske i Velike Britanije, odnosno američki sustav opisuje se kao sustav sa slabim stupnjem samoregulacije. Za kategoriju sustav državne regulacije specifična je hijerarhij-ska kontrola izvedena u tri moguća oblika stupnja intenziteta utjecaja kao – slaba, umjerena i jaka državna regulacija. Slaba državna regulacija, najočitija, je za švedski računovodstveni sustav, odnosno jaka državna regulacija prevladava u Japanu. Umjerena državna regulacija prisutna je kod većine kontinentalnih europskih zemalja (Nizozemska, Danska, Norveška, Italija, Austrija, Njemačka, Finska). Sustavi privatne regulacije zasnivaju se na samoregulaciji računovodstve-ne profesije. Naime računovodstvena profesija je dominantna u procesu određivanja računo-vodstvenih standarda. Iznimno snažan utjecaj računovodstvene profesije postoji kod umjereno samoregulirajućih sustava. Krajnosti, jaka i slaba samoregulacija, počivaju na bipolarnom sustavu, odnosno jaka ili slaba autoregulacija povećava

4 Razrađeno na temelju tabličnog prikaza (Figure 2.3.) u knjizi Choi i Mueller, (1992), International Accounting, 2nd Edition, Prentice-Hall Inc., p. 40.

indirektni utjecaj računovodstvene profesije kroz povećani stupanj uključenosti. Sustavi državne regulacije smanjuju utjecaj računovodstvene struke u procesu postavljanja računovodstvenih standarda tako je u jako državno reguliranim sustavima položaj računovodstvene struke znatno smanjen, zbog čega se očekuje izravni poticaj većom uključenosti računovodstvene profesije.

2.1.3. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema DaCosta, Bourgeois i Lawson (1978)

DaCosta et al. (1978:73-85) ispitivali su posto-janje grupa zemalja prema homogenosti finan-cijskog izvještavanja. U istraživanju su koristili bazu podataka, koja sadrži više od dvije stotine računovodstvenih načela i praksi izvještavanja. Za potrebe navedenog istraživanja autori su smanjili dostupnu bazu podataka te ispitali 100 računovodstvenih praksa pomoću ordinalne ljestvice u trideset i osam zemalja rangirajući opseg primjene računovodstvene prakse i načela kao: (1) nije dopuštena ili ponađena u praksi, (2) primjenjuje se kod manjine poslovnih subjekata, (3) primjenjuje se kod polovine poslovnih su-bjekata, (4) primjenjuje se kod većine poslovnih subjekata i (5) primjenjuje se kod svih poslovnih subjekata. Računovodstvene prakse su svedene na skup faktora na temelju čega su odabrane zemlje grupirane na osnovi sličnosti faktora. Rezultati provednog postupka pokazali su postojanje dvije skupine klastera – američki i britanski.

Američki klaster5 obuhvaća 26 zemalja u odnosu na britanski klaster, koji čini 10 zemalja. U američkom klasteru, SAD je vođa skupine. Američki utjecaj na računovodstvene prakse u inozemstvu djeluje kroz „sfere utjecaja“ američ-koga gospodarskog reguliranja, pomoći, trgovine i ulaganja. (Furtado, 1972)6. Računovodstvena praksa u britanskom klasteru snažno je povezana s praksom Velike Britanije (koeficijent korela-

5 Američki klaster čine: Japan, Filipini, Meksiko, Argentina, Njemačka, Čile, Bolivija, Panama, Italija, Peru, Venecuela, Kolumbija, Paragvaj, SAD, Pakistan, Španjolska, Švicarska, Brazil, Francuska, Urugvaj, Švedska, Indija, Etiopija, Belgija, Trinidad i Bahami. Britanski klaster čine: Velika Britanija, Irska, Rodezija, Singapur, Južna Afrika, Australija, Jamajka, Kenija, Novi Zeland i Fiji.

6 DaCosta, Bourgeois i Lawson, (1978), International Journal of Accounting, Vol. 13, Issue 2, p.80 prema Furtado, (1969), U.S. Hegemony and the Future of Latin America,Latin American Radicalism, ed. I. L. Horowitz et al. (New York: Vintage, 1969), p. 61-74; Sunkel (1972), Big Business and Dependencia: A Latin American View, Foreign Affairs, p. 517-532.

278 279


(1) britanski model, (2) američki model i (3) kontinentalni model.

Britanski model imao je utjecaj na računovod-stva Australije i Indije. Američki model izvorno potječe iz britanskog modela, ali se različita škola proširila u Meksiko zbog geografskog položaja i različitih tokova kapitala, a potom na dijelove Južne Amerike uzrokovano ekonomskim razlo-zima. Američki je model dobrovoljno usvojen u Izraelu i Japanu zbog osvajanja tijekom Drugoga svjetskog rata. Kontinentalna, francuska, škola pokriva veći dio južne Europe i Sredozemlja. Mnoge južnoameričke zemalje s trgovačkim zakonom, koji utjelovljuju dijelove Napoleonova zakonika, odražavaju francuski model. (Seidler, 1967:775).

Robert et al. (2008:271-272) navode kako je Seidlerov klasifikacijski sustav (1967) vrlo jedno-stavan te gotovo potpuno suprotan Muellerovim klasifikacijskim shemama, ponajprije što Seidler ignorira unutarnje čimbenike. Umjesto toga Se-idler promatra samo vanjske utjecaje i identificira tri zemlje, koje imaju najveći uspjeh u nametanju vlastitih računovodstvenih sustava. Seidlerove tri kategorije definitivno nisu iscrpne i tako pred-ložene klasifikacije ne ispunjavaju nijedan uvjet dobrog klasifikacijskog sustava. Ako se promatra razdoblje od Drugoga svjetskog rata do sredine 1960-ih, onda je vjerojatno točna klasifikacija SAD i Velike Britanije, kroz sfere utjecaja kao zasebne skupine. Međutim ako se pogleda dublje u povijest, zaključuje se kako sustavi Velike Bri-tanije i SAD nisu različiti posebice zbog britan-skog utjecaja na američke računovođe obučene u Velikoj Britaniji.

2.1.3. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Grayu (1988)

Najveći doprinos, u klasifikacijskom smislu, objašnjavanjem različitosti između računo-vodstvenih sustava omogućio je Gray (1988). Grayov je model teorijski okvir, koji uključuje kulturu kako bi se objasnile i predvidjele među-narodne razlike u računovodstvenim sustav ima te prepoznali obrasci razvoja međunarodnog računovodstva. Gray također tvrdi kako kultura i društvene vrijednosti na nacionalnoj razini pro-žimaju organizacijsku i profesionalnu subkulturu s različitim stupnjevima integracije, odnosno računovodstveni sustav i praksa imaju utjecaj i pojačavaju društvene vrijednosti. (Radebaugh

et al., 2006:41). Roberts et al (2008:272) navode kako Gray opisuje četiri računovodstvene vri-jednosti za koje pretpostavlja kako su povezane s kulturalnim obilježjima zemlje. Koristeći četiri računovodstvene vrijednosti, sugerira dvije dvo-dimenzionalne karte (mape) računovodstvenih sustava. Jedna od najzanimljivijih i najvažnijih stvari jest kako Gray definira dvije vrste računo-vodstvenih sustava. Prvo, on klasificira zemlje na temelju sustava regulacije, u kojem promatra dvije dimenzije - dimenziju regulacije računo-vodstva (zakonska kontrola naspram profesija) i dimenziju prilagodljivosti postavljenih pravila (uniformiranost naspram fleksibilnosti).

S obzirom na Grayovu klasifikaciju računovod-stvenih sustava prema dimenzijama kontrole i fleksibilnosti moguće je izdvojiti, slika 1., sljedeće modele računovodstvenih sustava: (1) zemlje zakonske kontrole i uniformiranosti (I. kvadrant), (2) zemlje zakonske kontrole i fleksibilnosti (II. kvadrant), (3) zemlje s fleksibilnosti i profesiona-lizma (III. kvadrant) te (4) zemlje profesionalizma i uniformiranosti (IV. kvadrant).

Iz navedene klasifikacije čini se jasno kako se područja anglonordijskih kultura suprostavljaju germanskom području i području razvijenih latinskih kultura kao i području japanske kulture, kulture Bliskog istoka, kulturama manje razvije-nih latinskih i azijskih zemalja te području afričke kulture. Bivše kolonijalne azijske zemlje odvojeno su klasificirane jer predstavljaju mješavinu utjeca-ja. (Radebaugh et al, 2006:48; Gray, 1988:12).

Najvažnije računovodstvene vrijednosti kori-štene za mjerenje praksi opsega objavljenih infor-macija sučeljene su prema dvjema dimenzijama - konzervativizmu ili razboritosti te otvorenosti i transparentnosti pravila objavljivanja. (Roberts et al, 2008:272). Kao i u prethodnome modelu navedene su relevantne korelacije između vri-jednosti dimenzija i uočenih klastera zemalja iz Hofstedeove statističke analize. (Radebaugh et al, 2006:48-51; Gray, 1988:12-13). Temeljem prikaza, slike 2., mogu se razlučiti četiri moguće skupine zemalja: (1) konzervativističke i tajnovite zemlje, (2) tajnovite i optimistične zemlje, (3) zemlje optimizma i transparentnosti te (4) transparen-tne i konzervativne zemlje. Najviše promatranih zemlja pozicioniralo se u prvi, odnosno treći kvadrant, dok u drugom i četvrtom kvadrantu prema postavljenim kriterijima nije pozicionirana nijedna zemlja.

subjekti u Nizozemskoj u smislu izvještavanja po segmentima, objavljivanja troškova zaposlenika, mirovina i dugoročnih obveza. (Radebaugh et al, 2006:36).

Model neovisne discipline shvaća računovod-stvo kao funkciju usluge, izvedenu iz poslovne prakse s duboko ukorijenjenim poštovanjem pragmatizma i pristupa na temelju prosudbe. Navedeni pristup smatra kako je računovodstvo sposobno razviti vlastiti konceptualni okvir izve-den na osnovu uspješne poslovne prakse. Prihod je pragmatično korisna mjera u praksi, a potpuno i fer objavljivanje poštuje razvijena „općepri-hvaćena računovodstvena načela”. SAD i Velika Britanija počivaju na pristupu neovisne discipli-ne. Kod uniformiranog modela, računovodstvo se promatra kao učinkovito sredstvo uprave i kontrole zasnovano na principu homogenosti mjerenja, objavljivanja i prezentiranja.

Tablica 2. Modeli računovodstvenih sustava prema Muelleru (1967)

Izvor: Choi i Mueller, (1992), International Accounting, Prentice-Hall, p. 44-47.

Navedenim pristupom osigurava se zašti-ta i kontrola poslovanja korisnika uključujući menadžere, vladu i porezne vlasti. Centralno planirana gospodarstava kao i zemlje sa snaž-nim utjecajem struktura vlasti u ekonomskom planiranju jesu Francuska, Njemačka, Švedska i Švicarska. (Radebaugh et al., 2006:36).

2.1.2. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Seidlerovim (1967) „sferama utjecaja“

Krajem 70-tih godina prošloga stoljeća Lee J. Seidler (1967:775) nastojao je razviti i predstaviti koherentne modele međunarodnih računovod-stvenih varijacija uvodeći pojam „spheres o influ-ence“, odnosno sfere utjecaja. Seidler (1967:775) navodi kako sfere utjecaja obuhvaćaju određene „matične” zemalje, u računovodstvenom smislu, s jakim utjecajem na računovodstvene prakse drugih zemalja, koje odražavaju kolonijalnu, tradicionalnu ili političku povezanost s matičnim zemaljama. U tom smislu Seidler razlikuje tri modela:

Osnovne karakteristike

Makroekonomskimodel

Poslovni je subjekt bitna jedinica i gospodarsko tkivo zemlje, koje unutar okoline ostvaruje ciljeve kroz blisku koordinaciju aktivnosti s nacionalnom ekonomskom politikom. Javni se interes najbolje ostvaruje ukoliko računo-vodstvo poslovnih subejkata blisko surađuje s nacionalnom ekonomskom politikom.

Mikroekonomskimodel

Pojedini subjekti ključne su točke poslovnih aktivnosti pri čemu je glavna politika subjekata osiguranje opstojnosti poslovanja. Optimizam, u ekonom-skom značenju, najbolja je politika za opstanak. Računovodstvo, kao grana poslovne ekonomije, izvodi koncepte i primjene iz ekonomske analize.

Model neovisne disciplinePoslovni su ljudi naučeni koristiti intuiciju tako da pronalaze i koriste znako-ve promjena. Metoda pokušaja i pogrešaka jedini je otvoren put za objektiv-nost i svrsishodnost. Sposobnost poslovnih prosudbi najvažnije je svojstvo uspješnoga poslovnog čovjeka.

Uniformirani model

Poslovni (pragmatični) pristup podrazumijeva jednoobraznost računovodstva posebno orijentirano određenim korisnicima računovodstvenih podataka, što podrazumijeva poslovne karakteristike i poslovno okruženje u, kojem se podaci prikupljaju i obrađuju.

Ekonomski pristup je srž makro pristupa, kao spona računovodstva i javne politike, kroz zakone i regulatorna tijela osiguravajući njihovu provedbu. Tehnički pristup obuhvaća napore akademske zajedince oko jedinstvenih she-ma sadržanih u temeljnim postavkama dvojnog knjigovodstva.

280 281


Gray (1988), Towards a Theory of Cultural on the Development of Accounting Influence Systems Internationally, Abacus [serial on the Internet], [cited June 21, 2010]; 24 (1): 1-15. p. 13.

načina korištenja odredbi reguliranja provizija te ujednačenosti poslovnih subjekata u primjeni navedenih pravila. Rezultati statističkih analiza nisu osigurali podršku klasifikacije zemalja, kao mikro i makro klasifikacije, čime se omogućuju hipotetski računovodstveni modeli za daljnje empirijske analize. (Gray, 1988:3). U nastavku se prikazuje nekoliko hijerarhijskih klasifikacija prema Nobesu (1984), Berryu (1987), Doupniku i Salteru (1992), Doupniku i Salteru (1995) te Nobesova klasifikacija (1998).

2.3.1. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Nobesu (1984)

U pokušaju prevladanja problema empirijskih pristupa u klasifikaciji računovodstvenih sustava Nobes (1984) je razvio hijerarhijsku klasifikaciju računovodstvenih sustava temeljenih na općem znanju i informacijama stručnjaka. Nobesova kla-sifikacija je induktivne prirode, koja pokazuje stu-

panj povezanosti i udaljenosti pojedinih zemalja razvrstanih po različitim skupinama. (Doupnik, Salter, 1993:43). Naime, Nobes (1984) klasificira kotirajuće subjekte 14 razvijenih zapadnih ze-malja prema praksi mjerenja u 1980. godini prije nego što se korporativna praksa promijenila zbog harmonizacije s EU. (Roberts et al, 2008:274).

Prema Nobesu (1984) računovodstvena praksa može se podijeliti u dvije različite klase: makro-uniformirana i mikrotemeljena klasa. Pojedina klasa dodatno je razrađena u dva podrazreda. Prvi podrazred predstavlja teoriju poslovne ekonomije, drugi podrazred označava pragma-tičnu poslovnu praksu britanskog porijekla, treći podrazred označava mješavinu triju čimbenika: države, poreza i pravnog sustava, odnosno četvrti podrazred daje primarno značenje državnoj eko-nomiji. Radebaugh et al (2008:274) specificiraju kako u mikro klasi računovodstvo služi potreba-ma poslovnih subjekata i dioničarima, dok je u klasi makroorijentacije računovodstvo usmjereno prema potrebama društva kao cjeline. Međutim Nobes proširuje Muellerovu klasifikaciju (1967) daljnjim razgrađivanjem četiri podrazreda u grupe (obitelji).

Izvor: Gray, (1988), Towards a Theory of Cul-tural on the Development of Accounting Influence Systems Internationally, Abacus [serial on the Internet], [cited June 21, 2010]; 24 (1): 1-15. p. 12.

Prema Hofstedeovim istraživanjima (1983) u više razvijene latinske zemlje ubrajaju se: Belgija, Francuska, Argetina, Brazil, Španjolska i Italija, dok manje razvijene latinske zemlje obuhvaćaju Kolumbiju, Ekvador, Meksiko, Vene-cuelu, Kostariku, Čile, Gvatemalu, Panamu, Peru, Portugal, Salvador i Urugvaj. S druge strane jače razvijene azijske zemlje su Azija i Japan, odno-sno Indonezija, Pakistan, Tajvan, Tajland, Indija, Malezija, Filipini su manje razvijena azijska zemlja. Azijske su kolonije Hong Kong i Singapur. Germanska skupina zemalja obuhvaća područje Austrije, Izraela, Njemačke i Švicarske. U zemlje Bliskog istoka svrstane su arapske zemlje, Grčka, Iran, Turska i ondašnja Jugoslavija. Afričke su zemlje podijeljene na istočnu i zapadnu Afriku, dok anglonsko područje podrazumijeva Austra-liju, Kanadu, Irsku, Novi Zeland, Veliku Britaniju i SAD. Blok nordijskih zemlja obuhvaća Dansku,

Finsku, Nizozemsku, Norvešku i Švedsku. (Gray, 1988:6).

Zaključuje se kako postoji oštra podjela grupa zemalja s obzirom na područja kulture. Bivše kolonijalne azijske skupine bliže su anglonskoj i nordijskoj grupi što je u suprotnosti s german-skom grupom i razvijenim latinskim grupama povezane s japanskom grupom, grupama manje razvijenih azijskih i afričkih zemalja te s manje razvijenom latinskom grupom i grupom Bliskog istoka. U širem smislu, države se mogu grupirati bilo kao relativno optimistične i transparentne ili kao relativno konzervativne i tajanstvene. (Rade-baugh et al, 2006:48-51; Gray, 1988:12-13).

2.3. Hijerarhijske klasifikacije

Strukturni pristup identifikaciji računovodstve-ne prakse usvojen je zbog značajki u kojima su ocjenjivane kategorije poput važnosti poreznih propisa, upotreba opreznog/konzervativnog postupka vrednovanja, strogost primjene metode povijesnog troška, zamjenskih troškova prila-godbe, korištenja tehnika konsolidacije, Izvor:

Slika 1. Računovodstveni sustavi prema dimenzijama kontrole i fleksibilnosti Slika 2. Računovodstveni sustavi prema dimenzijama mjerenja i objavljivanja

282 283


Izvor: Doupnik i Salter, (1993), An empirical test of a judgmental international classificati-on of financial reporting practices. Journal of International Business Studies [serial on the Internet],[cited June 23, 2010]; 24(1): 41-60, p. 44.

Mikroklasa s podrazredom pragmatične po-slovne prakse britanskog porijekla sastoji se od dvije grupe: grupa zemalja pod utjecajem Velike Britanije i grupa zemalja pod utjecajem SAD-a. Makrouniformirana klasa s podrazredom više čimbenika pretpostavlja se kako je sačinjena od dvije grupe temeljene na porezu ili na zakonu. (Doupnik, Salter, 1993:43). Navedene grupe dijele se u pojedinačne podgrupe (vrste) zemalja.

Primjerice, unutar mikroklase s naglašenim utjecajem teorije poslovne ekonomije ubraja se nizozemski računovodstveni sustav ili podrazred s orijentacijom na pragmatičnu poslovnu praksu britanskog porijekla s izraženim utjecajem Velike Britanije svrstavaju se računovodstveni sustavi Australije, Novog Zelanda, Velike Britanije i Irske. U suprotnome, unutar makroklase, odno-sno podrazreda s tri čimbenika (države, poreza i pravnog sustava) računovodstveni sustavi temeljeni na poreznoj orijentaciji jesu Italija, Francuska, Belgija i Španjolska, dok su računo-vodstveni sustavi Njemačke i Japana usmjereni prema nacionalnoj zakonskoj regulativi. Opisa-na klasifikacijska struktura računovodstvenoga sustava prema Nobesu (1984) prikazana je na slici

8. Navedena četiri podrazreda u potpunosti su u skladu s Muellerovom klasifikacijom (1967), dok je podjela zemalja na grupe pod utjecajem Velike Britanije i SAD-a slična skupinama predloženim prema Seidler (1967), navode Doupnik i Salter (1993:43) te Radebaugh et al. (2008:274).

2.3.2. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Berryu (1987)

U članku „The need to classify worldwide prac-tices“ autora Iana Berrya prikazuje se zanimljivo idejno rješenje klasifikacije računovodstvenih sustava. Članak je napisan 1987. godine na svega dvije stranice. Autor teoretski ne razmatra pred-loženu klasifikaciju računovodstvenih sustava, već uglavnom raspravlja o čimbenicima računo-vodstvene različitosti kao posljedici povijesnih i političnih snaga, zbog čega nastaju različiti naci-onalni računovodstveni sustavi, koji zahtijevaju usklađivanje kroz dugoročni projekt međunarod-nih računovodstvenih organizacija - računovod-stvene standarde. Berry (1987:90) ističe kako rast multinacionalnih kompanija naglašava potrebu poznavanja tuzemnog i inozemnog računovod-stvenog okvira podržavajući skup standardizirane računovodstvene prakse izvan nacionalnih grani-ca, čime naglašava nužnost procesa usklađivanja (harmonizacije).

Berry (1987) polazi od pretpostavke kako je računovodstveno mjerenje različito u kapitalistič-

Slika 3. Hijerarhijska klasifikacija financijskog izvještavanja prema Nobesu (1984) Slika 4. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Berry (1987)

Izvor: Berry (1987), The need to classify worldwide practices, Accountancy [serial on the Internet], [cited June 29, 2010]; 100(1130): 90-91. Available from: Business Source Complete.

284 285


Izvor: Doupnik i Salter, (1993), An empirical test of a judgmental international classification of financial reporting practices, Journal of Internati-onal Business Studies [serial on the Internet], [ci-ted June 24, 2010]; 24(1): 41-60., p. 51., Available from: Business Source Complete.

i Nizozemske), arapske zemlje, zemlje Latinske Amerike i Aziju. Navedena podjela klastera u potpunosti podržava predložene klasifikacije No-besa (1984) i Berrya (1987) na nivou klasa osim Meksika. (Doupnik i Salter, 1992:51).

Klaster sa devet grupa11 uključuje dvije podgru-

11 C1 skupina obuhvaća Australiju (N), Bocvanu (N), Hong Kong (N), Irsku (N), Jamajku (B), Luksemburg (B), Maleziju (B), Namibiju (B), Nizozemsku (N*+), Nizozemske Antile (N*+), Nigeriju (B), Novi Zeland (N), Filipine (N+), Papuau, Novu Gvineju (N), Južnu Afriku (N), Singapur (B), Šri Lanku (B), Tajvan (B), Trinidad&Tobago (B), Veliku Britaniju (N), Zambiju (N) i Zimbabve (N). C2 skupina obuhvaća: Bermuda (B), Kanada (N), Izrael, SAD-e (N). C3 skupina obuhvaća Kostariku (B), C4 skupina obuhvaća Argentinu (B), Brazil (B), Čile (B), Meksiko (B+), C5 skupina obuhvaća Kolumbiju (B+), Dansku (B+), Francusku (N), Italiju (N), Norvešku (N), Portu-gal (N), Španjolsku (N), skupina C6 obuhvaća Belgiju (N*+), Egipat (N*+), Liberiju (N*+), Panamu (N*+), Saudijsku Arabi-ju (N*+), Tajland (N*+) i Ujedinjene Arapske Emirate (N*+), C7 skupina obuhvaća Finsku (N) i Švedsku (N), C8 skupina obuhvaća Njemačku (N) i skupina C9 obuhvaća Japan (N*+). Oznaka * predstavlja zemlje neklasificirane prema Nobesu (1984), odnosno oznaka + predstavlja zemlje neklasificirane prema Berryu (1987).

pe unutar mikroskupine zemalja sa: (1) utjeca-jem Velike Britanije (C1) i utjecajem SAD (C2). Zemlje makroklase podijeljene su u sedam grupa s tri “single-country” grupe: 1. Kostarika (C3), 2. Latinskoamerička skupina (C4), 3. Europska sku-pina (C5), 4. Arapska skupina (C6), 5. Švedska/Finska (C7), 6. Njemačka (C8) i 7. Japan (C9). (Doupnik i Salter, 1992:52). Hijerarhijska klasifi-kacija praksi financijskog izvještavanja prema Do-upniku i Salteru (1992) prikazana je na slici 5.

Uspoređivanjem šest grupa prema Nobesu (1983) s devet klastera Doupnika i Saltera (1992) zaključuje se kako Nobes nije klasificirao samo tri zemlje (Nizozemsku, Japan i Belgiju). Nadalje unutar mikroklase postojanje američke skupi-ne (C2) u skladu je s Nobesovom hijerarhijom. Izuzetak je Nizozemska, koja se, prema Nobesu (1983), nalazi kao „mikro“ zemlja s naglašenim utjecajem poslovne ekonomije, dok Doupnik i Salter razvrstavaju Nizozemsku unutar skupine pod britanskim utjecajem. Najveća strukturalna razlika između Berrya (1987) i Nobesa (1983) jest izdvajanje južnoameričke grupe u klasi makro-zemalja. Berry također (1987) precjenjuje utjecaj SAD-a na meksičku računovodstvenu praksu, dok Nobes klasificira Meksiko u skupinu latinskoame-ričkih zemalja (C4). Za Kolumbiju se pretpostav-ljalo razvrstavanje unutar južnoameričke grupe, ali se neočekivano klasificirala unutar klastera

kim (37 zemalja) i komunističkim zemljama (11 zemalja). Kapitalističke zemlje autor promatra s mikro i makroaspekta, dok su komunistička društva makrounificirana. U klasifikaciji međuna-rodnih računovodstvenih sustava Berry se koristi Nobesovom klasifikacijom razvijenih zapadnih zemalja iz 1983. godine. Riječ je o dvjema iden-tičnim klasifikacijama uz određene izuzetke. Po-tencijalna klasifikacija računovodstvenih sustava prikazana je na slici 9.

Berryeva klasifikacija na razini podgrupa (vrsta), kod mikroorjentiranih računovodstvenih sustava pod britanskim utjecajem uvodi dodat-nu podgrupu od devet zemalja (Bahami, Fiji, Jamajka, Kenija, Malezija, Nigerija, Singapur, Trinidad, Zibambve), koja u izvornoj Nobeso-voj klasifikaciji (1983) ne postoji. Nadalje Berry proširuje Nobesov rad (1983) na razini podgrupa (vrsta) pod američkim utjecajem s četiri nove zemlje: Meksiko, Bermuda, Filipine i Venecuelu. S makroaspekta grupu (obitelj) računovodstvenih sustava, temeljenih na poreznoj orijentaciji Berry proširuje dvjema međuskupinama – europskom skupinom, koja je ekvivalentna Nobesovoj skupini zemalja (Italija, Francuska, Belgija, Španjolska, Švicarska)) i novom južnoameričkom skupinom s izraženim stupnjem inflacije (Argentina, Brazil, Bolivija, Čile, Kolumbija, Paragvaj, Peru, Uru-gvaj).

S druge strane Berryeva klasifikacija jedinstve-na je u pokušaju klasificiranja makroorijentiranih komunističkih zemalja s obzirom na stupanj utje-caja pojedinih računovodstvenih sustava. S tim u svezi Berry razlikuje tri specifična utjecaja: kon-tinantalni utjecaj te utjecaj Kine i bivšeg SSSR-a. U komunističke zemlje s izraženim kontinen-talnim utjecajem, odnosno utjecajem propisa računovodstvenih odbora razvrstani su sustavi Egipta i Jugoslavije. Računovodstveni sustav Kine počiva na državnom reguliranju ili na „masovnim inicijativama“ kroz stručne preporuke i savjetova-nja. Bivši SSSR imao je snažan utjecaj na nekoliko računovodstvenih sustava zasnovan na obveznom državnom reguliranju nacionalnih

Planova, posebice na računovodstvene sustave Bugarske, Kube, Istočne Njemačke, Mađarske, Poljske, Rumunjske te na zemlje bivše Čehoslo-vačke i SSSR-a. Bez obzira na protok vremena više od dvadeset godina Berry (1987) je postigao izniman doprinos u shvaćanju procesa međuna-rodne i globalne računovodstvene harmonizacije „traženjem zadovoljavajuće klasifikacije različitih

nacionalnih računovodstvenih praksi“. (Berry, 1987:90).

2.3.3. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Doupnik i Salteru (1992)

Doupnik i Salter proveli su istraživanje, 1992., radi empirijskoga klasificiranja nacionalnih financijskih sustava, izvještavanja te ispitivanja valjanosti hijerarhijskih klasifikacija predloženih prema Nobesu (1984) i Berryu (1987). Istraživa-nje počiva na podacima računovodstvenih praksi pedeset zemalja, gdje se putem klaster analize došlo do sličnih spoznaja s hijerarhijskim klasi-fikacijama Nobesa i Berrya. (Doupnik i Salter, 1992:41). U osnovi istraživanje Dupinika i Saltera uvelike se oslanja na klasifikacijske sheme Nobesa (1984) osim korištenih podataka istraživanja. Nobes ispituje praksu mjerenja računovodstvenih sustava s početka 80-tih godina prošlog stoljeća, dok Doupnik i Salter promatraju računovodstve-ne prakse mjerenje i objavljivanje s početka 90-tih godina na većem broju zemalja dijeleći zemlje u dva klastera: klaster s dvije grupe i klaster s devet grupa, pri čemu dobiveni rezultati podržavaju Nobesovu klasifikaciju iz 1983. godine.

Dvoklasterski sustav Doupnika i Saltera razli-kuje dvije skupine zemalja raspoređenih u mikro i makroskupine.10 Mikrogrupa (Al) obuhvaća države koje se oslanjaju na praktična iskustva i nezakonodavne izvore u razvoju računovodstve-nih načela. Mikrogrupi pripadaju zemlje Bri-tanskog Commonwealtha, Tajvan, Luksemburg, SAD, Nizozemska s pripadajućim sadašnjim i bivšim kolonijama. Makrogrupa (A2) sastoji se od zemalja koje se tradicionalno oslanjaju na zakon-sku regulaciju računovodstva karakteristično za zemlje kontinentalne Europe (osim Luksemburga

10 U klasteru A1 obuhvaćene su sljedeće zemlje: Australija (N), Bermuda (B), Bocvana (B), Kanada (N), Hong Kong (N), Irska (N), Izrael (N), Jamajka (B), Luksemburg (B), Malezija (B), Namibija (B), Nizozemska (N), Nizozemski Antili (N), Nigeri-ja (B), Novi Zeland (N), Filipini (B), Papua (B), Nova Gvineja (B), Južna Afrika (B), Singapur (B), Šri Lanka (B), Tajvan (B), Trinidad&Tobago (B), Velika Britanija (N), SAD-e (N), Zambija (B) i Zimbabve (B). U klaster A2 razvrstane su sljedeće zemlje: Argetina (B), Belgija (N), Brazil (B), Čile (N), Kolumbija (B), Kostarika (B), Danska (B), Egipat (B), Finska (B), Francuska (N), Njemačka (N), Italija (N), Japan (N), Koreja (N), Liberija (N), Meksiko (B), Norveška (B), Panama (B), Portugal (B), Saudijska Arabija (B), Španjolska (N), Švedska (N), Tajland (N) i Ujedinjeni Arapski Emirati (N). Oznaka N predstavlja zemlje uključene kod Nobesove klasifikacije (1984), odnosno oznaka B predstavlja zemlje uključene kod Nobesa (1984) i Berrya (1987).

Slika 5. Hijerarhijska klasifikacija praksi financijskog izvještavanja

286 287


kako je smanjivanje razlika između dviju klasa računovodstvenih sustava neophodno za razumi-jevanje povezanosti međuodnosa pravnog sustava države i računovodstvenog sustava te upozna-vanje odnosa između institucionalnih struktura, kulture, vanjskog okruženja i računovodstva, a može se pokazati važnim u razumijevanju i sma-njivanju računovodstvenih razlika diljem svijeta. Ukorijenjene razlike između računovodstvenih klasa proizvod su različitosti institucionalnih struktura i moći prodornih događaja rezultira-jući promjenama računovodstvenih praksi, zbog čega se smanjuje usporedivost računovodstvenih sustava među klasama i onemogućava proces nacionalne i međunarodne harmonizacije.

2.3.4. Klasifikacija računovodstvenih sustava prema Nobesu (1998)

Nobes (1998:162-163) razvio je preliminarni model kojim objašnjava razdvajanje računo-vodstvenih sustava u dvije klase. Nobes shvaća računovodstveni sustav kao praksu financijskog izvještavanja, kojom se koriste poslovni subjek-ti, pri čemu država može biti dokaz upotrebe računovodstvenih sustava kroz vrijeme (jedna godina ili tijekom vremena). Prema tome treba klasificirati sustave, a ne zemlje (svi modeli klasificiraju zemlje). Nobesov model izvodi se uspoređivanjem Grayove teorije iz 1988. i DS (Dopunik and Salter) teorije iz 1995. Gray (1988) istražuje u kojoj mjeri međunarodne razlike u računovodstvu na temelju čimbenika kulture, s posebnim osvrtom na korporativni sustav finan-cijskog izvještavanja, mogu objasniti i predvidjeti razlike između računovodstvenih sustava. Do-

upnik i Salter razvili su 1995. godine DS teoriju na temelju dviju nezavisnih varijabli: (1) kulture (individualizam, koncentracija moći, izbjegavanje neizvjesnosti, rodovna obilježja) i (2) instituci-onalnih varijabli (pravni sustav, tržište kapitala, porezi, razina inflacije, razina edukacije i stupanj ekonomskog razvoja). (Nobes, 1998:163).

Nobesov (pretpostavljeni) model (1998:162) pokazuje kako osnovni razlog različitosti me-đunarodnih računovodstvenih sustava proizlazi djelomično iz Grayovog modela i DS modela što znači kako uvažava utjecaj vanjskih čimbenika (čimbenika okruženja) te utjecaj kulturalnih čimbenika uključujući instituticionalne struk-ture. Nobesov model (1998:177-178) predlaže klasifikaciju računovodstvenih sustava koristeći sljedeće varijable: (1) kultura zemlje (type of country culture), (2) snaga financijskog sustava kroz vanjski kapital (strenght the equity-outsi-der financing system), (3) vrsta subjekta (type of company), (4) stupanj kulturalne samodostatnosti (degree of cultural self-sufficiency) i (5) vrsta sustava financijskog izvještavanja (type of finan-cial reporting system). Međutim, s druge strane, Nobes uvodi novu kategoriju (čimbenik) snaga financijskog sustava mjerenu kroz vanjski kapital (strenght the equity-outsider financing system), što je prikazano slikom 7. Ovisno o snazi financij-skog sustava postoje: (1) snažan utjecaj vanjskog kapitala (strong equity outsider), odnosno (2) slab utjecaj vanjskoga kapitala (weak equity outsider), zbog čega se računovodstveni sustavi kategorizi-raju u dva razreda: razred A i razred B. Razred A (class A) podrazumijeva računovodstvo za vanj-ske nečlanove (dioničare) što odgovara računo-vodstvenim sustavima anglosaksonskih zemalja i

europskih zemalja (C5) najverojatnije zbog blažeg utjecaja hiperinflacije. Istodobno Filipini nisu pod utjecajem američke skupine (C2) već unutar skupine s britanskim utjecajem (C1). (Doupnik i Salter, 1992:53-55).

Doupnik i Salter (1995) u radu „External En-vironment, Culture, and Accounting Practice: A Preliminary Test of a General Model of Interna-tional Accounting Development“ pretpostavili su mogućnost postojanja još jednoga klastera sa šest grupa tzv. klaster B. Grupa B1 u potpunosti je identična mikrogrupi A1 prema Doupniku i Salteru (1993), dok preostale grupe dijele makro-razinu (A2) na pet dijelova: grupa B2 obuhvaća Argentinu, Meksiko, Brazil, Čile i Kostariku, grupa B3 obuhvaća zemlje Egipat, Saudijsku Arabiju, Belgiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Libiju, Tajland, Panamu, Portugal, Španjolsku, Kolumbiju, Italiju, Koreju, Dansku, Norvešku i Francusku. Klasifikacija zemalja po grupama B4, B5 i B6 ekvivalentna je prethodno postavljenim grupama C7, C8 i C9.

S druge strane Doupnik i Salter razvili su 1995. godine DS teoriju na temelju dviju nezavisnih va-rijabli radi: (1) kultura (individualizam, koncen-tracija moći, izbjegavanje neizvjesnosti, rodovna

obilježja) i (2) institucionalna varijabla (pravni sustav, tržište kapitala, porezi, razina inflacije, razina edukacije i stupanj ekonomskog razvoja) radi istraživanja prakse mjerenja i objavljivanja u računovodstvenim klasterima. Četiri od deset DS varijabla su kulturalne (zasnovane na Grayovoj teoriji), a preostalih (šest) varijabli institucio-nalnog je oblika. Nedostatak DS modela jest nepostojanje pokušaja povezivanja šest instituci-onalnih čimbenika zbog mogućnosti postojanja uzročno-posljedične veze. Kasnije su Doupnik i Salter sugerirali kako četiri od šest promatranih varijabli (porez, inflacija, razina obrazovanja i stupanj gospodarskog razvoja) nisu potrebne, zbog čega Nobes (1998) navodi kako DS nisu pru-žili opću klasifikacijsku teoriju računovodstvenih sustava. (Nobes, 1998:163).

Rezultati klasterske analize istraživanja prakse mjerenja i objavljivanja prema pravilima IASC-a pokazuju kako zemlje mikroklase (C1, C2) teže višoj razini usklađenosti s međunarodnim računovodstvenim standardima i detaljnijem objavljivanju informacija nego zemlje makroklase (C3-C7) (Doupnik i Salter, 1992:53-56) kako je prikazano slikom 6.

Doupnik i Salter (1995:205) nadalje navode

Slika 7. Nobesov (pretpostavljeni) model razloga međunarodnih računovodstvenih razlika

Izvor: Nobes (1998), Towards a general model of the reasons for international differences in financial reporting, Abacus, 34(2), p.179.

Slika 6. Klasterska analiza prakse mjerenja i objavljivanja prema Doupniku i Salteru (1995)

Izvor: Doupnik i Salter, 1995), External Environment, Culture, and Accounting Practice: A Prelimi-nary Test of A General Model of International Accounting Development, International Journal of Acco-unting [serial on the Internet],[cited June 24, 2010]; 30(3): 189-207. p. 200. Available from: Business Source Complete.

288 289


talijanski računovodstveni standardi namijenjeni su potrebama izvještavanja tuzemnih poslov-nih subjekata dok regulatorna tijela Njemačke i Švicarske propisuju za pripremu pojedinačnih i konsolidiranih financijskih izvješća sukladno njemačkim računovodstvenim standardima.

3. Zaključna razmatranja

Utjecaj čimbenika okruženja na nacional-ne računovodstvene sustave ima za posljedicu grupiranje, odnosno klasterizaciju, računovod-stvenih sustava unutar sličnih ili istih grupa, subgrupa i klastera. Osnovno načelo grupiranja računovodstvenih sustava unutar određenih klastera podrazumijeva slične računovodstvene prakse, ponajprije, prakse mjerenja (vrednovanja) pozicija i objavljivanje informacija u financijskim izvještajima. Razina mjerenja i količina objav-ljivanja informacija povezana je s čimbenicima okruženja, prije svega, s čimbenikom kulturalnog naslijeđa, koji prema iznesenim tvrdnjama autora ima presudno značenje. Ukoliko se računovod-stvene prakse uspoređivanih zemalja promatraju prema navedenom čimbeniku, tada je moguće

oblikovati najmanje dva, odnosno više klastera što je signifikatno u svijetu financijskog izvje-štavanja budući da se i danas vode prijepori na relaciji IASB-FASB. S obzirom na ponuđene vrste klasifikacija, deduktivne, induktivne i hijerar-hijske, teško je procijeniti, koja je klasifikacija dala najveći doprinos u razjašanjavanju proble-ma izvještavanja nacionalnih računovodstava uzimajući u obzir činjenicu vremenskog razdoblja u kojemu su nastale. Međutim prema obrađe-nim klasifikacijama važno je utvrditi postojanje različitosti financijskog izvještavanja te podu-zimanje međunarodnih napora u smanjivanju izvještajnih razlika. Proces klasterizacije mogu-će je izvesti samo pod pretpostavkom većeg ili manjeg utjecaja čimbenika okruženja. Također je nedvosmisleno utvrđena uzročno-posljedična veza između čimbenika okruženja i računovod-stvenih praksa. Detaljnom analizom klasifikacija ponuđenih autora jasno je uočeno postojanje dva, krucijalna, klastera – europskog i američkog s istovjetnim značajkama primjenjivim u današnje vrijeme. Naime anglosaksonsko je računovodstvo pod utjecajem velikih financijskih tržišta i mul-tinacionalnih korporacija s naglašenom ulogom

razred B (class B) računovodstvo (računovodstve-ni sustav) za poreze i vjerovnike karakteristično za zemlje kontinentalne Europe.

Radebaugh et al. (2008:275) navode kako sustav financiranja između zemalja može imati dva obi-lježja: glavni izvor financiranja te odnos između subjekata i pružatelja kapitala. Kapital može biti u obliku kredita (duga) ili u obliku udjela (dionica). Pružatelji kapitala održavaju odnos „po principu izvan dohvata ruke“ u ovisnosti s informacija-ma financijskih izvješća. Osiguravatelji kapitala nemaju sredstava da utječu na subjekte izravno ili kao insideri s povlaštenim vezama unutar subjek-ta, naprimjer članstvo u odboru ili dugoročno bliske veze. Outsideri nastoje biti dominantni u zemljama s naglašenim utjecajem kapitala, dok u zemljama financiranja putem kredita (duga) privilegirani položaj nastoje ostvariti insideri.

Računovodstvo razreda A čini računovodstve-ne prakse listajućih subjekata bez propisanih po-reznih pravila, odnosno prilagođavanje potreba-ma dioničara. U tom smislu s aspekta dugoročnih ugovora zahtijeva se metoda stupnja dovršenosti, nerealizirani dobici priznaju se u prihode te se zahtijeva objavljivanje ostvarenih zarada po dionicama i sastavljanje izvještaja o novčanom tijeku. Računovodstvo razreda B uspostavlja računovodstveni sustav slijedeći porezna pravila. Zemlje unutar računovodstvenog razreda B ne propisuju obvezu sastavljanja izvještaja o novač-nom tijeku niti potrebu objavljivanja informacija o ostvarenim zaradama od dionica. Dugoročni ugovori zaključuju se metodom završetka ugo-vora, a nerealizirani dobici su odgođeni ili nisu propisani. (Nobes, 1998:168).

Na temelju navedenih čimbenika izvodi se 5 osnovnih modela (Nobes, 1998:178):

P1: dominantan računovodstveni sustav u zemljama kulturalne samodostatnosti sa snažnim utjecajem vanjskoga kapitala unu-tar razreda A,

P2: dominantan računovodstveni sustav u zemljama kulturalne samodostatnosti sa slabim utjecajem vanjskoga kapitala unutar razreda B,

P3: zemlje s dominantnom kulturom imaju računovodstveni sustav sličan dominiraju-ćim zemljama neovisno o snazi vanjskoga kapitala kulturalno dominantnih zemalja,

P4: računovodstveni sustav zemalja, koje imaju snažno tržište vanjskoga kapitala pomiče se

iz razreda B u razred A iP5: računovodstveni sustav vanjskih subjekata

u zemljama sa slabom tržišnom orijentaci-jom vanjskoga kapitala pomiče se u razred A.

Primjerice, Novi Zeland (P1) je zemlja s izra-ženim utjecajem britanske kulture i institucija uključujući snažan priljev inozemnoga kapitala evidentiranog pomoću računovodstva razreda A. Kina (P4) je zemlja s tradicijom snažnog financij-skog sustava prožetog vanjskim kapitalom usmje-ravajući računovodstveni sustav prema razredu A. Malavi (P1) je zemlja s kulturnom dominaci-jom, ali s vrlo slabo razvijenim tržištem kapitala, zbog čega se računovodstvo primarno orijentiralo na zadane uvjete razreda A u skladu s kolonijal-nom baštinom Velike Britanije. Deutsche Bank i Nestle (P5) su subjekti iz zemalja s tradicionalno slabim tržištem kapitala i s naglašenim interesom financiranja kroz vanjski kapital, zbog čega se omogućuje primjena računovodstva razreda A. (Radebaugh et al, 2008:276). Na temelju pret-hodno navedenog, Nobesova klasifikacija (1998) računovodstvenih sustava počiva (slika 8.) na dualno-hijerarhjskoj strukturi razlikujući raču-novodstvene sustave unutar razreda A i razreda B ovisno o snazi financijskog sustava. Razred A kategorizira računovodstvene sustave prema intenzitetu utjecaja vanjskoga kapitala naglašava-jući primarno snažan utjecaj inozemnoga kapitala što je karakteristično za anglosaksonske zemlje. Bez obzira na razvrstavanje unutar iste klase uočava se mogućnost daljnjeg dijeljenja razreda A po sustavima s obzirom na primjenu različitog seta računovodstvenih standarda: britanskih (UK GAAP), američkih (US GAAP) i međunarodnih (IAS GAAP). Britanske računovodstvene stan-darde koriste za potrebe financijskog izvješta-vanja, poslovni subjekti Velike Britanije i Irske. Međunarodne računovodstvene standarde (IAS) primjenjuju velike europske kompanije poput Nestle i Nokia. Američki GAAP obvezni su za japanske poslovne subjekte i američke subjekte registrirane pri SEC. Računovodstveni sustav ra-zreda B Nobes opisuje kako sustav sa smanjenom dominacijom vanjskoga kapitala na tuzemnim financijskim tržištima pri čemu se razlikuju tri disperzirana sustava s obzirom na naglašenost dominantnog utjecaja nacionalnih računovod-stvenih standarda kao francuski, njemački i talijanski računovodstveni sustavi. Francuski i

Slika 8. Računovodstveni sustavi prema Nobesu (1998)

Izvor: Nobes (1998), Towards a General Model of the Reasons for International Differences in Finan-cial Reporting, Abacus [serial on the Internet], [cited June 23, 2010]; 34(2): 162-187, p.181. Available from: Business Source Complete.

290 291


21. Nobes C. W., (1983), A judgemental international classification of financial reporting practices, Journal of Business Finance & Accounting [serial on the Internet], 10(1), pp. 1-19.

22. Nobes, C. W. (1995). International accounting harmonization: American hegemony or mutual recognition with benchmarks? : A commentary, European Accounting Review, 4(2), pp. 249–254.

23. Nobes, C. W., (1990), Compliance by US Corporations with IASC Standards, British Accounting Review, 22, pp. 41–49.

24. Nobes, C. W., (1993), The True and Fair View requirement: Impact on and of the Fourth Directive, Accounting and Business Research, 24(93), pp. 35–48.

25. Nobes, C. W., (1998), The future shape of harmonization: Some responses, European Accounting Review, 7(2), pp. 323–330.

26. Nobes, C. W., (1998), Towards a general model of the reasons for international differences in financial reporting, Abacus, 34(2), pp. 162–187.

27. Nobes, C., (2004), On accounting classification and the international harmonisation debate, Accounting, Organizations and Society, 29(2), pp. 189-200.

28. Nobes, C., Parker, R., (2008), Comparative international accounting, 10th Edition, Pretnice Hall29. Radebaugh, L. H., (1975), Environmental factors influencing the development of accounting objec-

tives, standards and practices in Peru, The International Journal of Accounting, 11(1), pp. 39–56.30. Radebaugh, L. H., Gray, S. J., Black, E. L., (2006), International accounting and multinational

enterprises, 6th Edition, John Wiley & Sons31. Roberts, C. B., Salter, S. B., Kantor, J., (1996), The IASC comparability project and current finan-

cial reporting reality: An empirical study of reporting in Europe, British Accounting Review, 28, pp. 1–22.

32. Roberts, C., Weetman, P., Gordon, P., (2008), International corporate reporting – a comparative approach, 4th Edition, Prentice Hall

33. Robertson, J. C., Davis, F. G., (1988), Auditing, BPI/IRWIN, Homewood, Illinois34. Saudagaran, S. M., (2004), International accounting – a user perspective, 2nd Edition, South-We-

stern, Thomson35. Saudagaran, S. M., Diga, J. G., (1997), Accounting regulation in ASEAN: A choice between the

global and regional paradigms of harmonization, Journal of International Financial Manage-ment and Accounting, 8(1), pp. 1–32.

36. Saudagaran, S. M., Meek, G. K., (1997), A review of research on the relationship between inter-national capital markets and financial reporting by multinational firms, Journal of Accounting Literature, 16, pp. 127–159.

37. Seidler, L. J., (1967), International accounting — the ultimate theory course, The Accounting Revi-ew, 42(4), pp. 775–781.

zaštite investitora. S druge strane europski sustav izvještavanja je konzervativniji i orijentiran drugačijim izvorima financiranja putem kredita. Navedene različitosti predstavljaju izazov regula-tornim tijelima i računovodstvenim organizaci-jama unutar započetog procesa računovodstvene (globalne) harmonizacije.

Literatura

1. Berry, I. (1987), The need to classify worldwide practices, Accountancy [serial on the Internet], 100(1130), pp. 90-91.

2. Choi i Mueller, (1992), International Accounting, 2nd Edition, Prentice-Hall Inc., p. 40.3. Choi, F. D. S., Levich, R., (1991), International Accounting Diversity: Does it Affect Market Partici-

pants?, Financial Analysts Journal, 47(4), pp. 73-82. 4. Choi, F. D. S., Mueller, G. G., (1992), International accounting, 2nd Edition, Prentice Hall 5. Da Costa, R., Bourgeois, J., Lawson, W., (1978), A Classification of International Financial Acco-

unting Practices, International Journal of Accounting [serial on the Internet], 13(2), pp. 73-85. 6. Dopunik, T. S., (1987), Evidence of international harmonization of financial reporting, The Inter-

national Journal of Accounting, 23(1), pp. 12-27.7. Doupnik, T. S., Salter, S. B., (1995), External environment, culture, and accounting practice: a

preliminary test of a general model of international accounting development, The International Journal of Accounting, 30(3), pp. 189–207.

8. Doupnik, T., (2008), Influence of Culture on Earnings Management: A Note, Abacus [serial on the Internet], 44(3), pp. 317-340.

9. Doupnik, T., Salter, S., (1993), An empirical test of a judgmental international classification of financial reporting practices, 24(1), pp. 41-60.

10. Gray S. J., (1980), The Impact of International Accounting Differences from a Security-Analysis Perspective: Some European Evidence, Journal of Accounting Research [serial on the Internet], 18(1), pp. 64-76.

11. Gray, S. J., (1988), Towards a theory of cultural influence on the development of accounting sy-stems internationally, Abacus, 24(1), pp. 1–15.

12. Gray, S. J., Vint, H., (1995), The Impact of Culture on Accounting Disclosures: Some International Evidence, Asia-Pacific Journal of Accounting, 2, pp. 33-43.

13. Hofstede, G., (1983), National cultures in four dimensions – a research-based theory of cultural differences among nations, Int. Studies of Management and Organization, 13 (1-2), pp. 46-74.

14. Hofstede, G., (2003), What is culture? A reply to Baskerville, Accounting, Organizations and Society, 28(7-8), pp. 811-813.

15. Hofstede, G., Bond, M., (1988), The Confucius Connection: From Cultural Roots to Economic Growth Organizational Dynamics [serial on the Internet], 16(4), pp. 5-21.

16. Mueller, G. G., (1965), Whys and hows of international accounting, The Accounting Review, 40(2), pp. 386–394.

17. Mueller, G. G., (1967), International Accounting, Macmillan, New York18. Mueller, G. G., Gernon, H., Meek, G., (1987), Accounting – an international perspective, Irwwin,

Homewood, Illinois19. Nair, R. D., Frank, W. G., (1980), The impact of disclosure and measurement practices in interna-

tional accounting classifications, The Accounting Review, 55(3), pp. 426–450.20. Nair, R. D., Frank, W. G., (1981), The harmonization of international accounting standards:

1973–1979, The International Journal of Accounting, 17(1), pp. 61–77.

292 293

Dr. sc. Dubravka Pekanov Starčević, Josipa Mijoč, univ. spec. oec., Dr. sc. Tadija Vrdoljak:Mjerenje utjecaja potpunog upravljanja kvalitetom na financijsku uspješnost hrvatskih poduzeća

Dr. sc. Dubravka Pekanov Starčević1

Josipa Mijoč, univ. spec. oec.2

Dr. sc. Tadija Vrdoljak 3

1. Uvod

Već 1980-ih godina proizvodna poduzeća usredotočila su se na poboljšanje kvalitete kako bi postigla konkurentnost i ostvarila veću dobit. Programi kao što su TQM (engl. Total Quality Management) postali su ključna točka strateškog upravljanja za vođenje poslovnih operacija.4

1 Ekonomski fakultet u Osijeku, e-mail: [email protected]

2 Ekonomski fakultet u Osijeku, e-mail: [email protected]

3 Konzum d.d., e-mail: [email protected]

4 Kaplan, R., Norton, D. (2001), The Strategy-focused Organiza-

Fynes i Voss5 naglašavaju da se strateško planiranje i kvaliteta nadopunjuju te da je dobro upravljanje kvalitetom ključni izvor konkurentske prednosti. Kvaliteta i upravljanje kvalitetom postali su nužni sastavni dio bilo koje strategije suvreme-nih poduzeća.

tion, HBS Press, Boston, MA

5 Fynes, B., Voss, C. (2001) A path-analytic model of quality practices, quality performance, and business performance. Production Operations Management, 10(4), pp 494-513.

UDK 336.6(497.5)Prethodno priopćenje

MJERENJE UTJECAJA POTPUNOG UPRAVLJANJA KVALITETOM NA FINANCIJSKU USPJEŠNOST HRVATSKIH PODUZEĆASažetak

Kao posljedica promijenjenoga poslovnog okruženja javila se sve jača naglašenost kvalitete proizvo-da i usluga poduzeća. Inzistiranje na kvaliteti postalo je strateški cilj poduzeća te odrednica konkurira-nja kako na domaćem, tako i na međunarodnom tržištu. Tradicionalni pristup kvaliteti podrazumije-vao je utvrđivanje kvalitete proizvoda nakon zavšetka proizvodnje. Veliki troškovi koji su nastajali kao posljedica takvog utvrđivanja kvalitete proizvoda i usluga doveli su do zaključka da se osiguravanju kvalitete mora pristupiti na drugačiji način. Dotadašnje kotrole i testiranja proizvoda morali su se zamijeniti suvremenijim, efikasnijim i efektivnijim pristupom pod nazivom potpuno upravljanje kva-litetom (Total Quality Management - TQM). Zagovornici TQM-a navode da implementacija rezultira poboljšanjem kvalitete proizvoda, smanjenjem povrata proizvoda, smanjenjem troškova usluživanja nezadovoljnih kupaca te drugim koristima koje u konačnici dovode do poboljšanja financijske uspješ-nosti poduzeća. Ovim se radom istražuje utjecaj implementacije TQM-a na financijsku uspješnost hrvatskih poduzeća čijim se vrijednosnim papirima trguje na uređenom tržištu. Opće karakteristike poduzeća uspoređivale su se s obzirom na (ne)sustavnu primjenu potpunog upravljanja kvalitetom. Osim toga, izmjerila se financijska uspješnost poduzeća koja su metodu uspješno implementirala.

Ključne riječi: potpuno upravljanje kvalitetom, troškovi kvalitete, upravljanje troškovima, mjerenje, financijska uspješnost

Dr. sc. Ivo Mijoč, Dr. sc. Tadija Vrdoljak: Međunarodne klasifikacije računovodstvenih sustava kao posljedica utjecaja različitih čimbenika okruženja

Dr. sc. Ivo MijočDr. sc. Tadija Vrdoljak

INTERNATIONAL CLASSIFICATIONS OF ACCOUNTING SYSTEMS AS A RESULT OF INFLUENCE OF VARIOUS EN-VIRONMENTAL FACTORS

Abstract

Activities of various environmental factors resulted in the emergence of accounting clusters that in-clude equal or similar countries, observed through evaluation (measurement) criteria and publishing, which has led to group formation, i.e. clusterisation of accounting systems within similar or equal groups, subgroups and clusters. The key principle of group formation of accounting systems within certain clusters implies similar accounting practices, primarily the practice of measuring (evaluating) positions and publishing information in financial reports. The measurement level and the quantity of published information is related to the environmental factors, primarily to cultural heritage, which, according to claims of numerous authors, is of crucial importance. If accounting practices of the com-pared countries are observed according to this factor, then it is possible to form at least two or more clusters, which is significant in the world of financial reporting as there are some controversies in the relation between IASB and FASB even today.

Keywords: clusterisation, accounting standards, inductive classifications, deductive classifications, hierarchical classifications

294 295



prednosti poduzeća nad konkurentima. „Svijest o potrebi praćenja, kontrole i racionalizacije troškova kvalitete značajna je za ukupni poslovni uspjeh poslovnog sustava, jer svaka novčana jedinica ili sati rada koji se utroše u izradu nekorisnih učinaka (pogotovo ako se to sazna kada učinak već dođe na tržište), mogu istovremeno biti utrošeni za izradu boljeg učinka ili za poboljšanje postojećih učinaka ili poslovnih procesa.“9

Drljača10 pod pojmom „troškovi kvalitete“ po-drazumijeva sve troškove povezane s podizanjem kvalitete učinaka, ali i troškove povezane s proce-som uvođenja TQM-a (pri tome misli na stjecanje certifikata). „Planiranje, praćenje i kontrola troško-va kvalitete pretpostavka je uspješnog funkcioni-ranja sustava Total Quality Managementa (TQM), jer su troškovi kvalitete njegov vrijednosni izraz.“11 Mjerenje i izvještavanje o troškovima kvalitete prvi je korak u programu upravljanja kvalitetom.

2.2. Ključne karakteristike TQM-a i implemen-tacija u poduzeće

Potpuno upravljanje kvalitetom može se definira-ti kao „proces integracije svih aktivnosti, funkcija i procesa unutar organizacije s ciljem postizanja kontinuiranog poboljšanja troškova, kvalitete, funkcija i isporuke proizvoda i usluga kako bi se postiglo zadovoljstvo kupaca.“12 Witcher13 objašnja-va da se potpuno upravljanje kvalitetom (TQM) sa-stoji od tri riječi: potpuno se odnosi na uključenost svih, uključujući kupce i dobavljače; upravljanje se odnosi na posvećenost višeg menadžmenta uprav-ljanju kvalitetom, dok se riječ kvaliteta odnosi na zadovoljenje zahtjeva kupaca na pravi način.

Prema Blocher et al.,14 proces implementacije TQM-a traje u prosjeku tri godine. Prva godina

9 Peršić, M. i Janković. S. (2006) Menadžersko računovodstvo hotela. Zagreb: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, str. 473.

10 Drljača, M. (2004) Troškovi kvalitete, Mala enciklopedija kvalitete, V. dio, Oskar, Zagreb

11 Peršić, M. i Janković. S. (2006) Menadžersko računovodstvo hotela. Zagreb: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, str. 457.

12 Murad, A., Rajesh Kumar, S. (2010) Implementation of Total Quality Management in Higher Education. Asian Journal of Business Management, 2(1), pp10

13 Witcher, B. J. (1990) Total Marketing: Total Quality and Mar-keting Concept. Quaterly Review of Marketing, 15(2), 1-6

14 Blocher, E.J., Chen, K.H. and Lin, T.W. (2002) Cost manage-ment: A strategic emphasis. USA: McGraw-Hill Irwin Boston, MA.

uključuje pripremu i planiranje programa, druga je godina rezervirana za trening i implementaciju, dok se treće godine radi procjena i revizija sustava kvalitete. U skladu s navedenim, većina zagovor-nika TQM-a slaže se da ta menadžerska metoda ne može proizvesti konzistentna poboljšanja performanse do tri godine od implementacije.15 Agus i Hassan16 potvrđuju navedeno te govore da poduzeća koja dugo primjenjuju TQM ostvaruju bolje financijske rezultate od poduzeća koja su tek nedavno uvela program.

Stenzel i Stenzel navode važna načela TQM-a:17

Viša kvaliteta uz niže troškove• . Riječ je o srži TQM-a. Ostala četiri načela samo proširuju ovo središnje načelo.Prikladnost za upotrebu• . Riječ je o tome da gotovi proizvodi/usluge zadovoljavaju za-htjeve za namjeravanu upotrebu te se time smanjuju postprodajni troškovi (popravci, povrati proizvoda i slično).Dizajn• . Projektirani protokoli i procedure za stvaranje proizvoda/usluge koji poveća-vaju efikasnost i efektivnost. Istraživanja jasno pokazuju da se približno 80 % troško-va proizvoda događa tijekom faze dizajna proizvoda.Sukladnost zahtjevima za namjeravanu •upotrebu. Sukladnost ovisi o tome koliko su kvaliteta dizajna i efikasnost proizvod-nje pridonijeli prikladnosti za upotrebu proizvoda ili usluge. Agresivnija definicija podrazumijeva „sukladnost“ kao proizvod ili uslugu u potpunosti bez nedostataka. Troškovi sukladnosti utječu na smanjivanje otpada.Zadovoljstvo kupaca• . Odnosi se na zadovo-ljavanje ili premašivanje očekivanja kupaca.

Češnovar18 istraživanjem iz 2010. dokazuje da poduzeća koja imitiraju primjenu TQM-a i ne

15 Schmidt, W., Finnigan, J. (1992) The Race without a Finish Line: America’s Quest for Total Qulity, San Francisco: Jossey-Bass

16 Agus, A., Hassan, Z. (2000) Exploring the Relationship between the Length of Total Quality Management Adoption and Financial Performance: An Empirical Study in Malaysia. International Journal of Management, September 2000., p323-333 u: Blocher, E.J., Chen, K.H. and Lin, T.W. (2002) Cost management: A strategic emphasis. USA: McGraw-Hill Irwin, str. 198.

17 Stenzel, C. and Stenzel, J. (2003) Essentials of Cost Manage-ment. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc., str. 149.

18 Češnovar, T. (2010) Characteristics of Using Total Quality Management and Its Influences on Companies’ Business Perfor-mances. Ekonomski pregled, 61 (9-10)

Sve jače naglašavanje kvalitete proizvoda i usluga rezultat je značajnih promjena poslovnog okruže-nja. Suvremeno poslovno okruženje karakterizira situacija u kojoj poduzeća konkuriraju na temelju visoke kvalitete proizvoda i na prilagođavanju proizvoda raznovrsnim zahtjevima kupaca. Zbog raznovrsnih zahtjeva proizvode se male količine proizvoda. Cilj je proizvesti proizvode uz nula otpada (tzv. koncept zero defects). Kratki životni ciklusi proizvoda zahtijevaju brze prilagodbe pro-mjenama u okruženju, a proizvodi se prodaju na globalnom tržištu. Globalna konkurencija uvjeto-vala je dostupnost širokog niza proizvoda kupcima te omogućila pristup kvalitetnim proizvodima po prihvatljivim cijenama. Napredak proizvodne tehnologije doveo je do snižavanja troškova rada i materijala te povećanja općih troškova u strukturi ukupnih troškova poduzeća, dok je napredak in-formatičke tehnologije i razvoj Interneta značajno pojednostavio poslovanje na domaćem i među-narodnom tržištu. Navedene promjene prisilile su poduzeća na ozbiljno promišljanje o načinima konkuriranja te postizanju i održavanju konkurent-ske prednosti.

2. Teorijska razmatranja

Razvoju i prodaji kvalitetnih proizvoda, odnosno usluga, treba se posvetiti značajna pozornost. Bez pružene kvalitete kupci neće kupovati proizvod poduzeća te će ono izgubiti profitabilnost, tržišni udio i, u konačnici, prestati postojati. Težnja za što kvalitetnijim proizvodom i poslovnim procesom nalazi se u središtu modela potpunog upravljanja kvalitetom (TQM).

2.1. Pojmovno određenje kvalitete i troškova kvalitete

Pod pojmom „kvaliteta“ podrazumijeva se ukupnost karakteristika proizvoda ili usluge koje zadovoljavaju određene potrebe potrošača. Cilj poboljšanja kvalitete proizvoda i usluga, kao i uvođenja raznih metoda vezanih uz poboljšanje

kvalitete, jest postizanje zadovoljstva potrošača. Garvin6 kvalitetu proizvoda i usluga promatra kroz osam dimenzija (performansa, karakteristike, po-uzdanost, usklađenost sa standardima, dugovječ-nost, mogućnost servisiranja, izgled i percipirana kvaliteta). Juran i Gryna7 definiraju kvalitetu kao „prikladnost za upotrebu“ i „kvaliteta je zadovolj-stvo kupaca“. Zadovoljstvo kupaca postiže se kroz svojstva proizvoda i oslobođenost od nepotpunosti. Svojstva proizvoda imaju glavni utjecaj na prihod od prodaje, dok oslobođenost od nepotpunosti ima veliki utjecaj na troškove smanjenjem škarta, prera-de, pritužbi i drugih rezultata nepotpunosti.

Sama kvaliteta odnosi se na dvije dimenzije; kvalitetu proizvoda koji poduzeće isporučuje te kvalitetu procesa koji se odvija kako bi se proizvod isporučio. Potonje je, dakako, usko vezano uz samu kvalitetu proizvoda te ono određuje njegovu pouzdanost. Kvaliteta procesa uvjetuje snižavanje troškova proizvodnje i samim time omogućuje postavljanje niže prodajne cijene proizvoda. Svrha uspostavljanja što veće kvalitete procesa upravo je proizvodnja bez grešaka. Osiguravanje i poboljša-nje kvalitete proizvoda usko je povezano s troško-vima postizanja te iste kvalitete.

Sve organizacije koriste koncepciju praće-nja troškova potrebnih za izvršavanje različitih funkcija - razvoja proizvoda, marketinga, osoblja, proizvodnje itd. Do 1950-ih godina ova koncep-cija nije bila proširena na funkciju kvalitete, osim za odjelne aktivnosti kontrole i ispitivanja. Bilo je naravno, mnogo drugih troškova vezanih uz kvali-tetu, ali su oni bili razasuti među raznim računima, posebno pod „općim troškovima“.8 Osnovna svrha izvješćivanja o troškovima kvalitete jest formi-ranje točne informacije za upravljanje ukupnim troškovima poduzeća. Osim toga, poduzeće koje prati troškove kvalitete ostvaruje koristi u vidu detaljne analize svojih procesa; ono utvrđuje koje su aktivnosti koje ne dodaju vrijednost te time postaje svjesnije otpada koji se stvara u poduzeću. Samim time ono dobiva mogućnost eliminiranja aktivnosti bez dodane vrijednosti i povećanja efikasnosti i efektivnosti svoga poslovanja. Konačni rezultat navedenog povećanja efikasnosti poduzeća i uklanjanja nepotrebnih aktivnosti jest postizanje

6 Garvin, D. (1987) Competing on the Eight Dimensions of Quality. Harvard Business Review. 65 (6), p101-109

7 Juran, J.M., Gryna, F.M. (1993) Planiranje i analiza kvalitete: Od razvoja proizvoda do upotrebe. Treće izdanje. Zagreb: MATE, str. 3.

8 Idem, str. 16.

296 297



Istraživanja navode da su poduzeća koja su implementirala TQM financijski uspješnija od poduzeća koja to nisu učinila. Istraživanje Malchija i McGurka20 pokazalo je da su poduzeća za koja kupci smatraju da su im proizvodi superiorne kvalitete do tri puta profitabilnija od onih za koje smatraju da su im proizvodi inferiorne kvalitete.

Fitzerald i Erdmann21 procjenjivali su utjecaj konstantnog unaprjeđivanja, ključnog elementa TQM-a, na poslovanje. Na temelju odgovora više od 280 automobilskih dobavljača, istraživanje je pokazalo da su ispitanici tijekom razdoblja od dvije do tri godine zabilježili prosječno 17 %-tno povećanje dobiti kao rezultat njihovih napora ka konstantnom poboljšanju. Istraživanje o efektima TQM-a koje je proveo Deloitte & Touche poka-zalo je da je 620 ispitanika iz njihova istraživanja prijavilo godišnje uštede troškova u iznosu od 25 do 600 tisuća dolara, s prosječnom godišnjom ušte-dom od 179.000 dolara.22 Agus et al.23 dokazuju da implementacija TQM-a može dovesti do povećanja zadovoljstva kupaca i, u konačnici, do poboljšanja financijske uspješnosti proizvodnih poduzeća. Istraživanje Hendricksa i Singhala iz 1997. godine o poboljšanju operativne performanse poduzeća koja primjenjuju TQM u usporedbi s kontrol-nom grupom poduzeća tijekom desetogodišnjeg razdoblja pokazalo je da prva skupina poduzeća ostvaruje više poslovne rezultate. Kriterij uspješne implementacije TQM-a bio je osvajanje nagrada iz područja kvalitete, dok je vremenski period obu-hvaćao razdoblje od 6 godina prije osvajanja nagra-de i 3 godine nakon osvajanja nagrade za kvalitetu. Rezultati istraživanja dokazuju da je prosječna promjena prihoda iz redovnog poslovanja 79% veća nego kod kontrolne grupe, dok je prosječna pro-mjena prodaje 43% veća. Također, poduzeća koja su dobila nagradu iz područja kvalitete uspješnija su u kontroli troškova, kada se usporede s kontrol-nom skupinom. 20 Malchi, G. i McGurk, H. (2001) Increasing value through the

measurement of the cost of quality (COQ) – a practical approa-ch. Pharmaceutical Engineering, 21(3)

21 Fitzerald, C., Erdmann, T. (1992) Actionline. American Auto-motive Industry Action Group (October)

22 Hendricks, K.B., Singhal, V.R. (1997) Does Implementing an Effective TQM Program Actually Improve Operating Perfor-mance? Empirical Evidence from Firms That Have Won Quality Awards. Management Science, 43 (9), pp1258-1274

23 Agus, A., Krishnan, S.K., Kadir, S.L.S.A. (2000) The Structural impact of Total Quality Management on Financial Performance Relative to Competitors through Customer Satisfaction: A Study of Malaysian Manufacturing Companies, Total Quality Manage-ment & Business Excellence, 11 (4-6), p808-819

TQM podupire vezu između kvalitete i niskog troška. Poboljšanjem kvalitete proizvoda smanjuju se rasipanja resursa zbog pogrešaka te se time sma-njuju i troškovi. To u konačnici dovodi do poboljša-nja financijske uspješnosti poduzeća.

3. Hipoteze

Brojni se autori24 slažu da primjena koncep-ta potpunog upravljanja kvalitetom pridonosi poboljšanju profitabilnosti poduzeća, ali samo ako je implementacija provedena u skladu s temeljnim načelima primjene. Osim poboljšanja financijske performanse, autori bilježe poboljšanja u području zadovoljstva kupaca, kvalitete, troškova i odnosa sa zaposlenicima.25 Stoga je glavna hipoteza rada:

H1: Postoji pozitivna povezanost između primjene potpunog upravljanja kvalitetom i poboljšanja financijske uspješnosti poduzeća.

Veličina poduzeća varijabla je koja je najčešće izučavana u organizacijskim istraživanjima. Chen i Hambrick26 naglašavaju važnost veličine poduzeća. Velika poduzeća imaju mogućnosti u većoj mjeri

24 Walton, M. (1986) The Deming Management Method, NewYork: The Berkley Publishing Group;

Fitzerald, C., Erdmann, T. (1992) Actionline. American Automotive Industry Action Group (October);

Haim, A. (1993) Does Quality Work? A Review of Relevant Studies, The Conference Board Inc., Report Number 1043, New York;

Hendricks, K.B., Singhal, V.R. (1997) Does Implementing an Effective TQM Program Actually Improve Operating Perfor-mance? Empirical Evidence from Firms That Have Won Quality Awards. Management Science, 43 (9), p1258-1274;

Agus, A., Hassan, Z. (2000) Exploring the Relationship between the Length of Total Quality Management Adoption and Financial Performance: An Empirical Study in Malaysia. International Journal of Management, September 2000., p323-333 u: Blocher, E.J., Chen, K.H. and Lin, T.W. (2002) Cost management: A strategic emphasis. USA: McGraw-Hill Irwin;

Agus, A., Krishnan, S.K., Kadir, S.L.S.A. (2000) The Structural impact of Total Quality Management on Financial Performance Relative to Competitors through Customer Satisfaction: A Study of Malaysian Manufacturing Companies, Total Quality Manage-ment & Business Excellence, 11 (4-6), p808-819;

Malchi, G. i McGurk, H. (2001) Increasing value through the me-asurement of the cost of quality (COQ) – a practical approach. Pharmaceutical Engineering, 21(3);

Stenzel, C. and Stenzel, J. (2003) Essentials of Cost Management. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc

25 Haim, A. (1993) Does Quality Work? A Review of Relevant Studies, The Conference Board Inc., Report Number 1043, New York

26 Chen, M., Hambrick, D.C. (1995) Speed stealth, and selective attack: how small firms differ from large firms in competitive behavior. Academy of Management Journal, 38(2), pp 453-482

uvode ga u skladu s gore navedenim načelima ne ostvaruju poboljšanje financijske performanse. Autor dalje navodi da se bolji efekti primjene mogu očekivati ukoliko se TQM potpuno implementira u sustave, procese i korporacijsku kulturu poduzeća.

2.3. Koristi od unaprjeđenja kvalitete i imple-mentacije TQM-a u poduzeće

Zagovornici TQM-a tvrde da uvođenje takve prakse u poduzeće vodi, uslijed veće kvalitete pro-izvoda, zadovoljstvu kupaca, zbog veće kvalitete procesa do manje grešaka (škarta) uzrokujući veću proizvodnost, te zbog manjih troškova vodi većoj profitabilnosti. Oni tvrde da menadžeri mogu implementirati TQM u svako poduzeće, počevši od proizvodnih, uslužnih poduzeća, neprofitnih ili vladinih organizacija. Osim toga, tvrde da stvara poboljšane proizvode i usluge, generira snižavanje troškova, stvara zadovoljnije kupce i zaposlenike te u konačnici dovodi do poboljšane financijske

performanse poduzeća.19

Sljedeća slika prikazuje koristi od unaprjeđenja kvalitete u poduzećima koje se očituju u većoj pro-fitabilnosti i većem povratu na ulaganje (ROI).

Poboljšana kvaliteta proizvoda uzrokuje smanje-ni broj reklamacija i povrata proizvoda, što dovodi do nižih troškova garancija i usluživanja nezado-voljnih kupaca. Viša kvaliteta dovodi do manjih potreba za zalihama materijala i zalihama gotovih proizvoda zbog veće pouzdanosti poslovnog pro-cesa. Sniženje troškova proizvodnje rezultat je veće produktivnosti, dok viša percipirana vrijednost dovodi do mogućnosti povećanja cijena proizvoda, a samim time i do većeg prihoda. Zadovoljni kupci donose poduzeću veći tržišni udio, koji opet dovo-di do povećanja prihoda od prodaje. Kombinacija koristi od povećane kvalitete proizvoda, u konačni-ci, dovodi do većeg profita i povrata na ulaganje te poboljšava konkurentsku poziciju poduzeća.

19 Walton, M. (1986) The Deming Management Method, NewYork: The Berkley Publishing Group, str. 140.

Slika 1: Utjecaj poboljšanja kvalitete na profitabilnost i povrat na ulaganje (Return on Inves-tment, ROI)

Izvor: Blocher, E.J., Chen, K.H. and Lin, T.W. (2002) Cost management: A strategic emphasis. USA: McGraw-Hill Irwin, str. 201.

298 299



banke, investicijski fondovi, osiguravajuća društva, gradovi te poduzeća u stečaju. Upitnik je poslan na adrese svih 172 poduzeća, a u istraživanju je pristalo sudjelovati 48 poduzeća. Ispunjeni upitnici istraživačima su vraćeni putem pošte i e-maila. Prema navedenom broju vraćenih upitnika odaziv istraživanju je 28 %. Uzorak je reprezentativan prema ključnim karakteristikama izabrane popu-lacije koje se odnose na varijable regija i veličina poduzeća. U Tablici 1 prikazane su karakteristike ispitivanih poduzeća.

Od ukupnog broja ispitanih 50 % je proizvodnih poduzeća, 45,8 % poduzeća je uslužno, dok je 4,2 % trgovačkih poduzeća. Ukoliko se ukupan broj po-duzeća čiji vrijednosni papiri kotiraju na uređenom tržištu promatra po geografskoj rasprostranjenosti, dobiju se frekvencije navedene u nastavku. U regiji sjeverozapadna Hrvatska posluje 37,5 % poduze-ća obuhvaćenih istraživanjem, u regiji jadranska Hrvatska 43,8 % poduzeća, a u regiji panonska Hr-vatska posluje 18,8 % ispitnih poduzeća. Ispitanih poduzeća je 54,2 % velikih, dok je u kategoriji malih i srednjih poduzeća njih 45,8 %. Prema kriteriju tržišne orijentiranosti ispitivalo se poslovanja po-duzeće s inozemstvom, odnosno izvozna orijentira-nost. Iz tablice je vidljivo da u uzorku prevladavaju izvozno orijentirana poduzeća (54,2 %). Osobe koje su popunjavale upitnik pretežno rade u odjelima računovodstva (35,4 %) i kontrolinga (31,3 %). Oso-ba na poziciji financijskog direktora je 12,8 %, dok je u kategoriji ostalo 20,8 % ispitanika.

4.2. Rezultati istraživanja

U utvrđivanju financijske uspješnosti podu-zeća koristila su se četiri pokazatelja financijske uspješnosti iz BON-1 obrasca ispitanih poduzeća: udjel dobiti u imovini % (ROA), udjel neto dobiti u ukupnom prihodu % (neto profitna marža), odnos ukupnog prihoda i rashoda (ekonomičnost uku-pnog poslovanja) i dobit/gubitak po zaposlenom (u kn). Deskriptivna statistika financijske uspješnosti promatranih poduzeća prikazana je u Tablici 2.

Pri kreiranju mjerne ljestvice za mjerenje razine implementacije TQM-a korištena su pitanja iz istraživanja Cagwina i Bouwmana30 (G1, G2, G3 i G4) te pitanja kojima se potvrđuju teorijske pretpo-stavke31 potpunog upravljanja kvalitetom (G5, G6,

30 Cagwin, D., Bouwman, M.J. (2002) The Association Between Activity-Based Costing and Improvement in Financial Per-formance.Management Accounting Research [online], 13 (1). Dostupno na: www.offtech.com.au/abc/ABC_PDF/1999-04.pdf [16. 05.2009.]

31 Walton, M. (1986) The Deming Management Method, NewYork: The Berkley Publishing Group;

Fitzerald, C., Erdmann, T. (1992) Actionline. American Automotive Industry Action Group (October);

Haim, A. (1993) Does Quality Work? A Review of Relevant Studies, The Conference Board Inc., Report Number 1043, New York;

Hendricks, K.B., Singhal, V.R. (1997) Does Implementing an Effective TQM Program Actually Improve Operating Perfor-mance? Empirical Evidence from Firms That Have Won Quality Awards. Management Science, 43 (9), p1258-1274;

Agus, A., Hassan, Z. (2000) Exploring the Relationship between the Length of Total Quality Management Adoption and Financial Performance: An Empirical Study in Malaysia. International

primjenjivati suvremene metode i koncepte. Razlog je u većem obujmu resursa s kojim takva poduzeća raspolažu, ali i u većim zahtjevima koje komplek-snija organizacijska struktura i menadžment stav-ljaju pred poduzeće. Iz navednog proizlazi druga hipoteza rada:

H2: Primjena potpunog upravljanja kvalitetom veća je kod velikih, nego kod malih i srednjih poduzeća.

Istraživanja navode da potpuno upravljanje kvalitetom koriste poduzeća s većim udjelom općih troškova u strukturi ukupnih troškova.27 Poduzeća s većim udjelom općih troškova u strukturi uku-pnih troškova imala bi više koristi od implementa-cije suvremenih metoda i koncepata od poduzeća čiji je udio općih troškova u strukturi ukupnih troškova manji. Razlog tomu je u činjenici da su kod poduzeća s većim udjelom općih troškova mo-gućnosti pogrešaka u raspoređivanju troškova na nositelje potencijalno veće. Stoga je treća hipoteza rada:

H3: Postoji pozitivna povezanost između razi-ne općih troškova u strukturi ukupnih troškova poduzeća i primjene potpunog upravljanja kvalitetom.

27 Na primjer: Wayhan, V.B., Kirche, E.T., Khumawala, B.M. (2002) ISO 9000 certification: The financial performance impli-cations, Total Quality Management, 13 (2), p217-231

4. Empirijsko istraživanje

Empirijsko istraživanje provedeno je na uzorku poduzeća čijim se vrijednosnim papirima trguje na uređenom tržištu, a vremensko razdoblje priku-pljanja podataka je od 7. studenog do 30. prosinca 2011. godine.

4.1. Metodologija istraživanja

Istraživanje primjene koncepata kao što je TQM na uzorku poduzeća čijim se vrijednosnim papirima trguje na uređenom tržištu općeprihva-ćeno je u znanstvenoj zajednici.28 Istraživanjem su obuhvaćena poduzeća, odnosno izdavatelji čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište (Zagrebačka burza). Prema članku 438. Zakona o tržištu kapitala,29 kada su vrijednosni papiri izda-vatelja uvršteni na uređeno tržište kojim upravlja burza, propisane informacije moraju biti objavljene javnosti na hrvatskom jeziku. Podaci Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga govore da je krajem 2011. godine u Hrvatskoj poslovalo 172 poduzeća čijim se vrijednosnim papirima trgovalo na Zagrebačkoj burzi. Iz istraživanja su izuzete

28 Npr. Sharma, D.S. (2005) The Association between ISO 9000 Certification and Financial Performance. International Journal of Accounting, 40 (2), p151-172 i Dekker, H., Smidt, P. (2003) A survey of the adoption and use of target costing in Dutch firms, International Journal of Production Economics [online], 84 (2003), p293–305. Dostupno na: http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0925527302004504 [29.08.2011.]

29 NN 88/08, 146/08, 74/09

Varijabla Poduzeća %

Djelatnost

Proizvodna poduzeća 50%

Uslužna poduzeća 45,8%

Trgovačka poduzeća 4,2%

Veličina poduzeća

Malo i srednje 45,8%

Veliko 54,2%

Izvozno poduzeće

Da 54,2%

Ne 45,8%

Varijabla Poduzeća %

Sjedište poduzeća prema NUTS II klasifikaciji

Sjeverozapadna Hrvatska 37,5%

Jadranska Hrvatska 43,8%

Panonska Hrvatska 18,8%

Pozicija osobe koja je ispunila upitnik

Financijski direktor 12,8%

Odjel računovodstva 35,4%

Odjel kontrolinga 31,3%

Ostalo 20,8%

Tablica 1: Ključne karakteristike ispitivanih poduzeća

Ekonomičnost ukupnog poslova-

nja

Neto profitna marža

ROA Dobit po zaposle-nom

N 48 48 48 48

Aritmetička sredina ,967 -20,947 -4,707 354.424,47

Medijan ,995 -,655 -,190 -2.585,39

Mod 1,000a -277,060a -43,940a -488.128,70a

Standardna devijacija ,473 57,193 11,532 2.745.823,13

Minimum ,270 -277,060 -43,940 -488.128,70

Maksimum 3,790 71,200 8,010 18.967.972,32

Percentili

25 ,828 -21,513 -5,168 -59.572,83

50 ,995 -,655 -,190 -2.585,39

75 1,0375 2,645 1,765 15.675,04

Tablica 2: Deskriptivna statistika varijabli financijska uspješnost poduzeća višemodalna distribucija, prikazana najmanja vrijednost

300 301



** korelacija je statistički značajna na razini zna-čajnosti od 1% (p < 0,01)

* korelacija je statistički značajna na razini zna-čajnosti od 5% (p < 0,05)

Pearsonov koeficijent korelacije pokazuje kako postoji statistički značajna razlika između po-duzeća koja (ni)su primijenila metodu potpunog upravljanja kvalitetom i veličine poduzeća te udjela općih troškova u ukupnim proizvodnim troškovi-ma poduzeća, ali i varijabla financijske uspješnosti (ekonomičnost poslovanja, neto profitna marža i ROA). Smjer promatranih korelacija je pozitivan osim za varijablu udio općih troškova.

Ukoliko se promatraju četiri varijable kojima je mjerena financijska uspješnost poduzeća, statistič-

ki značajna razlika prisutna je za varijablu ROA (r = 0,565, p = 0,000), neto profitna marža (r = 0,491, p = 0,001) te ekonomičnost ukupnog poslovanja (r = 0,300, p = 0,048). Moguće je zaključiti kako su poduzeća koja u većoj mjeri primjenjuju potpuno upravljanje kvalitetom financijski uspješnija od onih koja imaju nižu razinu primjene. Dobit po za-poslenom, iako pozitivno korelirana, izdvaja se kao jedini odabrani pokazatelj financijske uspješnosti poduzeća koji nije statistički značajno povezan s primjenom potpunog upravljanja kvalitetom (r = 0,112, p = 4,71), što ukazuje na djelomično prihva-ćanje prve hipoteze.

Između veličine poduzeća i primjene potpunog upravljanja kvalitetom postoji statistički značajna razlika (r = 0,393, p = 0,008) te je prisutna pozi-

G7 i G8). Pitanja su se mjerila na pet-stupnjeva-noj Likertovoj ljestvici gdje 1 predstavlja najmanji stupanj slaganja s tvrdnjom, a 5 najveći stupanj slaganja s tvrdnjom. Unutarnja konzistentnost kreirane ljestvice koja se sastojala od osam varijabla testirana je mjerom pouzdanosti Cronbach Alpha koja govori mjere li sve promatrane varijable ljestvice isti konstrukt. Prihvatljivom pouzdanošću smatraju se rezultati Cronbach α veći od 0,7, ali uputno je težiti koeficijentima iznad 0,8.32 Izostav-ljanje četvrte tvrdnje (Od vaših dobavljača tražite zadržavanje minimalnih standarda kvalitete) iz ljestvice (unutarnja korelacija33 među varijablama iznosila je 0,211) povećana je njezina pouzdanost u mjerenju potpunog upravljanja kvalitetom te njezin

Journal of Management, September 2000., p323-333 u: Blocher, E.J., Chen, K.H. and Lin, T.W. (2002) Cost management: A strategic emphasis. USA: McGraw-Hill Irwin;

Agus, A., Krishnan, S.K., Kadir, S.L.S.A. (2000) The Structural impact of Total Quality Management on Financial Performance Relative to Competitors through Customer Satisfaction: A Study of Malaysian Manufacturing Companies, Total Quality Manage-ment & Business Excellence, 11 (4-6), p808-819;

Malchi, G. i McGurk, H. (2001) Increasing value through the me-asurement of the cost of quality (COQ) – a practical approach. Pharmaceutical Engineering, 21(3);

Stenzel, C. and Stenzel, J. (2003) Essentials of Cost Management. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc

32 Nunnally, J. C. (1979) Psychometric Theory. 2nd edition. New York: McGraw-Hill

33 engl. Inter-item correlation

Cronbach Alpha iznosi 0,914 (Tablica 3).Korištenjem prosječnih ocjena varijabli sadr-

žanih u ljestvici modela potpunog upravljanja kvalitetom (7 varijabla) kreirana je mjera potpunog upravljanja kvalitetom gdje su visoke ocjene ukazi-vale na veći stupanj primjene potpunog upravljanja kvalitetom, a niske ocjene na niži stupanj potpunog upravljanja kvalitetom. Razina primjene potpunog upravljanja kvalitetom razlikuje ona poduzeća koja

u manjoj

ili većoj mjeri

primjenjuju metodu potpunog upravljanja kva-litetom. Točnije, veća razina primjene odnosi se na ona poduzeća koja potpuno upravljanje kvalitetom implementiraju u skladu s temeljnim načelima primjene, dok manja razina primjena označava ona poduzeća koja ili imitiraju primjenu ili je primjena nedosljedna (Tablica 4).

Ciljem testiranja hipoteza rada provjerena je me-đusobna koreliranost (Tablica 5) varijable primjena potpunog upravljanja kvalitetom i varijabla za mjerenje financijske uspješnosti, veličine poduzeća te udjela općih troškova u ukupnim troškovima poduzeća.

Sumarne vrijednosti Korelacije varijabla prema ukupnom rezultatu

Broj pitanja: 7

Aritmetička sredina: 30,07

Standardna devijacija: 4,179

Cronbach α: 0,914

Prosječna korelacija varijabla: 0,598

(Q1) Zadovoljavanje potreba potrošača krajnji je cilj poduzeća. ,869

(Q2) Poduzeće se u svom poslovanju uspoređuje s najboljim konku-rentima . ,852

(Q3) Poduzeće konstantno unaprjeđuje svoje procese u težnji za posti-zanjem što veće kvalitete proizvoda. ,696

(Q5) Vaše je poduzeće posvećeno programu poboljšanja kvalitete proizvoda i procesa. ,614

(Q6) Program upravljanja kvalitetom je snažno povezan s Vašom konkurentskom strategijom. ,562

(Q7) Tražite od vaših dobavljača zadržavanje minimalnih standarda kvalitete. ,879

(Q8) Obuka vezana uz program kvalitete pruža se svim zaposlenicima. ,709

Tablica 3: Rezultati analize pouzdanosti mjerne ljestvice modela potpunog upravljanja kvalitetom

Broj poduzeća % Ispravni %

Manja razina primjene potpunog upravljanja kvalitetom 25,0 12 27,3

Veća razina primjene potpunog upravljanja kvalitetom 66,7 32 72,3

Ukupno 91,7 44 100,0

Nedostajuće vrijednosti 8,3 4

Ukupno 48 100,0

Tablica 4: Distribucija frekvencija za varijablu razina primjena potpunog upravljanja kvalitetom

(1) (2) (3) (4) (5) (6) (7)

(1) Primjena potpunog upravljanja kvalitetom

(2) Veličina poduzeća ,393**

(3) Udio općih troškova -,303*

(4) Financijska uspješ-nost – ekonomičnost poslovanja

,300* ,231 -,373**

(5) Financijska uspješnost – neto profitna marža ,491** ,205 -,433** ,633** ,491**

(6) Financijska uspješnost – ROA ,565** ,262 -,455** ,560** ,855**

(7) Financijska uspješnost – dobit po zaposlenom ,112 ,142 -,170 ,893** ,264 ,191

Tablica 5: Pearsonov koeficijent korelacije

302 303



troškova u ukupnim troškovima ispitanih hrvatskih poduzeća. Navedeno je u koliziji s prethodnim istraživanjima stranih autora. Hrvatska poduzeća ne implementiraju koncepte kao što je TQM radi točnijeg raspoređivanja općih troškova na nositelje troškova.

Kako prva hipoteza nije u potpunosti prihvaće-na, potrebno je usporediti financijsku uspješnost onih koji u većoj ili manjoj mjeri primjenjuju potpuno upravljanje kvalitetom te je proveden statistički t-test (Tablica 7).

Uvidom u Tablicu 7 utvrđuje se kako je stati-stički značajna razlika utvrđena na pokazateljima ekonomičnost poslovanja (t = -2,040, p = 0,048), neto profitna marža (t = -2,307, p = 0,041) te ROA (t = -2,831, p = 0,016). Dokazana je pozitivna povezanost razine primjene potpunog upravljanja kvalitetom i financijske uspješnosti poduzeća.

5. Zaključak

Kvaliteti i upravljanju kvalitetom u posljednje se vrijeme pridaje značajna pozornost. Poduzeća su uvidjela da je kvaliteta postala nužnost. Stoga se potpuno upravljanje kvalitetom (TQM) sve više implementira u poduzećima. Prilike za povećanje koristi od implementacije leže u sustavnoj primjeni u skladu s temeljnim načelima opisanima u radu.

Prva hipoteza (H1) rada navodi da postoji po-vezanost između primjene potpunog upravljanja kvalitetom i poboljšanja financijske uspješnosti po-duzeća. Financijska uspješnost provjeravala se kroz četiri pokazatelja financijske uspješnosti na temelju javno objavljenih financijskih izvješća poduzeća za

2010. godinu: udjel dobiti u imovini, udjel neto do-biti u ukupnom prihodu, odnos ukupnog prihoda i rashoda i dobit/gubitak po zaposlenom. Testovi su pokazali da su poduzeća koja bilježe veću razinu primjene potpunog upravljanja kvalitetom finan-cijski uspješnija od poduzeća koja bilježe manju razinu primjene. Time je prva hipoteza (H1) rada potvrđena. Navedeni zaključci u skladu su s istraži-vanjima i zaključcima inozemnih autora o efektima primjene TQM-a na uspjeh poduzeća. Potrebno je napomenuti da način implementacije metode utječe na očekivane koristi. Potpora menadžmenta i uključenost zaposlenika u implementaciju, posve-ćenost poduzeća poboljšanju proizvoda i procesa, postizanje i održavanje zadovoljstva kupaca samo su neki od čimbenika potrebnih za uspješnost pro-vedbe i postizanja pozitivnih efekata od primjene potpunog upravljanja kvalitetom.

Istraživanjem je dokazano da je primjena potpu-nog upravljanja kvalitetom veća kod velikih nego kod srednjih poduzeća. Velika poduzeća u većoj mjeri primjenjuju potpuno upravljanje kvalitetom, čime je potvrđena druga hipoteza rada. Što se tiče povezanosti između razine općih troškova u strukturi ukupnih troškova poduzeća i primjene potpunog upravljanja kvalitetom, istraživanje nije potvrdilo postavljenu hipotezu. Povezanost pri-mjene metode i udjela općih troškova u strukturi ukupnih troškova nije dokazana u hrvatskim podu-zećima, kao što je slučaj sa stranim poduzećima.

Prikupljenim podacima došlo se do vrijednih sa-znanja o primjeni i utjecaju TQM-a na financijsku uspješnost hrvatskih poduzeća. Istraživanje može biti polazna točka daljnjih istraživanja na navedenu temu.

tivna korelacijska povezanost. Navedeno ukazuje kako velika poduzeća u većoj mjeri primjenjuju potpuno upravljanje kvalitetom, čime je potvrđena druga istraživačka hipoteza. Između udjela općih troškova u ukupnim troškovima i primjene potpu-nog upravljanja kvalitetom također je pronađena statistički značajna razlika (r = -3,303, p = 0,046). Međutim utvrđena razlika ima negativan predznak što dovodi u pitanje potvrđivanje treće hipoteze. Ova povezanost nadalje će se ispitati analizom varijance (ANOVA) i mjerom potpunog upravljanja kvalitetom (Tablica 6).

Analiza varijance pokazuje kako postoji stati-stički značajna razlika s obzirom na promatrane va-rijable (F = 4,587, p = 0,016). Provedenim Post-hoc Bonfferoni testom pokazano je kako poduzeća koja imaju veći udio općih troškova u ukupnim troš-kovima (51-75 %) imaju statistički značajno nižu razinu primjene potpunog upravljanja kvalitetom od poduzeća čiji je udio općih troškova 25-50 % (p = 0,018) i manji od 25 % (p = 0,013). Rezultatima korelacijske analize i ANOVA procedure nije mo-guće prihvatiti drugu hipotezu. Na primjenu pot-punog upravljanja kvalitetom ne utječe udio općih

Udio općih troškova u ukupnim troškovima Aritmetička sredina

Standardna devi-jacija

Standardna pogreška aritm.

sredine

manji od 25% 4,370 ,5674 ,1210

25 % do 50% 4,329 ,5486 ,1227

51% do 75% 3,143 ,2023 ,1429

F p

4,587 0,016

Tablica 6: Testiranje razlika između ljestvice mjerenja potpunog upravljanja kvalitetom i udjela općih troškova u ukupnim proizvodnim troškovima

Varijabla Primjena TQM

Aritmetička sredina

Standardna devijacija

Standardna pogreška

t-test p

Pokazatelji financijske uspješnosti poduzeća

Ekono-mičnost poslova-nja

manja ,759 ,303 ,087

-2,040 0,048veća 1,079 ,508 ,090

Neto profitna marža

manja -60,322 88,781 25,629-2,307 0,041

veća -,723 18,593 3,287

ROA manja -13,589 16,535 4,773

-2,831 0,016veća ,018 3,788 ,670

Dobit po zaposle-nom

manja -126.256,166 164.319,621 47434,989-0,728 0,471

584.378,898 3.355.128,051 593.108,449

Tablica 7: t-test prema pokazateljima financijske uspješnosti poduzeća i razini primjene potpunog upravljanja kvalitetom

Literatura

Agus, A., Hassan, Z. (2000) Exploring the Relationship between the Length of Total Quality Ma-1. nagement Adoption and Financial Performance: An Empirical Study in Malaysia. International Journal of Management, September 2000., p323-333 u: Blocher, E.J., Chen, K.H. and Lin, T.W. (2002) Cost management: A strategic emphasis. USA: McGraw-Hill Irwin; Agus, A., Krishnan, S.K., Kadir, S.L.S.A. (2000) The Structural impact of Total Quality Manage-2. ment on Financial Performance Relative to Competitors through Customer Satisfaction: A Study of Malaysian Manufacturing Companies, Total Quality Management & Business Excellence, 11 (4-6), p808-819Blocher, E.J., Chen, K.H. and Lin, T.W. (2002) Cost management: A strategic emphasis. USA: 3. McGraw-Hill Irwin Boston, MA.

304 305



Cagwin, D., Bouwman, M.J. (2002) The Association Between Activity-Based Costing and Impro-4. vement in Financial Performance. Management Accounting Research [online], 13 (1). Dostupno na: www.offtech.com.au/abc/ABC_PDF/1999-04.pdf [16. 05.2009.]Chen, M., Hambrick, D.C. (1995) Speed stealth, and selective attack: how small firms differ from 5. large firms in competitive behavior. Academy of Management Journal, 38(2), pp 453-482Češnovar, T. (2010) Characteristics of Using Total Quality Management and Its Influences on 6. Companies’ Business Performances. Ekonomski pregled, 61 (9-10)Dekker, H., Smidt, P. (2003) A survey of the adoption and use of target costing in Dutch firms, 7. International Journal of Production Economics [online], 84 (2003), p293–305. Dostupno na: http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0925527302004504 [29.08.2011.] Drljača, M. (2004) Troškovi kvalitete, Mala enciklopedija kvalitete, V. dio, Oskar, Zagreb8. Fitzerald, C., Erdmann, T. (1992) Actionline. American Automotive Industry Action Group 9. (October)Fynes, B., Voss, C. (2001) A path-analytic model of quality practices, quality performance, and 10. business performance. Production Operations Management, 10(4), pp494-513Garvin, D. (1987) Competing on the Eight Dimensions of Quality. Harvard Business Review. 65 11. (6), p101-109Haim, A. (1993) Does Quality Work? A Review of Relevant Studies, The Conference Board Inc., 12. Report Number 1043, New York; Hendricks, K.B., Singhal, V.R. (1997) Does Implementing an Effective TQM Program Actually 13. Improve Operating Performance? Empirical Evidence from Firms That Have Won Quality Awar-ds. Management Science, 43 (9), pp1258-1274Juran, J.M., Gryna, F.M. (1993) Planiranje i analiza kvalitete: Od razvoja proizvoda do upotre-14. be. Treće izdanje. Zagreb: MATE, str. 3.Kaplan, R., Norton, D. (2001), The Strategy-focused Organization, HBS Press, Boston, MA15. Malchi, G. i McGurk, H. (2001) Increasing value through the measurement of the cost of quality 16. (COQ) – a practical approach. Pharmaceutical Engineering, 21(3)Murad, A., Rajesh Kumar, S. (2010) Implementation of Total Quality Management in Higher 17. Education. Asian Journal of Business Management, 2(1), pp10Nunnally, J. C. (1979) Psychometric Theory. 2nd edition. New York: McGraw-Hill18. Peršić, M. i Janković. S. (2006) Menadžersko računovodstvo hotela. Zagreb: Hrvatska zajednica 19. računovođa i financijskih djelatnikaSchmidt, W., Finnigan, J. (1992) The Race without a Finish Line: America’s Quest for Total Qua-20. lity, San Francisco: Jossey-BassSharma, D.S. (2005) The Association between ISO 9000 Certification and Financial Performan-21. ce. International Journal of Accounting, 40 (2), p151-172Stenzel, C. and Stenzel, J. (2003) Essentials of Cost Management. New Jersey: John Wiley & 22. Sons, Inc., str. 149.Walton, M. (1986) The Deming Management Method, NewYork: The Berkley Publishing Group 23. Wayhan, V.B., Kirche, E.T., Khumawala, B.M. (2002) ISO 9000 certification: The financial per-24. formance implications, Total Quality Management, 13 (2), p217-231Witcher, B. J. (1990) Total Marketing: Total Quality and Marketing Concept. Quaterly Review of 25. Marketing, 15(2), 1-6

Dr. sc. Dubravka Pekanov StarčevićJosipa Mijoč, univ. spec. oec.Dr. sc. Tadija Vrdoljak

MEASURING THE IMPACT OF TOTAL QUALITY MANAGEMENT ON FINANCIAL PERFORMANCE OF CROATIAN COMPANIES

Abstract

Changes in the business environment have resulted in increasing the importance of the quality of products and services of a company. Insisting on quality has become a strategic goal of a company and a determiner of competitiveness both in the home and international market. The traditional approach to quality included determination of product quality after production was completed. High costs of testing to determine the quality of products and services concludes that quality assurance must be approached differently. Product controls and tests used until that moment had to be replaced with a more modern, more efficient and more effective approach known as total quality management (TQM). TQM supporters suggest that TQM implementation results in improved product quality, reduced product return, reduced costs of serving unsatisfied customers and other benefits that ultimately lead to improved financial performance of the company. This paper examines the impact of TQM imple-mentation on the financial performance of Croatian companies whose securities are traded within the regulated market. General characteristics of companies were compared in terms of (non)systematic application of total quality management. Furthermore, the financial performance of the companies that have successfully implemented the method was measured.

Keywords: total quality management, the cost of quality, cost management, measurement, financial performance

Pregledni članakReview articles

Kenan Spaho: Organizational Communication Process

Mr. sc. Ljiljanka Kvesić: Statističke metode u upravljanju kreditnim rizikom

Dr. sc. Perica Vojinić: Menadžerska modifikacija rizika

Dr. sc. Dominika Crnjac Milić: Povijesni pregled implementacije matematike i statistike u ekonomiju

Dr. sc. Željko Požega, dr. sc. Boris Crnković, Ana Udovičić, univ. spec. oec.: Analiza stilova vodstva menadžera u Šibensko-kninskoj županiji

na uzorku srednjih i malih poduzeća

Lijović, Branislav, dipl. oec.: Identitet marke proizvoda – čimbenik uspješnog tržišnog položaja marke proizvoda

Dr. sc. Berislav Bolfek, Darija Jakičić, spec. oec., dr. sc. Biljana Lončarić: Polazišta za brendiranje Slavonije kao turističke destinacije

Mr. sc. Teufik Čočić, Mirko Pešić, mag. oec.: Islamski ekonomski sustav – odnos prema kamati

309

Kenan Spaho M.A: Organizational communication process

UDK 658.5:316.77Pregledni članak

Kenan SPAHO M.AEnergoinvest, dd Sarajevo, Hamdije Čemerlića 2, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, tel: 00387 61 338 423 [email protected]

ORGANIZATIONALCOMMUNICATION PROCESS

Abstract

Managers spend majority of their time communicating in several forms: meeting, face-to –face dis-cussion, letters, emails etc. Also more and more employees realize that communication is a very im-portant part of their work because a lot of their work activities are based on teamwork among workers in different functional groups. This is the reason why communication has become more important in companies. The experience shows that there are significant differences in manners of communication and that it appears to be a very important factor which makes some organizations more successful than others. Communication is the most important for managers because research shows that the spent long period in work time in communication.

Keywords: business communication, organizational communication, communication process, effec-tive communication

JEL: M12, M14

1. Introduction

It is not possible to have good human relations without communication. On the other hand effec-tive communication is required not only for human relations but for a good and successful business. Managers spend majority of their time commu-nicating in several forms: meeting, face-to –face discussion, letters, emails etc. Also more and more employees realize that communication is a very important part of their work because a lot of work activities are based on teamwork among workers in different functional groups. This is the reason why communication has become more important in companies. Managers of new age must be good

speakers in order to build trust between them and employees as well as among employees which will later result in confidence in the company.

Managers sped some 80% of each working day in communication with others1. Managers have huge responsibility in communication by directing and controlling the organization and effective managers establish themselves at the center of information networks in order to facilitate the tasks completi-on2.

1 Mintzberg, H. (1973): The Nature of Managerial Work, Harper and Row, New York

2 Đorđević, B., (2010): Leadership communication, Internati-onal Scientific Conference MANAGEMENT 2010, Kruševac, 17-18 March, 2010

310 311

Kenan Spaho M.A: Organizational communication process Kenan Spaho M.A: Organizational communication process

2. Methodology

This paper is of a theoretical character which means that we did not do any empirical resear-ch just used some experience from practice and made some illustrations from the real business environment. It means that this paper is based on literature analysis of experts in organizational communication studies as well as on the Internet sources offering practical experiences.

3. Basics of organizational communication

There are several approaches to communication. Here we will present several definitions of commu-nication.

For efficient communication it is necessary that the receiver understands the meaning of the me-ssage and indicates it to the sender through some expected reactions3.

Business communication can be inside the organization (internal communication) and outside of the organization (external communication)4. For the purpose of this paper we will focus on internal communication or as it is called in some literature sources organizational communication. For the purpose of this paper we will define organizational communication as the process by which individuals

3 Ivancevich J., Matteson M., (2002), Organizational Behavior and Management, McGraw-Hill

4 Fox, R., (2006), Poslovna Komunikacija, Hrvatska sveučilišna naklada, Pučko otvoreno učilište Zagreb

stimulate meaning in the minds of other individu-als by means of verbal or nonverbal messages in the context of formal organization5. In further text we will clarify some parts of this definition6:

The word • process indicates that communi-cation is dynamic and ever changing. As we change as individuals over time and from one organizational event to another our communication is changed in the organiza-tional environment. The words • stimulate meanings are intended to suggest that it is through communication with others that we develop an idea entirely on our own. Many of our ideas are formed or created by meanings that others have stimulated. By • verbal message we mean the language common to the culture and organization.

These messages are transmitted in spoken or written form. We will pay attention to this problem in further text. By • nonverbal message we mean messages other then verbal such as eye behavior, touch, hand gestures, body movements, and facial expression and so on.

5 Richmond, V. P., McCroskey J. C., McCroskey L. L., (2005), Organizational Communication for Survival: Making Work, Work, Allyn and Bacon, Needham Heights MA

6 Richmond, V. P., McCroskey J. C., McCroskey L. L., (2005), Organizational Communication for Survival: Making Work, Work, Allyn and Bacon, Needham Heights MA

Definition 1: Communication is sending and receiving of messages by means of symbols and in that context organizational communication is a key element of organizational climate1.

Definition 2: Communication can be understood as a process of exchanging signs and symbols insti-gated and led by at least one of the conscious subjects2.

Definition 3: Communication is transfer of information from sender to receiver under the condition that the receiver understands the message3.

Definition 4: Communication is a tool for exchanging of experience and values as well as transfer of meanings and knowledge4.

1 Drenth, P.J.D., Thierry H., De Wolff, C.J., (1998), Handbook of Work and Organizational Psychology (2nd Edition), East Sussex, Psychology Press Ltd.

2 Radojković, M., Đorđević, T., (2001), Osnove komunikologije, Fakultet političkih nauka, Beograd 3 Weihrich, H., Koontz, H., (1998), Menedžment, Mate, Zagreb 4 Miroslavljević, M., (2008), Odnosi s javnošću, BLC, Banja Luka

In addition to this main definition we will add to it that organizational communication is a process of information exchange and a process of decisi-on making between the sender and the receiver with the consequence of positive result in raising efficiency of at least one of them7 and that organi-zational communication is a central binding force that permits coordination among people and thus allows organized behavior8. In addition to these definitions we must emphasize that behavior of employees is best understood from a communica-tions point of view9. There are several approaches to function of organizational communication. Here we will focus on two approaches. One approach is that function of organizational communication is visible through four fields of management10:

Control of employees behavior•Motivation of employees•Development of interpersonal relations•Making decision•

Second approach is that organizational commu-nication has five functions11:

Compliance gaining•Leading, motivating and influencing•Sense – making•Problem – solving and decision making•Conflict management, negotiating and •bargaining

But definitely the most important role of orga-

nizational communication is the relationship buil-ding in order to achieve its strategic objectives12.

Process of organizational communication is presented in Figure 1. As it is visible the process

7 Sajfert Z., Đorđević D., Bešić C., (2006), Leksikon Menad-žmenta, Agencija Matić, Beograd

8 Myers, M. T., Myers, G. E. (1982), Managing by Communicati-on, An Organizational Approach, McGraw-Hill Book Company, New York

9 Rogers, E. M., Rogers, R. A., (1976), Communication in Orga-nizations, Free Press, New York

10 Petković M., Janićijević N., Bogičević Milikić B., (2008), Organizacija, Ekonomski fakultet, Beograd

11 Neher, W. W., (1997), Organizational Communication – Chall-enges of Change, Diversity and Continuity, Allyn and Bacon, Boston

12 Grunig, J. E., (1992), Excellence in Public Relations and Communication Management, Hillside, New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates

has four elements13:

A sender• – this is the first person to speak or initiate communication.A receiver• – this is the person for whom the message is intended. The message• – this is what a sender wants the receiver to know. It includes a verbal message and nonverbal messages inferred from the sender and the environment. Feedback• – this is the lifeline of effective communication. Without it, senders and receivers are far less likely to achieve mutual understanding about the message.

4. Types of organizational communication

Every organization must enable communication in several directions: downward communication, upward communication, horizontal communicati-on and diagonal communication as it is illustrated in Figure 214.

Downward communication flows from top management to employees. This communication is actually in companies with extremely authoritative style of management (Weihrich, Koontz, 1993)15. There are five types of downward communicati-on16:

Directions how to do something•Information about concrete tasks and their •relations with other tasks in organizationInformation about regulations, rules and •proceduresInformation about the effect of an individu-•al, group and organizationInformation with ideological character in •order to build the feeling of a special task or mission of the company.

This type of communication is illustrated in Figure 3. In this figure we see organizational struc-ture with four organizational levels. The informa-tion flows from top to bottom of structure and as

13 Beckham, K., King J., (2008), Building Coalitions: Communi-cation in Coalitions, University of Florida

14 Miljković, D., Rijavec M., (2008), Organizacijska psihologija, IEP, Zagreb

15 Weihrich, H., Koontz, H., (1998), Menedžment, Mate, Zagreb

16 Katz, D., Kahn, R. L., (1978), The social psychology of organi-zations, New York, Wiley

312 313

Kenan Spaho M.A: Organizational communication processKenan Spaho M.A: Organizational communication process

we can see there is a part of the information that is lost. This phenomenon was detected by Fisher17 who also established that the lost part will be higher as the information travels longer.

The effectiveness of downward communication is the function of span of control18. The span of control, or span of management, refers to number of persons who report to one superior and includes the functions of planning, organizing and lea-ding19. A wide span of control exists when a leader oversees many subordinates and narrow span of control exists when a leader oversees few subor-dinates20. This is illustrated in Figure 4 where it is visible that a Manager B oversees double number of employees then Manager A, which means that his span of control is wider than Manager A’s. The wider span of control is, the communication is less successful21.

Figure 1: The communication process

Source: (Beckham, King, 1992)

Upward communication flows from employees to top management. The main task of this commu-nication is to inform top management about the situation on the lower levels and it is the best way

17 Fisher, D., (1993), Communications in Organizations, West Publishing, St. Paul, MN

18 Rouse, M., Rouse S., (2005), Poslovne komunikacije, Masme-dia, Zagreb

19 http://www.allbusiness.com/management/412518-1.html (date of access, 14.02.2011)

20 http://www.12manage.com/description_span_of_control.html (date of access, 14.02.2011)


for top management to see efficiency of downward communication and organizational communicati-on in general (Miljković, Rijavec, 2008)22. Upward communication ensures that tasks are being improved in time, accurate feedback provided, and helps keeping everyone on the same track with a common vision23.

Horizontal communication flows between em-ployees and departments, which are on the same organizational level, and it enables coordination and integration of activities of departments that do relatively independent tasks24. This type of communication can take many forms, performing duties, solving problems and exchanging ideas25. Horizontal communication provides unified vision, direction, accurate feedback and ability to implement change effectively as well as for leaders to gain control and maintain a level of common purpose26.

Diagonal communication flows between people which are not on the same organizational level and are not in direct relationship in organizational hie-rarchy. This communication is rarely in use, only in situations when it supplements other types of co-mmunication27. For example diagonal communica-tion is when labor unions organize direct meetings between employees and top management avoiding first line managers and middle level managers.

In the end let us mention again the span of control, this time as function of organizational structure. In accordance with the span of control, the organizational structure can be high and low as it is illustrated in Figure 528. Low structure has advantage in communication because of faster communication (information flows faster and feed-back is also faster) and more punctual


23 http://www.ehow.com/about_6651601_effective-upward-com-munication.html (date of access, 14.02.2011)


25 http://www.associatedcontent.com/article/1029802/orga-nizational_communication_channels.html (date of access, 16.02.2011)

26 http://www.ehow.com/way_5810427_can-horizontal-commu-nication-lead-team_.html, (date of access, 16.02.2011)



communication (smaller organizational levels we have, information will be changed a little)29.

Figure 2: Types of organizational communi-cation

Source: Done by author

5. Methods of organizational communication

Methods of organizational communication are written communication, oral communication and nonverbal communication30.

Written communication is official and formal communication through written information and directions31. Communication media are the official forms defined by the company in accordance with the Quality Management System. These forms are different from official memos and fax forms becau-se it is for internal communication.

On the other hand oral communication can be formal and informal32. Formal communication works through official meetings in the company. Meetings are a frequent business activity and take plenty of time so some people think that meetings are unproductive. So in order to avoid this mana-gers must have a clearly defined strategy for pro-ductive meetings. That strategy involves planning, structured meeting and leadership33. 29 Rouse, M., Rouse S., (2005), Poslovne komunikacije, Masme-

dia, Zagreb



32 Weihrich, H., Koontz, H., (1998), Menedžment, Mate, Zagreb


Figure 3: Downward communication

Source: Adapted from (Rouse, Rouse, 2005)

Business meetings present a very important element of complete business life and bad meeting management can have negative effect on the com-pany success34. The best known types of meetings are:

Objective meetings• . The focus of these mee-tings is on facts and these types of meetings are good for analysis of problem backgro-und and for recognition of strengths and weaknesses.Creative meetings• . These types of meetings are good for strategic options development and in these meeting the participants are encouraged to present their opinions.Inspirational meetings• . These types of mee-tings are focused on participant’s inspirati-on, for example development of company vision. Estimation meetings• . These types of mee-tings are focused on “for” and “against” some opinions. They are very useful after preliminary results of creative and inspirati-onal meetings.Decision making meetings• . These meetings are focused on final making decision.

34 http://www.kvalis.com/component/content/article/37-mena-derska-psihologija/132-kako-uspjeno-voditi-poslovni-sastanak (date of access, 16.02.2011)

314 315


Figure 4: Span of control

Source: Rouse, Rouse, 2005

Here we will present some tips for a productive meeting35 36):

1 Reason for meeting. Before starting the meeting it must be clear what the reason for the mee-ting is (agreement on some issues, resolving issues, generating ideas, etc). Also it is good to analyze whether the meeting is necessary since of a lot of meetings can be avoided through business letters or phone calls.

2. Goal of meeting. The goal of the meeting must be clear and managers must choose right par-ticipants in order to reach that goal. It is not good to make decision if ultimate decision-maker is not in room.

3. Rules of meeting. Every meeting is a group of people and each person has a role in the meeting. On the other hand people are dif-ferent which means that the coordination of the meeting is very important. It means that the rules need to be clearly defined and that all participants must be aware of their role in achieving the goals of the meeting and adjust their behavior to those goals. The first rule is agenda of the meeting and the meeting which includes planning time for presentations, dis-cussions and so on. Items on the agenda must not be longer than 10 minutes.

4. Environment. The environment must be re-laxed, informal and stimulating. If it is a deci-sion-making meeting, than it is very important to know how to get information across and

35 http://www.kvalis.com/component/content/article/37-me-naderska-psihologija/131-kako-unaprijediti-poslovne-sastanke (date of access, 18.02.2011)

36 http://www.articlesbase.com/business-articles/how-to-run-effective-meetings-10-top-tips-670543.html (date of access, 18.02.2011)

whether participant will need to take notes or refer to documents.

5. Minute taking. This is the most important ele-ment of the meeting so that faults and illogical things are avoided. Minutes must be made in 48 hours, ideally 24 hours. The reason is simply that the people’s memory starts fading and the agreed actions may be overtaken by events.

Figure 5: High and low organizational struc-ture

Source: Adapted from (Rouse, Rouse, 2005)

In distinction from formal communication informal communication can have official and uno-fficial character. Official character is represented in conversations among employees and telephone network among employees in order to make busi-ness faster37. Unofficial character of informal com-munication is so called “hearsay” communication. There are four types of “hearsay” communication as it is illustrated in Figure 538:

The single–strand chain. In this chain one person transfers a message to another that forwards the same to the third person, and that person transfers it to the fourth person etc. This makes an endless communication chain.

The gossip chain. An individual transfers a message to everybody that he/she meets, and everybody can, does not mean they will, transfer this message further.

The probability chain. In this chain an individual communicates randomly to other persons.

The cluster chain. In this chain a person transfers the information only to defined persons selected by


38 Davis, K., (1993), Management Communication and the Grapevine, The Articulate Executive, Harvard Business Review

him/herself. One or more persons will forward the message again to a group of selected persons.

Informal communication sometimes has its bad sides because of rumor spreading which can be dangerous especially in critical situations. In this case the labor union has the key role to calm the situation down and inform the employees about the situation39.

Figure 6: Types of “hearsay” informal com-munication

Source: Davis, 1993

Managers have a very important role in contro-lling the “hearsay” model. For example they can find out who are the most important people in the communication chain and ensure that people know all important information in order to stop rumors. With open communication channels managers can hear rumors and incorrect information and stop it40. On the other hand labor unions have also a very important role in controlling the “hearsay” model. This is why the informal communication can be dangerous in critical situations. In that case, the labor union needs to relax the situation and inform the employees about the facts41.

The above mentioned methods of communica-tion are considered to be verbal communication. There is also nonverbal communication which is defined as “all intentional and not intenti-onal messages which are not written or oral communication”42. In other words nonverbal communication includes elements such as face expression, look, gestures, dressing, lookout, distance between collocutors and voice ton. The

39 Jolić S., (2003), Interno informiranje i komuniciranje u sindi-katu i poduzeću, Press Data, Zagreb


41 Jolić S., (2003), Interno informiranje i komuniciranje u sindi-katu i poduzeću, Press Data, Zagreb

42 Hamilton, C., Parker, C., Smith, D., (1982), Communicatin for Results, Wadsworth, Belmont, CA

best example for making difference between verbal and nonverbal communication is Quality Manage-ment System. A Top management needs to adopt two important declarations: Policy of Quality and Goals of Quality. These two declarations present verbal communication. Implementations of these declarations by top management present nonverbal communication.

In the end we will present some tips for effective

communication in the workplace43:

To be clear about the goal and purpose of •communication, in other words to know what you are trying to achieveAsking for confirmation in order to see if •others understood your pointAsking questions in order to show that you •understood othersAll agreed objectives from the meeting or •project must be written down and given to all participants in order to reduce any confusions about the aim and people’s responsibilities.In all situations one must be assertive and •should not be pushed into something one does not want to do.In confronting situations people should stay •professional, giving feedbacks on attitudes but not attacking personalities.Nonverbal communication is important as •well as verbal that means paying attention on voice, body language and appearance. Take the responsibility for the actions and •implementation you advise others to doReflecting on conversation in order to see •how you perform and if your point came across as clearly as you intendedTraining in area where you need more •confidence by using communication skills trainings and exercises.

43 http://management-communication.bestmanagementarticles.com/a-33507-communication-in-the-workplace.aspx (date of access, 20.02.2011)

316 317


6. Conclusion

The most important role of organizational communications is relationship building. Relati-onship building will provide strong basis in case of crisis management and help in facing the changes in organization. This will raise moral of employees and make contribution to strategic goals of the organization. Definitely, it is not possible to make any business without good organizational com-munication and the employees who are the most important stakeholders of any organization.

Effective communication is very important for creation of a successful company. If there is no communication in company, the company can be considered as bad and not successful company. Bad communication between managers and employees will result in conflicts inside the company what will farther lead to moral declination and in the end it will not be possible to reach company’s strategic goals. On the other hand, regular communication especially with young employees will stimulate employee’s creativity and experience shows that it is better to work with creative employees.

All processes in company are based on people’s behavior and communication among them. The

communication process is a representation of a company - from leadership style to team working among employees. Every top management has a task to develop conscience about the effective co-mmunication and its importance in company and through that communication to impact employee’s career development, his/her enjoyment in the job, and what is most important to motivate employee to be devoted to sharing the values of the company.

Before starting this paper we have found out that organizational communication as science discipline is better developed in United States of America and Canada then in Europe. This was a re-ason more for doing this paper and contributes to development of organizational communication as science discipline in Bosnia and Herzegovina and Europe. We believe that this paper will contribute firstly to theory of better understanding of compa-ny organization and secondly to the emphasis of the need to have efficient organizational commu-nication.

Communication is a complex process and in order to survive in company we must know all communication flows as well as how it works.

References Beckham, K., King J., (2008), Building Coalitions: Communication in Coalitions, University of 1. FloridaDavis, K., (1993), Management Communication and the Grapevine, The Articulate Executive, 2. Harvard Business Review Drenth, P.J.D., Thierry H., De Wolff, C.J., (1998), Handbook of Work and Organizational Psychology 3. (2nd Edition), East Sussex, Psychology Press Ltd. Đorđević, B., (2010): Leadership communication, International Scientific Conference MANAGE-4. MENT 2010, Kruševac, 17-18 March, 2010Fisher, D., (1993), Communications in Organizations, West Publishing, St. Paul, MN.5. Fox, R., (2006), Poslovna Komunikacija, Hrvatska sveučilišna naklada, Pučko otvoreno učilište 6. ZagrebGrunig, J.E., (1992), Excellence in Public Relations and Communication Management, Hillside, 7. New Jersey: Lawrence Erlbaum AssociatesHamilton, C., Parker, C., Smith, D., (1982), Communicatin for Results, Wadsworth, Belmont, CA8. Ivancevich J., Matteson M., (2002), Organizational Behavior and Management, McGraw-Hill 9. Jolić S., (2003), Interno informiranje i komuniciranje u sindikatu i poduzeću, Press Data, Zagreb10. Katz, D., Kahn, R.L., (1978), The social psychology of organizations, New York, Wiley11. Miljković, D., Rijavec M., (2008), Organizacijska psihologija, IEP, Zagreb12. Mintzberg, H. (1973): The Nature of Managerial Work, Harper and Row, New York13. Miroslavljević, M., (2008), Odnosi s javnošću, BLC, Banja Luka 14. Myers, M.T., Myers, G.E. (1982), Managing by Communication, An Organizational Approach, 15. McGraw-Hill Book Company, New York.Neher, W.W., (1997), Organizational Communication – Challenges of Change, Diversity and Conti-16. nuity, Allyn and Bacon, BostonPetković M., Janićijević N., Bogičević Milikić B., (2008), Organizacija, Ekonomski fakultet, Beograd17. Radojković, M., Đorđević, T., (2001), Osnove komunikologije, Fakultet političkih nauka, Beograd18. Richmond, V.P., McCroskey J.C., McCroskey L.L., (2005), Organizational Communication for Survi-19. val: Making Work, Work, Allyn and Bacon, Needham Heights MARogers, E.M., Rogers, R.A., (1976), Communication in Organizations, Free Press, New York 20. Rouse, M., Rouse S., (2005), Poslovne komunikacije, Masmedia, Zagreb21. Sajfert Z., Đorđević D., Bešić C., (2006), Leksikon Menadžmenta, Agencija Matić, Beograd 22. Weihrich, H., Koontz, H., (1998), Menedžment, Mate, Zagreb 23.

Web sources:

http://www.allbusiness.com/management/412518-1.htm1. l (date of access, 14.02.2011)http://www.12manage.com/description_span_of_control.htm2. l (date of access, 14.02.2011)http://www.ehow.com/about_6651601_effective-upward-communication.htm3. l (date of access, 14.02.2011) http://www.associatedcontent.com/article/1029802/organizational_communication_channels.4. html (date of access, 16.02.2011) http://www.ehow.com/way_5810427_can-horizontal-communication-lead-team_.htm5. l, (date of access, 16.02.2011)http://www.kvalis.com/component/content/article/37-menaderska-psihologija/132-kako-uspjeno-6. voditi-poslovni-sastanak (date of access, 16.02.2011) http://www.kvalis.com/component/content/article/37-menaderska-psihologija/131-kako-unaprije-7. diti-poslovne-sastanke (date of access, 18.02.2011) http://www.articlesbase.com/business-articles/how-to-run-effective-meetings-10-top-tips-670543.8. html (date of access, 18.02.2011)http://management-communication.bestmanagementarticles.com/a-33507-communication-in-9. the-workplace.aspx (date of access, 20.02.2011)

318 319

Ljiljanka Kvesić: Statističke metode u upravljanju kreditnim rizikomKenan Spaho M.A: Organizational communication process

Kenan SPAHO M.A.*Energoinvest, dd SarajevoHamdije Čemerlića 2, 71000 SarajevoBosna i Hercegovinatel: 00387 61 338 423 [email protected]

PROCES ORGANIZACIJSKE KOMUNIKACIJE

Sažetak

Menadžeri provode većinu svoga vremena u komunikaciji na više načina: sastanci, diskusije licem u lice, pisma, elektronske poruke itd. Također, sve više uposlenika shvaća da je komunikacija vrlo važan dio u poslu jer je većina poslovnih aktivnosti zasnovana na timskom radu uposlenika organiziranih u različite funkcionalne grupe. To je razlog zašto je komunikacija postala važna u kompaniji. Iskustvo je pokazalo da postoje značajne razlike u načinu komunikacije i da komunikacija postaje vrlo važan faktor koji jednu kompaniju čini uspješnijom od druge.

Ključne riječi: poslovna komunikacija, organizacijska komunikacija, process komunikacije, efektiv-na komunikacija

JEL klasifikacija: M12, M14


Ljiljanka Kvesić1

1Sveučilište u Mostaru, Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Matice Hrvatske b.b., 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina

STATISTIČKE METODE UUPRAVLJANJU KREDITNIMRIZIKOM

SažetakUspješne banke svoje poslovanje temelje na principima likvidnosti, profitabilnosti i sigurnosti, stoga

je korektna procjena sposobnosti zajmotražitelja da izvrše ugovorne obveze od krucijalne važnosti za funkcioniranje banke. Kao podrška kreditnim analitičarima u procjeni zajmotražitelja posljednjih je nekoliko desetljeća razvijeno više modela kreditnog scoringa. U ovom su radu prezentirane tri statističke metode koje se s tom svrhom koriste u području upravljanja kreditnim rizikom: logistička regresija, diskriminativna analiza i analiza preživljenja. Njihova implementacija u bankarskom sektoru u znatnoj je mjeri potaknuta razvojem i primjenom informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Ovim se radom nastoji ukazati na najvažnije teorijske aspekte navedenih metoda, ali također aktualizi-rati potrebu razvoja i primjene kreditnih scoring modela u hrvatskoj bankarskoj praksi.

Ključne riječi: upravljanje kreditnim rizikom, modeli kreditnog scoringa, logistička regresija, dis-kriminativna analiza, analiza preživljenja

1. Uvod

Kreditni rizik temeljno je obilježje bankarskog poslovanja. Prema Jorionu [11] kreditni rizik proizlazi iz činjenice da ugovorna strana nije voljna ili nije u mogućnosti izvršiti svoje obveze. Fabozzi i Peterson [3] izdvajaju nekoliko situacija u kojima dolazi do neispunjenja obveza kao što su npr. nevraćanje kamata i glavnice u definiranom roku ili neizvršavanje bilo koje druge stavke iz ugovora. Različiti razlozi mogu dovesti do neispunjenja ugovorne obveze, no ono uglavnom nastupa kao posljedica financijskih problema dužnika.

Budući da uspješnost poslovanja banke nepo-sredno ovisi o sposobnosti predviđanja i kvantifici-ranja rizika, za nju je vrlo važno ispravno procijeni-ti kreditnu sposobnost zajmotražitelja. Prije pojave modela kreditnog scoringa i razvoja odgovarajućih tehnologija potrebnih za njihovu implementaciju,

takva se procjena temeljila isključivo na iskustvu i subjektivnom osjećaju bankarskog analitičara. Rezultati takvih prosudbi često nisu bili zadovolja-vajući. Posljedica je toga bila da su krediti odobra-vani klijentima koji su kasnije zapali u poteškoće s otplatom zajma, dok su odbijani zahtjevi onih koji su bili u mogućnosti izvršavati svoje obveze.

Modeli kreditnoga scoringa razvijeni sa svrhom utvrđivanja vjerojatnosti da klijent, s određenim karakteristikama, neće biti u mogućnost izvršiti svoje obveze. S vremenom su modeli kreditnoga scoringa postali snažna podrška bankama u uprav-ljanju kreditnim rizikom. Važnost koju takvi mo-deli danas imaju potaknula je Thomasa, Edelmana i Crooka [19] da zaključe kako je kreditni scoring jedna od najuspješnijih primjena statistike i opera-cijskih istraživanja u financijama i bankarstvu.

Prema Hand i Henley [6] kreditni scoring termin

320 321

Ljiljanka Kvesić: Statističke metode u upravljanju kreditnim rizikom Ljiljanka Kvesić: Statističke metode u upravljanju kreditnim rizikom

je koji se koristi za opisivanje formalnih statističkih metoda klasifikacije aplikanata za kredit u dobru i lošu rizičnu skupinu. Dakle kreditni se scoring svo-di na klasifikacijski problem, gdje inpute predstav-ljaju podaci koji se odnose na podnositelja zahtjeva za kredit. Pri kreiranju modela kreditnoga scoringa potrebno je biti svjestan činjenice da se neće moći točno klasificirati svaki analizirani klijent. Savršena je klasifikacija nemoguća, budući da i dobri i loši klijenti ponekad imaju iste ili slične karakteristike. Zbog toga se pri modeliranju nastoji determinirati pravilo koje rezultira najmanjim mogućim brojem netočnih klasifikacija.

U ovom su radu teorijski prezentirane tri stati-stičke metode koje su našle primjenu u području upravljanja kreditnim rizikom: logistička regresija, diskriminativna analiza i analiza preživljenja.

2. Logistička regresija

Logistička regresija (Christensen [2], Harrell [7], Tabachnick, Fidell [18], Vittinghoff, Glidden, Shiboski, McCulloch [20]) pogodna je za modeli-ranje binarnih ishoda, a dobiveni scor jednostavno se može konvertirati u procjene vjerojatnosti. Zbog toga se ova tehnika široko koristi u izgradnji scoring modela. Osim toga, ona ne pretpostavlja linearan odnos između zavisne i nezavisnih varija-bli, a niti da je zavisna varijabla ili pogreška relacije normalno distribuirana.

Zavisna varijabla u modelu binarne logističke regresije mora biti dihotomna, dok nezavisne varijable mogu biti numeričke i kategorijalne. U modelu logističke regresije pretpostavlja se da su nezavisne varijable, pomnožene s njihovim pridru-ženim koeficijentima, linearno povezane ne samo sa Y, već i s prirodnim logaritmom šansi da će se Y dogoditi (Mays [15]).

Za specifikaciju vjerojatnosti može biti korištena logistička funkcija, koja je definirana kao:

U modelu kreditnoga scoringa varijabla z predstavlja izloženost skupu faktora rizika, dok f(z) predstavlja vjerojatnost određenog rezultata s obzirom na taj skup. Dakle varijabla z je mjera uku-pnog doprinosa svih faktora rizika koji su korišteni u modelu.

Varijabla z obično se definira na sljedeći način:

Slobodan član α predstavlja vrijednost varijable z u slučaju da su sve nezavisne varijable jednake 0, odnosno da nema rizičnih faktora. Svaki od koefi-cijenata regresije βj iskazuje doprinos faktora rizika na koji se odnosi. Njegova pozitivna vrijednost znači da faktor rizika povećava vjerojatnost ishoda, a negativna da ga smanjuje.

Neka je Y = 1 ako klijent ne ispunjava obveze, a 0 inače. U logističkoj regresiji vjerojatnost π je modelirana kao

Dakle, vrijedi:

Dobivena funkcija logističke regresije je nelinear-na u parametrima, a može se linearizirati pomoću logit transformacije. Tada je

Ako je π vjerojatnost neispunjenja obveze, tada se omjer

naziva odnos šansi. Odnos šansi dan je s

Logaritmiranjem obiju strana jednadžbe dobi-vamo:

( )1

ef ze

=+

z x x x xj j k k= + + + + +α β β β β1 1 2 2 ... ...

π = = = =P Y X x X xk k( ,..., )1 1 1

πα β β β

α β β β=+

+ + + +

+ + + +

ee

x x x

x x x

k k

k k

1 1 2 2

1 1 2 21

...

...

1 11 1 1 2 2

- =+ + + + +π α β β βe x x xk k...

ππ

α β β β

11 1 2 2

-= + + + +e x x xk k...

ππ1-

log ...ππ

α β β β1

1 1 2 2-

= + + + +x x xk k

Uvođenjem logit funkcije možemo pisatiRazmotrimo sada neke posebne slučajeve mo-

dela multiple logističke regresije. Ako je u modelu samo jedan prediktor i ako je on binarnoga karak-tera, model se može zapisati na sljedeći način:

Iz navedenog se može zaključiti da razlika izme-đu log odds kada je X=1 u usporedbi kada je X=0 iznosi upravo β1.

Neka je

i

Tada se regresijski parametri mogu interpretirati na sljedeći način:

Prema Halmi [5], kako bi model logističke

regresije bio valjan, treba biti zadovoljeno nekoliko preduvjeta. Prva je pretpostavka da su slučajne kategorijalne varijable definirane kao dihotomne varijable koje poprimaju vrijednosti 1 i 0. Nadalje, opažanja moraju biti statistički nezavisna, odno-sno neautokorelirana, model mora sadržavati sve relevantne prediktore, a slučajevi koji su predmet analize ne mogu biti u više izlaznih kategorija.

3. Diskriminativna analiza

Diskriminativna analiza (Härdle, Simar [8], Izenman [10], Rencher [17], Yang, Trewn [21]) multivarijantna je tehnika koja se koristi s ciljem determiniranja seta varijabli koje prave najveću razliku između definiranih skupina (npr. klijenata koji uredno i neuredno izvršavaju obveze iz ugo-vora). Pomoću diskriminativne analize ispitanici se klasificiraju u jednu od dvije ili više grupa na temelju skupa obilježja.

Neka se u kontekstu kreditnoga scoringa zamisli kreditni službenik koji odlučuje o odobravanju kre-dita klijentu. Kreditni će službenik donijeti odluku određujući jesu li karakteristike klijenta (npr. dob, njegovi prihodi, bračni status, dugovanja i imovina) navedene u zahtjevu za kredit, više slične klijenti-ma koji su u prošlosti uredno vršili otplatu kredita ili onima koji nisu uredno ispunjavali ugovorne obveze. Postupak rješavanja ovog problema počinje definiranjem uzorka klijenata koji će se promatrati tijekom određenog razdoblja, snimanjem njihovih karakteristika i utvrđivanja statusa u ispunjavanju obveza na kraju testnog razdoblja. Ako klijent ne izvrši svoje obveze na kraju razdoblja, klasificira se kao loš, a ako klijent uredno izvrši ugovorne obve-ze, klasificira se kao dobar. S ovako prikupljenim podacima problem kreditnog odlučivanja može se rješavati primjenom dvogrupne linearne diskri-minativne analize (Kvesić [13). U tom je slučaju moguće definirati samo jednu diskriminativnu funkciju.

Diskriminativna funkcija predstavlja linearnu kombinaciju diskriminativnih varijabli:

Cilj je odrediti koeficijente koji maksimizira-ju razliku između grupa. To je moguće ostvariti maksimiziranjem međugrupne varijance u odnosu prema unutargrupnoj. Taj odnos dan je sljedećim izrazom:

gdje je:

A= [a1,a2,...,am] vektor diskriminativnih koeficijenataSB- matrica varijacija i kovarijacija između grupaSW- matrica varijacija i kovarijacija unutar grupa

Izrazi za matrice varijacija i kovarijacija SB i SW su:

Z a X a X a Xi m m= + + +1 1 2 2 ...

λ j

TB

TW

A S AA S A

= ,

P P Y Xo = = =( )1 0

P P Y X1 1 1= = =( )

log

log

it Y X

it Y X

= =( )== =( )= +

0

1 1 1

α

α β

β

β

β

00 0 0

11 0

11

1

1

= ( )= -( )= ( )- ( )= -

log log /

log log

log /

it P P P

it P it P

P PP P P

P P P P

1 0 0

11 1 0 0

1

1 1

( )- -( )= -( ) -( ){ }

log /

log / / /β

322 323

Ljiljanka Kvesić: Statističke metode u upravljanju kreditnim rizikomLjiljanka Kvesić: Statističke metode u upravljanju kreditnim rizikom

U prethodnim je izrazima:

Da bi se riješio problem, potrebno je izračunati niz parcijalnih derivacija. Na taj način dobiveni vektori mogu se napisati u sljedećem obliku:

Problem se nadalje svodi na rješavanje karakteri-stične jednadžbe:

Nakon izračuna maksimalnog λj omjera on se uvrštava u gore navedenu jednadžbu kako bi se odredio vektor diskriminativnih koeficijenata.

4. Analiza preživljenja

Analiza preživljenja (Foster, Barkus, Yavorsky [4], Huber [9], Lee, Wenyuwang [14], Narain [16]) grupa je statističkih metoda i tehnika posebno namijenjenih ispitivanju trajanja nekog događaja na temelju prikupljenih informacija u vremenu. Činjenica da kreditni status ima dinamički element mijenja pitanje pojave prestanaka ili propuštanja izvršenja ugovornih obveza u pitanje vremena pojave statusa neispunjavanja obveza. Kod ovoga pristupa kreditnom bodovanju pokušava se proci-jeniti koliko će dugo proći do pojave nekog događa-ja, iako u mnogim slučajevima takav događaj neće ni nastupiti.

Neka je T dužina vremena do pojave statusa neotplaćivanja kredita. Prema Banasiku, Crooku i Thomasu [1] postoje tri standardna načina opisiva-nja slučajnog odabira T u analizi preživljenja:•funkcijadistribucijeF(t) gdje je F(t)=p(T≤t), a

S(t)=1-F(t) funkcija preživljenja;

•funkcijagustoćef(t) gdje je p(t≤T≤t+бt)=f(t)бt;

•funkcijahazarda h(t) gdje je h(t)=f(t)/(1-F(t))pa je prema tome h(t)бt=P(t≤T≤t+бt|T≥t)

Najčešće se u analizi preživljenja pretpostavlja da razdioba trajanja slijedi eksponencijalnu i Weibu-llovu distribuciju.

Za eksponencijalnu distribuciju s parametrom λ vrijedi:

s očekivanjem 1/λ .

Za Weibullovu distribuciju s parametrima λ i k vrijedi:

s očekivanjem Г(1/k)/kλ,gdje je Γ − gama funkcija.

Pri procjenjivanju funkcije preživljenja i funkcije hazarda javlja se problem broja ispravno cenzurira-nih promatranja. Oni se pojavljuju kada neki pred-met ostane nakon određenog vremena u uporabi. Stoga je potrebno evidentirati koliko dugo je klijent bio zajmoprimatelj i je li to završilo sa statusom neotplaćivanja ugovornih obveza ili ne.

Moguće je da postoje eksplanatorne varijable koje utječu na vrijeme preživljenja promatranog klijenta. Ove eksplanatorne varijable imaju istu ulogu kao i svojstva klijenta u normalnim pristu-pima kreditnog bodovanja. Kalbfleisch i Prentice [12] navode da postoje dva modela koja povezuju eksplanatorne varijable s vremenom neuspjeha u analizi preživljenja - modeli proporcionalnog hazarda i modeli ubrzanog života, no oni u ovom radu nisu posebno analizirani.

xnk

k

=1

xnk =1

S S AB W-( ) =λ 0

S S I AW B- -( ) =1 0λ

F t e f t e h tt t( ) , ( ) , ( )= - = =- -1 λ λλ λ

F t e f t k t e h t k tt k k k t k k k( ) , ( ) , ( )( ) ( )= - = - =- - -1 1 1λ λλ λ

5. Zaključak

Snažan rast bankarstva, a poglavito kreditne industrije, potaknuo je posljednjih desetljeća razvoj sofisticiranih modela kreditnoga scoringa, koji su danas od velike pomoći analitičarima u procesu odlučivanja o prihvaćanju, odnosno odbijanju zahtjeva zajmotražitelja. Naime u uvjetima velikog porasta potražnje za kreditima i ponude različitih kreditnih proizvoda, tradicionalni pristup pro-cjeni kreditne sposobnosti nikako se nije mogao smatrati zadovoljavajućim. Rješenje problema bili su automatski sustavi kvantifikacije rizika temelje-ni na relevantnim kriterijima važnosti određenih karakteristika klijenata. Nedavna financijska kriza, koja još uvijek nije prebrođena, kao i promjene u bankarskoj regulativi, dodatno su utjecale na podizanje svijesti o važnosti modela kreditnoga scoringa. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da su oni neizostavna podrška u upravljanju kreditnim rizikom.

U ovom su radu prezentirane tri statističke metode za modeliranje kreditnog rizika: logistička regresija, diskriminativna analiza i analiza preživ-ljenja. Svaka od njih posjeduje određene prednosti i ograničenja. U znatnoj se mjeri efikasnost navede-nih statističkih metoda može unaprijediti primje-nom simulacija. Preciznost procjene moguće je dodatno poboljšati uvođenjem različitih relevan-tnih varijabli u model, uključujući i onih makroe-konomskoga karaktera. Nezaobilazno je pitanje u izgradnji scoring modela dostupnost adekvatnih podataka i pokazatelja, stoga je posebnu pozornost potrebno posvetiti i problematici modeliranja i izgradnje baze podataka.

Pored logističke regresije, diskriminativne ana-lize i analize preživljenja, u upravljanju kreditnim rizikom koriste se i druge tehnike, poput neuron-skih mreža, stabla odlučivanja i metode k-najbližih susjeda, no one, zbog ograničenog prostora, u ovom radu nisu obrađene.

324 325

Ljiljanka Kvesić: Statističke metode u upravljanju kreditnim rizikomLjiljanka Kvesić: Statističke metode u upravljanju kreditnim rizikom

Literatura

Banasik, J., Crook, J. N., Thomas, L. C.: “Not if but when will borrowers default”, The Journal of 1. the Operational Research Society, Vol. 50, No. 12, 1999, pp. 1185-1190.Christensen, R.: Log-Linear Models and Logistic Regression, Second Edition, Springer, New York, 2. 1997.Fabozzi, F. J., Peterson, P. P.: Financial Management and Analysis, Second Edition, John Wiley & 3. Sons, Inc., Hoboken, 2003.Foster, J., Barkus, E., Yavorsky, C.: Understanding and Using Advances Statistics, SAGE Publica-4. tions, London, 2006.Halmi, A.: Multivarijantna analiza u društvenim znanostima, Alinea, Zagreb, 2003.5. Hand, D. J., Henley, W.E.: Statistical Classification Methods in Consumer Credit Scoring: a 6. Review, Journal of the Royal Statistical Society: Series A (Statistics in Society), Vol. 160, No. 3, 1997, pp 523–541.Harrell, F. E. Jr., Regression Modeling Strategies - With Applications to Linear Models, Logistic 7. Regression, and Survival Analysis, Springer, New York, 2001.Härdle, W., Simar, L.: Applied Multivariate Statistical Analysis, Second Edition, Springer, Ber-8. lin, 2007.Huber, C.: “Robust Versus Nonparametric Approaches and Survival Data Analysis”, in Nikulin, 9. M.S., Limnios, N., Balakrishnan, N., Kahle, W. Huber-Carol, C. (Eds.): Advances in Degradation Modeling: Applications to Reliability, Survival Analysis, and Finance, Birkhäuser, Boston, 2010, pp. 323-337.Izenman, A. J.: Modern Multivariate Statistical Techniques: Regression, Classification, and 10. Manifold Learning, Springer, New York, 2008.Jorion, P.: Financial Risk Manager Handbook, Second Edition, John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, 11. 2003.Kalbfleisch, J. D., Prentice, R. L.: The Statistical Analysis of Failure Time Data, Second Edition, 12. John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, 2002.Kvesić, Lj.: Modeli kreditnih rizika za predviđanje statusa neispunjavanja obveza, doktorska 13. disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet, Osijek, 2010.Lee, E. T., Wenyuwang, J.: Statistical Methods for Survival Data Analysis, Third Edition, John 14. Wiley & Sons, Inc., Hoboken, 2003.Mays, E.: “The Basics of Scorecard Development and Validation”, in Mays, E. (Ed.): Handbook of 15. Credit Scoring, Glenlake Publishing Company, Ltd., Chicago, 2001, pp. 89-106.Narain, B.: “Survival Analysis and the Credit-Granting Decision”, in Thomas, L. C., Edelman, D. 16. B., Crook, J. N. (Eds.): Readings in Credit Scoring: Recent Developments, Advances, and Aims, Oxford University Press, Oxford, 2004, pp. 235-245.Rencher, A. C.: Methods of Multivariate Analysis, Second Edition, John Wiley & Sons, Inc., New 17. York, 2002.Tabachnick, B. G., Fidell, L. S.: Using Multivariate Statistics, Fifth Edition, Pearson Education, 18. Inc., Boston, 2007.Thomas, L. C., Edelman, D. B., Crook, J. N.: Credit Scoring and Its Applications, Society for 19. Industrial and Applied Mathematics, Philadelphia, 2002.Vittinghoff, E., Glidden, D. V., Shiboski, S. C., McCulloch, C. E.: Regression Methods in Biostatis-20. tics: Linear, Logistic, Survival, and Repeated Measures Models, Springer, New York, 2005.Yang, K., Trewn, J.: Multivariate Statistical Methods in Quality Management, McGraw-Hill, 21. New York, 2004.

Ljiljanka Kvesić

STATISTICAL METHODS IN CREDITRISK MANAGEMENT

Abstract

Successful banks base their operations on the principles of liquidity, profitability and safety. Therefo-re, the correct assessment of the ability of a loan applicant to carry out certain obligations is of crucial importance for the functioning of a bank. In the past few decades several credit scoring models have been developed to provide support to credit analysts in the assessment of a loan applicant. This paper presents three statistical methods that are used for this purpose in the area of credit risk manage-ment: logistical regression, discriminatory analysis and survival analysis. Their implementation in the banking sector was motivated to a great extent by the development and application of information and communication technologies. This paper aims to point out the most important theoretical aspects of these methods, but also to actualise the need for the development and application of the credit scoring model in Croatian banking practice.

Keywords: credit risk management, credit scoring models, logistical regression, discriminatory analysis, survival analysis

326 327

Dr. sc. Perica Vojinić: Stav prema riziku menadžera zaposlenih u Hrvatskim hotelskim poduzećimaDr. sc. Perica Vojinić: Stav prema riziku menadžera zaposlenih u Hrvatskim hotelskim poduzećima

UDK658.14(497.5)Pregledni članak

Dr. sc. Perica Vojinić,viši asistentSveučilište u DubrovnikuOdjel za ekonomiju i poslovnu ekonomijuLapadska obala 7, [email protected]

STAV PREMA RIZIKU MENADŽERA ZAPOSLENIH U HRVATSKIMHOTELSKIM PODUZEĆIMA

Sažetak

Cilj je rada utvrditi koliko često i na koji način hrvatski menadžeri modificiraju rizik u poslovnim si-tuacijama. U radu su korišteni rezultati anketnog istraživanja koje je provedeno na uzorku menadžera zaposlenih na srednjim i najvišim razinama menadžmenta u hrvatskim hotelskim poduzećima. Uzorak čini 81 menadžer. Rabeći deskriptivnu statistiku, potvrđena je pretpostavka prema kojoj su menadžeri skloniji modificiranju rizika nego jednostavnom odabiru između sigurne ili rizične alternative. Rezul-tati jednofaktorske analize varijance sugeriraju postojanje povezanosti između menadžerove sklonosti riziku i sklonosti modificiranju rizika. Menadžeri koji se odlučuju za rizičnu alternativu očekivano su najskloniji riziku, menadžeri koji poduzimaju sigurnu akciju očekivano su najmanje skloni riziku, dok su oni koji modificiraju rizik umjereno skloni riziku. Metodama deskriptivne statistike analizirana je primjenjivost teorije očekivanog izbora u lokalnom okruženju. Rezultati sugeriraju da se hrvatski menadžeri u hotelijerstvu ponašaju u skladu s obrascima ponašanja koje zagovara teorija očekivanog izbora. Naime menadžeri izbjegavaju rizik u domeni dobitaka, a prihvaćaju ga u domeni gubitaka.

Ključne riječi: modifikacija rizika, sklonost riziku, teorija očekivanog izbora

1. Uvod

Najveći dio literature koja se bavi rizikom na-glasak stavlja na konačni izbor pojedinca,1 dok su načini na koje pojedinci prilagođavaju (modificira-ju) rizične situacije predmet istraživanja manjega broja stručnih i znanstvenih istraživanja. Rizik se može modificirati na više načina, a svrha je modi-ficiranja poduzimanje koraka kako bi se smanjio ili eliminirao rizik. U nastavku su ukratko opisana tri najčešće rabljena načina modificiranja rizika. Jedan

1 Brockhaus, S. i Robert H. (1980.), Kamalanabhan, T. J. i Sunder, D. L. (1999.), Makhija M. V. i Stewart, A. C. (2002.), Masters, R. i Meier, R. (1988.), Powell, M. i Ansic, D. (1997.), Sitkin, S. B. i Pablo, A. L. (1992.), Zinkhan, G. M. i Karande, KW. (1992.)

od načina modificiranja rizika jest delegiranje odluke na nekog drugog. Budući da se vrlo rijetko odluka može delegirati u potpunosti, delegiranjem dijela odgovornosti može se pokušati podijeliti ri-zik. Na taj način, ukoliko odluka rezultira negativ-nim ishodom, drugi pojedinci moraju preuzeti ba-rem dio odgovornosti za negativne rezultate. Drugi način modificiranja rizika je odgađanje konačne odluke. Odgađanje odluke neće eliminirati rizik, ali će omogućiti privremeno izbjegavanje rizične situacije dok se ne ispitaju i razviju neke druge nove mogućnosti. Na taj način odgađanje odluke može reducirati rizičnost situacije. Treći način modificiranja rizika je prikupljanje više informaci-ja, što je ujedno i poseban način odgađanja odluke.

Naime više informacija o mogućim gubicima ili njihovim vjerojatnostima može biti jedan od načina umanjivanja rizika.

Istraživanja koje su proveli MacCrimmon i Wehrung2, March i Shapira3 te Shapira4 sugeri-raju kako menadžeri izbjegavaju prihvatiti rizik jer smatraju da ga je moguće modificirati. Prema navedenim istraživanjima, tek kad se rizična situacija više ne može modificirati, menadžeri će se suočiti s izborom između ponuđenih alternativa, a na konačan izbor odlučujući utjecaj ima sklonost riziku. Sklonost riziku može se definirati kao težnja donositelja odluke da prihvati ili izbjegne rizik, pri čemu se razlikuju tri osnovna stava prema riziku: želja za rizikom, indiferentnost prema riziku i nesklonost riziku. Slijedom navedenoga u ovom se radu testira sljedeća hipoteza:

H: Prigodom donošenja odluka u uvjetima neiz-vjesnosti menadžeri hrvatskih poduzeća skloniji su modificiranju rizika tako da odgode odluku, delegi-raju je ili prikupe više informacija nego jednostav-nom odabiru između sigurne ili rizične alternative.

Testiranjem ove hipoteze utvrđuju se načini na koji se hrvatski menadžeri suočavaju s rizikom, tj. istražuje se modificiraju li menadžeri rizik ili jed-nostavno odabiru između sigurne ili rizične alter-native. Procjenjuje se i intenzitet korištenja svakog od triju prethodno navedenih načina modifikacije. Također se istražuje postojanje povezanosti između menadžerove sklonosti modificiranju rizika i sklo-nosti riziku. Utvrđuje se jesu li menadžeri konstan-tno jednako skloni riziku, ili njihova sklonost varira ovisno o situaciji s kojom su suočeni. To omoguću-je analizu primjenjivosti teorije očekivanoga izbora prema kojoj u domeni gubitaka donositelji odluke teže preuzimanju rizika, dok u domeni dobitaka teže izbjegavanju rizika.

Na menadžersko odlučivanje, osim općih obiljež-ja gospodarstva u kojemu je menadžer zaposlen, utječe i stanje sektora zaposlenja. S obzirom na činjenicu da je turizam jedna od komparativnih prednosti Hrvatske i na opće specifičnosti poslo-

2 MacCrimmon, K. R. i Wehrung, D. A.: The Management of Uncertainty: Taking Risks, The Free Press, A Division of Mac-millan, Inc., New York, 1986.

3 March, J. G. I Shapira, Z.: Managerial perspectives on risk and risk taking, The Institute of Management Science, Vol. 33, No. 11, 1987., str. 1404 − 1418.

4 Shapira, Z.: Risk Taking: A Managerial Perspective, Russel Sage Foundation, New York, 1995.

vanja hotelskih poduzeća, može se ustvrditi da je rizik prisutniji u hotelskom poslovanju u odnosu na mnoge druge gospodarske sektore pa su time i menadžeri zaposleni u hotelijerstvu izloženiji riziku u odnosu na menadžere zaposlene u drugim sektorima gospodarstva. Zbog toga su kao osnovni skup istraživanja izabrani menadžeri zaposleni u hrvatskim hotelskim poduzećima.

U nastavku rada pružen je kratki prikaz teorije očekivanog izbora budući da je jedan od cilje-va rada analiza primjenjivosti navedene teorije u lokalnom okruženju. U trećem dijelu rada je objašnjena metodologija istraživanja, a u četvrtom su prikazani rezultati istraživanja. U posljednjem, petom, dijelu rada iznesena su zaključna razma-tranja.

2. Teorija očekivanog izbora

Teoriju očekivanoga izbora (eng. Prospect The-ory) razvili su Daniel Kahnman i Amos Tversky5 1979. kao alternativu klasičnoj teoriji očekivane korisnosti.6 Naime njihova eksperimentalna istraži-vanja ukazala su na odstupanja od temeljnih načela konvencionalne teorije očekivane korisnosti pa se na temelju tih odstupanja razvila nova alternativna teorija. Osnovni princip na kojemu se zasniva ova teorija jest da pojedinac svaku situaciju odlučiva-nja promatra kao nezavisan događaj u terminima dobitaka ili gubitaka u odnosu na situacijsku referentnu točku. Prema teoriji očekivanoga izbora gubitak ima manju vrijednost u apsolutnoj mjeri od dobitka iste vrijednosti pa u domeni gubitaka donositelj odluke teži preuzimanju rizika, dok u domeni dobitaka teži izbjegavanju rizika.

Teorija čini razliku između dviju faza u procesu izbora: faza označavanja (eng. framing) i pripreme odluke te kasnija faza procjene.7 Faza pripreme sastoji se od preliminarne analize ponuđenih alternativa kojom se označavaju djela, nepredvi-đene situacije i ishodi. Označavanje se kontrolira načinom na koji je problem izbora predstavljen kao i normama, navikama i očekivanjima donositelja odluke. U drugoj se fazi pripremljene alternative procjenjuju i bira se alternativa koja je sjedinjena s

5 Kahneman, D. i Tversky, A.: Prospect Theory: An Analysis of Decision Under Risk, Econometrica, Vol. 47, No. 2, 1979. , str. 263-291.

6 Neumann, J. von i Morgenstern, O.: Theory of Games and Economic behavior, Princeton University Press, 1947.

7 Tversky, A. i Kahneman, D.: Rational Choice and the Framing of Decisions, Journal of Business, Vol. 59, No. 4, 1986, str. 257 – 262.

328 329


najvećom vrijednosti. Budući da se teorija očekiva-noga izbora odnosi samo na fazu pripreme odluke, ona se ne može smatrati integralnom teorijom odlučivanja.

Prema ovoj teoriji pretpostavlja se da će dono-sitelj odluke procijeniti svaku od pripremljenih alternativa i izabrati alternativu koja ima najveću vrijednost. Strogo pozitivne ili strogo negativne alternative procjenjuju se prema drukčijem pravilu. U fazi pripreme odluke takve se alternative dijele u dvije komponente: (1) nerizičnu komponentu, tj. minimalni dobitak ili gubitak koji će se sigurno do-biti ili će biti isplaćen; (2) rizičnu komponentu, tj. dodatni dobitak ili gubitak koji je zapravo na kocki.

Funkcija korisnosti, tj. funkcija vrijednosti prema teoriji očekivanog izbora nije konačno stanje (eng. final state), nego je definirana promjenama bogatstva. Dva su ključna čimbenika koja utječu na funkciju vrijednosti: imovinsko stanje koje služi kao referentna točka i veličina promjene (pozitivna ili negativna) u odnosu na referentnu točku. Postoji još jedna karakteristika stava prema promjenama bogatstva, a ta je da je pogoršanje koje pojedinci osjećaju kad izgube određeni iznos novca veće od zadovoljstva koje osjete kad dobiju isti iznos novca. Prema tome funkcija vrijednosti za gubitke je str-mija u odnosu na funkciju vrijednosti za dobitke.

Slika 1: Hipotetska funkcija vrijednosti

Ukratko, Kahneman i Tversky postuliraju sljede-će karakteristike funkcije vrijednosti:

Funkcija vrijednosti definirana je u odnosu na •odstupanja od referentne točke.Funkcija vrijednosti općenito je konkavna za •dobitke, a konveksna za gubitke.Funkcija vrijednosti strmija je za gubitke nego •za dobitke.

Funkcija vrijednosti S-oblika koja zadovoljava prethodno navedene uvjete prikazana je na slici 1.

3. Metodološki okvir istraživanja

Rad se temelji na empirijskom istraživanju pro-vedenom na uzorku menadžera najviše i srednje razine menadžmenta zaposlenim u velikim, sred-njim i malim hrvatskim hotelskim poduzećima. Za prikupljanje potrebnih podataka odabrana je metoda anketnog istraživanja.

3.1. Definiranje uzorka istraživanja

Kao izvor podataka za definiranje okvira repre-zentativnog uzorka uzeta su sva aktivna hotelska poduzeća koja posluju na području Republike Hr-vatske. Korišten je registar poslovnih subjekata koji je dostupan na internetskim stranicama Hrvatske gospodarske komore. Registar sadrži, uz matični broj i naziv tvrtke, podatke o veličini hotela i broju zaposlenih osoba, adresu, telefax, elektroničku adresu i ime kontakt osobe za dotično hotelsko po-duzeće. Izlistana su sva aktivna hotelska poduzeća koja posluju u svim županijskim komorama prema šifri glavne djelatnosti hotela H551 te prema šifri Nacionalne klasifikacije djelatnosti je I551. Tako izlistana baza broji 583 hotela, od čega je 26 velikih, 76 srednjih i 481 malo poduzeće.

Anketni se upitnik provodio u nekoliko faza u razdoblju od studenoga 2010. do lipnja 2011. U prvoj je fazi anketni upitnik poslan u elektroničkoj verziji na elektroničke adrese svih hotela koji se nalaze u registru poslovnih subjekata. Druga faza obuhvaća dva kruga slanja anketnog upitnika na poštanske adrese hotela iz kojih nije pristigao od-govor u prethodnoj fazi. Uz anketni je upitnik bilo priloženo popratno pismo iz kojega su potencijalni ispitanici mogli saznati u koje se svrhe istraživanje provodi te kuverta s adresom na koju su se trebali vratiti ispunjeni upitnici. U posljednjoj fazi provo-đenja anketnog upitnika korišteno je individualno anketiranje. Tijekom provođenja anketnog istraži-vanja vodilo se računa o reprezentativnosti uzorka istraživanja.

3.2. Instrument istraživanja

Ispitanicima je poslan anketni upitnik koji se sastoji od dva dijela: općeg upitnika i Risk-in-Ba-sket upitnika.8 Svrha je općega upitnika prikupiti podatke o karakteristikama menadžera za koje se pretpostavlja da determiniraju sklonost riziku i o njihovim vlastitim stavovima prema prihvaćanju rizika.

Risk-in-Basket upitnik izvorno su razvili Ma-

8 Prilog 1.

cCrimmon i Wehrung,9 a rabi se u svrhu istra-živanja načina na koji se menadžeri u hrvatskim poduzećima suočavaju s rizikom. Ispitanik mora pretpostaviti ulogu hipotetskoga potpredsjednika koji mora riješiti svaku od četiri standardizirane poslovne situacije s kojima je suočen. Situacije su sljedeće:

Tužba. Poduzeću prijeti tužba za povredu 1. patenta pa ispitanik mora odgovoriti hoće li si-tuaciju riješiti nagodbom izvan suda ili na sudu.Ucjena klijenta. Klijent traži da poduzeće 2. prestane s isporukom robe njegovom najvećem konkurentu. Ispitanik mora odlučiti hoće li nastaviti s isporukom robe ili ne.Spor sa sindikatom. Sindikat prijeti štrajkom 3. ukoliko se ne prekine studija o djelotvornosti radnih metoda. Ispitanik mora odlučiti hoće li nastaviti sa studijom ili će je prekinuti.Zajedničko ulaganje. Odluka o isplativosti 4. projekta. Ispitanik mora odlučiti hoće li projekt realizirati samostalno ili zajedničkim ulaga-njem.

Upitnik je prilagođen hrvatskim uvjetima. Pita-nja nisu otvorenoga tipa kao u originalnoj verziji, već ispitanici kao način suočavanja s rizičnom situacijom mogu odabrati jednu od sljedećih pet mogućnosti: izabrati rizičnu alternativu, izabrati sigurnu alternativu, delegirati odluku na pred-sjednika, odgoditi konačnu odluku ili prikupiti još informacija.

Risk-in-Basket upitnik je korišten i za utvrđi-vanje sklonosti riziku ispitanika. Naime, ispita-nik mora odgovoriti koju najmanju vjerojatnost događanja pozitivnoga ishoda rizične alternative za svaku od četiri poslovne situacije zahtijeva kako bi izabrao rizičnu umjesto nerizične alternative. Na taj se način dobivaju odgovarajuće vjerojat-nosti na temelju kojih se određuje sklonost riziku menadžera. Vjerojatnost veća od 50% implicirat će nesklonost riziku, dok će vjerojatnost manja od 50% implicirati sklonost riziku.

3.3. Opće karakteristike uzorka istraživanja

Ukupno je 81 menadžer sudjelovao u anketi. Najveći odaziv je iz velikih hotela, od ukupnog broja velikih hotela iz 46 % njih su stigli popunjeni

9 MacCrimmon, K. R. i Wherung, D. A.: The Risk-In-Basket, Journal of Business, Vol.57, No. 3, 1984., str. 367-387.

anketni upitnici. Od ukupnog broja srednjih hotela 29 % ih je sudjelovalo u istraživanju, dok je očeki-vano najmanji odaziv iz malih hotela (6 %). Od svih menadžera koji su sudjelovali u istraživanja 37 % ih je zaposleno u malim, 38 % u srednjim i 25 % u velikim hotelskim poduzećima.

Razine menadžmenta bitan su čimbenik analize menadžmenta i menadžera. Iako je uobičajena podjela menadžera na menadžere najviše, srednje i najniže razine menadžmenta, u ovom se radu istraživanje provodi samo na uzorku menadžera srednje i najviše razine pa se razmatraju sljedeće razine menadžmenta: najviša razina, srednja razina bliže vrhu, srednja razina i srednja razina bliže dnu. Menadžeri najniže razine menadžmenta nisu uključeni u istraživanje budući da se njihov posao najvećim dijelom odnosi na donošenja operativnih odluka. Operativne su odluke najčešće programira-ne jer se odnose na rješavanje rutinskih problema u situacijama koje se ponavljaju pa su najmanje podložne riziku i neizvjesnosti. Od svih analizi-ranih menadžera 19 % ih je zaposleno na najvišoj razini menadžmenta, dok je najveći postotak 54 % analiziranih menadžera zaposleno na srednjoj razini bliže vrhu. Na srednjoj razini menadžmenta zaposleno je 21 % menadžera koji su sudjelovali u istraživanju, dok je najmanje anketiranih (6 %) zaposleno na srednjim razinama menadžmenta bliže dnu. U uzorku je zastupljeno 40 % žena i 60 % muškaraca.

U analiziranom uzorku menadžera najbrojnija je skupina menadžera starih od 31 do 40 godina (43 %) potom slijedi skupina od 41 do 50 godina (15 %). Skupina menadžera mlađih od 30 godina iznosi svega 12 % ukupnog uzorka, a menadžeri od 51 do 60 godina 14 %. U najmanjem su postotku zastu-pljeni menadžeri stariji od 61 godine (2 %).

Struktura hrvatskih menadžera obuhvaćenih istraživanjem s aspekta stupnja obrazovanja je sljedeća: 61 % menadžera ima visoku stručnu spre-mu, 25 % ih ima višu stručnu spremu, dok ih 14 % ima srednju stručnu spremu. S obzirom na vrstu završene stručne spreme rezultat je očekivan: 88 % anketiranih menadžera ima ekonomsku stručnu spremu, 4 % pravnu, 3 % tehničku i 5 % neku drugu vrstu stručne spreme. Prosječan broj godina radno-ga staža menadžera u ovom istraživanju iznosi 15, dok prosječan broj radnoga staža na menadžerskim pozicijama iznosi 8 godina. Menadžeri su u prosje-ku 3 puta u karijeri bili promaknuti.

4. Rezultati istraživanja

330 331


Podatci prikupljeni anketnim upitnikom uneseni su u softverski paket SPSS 17.0. Metode deskriptiv-ne i inferencijalne statistike rabe se kako bi se došlo do rezultata kojim bi se ostvarili osnovni ciljevi rada.

4.1. Modifikacija rizika

Rizik se može modificirati na više načina, a svrha modificiranja je poduzimanje koraka kako bi se smanjio ili eliminirao rizik. Tri najčešće korište-na načina modificiranja rizika jesu delegiranje odluke, odgađanje konačne odluke i prikupljanje više informacija o mogućim gubicima ili njihovim vjerojatnostima.

U tablici 1 u postotcima je prikazano koliko često menadžeri modificiraju rizik za sve četiri po-slovne situacije. U svim situacijama veći je postotak onih koji modificiraju rizik u odnosu na one koji jednostavno odabiru sigurnu ili rizičnu alternati-vu. U poslovnoj situaciji u kojoj podružnici prijeti tužba za povredu patenta 59,3 % svih menadžera odlučuju se za modifikaciju rizika. Od ponuđenih načina modifikacije rizika menadžeri se najčešće odlučuju za prikupljanje više informacija (33,3 %), potom za odgađanje konačne odluke (23,5 %),

a najmanji ih se postotak odlučuje za delegiranje odluke na predsjednika poduzeća (2,5 %).

U poslovnoj situaciji koja se odnosi na prestanak isporuke robe klijentu 54,3 % menadžera modifi-cira rizik. Najveći postotak menadžera odlučuje se za odgađanje konačne odluke (24,7 %), nešto manje (22,2 %) za prikupljanje više informacija, a najmanji broj za delegiranje odluke na predsjednika poduze-ća (7,4 %).

Modifikacija rizika najzastupljenija je (55,5 %) kao način suočavanja s rizikom i kad je menadžer suočen sa situacijom u kojoj sindikat prijeti štrajkom. U takvoj se situaciji menadžeri najčešće odlučuju za odgađanje konačne odluke (24,7 %), potom za prikupljanje više informacija o događaju s kojim se suočavaju (18,5 %), a najrjeđe delegiraju odluku na predsjednika poduzeća (12,3).

Rizik se modificira (53,1 %) i u situaciji u kojoj se donosi odluka o samostalnom ili zajedničkom ulaganju. Najveći bi postotak menadžera (19,8 %) prikupio više informacija, 17,3 % bi ih odgodilo konačnu odluku, a 16,0 % bi ih delegiralo odluku na predsjednika poduzeća.

S obzirom na prethodne rezultate i na činjeni-cu da se samo 7 menadžera (8,6 %), od 81 koji su sudjelovali u anketnome istraživanju, ni u jednoj

Podružnici prijeti tužba za povredu patenta Prestanak isporuke robe Štrajk Projekt - samostalno

ili zajedničko ulaganje

Riješiti slučaj na sudu 25,9 %

Prestati s is-porukom robe klijentu Y.

9,9 % Nastaviti sa studijom 32,1 % Samostalno

ulaganje 21,0 %

Riješiti slučaj nagodbom izvan suda

14,8 %Nastaviti ispo-ručivati robu klijentu Y.

35,8 % Prekinuti studiju 12,3 % Zajedničko

ulaganje 25,9 %

Delegirati odluku na predsjednika

2,5 %Delegirati odluku na predsjednika



16,0 %

Odgoditi konačnu odluku

23,5 % Odgoditi ko-načnu odluku 24,7 5

Odgoditi konačnu odluku.

24,7 %Odgoditi konačnu odluku

17,3 %

Prikupiti još informacija 33,3 % Prikupiti još

informacija 22,2 % Prikupiti više informacija 18,5 %

Prikupiti više infor-macija

19,8 %

Ukupno 100,0 % Ukupno 100,0 % Ukupno 100,0 % Ukupno 100,0 %

Tablica 1: Učestalost načina suočavanja s rizikom u četiri različite poslovne situacije

od četiri poslovne situacije ne služi modifikacijom rizika, može se prihvatiti hipoteza da su menadžeri općenito skloniji modificiranju rizika od prihva-ćanja sigurne ili rizične alternative. Menadžeri se češće služe odgađanjem odluke i prikupljanjem više informacija u odnosu na delegiranje odluke na predsjednika poduzeća.

4.2. Menadžerova sklonost riziku i sklonost prema modificiranju rizika

Risk-In-Basket upitnikom se, osim načina na koje se hrvatski menadžeri suočavaju s rizičnim situacijama, mjeri i sklonost riziku. Naime ispita-nik mora odgovoriti koju najmanju vjerojatnost događanja pozitivnoga ishoda rizične alternative za svaku od četiri situacije on zahtijeva kako bi izabrao rizičnu umjesto nerizične alternative. Na taj se način utvrđuju odgovarajuće vjerojatnosti (varijabla ekvivalent vjerojatnosti) na temelju kojih se određuje menadžerova sklonost riziku. Vjero-jatnost veća od 50 % implicira nesklonost riziku, dok vjerojatnost manja od 50 % implicira sklonost riziku. Srednje vrijednosti (tablica 2) sugeriraju kako su u dvije poslovne situacije menadžeri u prosjeku skloni riziku (ekvivalent vjerojatnosti je manji od 50 %), a u dvije neskloni riziku (ekvivalent vjerojatnosti je veći od 50 %).

Za svaku poslovnu situaciju kreirana je varijabla način suočavanja s rizikom koja se sastoji od tri kategorije na temelju odgovora na pitanje kako će menadžeri riješiti pojedinu poslovnu situaciju. Me-nadžeri su mogli odgovoriti da će poduzeti rizičnu

ili sigurnu alternativu, ili da će pak modificirati rizik (na način da koriste jedan od tri ponuđena načina modifikacije) pa su na temelju tih odgovo-ra kreirane sljedeće tri kategorije varijable način suočavanja s rizikom: sklonost riziku, modifikacija rizika i nesklonost riziku.

Za prvu situaciju koja se odnosi na odluku rješa-vanja spora preko suda ili izvan njega testira se po-stojanje statistički značajne razlike u prosječnome ekvivalentu vjerojatnosti (mjera sklonosti riziku) i načinu suočavanja s rizikom. Ova se pretpostav-ka testira jednofaktorskom analizom varijance (ANOVA). Osnovni su rezultati testa prikazani u tablici 3.

Iz tablice 3 razvidno je postojanje statistički zna-čajne razlike u prosječnome ekvivalentu vjerojat-nosti između menadžera koji se na različite načine suočavaju s rizikom (razina signifikantnosti 1 %). Deskriptivna statistika (tablica 4) i grafički prikaz (slika 2) testa ANOVA o razlici između prosječ-nog ekvivalenta vjerojatnosti i načina suočavanja s rizikom za prvu poslovnu situaciju pokazuju postojanje veze između sklonosti riziku i sklonosti modificiranja rizika, jer menadžeri koji se odlučuju za rizičnu alternativu imaju najmanji prosječan ekvivalent vjerojatnosti (najveća sklonost riziku), menadžeri koji poduzimaju sigurnu akciju imaju najveći ekvivalent vjerojatnosti (najmanje su skloni riziku), dok menadžeri koji modificiraju rizik imaju prosječan ekvivalent vjerojatnosti negdje između ove dvije krajnosti.

Prema tome za prvu poslovnu situaciju Risk-in-

Zbroj kvadrata Stupnjevi slobode

Srednjikvadrati F Značajnost

Između uzoraka 16051,788 2 8025,894 20,169 ,000

Unutar uzoraka 30243,402 76 397,940

Ukupno 46295,190 78

Tablica 3: Rezultati testa ANOVA za prvu poslovnu situaciju

Poslovna situacija Srednja vrijednost

Podružnici prijeti tužba za povredu patenta 60,90 %

Prestanak isporuke robe 44,33 %

Štrajk 41,57 %

Projekt - samostalno ili zajedničko ulaganje 51,44 %

Tablica 2: Srednje vrijednosti ekvivalenta vjerojatnosti

332 333


Basket upitnika postoji povezanost između sklono-sti riziku i sklonosti modificiranja rizika.

Test jednofaktorske analize varijance o razlici između prosječnoga ekvivalenta vjerojatnosti i na-čina suočavanja s rizikom proveden je za sve četiri poslovne situacije. Rezultati su u sva četiri slučaja isti:10 postoji statistički značajna razlika u prosječ-nom ekvivalentu vjerojatnosti s obzirom na načine suočavanja s rizikom. Menadžeri koji prihvaćaju ri-zičnu alternativu imaju najmanji prosječni ekviva-

10 Za sve situacije se potvrđuje statistički značajna razlika između dvije varijable na razini signifikantnosti od 1 %, jedino za drugu situaciju razina signifikantnosti iznosi 10 %

lent vjerojatnosti, tj. najskloniji su riziku. Menadže-ri koji se odluče za sigurnu alternativu imaju najviši prosječni ekvivalent vjerojatnosti, tj. najmanje su skloni riziku, a menadžeri koji modificiraju rizik, imaju prosječan ekvivalent vjerojatnosti niži od menadžera nesklonih riziku, a viši od menadžera sklonih riziku. Prema tome potvrđuje se pretpo-stavka o postojanju povezanosti između sklonosti riziku menadžera i sklonosti modificiranju rizika.

4.3. Analiza primjenjivosti teorije očekivanoga

N Srednja vrijednost

Std.devijacija Std. greška Minimum Maksimum

Sklonost riziku 21 39,00 28,513 6,222 0 90

Modifikacija rizika 46 65,59 15,331 2,260 25 100

Nesklonost riziku 12 81,25 17,597 5,080 60 100

Ukupno 79 60,90 24,362 2,741 0 100

Tablica 4: Deskriptivna statistika testa ANOVA o razlici između prosječnog ekvivalenta vjerojatnosti i načina suočavanja s rizikom za prvu poslovnu situaciju

Slika 2: Grafički prikaz odnosa srednje vrijednosti ekvivalenta vjerojatnosti i načina suoča-vanja s rizikom za prvu poslovnu situaciju

izbora

Osnovni princip na kojemu se zasniva teorija očekivanoga izbora jest da pojedinac svaku situa-ciju odlučivanja promatra kao nezavisan događaj u terminima dobitaka ili gubitaka u odnosu na situa-cijski referentnu točku. Prema teoriji očekivanoga izbora gubitak ima veću vrijednost u apsolutnoj mjeri od dobitka iste vrijednosti pa u domeni gubi-taka donositelj odluke teži preuzimanju rizika, dok u domeni dobitaka teži izbjegavanju rizika.

Za analizu primjenjivosti teorije očekivanoga izbora uspoređuju se dvije poslovne situacije iz Risk-in-Basket upitnika. Prva se situacija odnosi na prestanak isporuke robe klijentu jer ta situacija uključuje samo gubitke. Druga se situacija odnosi na odluku o samostalnom ili zajedničkom ulaganju u projekt jer se mogući ishodi ovakve odluke odno-se samo na dobitke, tj. prinose.

Prosječan je ekvivalent vjerojatnosti manji (44,33 %) za situaciju koja uključuje gubitke u kojoj me-nadžer mora odlučiti o prestanku isporuke robe u odnosu na situaciju koja uključuje dobitke i koja se odnosi na odluku o zajedničkome ili samostalnom ulaganju (51,44 %). Na temelju rezultata može se zaključiti da je veća sklonost riziku učestalija za gubitke, a da je manja sklonost riziku učestalija za dobitke. Prema tome rezultati podupiru nalaze teorije očekivanoga izbora prema kojoj pojedinci preuzimaju rizik u domeni gubitaka, a izbjegavaju rizik u domeni dobitaka.

5. Zaključna razmatranja

U radu se pretpostavlja da su menadžeri skloniji modificiranju rizika nego jednostavnu odabiru iz-među sigurne ili rizične alternative. Hipoteza je po-tvrđena metodama deskriptivne statistike. Naime utvrđeno je da većina menadžera, u četiri poslovne situacije s kojima su bili suočeni, modificira rizik.

Uporabom testa jednofaktorske analize varijance potvrđeno je postojanje povezanosti menadžerove sklonosti riziku i sklonosti modificiranju rizika. Za sve četiri poslovne situacije menadžeri koji modi-ficiraju rizik manje su skloni riziku od menadžera koji poduzimaju rizične akcije, a više skloni riziku od menadžera koji poduzimaju sigurne akcije. Može se ustvrditi da su menadžeri koji modificiraju rizik umjereno skloni riziku.

Usporedbom odgovora menadžera za dvije poslovne situacije anlizirana je primjenjivost teorije očekivanog izbora u okolnostima predmet-nog istraživanja. Prema teoriji očekivanoga izbora gubitak ima veću vrijednost u apsolutnoj mjeri od dobitka iste vrijednosti pa u domeni gubitaka donositelj odluke teži preuzimanju rizika, dok u domeni dobitaka teži izbjegavanju rizika. Rezultati podupiru osnovni princip na kojem se zasniva ova teorija.

334 335


Literatura

Brockhaus, S., Robert H. (1980). „Risk Taking Propensity of Entrepreneurs“, Academy of Manage-1. ment Journal, (23), 3: 509-520.Kahneman, D., Tversky, A. (1979). „Prospect Theory: An Analysis of Decision Under Risk“, Econome-2. trica, (47), 2: 263-291.Kamalanabhan, T. J., Sunder, D. L. (1999). „Managerial Risk-taking: An Empirical Study“, Social 3. Behavior and Personality, (27), 4: 421-430.MacCrimmon, K. R., Wehrung, D. A. (1986). The Management of Uncertainty: Taking Risks. New 4. York: The Free Press, A Division of Macmillan. MacCrimmon, K. R., Wherung, D. A. (1984). „The Risk-In-Basket“, Journal of Business, (57), 3: 367-5. 387.Makhija M. V., Stewart, A. C. (2002). „The Effect of National Context on Perceptions of Risk: A 6. Comparison of Planned Versus Free-Market Managers“, Journal of International Business Studies, (33), 4: 737-756.March, J. G., Shapira, Z. (1987). „Managerial perspectives on risk and risk taking“, The Institute of 7. Management Science, (33), 11: 1404 − 1418.Masters, R., Meier, R. (1988). „Sex differences and risk-taking propensity of Enterprenuers“, Journal 8. of Small Business Management, (26), 21: 31-35.Neumann, J., Morgenstern, O. (1947). Theory of Games and Economic Behaviour, Princeton Univer-9. sity PressPowell, M., Ansic, D. (1997). „Gender differences in risk behaviour in financial decision-making: An 10. experimental analysis“, Journal of Economic Psychology, (18): 605-628.Shapira, Z. (1995). Risk Taking: A Managerial Perspective. New York: Russel Sage Foundation.11. Sitkin, S. B., Pablo, A. L. (1992). „Reconceptualizing the determinants of risk behavior“, Academy of 12. Management Review, (17), 1: 9-38.Tversky, A., Kahneman, D. (1986). „Rational Choice and the Framing of Decisions“, Journal of Busi-13. ness, (59), 4: 257 – 262.Zinkhan, G. M., Karande, K., W. (1992). „Cultural and gender Differences in Risk-Taking Behaviour 14. Among American and Spanish Decision Makers“, The Journal of Social Psychology, (151), 5: 741-742.

PRILOG 1.Risk-in-Basket

Slučaj 1: Pretpostavite da podružnici Vašeg poduzeća prijeti tužba za povredu patenta koji se odnosi na novi

proizvod s kojim Vaše poduzeće želi izaći na tržište. Ako tužba završi na sudu, Vaš pravni savjetnik vjeruje kako postoji 50 % vjerojatnosti da će poduzeće imati 2 milijuna kuna gubitka koji se odnosi na štetu i iz-gubljene profite od napuštanja proizvoda. Postoji također 50 % šanse da poduzeće dobije slučaj i ne izgubi ništa. Alternativno, možete se dogovoriti izvan suda i odustati od plasiranja proizvoda na tržištu te platiti parničaru milijun kuna. Vi trebate odlučiti kako će se ovaj problem riješiti.

A1. Koju biste od sljedećih mogućnosti izabrali?

A2. Da vjerojatnosti dvaju ishoda kod rješavanja slučaja na sudu nisu dane, odgovorite kolika bi vjerojatnost pobjede na sudu trebala biti da odlučite riješiti slučaj na sudu?

Odgovor: ___%

Ili zaokružite odgovarajući odgovor:

Pretpostavite da ste tek prije tjedan dana dobili mjesto potpredsjednika velikog poduzeća koje se bavi prodajom multinacionalnih proizvoda. Predsjednik poduzeća traži od Vas da još danas predložite (na te-melju Vašega dosadašnjeg iskustva na drugim poslovima) način na koji će se riješiti naredna četiri slučaja.

a) Riješiti slučaj na sudu.

b) Riješiti slučaj nagodbom izvan suda.

c) Delegirati odluku na predsjednika.

d) Odgoditi konačnu odluku (otići na sud, a ako suđenje ne bude išlo u Vašu korist, nagoditi se izvan suda).

e) Prikupiti još informacija – savjetovanje s pravnim stručnjacima o mogućnosti pobjede na sudu.

a) Ne bih se odluči -o, -la za rješavanje slučaja na sudu bez obzira na vjerojatnost pobjede.

b) Odluči -o, -la bih se za rješavanje slučaja na sudu bez obzira ne vjerojatnost pobjede.

336 337


Slučaj 2:Pretpostavite da jedan od glavnih klijenata Vašeg poduzeća (u daljnjem tekstu X) traži da prestanete

isporučivati robu njegovu najvećem konkurentu (Y), koji je ujedno i Vaš klijent. Ukoliko to ne učinite, X prijeti da će prestati poslovati s Vašim poduzećem. Vaše poduzeće ima 3 milijuna kuna prihoda godiš-nje od klijenta X i 4 milijuna kuna od klijenta Y. Ukoliko odlučite prestati isporučivati robu klijentu Y, poduzeće će imati gubitak od 4 milijuna godišnje. Ukoliko odlučite i dalje isporučivati robu konkurentu Y postoji 75 % šanse da će Y nastaviti dobro poslovati i da će Vaše poduzeće imati 3 milijuna kuna gubitka (ovaj se gubitak odnosi na prekid poslovanja s poduzećem X). Međutim postoji i 25 % šanse da će podu-zeće Y bankrotirati i da ćete imati gubitak od 7 milijuna kuna (4 milijuna kuna od poduzeća Y i 3 milijuna kuna od poduzeća X). Vi odlučujete kako riješiti prethodno navedeni problem.

B1. Koju biste od sljedećih mogućnosti izabrali?

B2. Odgovorite kolika bi trebala biti vjerojatnost da Y nastavi dobro poslovati da se odlučite nastaviti isporučivati robu klijentu Y (ukoliko vjerojatnosti dvaju ishoda u slučaju da Vaše po-duzeće nastavi isporučivati robu klijentu Y nisu dane)?

Odgovor: ____%


a) Prestati s isporukom robe klijentu Y.

b) Nastaviti isporučivati robu klijentu Y.

c) Delegirati odluku na predsjednika poduzeća.

d) Odgoditi konačnu odluku – (još neko vrijeme nastaviti s isporukom i poduzeću X i poduzeću Y dok se ne vidi kako će se situacija razvijati).

e) Prikupiti više informacija – savjetovanje sa stručnjacima o poslovanju oba poduzeća.

a) Ne bih se odluči -o, -la nastaviti isporučivati robu klijentu Y bez obzira na vjerojatnost budućega dobrog poslovanja toga klijenta.

b) Odluči -o, -la bih se za nastavak isporučivanja robe klijentu Y bez obzira na vjerojatnost budućeg dobrog poslovanja toga klijenta.

Slučaj 3. Pretpostavite da Vaše poduzeće provodi studiju koja se bavi istraživanjem djelotvornosti radnih me-

toda u Vašem poduzeću. Sindikat prijeti štrajkom ukoliko se studija ne prekine. Vaš savjetnik vjeruje da će Vaše poduzeće ukoliko se prekine studija, imati povrat na imovinu od 6.5 %. Ukoliko se studija nastavi, postoji 40 % vjerojatnosti da neće doći do štrajka i povrat na imovinu će iznositi 10 %, ali isto tako postoji 60 % vjerojatnosti da će doći do štrajka, i u tom slučaju Vaše poduzeće ima gubitak od 200 000 kuna. Vi trebate odlučiti kako će se ovaj problem riješiti.

C1. Koju biste od sljedećih mogućnosti izabrali?

C2. Odgovorite kolika bi trebala biti vjerojatnost da ne dođe do štrajka da nastavite sa studi-jom ukoliko vjerojatnosti dvaju ishoda u slučaju da nastavite sa studijom nisu dane)?

Odgovor: ___%


a) Nastaviti sa studijom.

b) Prekinuti studiju.

c) Delegirati odluku na predsjednika.

d) Odgoditi konačnu odluku (pregovarati sa sindikatom).

e) Prikupiti više informacija.

b) Ne bih se odluči -o, -la nastaviti studiju bez obzira kolika je vjerojatnost da neće doći do štrajka.

a) Odluči -o, -la bih se nastaviti provoditi studiju bez obzira kolika je vjerojatnost da neće doći do štrajka.

338 339


Slučaj 4:Pretpostavite da morate istražiti isplativost nekog projekta kako biste odredili treba li projekt nasta-

viti ostvarivati samostalno ili kao zajedničko ulaganje (s nekim drugim poduzećem – Vašim konkuren-tom). Vaš savjetnik vjeruje da, ukoliko se odlučite na samostalno ulaganje, postoji 33 % vjerojatnost da će Vaše poduzeće preuzeti veliki tržišni udio i da će stopa povrata na investiciju biti 22 %, ali isto tako postoji 66 % vjerojatnosti da će Vaše poduzeće preuzeti mali tržišni udio i stopa povrata na investiciju će biti 10 %. S druge strane, ukoliko se odlučite na zajedničko ulaganje s drugim poduzećem, stopa povrata na investiciju će biti 14 %. Vi trebate odlučiti koju od ovih akcija poduzeti.

D1. Koju biste od sljedećih mogućnosti izabrali?

D2. Odgovorite kolika bi trebala biti vjerojatnost da će Vaše poduzeće osvojiti veliki tržišni udio da se odlučite na samostalno ulaganje (kada vjerojatnosti dvaju ishoda u slučaju da samo-stalno ulažete ne bi bile ponuđene)?

Odgovor: __%


a) Samostalno ulaganje.

b) Zajedničko ulaganje.

c) Prepustiti odluku direktoru poduzeća.

d) Odgoditi konačnu odluku (pregovaranje s drugim poduzećem).

e) Prikupiti više informacija – savjetovanje sa stručnjacima.

a) Ne bih se odluči -o, -la samostalno ulagati bez obzira na vjerojatnost osvajanja velikoga tržišnog udjela.

b) Odluči -o, -la bih se za samostalno ulaganje bez obzira na vjerojatnost osvajanja velikoga tržišnog udjela.

Dr. sc. Perica VojinićSenior [email protected]

RISK MODIFICATION ON THE PART OF MANAGERS

Abstract

The paper aims to determine how and how often Croatian managers modify the risk in business situations. The paper includes results of a survey conducted among the sample of managers employed at middle and senior management levels in Croatian companies. The sample consists of 81 managers. Descriptive statistics was used in the process. The hypothesis that managers are more prone to modify the risk than to make a simple choice between a safe or a risky alternative was confirmed. The results of a one-way analysis of variance suggest that there is a connection between a manager’s risk prefe-rences and risk modification preferences. As expected, managers who choose risky alternatives are those who are likely to take a risk; managers undertaking a safe action are the least likely to take a risk, whereas those who modify risk are moderately risk prone. Methods of descriptive statistics were used to analyse the applicability of the prospect theory in local environment. The results suggest that Croa-tian managers in the hotel industry behave according to behaviour patterns advocated by the prospect theory. Namely, managers avoid risk in the gain domain, whereas they accept it in the loss domain.

Keywords: risk modification, risk prone, prospect theory

340 341

Dr. sc. Dominika Crnjac Milić, Dr. sc. Martina Martinović: Povijesni pregled implementacije matematike i statistike u ekonomijuDr. sc. Dominika Crnjac Milić, Dr. sc. Martina Martinović: Povijesni pregled implementacije matematike i statistike u ekonomiju

ekonomiji vrlo je dobro prihvaćena, ali u mnogim slučajevima nije bilo uspješnosti. Razlozi neu-spjeha uglavnom su bili u neposrednoj uporabi matematičkih aplikacija bez prethodnih znanja o ekonomskom problemu.

Dakle nije dovoljno poznavati samo matema-tiku da bismo formulirali odgovarajuće modele, potrebno je poznavati discipline kao što su – granična analiza, dinamička analiza, međusektor-ska analiza, linearno i nelinearno programiranje, ekonometrija, statistika itd.

2. Razvoj matematičkih metoda i njihova primjena u ekonomiji

Ovdje ćemo prikazati razvoj matematičkih metoda i problema koji su bili predmet proma-tranja u prošlosti. Proteklo je dosta vremena od prihvaćanja matematičkih metoda u ekonomi-ji. Primjena matematike bila je rezervirana za prirodne znanosti, ali ujedno se uzor reflektirao u ekonomiji. Egzaktnim istraživanjima u ekonomiji otežavalo se neuočavanje sličnosti između pojava i problema u prirodnim i društvenim znanostima. U svrhu sinergije prirodnih i društvenih znanosti trebalo je izgraditi dobre metodičke postupke po uzoru na prirodne znanosti. Ovo nije bilo jednostavno postići zbog toga što se prirodni fenomeni i njihove zavisnosti u pravilu izražavaju funkcijskim relacijama koje dopuštaju korištenje poznatih matematičkih rješenja. Budući da su pojave u ekonomiji stohastičke prirode s korela-cijskim zavisnostima, neposredna je matematička primjena kroz funkcijsko opisivanje fenomena u pogledu zakonitosti aproksimatična slika promje-na. Primjena je zapravo počela pojavom korelacij-ske i regresijske analize.

Regresijska analiza odigrala je veliku ulogu u razvoju matematičkih metoda pomoću kojih su određene mnoge ekonomske zakonitosti. Omogućeno je mjerenje stupnja međuzavisno-sti mnogih pojava pomoću korelacijske analize. Došlo je do značajnih metodoloških pristupa u određivanju funkcijskih relacija koje efikasno izražavaju međuzavisnost ekonomskih pojava te do značajnog prihvaćanja matematičkih metoda u ekonomiji, njihova korištenja u praktičnim i teorijskim istraživanjima. Istraživači su dobili poticaj, nestalo je sumnje u mogućnost primje-ne iako je preciznost manja nego u prirodnim znanostima.

Znajući da primjena matematičkih metoda počinje prije regresijske analize, ne treba zane-mariti spoznaju da je regresijska analiza ukazala na mogućnosti koje su posljedica odgovarajuće primjene.

Daleko ranije bilo je pokušaja matematičke primjene i nalaženja rezultata koji su i danas od velikog značenja za mnoga promatranja.

Budući da su elementarne matematičke opera-cije1 sastavni dio svakoga ekonomskog procesa, nije lako precizirati početak matematičke primje-ne u ekonomiji.

Po mnogim znanstvenicima početak matema-tičkih istraživanja vezan je za francuskog znan-stvenika Kurura2 (Cournat), koji je u svojim rado-vima postavio osnove ekonometrijskoj znanosti. Kuruoove formulacije ekonomskih zakonitosti te ispitivanje odnosa ponude i potražnje zasnovani su na matematičkim principima i imali su veliki utjecaj na razvoj ekonomske misli. Nakon toga dolazi do intenzivnijeg razvoja matematičko-eko-nomske misli, zamjenu parcijalnih istraživanja složenim sustavima koji promatraju opće uvjete ravnoteže.

Valras3 (Walres) analizira opću gospodarsku ravnotežu. Zapažen je veliki broj radova Paretov zakon,4 ispitivanje elastičnosti potražnje5, funkci-ja proizvodnje i ispitivanja na području cijena.6

Općenito gledajući matematičku primjenu u ekonomiji karakteriziraju u 19. stoljeću teorijska razmatranja. Ispitivanja idu u pravcu sagleda-vanja problema i matematičkog formuliranja. Polazilo se od pretpostavke da matematičke relacije imaju ekonomsko značenje. Nedostajala je konkretna analiza problema, nije se davala pozornost stvarnim empirijskim vrijednostima na osnovi kojih bi se odredile relacije, već se davala konkretnim slučajevima. Veliki je nedostatak u ovom vremenu slaba razvijenost matematič-ko-statističkih metoda. Naglasak je bio stavljen na opća promatranja koja su često imala opisni karakter. U ovim uvjetima ovakav je pristup

1 A. Conrnot : Recherches sur les principes matématiques de la thèorie des richesses, 1838.

2 L. Walras : Elémenst déconomic politique pure, I, II, Lausa-nne, Paris-Basel, 1874, 1877.

3 A. Marshall: Principles of Economics, MacMilon and Co., London 1890.

4 V. Pareto: Cors déconomic politique, 1896.

5 V. Pareto: Cors déconomic politique, 1896.

6 I. Fischer: Mathematical Investigations in the Theory of Value and Prices, 1892.


Dr. sc. Dominika Crnjac Milić Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera Elektrotehnički fakultet u Osijeku

Dr. sc. Martina Martinović

POVIJESNI PREGLEDIMPLEMENTACIJE MATEMATIKE I STATISTIKE U EKONOMIJU

Sažetak

U ovom preglednom članku dat ćemo kratki povijesni pregled implementacije matematike i mate-matičkih disciplina u kvantitativnu ekonomiju. Kronološki ćemo pokazati razvoj matematičkih metoda i njihovu primjenu u ekonomiji. Posebnu ćemo pozornost posvetiti ekonometrijskom razvoju.

Ključne riječi: povijest, ekonomija, matematika, statistika, ekonometrija, model

1. Uvod

U novije vrijeme ekonomska istraživanja prati intenzivan razvoj matematičkih metoda, što je posljedica uvjeta razvoja ekonomske misli. Možemo slobodno reći da danas nema znanstve-nog područja u kome nije zastupljeno egzaktno istraživanje zasnovano na matematičkom istra-živanju koje pruža odgovore na mnoga praktična i teorijska pitanja. Nova ekonomska istraživa-nja zasnovana su na matematičko-analitičkom istraživanju i ne razlikuju se od drugih disciplina prirodnih i društvenih znanosti.

Interes ekonomista značajno se povećao za kvantitativni vid istraživanja, pri čemu prednjače matematičke metode. Jedan je od uzroka zasigur-no u izmjeni karaktera matematičkog istraživanja zahvaljujući pojavi novih metoda kojima se rješa-vaju mnogi praktični i teorijski problemi.

U novije se vrijeme napuštaju teorijske matematičke aplikacije, koje su pružale dokaze teorijskim postavkama ekonomskih koncepcija te dolazi do kvalitativne promjene u metodičkoj orijentaciji koja se sastoji u angažiranju metoda u

empirijskim i teorijskim istraživanjima.Ova orijentacija omogućava brz razvoj mnogih

disciplina kako prirodnih, tako i društvenih i omogućava rješavanje mnogih praktičnih i teorijskih problema. Danas imamo velik problem rješenja sa zadovoljavajućom aproksimacijom jer je zapravo sama matematika aproksimirajuća disciplina. Postignuti rezultati postavljaju nove kriterije, oni ukazuju na izvjesna dopunjavanja u smislu preciznosti i kvantitativno-analitičke potvrde izvjesnih rješenja.

Naime mnoga rješenja kvantitativne prirode, koja su dana verbalno s matematičkog stajališta predstavljaju ideju o postojanju rješenja, a ne i konačno rješenje. U mnogim situacijama problem nastaje tek postavljanjem modela. Postavljanjem modela, tj. utjecaja svih čimbenika koji sudjeluju u izgradnji modela i uočavanja posrednih i nepo-srednih efekata, dolazi do kvantitativne analize i odgovarajućih zaključaka.

Istraživanja u ekonomiji karakterizira sve češća i značajnija pojava ekonomskih modela koji predstavljaju specifičan pristup ekonomskim rješenjima. Ideja o matematičkim, modelima u

342 343


Rad koji je među prvima dao naznake istraži-vanjima u ekonomskoj dinamici jest Harvard-Do-marov model. Sličnom problematikom bavio se ruski znanstvenik Feldman, međutim znanstveni rad nije imao teorijsku podlogu, pa je manje poznat. Radovima Hiksa (Hicks), Samuelsona, Kaleckog, Baumola, Tinbergena, Mahalanobisa itd. napravljena su mnoga poopćenja.10

Gotovo nezavisno od prethodno navedenih rezultata javlja se ideja linearizacije kao što su Linearno programiranje11, Teorija igara, «Input-Output» analiza itd.

Neočekivano, ali s izuzetnom primjenom u analizi međugranskih odnosa i problemima gospodarske ravnoteže javljaju se poznati radovi uglednog znanstvenika V. Leontvjeva12.

Ideja o analizi međugranskih odnosa datira od Kenea(Quesney) u radu «Ekonomska tablica», dominantna je i u radovima Valresa, Kasela. Prethodno spomenuto predstavlja veliku sinergiju teorijskih i praktičnih postignuća. Došlo se do značajnih rezultata i primjene u svim proble-mima u kojima se zahtijeva ispitivanje složenih sustava međuzavisnosti.

V. Kantorovič, nezavisno od svih spomenutih istraživanja, polazeći od praktičnih problema i potrebe, nalazi prve rezultate linearnog progra-miranja, pri čemu je njegov pristup vrlo blizak dosezima današnjeg izučavanja i primjene linear-nog programiranja. V. Kantorovič je u rješavanju

10 J. Klark: Business Acceleration and the Law of Demand, «Journal of Political Economy», 1917.

R. Kahn: The Relation of Home Investment to Unemployment, «Economic Journal», 1931.

J. Keynes: The General Theory of Employment, Interests and Money, 1936

R. Harrod: The Trade Cycle, Oxford, 1936., Towards a Dynamic Economic, 1948.

P. Samuelson: Internation Bettwen the Multiplier Analysis and the Principle of Acceleration, «Review of

Economic Statistic», 1939. E. Domar: Capital Expetation Rate of Growth and Employment,

«Econometrica», 1928.

11 I. von Neumann: Zur Theorie Des Gesellschattsspiele, «Mat. Ann», 1928.

12 W. Leontief: Quantitative Input and Output Relations in the Economic System of the United States, «Review

of Economic Statistics», 18, 1936. W. Leontief: The Structure of American Economy 1919-1929,

Harvard University Press, Cambridge, 1941. F. Quesnay: Talean Economique, 1758. V. Kantorovič: Matematičeskije metodi organizacii i planirovoni-

ja proizvodstva, Leningrad 1939. F. L. Hitchcoc: The Distribution of a Product from Several Sour-

ch to Numerous Localities, Ior. Math. Phys, 20, 1941.

problema koristio metodu rješavajućih koefici-jenata koje danas odgovara dualnosti. Linearno programiranje zauzima vidno mjesto u ekonom-skim istraživanjima zbog široke lepeze primjene u mnogim i različitim područjima. Ovome je doprinijela činjenica da se veći broj ekonomskih problema pojavljuje, sa zahtjevom optimalnosti pri velikom broju ograničenja s velikom složeno-sti. Tako se problemi tipa proizvodnje, realizacije, zaliha, sirovina, investicija, transporta, uvoza, izvoza itd. mogu uspješno rješavati korište-njem linearnog programiranja. Različita pitanja zahtijevaju različite pristupe, pa tako linearno programiranje u pravilu sadrži skup metoda pod nazivom: Teorija linearnog programiranja. Primjerice, transportni problem predstavlja spe-cijalan slučaj problema linearnog programiranja koji je vrlo interesantan po formulaciji i načinu rješavanja tako da čini posebnost u problematici programiranja. Napomenimo da neki slučajevi ukazuju na potrebu korištenja nelinearnog pro-gramiranja ili teorije igara.

Drugi svjetski rat je prethodno spomenuta istraživanja odveo na put ratnih potreba, za potrebe ratnoga gospodarstva koja su imala ope-racijski karakter matematičkog rješavanja. Nova se istraživanja udaljavaju od ranijih ekonomskih istraživanja i poprimaju nove zadaće kao što su: optimalna lokacija vojnih objekata i optimalni razmještaj vojnih jedinica, osiguranje proizvod-nog procesa u ratnim uvjetima, određivanje najkraćeg puta, rješavanje transportnog problema itd.

Poslije rata su nastavljena istraživanja slična prethodnim s orijentacijom na organizacijska pitanja u okviru gospodarstva. U novije vrije-me obična se promatranja rade pod nazivom operacijska istraživanja koja obuhvaćaju veliki broj problema kao što su: optimalni proizvodni programi, optimalne zalihe, optimalno vrijeme zamjene proizvodnih sredstava, optimizacija transporta, organizacija, redovi čekanja itd.

Cilj je ovih istraživanja što prije ratno gos-podarstvo prilagoditi mirnodopskim uvjetima i novim kriterijima kao što su: izbor investicija tržišta, potrošnje, itd. Prilazilo se sustavnom izu-čavanju novih matematičkih disciplina i metoda kao što su primjerice linearno i nelinearno pro-gramiranje, pa ćemo ovdje posvetiti pozornost ovoj znanstvenoj disciplini.

Razvoj linearnog programiranja veže se uz poznatog matematičara Danciga (Dantzig) i

bio jedino moguć, ali dobiveni su prvi rezultati kao baze za naredna istraživanja. Pokrenuto je dosta pitanja i uočeno mnoštvo problema, koji su kasnije uz odgovarajuće dopune riješeni i prihvaćeni u ekonomskoj analizi, kao što su: funkcijski oblik ponude i potražnje i matematička formulacija uvjeta ravnoteže za veći broj proi-zvoda, analiza troškova proizvodnje, ispitivanje ekstremnih vrijednosti, problemi optimuma na bazi proizvodnih i tržišnih uvjeta. Nadalje nalazi se pojam graničnih funkcija koji mjeri promjene pojava i definira se elastičnost kao relativni pojam graničnih funkcija, što otvara vrata kompara-tivnoj analizi ponude i potražnje. Razmatraju se problemi tržišta i odnosi cijena. Ispitivanje pro-izvodnje vodi na razmatranje funkcijskih oblika koji vode do proizvodnje.

U vremenu između 1920. god. i 1930. god. objavljuje se veći broj empirijskih radova, dok se formalno logički pristup zamjenjuje konkretnim oblicima istraživanja. Dobiveni su prvi rezultati koji ukazuju na mogućnost primjene matematič-ko-statističke7 analize u ekonomiji.

Radovi8 ove vrste odnosili su se na konkretna nalaženja funkcijskih oblika ponude i potražnje, troškova itd.

Formiraju se mnogi instituti koji se bave istra-živanjima konjuktivnih ciklusa s ciljem prognozi-ranja kriza u gospodarstvu. Pojavljuju se mnoge metode među kojima se ističu «Harvardske metode».9

Događaji koji su uslijedili za velike svjetske krize dovode do novih metoda koje su efikasnije od ranije poznatih.

Osniva se Ekonometrijsko društvo (1932. god.) koje pokreće časopis «Ekonometrija». Dolazi se do novih i generalizacije od ranije poznatih radova u kojima se traže aplikacije. Posvećuje se pozornost teorijsko-statističkim promatranjima koja potpunije obuhvaćaju provedbu ekonomskih procesa.

Do danas u izvjesnom smislu postoji podjela mišljenja o ekonometrijskim istraživanjima, u jednom pogledu pridaje se veće značenje mate-matičkom promatranju ekonomskih problema, dok je u drugom slučaju veće značenje dano teorijsko-statističkom promatranju, pri čemu se

7 H. Schultz: Statistical Lews of Demand and Supply, 1928.

8 H. Moor: Forecasting the Yield and Price of Cotton, New York, 1917., i Simthetic Economices, 1929.

9 W. Persons: Indicis of Business, «The Review of Economic Statistics» VOL. 1, Cambridge, 1919.

pojave tretiraju u smislu stohastičkih procesa i podvrgavaju odgovarajućim testovima.

Ovim metodološkim pristupom skreće se pozornost s ekonomskih pitanja i fokusiraju se te-orijsko-stohastička promatranja koja su naravno značajna, ali ne po svaku cijenu. Ovo je posebno došlo do izražaja pojavom linearnog programi-ranja, koje je dalo novu razinu metodološkim istraživanjima.

Ekonometrijska razmatranja danas obuhva-ćaju problematiku konjukture, analizu tržišta i programiranje. Spomenuta su područja postala samostalne znanstvene discipline. Razvoj mate-matičkih metoda omogućio je rješavanje velikog broja različitih problema, tako da danas ne posto-ji područje ekonomskih istraživanja gdje nisu zastupljene matematičke metode.

Razdoblje između Prvog i Drugog svjetskog rata karakteriziraju znanstvena istraživanja veza-na uz ovu tematiku, a mogu se podijeliti u četiri skupine:

a) poopćavanje već spomenutih empirijskih rezultata i kvantifikacija složenijih problema

b) granična analizac) dinamička analizad) međusektorska analiza.

Glede empirijskih istraživanja možemo slobod-no kazati da nisu postignuti značajni rezultati. Uzrok tome je slaba organizacija statistike i nerazvijenost informatičke podrške koja je imala ograničene mogućnosti.

U području granične analize javlja se velik broj radova kojima se poopćavaju već poznati rezultati. Uvode se metode varijacijskog računa i funkcije korisnosti, što omogućava rješavanje složenijih problema optimizacije.

Nadalje javlja se interes da se matematičkim putem riješe određeni dinamički problemi, promatra se princip akceleracije i pojam mul-tiplikatora, što vodi do interakcijskih procesa i dinamičke analize. Korištenjem dinamičkih metoda izučava se utjecaj investicija na dohodak i analiziraju se izvjesne zakonitosti koje su poslje-dica odgovarajućih procesa.

Ovdje dominiraju dva problema:kretanje dohotka u odnosu na poznato kreta-1. nje investicijaodređivanje dinamike investicija, odnosno 2. odgovarajuće raspodjele pri unaprijed planira-nom kretanju dohotka.

344 345


Literatura:

A. Conrnot : Recherches sur les principes matématiques de la thèorie des richesses, 1838.1. L. Walras : Elémenst d´economic politique pure, I, II, Lausanne, Paris-Basel, 1874, 1877.2. A. Marshall: Principles of Economics, MacMilon and Co., London 1890.3. V. Pareto: Cors d´economic politique, 1896.4. I. Fischer: Mathematical Investigations in the Theory of Value and Prices, 1892.5. H. Schultz: Statistical Lews of Demand and Supply, 1928.6. H. Moor: Forecasting the Yield and Price of Cotton, New York, 1917., i Simthetic Economices, 1929.7. W. Persons: Indicis of Business, «The Review of Economic Statistics» VOL. 1, Cambridge, 1919.8. J. Klark: Business Acceleration and the Law of Demand, «Journal of Political Economy», 1917.9. R. Kahn: The Relation of Home Investment to Unemployment, «Economic Journal», 1931.10. J. Keynes: The General Theory of Employment, Interests and Money, 193611. R. Harrod: The Trade Cycle, Oxford, 1936., Towards a Dynamic Economic, 1948.12. P. Samuelson: Internation Bettwen the Multiplier Analysis and the Principle of Acceleration, «Revi-13. ew of Economic Statistic», 1939.E. Domar: Capital Expetation Rate of Growth and Employment, «Econometrica», !928.14. I. von Neumann: Zur Theorie Des Gesellschattsspiele, «Mat. Ann», !928.15. W. Leontief: Quantitative Input and Output Relations in the Economic System of the United States, 16. «Review of Economic Statistics», 18, 1936.W. Leontief: The Structure of American Economy 1919-1929, Harvard University Press, Cambridge, 17. 1941.F. Quesnay: Talean Economique, 1758.18. V. Kantorovič: Matematičeskije metodi organizacii i planirovonija proizvodstva, Leningrad 1939.19. F. L. Hitchcoc: The Distribution of a Product from Several Sourch to Numerous Localities, Ior. Math. 20. PhysJ. Fourier: Solution d´ une question particulière du calcul des inegalieés, Historie del´ Académie 21. 1826.K. F. Gauss: Theoria Combinations Observationusu Erroribus Minimis Obnoxsiore, Supplementum, 22. Göttingen,, 1986.P. Gordon: Űber die Antlőmug linearer Gleichnngenmit rellen Coefficienten, «Math. Ann.» 1873.23. H. Minkowsky: Geometric der Zahlen, Leipzig-Berlin, 1910.24. J. Farkas: Űber die Theorie der enfachen Ungllichangen, I. R. A. Moth. 1902.25. D. Gale, B. Khan and A. Tucker: Linear And Theory og Games, Activity Analysis of Produstion and 26. Allocation, Edif. T. C. Koompons J. Wiley, 1951.

njegov rad «Maksimiziranje linearne forme pod ograničenjima u vidu sustava linearnih jednadžbi i (nejednadžbi)», gdje je postavio osnove linear-nog programiranja.

Ovaj je rad pobudio veliki interes kako ma-tematičara, tako i ekonomista, pa je na tu temu organiziran skup vezan uz tu problematiku u Chicagu 1949., gdje su podnesena 33 referata vezana uz teorijsku i praktičnu problematiku programiranja.

Važnu ulogu u razvoju linearnog programiranja imaju matematički radovi koji su temelj linear-nog programiranja. U ovom su poslu sudjelovali mnogi znanstvenici kao što su:

Dancig (Dantzig), Furijer (Foarier), Geus (Geuss), Žorodon (Gordon), Minkovski (Min-kowaky), Farkaš (Farkas), Mockin(Motzkin)13 itd. Međutim, po mišljenju mnogih matematičara najzapaženiju ulogu u razvoju programiranja imao je Najman (von Neumann) vezano uz pojam dualiteta, dok su Tuker (Tucker), Geil (Gale) i Kan (Kahn) ukazali na vezu teorije igara i linear-nog programiranja.

Linearno programiranje predstavlja matematič-ku analizu problema u kojoj se traži maksimalna (minimalna) vrijednost linearne forme, pri zada-nim ograničavajućim uvjetima. Pri promatranju ekonomskih problema linearni sustavi opisuju uvjete u kojima se odvijaju ekonomski procesi, dok linearna forma određeni zahtjev (cilj) koji se u određenim uvjetima želi postići. Ovo se postiže formiranjem odgovarajućih sustava iz kojih se određenim metodama dolazi do optimalnih rješenja.

Linearno programiranje rješava velik broj ekonomskih problema, oni se mogu odnositi na proizvodnju, sirovine, radnu snagu, tržište, ponudu, potražnju, uvoz, izvoz. Linearno progra-miranje polazi od sustava i unaprijed utvrđenih kriterija koji mogu biti različiti u zavisnosti od problema, ispituje uvjete optimalnosti, određu-

13 J. Fourier: Solution d´ une question particulière du calcul des inegalieés, Historie del´ Académie 1826.

K. F. Gauss: Theoria Combinations Observationusu Erroribus Minimis Obnoxsiore, Supplementum,

Göttingen,, 1986. P. Gordon: Űber die Antlőmug linearer Gleichnngenmit rellen

Coefficienten, «Math. Ann.» 1873. H. Minkowsky: Geometric der Zahlen, Leipzig-Berlin, 1910. J. Farkas: Űber die Theorie der enfachen Ungllichangen, I. R. A.

Moth. 1902. D. Gale, B. Khan and A. Tucker: Linear And Theory og Games,

Activity Analysis of Produstion and Allocation, Edif. T. C. Koompons J. Wiley, 1951.

jući ona rješenja koja su optimalna. Dakle, ako za kriterij uzmemo dobit tvrtke koja se ostvaruje od proizvodnje većeg broja proizvoda, tada je pri ograničenjima moguće odabrati onaj proizvod-ni program koji omogućava maksimalnu dobit. Ovakav proizvodni program nazivamo optimalni proizvodni program. Može se u praksi dogodi-ti da su ograničavajući uvjeti stalni ali kriterij varijabilan. Dakle, mogu se postavljati zahtjevi na funkciju cilja kao što su maksimalno povećanje proizvodnje, maksimalno korištenje kapaciteta, maksimalni izvoz, minimalni troškovi proizvod-nje, minimalne zalihe itd.

3. Zaključak

Iz prethodnoga vidimo da je primjena mate-matičko–statističkih metoda vrlo učinkovita, pa spomenimo neke primjene: prilikom analize investicijskih programa mogu se naći optimalna rješenja s maksimalnom efikasnošću investicija, problem tržišta pri različitim pretpostavkama, problem potražnje, problem ishrane, problem smjesa, problem optimalnih ulaganja, problemi transporta, problemi lokacije, problemi osigura-nja, problemi rasporeda.

Zapravo, svaki problem strukturne prirode u kome se postavlja zahtjev da se između većeg broja alternativnih rješenja odabere ono koje prema predviđenom kriteriju najbolje pripada matematičko–statističkim problemima.

Razvoj matematičkih metoda omogućio je rješavanje mnogobrojnih problema i dao opće metodičke postupke koji se s malim izmjenama mogu koristiti u različitim područjima. Zamije-timo da matematičko–statistički problemi čine prekretnicu u metodičkim razmatranjima, jer su zastupljeni u svim disciplinama i na najbolji na-čin ilustriraju teze metodičkog pristupa počevši od postavljanja problema do zaključka.

346 347

Dr. sc. Željko Požega, Dr. sc. Boris Crnković, Ana Udovičić, univ. spec. oec.: Analiza stilova vodstva menadžera u Šibensko-kninskoj županiji na uzorku

UDK 658.3 (497.5)Pregledni članak

Dr. sc. Željko Požega*Dr. sc. Boris Crnković*Ana Udovičić, univ. spec. oec.**

ANALIZA STILOVA VODSTVA MENADŽERA U ŠIBENSKO-KNINSKOJ ŽUPANIJI NA UZORKU SREDNJIH I VELIKIH PODUZEĆASažetak

U posljednja dva desetljeća vođenje je postalo predmet intenzivnog zanimanja i proučavanja znanstvenika i teoretičara. Razvijaju se brojni modeli vođenja kojima se pokušava omogućiti posti-zanje određene razine fleksibilnosti poslovanja, koja je od iznimne važnosti za opstanak u novome poslovnom okruženju koje je okarakterizirano učestalim promjenama na tržištu, rastućom globalnom konkurencijom, ubrzanim razvitkom tehnologije te demografskim promjenama zaposlenika. Cilj je rada utvrditi dominantni stil vodstva te njegove prednosti i nedostatke u srednjim i velikim poduze-ćima Šibensko–kninske županije te će se u tu svrhu provesti empirijsko istraživanje radi utvrđivanja stilova vodstva metodom anketiranja vrhovnog i srednjeg menadžmenta srednjih i velikih poduzeća, utemeljeno na Likertovom modelu vodstva. Istraživanjem se želi pristupiti dijagnostičkomu modelu za utvrđivanje dominantnoga stila vodstva prema dobivenim odgovorima na šest komponentni koje po Likertu određuju stilove vodstva: vođenju, motivaciji, komunikaciji, odlučivanju, ciljevima i kontroli-ranju.

Ključne riječi: stilovi vodstva, vodstvo, menadžer, srednja poduzeća, velika poduzeća

1. Uvod

Menadžment i vođenje desetljećima predstav-ljaju područje iznimnog zanimanja istraživača i znanstvenika, no druga polovica 20. stoljeća bilježi intenzivno zanimanje za razumijevanje i razlikova-nje menadžmenta i vođenja, kako u znanstvenim krugovima, tako i u praksi.Vodstvo predstavlja menadžersku funkciju usmjerenu na ljude, no ujed-no predstavlja i proces utjecaja na ljude u svrhu ostvarivanja pojedinačnih i zajedničkih ciljeva or-ganizacije. Bez kvalitetnoga vodstva te uključenosti svih zaposlenika nemoguće je uspješno poslovati

i opstati na tržištu. Postoji mnogo definicija vod-stva koje su nastajale periodično te predstavljaju rezultate istraživanja određenih teoretičara koji su pokušavali dati odgovore vezane uz vrste osobina koje određeni vođa mora posjedovati, nasljednih i naučenih karakteristika vođa do funkcije vođenja kao jedne od temeljnih organizacijskih funkcija koja znatno utječe na uspješnost poslovanja. U literaturi nadalje nailazimo na niz modela definira-nja stilova vodstva kojima se pokušavaju ujedi-niti temeljna načela i postupanja vođe zajedno s funkcijama unutar organizacije koje vođa obavlja. Jedan od najpoznatijih i najprimjenjivijih modela za definiranje stilova vodstva je Likertov model za analizu i identificiranje prosječnog stila vođenja.

Dr. sc. Dominika Crnjac Milić, Dr. sc. Martina Martinović: Povijesni pregled implementacije matematike i statistike u ekonomiju

Dominika Crnjac Milić, PhD, Assistant professor Martina Martinović, PhD

Abstract

This article gives a short historical overview of mathematical implementation and mathematical dis-ciplines in quantitative economy. Chronologically, it presents a development of mathematical methods and their use in economy. In addition, it also gives special attention to econometric development.

Keywords: history, economy, mathematics, econometry, model

* Ekonomski fakultetu u Osijeku. Gajev trg 7, Osijek** Veleučilištu u Šibeniku, Trg Andrije Hebranga 11, Šibenik

348 349

Dr. sc. Željko Požega, Dr. sc. Boris Crnković, Ana Udovičić, univ. spec. oec.: Analiza stilova vodstva menadžera u Šibensko-kninskoj županiji na uzorku Dr. sc. Željko Požega, Dr. sc. Boris Crnković, Ana Udovičić, univ. spec. oec.: Analiza stilova vodstva menadžera u Šibensko-kninskoj županiji na uzorku

na pravi način, a vođe oni koji čine prave stvari“10. Zeleznik je otišao dalje u tom stavu te je tvrdio da se vođe i menadžeri sami po sebi razlikuju, odno-sno da su različiti tipovi ljudi. Naveo je osnovnu razliku tvrdeći da kod menadžera postoji niska emocionalna uključenost u odnosu na vođe koji su emocionalno aktivni i angažirani. Spomenuti teo-retičari vođe vide kao inspirirajuće vizionare koji se brinu za sadržaj dok su menadžeri osobe koje djeluju kao planeri orijentirani na proces. Drugi su stav zauzeli teoretičari poput Bassa (1990), Hick-mana (1990), Kottera (1988), Mintzberga (1973) i Rosta (1991) koji ne polaze od pretpostavke da su menadžeri i vođe različite osobe premda menad-žment i vođenje promatraju kao odvojene procese. Birch (1999) nadalje generalizira da su menadžeri osobe koje su preokupirane zadatkom, a vođe ljudima. Pitcher (1994) provodi veliko empirijsko istraživanje te je upravo spomenutim istraživa-njem otišla najdalje u istraživanju razlika između menadžera i vođa koristeći se faktorskom analizom prema podatcima koje je skupljala osam godina. Na osnovi podataka zaključila je da postoje tri tipa vođa - svaki s izrazito različitim profilom. Prvu je skupinu okarakterizirala kao inspirirajuću, mašto-vitu, vizionarsku, poduzetnu i emocionalnu te je vođe u toj skupini nazvala „umjetnicima“. Druga skupina okarakterizirana je dobro uravnoteženima, spremnima, razumnima, iskrenima i predvidljivima te ih je nazvala „obrtnicima“. Končano, „tehnokra-te“ je okarakterizirala kao razumne, beskompromi-sne i tvrdoglave. Naposljetku je došla do zaključka da nijedan stil vođenja nije „univerzalan“, već da je stil potrebo prilagoditi situaciji.11

Pregled stručnih istraživanja ukazuje na slože-nost definiranja pristupa vodstvu u procesu koji je iznimno kompleksan i višedemenzionalan. Pojedini istraživači na vodstvo gledaju iz perspektive odno-sa, iz perspektive obrade podataka ili na temelju osobina. Literatura koja analizira vodstvo te stilove vodstva u modernom menadžmentu iznimno je opsežna te su u praksi prisutne mnogobrojne de-finicije te karakteristike stilova vodstva. Dva stila vodstva, autokratski i demokratski, predstavljaju glavne karakteristike na kojima se temelje i dalje izlučuju ostali modeli vodstva. U teoriji su općepo-znata tri osnovna stila vodstva:

Autokratski stil vodstva utemeljen je na centra-lizaciji moći i autoriteta u rukama jedne osobe.

10 Ibidem, str. 457. 11 Ibidem, str. 457.

Autokratski vođa ima neograničenu vlast i moć u odlučivanju, kontrolira svoje podređene i snosi odgovornost za sve donesene odluke, naređuje grupama i pojedincima, a upravlja primjenjujući kazne i nagrade. Izražena je stroga hijerarhija pa se komunikacija odvija jednosmjerno, odnosno odozgo prema dolje.12 Vođa, autokrat, komandi-ra, zapovijeda te radi uz primjenu sustava kazni i nagrada.13

Demokratski stil vodstva karakterizira uključi-vanje podređenih u procesu donošenja odluka.14 Komunikacija je dvosmjerna, a djeluje motivira-juće, kako na grupe tako i na pojedince; zaposle-nicima je omogućeno iskazivanje vlastitih ideja, čime se potiče kreativnost i inovativnost. U osnovi demokratskoga stila upravljanja počivaju dobra organizacijska klima i odnosi među zaposlenima.15

Laissez-faire stil vođenja karakteriziran je izbjegavanjem odgovornosti te odricanja ovlasti. Članovi se grupe upućuju da sami biraju zadatke te da rade ono u čemu su najbolji, i to na najbolji mo-guć i poznat način. Tijek komunikacije je primarno horizontalan; između ravnopravnih članova do-pušta se samopokretanje prema vlastitom viđenju nezavisnosti i utjecaju vođe.16

3. Istraživanje dominantnog stila vodstva u srednjim i velikim poduzećima Šibensko-kninske županije

U svrhu utvrđivanja dominantnog stila vodstva te utvrđivanja prednosti i nedostataka povezanih s prevladavajućim stilom vodstva u srednjim i velikim poduzećima Šibensko–kninske županije provedeno je empirijsko istraživanje metodom anketiranja vrhovnog i srednjeg menadžmenta. Anketni je upitnik poslan na adrese 250 srednjih i velikih poduzeća u Šibensko-kninskoj županiji prema podatcima Hrvatske gospodarske komore te

12 Sikavica, P. (1999)Poslovno odlučivanje, Informator, Zagreb, str.33., navedeno u Vrdoljak Raguž, I. (2009) Međuovisnost stilova vodstva i uspješnosti poslovanja velikih hrvatskih po-duzeća, Doktorska disertacija, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet Split, str. 28.

13 Bahtijarević-Šibenik, F., Sikavica, P. i ostali (2001) Leksikon menadžmenta, Masmedia, Zagreb, str. 351.

14 Ibidem str. 352. 15 Vrdoljak Raguž, I. (2009) Međuovisnost stilova vodstva i

uspješnosti poslovanja velikih hrvatskih poduzeća, Doktorska disertacija, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet Split, str. 28.

16 Cerović, Z. (2003) Hotelski menadžment, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija, str. 659.

U radu se osim teorijskoga pregleda teme daju i rezultati empirijskog istraživanja stilova vodstva srednjih i velikih organizacija unutar Šibensko-kninske županije u javnom i privatnom sektoru. Rad se sastoji od četiri dijela. Nakon prvog, uvod-nog dijela, drugi se dio odnosi na teorijska razma-tranja funkcije vodstva i stilova vodstva. Treći dio rada prikazuje empirijsko istraživanje utvrđivanja dominantnog stila vodstva u Šibensko-kninskoj žu-paniji, dok se u četvrtom dijelu prikazuju najvažniji rezultati i spoznaje dobivene ovim istraživanjem.

2. Teorijska razmatranja funkcije vodstva i stilova vodstva

Pregledom literature o vodstvu lako je uočiti kako postoje mnogobrojne definicije vodstva, koje su se tijekom godina iskristalizirale i čije je prezen-tiranje javnosti počelo već 50-ih godina 20. stoljeća i koje upućuju na kompleksnost samog pojma:

- vodstvo je „...ponašanje pojedinaca usmje-reno na aktivnosti grupe prema odabranim i dijeljenim ciljevima (Hemphill & Coons, 1957, str. 7)“1

- vodstvo je „...vježba u kojoj pojedinci mobilizi-raju institucijske, političke, psihološke i druge resurse kako bi potaknuli, zaposlili i zadovoljili motive sljedbenika (Burns, 1978, str. 18)“2

- vodstvo je „...proces utjecaja na grupne organizirane vrijednosti i kreiranje okru-ženja u kojem će se ciljevi moći ostvariti (Richards&Engle, 1986., str. 206)“3

- vodstvo se odnosi na „...artikulaciju vizija, ostvarenje vrijednosti i kreiranje okru-ženja u kojem će se ciljevi moći ostvariti (Richards&Engle, 1986., str. 206)“4

Iz navedenih definicija moguće je uočiti vidljive sličnosti kao i razlike definicija vodstva te spozna-ti da se definicije vodstva mijenjaju periodično, prateći najnovija istraživanja, nove teorije i modele s područja vodstva. S obzirom na važnost vođenja provedena su mnoga istraživanja koja su u svrhu

1 1 Vrdoljak Raguž, I. (2009) Međuovisnost stilova vodstva i uspješnosti poslovanja velikih hrvatskih poduzeća, Doktorska disertacija, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet Split, str. 16.

2 Vrdoljak Raguž, I. (2009) Međuovisnost stilova vodstva i uspješnosti poslovanja velikih hrvatskih poduzeća, Doktorska disertacija, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet Split, str. 16.

3 Ibidem, str.16. 4 Ibidem, str.16.

traženja odgovora na efektivnost i efikasnost vodstva u fokus svog interesa stavljala različite vari-jable. Većina istraživanja provedena kroz polovicu prošlog stoljeća naglašava osobine vođe, da bi se kasnija istraživanja bazirala na ponašanje i moć. Krajem prošloga stoljeća istraživanja su bila usmje-rena na situaciju unutar koje vodstvo djeluje. To je rezultiralo da se sve teorije i empirijska istraživanja vodstva klasificiraju u tri grupe pristupa:5

pristup osobina•bihevioralni pristup•situacijski pristup.•

Autori Hemphill, Burns, Rauch, Petz, Robbins i Hourse kao glavnu funkciju i oblik ponašanja navode utjecaj vođe na skupinu. Pritom taj oblik ponašanja i djelovanja vođe smatraju jedinstvenim i pristupnim kako formalnog tako i neformalnog vodstva u skupini.6 Richrads, Arnold, Cooper i Robertson kao glavnu funkciju i oblik ponašanja u procesu vođenja navode preuzimanje odgovornosti koja se veže za izvršavanje i realiziranje zadataka i skupine koju vodi i nadgleda.7 Notrhouse (2001) identificira četiri komponente koje su zajedničke gotovo svim definicijama vodstva:8

Vodstvo je proces;1. Vodstvo uključuje utjecaj;2. Vodstvo se pojavljuje u grupnom kontekstu;3. Vodstvo uključuje postizanje ciljeva.4.

U literaturi o vođenju i menadžmentu prisutna su dva osnovana stava:9

Menadžment i vođenje kvalitativno su različiti i 1. međusobno se isključuju;Menadžment i vođenje različiti su, ali se među-2. sobno ne isključuju.

Prvi stav zauzeli su teoretičari poput Bennisa i Nanusa (1985) te Zeleznika (1997). Bennis i Nanus smatrali su da su „...menadžeri ljudi koji čine stvari

5 Notrhouse. P.G. (2001) Vodstvo: teorija i praksa, Zagreb: Mate.6 Vrdoljak Raguž, I. (2009) Međuovisnost stilova vodstva i

uspješnosti poslovanja velikih hrvatskih poduzeća, Doktorska disertacija, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet Split, str. 16.

7 Ibidem, str. 437. 8 Notrhouse. P.G. (2001) Vodstvo: teorija i praksa, Zagreb: Mate,

str. 1.9 Vrdoljak Raguž, I. (2010) Utvrđivanje povezanosti demograf-

skih obilježja vrhovnih menadžera, stilova vođenja i uspješnosti poslovanja velikih hrvatskih poduzeća – empirijsko istraživanje, Ekonomski pregled, 61 (7-8), str. 456.

350 351


Registra poslovnih subjekata. Ukupno je vraćeno 59 ispravno i u potpunosti ispunjenih anketnih upitnika. Upitnik je kreiran prema uzoru na Liker-tovu analitičku metodu za analizu i identificiranje prosječnoga stila vođenja (skala odgovora s vrijed-nostima od 1 do 4). Anketni upitnik sadržajno je strukturiran u dvije cjeline: prvi dio sadržavao je osnovne podatke o poduzećima (broj zaposlenika, pravni oblik poduzeća, osnovna djelatnost), dok je drugi dio sadržavao pitanja zatvorenog tipa na šest komponentni koje po Likertu određuju stilove vodstva (vođenje, motivacija, komunikacija, odluči-vanje, ciljevi i kontroliranje).

Profil poduzeća Šibensko – kninske županije obuhvaćenih istraživanjem prikazan je u Tablici 1.

Prema podatcima prikazanim u Tablici 1. istraživanjem su najviše obuhvaćene organizacije u privatnom vlasništvu (77, 4 %), s pravnim oblikom društva sa ograničenom odgovornošću (54, 24 %) u sektoru trgovine (47, 46 %) te srednja poduzeća prema broju zaposlenika (77, 97%).

Način izračuna sustava vodstva (prikazano u Ta-blicama 2. – 6.) zasniva se na podacima dobivenim anketnim upitnikom koji je baziran na Likertovoj analizi stilova vodstva (4 sustava - po 4 pitanja u anketnom upitniku, kojima se pridružuju redosli-jedne varijable 1, 2, 3 i 4 i koje odgovaraju sustavi-ma vodstva 1, 2 ,3 i 4).

Prosječna skala stila vodstva je prosječna vri-jednost navedenih odabranih varijabli dobivenih također na temelju odgovora na pitanja iz anketnog upitnika (aritmetička sredina).

Prva ključna komponenta za utvrđivanje prosječ-nog stila vodstva je udio komponenti vodstva koje je prikazano u Tablici 2. Prema istraživanju, većina menadžera Šibensko- kninske županije (76,27 %)

ne pokazuje dovoljno pouzdanosti i povjerenja od-nosno pokazuje ponešto pouzdanosti i povjerenja prema podređenima, 16,95 % ispitanika pokazuje prilično mnogo pouzdanosti i povjerenja prema podređenima dok 6,78 % ispitanika pokazuje puno pouzdanosti i povjerenja prema podređenima. Prevladava paternalistički ili benevolentno autori-tativni stil kada je riječ o pouzdanosti i povjerenju prema podređenima s prosječnom vrijednošću skale 2,30. Analiza osjećaja slobode podređenih u komunikaciji sa menadžerima ukazuje na paterna-listički ili benevolentno autoritativni stil vodstva s prosječnom vrijednošću skale od 2,73. Prema istraživanju većina ispitanika (50,85 %) pone-kad prihvaća ideje od podređenih, 23,73 % često prihvaća ideje podređenih dok 16,95 % ispitanika vrlo često prihvaća ideje podređenih. Pri analizi korištenja ideja podređenih moguće je zaključiti da prevladava paternalistički ili benevolentno autori-tativni stil s prosječnom vrijednošću skale od 2,49. Pri analizi utjecaja podređenih unutar poduzeća moguće je utvrditi da prevladava konzultativni stil vodstva s prosječnom vrijednošću skale od 3,13. Većina ispitanika (52,54 %) smatra da podređeni imaju popriličan utjecaj unutar poduzeća, 30,51 % smatra da podređeni imaju velik utjecaj dok 16, 95 % smatra da je utjecaj podređenih vrlo mali.

Druga važna komponenta (prikazano u Tablici 3) za prosječnu vrijednost skale stila vodstva jest motivacija. Prema istraživanju vidljivo je da većima menadžera koristi nagrade u svrhu motiviranja svojih zaposlenika (67, 80 %), participaciju kao motivaciju svojih zaposlenika koristi 23, 73 % ispitanika, dok 8, 47 % ispitanika koristi kazne kao vrstu motivacije, dok nitko od ispitanika ne koristi zastrašivanje i prijetnje kao vrstu motivacije. Iz

TIP VLASNIŠTVA

Vlasništvo Broj poduzeća Struktura u %

Privatno vlasništvo 48 81,36

Strano vlasništvo 1 1,69

Javni sektor 7 11,86

Miješano vlasništvo 3 5,08

UKUPNO 59 100,0

PRAVNI OBLIK PODUZEĆA

Pravni oblik Broj poduzeća Struktura u %

Dioničko društvo 7 11,86

Društvo sa ograničenom odgovornošću 32 54,24

Javna institucija 9 15,25

Obrt 11 18,64

UKUPNO 59 100,0

OSNOVNA DJELATNOST PODUZEĆA

Osnovna djelatnost Broj poduzeća Struktura u %

Poljoprivreda, lov i šumarstvo 1 1,70Opskrba električnom energijom, plinom, vodom 5 8,47

Graditeljstvo 4 6,78

Trgovina 28 47,46

Prijevoz i skladištenje 5 8,47

Poslovanje nekretninama 9 15,25

Edukacija, školstvo 7 11,86

UKUPNO 59 100,0

VELIČINA PODUZEĆA PREMA BROJU ZAPSOLENIH

Broj zaposlenika Broj poduzeća Struktura u %

11-50 46 77,97

51-250 13 22,03

UKUPNO 59 100,00

Tablica 1. Profil poduzeća prema provedenom istraživanju

Izvor: Rezultati istraživanja

Komponenteprema Likertu

Sustav 1 (%)ekstremno

autoritativni

Sustav 2 (%) paternali-

stičkiSustav 3 (%)konzultativni

Sustav 4 (%)participativni

Prosječna vrijednost skale stila vodstva

Pouzdanost vođe prema podređenima 0,00 76,27 16,95 6,78 2,30

Osjećaj slobode podre-đenih u komunikaciji 0,00 50,85 25,42 23,73 2,73

Korištenje idejapodređenih 8,47 50,85 23,73 16,95 2,49

Utjecaj podređenih unutar poduzeća 0,00 16,95 52,54 30,51 3,13

Tablica 2. Komponente vodstva


352 353


nošću skale od 2,76. Nadalje 69, 49 % ispitanika smatra da zaposlenici

s povjerenjem prihvaćaju informacije odozgo, 18, 64 % smatra da zaposlenici sa sumnjom prihvaćaju informacije dok 11,87 % smatra da su informa-cije prihvaćene s oprezom. Analiza prihvaćanja informacija ukazuje na prosječnu vrijednost skale od 3,51. Nadalje analiza točnosti ideja podređenih ukazuje na konzultativni stil vodstva s prosječnom vrijednošću skale od 2,59. Analiza upoznatosti menadžera s problemima zaposlenih pokazuje da prevladava participativni stil vodstva s prosječnom vrijednošću skale od 3,64 budući da je 80,85 % ispitanika u potpunosti upoznato s problemima za-poslenih, 17,02 % je ponešto upoznato dok je 2,13 % ispitanika prilično mnogo upoznato s problemi-ma zaposlenika.

Četvrta važna komponenta za određivanje stila vodstva jest odlučivanje (prikazano u Tablici 5). Dobiveni podatci pokazuju da se većina odluka

(61,02 %) odnosno najvažnije odluke, donosi na „vrhu“, a sve ostale na nižim razinama. Većina ispi-tanika (50, 85 %) povremeno konzultira podređene u procesu odlučivanja, 23,73 % ispitanika uglavnom konzultira podređene, 16,95 % ispitanika navelo je da su podređeni potpuno uključeni u proces odlučivanja dok je 8,48 % ispitanika navelo da ni-kada ne uključuje podređene u proces odlučivanja. Analiza decentralizacije odlučivanja ukazuje na stil vodstva između sustava 2 i sustava 3 s prosječnom vrijednošću skale od 2,94. Analiza poznavanja sustava donošenja odluka pokazuje da prevladava konzultativni stil vođenja (sustav 3) s prosječnom vrijednošću skale od 2, 68.

U Tablici 6. prikazani su rezultati istraživanja pete važne komponente – komponente ciljeva. 49,15 % ispitanika uglavnom konzultira zaposleni-ke prije procesa odlučivanja odnosno definiranja ciljeva organizacije, 33,90 % povremeno konzultira podređene, 13,56 % ispitanika navodi da su podre-

navedenog proizlazi da je prosječna vrijednost stila vodstva između sustava 3 i sustava 4 s prosječ-nom vrijednošću skale vodstva od 3,15. Većina ispitanika smatra da nitko određeno nije odgo-voran za ostvarivanje ciljeva poduzeća (54,24 %), nadalje 16. 95 % ispitanika smatra da su direktor i drugi rukovoditelji odgovorni za ostvarivanje ciljeva, 15,25 % ispitanika smatra da je odgovor-nost na svim zaposlenicima dok 13, 56 % smatra da je isključivo direktor poduzeća odgovoran za ostvarivanje ciljeva. Treća motivacijska komponen-ta pokazuje da većina (54, 24 %) ispitanika ne može izdvojiti određenu osobu na kojoj je odgovornost pri ostvarivanju ciljeva. Većina ispitanika (47,46 %) navela je da je timski rad postojeći te prisutan unu-tar cijele organizacije, 33,90 % ispitanika smatra da timski rad i suradnja postoje u manjoj mjeri, 16,95 % ispitanika smatra da postoje prilično te 1,69 % smatra da timski rad i suradnja ne postoje unutar

poduzeća. Oblici motivacije pokazuju da se većina motivacija (67,80 %) odnosi na priznanja, 23,73 % odnosi se na pohvale, te se 8,74 % odnosi na soci-jalne oblike motivacije. Zanimljivo je što nitko od ispitanika nije naveo da koristi ekonomske oblike motivacije. Analiza oblika motivacije ukazuje na konzultativni stil vodstva s prosječnom vrijednošću skale od 3,15.

Treća važna komponenta za određivanje stila vodstva je komunikacija (prikazano u Tablici 4). Prema istraživanju 49,15 % ispitanika navelo je da informacije teku u oba smjera odnosno i prema gore i prema dolje, 32,20 % smatra da informa-cije teku uglavnom prema dolje, 15,25 % smatra da informacije teku u svim smjerovima dok 3,39 % ispitanika smatra da informacije teku odozgo prema dolje. Analiza uobičajenog tijeka informacija pokazuje da je prosječna vrijednost stila vodstva između sustava 2 i sustava 3 s prosječnom vrijed-



autoritativni





Uključenost podređenih u odlučivanje 3,38 33,90 49,15 13,56 2,73

Otpor prema ciljevima 0,00 15,25 32,20 52,54 3,37

Analiza postavljenih i realiziranih ciljeva 10,17 20,33 44,07 25,42 2,85

Način postavljanja ciljeva 21,28 17,02 29,79 31,91 2,72

Tablica 6. Komponente ciljeva




autoritativni





Razina donošenja odluka 5,08 32,20 61,02 1,70 2,59

Uključenost zaposlenih u proces odlučivanja 8,47 50,85 23,73 16,95 2,49

Decentralizacija odlu-čivanja 0,00 23,46 59,26 17,28 2,94

Poznavanje sustava donošenja odluka 0,00 35,80 60,49 3,70 2,68

Tablica 5. Komponenta odlučivanja




autoritativni





Uobičajeni tijek infor-macija 3,39 32,20 49,15 15,25 2,76

Prihvaćanje informacija 0,00 18,64 11,87 69,49 3,51

Točnost ideja podre-đenih 5,08 32,20 61,02 1,70 2,59

Upoznatost menadžera sa problemima zaposlenih

0,00 17,02 2,13 80,85 3,64

Tablica 4. Komponente komunikacije




autoritativni





Vrste motiva 0,00 8,47 67,80 23,73 3,15

Odgovornost zaostvarivanje ciljeva 13,56 16,95 54,24 15,25 2,71

Timski rad 1,69 33,90 16,95 47,46 3,10

Oblici motivacije 0,00 8,47 67,80 23,73 3,15

Tablica 3. Komponente motivacije


354 355


4. Zaključak

Većina uspješnih organizacija prepoznala je vod-stvo kao jednu od ključnih organizacijskih funkcija koja utječe na organizacijsku efikasnost te opsta-nak na tržištu. Nadalje mnogi uspješni menadžeri prepoznali su te usvojili određeni stil vođenja kao vrijednosni menadžerski alat kojim mogu konkuri-rati na neprestano promjenjivom tržištu koje izno-va iziskuje prilagodbu te prije svega inicijativan odgovor na trenutne i buduće potrebe. Šibensko–kninska županija predstavlja županiju koja je još u procesu razvoja te su potrebne velike prilagodbe s ostalim uspješnim i razvijenijim županijama u Hr-vatskoj kao i promjena gospodarske politike te pri-lagodba obrazovnih institucija s potrebama tržišta u samoj županiji. Prema provedenom empirijskom istraživanju, praksa vodstva srednjeg i vrhovnog menadžmenta u srednjim i velikim organizacijama unutar javnog i privatnog sektora je kombinacija paternalističkog ili benevolentno – autoritativnog (sustav 2) i konzultativnog stila vodstva (sustav 3). Stil vodstva srednjeg i vrhovnog menadžmenta Šibensko–kninske županije najbliži je sustavu 4

kod prihvaćanja informacija i upoznatosti s pro-blemima podređenih te kod komponente otpora prema ciljevima. Anketirani menadžeri ni u jednoj od ispitanih komponenti nisu se približili sustavu 1 odnosno ekstremno autoritativnom (autokrat-skom) stilu. Analizirajući stil vodstva srednjeg i vrhovnog menadžmenta u Šibensko–kninskoj žu-paniji uočene su određene različitosti no moguće je zaključiti da se prema šest istraženih komponenti prevladavajući stil vodstva kreće između sustava 2 (paternalističkog ili benevolentno autoritativnog) i sustava 3 (konzultativnog), premda je bliži sustavu 2.

Provedeno istraživanje predstavlja samo polaznu točku za daljnja istraživanja kojima bi se na većem uzorku trebalo provesti kompleksnije istraživanje te istražiti razinu obrazovanja srednjeg i vrhovnog menadžmenta u privatnom i javnom sektoru Šibensko-kninske županije, dob i spol me-nadžera, godine iskustva na menadžerskoj funkciji u svrhu dobivanja detaljnih podataka kojima bi se moglo pristupiti temeljitijem definiranju domi-nantnog stila vođenja u organizacijama Šibensko–kninske županije.

đeni u potpunosti uključeni u proces odlučivanja dok 3,38 % nikada ne uključuje podređene u proces odlučivanja. Provođenje analize postavljenih ciljeva nalazi se između sustava 3 i sustava 4, s prosječ-nom vrijednosti skale 2,85, što pokazuje da se analiza postavljenih i realiziranih ciljeva uglavnom provodi od strane svih rukovoditelja (44,07 %) te u značajnoj mjeri direktora poduzeća (25,42 %), pritom 10,17 % analize postavljenih i realiziranih ciljeva provodi isključivo direktor poduzeća te 20,33 % provode svi rukovoditelji, ali i zaposlenici. Prema istraživanju 31,91 % ispitanika navelo je da se ciljevi postavljaju grupnom akcijom, 29,79 % navelo je da se ciljevi postavljaju nakon diskusije, zapovijedanjem, 21,28 % zapovijedanjem postavlja ciljeve dok je 17,02 % ispitanika navelo da se ciljevi postavljaju zapovijedanjem, uz raspravu. Analiza načina postavljanja ciljeva ukazuje da prevladava participativni stil vodstva, sa prosječnom vrijedno-šću skale od 2,72.

Šesta važna komponenta za određivanje stila vodstva jest kontroliranje. Prema podatcima nave-denih u Tablici 7., moguće je zaključiti da u većini organizacija svi rukovoditelji (50,85 %) obavljaju funkciju rada i kontroliranja dok još uvijek u znatnoj mjeri funkciju rada i kontroliranja obavlja direktor (23,73 %). Nadalje 16,95 % ispitanika nave-

lo je da je nositelj funkcije kontroliranja isključivo direktor poduzeća te 8,74 % da svi rukovoditelji obavljaju u određenoj mjeri funkciju kontroliranja. Analiza nositelja funkcije kontroliranja pokazuje da prevladava participativni stil vodstva s prosječnom vrijednošću skale od 2,93.

Najvećim dijelom (38,98 %) svrha upotrebe kon-trolnih podataka uglavnom je za samousmjeravanje zaposlenih i rješavanje radnih problema, te za na-građivanje, ali i zato da zaposleni sami usmjere svoj rad (33,90 %). Analiza svrhe upotrebe kontrolnih podataka pokazuje da je prosječna vrijednost stila vodstva između sustava 3 i sustava 4 s prosječnom vrijednošću skale od 3,03.

Za postojanje neformalnih otpora formalnoj organizaciji 42,55 % navelo je da otpori ne postoje, 36,17 % ispitanika navelo je da su otpori obično prisutni, 19,15 % ispitanika navelo je da su otpori ponekad prisutni dok 2,13 % ispitanika smatra da su otpori uvijek prisutni. Analiza postojanja nefor-malnih otpora formalnoj organizaciji pokazuje da prevladava participativni stil vodstva s prosječnom vrijednošću skale od 3,02. Analiza provođenja kontrole rada i poslovanja pokazuje da prevladava konzultativni stil vodstva s prosječnom vrijednošću skale od 3,02.



autoritativni





Nositelj funkcijekontroliranja 16,95 23,73 8,47 50,85 2,93

Svrha upotrebekontrolnih podataka 8,47 18,64 33,90 38,98 3,03

Postojanje neformalnih otpora formalnojorganizaciji

2,13 36,17 19,15 42,55 3,02

Kontrola radai poslovanja 6,17 17,28 44,44 32,10 3,02

Tablica 7. Komponente kontroliranja


Litertatura

Bahtijarević – Šiber, F., “Management ljudskih potencijala”, Golden marketing, Zagreb, 1999.1. Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P. i ostali (2001) Leksikon menadžmenta, Masmedia, Zagreb, str. 2. 351.Bebek, B.: Integrativno vodstvo, Zagreb: Sinergija nakladništvo, 2005.3. Buble, M.: Management, EFST Split, 2006.4. Buble, M.: Poslovno vođenje, M.E.P., Zagreb, 2011.5. Buble Marin i grupa autora: “Strategijski menadžment”, Sinergija, Zagreb, 2005.6. Cerović, Z.: Hotelski menadžment, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija, 2003. 7. Dulčić, Ž., Vrdoljak Raguž, I.: Stilovi vodstva hotelskih menadžera Dubrovačko-Neretvanske župa-8. nije-empirijsko istraživanje, Ekonomski pregled, 58 (11) 2007., str.709-731.Northouse, P.: Vodstvo: teorija i praksa, 4. izdanje, Zagreb: Mate: Zagrebačka škola ekonomije i 9. managementa, 2010.Sikavica, P., Bahtijerević-Šiber.: Menadžment – teorija menadžmenta i veliko empirijsko istraživa-10. nje u Hrvatskoj, Masmedia d.o.o., Zagreb, 2001.Vrdoljak Raguž, I.: Utvrđivanje povezanosti demografskih obilježja vrhovnih menadžera, stilova 11. vođenja i uspješnosti poslovanja velikih hrvatskih poduzeća- empirijsko istraživanje Ekonomski pre-gled, 61 (7-8) 2010., str. 455-475.Vrdoljak Raguž, I.: Specifičnosti metodoloških pristupa mjerenju uspješnosti poslovanja kvalitativ-12. nim pokazateljima, Poslovna izvrsnost Zagreb, god. 4 (2010), br.2., str. 107.118.Vrdoljak Raguž, I.: Međuovisnost stilova vodstva i uspješnosti poslovanja velikih hrvatskih poduze-13. ća, Doktorska disertacija, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet Split. 2009.

356 357

Branislav Lijović, dipl. oec.: Identitet marke proizvoda – čimbenik uspješnog tržišnog položaja marke proizvoda

UDK 658.8Pregledni članak

Branislav Lijović, dipl. oec.Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru

IDENTITET MARKE PROIZVODA – ČIMBENIK USPJEŠNOG TRŽIŠNOG POLOŽAJA MARKE PROIZVODA

Sažetak

U ovom se radu polazi od pojma identita marke proizvoda kao nove paradigme marketinga. Cilj ovoga rada je definiranje pojma identiteta marke proizvoda i negovoga značenja za ostvarenje tržišne vrijednosti marke proizvoda i ukupnih marketing ciljeva gospodarskog subjekta. Identitetom marke proizvoda i kombinacijom njegovih elemenata implementira se strategija gospodarskog subjekta i že-ljeno tržišno pozicioniranje marke proizvoda. Sustavnim kreiranjem i upravljanjem identitetom marke proizvoda,ostvaruje se jedinstvenost marke proizvoda i postavljaju temelji izgradnje ukupnog procesa upravljanja markom proizvoda.

Ključne riječi: marka proizvoda, identitet marke proizvoda, elementi identiteta marke proizvoda, imidž marke proizvoda, upravljanje identitetom marke proizvoda

1. Uvod

Pojam marke proizvoda prisutan je dugo vremena, ali je tek krajem dvadesetoga stoljeća u procesu preuzimanja i spajanja mnogih tvrtki postao paradigma marketinga, njegova bitna značajka u smislu stvaranja snažnih maraka proizvoda kao uvjeta i načina uspješnog poslo-vanja i opstanka na tržištu. Brojne potrebe i isto tako brojni proizvodi koji ih podmiruju, često istovrsni ili vrlo slični, zahtijevaju kao impera-tiv njihovo međusobno razlikovanje budući da potrošači nikada nisu bili zahtjevniji. U takvoj situaciji marka proizvoda ima presudno značenje. Njezina je uloga da kao naziv (ime), izraz, dizajn, simbol ili kao neka druga značajka pridonese da se proizvod ili usluga razlikuje od proizvo-da ili usluge nekog drugog ponuđača. Koncept upravljanja markom proizvoda danas je općenito prihvaćen kao potreba, imajući u vidu povezanost

vrijednosti marke proizvoda s vrijednosti samog gospodarskog subjekta u čijem je posjedu.

Marka proizvoda posjeduje opipljive i neo-pipljive značajke svoga identiteta putem kojih komunicira s potrošačem, privlači ga i olakšava mu donošenje odluke prilikom izbora proizvo-da ili usluge. Ona djeluje na lojalnost potrošača u situaciji kada je teže zadržati potrošača nego stvoriti nove, stvarajući tako tržišnu vrijednost i prednost za gospodarski subjekt u odnosu na situaciju kada bi tržio prizvode ili usluge bez snažne marke. Tržišna je vrijednost marke proizvoda dodana vrijednost proizvoda i usluge koja se očituje u odazivu potrošača, u njihovom znanju o marki (misli, iskustva, osjećaji, asocija-cije) te u percepcijama, preferencijama i pona-šanju koje je povezano s markom proizvoda1.

1 Kotler P. – Keller K. L. (2008.): Upravljanje marketingom, Mate d. o. o., Zagreb

Dr. sc. Željko Požega, Dr. sc. Boris Crnković, Ana Udovičić, univ. spec. oec.: Analiza stilova vodstva menadžera u Šibensko-kninskoj županiji na uzorku

Dr.sc. Željko PožegaDr.sc. Boris CrnkovićAna Udovičić, univ.spec.oec.

ANALYSIS OF LEADERSHIP STYLES IN ŠIBENIK-KNIN COUNTY BASED ON MEDIUM AND LARGE ENTERPRISES

Abstract

During the last two decades leadership has become the main focus of intense interest and resear-ch by scientists and theorists. A large number of leadership models has been developed in order to define and enable the certain level of business flexibility that is crucial to survive in a new business environment which is characterized by frequent market change, growing global competition and technology development together with demographic changes of employees. The purpose of the paper is to determine the dominant leadership style as well as the advantages and disadvantages in medium and large organizations in Šibenik-Knin County. For the purpose of this paper, empirical research was conducted with the goal of defining the leadership styles of top and middle management based on medium and large organizations. The research was based on the leadership model developed and established by Likert Renis which is the most used and recognized model for diagnostic determination of the dominant leadership style. The Likert model is based on six components: leadership, motivati-on, communication, decision making, goals and control which determine the four leadership styles: extreme authoritative, paternalistic, consultative and participative leadership style.

Keywords: leadership style, leadership, manager, medium organizations, large organizations

358 359

Branislav Lijović, dipl. oec.: Identitet marke proizvoda – čimbenik uspješnog tržišnog položaja marke proizvoda Branislav Lijović, dipl. oec.: Identitet marke proizvoda – čimbenik uspješnog tržišnog položaja marke proizvoda

proizvoda i potrošača stvarajući vrijednosti koje uključuju funkcinalne i emotivne koristi te koristi koje omogućuju izražavanje osobnosti potrošača. Aaker polazi od činjenice da se identitet marke proizvoda sastoji od 12 dimenzija organiziranih oko četiri perspektive4:

- marka kao proizvod (doseg proizvoda, osobine proizvoda, kvaliteta/vrijednost, uporabe, korisnici, zemlja podrijetla)

- marka kao organizacija (organizacijske osobi-ne, lokalno nasuprot globalnom)

- marka kao osoba (osobnost marke, odnos marka/potrošač)

- marka kao simbol (vizualni izgled/metafore i nasljeđe marke)

Aaker smatra da se identitet marke proizvoda sastoji od središnjeg i proširenog identiteta. Središ-nji je identitet centralni i bezvremenski bitak (su-ština) marke proizvoda koji se ne mijenja, stalan je i trajan bez obzira na širenje marke proizvoda na nova tržišta ili proizvode5. Prošireni identitet uključuje različite elemente identiteta marke pro-izvoda, koji su organizirani u povezane i smislene grupe koje osiguravaju strukturu i cjelovitost

4 idem, str. 68. i 79.

5 idem, str. 68.

marke proizvoda6. Preneseno na konkretan pri-mjer „Saponije Osijek“, to bi značilo sljedeće:

- Središnj identitet: vodeći nacionalni proizvo-đač sredstava za pranje rublja, čišćenje i osob-nu higijenu koji se prema potrošačima odnosi s uvažavanjem njegovih potreba, prihvaćajući društveno odgovorno poslovanje.

- Prošireni identitet: proizvođač koji vodi brigu o potrebama potrošača, inovativan na području tehnologije i novih prozvoda, visoka kvaliteta proizvoda, duga tradicija, ali suvremenost u poslovanju, prijateljski i prisan odnos s potrošačima.

2.1. Identitet marke proizvoda i imidž marke proizvoda

Pojmovi se identiteta i imiđža marke proizvo-da vrlo često međusobno poistovjećuju, stoga je nužno istaknuti njihovu različitost. Imidž marke proizvoda predstavlja skup percepcija o marki proizvoda koje u sebi sadrže asocijacije o marki proizvoda sadržane u svijesti potrošača.

Imidž marke proizvoda odnosi se na način na koji potrošači dekodiraju signale koje šalje marka proizvoda u procesu komuniciranja s potroša-čem. Imidž se marke proizvoda u procesu komu-6 idem, str. 69.

Proces upravljanja markom proizvoda koji ima za cilj ostvarenje određene tržišne vrijednosti marke prizvoda polazi od identiteta marke proizvoda te izbora i kombinacije elemenata identiteta marke proizvoda, pratećeg marketin-programa i razvoja dodatnih asocijacija koje mogu osnažiti njezin željeni identitet.

2. Identitet marke proizvoda

Koncept identiteta marke prizvoda novijeg je datuma i suštinski je za spoznaju što je stvarno marka proizvoda. Nastao je iz potrebe da se utvrdi što su postojeće marke proizvoda stvarno, odnosno što je to što čini ih posebnim i jedin-stvenim. U procesu komuniciranja, napose kod oglašavanja, polazi se od određene copy-strategije koja se mijenja od kampanje do kampanje te u stvarnosti samo rijetke marke prizvoda ili usluga imaju jasnu sliku odnosno čvrsto definirani dugoročni identitet i njihovu jedinstvenost. Vrlo se često identitet marke proizvoda poistovjećuje s kućnim stilom odnosno vizualnim izgledom (grafičkim standardima) gospodarskog subjekta ili marke proizvoda, što nije isto budući da je to samo vanjska pojavnost marke proizvoda. Defini-rati identitet određene marke prizvoda znači od-govoriti na pitanje je li određena marka prizvoda pogodna za spozonzoriranje određenih događa-nja, jesu li aktivnosti u vezi s konceptom oglaša-vanja primjereni za određenu marku proizvoda, postoji li mogućnost za uvođenje novih prizvoda pod postojećom markom i koji su to proizvodi i do koje se granice može ići (pitanja vezana uz proširenje marke), kako mijenjati stil komunici-ranja, a da marka proizvoda ostane vjerna svojim jedinstvenim i trajnim propozicijama.

Odgovori na ta pitanja nalaze se u definiranju i određivanju identiteta marke proizvoda. Poruka je marke proizvoda izraz njezina unutrašnjeg sadržaja odnosno njezin identitet osigurava ko-herentnost toga unutrašnjeg sadržaja s njezinim verbalnim i vizualnim atributima. Koncept iden-titeta služi isto tako da se premoste neki limiti pozicioniranja te promatra i kontrolira značenje izričaja marke, odnosno jedinsvenost i trajnost same marke. Koncept identiteta marke proizvoda prvenstveno je nužan zbog toga što marka proi-zvoda treba biti trajna (dugoročna), i treba slati jedinstvenu poruku koja je ujedno realistična. Kada govorimo o pozicioniranju marke proizvoda

dajemo odgovor na pitanje:koja su to posebna obilježja koja ju čine različitom od drugih konku-rentskih marki, a što je povezano s odgovorima na sljedeća pitanja2:

- zašto marka proizvoda? (obećanje i koristi za potrošača)

- za koga marka proizvoda? (ciljna grupa)- kada marka proizvoda? (prigode korištenja

proizvoda)- protiv koga marka proizvoda? (definiranje

konkurenata i konteksta konkurencije)

Proces pozicioniranja polazi od činjenice da potrošač donosi svoje odluke o izboru na temelju usporedbe i da će proizvod biti razmatran kao dio procesa selekcije. Proces pozicioniranja daje odgovor na pitanja kojoj kategoriji proi-zvod pripada i koja je suštinska razlika i razlog postojanja proizvoda u usporedbi s ostalim proizvodima odnosno markama proizvoda u istoj kategoriji. Izbor je, odnosno definiranje katego-rije bit. Polazeći od toga, postavlja se pitanje što to što koncept identiteta proizvoda čini širim od koncepta pozicioniranja? Odgovor je u tome da je koncept pozicioniranja fokusiran više na sam proizvod i ne daje nam odgovor na pitanja o odnosima u spletu maraka, korporaciji kao marki, krovnoj marki za proizvode koji nisu u okviru iste kategorije i dr. Nadalje, pozicioniranje ne daje mogućnost iskazivanja svog bogatstva značenja marke i njezinih potencijala (reducira sve na četiri pitanja). Pozicioniranje nam ne govori ništa o stilu komuniciranja, o njegovu duhu i oblicima. Nasuprot tomu marka proizvoda putem svoga identiteta ima dar govora i u današnje vrijeme multimedija, njezin je govor pored riječi još više u slikama, zvukovima, bojama, pokretu, stilu i sl. Pozicioniranje kontrolira jedino riječi prepuštajući ostalo drugima. Konce je identi-teta marke proizvoda zapravo pretpostavka za uspješno pozicioniranje, odnosno pozicioni-ranje je dio identiteta marke proizvoda koje se komuniciranjem prenosi do ciljne skupine. Prema Aakeru identitet marke proizvoda je jedinstven skup asocijacija koji predstavlja ono što to marka zastupa i obećava3. Identitet marke proizvoda omogućava uspostavljanje odnosa između marke

2 Kapferer J. N. (2003.): Strategic Brand Management, Kogan Page

3 Aaker D. A. (2002.): Building Strong Brands, Simon&Schuster, London

Slika 2. 1. Odnos identiteta i imidža marke proizvoda

Izvor: Kapferer, op. cit. str. 95.

360 361

Branislav Lijović, dipl. oec.: Identitet marke proizvoda – čimbenik uspješnog tržišnog položaja marke proizvoda Branislav Lijović, dipl. oec.: Identitet marke proizvoda – čimbenik uspješnog tržišnog položaja marke proizvoda

Upravljanje elementima identiteta podrazumi-jeva usklađenost svih tih elemenata vodeći računa o temeljnim korporativnim značajkama, uva-žavajući potrošače, konkurenciju te društveno i kulturološko okruženje. Izgradnja identiteta mar-ke proizvoda ne provodi se samo oglašavanjem. Suvremena teorija marketinga polazi od holistič-kog pristupa. Potrošači se povezuju s markom kroz različite oblike doticaja: prilikom kupnje, promatranjem, uporabom, usmenom predajom, doticajem s osobljem i djelatnicima, internetom, sponzoriranim događanjima, posjetama poduze-ćima, klubovima kupaca i dr. Svi ti različiti oblici doticaja definiraju se kao iskustvo koje potrošaču donosi informacije o marki proizvoda, kategoriji proizvoda kojoj pripada, odnosno tržištu poveza-nom s markom proizvoda ili usluge9.

Holistički pristup izgradnji identiteta marke proizvoda i programiranju ukupnih marketinških aktivnosti stavlja pred marketing nove izazove u pronalaženju brojnih odgovora na pitanja koje nam tržište odnosno potrošači postavljaju.

9 Kotler – Keller, op. cit. str. 284.

3. Zaključak

Upravljanje procesom izgradnje identiteta marke proizvoda stožerno je pitanje uspješnog nastupa na tržištu određenog gospodarskog subjekta. Izboriti se za mjesto na tržištu nije ništa drugo nego izboriti se za mjesto u svijesti naših potrošača. Portošači su zasuti brojnim informa-cijama i porukama i nije jednostavno pronaći put do njihove svijesti, nije jednostavno izboriti se za prepoznatljivost i jedinstvenost u svijesti potro-šača kao uvjeta da se određena marka proizvoda ili usluge nađe u razmatranju prilikom donošenja odluke.

Prihvaćanje koncepta identiteta marke pro-izvoda znači da se prihvaća strategija borbe za prepoznatljivost i jedinstvenost marke proizvoda kao jedinog puta za ostvarenje uspješnog tržišnog položaja i dugoročnog poslovanja.

Izgradnja identiteta marke proizvoda početna je i temeljna točka cjelokupnog procesa upravlja-nja markom proizvoda.

Pomoću strategije i procesa izgradnje snažnog i jedinstvenog identiteta marke proizvoda ostvaru-je se željena tržišna vrijednost marke, postiže se njezina jasna prepoznatljivost unutar određene kategorije proizvoda, omogućuje se proširenje marke na druge kategorije proizvoda i druga tržišta.

LITERATURA

1. Aaker D. A. (2002): Building Strong Brands, Simon&Schuster, London

2. Kapferer J. N. (2003): Strategic Brand Manage-ment, Kogan Page

3. Keller K. L. (2003): Strategic Brand Manage-ment, Prentice Hall

4. Kotler P. – Keller K. L. (2008): Upravljanje marketingom, Mate d. o. o., Zagreb

5. Vranešević T. (2007): Upravljanje markama, Accent, Zagreb

niciranja nalazi na strani primatelja i rezultat je njegova dekodiranja poruka marke proizvoda, doživljavanja značenja marke proizvoda te inter-pretiranja znakova. Identitet se marke proizvoda, naprotiv, nalazi na strani pošiljatelja i on prethodi imidžu.

Identitet marke prizvoda projicira značenje marke, njezine ciljeve i željeni imidž, što znači da je prvo što šaljemo i kako šaljemo, odno-sno definirati strategiju kojom željeni identitet projiciramo potrošačima (primatelju). Identitet marke proizvoda, odnosno kombinacija njegovih elemenata (ime, vizualni simboli, slogani, jinglovi, likovi, dizajn, boje, događanja u svezi s markom proizvoda i dr.) signali su upućeni potrošačima, a njihova interpretacija, odnosno percepcija u svijesti potrošača, predstavlja imidž marke proi-zvoda.

Slika 2. 1. prikazuje odnos identiteta marke proizvoda i imidža marke proizvoda.

2. 2. Elementi identiteta marke proizvoda

Elementi su identiteta marke prizvoda sve ono što služi identificiranju i razlikovanju jedne marke od druge. Njihov izbor utječe na stupanj svjesnosti marke proizvoda, djeluje na stvaranje snažnih, poželjnih i jedinstvenih asocijacija kod potrošača te na pozitivnu ocjenu i osjećaje koje potrošač razvija u odnosu na marku proizvoda7.

Elementi identiteta marke proizvoda mogu biti: ime marke, logo-simbol-znak, slogan, jingle (na-pjev), pakiranje, oblik, boja, likovi, miris, opip i dr.

Pri odabiru elemenata identiteta marke proi-zvoda postoji šest kriterija8:

- nezaboravan- smislen- privlačan- prenosiv- prilagodljiv- zaštićenPrva tri pojma (nezaboravan, smislen, pri-

vlačan) odnose se na izgradnju marke, tj. grade marku proizvoda u smislu izgradnje tržišne vrijednosti marke i njezina iskorištavanja na različitim tržištima i kategorijama proizvoda. Suvisla kombinacija tih kriterija omogućuje ostvarenje poznatosti, uočljivosti i svjesnosti o

7 Keller K. L. (2003.): Strategic Brand Management, Prentice Hall

8 idem, str. 175.

marki proizvoda.Druga tri pojma (prenosivost, prilagodljivost,

zaštičenost) odnose se na očuvanje tržišne vri-jednosti marke proizvoda na različita ograničenja s kojima se marka proizvoda susreće na tržištu i mogućnostima njezina proširenja na različita tržišta i kategorije proizvoda.

Elementi identiteta marke proizvoda ima-ju važnu ulogu u izgradnji marke proizvoda, pogotovo u situacijama kada potrošači nemaju dovoljno informacija prilikom donošenja odluke o kupnji. Elementi identiteta marke proizvoda sa svojom prepoznatljivošću trebali bi im pomoći da se u situaciji kada su obasuti brojnim infor-macijama prisjete marke proizvoda i uzmu ju u razmatranje. Oni trebaju kod potrošača izazvati podsjećanje i prepoznavanje te povezanost s asocijacijama i osjećajima koje želimo kod njega izazvati. Te asocijacije trebaju biti snažne (što znači da informacije o marki proizvoda moraju biti važne za potrošača i da postoji dosljednost u njihovoj prezentaciji potošačima), preferirane (da postoje asocijacije za koje potrošač smatra da zadovoljavaju njegove potrebe), poželjne (odnosi se na važnost asocijacija pri oblikovanju stavova i donošenje odluke o kupnji).

Elementi identiteta marke proizvoda trebaju kod potrošača pobuditi asocijacije koje su od strane potrošača preferirane, odnosno da ih po-trošač smatra poželjnima, a one će to biti ako su uspješno prenesene putem proizvoda ili uspješ-nog marketing-programa. Asocijacije moraju biti jedinstvene, što znači da ih marka ne dijeli s konkurentskim markama i takve da ju izdvajaju od ostalih. One čine snagu marke prizvoda.

Izgradnja identiteta marke proizvoda dugoro-čan je proces, a kombinacija elemenata identiteta, prije svega imena i znaka te kombinacija ostalih elemenata identiteta (slogan, jingle, oblik, pakira-nje, boja i dr.) čini podlogu za uspješno provođe-nje marketinških aktivnosti. Ono što je potrebno posebno istaknuti kada se razmatra identitet marke proizvoda, važnost je ostalih elemenata identiteta marke proizvoda kojima se često ne pridaje dovoljno važnosti u pristupu izgradnji identiteta marke proizvoda, a pri tome se misli na važnost elemenata kao što su zgrade, radna odi-jela, brošure, prodajna mjesta, internetske stranice te posebno cjeloviti i dosljedni te standardizirani vizualni identitet kao dio cjelokupnog identiteta marke proizvoda.

362 363

Dr. sc. Berislav Bolfek, Darija Jakičić, spec. oec., Dr. sc. Biljana Lončarić: Polazišta za brendiranje slavonije kao turističke destinacije

UDK 338.48(497.5-3 Slavonija)Pregledni članak

Dr. sc. Berislav BolfekDarija Jakičić, spec. oec.Dr. sc. Biljana Lončarić

* Veleučilište u Slavonskom Brodu, [email protected]** Visoka poslovna škola Višnjan, [email protected]*** Turistička zajednica grada Slavonskog Broda, [email protected]

POLAZIŠTA ZA BRENDIRANJE SLAVONIJE KAO TURISTIČKEDESTINACIJE

Sažetak

Brendiranje u turizmu proces je koji izdvaja određenu destinaciju po njezinim karakteristikama, stvarajući identitet destinacije. Pritom se najveći uspjeh postiže isticanjem autentičnosti, a Slavonija u tome ima mnogo potencijala. Stvaranjem međunarodne prepoznatljivosti regije turistički brend privlači ulaganja i stručnu radnu snagu, a posredno djeluje i na povećanje izvoza. U brend se ugrađu-ju vrijednosti koje trebaju privući pozornost domaćih i stranih turista, odnosno vrijednosti dovoljno privlačne da ih dovedu u posjet destinaciji. To bi trebale biti realno utemeljene vrijednosti. Iako je Slavonija u turističkom smislu nerazvijena regija ona ima realnu perspektivu postati poželjna turistič-ka destinacija. U radu se analiziraju rezultati provedenoga primarnog istraživanja o percepciji koju turisti imaju o Slavoniji kao turističkoj destinaciji. Jedan od ciljeva bio je utvrditi ključne komponente i područja koji bi u budućnosti poslužili kao osnova za definiranje jedinstvenoga brend identi-teta Slavonije i stvaranje poželjnoga turističkog ozračja na tom prostoru. Na temelju provedenog istraživanja došlo se do jasnih pokazatelja koji ujedno odražavaju stav turista koji su posjetili Slavo-niju, o tome što je čini jedinstvenom i privlačnom za turistička putovanja te koji su elementi njezina jedinstvenoga brend identiteta. Rezultati su pokazali kako snažna pokretačka snaga razvoja turizma na području Slavonije mogu biti proizvodi poput ruralnog turizama, tematska događanja, posebni interesi (biciklizam, pješačenje, lov i ribolov, vjerski turizam), zdravstveni i nautički turizam. Tijekom istraživanja proizašao je i zaključak kako bi se Slavonija trebala usmjeriti ka ciljanoj populaciji. Tako se segmentiranjem dolazi do nekoliko ciljnih skupina poput turista s posebnim interesima,turista koji preferiraju kulturnu baštinu i druge tradicionalne vrijednosti, ljubitelja prirode, rekreativaca i spor-taša. Cilj je bio doći do podataka koji bi u budućnosti poslužili kao polazišne točke pri definiranju i izradi projekta brendiranja Slavonije kao turističke destinacije.

Ključne riječi: brend, brendiranje, destinacija, Slavonija, istraživanje turističkog statusa

Branislav Lijović, dipl. oec.: Identitet marke proizvoda – čimbenik uspješnog tržišnog položaja marke proizvoda

Branislav Lijović, dipl. oec.Veleučiliste Lavoslav Ruzička u Vukovaru

PRODUCT BRAND IDENTITY – A FACTOR OF SUCCESSFUL MARKET POSITIONING OF A BRAND

Abstract

This paper begins with the term product brand identity as the new market paradigm. It aims to define the term product brand identity and its significance for realisation of the market value of a product’s brand and overall marketing goals of an economic operator. The strategy of economic ope-rator and desired market positioning of a brand is implemented by means of product brand identity and a combination of its elements. Systematic creation and identity management of a product’s brand resulted in the uniqueness of the brand, and set the foundation for building the entire process of pro-duct brand management.

Keywords: product brand, product brand identity, elements of product brand identity, image of a product’s brand, management of product brand identity

364 365

Dr. sc. Berislav Bolfek, Darija Jakičić, spec. oec., Dr. sc. Biljana Lončarić: Polazišta za brendiranje slavonije kao turističke destinacije Dr. sc. Berislav Bolfek, Darija Jakičić, spec. oec., Dr. sc. Biljana Lončarić: Polazišta za brendiranje slavonije kao turističke destinacije

vlada potrošačko pravilo ”Želim uslugu ili brand koji trebam u trenutku kad ih zaista i trebam”.3

Dvije su ključne premise za redizajnirano uprav-ljanje turističkom destinacijom:

sadašnjošću se upravlja iz budućnosti •emocija je ključna sastavnica destinacije kao •branda.

Cilj je ukazati na potrebu i mogući pristup optimalizaciji upravljanja destinacijom na mo-delu pametne (smart) destinacije osmišljavanjem i upotrebom arhitekture branda te cijelog niza novih alata, instrumenata i tehnika uz neizbježan i obvezatan monitoring radi eventualne neophodne korekcije.4

Novi ambijent i nove spoznaje nameću odmak i tranziciju od klasičnoga tehničkog poimanja destinacije s aspekta njezinih sadržaja i kapaciteta ka pojmu destinacije kao integralnom identitetu i portfoliju doživljaja promatrane lokacije, odnosno prostora koji u sebi sadrži potencijal obećanja i organizacijski napor da ih konceptualno i standar-dizirano isporuči turistima sukladno iskomunici-ranom.

Riječ je o dvjema esencijalnim i perceptivnim tranzicijama:

destinacijskog proizvoda do destinacijskog •doživljaja destinacijskog marketinga do destinacijskog •menadžmenta.

Složenost političkih, gospodarskih, socioloških i kulturoloških uvjeta na regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini traži što preciznije identificiranje uvjeta i potencijala te organizacijske strukture i palete instrumenata kako bi se stvorili uvjeti za ko-rištenje destinacijskih potencijala s ciljem udovolja-vanja turistima na „on demand“ principu.5

2.2. Potreba za brendiranjem turističke destina-cije

Branding je marketinški i menadžerski proces koji pojedinom proizvodu, usluzi, organizaciji daje jedinstveni identitet i na taj mu način omogućuje da bude jasno i pozitivno identificiran i kao takav

3 Tomljenović, R. : Iskustva destinacijskog menadžmenta u Hrvatskoj, znanstveni skup „Konkurentnost turističke

destinacije“, Institut za turizam, 2003.

4 Magaš, D.: Management turističke organizacije i destinacije, Fakultet za turistički i hotelski menadžment u

Opatiji, Sveučilište u Rijeci, Opatija, 2003. str: 78-80.

5 Dulčić, A.: “ Upravljanje razvojem turizma” , Mate, Zagreb, 2001. str. 30.

različit i prepoznatljiviji od konkurencije. U usporedbi s klasičnim proizvodima i usluga-ma branding zemljopisnih područja i turističkih destinacija (gradova, regija, država…) jest proces u kojem regija aktivno za sebe stvara jedinstveni i konkurentni identitet s ciljem što kvalitetnijeg pozicioniranja na domaćem i inozemnom tržištu kao poželjne destinacije za turizam, trgovinu, investicije.6

Dakle sličnosti između brandinga proizvoda i brendinga regija u tome su što se i jedno i drugo u stvari temelji na prepoznavanju i stvaranju identi-teta i skupa vrijednosti koje se moraju kvalitetno iskomunicirati prema ciljanoj tržišnoj skupini, samo što je kod regija situacija puno kompleksnija. Kao prvo, proizvodi dolaze na tržište pojedinač-no, potrošači nemaju predznanja o njima, ako se i naprave greške u komunikacijskom mixu prema ci-ljanim grupama proizvod ima taj “luksuz” da može biti repozicionaran, povučen s tržišta, zamijenjen novim itd. Regije nemaju te mogućnosti i zato je vrlo važno da se utvrdi čvrst put i vizija destinacij-skog branda utemeljena na znanju, da se oko toga postigne suglasnost svih interesnih grupa i da se ne skreće s prethodno utvrđenog plana zbog sitnih kratkoročnih interesa i neznanja.

Brandovi su sveprisutni i u sustavima otvorenog tržišta i nemoguće ih je izbjeći. Oni kao i osobe imaju razvijene identitete, utječu na životne stilove, prilagođavaju se karakteristikama svojih ciljanih grupa, izoštravaju do najsitnijih detalja svoja osjeti-la i izlaze pred korisnike.

2.3. Značaj brenda za turističku destinaciju

Gotovo da nema zemlje u svijetu koja ne razvija domaći ili međunarodni turizam. Temeljna je karakteristika takvog turizma je masovnost jer se godišnje oko 3,7 milijarda ljudi uključuje u turistička kretanja.7 Već danas sektor usluga kojem pripada i turizam zapošljava preko 80 % ukupno zaposlenog stanovništva. Pod turističkom desti-nacijom podrazumijeva se geografska cjelina koja raspolaže prirodnim, društvenim, antropogenim, kulturno–povijesnim i prometnim čimbenicima,

6 Cotler, P., Keller K.: Upravljanje marketingom – 12 izdanje, Mate, Zagreb 2008. god. str. 96-97.

7 Magaš. D.: Zašto destinacijska menadžment kompanija?, Međunarodna konferencija „Turizam i hotelska

industrija“, Zbornik radova, Fakultet za turistički i hotelski me-nadžment, Opatija, 2008.

1. Uvod

Brendiranje se prije smatralo pomodnim i luk-suznim, ali u današnje vrijeme globalizacije tržišta brendiranje se smatra potrebom, jer se navedenim procesom destinacije mogu brže i učinkovitije izboriti za veću konkurentnost. U 50-ak1 hrvatskih turističkih destinacija ostvaruje se oko 80 posto ukupnoga turističkog prometa, a činjenica da ni pola njih nema izrađene marketinške i strateške planove predstavlja veliki izazov za brendiranje tih destinacija, što bi im u konačnici, kao i drugim mjestima, moglo donijeti veću turističku konku-rentnost i zaradu.

Slavonija kao najnerazvijenija turistička regija kontinentalne Hrvatske treba bolje i učinkovitije iskoristiti svoje turističke potencijale, prirodne ljepote, tradiciju i kulturu koji su dugo bili zane-marivani, te se tržištu nametnuti kao brendirana turistička destinacija koja gostima nudi nešto novo i prepoznatljivo. Brend nije slogan ili logo. To je odgovor na pitanje što predstavlja određena desti-nacija, što je čini jedinstvenom i prepoznatljivom. Poseban je izazov ponašati se u skladu s brendom, a to je samo jedan od izazova koji nas čekaju u budućnosti.

2. Teorijski aspekti brendiranja

Prema autorima Cotleru i Kelleru brend možemo definirati na sljedeći način: “Brend predstavlja mar-ku, ime, pojam, termin, znak, simbol, dizajn oblik ili kombinacija svega navedenog, čija je namje-na identificiranje dobara ili usluga jednog poslodavca (proizvođača, ponuđača, prodavača) ili grupe te njihovo razlikovanje (diferenciranje) od konkurencije.”2

Potrebno je napraviti razliku između brenda i brendiranja. Brend se stvara dugotrajnim, upor-nim, strpljivim i predanim radom, tijekom procesa koji uključuje pažljivo planiranje i veliko dugoroč-no ulaganje. Iz toga proizilazi kako je za stvaranje jakog brenda potrebno brendiranje ili, drugim riječima, strategijski menadžment proces koji obuhvaća dizajniranje i implementaciju marketing programa i aktivnosti kako bi se gradilo, mjerilo i upravljalo vrijednošću brenda.

1 http://www.mint.hr/default.aspx?id=7211, Ministarstvo turiz-ma RH, login dana 24.5.2012.

2 Cotler, P., Keller K. : Upravljanje marketingom – 12 izdanje, Mate, Zagreb 2008. god., str. 443.

Ovaj proces ima četiri ključne faze: identificiranje i osnivanje pozicije brenda•planiranje i implementacija marketing progra-•ma brendamjerenje i interpretiranje performansi brenda •razvijanje i održavanje vrijednosti brenda.•

Brend dodaje karakteristike koje se na određeni način razlikuju od proizvoda ili usluga namijenje-nih zadovoljavanju istih potreba. Najbolje marke (brendovi) predstavljaju jamstvo kvalitete. Brend postoji stoljećima kao sredstvo razlikovanja dobara jednog proizvođača od drugog. Poznato je kako su srednjovjekovni cehovi zahtijevali od zanatlija obilježavanje svojih proizvoda zaštitnim znakom kako bi zaštitili sebe i kupce od slabije konkurenci-je i kvalitete. Brend je nešto što postoji u umovima kupaca, pa je stoga perceptivna tvorevina koja svo-je korijene ima u stvarnosti, a reflektira percepciju možda čak i u individualne osobine kupaca. Kupci različito reagiraju na kompaniju, regiju ili proizvod i sliku o brendu pa vrednuju isti proizvod na razli-čite načine u ovisnosti od kreiranja brenda.

Prihvaćanje brenda temelji se na osnovi iskustva s proizvodom i njegovim marketinškim progra-mom. Brend omogućuje kompanijama, državama ili regijama pravnu zaštitu jedinstvenih osobina ili aspekta proizvoda. Ova intelektualna prava omo-gućuju da se ulažu i ubiru plodovi koji se temelje na vrijednosnoj imovini. Konkurenti mogu lako kopirati proces proizvodnje, dizajn proizvoda, ali ne mogu nadvladati postojeće (formirane) stavove u umovima pojedinaca ili organizacija koji su nastali kao posljedica višegodišnjega marketinškog djelovanja za određeni proizvod ili uslugu.

2.1. Brending destinacije

U razdoblju intenzivnih gospodarskih, soci-oloških i kulturoloških promjena za upravljanje turističkom destinacijom nužno je prepoznavanje prikladnog i provedivoga modela, metodologije te vodećeg autoriteta odnosno kvalitetnog organiza-cijskog ustroja za provedbu projektiranog odnosno planiranog. Već i samo poimanje destinacije kao integralnog identiteta i portfolija doživljaja proma-trane lokacije, odnosno prostora, predstavlja svoje-vrsnu novost koja u sebi sadrži obećanja i nastoja-nje da ta obećanja konceptualno i standardizirano isporuči turistima sukladno kako je komunicirano. Ova novost polazi od nove paradigme turista kao čimbenika modela tzv. ekonomije promatranja ili osmišljavanja (consideration economy) u kojem

366 367


destinacijski menadžment i •turistički izazovi i atrakcije u okruženju. •

Na međusobnom prožimanju, skladnom sudje-lovanju i optimalnoj kombinaciji navedenih pet turističkih resursa treba zasnivati, kreirati i razvijati pozitivni destinacijski brend. Krovni brend se iska-zuje kroz odgovarajuće vizualne elemente i jasne propagandne asocijacije, koji će biti usko povezani s destinacijom i na primjeren način prezentirati sve ključne atribute i atrakcije kompleksnoga turi-stičkog proizvoda.

3. Istraživanje Slavonije kao turističke destinacije

Kako bi se pristupilo pozicioniranju koje se sastoji od prijedloga vrijednosti brenda kojim se komunicira prema ciljnoj publici, potrebno je istražiti trenutačnu poziciju Slavonije kao turi-stičke destinacije. Izabrani postupak istraživanja u prvoj fazi definira problem i svrhu istraživanja, kao i ciljeve istraživanja koji trebaju dati odgovor na postavljena pitanja. Sljedeću fazu karakterizira izbor potrebnih podataka (primarni), kao i metode za njihovo prikupljanje. U narednoj fazi pristupa se definiranju plana istraživanja za prikupljanje primarnih podataka. Potom slijedi terensko priku-pljanje primarnih podataka, a osnovni instrument istraživanja je anketa koja se provodi pomoću upitnika na unaprijed određenom uzorku. Sljedeća se faza odnosi na analizu prikupljenih podataka. Svi podaci (odgovori ispitanika) prvo se provje-ravaju kako bi se utvrdilo jesu li ispravni, zatim se grupiraju, podaci se unose u tablice i analiziraju. Posljednja faza istraživanja uključuje pripremu kratke, jezgrovite, ali sadržajne analize o rezultati-ma istraživanja.

3.1. Svrha i cilj istraživanja

Cilj istraživanja je utvrditi viđenje i stavove tu-rista kao i ocjenu ponude turističkog proizvoda Slavonije, uvidjeti kakva je slika koju turisti imaju o Slavoniji kao korisnici usluga, te što bi trebalo pridonijeti aktivnostima u kreiranju identiteta brenda. Na temelju te analize dobit će se polazišta za izradu brenda destinacije koji prezentira iden-titet destinacije, njezine vrijednosti i jedinstvene atrakcije.

U tom smislu istraživanje bi trebalo pružiti odgovor na sljedeća pitanja:

Kakva je trenutačna percepcija Slavonije gle-•

dano i z p ersp ekt ive stanovnika drugih regija koji su došli u posjet?Kakav je status Slavonije kao turističke destina-•cije i izaziva li kod turista želju za ponovnim posjetom?Kakav bi status Slavonija trebala imati u bu-•dućnosti i kako ga možemo definirati?Što je to što će Slavoniju učiniti jedinstvenom i •privlačnom za turistička putovanja?Koji su elementi njezinog jedinstvenog brend •identiteta?Kakva je vizija Slavonije i njezina pozicija na •turističkom tržištu?

3.2. Metoda prikupljanja podataka

Kao glavna metoda za prikupljanje podataka korištena je metoda ispitivanja. Metoda ispitivanja predstavlja način dolaženja do primarnih podataka i informacija, a njegova se svrha sastoji u priku-pljanju podataka preko iskaza drugih subjekata (ispitanika), a putem verbalne komunikacije s njima upotrebom anketnih upitnika. U realizaciji terenskog istraživanja kao sredstvo za korištenje metode ispitivanja upotrijebljen je anketni upitnik.

3.2.1. Sastavljanje anketnog upitnika

Prilikom sastavljanja upitnika posebna je pozor-nost posvećena vrstama informacija koje se trebaju dobiti od ispitanika, imajući pritom u vidu svrhu i cilj istraživanja. Tako su u upitniku postavljena pitanja zatvorenog tipa kod kojih se od ispitanika traži da odaberu jedan ili više odgovora u odnosu na ponuđene odgovore. Pritom su sastavljeni razli-čiti formati pitanja; od onih koji imaju mogućnost izbora samo jednog od više ponuđenih odgovora, pa sve do pitanja s mogućnošću izbora dvaju ili više od ponuđenih odgovora.

3.2.2. Distribucija anketnog upitnika

Prikupljanje podataka metodom ispitivanja pomoću anketnog upitnika na bazi slučajnog odabira uzorka od 100 ispitanika – stanovni-ka Hrvatske (domaćih gostiju) obavljeno je u razdoblju od mjeseca travnja 2012. godine do mjeseca svibnja 2012. godine na području grada Slavonskog Broda.

Turisti koji dolaze u Slavonski Brod obično

te čimbenicima potrebnim za smještaj, prehranu, zabavu i rekreaciju turista.

U suvremenom turizmu, sve turističke desti-nacije nastoje, pored temeljnih turističkih usluga (smještaja, prehrane i prijevoza), razvijati i ostale turističke usluge (rekreaciju, zabavu, sport, obrazo-vanje itd.). Na taj način usluge koje su po količi-ni, kvaliteti, raznovrsnosti i drugim pozitivnim karakteristikama prilagođene zahtjevima turističke potražnje pridonose većoj turističkoj potrošnji. Kako bi turističko gospodarstvo moglo zadovoljiti sve raznovrsnije turističke potrebe, mora imati i razvijene djelatnosti koje u prvom redu pripada ugostiteljstvo, trgovina, turističke agencije, itd. Novi zahtjevi turističke potražnje, kako budu nastajali, tako će uključivati druge gospodarske dje-latnosti koje su do sada malo ili nimalo sudjelovale u zadovoljenju turističke potrošnje.

Cilj je brendiranja otkriti i istaknuti jedinstvene atribute određene destinacije, te je na taj način učiniti prepoznatljivom i drugačijom od ostalih, odnosno utjecati na povećanje broja turista, porast inozemnih ulaganja, očuvanje i promicanje vlasti-tog identiteta i tradicije te jačanje kvalitete življenja i općenito imidža destinacije. Izradi konačnog brend koncepta prethodi golemi istraživački i prak-tični rad, iskustvo u kreiranju turističkih proizvoda i izradi strateških marketinških planova na područ-ju turizma. Konačni model trebao bi predstaviti snažnu i konkurentsku sinergiju koja će hrvatskim, regionalnim, a u skoroj budućnosti i europskim destinacijama omogućiti uspješno pozicioniranje.8

2.4. Koncepcija identiteta brenda

Kreiranje jedinstvenog i prestižnog imidža - brenda određene turističke destinacije moćno je oruđe za ekspanziju njezina turističkog prometa, produljenje sezone i povećanje prosječne potrošnje po posjetitelju. Stvaranje respektabilnog i moder-nog destinacijskog brenda, odnosno turističke mar-ke, afirmacijom i evolucijom njezina konkurent-skog identiteta i vanjske reputacije, predstavlja alat strateškog upravljanja destinacijom. Brendiranje turističke destinacije ima, prije svega, za cilj njezin daljnji dinamični razvoj i ekonomski polet.

U uvjetima rastuće konkurencije među destina-cijama, težište se razvojne politike pomiče s poje-dinačnog subjekta turističke ponude (kompanije,

8 Tomljenović, R. : Iskustva destinacijskog menadžmenta u Hrvatskoj, znanstveni skup „Konkurentnost turističke

destinacije“, Zbornik radova, Institut za turizam, Zagreb. 2003.

hotela i dr.) na turističku destinaciju, tj. na uspo-stavljanje atraktivnoga, raznovrsnog i integralnog proizvoda, koji će zračiti prepoznatljivim imidžom i time osigurati povoljniju tržišnu poziciju u privla-čenju potencijalne turističke potražnje.

Kako bi ostvarile poželjnu konkurentsku prednost na međunarodnome turističkom tržištu, destinacije trebaju izgraditi i uspostaviti čvrsti i izražajni identitet kroz koncept destinacijskog brenda, koji će ih diferencirati i razlikovati u odno-su na moguću konkurenciju.

Pritom se, mjera destinacijskog brendinga sagledava kroz ostvareni turistički doživljaj i zadovoljstvo gosta, koji na putovanju i odmoru sve više traži i očekuje novu inspiraciju, autentičnost, razonodu, zabavu, suprotne svjetove i udaljava-nje od svakodnevice. Ispunjenje ovakvih zahtjeva pridonosi da se oni što neposrednije, emocionalno vežu za određenu destinaciju, čime postaju njezini najbolji promotori i ambasadori.9

Razumije se, ukoliko je destinacija prepoznata kroz jaki i izazovni brend, tada ona mnogo lakše i uspješnije prodaje svoj turistički proizvod (kao svo-jevrsni amalgam pojedinačnih usluga) te učinko-vitije privlači potencijalne turiste i direktne strane investicije. Postojanje jasnog i prestižnog imidža, šarma i „duha“ određene turističke destinacije uvelike utječe na konačnu odluku ljudi kamo će pu-tovati, kao i gdje će provesti svoj godišnji odmor.10

Zastupano će brendiranje destinaciju činiti jedinstvenom i prepoznatljivom među rastućom konkurencijom na međunarodnome turističkom tržištu. Pored vizualnih sadržaja (logo, simboli, dizajn, boje i dr.) i propagandnih poruka u vidu slogana, brend turističke destinacije treba više-slojno dočarati „obećanje“ gostu o nezaboravnom iskustvu i autentičnom turističkom doživljaju, kao esenciji putovanja i boravka.11 Smisao i srž definiranja brenda sastoji se u određivanju njegova sublimiranog i prepoznatljivog konkurentskog identiteta (kao srži - okosnice samog turističkog brenda), kojim će se, na primjeren način, prezenti-rati svi ključni turistički resursi i atrakcije, i to:

naslijeđeni turistički resursi i atrakcije •izgrađeni turistički resursi i atrakcije •podržavajući faktori i resursi •

9 Cotler, P., Keller K.., : Upravljanje marketingom – 12 izdanje, Mate, Zagreb, 2008., str. 136.

10 Bosanac N. : “ Slavonski pogled unaprijed”, Grafika,Osijek, 2003., str. 57.

11

368 369


U ovom dijelu upitnika pitanja su obuhvaćala razloge posjeta Slavoniji, zatim najčešće izvore informiranja gostiju, tj. izvori kroz koje turisti najčešće dobivaju informacije o Slavoniji, te način putovanja u smislu; jesu li se na putovanje odlučili poći sami ili u društvu. Dobiveni su rezultati prika-zani u Tablici 2.

Razlog posjeta SlavonijiDobiveni su odgovori koji otkrivaju i glavni razlog

posjeta gostiju Slavoniji. Bilo je ponuđeno nekoliko odgovora; posao, odmor, posjet određenom događa-nju, prijatelji i rodbina, te otkrivanje novog. Podaci pokazuju da je najviše domaćih gostiju došlo u poslovne svrhe – seminari, treninzi i sastanci (33 %). Taj je podatak sukladan podacima koje objavljuju Turističke zajednice na području Slavo-nije, a govori kako u Slavoniji najveći broj noćenja ostvaruju gosti koji regiju posjećuju u poslovne svrhe. Na odmor je došlo 10 % anketiranih. Pored toga, na popisu značajnih razloga dolaska u Slavoniju nalazi se posjet rodbini i prijateljima (22 %). Čak 29 % anketiranih gostiju navelo je kao razlog posjeta Slavoniji posjet određenom događanju. Tako visok postotak jasno daje do znanja kako u Slavoniji postoje vrlo privlačni organizirani sadržaji, kulturne, sportske i za-bavne manifestacije koje privlače pažnju gostiju. Najmanji udio (6 %) odnosi se na goste koji su došli u potrazi za nečim novim, neistraženim i neotkrivenim. Odgovori ukazuju na dva najvažnija razloga dolaska; kao prvo, putovanje iz poslovnih razloga i kao drugo, posjet određenom događa-nju. Razlog velikom postotku (29 %) onih koji su naveli kako je razlog posjeta nekom događanju nalazi se u činjenici da se provođenje ispitivanja

poklopilo s nekoliko značajnih manifestacija poput “U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić” i Motosu-sretima u Slavonskom Brodu.

Najčešći izvori informiranjaSljedeći podaci odnosili su se na izvor informira-

nja i način dobivanja podatka koje su turisti dobili o Slavoniji. Odgovori prikazani u tablici 2. govore nam da su gosti u najvećem broju u Slavoniju doš-li na temelju preporuke (46 %). Zatim slijede oni koji su informaciju dobili u turističkim agencijama (16 %), a 15 % anketiranih navelo je kako im je najbolji izvor informiranja bio prethodni posjet. Nešto veći broj (20 %) informaciju je dobio putem raznih medija (internet, TV, radio..), a manji broj ( 3 %) njih kroz posao.

Putovanje samostalno ili u društvuPostavljeno pitanje o putovanjima samostalno ili

u društvu dalo nam je sljedeće odgovore i rezultate. Dolasci gostiju s obiteljima ili u pratnji prijatelja su dominantni (57 %). U nešto manjem postotku anketirani su se odlučili na samostalno putovanje (43 %). Manji broj njih došao je organizirano s turističkom grupom (6,8 %), što ukazuje na to kako turisti uglavnom dolaze u individualnom aranžma-nu.

3.3.3. Osobine statusa Slavonije kao turističke destinacije

Donošenje odluke o izboru destinacije u koju će turisti otići na odmor jest rezultat djelovanja više faktora: znanja, iskustva, percepcije, stavo-va, emocija pa i vijesti koje stižu putem medija. Iskustvo se stječe boravkom gostiju i ako je pozi-tivno može u znatnoj mjeri odrediti odluku da se

odsjedaju u hotelima, pa su iz tog razloga i anketni upitnici distribuirani u sva tri sljedeća hotela:

•HotelSavus****–SlavonskiBrod Dr. A. Starčevića 2a•HotelArt***–SlavonskiBrod Nikole Zrinskog 44•HotelCentral***–SlavonskiBrod Petra Krešimira IV. 45.

3.3. Rezultati provedenog istraživanja

Nakon faze prikupljanja podataka uslijedila je sljedeća faza analiza i interpretacija rezultata istraživanja. Anketni upitnik u središnjem dijelu odnosi se na istraživanje statusa i identiteta Slavonije. Tako su dobiveni rezultati istraživanja prikazani na poseban način, grupiranjem poje-dinih pitanja iz anketnog upitnika u tematske cjeline, a radi lakšeg i preglednijeg razumije-vanja podataka:

Opće karakteristike turista•Razlozi posjeta turista Slavoniji •Osobine statusa Slavonije •Identitet brenda Slavonije.•

3.3.1. Opće karakteristike turista

U anketnom upitniku opće karakteristike turista obuhvaćaju pitanja koje se odnose na spol, zatim na regiju iz koje gosti dolaze, te razinu obrazovanja kao i učestalost (broj) posjeta Slavoniji.

Spol

Iz tablice 1. vidljivo je kako 43 % anketiranih turista pripada ženskoj populaciji, dok je 57 % anketiranih turista u skupini muške populacije.

Regija iz koje dolaze

Sljedeći obrađeni podaci odgovori su na pitanje postavljeno u anketnom upitniku, a odnosili su se na demografsku strukturu ispitanika. Istraživanje je pokazalo kako najveći broj (od 100 anketira-nih ispitanika) gostiju (57 %) u Slavoniju dolazi iz kontinentalnog dijela Hrvatske (Zagreb, Čakovec, Prelog, Karlovac, Varaždin, Bjelovar...). Preostalih 43 % u Slavoniju dolazi iz područja Istre i Dalma-cije (Pula, Poreč, Opatija, Split, Šibenik, Vodice...).

Razina obrazovanjaIsto je tako vrlo važan podatak i razina obra-

zovanja anketiranih turista. Većinu njih čine visokoobrazovane osobe koje su završile fakultete, diplomske, poslijediplomske ili doktorske studije. Udio visokoobrazovanih anketiranih gostiju iznosi 73 %, dok je 27 % anketiranih sa završenom sred-njom stručnom spremom. Visok stupanj obrazo-vanja, čak 73 % potvrđuje činjenicu kako je riječ uglavnom o osobama koje su Slavoniju posjetili iz poslovnih razloga ili im visoko obrazovanje osigurava takav životni standard da si mogu priu-štiti putovanja.

Učestalost posjetaSljedeće pitanje odnosilo se na učestalost posjeta

Slavoniji. Tako je 47 % gostiju posjetilo Slavoniju prvi put tijekom provođenja ankete. Nešto je veći udio je onih koji su Slavoniju posjetili dva ili neko-liko puta. Taj postotak iznosi 53 %. Odgovori koji su dobiveni u vezi sa svrhom dolaska gostiju uka-zuju kako se u Slavoniju dolazi često zbog njezinog vrlo povoljnog geografskog i tranzitnog položaja. U dijelu upitnika gdje se tražilo da gosti točno navedu koliko puta su posjetili Slavoniju, većina je ispitanika (68 %) izjavila kako je to više od 10 puta.

3.3.2. Razlozi posjeta turista Slavoniji

RAZLOG POSJETA SLAVONIJI

NAJČEŠĆI IZVORI INFORMI-RANJA

PUTOVANJE SAMOSTALNOILI U DRUŠTVU

Posao 33 (33%) Preporuka 46 (46%) Samostalno 43 (43%)

Posjet događanju 29 (29%) Prethodni posjet 15 (15%) U društvu 57 (57%)

Prijatelji i rodbina 22 (22%) Mediji 20 (20%)

Odmor 10 (10%) Turističke agencije 16 (16%)

Otkrivanje novog 6 ( 6%) Posao 3 ( 3%)

Tablica 2. Razlozi posjeta, izvori informiranja, način putovanja

Izvor : Izradili autori na temelju provedenog istraživanja, Slavonski Brod, travanj/lipanj 2012. god.

Spol Regija iz koje dolaze Razina obrazovanja Učestalost posjeta

ženski 43 (43%) kontinent 57 (57%) VSS 73 (73%) prvi posjet 47 (47%)

muški 57 (57%) more 43 (43%) SSS 27 (27%) drugi i više 53 (53%)

Tablica 1: Opće karakteristike turista


370 371


Vrlo je važan podatak i način na koji su gosti došli do turističkih informacija o Slavoniji. Tako je 22 % anketiranih ocjenom odličan ocijenilo dostu-pnost turističkih informacija te smatraju kako su s lakoćom došli do kvalitetne informacije o Slavoniji. Njih 27 % smatra kako je dostupnost na razini ocje-ne vrlo dobar (4), a 25 % dalo je ocjenu dobar. 16 % anketiranih turista smatra kako je do informacija došlo na malo teži način, a 10 % njih uopće nije zadovoljno dostupnošću tih informacija.

Usklađenost kvalitete usluge i cijeneZanimljivo je bilo vidjeti smatraju li gosti i da je

kvaliteta usluge u skladu s cijenom. Takav podatak isto tako vrlo je važan jer daje informaciju o tome misle li gosti da preskupo plaćaju uslugu koja nije na očekivanoj razini ili pak misle da su za plaćenu uslugu dobili točno onoliko koliko su očekivali. Analizirani rezultati kazuju da je velika većina anketiranih (78 %) vrlo zadovoljna s omjerom kvalitete usluge i cijenom, dok se njih 22 % ne slaže s tom činjenicom

3.3.4. Identitet brenda Slavonije

Identitet brenda treba jasno specificirati što brend želi predstavljati u njegovim mnogobrojnim ulogama. To je, prije svega, skup asocijacija koje brend stručnjaci žele kreirati i zadržati. Prove-deno istraživanje ima namjeru utvrditi osnovna

polazišta za kreiranje jasnog brend identiteta Slavonije kao destinacije. U ovom dijelu anketnog upitnika stavljen je naglasak na vrlo važan segment turističke privlačnosti, a riječ je o emocionalnom doživljaju spomenute regije. Tako je postavljeno pitanje turistima što ih asocira na Slavoniju, na-vodeći više mogućih odgovora. Dobiveni rezultati prikazani su u tablici 4.

Asocijacije vezane uz SlavonijuNajveći broj gostiju (29 %) izjasnio se kako ih na

Slavoniju asociraju vino i ukusna tradicionalna hra-na. Narednih 16 % izjasnilo se kako ih na Slavoniju asocira ravnica, 13 % anketiranih izjavilo je kako Slavoniju, prije svega, smatraju regijom bogatom tradicijom i kulturom, 10 % gostiju neodoljivim smatraju autentične gradove i mjesta (arhitektura), dok je za 8 % njih asocijacija za Slavoniju roman-tična i sanjiva destinacija. Tako 9 % gostiju smatra kako je Slavonija prepoznatljiva po netaknutoj pri-rodi, dok 7 % njih Slavoniju smatra mirnom i tihom oazom za odmor, a po 4 % odnosi se na multikultu-ralnost i riječno i jezersko (vodeno) bogatstvo.

Personifikacija Slavonije i osobine koje joj se pripisuju

Stoga je turistima postavljeno pitanje da Slavo-niju zamisle kao osobu i pripišu joj osobine koje joj pripadaju. Tako je veći broj anektiranih turista

ponovno vrate. Prilikom kreiranja brenda desti-nacije polazi se od ključnih vrijednosti koje imaju pozitivan aspekt i koje su realne, tj. zasnovane na rezultatima istraživanja i iza kojih kreatori brenda destinacije mogu čvrsto stati.

Turisti su u sljedećem dijelu anketnog upitnika (Osobine turističkog statusa Slavonije) imali za-datak ocijeniti u kojoj se mjeri slažu s navedenim stavovima na postavljenoj ljestvici (od 1 = nimalo se ne slažem, do 5 = u potpunosti se slažem). Na taj način gosti su ocjenjivali smještajne objekte, kva-litetu usluge, lokalnu gastro ponudu, gostoljubi-vost, noćni život i zabavu i dostupnost turističkih informacija i kvalitetu usluge u skladu s cijenom. Odgovori na postavljena pitanja prikazani su u tablici 3.

Kvaliteta smještajnih objekataAnalizom odgovora dobiveni su vrlo jasni po-

kazatelji kako je većina gostiju zadovoljna kvalite-tom smještajnih objekata. Čak 45 % anketiranih s ocjenom odličan (5) ocijenila je smještaj u kojem su boravili. Vrlo dobru ocjenu (4) dalo je 31 % anketiranih gostiju. Ocjenu dobar (3) dalo je 20 % anketiranih, dok je 4 % njih smještajnu kvalite-tu ocijenilo dovoljnim (2). Treba istaknuti kako nijedan anketirani gost nije negativnom ocjenom ocijenio smještaj u kojem se nalazio/la.

Ocjena lokalne gastro ponude

Gosti su ocjenjivali i lokalnu gastroponudu. Tako je 67 % njih ponudu ocijenilo je najvišom ocjenom - odličnom (5). Njih 22 % smatra kako je ponuda vrlo dobra, 10 % anketiranih ponudu smatra “samo” dobrom (3), dok je svega 2 % njih kada je trebalo ocijeniti gastroponudu, dalo ocjenu dovoljan (2

Gostoljubivost lokalnog stanovništvaRezultati dobiveni na temelju ankete u kojoj su

turisti trebali ocijeniti gostoljubivost lokalnog sta-novništva su sljedeći: 72 % anketiranih gostiju sma-tra kako je gostoljubivost na visokoj razini, odlična (5), 18 % njih, gostoljubivost ocjenjuje ocjenom vrlo dobar (4). Svega 8 % gostiju dalo je ocjenu dobar, dok je 2 % njih nezadovoljno ljubaznošću domaćih stanovnika.

Noćni život i zabavaAnketa pokazuje kako je to je područje u kojem

su gosti najnezadovoljniji ponudom i uslugom te su u provedenoj anketi dali niske ocjene ponudi. Samo 20 % anketiranih ocjenom odličan (5) ocijenilo je noćni život i zabavu u Slavoniji, 14 % njih dalo je ocjenu vrlo dobar (4), 22 % dobar (3), dok je 31 % njih dalo ocjenu (2), a čak 14 % anketiranih dalo je ocjenu nedovoljan (1).

Dostupnost turističkih informacija

Asocijacije vezane uz Slavoniju Personifikacija Slavonijei osobine koje joj se pripisuju

Netaknuta priroda 9 (9 %) Ljubiteljica hrane i vina 23 (23 %)

Bogata tradicija i kultura 13 (13 %) Gostoljubiva 26 (26 %)

Mirna i tiha oaza 7 (7 %) Tiha i mirna 10 (10 %)

Multikulturalnost 4 (4 %) Tradicionalna 15 (15 %)

Autentični gradovi i mjesta 10 (10 %) Romantična 10 (10 %)

Slavonska ravnica 16 (16 %) Otvorena 11 (11 %)

Vodeno bogatstvo 4 (4 %) Kreativna 3 (3 %)

Romantična i sanjiva destinacija 8 (8 %) Senzualna 2 (2 %)

Vino i ukusnatradicionalna hrana 29 (29 %)

Tablica 4. Identitet brenda Slavonije


Ocjena Odličan Vrlo dobar Dobar Slaba Nedovoljno

Kvaliteta smje-štajnih objekata 45 (45 %) 67 (67 %) 72 (72 %) 20 (20 %) 22 (22 %)

Ocjena lokalne gastro ponude 31 (31 %) 22 (22 %) 18 (18 %) 14 (14 %) 27 (27 %)

Gostoljubivost 20 (20 %) 10 (10 %) 8 (8 %) 22 (22 %) 25 (25 %)

Noćni život i zabava 4 (4 %) 2 (2 %) --- 30 (30 %) 16 (16 %)

Dostupnost turističkih informacija

--- --- 2 (2 %) 14 (14 %) 10 (10 %)

Usklađenost kvalitete usluge i cijene

Slažem se 78 (78 %)

Ne slažem se 22 (22 %)

Tablica 3. Osobine statusa Slavonije kao turističke destinacije


372 373


poznata po gostoljubivosti lokalnog stanovništva •koji čine boravak ugodnijimromantični ugođaj koji pružaju autentični gradi-•ći i dvorci o kojima su ispričane brojne legendebogata gastronomska ponuda uz zvuke tambu-•rice.

Slavonija bi se na turističkom tržištu trebala pozicionirati kao mirna i tiha oaza idealna za odmor, destinacija „jedinstva različitosti“ nacija, kultura i običaja, skladnog života ljudi na malom prostoru, gostoljubivih domaćina koji gostima pružaju osjećaj kao „kod kuće“. Pored toga u Slavoniji postoji visoka sigurnost boravka, ona je topla, ravničarska cjelina u kojoj ljudi i danas žive na tradicionalan način, ali i modernog duha kojeg oslikavaju gradovi. Ona je globalna, ali zadržava lokalni identitet svake kulture posebno. Sla-vonija je bogatstvo različitosti koje pruža jedin-stven panonski užitak koji se konzumira lagano, kako i priliči ritmu života ovdašnjih stanovnika.

Na osnovi rezultata koji su dobiveni tijekom istraživanja može se koncepcijski upotpuniti u kojem bi se smjeru Slavonija kao turistička desti-nacija trebala razvijati, a čime su gosti bili posebno zadovoljni.

Pokretačka snaga mogu biti sljedeći turistički proizvodi Slavonije:

Ruralni turizam (agroturizam, ekoturizam)•Događaji (razni festivali, kulturne i zabavne •manifestacije)Posebni interesi (biciklizam, pješačenje, lov i •ribolov, vjerski turizam)Zdravstveni turizam (Daruvarske toplice, •Bizovačke toplice, Velika)Nautički turizam (riječna krstarenja, individual-•na plovila).

Tijekom istraživanja proizašao je i zaključak kako bi se Slavonija trebala usmjeriti ka ciljanoj populaciji. Tako se segmentiranjem dolazi do neko-liko ciljnih skupina:

turisti s posebnim interesima (obitelji, djeca, •mladi, poslovna tržišta, tranzitni putnici, oso-be u trećoj životnoj dobi i dr.)turisti koji preferiraju kulturnu baštinu i druge •tradicionalne vrijednostiljubitelji prirode•rekreativci, sportaši.•

Pozicioniranje brenda Slavonije treba izazvati zanimanje kod ciljanih grupa da posjete Slavoniju, borave u njoj, preporuče je potencijalnim posje-titeljima i ponovno se vrate. Uzimajući u obzir turističke potencijale i vodeće megatrendove u međunarodnim turističkim kretanjima, Slavonija itekako dobro može komercijalizirati navedene proizvode i pozicionirati se na globalnom turistič-kom tržištu.

Slavoniju (pokušavajući je zamisliti kao osobu) doživio kao ljubiteljicu hrane i vina, njih čak 23 %. Najveći broj 26 % Slavoniju doživljava kao gostolju-bivu osobu, 15 % smatra kako joj epitet tradicional-na Slavonija odlično stoji, a romantičnom je smatra 10 % gostiju. Otvorenom je opisuje 11 % anketi-ranih, kreativnom 3 %, a senzualnom 2 % turista. Rezultati su prikazani u tablici 4., a turisti su imali mogućnost zaokružiti više ponuđenih odgovora.

Boje koje vas podsjećaju na SlavonijuPri kreiranju vizualnog identiteta brenda

Slavonije vrlo je važno vidjeti i istražiti koje su dominantne boje u svijesti gostiju koje ih povezuju i asociraju na Slavoniju. Upravo se najzastupljenije boje vrlo često koriste pri konačnoj vizualnoj izradi brend identiteta (logo). Rezultati o bojama (tablica 5) govore da 59 % sudionika ankete naglašava kako ih uz Slavoniju povezuju tople boje, njih 31 % uz Slavoniju vežu pastelne boje, dok se tek 10 % njih odlučilo za hladne boje.

Konačni opis i emocionalni doživljaj Slavonije Na kraju istraživanja turistima je postavljeno

pitanje kako nakon vlastitoga stečenog iskustva do-življavaju i opisuju Slavoniju. Tako je 68 % gostiju izjavilo je kako Slavoniju doživljava kao mirno i tiho skrovište za odmor. Njih 18 % smatra kako je Slavonija neprocjenjivo vrijedno vodeno bogatstvo usred Panonske ravnice, 11 % regiju opisuje kao Panonski užitak (koji obuhvaća sve segmente nave-denih turističkih usluga i ponude), a 3 % odgovora odnosi se na rubriku ostalo u kojoj su zabilježeni odgovori poput: vrijedna tradicija i kultura, regija netaknute prirode i gostoljubivih i veselih ljudi. Gostima je postavljeno pitanje kako emocionalno doživljavaju Slavoniju, što je vrlo važno pri konač-

nom kreiranju brenda.

4. Zaključak

Turizam se sve više usmjerava ka „turizmu doživljaja“, jer turisti žele uživati u životu zbog sve veće prezaposleni i preopterećenosti. Kada odlaze na odmor, žele doživjeti novu inspiraciju i motivaciju, a pritom su neprestano u potrazi za neobičnim mjestima i kulturama, zanimljivostima, ostacima prošlosti i nagovještajima budućnosti. U svemu tome najbolje mogućnosti upravo ima brendirana destinacija koja im može ponuditi nešto drugačije, originalno, pri čemu se „turistička priča“ treba prilagoditi upravo turistima.

Kreiranje brenda je rezultat primijenjenog znanja koje treba biti osnova za djelovanje me-nadžmenta destinacije postavljenog na načelima partnerstva, a od kojeg se očekuje da postane idejni pokretač razvoja turizma na novim „inovativnim“ osnovama.

Na temelju istraživanja o turističkom statusu Slavonije koje je provedeno na području grada Slavonskog Broda, a u kojem su sudjelovali domaći gosti iz ostalih hrvatskih gradova i regija, dobivena su polazišta koja mogu poslužiti za brendiranje Slavonije kao turističke destinacije.

Polazišta za brendiranje Slavonije kao turističke destinacije na temelju provedenog istraživanja jesu sljedeća:

očuvana priroda Panonske ravnice•tiho i mirno skrovište od urbanog stila života•bogata prošlost, arhitektura i jedinstvena urbana •cjelinamjesto gdje se poštuju tradicionalne vrijednosti •i s ponosom ističe tradicija

Boje koje vas podsjećaju na Slavoniju Konačni opis i emocionalni doživljaj Slavonije

Tople 59 (59 %) Mirno i tiho skrovište za odmor 68 (68 %)

Hladne 10 (10 %) Vodeno bogatstvo usred Panonske ravnice 18 (18 %)

Pastelne, umirujuće 31 (31 %) Panonski užitak 11 (11 %)

Ostalo 3 (3 %)

Tablica 5. Boje i opis Slavonije


374 375


Dr.sc. Berislav BolfekDarija Jakičić, spec.oec. Dr.sc. Biljana Lončarić

STARTING POINT FOR BRANDING SLAVONIA AS A TOU-RIST DESTINATION

Abstract

Branding in tourism is a process that selects a particular destination by its characteristics, thus creating destination identity. The greatest success in this process is achieved by emphasizing authen-ticity, where Slavonia has great potential. By creating international recognisability of the region, a brand attracts investments and a skilled labour force, thus indirectly having a positive effect on export growth. Values that should draw the attention of both domestic and foreign tourists, i.e. values that are sufficiently attractive to bring tourists, are embedded in the brand. These values should be realistically based. Although Slavonia is an underdeveloped region in terms of tourism, it has a realistic perspecti-ve to become a desirable tourist destination. The paper provides analysis of the results of the conduc-ted primary research about the perception that tourists have about Slavonia as a tourist destination. One of the goals was to determine the key components and areas that would be used in the future as a foundation for the definition of a unique brand identity of Slavonia and creation of a desirable tourist environment in this area. Based on the conducted research, clear indicators reflect the opinion of tou-rists which makes Slavonia unique and attractive, being at the same time elements of its unique brand identity. The results showed that the possible strong driving force of tourism development in Slavonia may include products such as rural tourism, thematic events, special interests (cycling, hiking, fishing and hunting, religious tourism), health and nautical tourism. Another conclusion that was made during the research is that Slavonia should aim at the target population. Thus, segmentation results in several target groups such as tourists with special interests, tourists preferring cultural heritage and other traditional values, nature lovers, recreational athletes and athletes. The aim was to gather data that could be used in the future as a starting point in the definition and development of the branding project of Slavonia as a tourist destination.

Keywords: brand, branding, destination, Slavonia, research of tourism status

____________________________* Veleučilište u Slavonskom Brodu (Polytechnic in Slavonski Brod), [email protected] Visoka poslovna škola Višnjan (Business College in Višnjan), [email protected] Tourism board of the town Slavonski Brod, [email protected]

Literatura

Bosanac, N. : Slavonski pogled unaprijed, Grafika, Osijek, 2001., str. 571. Cotler, P., Keller K. : Upravljanje marketingom – 12 izdanje, Mate, Zagreb, 2008., str. 443, str. 1362. Demonja, D., Ružić, P. : Ruralni turizam u Hrvatskoj, Meridijani Samobor, 2010.3. Dobre, R., Župan Rusković P., Čivljak. M.: Menadžment turističke 4. destinacije, Visoka škola za turistički menadžment, Šibenik, 2004.Dulčić, A. : Upravljanje razvojem turizma, Mate,Zagreb, 2001.5. Kotler, P. : Upravljanje marketingom: Analiza, planiranje, primjena i 6. kontrola, deveto izdanje, Mate, Zagreb, 2001.Magaš, D.: Management turističke organizacije i destinacije, Fakultet za turistički i hotelski 7. menadžment u Opatiji, Sveučilište u Rijeci, Opatija, 2003., str: 78-80Magaš. D.: Zašto destinacijska menadžment kompanija?, Međunarodna 8. konferencija „Turizam i hotelska industrija“, Zbornik radova, Fakultet za turistički i hotelski menadžment u Opatiji, 2008.Moutinho, L. : Strateški menadžment u turizmu, Masmedia, 9. Zagreb, 2005.Pike, S. : Destination Marketing Organisations, Elsevier Ltd., United 10. Kingdom, 2004.Senečić, J. : Promocija u turizmu, Mikrorad, 11. Zagreb, 1998.Štoković, I.: Benchmarking u turizmu, Ekonomski pregled, Vol. 55., No. 1.-2., 2004., str. 70. i 74.12. Tomljenović, R.: Iskustva destinacijskog menadžmenta u Hrvatskoj, znanstveni skup „Konkurentnost 13. turističke destinacije“, Institut za turizam, 2003. http://www.mint.hr/default.aspx?id=7211, Ministarstvo turizma RH14.

376 377

Teufik Čočić, mr. oec. , Mirko Pešić, mag. oec.: Islamski ekonomski sustav - odnos prema kamatiTeufik Čočić, mr. oec. , Mirko Pešić, mag. oec.: Islamski ekonomski sustav - odnos prema kamati

1. Uvod

Ispravno razumijevanje temelja i osnovnih karakteristika islamske ekonomije i islamskoga ekonomskog sustava nije moguće bez sagledava-nja temelja i izvora na kojima ona počiva, a to je Šerijat. Šerijat kao islamski zakon, svoje ishodi-šte ima u Kur’anu (Božjoj objavi) i Sunetu (tuma-čenju i praksi proroka Muhameda) kao i drugim moralnim i etičkim vrijednostima islama.

Nastojanje da se pravilno tumače i objašnjavaju islamska ekonomska načela datiraju tek unatrag dvadesetak godina. Međutim i dalje je prisut-na određena razina nejasnoća i nepoznavanja, ponajprije iz razloga što se pojedina područja islamske ekonomije nastoje promatrati i analizi-rati pojedinačno i odvojeno od njezinih ukupnih odnosa.

Konvencionalni ekonomski sustav, sa privat-nom svojinom i ugovorom kao infrastrukturom za isključivu slobodu težnje za profitom, ne zanima priroda proizvodne vrijednosti niti da li je ona za čovjeka korisna ili štetna, niti postavlja pitanje kako je došao do dohotka, da li ga troši na korisne ili nepotrebne stvari i sl., već ga isključivo zanima postizanje najviše granice materijalnog zadovoljstva.1

Islam i na njemu utemeljena islamska ekonomi-ja imaju za cilj stvaranje pravednoga, moralnog, etičnog i održivog društvenog sustava u kome su pojedinac i društvo uzajamno ovisni i povezani. Naglasak na pravdi i pravednosti s čovjekom kao Božjim namjesnikom na zemlji razlikuju islamski ekonomski sustav od svih drugih sustava.

Islam i islamska ekonomija priznaju i prihva-ćaju privatno vlasništvo i tržišnu ekonomiju te motiv zarade do razumne granice, ali konkretno postavljaju i ograničenja u ekonomskim aktiv-nostima kao što su: zabranjene robe i usluge; kamata i poslovanje s kamatom, neizvjesnost u poslovima i sl.

2. Osnova islamskoga ekonomskog sustava

U svakodnevnom korištenju pojmova islamska ekonomija, ekonomski sustav ili islamsko bankar-stvo javlja se nerazumijevanje i velika skepsa kod zapadnih intelektualaca koji polaze od premise da nijedna religija pa tako ni islam ne može koherentno determinirati ekonomske odnose i aktivnosti.

1 Štulanović M., Hadžić F (2007), Osnovi Islamske ekonomije i financija, Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, str. 99.

Zapadnom civilizacijom prevladava praksa raz-dvajanja svetog i svjetovnog, razdvajanja religija i ostalih ljudskih aktivnosti, što je uzrokovano sekularizacijom zapadne kršćanske civilizacije i na tom principu uspostavljenim društvenim i državnim zajednicama. Rezultati su takvog pristupa neodrživa eksploatacija i uništavanje prirodnih resursa, dok je ljudskoj egoističnoj naravi prepušteno da odlučuje što je dobro, a što loše. Čitavo učenje moderne ekonomije, počevši od Adama Smitha (filozofa morala i osnivača po-litičke ekonomije), utemeljeno je na pretpostavci da ljudska psihologija funkcionira na principu postizanja najviše granice materijalnog zadovolj-stva i da se čovjek po prirodi stvari ponaša kao homo oeconomicus.

Islam kao religiju i na tome uspostavljen svjetonazor nije moguće svrstavati u odnose us-postavljene na ovim temeljima jer islam utvrđuje osnovne principe i propisuje pravila za sve as-pekte ljudskog života pa i onaj ekonomski. Dakle islam nije samo religija nego i način života. Kroz islam se očituje jedinstveni odnos između Stva-ratelja (Boga), čovjeka kao njegova namjesnika na zemlji uključenog u društvenu zajednicu kao cjelinu, a sve u skladu s Božjim propisima-zako-nima koji determiniraju djelovanje društvenih, političkih, ekonomskih i financijskih sustava. Da bi se razumjeli načini na koje treba organizirati cjelokupni islamski ekonomski sustav, potrebno je sagledati i razumjeti prirodu i razinu navede-nih odnosa.

Općenito možemo definirati islamski ekonom-ski sustav kao skup institucija koje je on stvorio kako bi se bavio alokacijom resursa, proizvod-njom i razmjenom dobara i usluga te raspodje-lom stvorenih vrijednosti. Da bi funkcionirao, taj sustav mora imati formalna i neformalna pravila ponašanja te načine i procedure njihova provođenja kako bi se ostvarili određeni ciljevi.2 Pravila ponašanja usmjeravaju članove zajednice u njihovim postupcima kako bi se sprječavali sukobi, usklađivale razlike te omogućila suradnja među pojedincima. Provođenje islamskih pravila podrazumijeva individualnu odgovornost svakog pojedinca kako prema Stvoritelju, tako i prema drugim članovima zajednice.

Osnovni cilj islama je stvaranje pravednoga, moralnog i održivog društvenog sustava posred-stvom čovjeka u kome su pojedinac i društvo

2 Zamir I., Abass M. (2009), Islamske financije, teorija i praksa, MATE d.o.o. Zagreb, str. 2.

UDK 336.78: 297Pregledni članak

Teufik Čočić, mr. oec.*Mirko Pešić, mag. oec.**

ISLAMSKI EKONOMSKISUSTAV - ODNOS PREMA KAMATI

Sažetak

U ovoj se studiji ukazuje na osnovna teološka, teoretska i praktična načela islamskog ekonomskog sustava. Ukazuje se na važnost izvora (Kur’an i Sunet) na kojima islamski ekonomski sustav počiva. Iz tih izvora on crpi snagu svojih moralnih i etičkih vrijednosti stvarajući okvir za pravedno i pravilno sudjelovanje i funkcioniranje pojedinaca i institucija u islamskoj društvenoj zajednici. Ukazuje se na glavne osobine islamskog modela čovjeka koji sa svojom dualističkom prirodom sudjeluje u svakod-nevnom ekonomskom životu birajući između dobra i zla, pravednog i nepravednog i sl.

U studiji se analiziraju pravda i pravednost koji čine koncept ukupnih moralnih i društvenih vrijednosti koje usmjeravaju pojedinca kako ne bi prešao granice po islamu dopuštenog. Također je istaknuto povjerenje kao najvažniji element društvenoga kapitala u islamu i islamskoj ekonomiji, te se ističe važnost Šerijata kao temeljnog islamskog zakona utemeljenog na koncepciji pravde, povjerenja i pouzdanosti.

U studiji se posebno poglavlje posvećuje zabrani kamate. Ukazuje se na povijesni slijed i nasta-nak lihvarstva i kamate. Istaknuti su primjeri zabrane kamate u monoteističkim i drugim religijama i društvenim zajednicama kroz povijest. Posebno je obrađena zabrana kamate (Riba) u islamu te je napravljena komparacija razloga za postojanje konvencionalne kamate sa stavovima koje islam ima o tim elementima.

Ključne riječi: islam, islamska ekonomija, konvencionalna ekonomija, Stvoritelj, Allah, Kur’an, Sunet, etika, moral, pravda, pravednost, kamata (Riba)

* Alfacommerce d.o.o., Njivice** Odjel za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

378 379


ali se oni harmoniziraju i usklađuju radi veće koristi zajednice kao cjeline.

c) Islam priznaje privatno vlasništvo, tržišnu ekonomiju te potiče bogaćenje i težnju poje-dinca da maksimalizira dobit i zadovoljstvo, ali isključivo na principima dopuštenog ili zabranjenog (Halal ili Haram) obeshrabruju-ći rasipanje te propisujući obvezu bogatijih da pomažu siromašnije članove zajednice.

d) Zabrana kamate (Riba) u islamu predstavlja sprječavanje nepravde i zabranu prelaska ci-jelog rizika na dužnika (o tome će biti riječi u posebnom poglavlju).

2.3. Povjerenje

Povjerenje predstavlja jedan od najvažnijih elemenata društvenoga kapitala u islamu,5 a samim time i u islamskoj ekonomiji. U islamskoj se ekonomiji posebno naglašava važnost povjere-nja, a pouzdanost pojedinca smatra se njegovom glavnom osobinom. Posebna se pažnja posvećuje poštivanju ugovora (dogovora) i ispunjavanje ob-veza i obećanja danih drugim članovima zajedni-ce. Kur’an u mnogim svojim dijelovima naglašava odlike pravog vjernika te važnost vjerovanja-po-vjerenja i ispunjavanja ugovorom (pismenim ili usmenim) utvrđenih obveza i obećanja. Povje-renje i pouzdanost kao i pridržavanje ugovora i obećanja u islamu su obvezni i nepovredivi (osim u iznimnim propisanim slučajevima).

Šerijat kao temeljni islamski zakon utemeljen je na koncepciji pravde, povjerenja i pouzdanosti koji se nagrađuju, dok se izdaja, nevjernost i podmuklost osuđuju i za njih slijede sankcije i kazne.

U Hadisima (praksi proroka Muhameda) na ovu temu se ističe:

„Osoba koja nije pouzdana nema vjere, a osoba koja krši dana obećanja nema religiju“.

„Postoje tri stvari (zabrane) koje nitko ne smije kršiti: pažljivo postupanje s roditeljima neovisno o tome da li je musliman ili nije, ispunjavanje obećanja danog muslimanu ili drugoj osobi te vraćanje onoga što je povjereno na čuvanje, neovisno o tome da li je to povjerio musliman ili nemusliman“.

5 Zamir I., Abass M. (2009), Islamske financije, teorija i praksa, MATE d.o.o. Zagreb. str. 34.

„Vrati ono što ti je povjereno na čuvanje osobi koja ti je povjerila i ne iznevjeri čak ni onog tko je iznevjerio tebe“.6

Pravda i pravednost povezuju čovjeka sa Stvo-riteljem i njegovim bližnjima. Šerijat utvrđuje ljudsku pravednost ne samo prema konkret-nom fizičkom djelovanju već se vrednuje i sama namjera (niyya) čovjeka u odnosu na predmetne aktivnosti.

2.4. Vrednovanje rada u islamu

Vrednovanje i koncepcija rada i radne etike u islamu ima višestruko i mnogo šire značenje nego u konvencionalnoj ekonomiji. Kur’an u svojim tekstovima spominje riječ rad (al-amal) u više od 360 stihova. U islamskoj se ekonomiji rad i podjela rada uzdiže na visoko mjesto i smatra ga se sastavnim dijelom same vjere. Zdrave, fizički i mentalno sposobne osobe potiču se na koristan rad kako bi zaradile za egzistenciju i ne smiju biti na teretu svojoj obitelji ili državi zbog lijenosti ili dobrovoljne nezaposlenosti.

Kao što je ranije istaknuto, islam negira sve klasne razlike pa se nijedan rad koji je u skladu sa Šerijatom ne smatra manje vrijednim od drugog. Razlika treba da se ispoljava samo u prirodnoj na-darenosti, obrazovanju, vještinama i motivaciji. Imajući u vidu da pojedinci imaju različite spo-sobnosti i motivaciju i njihovi će radni rezultati biti različiti.

3. Zabrana kamate

3.1. Kratka povijest lihvarstva i kamate

Zabrana kamate nije prisutna samo u islamu kao religiji i islamskim financijama već je kroz povijest ova zabrana bila prisutna u mnogim civilizacijama i religijama.

Kamata svoje povijesno naslijeđe vuče još iz doba Sumerske države. Kroz povijest ekonomije sve do pojave i razvoja industrijske revolucije ka-mata se smatrala neprihvatljivom i besmislenom. Tako su već u Hamurabijevu zakoniku sadržane odredbe o visini kamata. U antičko doba grčki filozof Aristotel smatrao je novac sterilnim, da novac ne može stvarati novac, i da isključivo treba služiti kao sredstvo razmjene.

6 Prema: Zekijjudin A.A.M.D., (2004). Muslimova zbirka hadisa (knjiga 1,2,3), Kuća mudrosti Pro-Media d.o.o. Zenica

uzajamno povezani te odgovorno usklađeni u pravima i obvezama. To podrazumijeva jednakost svih pripadnika ljudske rase i brisanje svih razlika osim razlika u dobroti, vrlinama, moralnosti, etičnosti te odanosti Stvoritelju.

2.1. Islamski model čovjeka

Islam sagledava čovjeka kroz njegovu duali-stičku prirodu. Njegovo fizičko tijelo predstavlja kozmičku dimenziju kroz koju je on povezan s ovozemaljskim materijalnim svijetom. Također čovjek posjeduje i svoju drugu kozmičku dimen-ziju kroz svoju dušu koja raspolaže potencijali-ma kako dobra, tako i zla.

Poseban i jedinstven položaj čovjeka u njegovoj dualističkoj prirodi proizlazi iz činjenice da je on stvoren kao Božji namjesnik na zemlji, što prema islamskoj ideologiji znači Božje povjerenje koje čovjeku daje odgovornost u skladu s pravima i obvezama koje iz toga proizlaze. Kako bi mu se olakšala uspješna realizacija prava i obveza koje su mu dane, islamski usmjerenom čovjeku stoje na raspolaganju materijalni i duhovni načini u ostvarivanju tih zadataka.

Obdaren ljudskom inteligencijom čovjek raspo-znaje i bira između dobra i zla, između praved-nog i nepravednog, između točnog i lažnog, između realnog i iluzornog. Pored toga što je ova snaga raspoznavanja ugrađena u njegovu dušu, dani su mu okviri, smjernice i upute u obliku svete knjige Kur’ana i Šerijata (puta) koji svoje ishodište ima u Kur’anu i Hadisima (praksi i upu-tama) proroka Muhameda.3

Postizanje pravednosti među ljudima nije nimalo jednostavan zadatak, jer je čovjek po svojoj prirodi sebičan, pohlepan, akumulativan, okupiran ovozemaljskim zadovoljstvima i sklon natjecanju. Ove odlike podrivaju njegov moral i etička uvjerenja, odvajaju ga od njegovih duhov-nih stremljenja i usmjeravaju ga ka zadovoljava-nju materijalnih prolaznih želja.

Ekonomsko ponašanje islamski usmjerenog pojedinca relativno je složeno. Zadovoljenje svih njegovih želja i potreba nisu ograničeni samo njegovom ekonomskom snagom (budžetom), već i ograničenjima koja proizlaze iz Šerijata o tome što može, a što ne može konzumirati (Halal-Ha-ram) jer njemu nisu dozvoljena sva svjetovna materijalna zadovoljstva.

3 Zamir I., Abass M. (2009), Islamske financije, teorija i praksa, MATE d.o.o. Zagreb, str.7.

Islamski se usmjeren čovjek ne potiče da vodi život stoicizma i asketizma. Naprotiv, on treba uživati u materijalnim i ostalim zadovoljstvima sve dotle dok ga takav način života ne odvaja od ljudskih i duhovnih vrijednosti kao što su, pravednost, moralnost , etičnost i usmjerenost prema Stvoritelju.

2.2. Koncept pravednosti u islamskoj ekonomiji

Ranije je spomenuto da je osnovni cilj islama stvoriti pravedan i moralan društveni poredak s čovjekom u središtu. Glavni prioritet islama i nje-govoga učenja o ekonomiji odnosi se na „pravdu i jednakost“ počevši od proizvodnje do raspodjele stvorenih vrijednosti.

Kroz koncept pravde može se razumjeti pona-šanje islamski usmjerenog čovjeka i ekonomskih institucija u islamu imajući u vidu da pravda izaziva Božje zadovoljstvo, a nepravda Njegovo nezadovoljstvo. Dok se na Zapadu pod pravdom podrazumijeva pravedno ponašanje jedne osobe prema drugoj, a njegovi se postupci smatraju nepravednima samo prema „drugima“, u islamu to ima reperkusije i prema samom pojedincu jer kroz nepravdu prema drugima u konačnici čini nepravdu i samom sebi te trpi posljedice kako na ovom, tako i budućem svijetu.4

Šerijat utvrđuje i provodi islamsku koncepciju pravde u kome pojedinci imaju prirodna zajam-čena prava među kojima je i njihovo pravo da slijede svoje ekonomske interese prvenstveno kao pravo i obvezu sve dotle dok su za to sposobni. Međutim, ako pojedinac više nije sposoban da ostvaruje svoje ekonomske interese on više nema tu obvezu, ali i dalje zadržava svoja prava koja mu pripadaju, a to su prava na osnovne potrebe i život iznad granice siromaštva (Nafaka).

Pojam ekonomske pravde posebno je važan kod ustrojavanja islamskoga ekonomskog sustava čija pravila dopuštenog i zabranjenog upravljaju ekonomskim ponašanjem potrošača, proizvođača i države, kao i pitanjima vlasničkih odnosa, stva-ranja i distribucije bogatstva.

Koncept ekonomske pravde u islamu znači da:a) Islamska ekonomska praksa vrednuje

moralni i duhovni okvir iznad materijalnog posjedovanja i blagostanja.

b) Islamski ekonomski sustav ne osporava vlastite interese i privatne koristi pojedinca,


380 381


Riba al-Fadl se odnosi na robnu razmjenu. Ova se vrsta zabrane izvodi iz prakse proroka Muhameda koji je poticao sljedbenike da robu razmjenjuju za realan novac, a ne za drugu robu kako bi se eliminirala mogućnost razlike u kvan-titeti i kvaliteti robe. Riba al-Fadl je dosta slična odredbama iz Starog zavjeta (Levitski zakonik 25:37) koji je zabranjivao posuđivanje hrane uz lihvarske cijene.9

Bit konvencionalnog i islamskog pristupa kamati najbolje je pojasnio Rodney Wilson, profesor ekonomije na Durham sveučilištu u Škotskoj, autor značajnih dijela u oblasti etike u ekonomiji. U svojoj studiji Islamic finance10 pojašnjava bit konvencionalnog pristupa kamati. Napominje da kamata prema većini ekonomista sadrži tri elementa koji „opravdavaju“ plaćanje naknade štediši:

Faktor vrijeme - štediša žrtvuje sadašnju po-trošnju i zaslužuje da bude obeštećen:

Oportunitetni trošak - štediša na taj način žrtvuje svoj komoditet i likvidnost i zbog te žrtve treba dobiti nagradu;

Faktor rizika - štediša se suočava s rizikom bankarskih transakcija, inflacijom i sl…

Islam dopušta trgovinu, a zabranjuje kamatu, međutim to nikako ne znači da se osporava legi-timnost naknade za preuzeti rizik ili žrtvovanje likvidnosti. Suština islamskih financija predstav-lja sudjelovanje u raspodjeli rizika. Što se tiče faktora vremena, tu se islamski pristup razlikuje od konvencionalnoga. Dio islamskih učenjaka smatra da je vrijeme Božji dar i da za njega ne može biti nikakve nagrade, dok drugi odobravaju „vrijednost vremena“ ali uz uvjet da ona ne može biti određena unaprijed i mora biti u vezi sa stvarnim transakcijama. Dakle čovjek može biti nagrađen za svoj napor i preuzeti rizik, ali ne i za vrijeme samo po sebi.

Islamska ekonomija ne prihvaća princip stvaranja novca samoga po sebi putem kamata. Međutim, nepostojanje kamata ne znači zabranu ulaganja i posuđivanja novaca radi ostvarivanja profita, ali se principi transakcija moraju temeljiti na pravednoj raspodjeli i rizika dobiti ili gubitka.

Društvena zajednica u kojoj je dopušteno posu-đivanje novaca uz kamatu troši svoju budućnost u sadašnjem vremenu. To pojednostavljeno i

9 Zamir I., Abass M. (2009), Islamske financije, teorija i praksa, MATE d.o.o. Zagreb, str.51.

10 Wilson R. (1997), Islamic Finance, (pp.5-7) Pearson Profesio-nal Limited, London

znači da, ako trebate novac za kupnju luksuznog automobila ili druge robe, a Vaša zarada nije do-voljno visoka i ne želite čekati da uštedite dovolj-no, imate mogućnost posuditi novac od banke uz kamatu. To znači Vaše zaduženje u budućnosti pa s vremenom postajete sve siromašniji, a vrlo lako možete doći u situaciju da ne možete vraćati nagomilane dugove. Ako takvih slučajeva ima mnogo, onda to više nije problem samo individu-alnih dužnika, već nacionalni i društveni problem uže i šire zajednice u kojoj živite i stvarate.

Financijska industrija utemeljena na ovom sustavu razvija se, širi i potiče umjetno stvorene potrebe potrošačkoga društva - mentaliteta što u konačnici dovodi do ozbiljnih kriza i sloma cijelog sustava.

4. Zaključak

Društveno-ekonomska pravda i pravedna ras-podjela dohotka bogatstvo su i sastavni dijelovi islamske ekonomske filozofije.

Zapadni model ekonomske globalizacije utemeljen na neoliberalizmu kao dominantnoj doktrini kapitalizma nije više u stanju adekvatno rješavati nagomilane ekonomske probleme, što dokazuje već duže vremena prisutna svjetska financijska kriza. Primjena elemenata islamskih ekonomskih modela utemeljenih na moralnim i etičkim principima mogla bi uspješno nadopunja-vati postojeće ekonomske sustave, odnosno biti samostalno održiv sustav u pojedinim druš-tvenim zajednicama koje prihvaćaju i razvijaju islamske ekonomske odnose i principe.

Stroga zabrana kamate u islamskom financij-skom sustavu potvrđuje da islam ne prihvaća i ne vjeruje u načelo reprodukcije novca samog po sebi jer se suština islamskih financija ogleda u su-djelovanju partnera u raspodjeli rizika koji nikako ne bi smio prijeći samo na dužnika.

Stari hinduistički i budistički tekstovi na više mjesta spominju riječ „lihvar“. U to vrijeme je donesen zakon koji je branio pripadnicima viših staleža (Brahmansi i Kshatryasi) da lihvare i posuđuju novac uz kamatu. Stari su Rimljani propisima određivali visinu kamate te su tolerirali kamatne poslove, ali zajmodavci nisu bili poseb-no cijenjeni u društvu.

Prema Starom zavjetu Židovima je bilo zabra-njeno poslovanje s kamatom kod posuđivanja bilo robe bilo novca unutar svoje zajednice, dok se ta zabrana nije odnosila na poslovanje sa nežidovi-ma. U Starom zavjetu stoji: „Ako uzimaš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne name-ći mu kamatu, ni za novac ni za hranu, niti za igdje išta što se posuđuje za kamate“. (Ponovljeni zakon 23:20). „Od stranca smiješ uzimati kamate“ …. (Ponovljeni zakon 23:21).

Tijekom rane povijesti kršćanstva posuđivanje uz kamatu bilo je predmet svake osude. Prema Bibliji, vjernik pošteno stječe prihode samo radom, a novac ne smije imati „mladunce“. Rimo-katolička crkva je sve do petog stoljeća zadržala zabranu primanja kamate kako za svećenstvo, tako i za laike. Tijekom osmog stoljeća za vrijeme Karla Velikog lihvarstvo je proglašeno kriminal-nom radnjom. Papa Inocent III. je 1215. godine izričito zabranio uzimanje kamata, dok je na Bečkom koncilu 1311. godine Papa Clement V. kamatu proglasio nekršćanskom. Slabljenjem kršćanske crkvene moći dolazi i do slabljenja zabrane uzimanja kamata. Engleski kralj Henrih V je ignorirao crkvene zabrane te je dopustio kamatu od 5 % za mirovine i posudbe. Nakon tridesetogodišnjeg rata 1648. godine dopušteno je u cijeloj Europi uzimanje kamata do 5 %, dok se više od toga smatralo lihvarstvom. Godine 1822. Katolička je crkva konačno ukinula zabranu uzi-manja kamata. Pojavom kapitalizma i kapitulaci-jom kršćanskog stava o zabrani kamate, zajmovi uz kamatu u potpunosti se legaliziraju.

3.2. Islam i kamata (Riba)

Kao što je ranije naglašeno, islamski je eko-nomski sustav utemeljen na propisanim pravilima (Šerijatu), čije se ishodište nalazi u Kur’anu (Sve-toj knjizi)) i Hadisu (praksi i tumačenju proroka Muhameda).

Riba je riječ arapskog porijekla, a terminološki znači prekoračenje, dodavanje ili višak, dok po-

vezani glagoli upućuju na „povećati se, umnožiti, prekoračiti, iznuditi više od drugih ili lihvariti“. Danas je dosta teško definirati ovaj izraz na bilo kojem jeziku osim na izvorno arapskom. Po-jednostavljena definicija Ribe mogla bi biti da je to „praksa zaračunavanja financijske kamate ili premije koja premašuje glavnicu zajma“.

Interesantno je spomenuti događaj koji se zbio neposredno prije pojave islama (605. godine). Svetište Kabbah bilo je oštećeno u požaru pa je lokalno vodstvo skupljalo priloge za njegovu ob-novu. U obrazloženju akcije izričito je naglašeno da će se prihvatiti samo donacije koje su zarađene na čist i pošten način, tako npr. lihvari nisu mogli sudjelovati u toj akciji. Dakle, zabrana kamate u islamu izravno proizlazi iz svete knjige Kur’ana u kojoj se na više mjesta o tome govori:

„A novac koji dajete da se uveća novcem dru-gih ljudi neće se kod Allaha (Boga) uvećati, a za milostinju koju dijelite da biste se Allahu umilili – takvi će dobra djela svoja umnogostručiti (Ar-Rum 30:39)“.

„…O, vjernici, bojte se Allaha i od ostatka li-hvarstva odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda neka znate – rata od Allaha i Poslanika njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga ošte-titi, niti ćete oštećeni biti. Ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje da znate da dug poklonite“ (Al-Baqareh 2:276-280).7

Riba se ne odnosi samo na transakciju posu-đivanja novaca, već se ona odnosi i na razmjenu roba. Prema Šerijatu postoje dva oblika Ribe, a to su Riba al-Nasiah i Riba al-Fadl.

Riba al-Nasiah se odnosi na razmjenu novca za novac uz uvjet da je razmjena-povrat odgođen što znači i dodatno plaćanje dužnika vjerovniku. Ovakav oblik Ribe predstavlja osnovu zabrane kamate u islamskim transakcijama koje se danas primjenjuju. To prema Šerijatu znači da je ap-solutno zabranjeno unaprijed fiksirati pozitivan povrat na pozajmicu kao nagradu za vremensko čekanje.8

7 Muhamed P., Džemaludin Č. (2000), Kur’an časni, CIP –Katalogizacija i publikacija Nacionalna sveučilišna knjižnica Zagreb


382 383


Teufik Čočić, mr.oec. Alfacommerce d.o.o., NjiviceMirko Pešić, mag. oec. Culturology Department of the University of J. J. Strossmayer in Osijek

ISLAMIC ECONOMIC SYSTEM – ATTITUDE TOWARD INTEREST RATE

Abstract

This study is focused on basic theological, theoretical and practical principles of the Islamic econo-mic system. It points out the importance of the source (Qur’an and Sunnah) on which the Islamic eco-nomic system is based; it extracts the strength of its moral and ethical values from these sources, thus creating a framework for just and fair participation and functioning of an individual in the Islamic social community. The study also points out the key properties and characteristics of the Islamic mo-del of a man who, with his dualistic nature, participates in everyday economic life by making choices between good and evil, just and unjust, etc.

The study provides analysis of justice and fairness which are constituent parts of the concept of total moral and social values that guide an individual in an effort to prevent this person from exceeding the boundaries of what is allowed according to Islam. This paper is also focused on trust, the most impor-tant element of social capital in Islam and Islamic economy, and the importance of Sharia law as the fundamental Islamic law based on the concept of justice, trust and reliability.

One chapter of the study is specifically focused on the prohibition of interest. It provides a historical overview and emergence of Usury and interest rate. Throughout history there have been examples of prohibition of the interest rate in monotheistic and other religions and social communities. Special attention is given to prohibition of interest (Riba) in Islam, and the reasons for the existence of the conventional interest rate are compared with attitudes that Islam has toward these elements.

Keywords: Islam, Islamic economy, conventional economy, Creator, Allah, Kur’an, Sunnah, ethics, moral, justice, fairness, interest rate (Riba)

Likteratura:

Abdulhamid M.T. (2002), Hanefijski Fikh, CIP Nacionalna i univerzitetska biblioteka Sarajevo.•Abdul H.M.S., Aidit G. (1992), Readings in Islamic Economic Thought, Longman Malaysia Sdn Bhd.•Abdul H.M.S. (1992), Financing Economic Development, Islamic and Mainstream Approaches, •Longman Malaysia Sdn Bhd.Adel T.K. (2005), Leksikon temeljnih religijskih pojmova – Židovstvo, Kršćanstvo, Islam, Svjetska •konferencija religija za mir, Prometej Zagreb.Amr. M.E.T. (2011), Banking-How to manage risk and improve profitability, Wily&Soms, Inc, Hobo-•ken, New Jersey.Brian K. (2010), Islamic fimace in a nutshell, John Wiler&Sons, Inc. Hoboken, New Jersey.•Grbac B. (2009), Izazovi međunarodnog tržišta, Ekonomski fakultet Rijeka.•Huston S. (2010), Svjetske religije, Znanje d.d. Zagreb.•Hadžić F. (2005), Islamsko bankarstvo i ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet Sarajevo.•Janko O. (2005), Biblijska povijest Starog i Novog zavjeta, Marijan Tisak d.o.o. Split.•Matić B. (2011), Monatarna ekonomija, Ekonomski fakultet Osijek.•Muhamed Y. (2009), Za svijet bez siromaštva – Socijalna poduzeća i budućnost kapitalizma, V.B.Z. •d.o.o. Zagreb.Muhamed P., Džemaludin Č. (2000), Kur’an časni, CIP – Katalogizacija i publikacija Nacionalna •sveučilišna knjižnica, Zagreb.Necati A. (2010), Free Market Madness and human nature, Harward Law School.•Saad Al H., Mustafa Z., Haniza K. (1992), Islamic Marketing Strategy, Longman Malaysia Sdn •Bhd.Štulanović M., Hadžić F. (2007), Osnovi islamske ekonomije i financija, Islamski pedagoški fakultet •u Bihaću.Zamir I., Abass M. (2009), Islamske financije, teorija i praksa, MATE d.o.o. Zagreb.•Zekijjudin A.A.M.D. (2004), Muslimova Zbirka Hadisa (knjiga 1,2,3), Kuća mudrosti Pro-Media •d.o.o. Zenica.Yousuf K.M. (1998), The principles of the Islamic Economic System, Islamic INC. Publishing & Dis-•tribution, Cairo, Egypt.

Stručni radoviProfessional articles

Zvonimir Jurković, mag. oec.:Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije

Karmen Knežević, Marina Poje:Timska nastava kao inovativni pristup u obrazovanju na visokoškolskim ustanovama

387

Zvonimir Jurković, mag. oec.: Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije

Zvonimir Jurković, mag. oec.1

1. Uvod

Komunikacija dolazi od latinske riječi com-municatio ≈ communicare, što u prijevodu znači komunicirati.2 Prema Velikom rječniku stranih riječi komunikacija podrazumijeva priopćavanje, priopćenje, vezu, ophođenje, općenje, dodir, pro-met, vojno zaštićen pristup prednjim položajima, prometnicu.3

1 Zvonimir Jurković, mag. oec., doktorand, Poslijediplomski doktorski studij „Management“

Zagrebačka ulica 12, Rokovci Gsm: 091/575-68-44 E-mail: [email protected]

2 Dostupno na: http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=eltvXxA%3D&keyword=komunikacija (12.06.2012.)

3 Anić, S., Klaić, N., Domović., Ž.: Veliki rječnik stranih riječi: tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze, Sani-plus, Zagreb, 1998., str. 717.

Prema Ekonomskom leksikonu komunikacija se definira kao „uspostavljanje informacijske veze između sustava koji imaju sposobnost primiti, memorirati, obrađivati i slati signale, a to su razno-vrsni mediji i sredstva, koji omogućuju različite oblike prijenosa informacija. Mediji za prijenos informacija jesu, npr., tinta kojom se ispisuju odre-đeni znakovi, zrak čijim se vibriranjem prenose akustični signali, električna struja čijim se impulsi-ma prenose informacije u određenom kodu, svje-tlost u optičkim kablovima ili svjetlovodima, i dr.“4 Od 1800. godine započinje novo doba komunikaci-je za koje je karakteristično da se napredak od tada do danas širi geometrijskom progresijom.5 Počeci

4 Sunajko, G. (ur.): Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Kreleža Zagreb, Masmedia, Zagreb, 2010., str. 394.

5 Vodopija, Š.: Opća i poslovna komunikacija, Naklada Žagar,

UDK 658.01:316.77Stručni rad

VAŽNOST KOMUNIKACIJE UFUNKCIONIRANJU ORGANIZACIJE

Sažetak

Bez komunikacije ne mogu postojati organizacije. Svaki ljudski čin predstavlja na određeni način komunikaciju, stoga i „nekomuniciranje“ predstavlja oblik komuniciranja. Učinkovita komunikacija je osnova za razvoj interne organizacije, ali i ključan faktor za postojanje u neizvjesnoj okolini, stoga je komunikacija važan čimbenik kako u ponašanju menadžera, tako i u funkcioniranju cijeloga organiza-cijskog sustava. U organizacijama se poslovna komunikacija realizira unutar i izvan nje same. Komu-nikacijski događaj unutar organizacije može imati dva tijeka: formalni i neformalni. Kako bi organiza-cijska komunikacija bila uspješna, potrebno je poznavanje jezika, provođenje interakcijskih vježba te posjedovanje kulturnog znanja svih sudionika komunikacije i zaposlenika organizacije.

Ključne riječi: komunikacija, organizacija, informacijska tehnologija, komunikacijski proces, komu-nikacijske prepreke

388 389

Zvonimir Jurković, mag. oec.: Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije Zvonimir Jurković, mag. oec.: Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije

Claude Shannon i Warren Weaver iz 1949. godi-ne.15 Razlika njihova procesa i današnjeg procesa komunikacije ogleda se u nedostatku povratne veze. Odnosno, navedeni autori komunikaciju su shvaćali kao jednosmjerno linearnu. Nedostatak je ovog modela upravo u tome što ne uzima u obzir recipročan i dinamičan karakter komunikacije, te stvaranje dojma da komunikacija počinje na određenoj točki A i završava na točki B. Stoga, Claude Shannon i Warren Weaver u svome modelu procesa komunikacije zanemarili su kružnu dimen-ziju komunikacije. Nadalje autori Claude Shannon i Warren Weaver svoj model procesa komunikacije

15 Kunczik, M., Zipfel, A.: Uvod u publicističku znanost i komu-nikologiju, Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, 1998., str. 14-15.

potkrjepljuju primjerom telefonskog razgovora. U slučaju telefonskog razgovora osoba koja govori je „komunikator“, tj. izvor informacija, koja putem telefona kao pošiljatelja, poruku pretvara u signale koji putuju kroz kanal (telefon) u kojem se odvijaju određene smetnje te takva poruka dolazi do cilja – mozga sugovornika. Osim pojašnjenoga linearnog modela, odnosno jednosmjernog procesa komu-nikacije, kroz povijest su razrađeni i drugi modeli komunikacijskog procesa poput interaktivnog modela i transakcijskog modela. Interaktivni model prikazuje komunikaciju kao proces u kojem sluša-telji daju povratne informacije pošiljatelju poruke. Osim toga, ovaj model pretpostavlja da sudionici komunikacije stvaraju i interpretiraju poruku u

komunikacije sežu od pračovjeka, dok je najranija zabilježena informacija o raspravama o komunika-ciji nastala za vrijeme Platona premda se u samome početku pod komunikacijom mislilo na retoriku što je podrazumijevalo vještinu javnog nastupa.

Komunikacija predstavlja razmjenu informacija, ideja i osjećaja verbalnim i neverbalnim sredstvima koja su prilagođena društvenoj prirodi situacije. Kao i svaki proces, proces komunikacije ima faze kroz koje prolazi, ali da bi proces uopće započeo ključno je nastajanje same potrebe za komunikaci-jom. U hijerarhijskim organizacijama komunikacija prema bazi općenito je redovitija i efikasnija nego komunikacija prema vrhu,6 te da zaposlenici bolje razumiju svoje zadatke nego u drugim organizaci-jama.

Cijeli komunikacijski događaj može se zamisliti kao krug ili ciklus, koji ometaju različiti faktori: komunikacijske mikroprepreke i komunikacijske makroprepreke. Međutim, kako bi se cijeli komu-nikacijski događaj mogao realizirati što uspješnije, potrebno je u svakom trenutku uvažavati osnovna načela komunikacije.

2. Sinteza općih informacija o poslovnoj komunikaciji i modelima komunikacijskog procesa

Komunikacija je vrlo važan dio poslovanja, orga-nizacije i upravljačkog sustava. Prenošenje poruka, razmjena i obrada informacija, izdavanje i primanje naloga među strukturama u organizaciji, kontakti s poslovnim partnerima i sl. – sve to čini sustav komuniciranja, bez kojeg organizacija ne bi mogla poslovati. Stoga se poslovna komunikacija može se realizirati na dva načina:

u njoj sudjeluju svi djelatnici organizacije – •unutar organizacije;sudjeluju samo neki djelatnici organizacije – •izvan organizacije.7

Četiri su osnovne vrste komunikacije: usmena komunikacija, pismena komunikacija, kontaktna ili neverbalna komunikacija, te e-komunikacija. Pri-kaz strukture komuniciranja prikazan je Slikom 1.

Rijeka, 2006., str. 19.

6 Fox, R.: Poslovna komunikacija, 2. dopunjeno izdanje, Hr-vatska Sveučilišna naklada, Pučko otvoreno učilište, Zagreb, 2006., str. 44.

7 Lamza-Maronić, M., Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Stu-dio HS Internet, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008., str. 18.

Najčešći način prijenosa vijesti, informacija ili poruka unutar menadžmenta i organizacije jest usmeni. U poslovnom okruženju sve informacije i poruke među sudionicima najčešće se razmjenjuju razgovorom, raspravom, javnim govorom ili pod-nošenjem izvještaja.8

Neverbalna komunikacija u poslovnom okru-ženju je svaka komunikacija koja nije govorena ili pisana. Ovo, vrlo široko određenje, uključuje ››jezik tijela‹‹, ali i uporabu vremena, prostora, boja, odijevanje, raspored sjedenja za stolom, te položaj i opremu ureda.9

Elektronička komunikacija ili e-komunikacija je suvremeni oblik komunikacije u organizacija-ma. Suvremene poslovne organizacije zamjenjuju tradicionalnu komunikaciju poštom, telefonom, telefaksom ili neposrednim sastancima elektron-skom komunikacijom temeljenom na suvremenoj informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji uz primjenu elektroničkih sredstava. Kako bi komuni-kacija bila uopće moguća u organizaciji, sama or-ganizacija mora imati razvijeni informacijski sustav koji je podržan informacijskom tehnologijom.10

Nadalje proces komunikacije predstavlja model koji je strukturiran sudionicima u samom procesu. Taj proces započinje kodiranjem poruke koja se odašilje komunikacijskim kanalom, zatim slijedi dekodiranje, te se cijeli komunikacijski proces za-tvara povratnom vezom ili „feedbackom“. Da bi se komunikacija uopće mogla dogoditi, treba postojati svrha, izražena kao poruka koja se treba prenijeti.11 „Komuniciranje je stoga proces prijenosa infor-macija od jedne osobe drugoj s namjerom da se motivira i utječe na ponašanje“,12 pa komunikacija među ljudima predstavlja priopćavanje određenog sadržaja, osjećaja o dotičnom sadržaju, osjećaja o sugovorniku i osjećaja o samome sebi.13

Još davne 1976. godine razni autori su detaljno opisali kompleksni komunikacijski proces.14 Na jednostavnu naizmjeničnu igru prenošenja poruka između sudionika komunikacije, nazvanu proce-som komunikacije, najviše su utjecali matematičari

8 Lamza-Maronić, M., Glavaš, J., idem., str. 22.

9 Fox, R., idem., str. 70.

10 Lamza – Maronić, M., Glavaš, J., idem., str. 24-25.

11 Robbins, P. S., Judge, A. T.: Organizacijsko ponašanje, 12. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2009., 384.

12 Buble, M.: Menadžerske vještine, Sinergija, Zagreb, 2010., str. 182.

13 Fox, R., idem., str. 25.

14 Brajša, P.: Pedagoška komunikacija, 2. prošireno izdanje, Školske novine, Zagreb, 1994., str. 29.

Slika 1. Struktura poslovne komunikacije

Izvor: izradio autor prema Lamza-Maronić, M., Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Studio HS Internet, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008., str. 22.

390 391


3. Organizacijska komunikacija

Sustav komunikacije u organizaciji podrazumi-jeva metodički i planski oblikovanu mrežu kretanja informacija kojom su povezani pojedinci, radna mjesta i organizacijske jedinice. Iako se uobičajeno razlikuje unutarnji i vanjski sustav komunikacije, sustav komunikacije u organizaciji predstavlja jedinstvenu cjelinu, koja je po svojoj strukturi mo-dularno oblikovana. To znači da se sustav komuni-kacije u organizaciji sastoji od dvaju ili više sustava koji su relativno autonomni, ali i međusobno pove-zani preko krajnjih čvorova komunikacijske mreže. Oblikovanje sustava komunikacije u organizaciji vrlo je složen i odgovoran zadatak koji obuhvaća tehničko-organizacijske, sociološke i psihološke probleme sa značajnim ekonomskim implikaci-jama. Ukupno promatrajući izgradnju sustava komunikacije, sam sustav komunikacije može se definirati kao određivanje nositelja, sadržaja, vrste, oblika, pravaca, kanala i sredstva komuniciranja i njihova povezivanja u smišljenu mrežu prenoše-nja informacija.19 Međutim uloga komunikacije u organizaciji nije samo osigurati razmjenu informa-cija unutar organizacije nego omogućiti i razmjenu informacija između organizacije i njezine okoline (kupaca, dobavljača, dioničara, i sl.). U relativno kratkome razdoblju i komunikacija izvan organiza-cija doživjela je revolucionarne promjene, i to zbog e-tehnologije.20

19 Buble, M.: Management, Ekonomski fakultet Split, Split, 2000., str. 579.

20 Lamza-Maronić, M., Glavaš, J., idem., str. 20-21.

Komunikacija ima četiri osnovne funkcije unu-tar organizacije, a to su kontroliranje, motiviranje, emocionalno izražavanje i informiranje. (Slika 4.)

Nijedna od četiriju funkcija komunikacije nije više ni manje važna. Da bi organizacija uspješno djelovala, ona treba održavati kontrolu nad svojim zaposlenicima, stimulirati njihov rad, omogućiti im izražavanje osjećaja te upriličiti donošenje odluka. Svaka komunikacijska interakcija koja se odvija unutar organizacije obavlja jednu ili više funkcija komunikacije.21

21 Robbins, P. S., Judge, A. T., idem, str. 369.

skladu s vlastitim iskustvima. Što se više iskustva sudionika preklapaju, to više dolazi do uspješne komunikacije. Nedostatak je ovog modela što prikazuje komunikaciju kao sekvencijalni proces u kojem je jedna osoba pošiljatelj, a druga je prima-telj, te što ne uspijeva uhvatiti dinamičku prirodu međuljudske komunikacije. Za razliku od interak-tivnog, transakcijski proces naglašava dinamiku međuljudske komunikacije i višestruke uloge ljudi tijekom procesa komunikacije. Ovaj model uzima u obzir da se poruke, buka te iskustva sudionika komunikacije mijenjaju tijekom vremena. Proces komunikacije najbolje objašnjava transakcijski model koji pretpostavlja da primatelj i pošiljatelj međusobno izmjenjuju poruke te uzima u obzir čimbenik utjecaja buke.16 Modeli komunikacijskog procesa prikazani su Slikom 2.

Prikazana ilustracija prikazuje tri konstrukcije (jednostavni, komunikacijski i cjelokupni komuni-kacijski model) koje slikovito pokazuju interakciju između elemenata u procesu komunikacije.

Kao što je navedeno, cijeli proces započinje kad jedna osoba pošalje poruku drugoj, s namjerom da izazove odgovor. Komunikacija se smatra učinko-vitom kada pošiljatelj u potpunosti i točno emitira svoje zamisli i osjećaje te kada primatelj interpre-tira poruku upravo onako kako je pošiljatelj i htio. Komunikacija se smatra efikasnom ako se obavlja

16 Dostupno na: http://wiki.foi.hr/mkv/index.php?option=com_content&view=article&id=177 (01.06.2012.)

uz manju uporabu resursa i u kraćem vremenu. Tako je, primjerice, komunikacija sa svakim od podređenih posebno manje efikasna od komunici-ranja s podređenima kao s homogenom skupinom. Za razliku od toga učinkovitost podrazumijeva to-čan prijenos informacija koji je pak mnogo važniji od brzine samog prijenosa. U tom smislu objašnja-vanje operativnih procedura svakom članu osoblja posebno može biti mnogo manje učinkovito od sazivanja sastanka na kojemu svi mogu čuti po-trebne informacije. Međutim, ako članovi osoblja imaju individualne probleme, tada je individualna poduka mnogo učinkovitija od grupne. Ono čemu menadžer teži u svakom trenutku jest ostvarenje najefektivnije komunikacije na najefikasniji mogući način.17 Navedeni proces prikazan je Slikom 3.

U suvremenoj organizaciji postoji potreba za što bržim tokom informacija nego ikada prije. Tako na primjer i kratko zaustavljanje proizvodne linije može imati kao rezultat veliki proizvodni i financijski gubitak za organizaciju. Zbog navedenih proizvodnih problema ključno je da se velikom br-zinom prenose informacije kroz organizaciju radi korekcijskih akcija.18

17 Menadžerske vještine, idem., str. 183.

18 Weihrich, H., Koontz, H.: Menadžment, 10. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 1994., str. 543.

Slika 3. Suvremeni model procesa komuniciranja

Izvor: Izradio autor prema Robbins, P. S., Judge, A. T.: Organizacijsko ponašanje, 12. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2009., str. 370.

Slika 2. Modeli komunikacijskog procesa

Izvor: Izradio autor prema Menadžerska komu-nikacija i vodstvo, Modeli komunikacijskog pro-cesa, dostupno na: http://wiki.foi.hr/mkv/index.php?option=com_content&view=article&id=177 (01.06.2012.)

Slika 4. Osnovne funkcije komunikacije

Izvor: Robbins, P. S., Judge, A. T.: Organizacij-sko ponašanje, 12. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2009., str. 368-369.

392 393


se putem osigurava, kako je već navedeno, podjela informacija, zatim koordinacija te rješavanje među-odjelnih problema.27

Lateralni (poprječni) putovi komuniciranja uključuju horizontalni tijek informacija između pojedinaca ili grupa na istoj ili sličnoj organizacij-skoj razini te dijagonalni tijek informacija između pojedinaca ili grupa na različitim organizacijskim razinama. Lateralni putovi komunikacije rabe se prvenstveno u slučajevima potrebe za hitnim ko-municiranjem.28 Dijagonalna komunikacija nastaje kao prijenos problema iz horizontalne komunikaci-je na drugu hijerarhijsku razinu.29

Neformalna komunikacija u organizaciji sekundarna je i vrlo složena komunikacijska mreža koja počiva na osobnim dodirima i koja, za razliku od sustava formalne komunikacije, ne slijedi neku unaprijed određenu liniju. Složenosti neformalne komunikacije doprinosi činjenica da sudionici u


28 Idem., str. 190.

29 Žugaj, M., Šehanović, J., Cingula, M.: Organizacija, TIVA Tiskara Varaždin, Varaždin, 2004., str. 485.

tom procesu pripadaju različitim grupama te da se priroda veza među njima stalno mijenja. Nefor-malna komunikacija odraz je percepcije djelatnika o organizaciji. Ona presijeca kanale formalne komunikacije te iako je povremeno i korisna, za menadžera može predstavljati problem. Kako me-nadžer neformalne kanale komunikacije može kon-trolirati samo djelomično, u interesu održavanja komunikacijske ravnoteže u sustavu (organizaciji) preporučuje se pravovremeno odašiljanje infor-macija formalnim kanalima u svim smjerovima: otvorena mreža formalne komunikacije najbolje je sredstvo kontrole neformalne komunikacije.30 Iako neformalni komunikacijski kanali u velikoj mjeri prenose glasine i ogovaranja, sustav neformalne komunikacije može sadržavati i informacije bitne za organizaciju, a kod zaposlenika uživati povjere-nje.31

Svaka organizacija predstavlja komunikacijsku mrežu u smislu davanja i primanja informacija, planiranja i odlučivanja, uvjeravanja i naređivanja,

30 Fox, R., idem.., str. 46-47.

31 Idem., str. 47.

Putovi komunikacije čine postupak i redoslijed u prenošenju informacija između pojedinaca i orga-nizacijskih jedinica.22 Stoga, postoji razlika između formalnih i neformalnih putova komunikacije. For-malni se putovi komunikacije nazivaju redovitim službenim putem komuniciranja, a karakterizira ih standardizirano i ujednačeno komuniciranje o određenim stvarima na točno određeni način, koji zaposleni moraju slijediti.23 Formalna komuni-kacija je unaprijed planiran, sustavan, službeni proces prijenosa informacije u govorenom i pisa-nom obliku, usklađen s potrebama organizacije. Formalnu komunikaciju stvara, potiče i ohrabruje sama organizacija, točnije menadžment, jer je ona nužna za obavljanje poslova. Struktura formalne komunikacije usklađena je sa strukturom organi-zacije. Osnovna je zadaća menadžmenta efikasna formalna komunikacija kroz čitavu organizaciju, što znači neprekidan tijek komunikacije formalnim kanalima.24

Nadalje je svrha komunikacije unutar organizaci-je, neovisno o prirodi djelatnosti, realizacija plana. Unutarnja komunikacija obuhvaća komunikaciju u različitim smjerovima. Stoga se razlikuju:

vertikalna komunikacija prema dolje•vertikalna komunikacija prema gore•horizontalna komunikacija i lateralna komuni-•kacija.

Vertikalna komunikacija prema dolje odvija se od ljudi na višim organizacijskim razinama k onima na nižoj razini u organizacijskoj hijerarhiji. Ona je karakteristična za organizacije s autoritativ-


23 Idem., str. 187.

24 Fox, R, idem., str. 41-42.

nom atmosferom.25 Vertikalna komunikacija prema gore obuhvaća povratne informacije na prethod-no opisani smjer komunikacije. Horizontalna i lateralna komunikacija podrazumijevaju razmjenu informacija između djelatnika na istim ili različitim razinama organizacijske strukture. Navedeni smje-rovi komunikacije prikazani su Slikom 5.

Kada je riječ o komunikaciji menadžera sa za-poslenicima, tada je riječ, kao što je već navedeno, o komunikaciji prema dolje. Komunikacija prema dolje ne mora nužno biti usmena i licem u lice. Tako npr. kada menadžeri šalju pisma na privatne adrese zaposlenika da bi ih obavijestili o novoj politici organizacije u pogledu radnog vremena ili bolovanja, riječ je o komunikaciji prema dolje.26 Kada je riječ o prijenosu poruka odozgo prema dolje, jedan od najvećih problema ogleda se u filtri-ranju informacija. Filtriranje je posljedica činjenice što informacije prolaze od jedne do druge razine, od jednog do drugog zaposlenika, pa svatko od njih može smatrati da ih treba prenijeti na svoj način. Tako nastaju gubitci informacija. Filtriranje poruka je vrlo ozbiljan problem u poduzećima s obzirom na to da se one moraju prenositi od jedne do druge razine menadžmenta.

Horizontalni putovi komuniciranja ili tzv. Fayo-love „pasarele“ su tijekovi komunikacija između osoba ili grupe iste organizacijske razine u podu-zeću. Pretpostavka je da su svi ti putovi razvijeniji između menadžera na istoj razini, nego kod onih na različitim organizacijskim razinama. Ovim se kanalima ponajprije osigurava obavještavanje kolega o zbivanjima u organizaciji. Horizontalnim

25 Lamza-Maronić, M., Glavaš, J., idem., str. 18.

26 Robbins, P. S., Judge, A. T., idem., str. 370.

Slika 5. Protok komunikacije u organizaciji

Izvor: Izradio autor prema Weihrich, H., Koontz, H.: Menadžment, 10. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 1994., str. 544.

Tablica 1. Komunikacijske mreže u organizaciji

Izvor: Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, Školska knjiga, Zagreb, 2008., str. 583.

394 395


sobno komuniciraju.44 Da bi se razumjela veza organizacije i komunikacije, važno je shvatiti da je organizacija društveni mehanizam koji čine poje-dinci i skupine ljudi. Kako bi proizveli proizvode i pružali usluge, ljudi uspostavljaju interakciju unu-tar organizacije. Da bi je uspostavili, oni moraju komunicirati. Stoga sve što je društveno temelji se na komunikaciji. Ljudi moraju komunicirati da bi se uopće organizirali, a zatim moraju komunicirati kako bi koordinirali i kontrolirali svoje aktivnosti.45

4. Pregled stanja organizacijske komunikacije na primjeru privatnoga gospodarskog subjekta

Istraživanje o komunikaciji u organizaciji provedeno je kako bi se dobio uvid u učinkovitost komunikacije u jednome gospodarskom subjektu. Upitnik je dostavljen zaposlenicima gospodarskog subjekta. Istraživanje je obuhvatilo zaposlenike unutar dviju poslovnih jedinica promatranoga gospodarskog subjekta, koji ima hijerarhijsku orga-nizacijsku strukturu. Gospodarski subjekt prema strukturi vlasništva pripada privatnom sektoru, a prema obliku je društvo s ograničenom odgovor-nošću. Primarna djelatnost gospodarskog subjekta je proizvodna. Gospodarski subjekt broji oko 1000 zaposlenika, dok promatrane dvije poslovne jedinice broje 41-og zaposlenog. Četrdeset i jedan upitnik dostavljen je s ciljem dobivanja minimalnog uzorka od trideset jedinica, što je pak rezultiralo povratom upitnika od 100 %. Visoka stopa povrata rezultat je najavljenog upitnika koji su ispunjavali podređeni u organizaciji kao dio radne obveze. Upitnik se sastojao od 12 pitanja zatvorenog tipa. U ovom radu, prikazani su učestalost, način i zadovoljstvo komunikacijom koja se ostvaruje u promatranome gospodarskom subjektu.

44 Rouse, J. M., Rouse, S., idem, str. 21.

45 Idem., str. 22.

Učestalost vertikalne komunikacije od strane vlasnika poduzeća prema zaposlenicima prikazana je Grafikonom 1.

Česta komunikacija od vrha prema bazi ogleda se u tome što je riječ o obiteljskom poduzeću u kojem direktor nastoji poslovanje poduzeća koliko god je moguće držati pod vlastitim nadzorom te biti izravno informiran o zbivanjima u poduzeću. Rezultati pokazuju da u najvećem broju slučajeva direktor komunicira sa 73 % zaposlenika jednom mjesečno ili više, dok samo s 2 zasposlenika od ukupno 41 uposlenog odgovaraju da komunikacija između njih i vrha gospodarskog subjekta ne po-stoji, što može biti rezultat situacije da su djelatnici novozaposleni u organizaciji.

Zabrinjavajuća je činjenica da još uvijek postoje poduzeća koja ne prate suvremene trendove i ne idu u korak sa ICT tehnologijom u svom poslova-nju. Preferiranje tradicionalnih načina komunikaci-je prikazano je Grafikonom 2.

Prema prikazanom Grafikonu 2. svi ispitani za-poslenici koriste razgovor kao kanal komunikacije. Dakle većina zaposlenika razgovara putem telefona kao komunikacijskog kanala. Naime nitko od dje-latnika ne sudjeluje u videokonferencijama te samo četiri djelatnika koriste e-poštu kao način interne komunikacije. Tradicionalni način komunikacije zasigurno predstavlja za promatrani subjekt dobar način interakcije između sudionika. Međutim poduzeće bi u bliskoj budućnosti trebalo razmotriti nove kanale komuniciranja zbog jednostavnijeg i učinkovitijeg komuniciranja koje može biti bolje za njegovo poslovanje i na taj način, pomoću IT-a, ojačati svoju konkurentsku poziciju na tržištu.

te realizacije poslovnih transakcija. U svakoj se organizaciji ostvaruje veći broj komunikacijskih mreža koje su međusobno isprepletene. Svakom modelu organizacije svojstven je specifičan način komunikacije.32 Mreža komuniciranja (engl. communications network) struktura je putem koje pojedinci, odnosno članovi grupa komuniciraju.33 U teoriji i praksi za sada postoji samo pet osnovnih vrsta komunikacijskih mreža. Svi navedeni tipovi komunikacijskih mreža nalaze svoje mjesto u organizacijskoj strukturi poduzeća, a izbor svakog od njih ovisi o karakteristikama zadatka koji grupa obavlja.34 Detaljan opis i prikaz komunikacijskih mreža prikazan je Tablicom 1.35

Kada je riječ o komunikacijskim mrežama, nužno je spomenuti da pored formalnih postoje i neformalne komunikacijske mreže. One se razvi-jaju u svim poduzećima, osim u onim najmanjima pri čemu ne slijede određeni strogi obrazac.36

Postoje dva tipa neformalnih komunikacijskih mreža koja djeluju u organizacijama, a to su:

Menadžment hodanjem okolo (MBWA)•Grapevine (vinova loza)•

Management by Wandering Around ili menad-žment hodanjem okolo oblik je komuniciranja u kojem menadžer izravno komunicira sa zaposle-nicima (on se npr. druži sa zaposlenicima). Vinova loza predstavlja drugi neformalni komunikacijski oblik između pojedinaca na svim organizacijskim razinama. Ova neformalna komunikacija pojavljuje se kao odgovor na situacije koje su važne, u kojima postoji dvosmislenost i u uvjetima koji potiču tjeskobu. Nadalje istraživanja su identificirala da postoje još četiri tipa „vinove loze“, a to su:37

Jednostruki lanac – tip komunikacijske mreže u 1. kojoj svaki član komunicira s drugim članom.Tračerski lanac – tip komunikacijske mreže u 2. kojoj jedan član komunicira sa svim ostalim članovima.Nasumični lanac – tip komunikacijske mreže u 3. kojoj svaki član nasumično komunicira s drugim članom lanca.Grozdasti lanac – tip komunikacijske mreže 4. u kojoj neki član lanca komunicira s drugim odabranim članom lanca.

32 Idem., str. 50.

33 Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, Školska knjiga, Zagreb, 2008., str. 583.

34 Management, idem., str. 586.

35 Idem., str. 586.

36 Management, idem., str. 587.

37 Idem., str. 587.

Temeljna neformalna komunikacijska mreža naziva se još i „rekla – kazala“, iz razloga što cijela serija komunikacije prolazi sljedećim tijekom: jed-na osoba prenosi poruku drugoj osobi, koja tu istu poruku prenosi trećoj, treća prosljeđuje dalje itd. Tada nastaje tzv. lanac trača. Nakon toga nastaje komunikacija u „lancu odabranih“ kod kojeg osoba informaciju prenosi samo određenim osobama koje je sama izabrala, te onda jedna ili više osoba poruku prosljeđuje dalje opet odabranima.38

Komunikacija male skupine definira se kao komunikacija između pojedinaca koja obuhvaća skupinu od deset ili manje pojedinaca. Rastući broj organizacija primjenjuje ovakav tip koncepcije u kojoj je mali tim zaposlenika odgovoran za čitav proces. Međutim, što je najvažnije, između članova male grupe odvija se mnogo komunikacije.39 Razlo-zi zbog kojih se pojedinci pridružuju malim skupi-nama su „snaga brojeva“, sigurnost, te omogućen pristup savjetima.40 Mnogi znanstvenici proučavali su komunikaciju u malim grupama. Jedan od prvih bio je Kurt Lewin koji je postavio hipotezu da svaka osoba, u okvirima grupe, ima svoj “životni prostor“ koji donekle dijeli s drugim članovima. Prema so-ciologu George C. Homansu promjena ponašanja bilo koje osobe u sustavu mijenja ponašanje svih ostalih osoba koje mu pripadaju.41 Komunikacija velike skupine uglavnom uključuje planiranje ili sudjelovanje na konferencijama i sastancima.42 Naglasak cijeloga komunikacijskog događaja jest upravo na sposobnosti vodstva da osigura i isplani-ra mnoštvo kvalitetnih komunikacijskih situacija.

„Komunikacija pridonosi integraciji jednog društva, njegovoj stabilnosti i napretku. Jedna od zadaća komunikacije upravo je oblikovati socioeko-nomsku i političku strukturu društva.“43 Obitelj, za-jednica, poduzeće, religija i vlada samo su neki od primjera organizacija koje na određeni način čine prirodni dio naše svakodnevice. Sve su organizacije stvorene i organizirane putem komunikacijskih procesa, a održavaju ih upravo ljudi koji među-

38 Rouse, J. M., Rouse, S.: Poslovne komunikacije - kulturološki i strateški pristup, Masmedia, Zagreb, 2005., str. 23.-24.

39 Quible, K. Z.: Menadžment uredskog poslovanja, 8. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, str. 44.-45.

40 Quible, K. Z., idem., str. 44.-46.

41 Dostupno na: http://www.besplatniseminarskiradovi.com/Komunikologija/KomunikacijaKonfliktiKomunikaciji.htm (12.06.2012.)

42 Quible, K. Z., idem., str. 46.

43 Žitinski-Šoljić, M.: Teorija komuniciranja i govorništvo, Veleu-čilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 2001., str. 26.

Grafikon 2. Kanali komuniciranja u gospo-darskom subjektu

Izvor: Izradio autor

Grafikon 1. Komuniciranje od vrha prema bazi


396 397


5. Osvrt na suvremene komunikacijske probleme u organizaciji

Gledajući kroz vrijeme, komunikacija je postajala sve jednostavnijom i bržom, barijere i problemi su nestajali i nastajali s razvojem društva i tehno-logije, te se sveukupno komunikacija mijenjala iz dana u dan. Za moderno se društvo često kaže da je bazirano na informacijama, masovno, mrežno strukturirano i globalno. Promjene u ljudskom okruženju mijenjaju način ljudskog funkcioniranja i karakter društvenog života. Brojna istraživanja svih grana znanosti upućuju na prisutnost novih elemenata i novih struktura okoline koji dolaze kao nova „društvena kvaliteta“. Ljudska komunikacija doživljava revolucionarne promjene.46 Stoga novo doba donosi i nove probleme u komuniciranju. Suvremeni problemi komuniciranja prikazani su Slikom 6.

Loša komunikacija u većini slučajeva vodi do slabijeg uspjeha prilikom obavljanja radnih zada-taka ili uspostavljanja loših odnosa kod suradnika. 46 Muchacka, B.:Interpersonalna komunikacija u vremenu

informacijske revolucije, Informatologia, Vol. 40., No.3., 2011., str. 234-236.

Iskrivljena komunikacija, kao što može udaljiti osobu od obitelji i partnera, isto tako može zapo-slenika sputavati u njegovu radu u organizaciji, što može dovesti do odbacivanja, povučenosti, bespo-moćnosti i sl. Ukoliko se na vrijeme prepreke ne spoznaju, loša komunikacija može dovesti do trajno narušenih odnosa u organizaciji. Neke od prepreka u komunikaciji nastaju pretežno, ili isključivo na razini pojedinca, a do nekih uglavnom dolazi zbog organizacijske strukture. Stoga, prema autorici Pološki Vokić, one se mogu podijeliti na prepreke na razini pojedinca i na prepreke na razini organi-zacije.

Dakle mikroprepreke se definiraju kao posljedica individualnih karakteristika i ponašanja pojedinca u situacijama u kojima se nalaze, dok makropre-preke proizlaze iz organizacijskoga konteksta u kojemu se komunicira.47

Za moderno se društvo često kaže da je bazirano na informacijama, masovno, mrežno strukturi-rano i globalno. Promjene u ljudskom okruženju mijenjaju način ljudskog funkcioniranja i karakter

47 Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N., idem., str. 585.

Grafikonom 3. prikazana je mjera u kojoj zapo-slenici razumiju dodijeljene im zadatke.

Prema prikazanom Grafikonu 3. većina zapo-slenika razumije svoje radne zadatke, međutim postoji mali, ali opet i zabrinjavajući udio zaposle-nika koji djelomično razumiju svoje obveze. Razlog tome se zasigurno nazire u šumovima odnosno preprekama koje postoje u svakoj organizaciji te koje ometaju svako komuniciranje poput izne-nadnih poziva nadređenih. Također u anketiranoj organizaciji postoje dva od ukupno 41 zaposlenog koji ne razumije opis svog posla, što može biti rezultat nezadovoljstva radnim mjestom.

Sljedeće pitanje ukazuje na postojanje relativno visokog stupnja zadovoljstva postojeće organizacij-ske komunikacije.

Čak 90 % ispitanih zaposlenika zadovoljno je postojećom komunikacijom u organizaciji. Većina zaposlenika razumije podjelu rada, te ne koristi

suvremene komunikacijske kanale za komuni-ciranje. Provedenim istraživanjem dokazano je da u manjim i hijerarhijskim organizacijama direktor redovito osobno komunicira s djelatnicima na nižim razinama, te da zaposlenici razumiju svoje zadatke i obveze i da su zadovoljni komunikacijom unutar organizacije.

Prema rezultatima upitnika zaposlenici najčešće komuniciraju usmenim oblikom verbalne komu-nikacije, dok samo zaposlenici na višim organiza-cijskim razinama komuniciraju putem e-komuni-kacije. Razlog ove činjenice može biti u podatku da je vlasnik poduzeća, kao i većina zaposlenih, starije dobi, što ukazuje na odbijanje i neprihvaća-nje promjena koje su u skladu s novim zahtjevima suvremenog društva, a koji počivaju na novim tehnologijama. Rezultati upitnika pokazuju na konstatciju da je komunikacija od vrha prema bazi u hijerarhijskim organizacijama redovita i efika-sna. Međutim direktor organizacije dostupan je za razgovor svim zaposlenicima te zaposlenici dobro razumiju svoje radne zadatke. Također zaposlenici većinu radnog vremena komuniciraju neformalnim kanalima. Iako, prema rezultatima upitnika ova organizacija sputava neformalnu komunikaciju, dijelom to nadoknađuje putem prigodnih nesluž-benih okupljanja suradnika u povodu obilježavanja obljetnica ili organiziranja raznih domjenaka.

Tablica 2. Komunikacijske prepreke na razini pojedinca i organizacijske strukture

Izvor: Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, Školska knjiga, Zagreb, 2008., str. 585.-586.

Slika 6. Suvremeni problemi komuniciranja

Izvor: Izradio autor prema Robbins, P. S., Judge, A. T.: Organizacijsko ponašanje, 12. Izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2009., str. 386-389.

Grafikon 4. Zadovoljstvo komunikacijom u gospodarskom subjektu


Grafikon 3. Razumijevanje dodijeljenih rad-nih zadataka


398 399


Literatura

Knjige:1. Anić, S., Klaić, N., Domović., Ž.: Veliki rječnik stranih riječi: tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i 2. fraze, Sani-plus, Zagreb, 1998.Brajša, P.: Pedagoška komunikacija, 2. prošireno izdanje, Školske novine, Zagreb, 1994.3. Buble, M.: Management, Ekonomski fakultet Split, Split, 2000. 4. Buble, M.: Menadžerske vještine, Sinergija, Zagreb, 2010. 5. Fox, R.: Poslovna komunikacija, 2. dopunjeno izdanje, Hrvatska Sveučilišna naklada/Pučko otvore-6. no učilište, Zagreb, 2006. Kunczik, M., Zipfel, A.: Uvod u publicističku znanost i komunikologiju, Zaklada Friedrich Ebert, 7. Zagreb, 1998.Lamza-Maronić, M., Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 8. 2008. Quible, K. Z.: Menadžment uredskog poslovanja, 8. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb 9. Robbins, P. S., Judge, A. T.: Organizacijsko ponašanje, 12. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2009. 10. Rouse, J. M., Rouse, S.: Poslovne komunikacije - kulturološki i strateški pristup, Masmedia, Zagreb, 11. 2005. Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N.: Temelji menadžmenta, Školska knjiga, Zagreb, 12. 2008. Sunajko, G. (ur.): Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb, Masmedia, 13. Zagreb, 2010. Vodopija, Š.: Opća i poslovna komunikacija, Naklada Žagar, Rijeka, 2006. 14. Weihrich, H., Koontz, H.: Menadžment, 10. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 1994. 15. Žitinski-Šoljić, M.: Teorija komuniciranja i govorništvo, Veleučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 16. 2001. Žugaj, M., Šehanović, J., Cingula, M.: Organizacija, TIVA Tiskara Varaždin, Varaždin, 2004.17.

18. Članak:19. Muchacka, B.:Interpersonalna komunikacija u vremenu informacijske revolucije, Informatologia, 20. Vol. 40., No.3., 2011., str. 234-236.

21. 22.

Internet:23. Hrvatski jezični portal, Rječnička baza, dostupno na: 24. http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=eltvXxA%3D&keyword=komunikacij25. a (12.06.2012.)Menadžerska komunikacija i vodstvo, Modeli komunikacijskog procesa, dostupno na:26. http://wiki.foi.hr/mkv/index.php?option=com_content&view=article&id=1727. 7 (01.06.2012.)Komunikacija i konflikti u poduzeću, dostupno na:28. http://www.besplatniseminarskiradovi.com/Komunikologija/KomunikacijaKonfliktiKomunikaciji.29. htm (12.06.2012.)

društvenog života. Brojna istraživanja svih grana znanosti upućuju na prisutnost novih elemenata i novih struktura okoline koji dolaze kao nova „društvena kvaliteta“. Ljudska komunikacija doživ-ljava revolucionarne promjene.48 Stoga, novo doba donosi i nove probleme u komuniciranju.

6. Zaključak

Komunikacija je u tijesnoj vezi sa svim područji-ma ljudskog života i djelovanja. Ne postoji segment privatnog, a tako ni organizacijskog djelovanja u kojem komunikacija nije bitna. Samom komuni-kacijom postižu se organizacijski ciljevi pa je stoga vrlo bitno da komunikacija bude uspješna. Ona se opisuje pojmovima kao što je prijenos informacija, ali i pojmovima kao što su razmjena osjećaja i ideja. Komunikacijski događaj može imati dva tijeka, i to putem formalnih ili neformalnih kanala, dok smjer komunikacije ima svoja tri smjera kojima cijeli proces može teći.

Općenito, komunikacija se pojavljuje u razli-čitim oblicima, a to su: usmena komunikacija, pismena komunikacija, neverbalna komunikacija, paraverbalna komunikacija i elektronička komuni-kacija. Međutim razni znanstvenici ustanovili su da postoji i područje komunikacije koje se naziva i organizacijska komunikacija. Tako je nastala nova disciplina potkraj 20. i početkom 21. stoljeća. Za organizacijsku komunikaciju može se stoga reći da je ona produkt suvremenog poslovanja.

48 Muchacka, B.:Interpersonalna komunikacija u vremenu informacijske revolucije, Informatologia, Vol. 40., No.3., 2011., str. 234.-236.

Ona se odvija prvenstveno unutar samog po-duzeća te kao takva također ima nekoliko svojih oblika. Cijeli složeni proces komuniciranja u većini slučajeva ometaju različite prepreke, dok se danas razmatraju i neki novi, suvremeni problemi u ko-municiranju kao što su npr. tišina ili komunikacija kao problem između muškarca i žene.

Neovisno o vrsti, smjeru i načinu komuniciranja, komunikacija je osnova svih međuljudskih odnosa. Nove i moderne tehnologije na velika vrata ulaze u Hrvatsku, najčešće putem velikih stranih poduzeća i predstavljaju izazov mladim ljudima, dok oni sta-riji ipak preferiraju standardne načine komunika-cije, što pokazuje primjer istraživanoga privatnog gospodarskog subjekta. Dakle moderne tehnologije jesu proširile prostor komuniciranja, ali je komuni-ciranje i dalje nužno kako bi se uočila veza između radne uspješnosti zaposlenika i uspjeha cjelokupne organizacije. Premda su tehnologije prevladale pro-stor, te je nastalo jedno veliko virtualno interaktiv-no područje, sama budućnost ne može se zamisliti bez komuniciranja, niti bilo koji alat i uređaj može zamijeniti cijeli proces komuniciranja i učiniti ga potpuno virtualnim.

400 401

Karmen Knežević, Marina Poje: Timska nastava kao inovativni pristup u obrazovanju na visokoškolskim ustanovama

UDK 371.2Stručni radKarmen Knežević*

Marina Poje**

TIMSKA NASTAVA KAOINOVATIVNI PRISTUP UOBRAZOVANJU NA VISOKOŠKOLSKIM USTANOVAMASažetak

Kako bi se postigla maksimalna motivacija i uspjeh u poučavanju studenata u visokoškolskom obra-zovanju, potrebno je rabiti različite nastavne oblike. Cilj je ovoga članka definirati timski oblik nastave te identificirati prednosti i nedostatke ovakvog oblika nastave. U tu je svrhu održana timska nastava engleskog jezika i fizike s jedanaest studenata druge godine preddiplomskog studija na Odjelu za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Tijekom istraživanja i pripreme za timsku nastavu pojavio se niz otvorenih pitanja koje autorice/nastavnice u članku analiziraju te na njih daju odgovore. Nakon održane timske nastave i stečenoga obostranog iskustva (nastavnice – studenti) utvrđeno je da ovaj inovativni pristup i kooperativni proces pruža bogatije obrazovno okruženje kako za studente, tako i za profesore, što povećava učinkovitost nastavnog procesa. Ovaj nastavni oblik omogućio je na-stavnicima i studentima ostvarivanje novih uloga u obrazovnom procesu, što predstavlja bitan čimbe-nik u povećanju konkurentnosti fakulteta, sveučilišta i studijskih programa. Međutim stečeno iskustvo je pokazalo da za uspješnu provedbu timske nastave postoje ključni, zajednički elementi članova tima koji moraju biti usklađeni s kurikulom te ostalim sudionicima obrazovnog procesa.

Ključne riječi: oblici nastave, timska nastava, inovativni pristup, sveučilište

1.Uvod

Zadatak je svakog profesora omogućiti razvoj temeljnih kompetencija studenata. Pri tome se postavljaju pitanja kako uspješno voditi proces

poučavanja i poticanja učenja. Znanja uspješnog poučavanja uvijek je bilo nužno svladati, a s promi-jenjenim obrazovnim procesom više nije dovoljno studente samo sučeljavati s novim obrazovnim sadržajem.

Jedno od temeljnih pitanja koja se pojavljuju u obrazovnom procesu jest pitanje kako uspješno učiti odnosno poučavati. Ovim se pitanjem, svaka sa svoga gledišta, bave razne discipline kao što su psihologija, didaktika te filozofija, dok metodika predstavlja disciplinu koja povezuje njihove spo-znaje s primjenom u odgojno obrazovnom procesu

Zvonimir Jurković, mag. oec.: Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije

Zvonimir Jurković, M.Sc.(Econ)*

THE IMPORTANCE OF COMMUNICATION IN THE FUNCTIONING OF AN ORGANIZATION

Abstract

Organizations cannot exist without communication. Every human action is a kind of communica-tion, and thus “not communicating” is also a form of communication. Efficient communication is the foundation for the internal organization development, but also a key factor of existence in an uncerta-in environment. Therefore, communication is an important aspect of manager behaviour as well as of the functioning of the entire organizational system. Business communication takes place both within and outside of organizations. A communication event within an organization can have two routes: a formal and an informal one. To make the organizational communication more successful, it is ne-cessary for all participants and organization employees to have adequate language skills, to conduct interactive exercises and to possess intercultural awareness.

Keywords: communication, organization, information technology, communication process, com-munication barriers

* Odjel za fiziku Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku e-mail: [email protected]

** Odjel za fizikuSveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku e-mail: [email protected]

402 403

Karmen Knežević, Marina Poje: Timska nastava kao inovativni pristup u obrazovanju na visokoškolskim ustanovama Karmen Knežević, Marina Poje: Timska nastava kao inovativni pristup u obrazovanju na visokoškolskim ustanovama

ali zasebno poučavaju podgrupe.Jedan nastavnik planira nastavne aktivnosti

za cijeli tim. Ovaj oblik ne iskorištava prednosti timskog oblika nastave s obzirom na to da su u na-stavni plan uvrštene ideje samo jednog nastavnika.

3. Timska nastava na Odjelu za fiziku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

Razmišljanje o timskoj nastavi pojavilo se vrlo spontano kod dviju kolegica, nastavnica engleskog jezika i fizike, koje su smatrale da je poučavanje stranoga jezika struke na hrvatskim fakultetima od iznimnog značaja, osobito ako se uzmu u obzir načela mobilnosti te “europeizacije” naših visokih učilišta koja se promiču aktualnom reformom viso-koga školstva sukladno Bolonjskoj deklaraciji.

Glavni je motiv za odabir upravo ove teme real-nost fizikalnog svijeta u kojem živimo – sveprisut-ne prirodne radioaktivnosti, ali i želja za stručnom i kritičkom procjenom informacija u medijima (ti-skanim ili elektroničkim) oko primjerice nedavnih nemilih događaja u Fukushimi, neovisno je li riječ o medijima na hrvatskom ili engleskom jeziku.

Kako bi se ukazala smislenost kombiniranja engleskog jezika i fizike, spojene su vještine i predmetna područja radi provedbe pilot projekta timske nastave u trajanju od 4 sata s grupom od 11 studenata na drugoj godini preddiplomskog studija fizike. Ova ideja dakle nije potekla iz administraci-je, već od nastavnica koje dijele ista razmišljanja o poučavanju i studentima, a u planiranje i provedbu nastave uključeni su i sami studenti. Nastavnice su se sastajale nekoliko puta tjedno kako bi donijele važne odluke o tome: (1) koji su ishodi učenja, (2) što će obraditi i kojim redoslijedom, (3) na koji način, (4) tko će iznositi informacije, (5) na koji će način sudjelovati studenti i koje će zadatke morati ispuniti te (6) kako će organizirati grupe. Nastavnice su odlučile primijeniti prvu kategoriju timske nastave u kojoj nastavnici poučavaju iste učenike u isto vrijeme unutar iste grupe. Unutar ove kategorije odlučeno je kombinirati suradničku timsku nastavu s timskom nastavom uz podršku. Kako je obveza studenata na kolegiju engleskog jezika održavanje seminara, u pripremu projekta uključen je i jedan student.

U prva dva nastavna sata aktivno su sudjelovale obje nastavnice te 11 studenata. Uvodni dio na-stavnog sata činio je seminar na engleskom jeziku koji je održao student na zadanu temu i temeljem

kojega su studenti stekli opća saznanja o nastavnoj temi. Nakon toga je uslijedila podjela studenata u četiri grupe koje su obrađivale materijale (koje su činile podteme) dobivene od nastavnice engleskog jezika, a koji se nadovezuju na nastavnu temu. Materijale su činili tekstovi na engleskom jezi-ku, novi - stručni izrazi te nekoliko pitanja koja upućuju na razmišljanje i diskusiju. Za vrijeme obrade materijala obje su nastavnice obilazile grupe i davale stručna i jezična pojašnjenja. Dakle nastavnice su djelovale iz pozadine kao voditeljice i savjetnice. Nakon obrade zadanog materijala usli-jedila su izlaganja studenata kojima su prethodila prikazivanja kratkih videozapisa za svaku podtemu kako bi se novi sadržaji još više približili studenti-ma. Nakon svakog izlaganja uslijedio je razgovor/diskusija na engleskom jeziku, koja se temeljila na primjerima iz svakodnevice te do tada obrađenih sadržaja iz kolegija Osnove fizike 4.

Nakon dobivanja općih saznanja o nuklearnim reakcijama i radioaktivnosti, koje su nastavne teme obaveznog kolegija Osnove fizike 4, uobičajeni slijed obrade teme podrazumijeva rješavanje nu-meričkih zadataka. Odmak od uobičajenog sastojao se u tome da je komentiranje, objašnjavanje i rješa-vanje pripremljenih zadataka isključivo na engle-skom jeziku. Svaki je student od profesorice fizike dobio pripremljene materijale s tekstom zadatka na engleskom jeziku, ispod kojeg je ostavljen prostor za njegovo numeričko rješavanje. Zadataka je bilo više nego studenata što je omogućilo da svatko od studenata dođe do izražaja rješavajući zadatke na ploči uz obvezna pojašnjenja na engleskom jeziku. Ovakav način rada dao je mogućnost istodobnoga korištenja njihovih stečenih znanja iz struke, ali i njihovih jezičnih kompetencija.

4. Utvrđene prednosti i nedostatci održane timske nastave

Najveća je prednost rada u timskoj nastavi izloženost poticajnom okruženju u kojemu su nastavnici izloženi različitim načinima planiranja, organizacijama te nastavnim metodama što im daje mogućnost razvoja i usavršavanja te prevladava izolaciju u nastavi (Jensen, 2003.). Kada nastavnik poučava sam, vrlo rijetko ima mogućnost interak-cije s kolegama. Radeći u timu, nastavnice su mogle podijeliti mišljenja koja se tiču studenata, njihova očekivanog ponašanja i motivacije te donijeti bolja rješenja. Kako su u navedenom primjeru timske

pomoću vlastitih obrazovnih sustava, metoda i po-stupaka (Bežen, 2008.). Glavnom zadaćom postaje didaktičko-metodička osposobljenost profesora s ciljem podizanja kvalitete nastave koju pružaju krajnjim korisnicima, to jest studentima.

Pri planiranju i realizaciji sadržaja kolegija nemi-novno se nameće pitanje kako motivirati studente i potaknuti interes za stjecanje kvalitetnog znanja. Jedan od načina jest odabir zanimljivih i kreativnih nastavnih pristupa i metoda koje utječu na pojedi-ne aspekte predmetnih područja kao što su razvoj sposobnosti samoevaluacije i planiranja učenja, učenje i poučavanje sadržaja nejezičnih predmeta na stranom jeziku te razvoj svijesti i tehnika po-trebnih za cjeloživotno učenje.

Nastavu je moguće prilagoditi i izvoditi u razli-čitim socijalnim oblicima. Kod nas je uobičajeno da profesori izvode nastavu individualno, ali se sve češće koristi mogućnost da to rade u timu kada dva ili više profesora zajednički realiziraju neke nastav-ne cjeline prema dogovoru.

2. Definicija i kategorije timske nastave

Timska nastava može biti definirana kao grupna nastava dvaju ili više nastavnika koji zajedno rade na planiranju, izvođenju i ocjenjivanju aktivnosti u nastavi za istu grupu učenika. Quinn i Kanter definiraju timsku nastavu kao „jednostavan timski rad između dvaju ili više osposobljenih nastavnika koji zajedno prezentiraju slušateljima“ (Quinn,S. & Kanter,S. 1984.). Postoje dvije osnovne kategorije timskog oblika nastave:

1. kategorija u kojoj dva ili više nastavnika poučavaju iste učenike u isto vrijeme unutar iste grupe i

2. kategorija u kojoj nastavnici rade zajedno, ali ne poučavaju neophodno istu grupu učenika u isto vrijeme.

Kada nastavnici timski poučavaju istu grupu uče-nika istodobno (1.kategorija), postoji niz različitih oblika. Iz financijskih i prostornih razloga ovaj oblik najčešće uključuje dva partnera. Maroney te Robinson i Schaible identificirali su šest modela timskog oblika nastave (Maroney, 1995. ):

Prva kategorija obično čini kombinaciju ovih modela na temelju osobnosti, kritičkog i sustavnog promišljanja nastavnika u timu, kao i osobnosti te stručnosti učenika.

Tradicionalna timska nastava: U ovome slučaju nastavnici aktivno poučavaju učenike. Na primjer: jedan nastavnik prezentira novi sadržaj učenicima dok drugi nastavnik radi na konceptnoj mapi koja se istodobno prezentira učenicima.

Suradnička timska nastava: Ovo iskustvo opisuje tradicionalnu timsku nastavu u kojoj nastavnici rade zajedno na pripremanju nastave i ne primje-njuju frontalni ili čelni oblik nastave, već raspravu pred učenicima. U ovome slučaju ne rade zajed-no samo nastavnici već ovaj oblik rabi i tehniku grupnog učenja, kao što su male grupe, diskusije vođene od strane učenika i slično.

Timska nastava uz podršku: Ova se situacija pojavljuje kada je jedan od nastavnika odgovoran za prezentiranje nastavnog sadržaja učenicima, dok drugi priprema „follow up“ nastavne vježbe.

Timska nastava uz paralelne naputke: Grupa se dijeli na dva dijela i svaki je nastavnik odgovoran za poučavanje istog materijala u svojoj grupi. Ovaj se model obično rabi s drugim oblicima timske nasta-ve i idealan je u situacijama kada su učenici uklju-čeni u aktivnosti rješavanja problema s obzirom na to da nastavnik učenicima može dati individualnu podršku.

Timska nastava podijeljenih grupa: Grupa se di-jeli na manje grupe temeljem edukativnih potreba. Primjerice skupina može biti podijeljena na grupe koje svladavaju gradivo brže, odnosno sporije.

Timska nastava uz nadzor: Ova se situacija pojavljuje kada jedan od nastavnika preuzima od-govornost za poučavanje cijele skupine, dok drugi nastavnik kruži učionicom i nadgleda razumijeva-nje gradiva i reakcije učenika.

Druga kategorija timskog oblika nastave sastoji se od različitih nastavnih oblika u kojima nastav-nici rade zajedno, ali ne poučavaju neophodno istu grupu učenika ili ne u isto vrijeme. Poznati su sljedeći oblici:

Članovi tima se sastaju kako bi podijelili ideje i izvore, ali poučavaju zasebno. U kooperativnom poučavanju nastavnici dijele ideje i izvore, ali poučavaju neovisno ( Rumsey, 1999. ). Ovaj način kooperativne nastave uključuje tjedne sastanke kako bi se razmotrili koncepti, predstavile nastavne metode te razmijenile nove ideje.

Timovi nastavnika dijele zajedničku bazu poda-taka. U ovom obliku nastavnici poučavaju razred neovisno, ali dijele materijale kao što su nastavni planovi, udžbenici i zadatci.

Timovi nastavnika poučavaju različite podgrupe unutar jedne grupe. Nastavnici dijele jednu grupu,

404 405

Karmen Knežević, Marina Poje: Timska nastava kao inovativni pristup u obrazovanju na visokoškolskim ustanovama Karmen Knežević, Marina Poje: Timska nastava kao inovativni pristup u obrazovanju na visokoškolskim ustanovama

PRIVITAK 1: Promišljanja studenata koji su nazočili timskoj nastavi na Odjelu za fiziku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

Dina Jukić (2.godina preddiplomskog studija):„Timska nastava mi se svidjela zbog nekoliko

razloga: smatram da je to vrlo učinkovit način pamćenja stručnih izraza na engleskom jeziku, vježba govornih sposobnosti te odlična podloga za čitanje strane literature. Budući da mnogo teorije, koju smo prethodno obradili na predavanju, ponovimo na vježbama, lako je pratiti nastavu na engleskom jer već poznajemo gradivo. Bilo bi izvr-sno ako bismo dobivali više zadatka na engleskom ili rješavali zadatke iz dopunske literature koja nam je predložena za kolegij Osnove fizike, a na engleskom je jeziku, poput knjige autora Halliday, Resnick i Serway.“

Maja Strugačevac (2.godina preddiplomskog studija):

Smatram kako su vježbe na engleskom jeziku jako dobra ideja koja bi se trebala uvesti u redovnu nastavu na Odjelu jer je to bilo vrlo zanimljivo, no prije svega poučno i korisno za studente. Priprema koju smo radili na satu engleskog jezika bila je do-voljna za lako praćenje vježbi. Budući da se nastava održavala na engleskom jeziku, bila nam je potreb-na dodatna koncentracija, zbog čega smo još više pratili vježbe i rješavanje zadataka. Smatram kako su vježbe na engleskom dobra priprema ukoliko se studenti odluče na razmjenu studenata ili daljnje napredovanje. Osobno podržavam ideju vježbi na engleskom jeziku i nadam se da će se ubuduće održavati češće!

nastave na Odjelu za fiziku Sveučilišta J. J. Stross-smayer u Osijeku bili uključeni interdisciplinarni predmeti, svaka je nastavnica stekla dodatna znanja o manje poznatom području i na taj način intelek-tualno napredovala.

Međutim osnovni je nedostatak ovog oblika nastave predstavljao utrošeno vrijeme provedeno na dodatnim pripremama vezanim za usvajanje znanja iz predmeta struke za koje nastavnice nisu bile obrazovane (nastavnica engleskog jezika u pripremnoj se fazi dodatno obrazovala na temu nastavnog sata iz područja fizike i obrnuto). Nei-zbježni tijekom pripreme i provedbe ovog projekta bili su i brojni kratki susreti i dogovori. Pritom su se pojavila pitanja o tome posjedujemo li dovoljno znanja o timskoj nastavi, o njezinu konačnom isho-du te općenito o ulozi profesora u timu. Edukacija je u pripremnoj fazi uključivala shvaćanje pojma timske nastave, proučavanja literature, mnogo-brojne diskusije, usvajanja vještina suradnje radi postizanja pozitivnog partnerstva kao i usvajanja vještina upravljanja vremenom kako bi se osigurao neometan rad prilikom sastanaka i dogovora te na nastavi.

Jedna od najvećih prednosti za studente u tim-skoj nastavi predstavljala je lakša suradnja, kako međusobno, tako i s nastavnicama. Ovaj je oblik nastave studentima pomogao u lakšem razumi-jevanju nastavnog sadržaja radi postizanja većih dostignuća te potaknuo na samostalno i stručno rješavanje zadataka/problema. Izloženost stude-nata timu nastavnica omogućila im je stjecanje naprednije razine znanja u odnosu na uobičajeno usvajanje novoga nastavnog sadržaja. Suradnja nastavnica koje su studenti promatrali služila je kao model u poučavanju vještinama timskog rada. Naime u timu koji dobro surađuje student je svjedok i suradnik u radu dviju ili više različitih individua, što je pridonijelo većim postignućima, boljem usvajanju znanja, poboljšanim osobnim vještinama te povećanom interesu za grupni rad. Kod studenata se također osjetio pojačan osjećaj za odgovornost. Studentima su na raspolaganju bile i različite tehnike učenja te nastavne tehnike. Sveu-kupno gledajući, različite su perspektive ohrabriva-le studente u razmatranju različitih gledišta.

S obzirom na malen broj studenata u grupi (11) i primjene ranije stečenih znanja i vještina u rješa-vanju konkretnih zadataka, nije se pojavio mogući problem smanjene aktivnosti studenata zbog moguće nelagode rada u velikim grupama.

Nekoliko promišljanja studenata koji su nazo-

čili timskoj nastavi na Odjelu za fiziku nalaze se u privitku 1.

5. Zaključak

Pitanja vezana uz timsku nastavu mnogobrojna su i kompleksna. Samo jedan model timske nastave neće trenutno rezultirati uspjehom u provedbi. Svaki program timske nastave mora biti usklađen s kurikulom, potrebama, očekivanjima, navikama, profesorima i studentima. Čak i u situaciji u kojoj članovi tima poučavaju sadržaj koji su prethodno već zajedno poučavali, različitost novih grupa studenata utjecat će na kurikul, smjer rasprava i interakcije s profesorima, što će stvoriti nova edu-kativna iskustva za sve uključene subjekte.

Proučavanjem literature o timskoj nastavi usta-novljeni su elementi ključni za provedbu uspješne timske nastave: (1) kompatibilnost članova tima, (2) zajednička predanost timskoj nastavi i tečna komunikacija, (3) interes u povezivanju sadržaja ili kurikula sa stvarnim životom i (4) nastojanje u pobuđivanju interesa kod studenata u stjecanju znanja.

Pojedini studenti mogu biti zbunjeni zbog izloženosti nekolicini gledišta. S druge strane, dvije ili više perspektiva mogu pobuditi intelektualni stimulans, jačanje novih koncepata i otvaranja ra-zličitih interpretacija posebice kako prepoznajemo potrebu poštovanja različitih vidokruga studenata.

Timskoj se nastavi ne može prilagoditi svaki profesor; mnogi profesori žele biti jedini odgovorni za usvajanje znanja svojih studenata. Međutim timska će nastava biti atraktivna za one profesore koji edukaciju žele učiniti sjedinjenim životnim iskustvom profesora i njihovih studenata.

Iako u samom početku timska nastava sama po sebi zahtijeva više vremena i kompromisa od drugih nastavnih pristupa, prednosti za studente i profesore čine ovaj oblik nastave vrijednim ulaga-nja truda. Dodatno utrošeno vrijeme za pripremu pruža bogatije edukativno okruženje za studente i profesore, što timsku nastavu čini kooperativnim procesom kako za studente, tako i za profesore što povećava učinkovitost nastavnog procesa. Ovaj nastavni oblik omogućio je nastavnicima i studentima ostvarivanje novih uloga u obrazovnom procesu što predstavlja bitan čimbenik u povećanju konkurentnosti fakulteta, sveučilišta i studijskih programa.

Literatura:

1. Bežen, A. (2008.), Metodika, Znanost o poučavanju nastavnog predmeta, Zagreb, Profil2. Bognar,L., Matijević, M. ( 1993 ), Didaktika, Zagreb, Školska knjiga3. Jensen, E. (2003.), Super-nastava, Nastavne strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje, Zagreb,

Educa4. Kyriacou, C. (2001.), Temeljna nastavna umijeća, Zagreb, Educa5.Maroney, S. (1995.),TeamTeaching.(Online) http://www.wiu.edu/users/mfsam1/TeamTchg.html6. Petrović, E. (1998.), Teorija nastave stranih jezika, Zagreb, Školska knjiga7. Rumsey, D. J. (1999.), Cooperative teaching opportunities for Introductory Statistics teachers, Mat-

hematics Teacher, 734.-737.8. Schmidt,V. (1972.), Visokoškolska didaktika, Zagreb, Pedagoško-književni zbor9. Quinn,S., Kanter,S. (.1984.), Team teaching:An Alternative to Lecture fatigue (JC 850 005) Paper

on abstract:Innovation Abstracts10. Van Vleck, J., Bickford, D. (1997), Reflections on Artful Teaching, Journal of Management Educati-

on, 448-463.

Izvor na internetu :http://www.stanford.edu/dept/CTL/Newsletter/teamteaching.pdfhttp://www.educationworld.com/a_admin/admin/admin290.shtmlhttp://www.magonline.org/CoTeachingInTheClassroomREVMAGPresentation.pdfhttp://www.spu.edu/depts/soe/documents/Coteachinghandbook.pdfhttp://arksped.k12.ar.us/documents/co_teaching/building_leadership_team_module.pdfhttp://www.ntlf.com/html/lib/ictt_xrpt.htm

406

Karmen Knežević, Marina Poje: Timska nastava kao inovativni pristup u obrazovanju na visokoškolskim ustanovama

Karmen KneževićMarina Poje

TEAM TEACHING AS AN INNOVATIVE APPROACH IN EDUCATION AT HIGHER EDUCATION INSTITUTIONS

Abstract

In order to achieve maximum motivation and success in teaching students in higher education, it is necessary to use different forms of teaching. The aim of this article is to define the form of team teaching and to identify the advantages and disadvantages of it. For this purpose a team teaching lecture of English and physics was held with eleven students in the fourth semester at the Department of Physics at the University of Josip Juraj Strossmayer in Osijek. During the research and preparation for this team teaching lecture a number of open questions appeared and were answered by the authors / teachers. The results of the team teaching lecture and mutual gained experience (teacher – student) show that this innovative approach provides a richer educational environment both for students and for teachers, which increases the efficiency of the teaching process. This form of teaching enabled tea-chers and students new roles in the educational system, which is a key factor in increasing the compe-titiveness at colleges, universities and study programs. However, a successful implementation of team teaching requires common elements of the team members that need to be aligned with the curriculum and other participants in the educational process.

Keywords: forms of teaching, team teaching, innovative approach, university

*Department of Physics Josip Juraj Strossmayer of Osijek e-mail: karmen.knežević@fizika.unios.hr

* Department of Physics Josip Juraj Strossmayer of Osijek e-mail:[email protected]

sveuČiliŠte j. j. strossmayera u osijeku · metodološki okvir istraživanja cilj je ovog rada...

Documents