moj æivot danas9 sijeŁanj posve˘en ﬁivot 1. sijeŁnja moje posveæenje danas staza pravednosti...

1

Moj æivotDANASMoj æivotDANAS

2

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikMy Life Today

by Ellen G. WhiteISBN 0828015171

UrednikJosip PeriπiÊ

PrijevodLidija –idara i Milan ©uπljiÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakTIPOMAT

Zagreb 2009.

3

Ellen G. White

MOJ ÆIVOT DANAS

Biblijski tekstovi s izabranim navodimaiz spisa Ellen G. White

4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovinavedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 718471

ISBN 978-953-183-156-7

5

“Svako djelo posluπnosti Kristu, svako djelosamoodricanja Njega radi, svaka nevolja hra-bro podnesena, svaka pobjeda nad kuπnjom,sve su to koraci na putu prema slavi i kona-Ënoj pobjedi.” (Misli s gore blagoslova, str. 173)

6

Pripremajte se za vjeËnost s takvim æaromkakav dosad niste pokazali. Odgajajte svojum da voli Bibliju, da voli molitvene sastan-ke, da voli trenutke razmiπljanja i, iznad sve-ga, vrijeme kad je duπa u zajednici s Bogom.Postanite nebeski istomiπljenik ako se æeli-te ujediniti s nebeskim zborom u nebeskimdvorovima. (2T, str. 268)

7

Predgovor

Odabrani tekstovi kao odgovarajuÊi komentar biblijskihredaka za svaki dan u ovoj knjizi izvaeni su iz opseænih spi-sa Ellen G. White koja je sedamdeset godina sluæila duhov-nim potrebama ljudima oko sebe. Pravila krπÊanskog æivlje-nja nisu za nju bila samo tema spisa i javnih govora, nego ihje pokazivala i u svojem æivotu od tinejdæerskog doba do mla-de æene, majke i susretljive susjede te istaknute osobe u dru-πtvu i svjetske putnice. ZnaËajka ove knjige koja zasluæuje po-sebno poπtovanje jest pojavljivanje mnogih odabranih izjavaiz pera Ellen G. White koje nisu bile dostupne u njezinim sa-daπnjim tiskanim djelima. Sadræaj ove knjige velikim je dije-lom izvaen iz tisuÊa njezinih Ëlanaka objavljenih u tjednimi mjeseËnim izdanjima Ëasopisa Youth Instructor, Review andHerald, Signs of the Times i sliËnih, te iz njezinih rukopisa.

Zbog ograniËenosti prostora za svaki dan na samo jednustranicu, izostavljeno je mnogo izvrsnog materijala, a moralisu biti izostavljeni i neki dijelovi unutar pojedinih navoda. Sviizostavljeni dijelovi naznaËeni su na uobiËajeni naËin. U ne-kim sluËajevima tekst za jedan dan sastoji se od nekoliko oda-branih dijelova spojenih u cjelinu kao skupni citat. PojedinaËniizvori nalaze se na kraju knjige.

Neke rijeËi ukora navedene u ovoj knjizi izvorno su upu-Êene cijeloj obitelji, neke roditeljima, a neke djeci ili mladeæi.Mnogi navodi imaju opÊenitu namjenu. U svakom sluËaju po-ruka govori srcu Ëitatelja bez obzira na dob, poloæaj ili poziv.

Knjiga Moj æivot danas kompilacija je naËinjena po uputiPovjerenstva za pisanu ostavπtinu Ellen G. White, koje nosiodgovornost za skrb i objavljivanje njezinih djela. Posao je obav-ljen u skladu s uputama koje je Ellen G. White dala ovomPovjerenstvu za izdavanje kompilacija njezinih djela.

Da vam kratke svakodnevne poruke koje se tiËu vaπegaæivota danas posluæe kao vodiË i ohrabrenje na krπÊanskomputu, iskrena je æelja izdavaËa i Povjerenstva za izdavanje djelaEllen G. White.

8

TEME PO MJESECIMA

SijeËanj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PosveÊen æivot

VeljaËa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Æivot ispunjen Duhom

Oæujak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Æivot pun izazova

Travanj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Napredan æivot

Svibanj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zdrav æivot

Lipanj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sretan æivot

Srpanj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Druπtveni æivot

Kolovoz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Æivot sluæbe

Rujan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PosveÊen æivot

Listopad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Smjeran æivot

Studeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Pobjedonosni æivot

Prosinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VjeËni æivot

9

S i j e Ë a n jPOSVE∆EN ÆIVOT

1. sijeËnja Moje posveÊenje danas

Staza pravednosti je æivot

“Na stazi pravice stoji æivot, i na njezinu putu nema smr-ti.” (Izreke 12,28)

Joπ jedna godina otvara pred vama svoje svijetle, neispi-sane stranice. Aneo zapisniËar stoji spreman za pisanje. Vaπsmjer djelovanja odredit Êe πto Êe on biljeæiti. Svoj buduÊi æi-vot moæete uËiniti dobrim ili zlim i to Êe odrediti hoÊe li godi-na u koju ste upravo uπli biti za vas sretna. U vaπoj je moÊiuËiniti je sretnom za sebe i za one koji vas okruæuju. (YI, 5.sijeËnja 1881.)

Neka strpljivost, dugo podnoπenje, ljubaznost i ljubav po-stanu dio tvojeg biÊa, a onda Êe sve πto je Ëisto, ljupko i nadobru glasu biti tvoje iskustvo. (Signs, 4. sijeËnja 1883.)

Boæji aneli Ëekaju kako bi ti pokazali put æivota. ... OdluËisada, na poËetku nove godine, da Êeπ izabrati put pravedno-sti, da Êeπ biti marljiv, iskrena srca i da se æivot s tobom neÊepokazati pogreπkom. Idi naprijed voen nebeskim anelima,budi hrabar i poduzetan, neka tvoja svjetlost svijetli i nekase na tebe odnose nadahnute rijeËi: “MladiÊi, piπem vama jerste jaki ... i jer ste pobijedili Zloga.” (YI, 5. sijeËnja 1881.)

Ako ste se ... predali Kristu, postali ste Ëlanovi Boæje obite-lji, pa vam stoji na raspolaganju sve πto se nalazi u OËevojkuÊi. Sve Boæje riznice su vam otvorene, i u sadaπnjem i ubuduÊem svijetu. Sluæba anela, dar Njegova Duha, rad Nje-govih slugu — sve vam je na raspolaganju. Svijet, sa svimonim πto je u njemu, vaπ je, sve dotle dok vam to moæe slu-æiti na dobro. »ak Êe se i neprijateljstvo zlih pretvoriti u bla-goslov, usavrπavajuÊi vas za Nebo. Ako “ste Kristovi”, onda “jesve vaπe” (1. KorinÊanima 3,23.21). (Misli s gore blagoslova,str. 140)

10


PosveÊujem cijeloga sebe

“Zaklinjem vas, braÊo, milosrem Boæjim da prinesetesebe kao ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu — kao svojeduhovno bogoπtovlje.” (Rimljanima 12,1)

Bog poziva na posveÊenost cijele duπe Njegovim putovi-ma. Svoje najuzviπenije snage treba briæljivo njegovati. Bognam posuuje talente na uporabu, a ne na izopaËenje ili zlopo-rabu. Uporabom ih je potrebno poboljπavati kako bismo nji-ma mogli obaviti posao za Boga. (YI, 30. lipnja 1898.)

Mi se trebamo predati u sluæbi Bogu i nastojati prinijetiπto savrπeniju ærtvu. Bog se neÊe zadovoljiti niËim manjim odonog najboljega πto Mu moæemo ponuditi. Oni koji Ga ljubecijelim srcem æeljet Êe Mu posvetiti najbolji dio svog æivota teÊe neprekidno nastojati uskladiti sve sile svog biÊa sa zakonimakoji Êe izgraivati naπe sposobnosti da Ëinimo Njegovu volju.(Patrijarsi i proroci, str. 287)

Osobno posveÊenje je potrebno, ali ne moæemo ga imatiako ne njegujemo i ne Ëuvamo svetost srca. (R&H, 2. listopa-da 1900.)

Neka naπa molitva bude: “Uzmi me, o, Gospodine, da pot-puno budem Tvoj! Sve svoje planove stavljam pred Tvoje no-ge. Upotrijebi me danas u svojoj sluæbi. Budi sa mnom, i nekase cijelo moje djelo obavlja u Tebi!” Tako treba biti svakog dana.(Put Kristu, str. 73; izdanje 2005.)

Predaja svih naπih snaga Bogu uvelike pojednostavljujeæivot. Ona slabi i prekida tisuÊe bitaka strasti tjelesnog srca.Vjera je poput zlatne niti koja povezuje duπe mladih i starihs Kristom. One koji su spremni i posluπni, ona Êe sigurno vo-diti kroz tamu i zamrπene putove do Boæjega grada. ...

Koliko su se puta pred nama otvorile Boæje dubine i kolikobismo trebali cijeniti ove dragocjene prednosti. ... Sjajne zra-ke nebeske svjetlosti osvjetljavaju tvoj put. ... Primi i Ëuvajsvaku zraku poslanu s Neba i tvoj Êe put postajati sve svjetlijii svjetliji sve do potpunog dana. (YI, 2. veljaËe 1893.)

11


Dajem svoje srce

“Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oËi tvoje raduju pu-tovi moji.” (Izreke 23,26)

Gospodin kaæe svakome od nas: “Daj mi, sine moj, srcesvoje.” On vidi tvoje nedostatke. On zna da je tvoja duπa za-raæena grijehom i æeli ti reÊi: “Oproπteni su ti grijesi.” VelikiLijeËnik ima lijek za svaku bolest. On razumije tvoj sluËaj.Kakve god bile tvoje pogreπke, On zna πto s njima treba Ëini-ti. HoÊeπ li Mu se povjeriti? (YI, 13. veljaËe 1902.)

Boæji blagoslovi bit Êe nad svakom duπom koja Mu se upotpunosti posveti. Kada Boga potraæimo svim svojim srcem,naÊi Êemo Ga. Bog misli na nas i æeli da se pripremimo zavjeËnost. Cijelo Nebo je izlio na nas u jednome jedinome darutako da nema razloga za sumnju u Njegovu ljubav. Pogledajna Golgotu. ...

Bog te poziva da Mu predaπ svoje srce. Svoje snage, svo-je talente, svoje osjeÊaje, sve trebaπ prepustiti Njemu kako bimogao uËiniti da æeliπ i Ëiniπ πto je Njemu ugodno, da bi tepripremio za vjeËni æivot. (R&H, 5. svibnja 1891.)

Kad u srcu bude boravio Krist, duπa Êe biti tako ispunje-na Njegovom ljubavlju i tako radosna u zajednici s Njime, daÊe prionuti uz Njega; i gledajuÊi Njega, zaboravit Êe sebe. Ljubavprema Kristu bit Êe izvor djelovanja. Oni koji osjeÊaju silu Boæjeljubavi, ne pitaju kako bi sa πto manje truda zadovoljili Bo-æje zahtjeve. Ne traæe najniæa mjerila, veÊ im je cilj da buduu savrπenom skladu s voljom svojega Otkupitelja. S iskrenomËeænjom oni ærtvuju sve i pokazuju zanimanje primjereno vri-jednosti cilja za kojim teæe. (Put Kristu, str. 45; 2005.)

Bog hoÊe posluπan i pouËljiv duh. Molitva ima nadmoÊnusnagu kad je izreËena iz posluπnog srca ispunjenog ljubavlju.(TM, str. 419)

12

4. sijeËnja Vjera u mojem æivotu

Iπtite s vjerom

“Ali neka iπte s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onajkoji sumnja sliËan morskom valovlju koje vjetar podiæei tamo-amo goni.” (Jakov 1,6)

Naπa je prednost i duænost primati svjetlost s Neba kakobismo mogli uoËiti Sotonina zla i dobiti snagu da se odupremonjegovoj sili. Za nas su obavljene sve pripreme kako bismomogli doÊi u prisnu zajednicu s Kristom i uæivati stalnu zaπtituBoæjih anela. Naπa vjera mora iÊi iza zavjese, kamo je Isusuπao za nas. Moramo se Ëvrsto dræati Boæjih neprolaznih obe-Êanja. Moramo imati vjeru koja neÊe iznevjeriti, vjeru koja seËvrsto dræi onoga πto se ne vidi, vjeru koja je snaæna, nepoko-lebljiva. Takva Êe vjera donijeti nebeski blagoslov u naπe du-πe. Svjetlost Boæje slave koja obasjava Kristovo lice moæe oba-sjati i nas i odsjajivati na sve oko nas, kako bi se za nas mo-glo reÊi: “Vi ste svjetlo svijetu.” I takva povezanost duπe s Kri-stom, samo takva, moæe donijeti svjetlo svijetu. Da nije ovepovezanosti, Zemlja bi bila u krajnjoj tami. ... ©to je dubljatama koja nas okruæuje, to sjajnije treba sjati svjetlo krπÊan-ske vjere i krπÊanskog uzora.

»injenica da prevladava nevjerstvo i zlo se poveÊava svudaoko nas, ne treba biti uzrokom da naπa vjera slabi ili da namponestane hrabrosti. ... Ako budemo traæili Boga svim srcem,ako budemo radili s istim odluËnim æarom i nepokolebljivo vje-rovali, obasjat Êe nas svjetlo s Neba kao πto je obasjalo po-sveÊenog Henoka. (R&H, 23. listopada 1888.)

O, kada bih mogla svima prenijeti koliko je vaæno imativjeru iz trenutka u trenutak i iz sata u sat! Trebamo æivjetiæivotom vjere; jer je Bogu “bez vjere nemoguÊe ugoditi”. Naπaduhovna snaga ovisi o naπoj vjeri. (HS, str. 130,131)

13


Sve je moguÊe

“Sve je moguÊe onomu koji vjeruje.” (Marko 9,23)

Vjera nas povezuje s Nebom i daje nam snagu da se su-protstavimo silama zla. Bog je u Kristu predvidio sredstvo kojimmoæemo sprijeËiti svaku zlu osobinu i usprotiviti se svakoj kuπnjima kako jakoj. (Put u bolji æivot, str. 32)

Pravednici su uvijek dobivali pomoÊ odozgo. Koliko su putaBoæji neprijatelji sjedinjavali svoje snage i mudrost da bi uniπtilikarakter i utjecaj nekolicine skromnih ljudi koji su se oslanjalina Boga! Ali buduÊi da je Gospodin bio uz njih, nitko ih nijemogao pobijediti. ... Neka se odvoje od svojih idola i od svijeta,i svijet ih neÊe moÊi odvojiti od Boga. Krist je naπ sadaπnji ijedini Spasitelj. U Njemu prebiva sva punina. Prednost je krπ-Êana πto mogu biti sigurni da je Krist uistinu s njima. “A ovoje sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naπa vjera.” Sve jemoguÊe onome koji vjeruje, i πto god traæimo u svojim moli-tvama, dobit Êemo ako u to vjerujemo. Takva vjera odagnatÊe i najguπÊu tamu i donijeti zrake svjetlosti i nade uznemirenoji oËajnoj duπi. Nedostatak ove vjere i povjerenja donosi zbu-njenost, muËne strahove i zle slutnje. Bog Êe uËiniti velikadjela za svoj narod ako se u Njega potpuno pouzda. (2T, str.139,140)

Vjerom Boæja djeca “osvojiπe kraljevstva, obaviπe pravdu,postigoπe obeÊanja, zatvoriπe usta lavovima, ugasiπe æestinuognja, izbjegoπe oπtrici maËa, ozdraviπe od bolesti, biπe junaciu boju, nagnaπe u bijeg tue bojne redove.” (Hebrejima 11,33.34)Danas mi vjerom trebamo dostiÊi visine koje nam je odredilaBoæja namjera. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 101)

14


Imajte vjeru u Boga

“Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je stijena vjeË-na.” (Izaija 26,4)

On je veliËina, snaga, slava, pobjeda i dostojanstvo. NeograniËujmo Sveca Izraelova. ...

Kakvog li izvora u koji moæemo gledati u svako vrijemenevolje; srce nam ne moraju muËiti zle slutnje! »ovjek je po-greπiv, tvrdoglav, buntovan i prkosan prema Bogu, ali je Go-spodin ljubazan, strpljiv i pun njeænog suosjeÊanja. On imavlast nad Nebom i Zemljom i zna πto trebamo prije nego πtosvoje potrebe i æelje iznesemo pred Njega.

Mi moæemo vidjeti samo malo ispred sebe, ali “sve je goloi otkriveno oËima Onoga komu moramo dati raËun”. On nikadanije zbunjen. On stoluje iznad zbrke i smetnji na Zemlji i svesu stvari izloæene Njegovu boæanskom pogledu; iz svoje veli-ke i mirne vjeËnosti moæe narediti ono πto Njegova providnostsmatra najboljim.

Kada bismo bili prepuπteni sebi u planiranju, pravili bi-smo pogreπke. Naπe predrasude, slabosti, samozavaravanje ineznanje doπli bi do izraæaja na mnogo naËina. Ali djelo jeBoæje, razlog je Njegov; On nikada ne ostavlja svoje suradni-ke bez boæanskih uputa. ...

Kakvi vas god tereti pritiskali, bacite ih na Gospodina.»uvar Izraelov ne drijema i ne spava. Odmarajte se u Bogu.Tko se uzda u Boga, imat Êe savrπeni mir.

Ponekad Êe ti izgledati kako ne moæeπ uËiniti viπe nijedankorak. Zato Ëekaj i znaj da “sam ja Bog”. “Odvaæi se i budihrabar. Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god poeπ, s tobom jeJahve, Bog tvoj.” ... Trebamo njegovati vjeru. (Letter 19e, 1892.)

Moraπ nauËiti jednostavnu vjeπtinu kako dræati Boga zarijeË; tada Êeπ imati Ëvrsto tlo pod nogama. (YI, 18. kolovoza1886.)

15


Jedno s Bogom vjerom

“Da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja utebi, tako neka i oni u nama budu jedno.” (Ivan 17,21)

“Ja sam trs, vi ste mladice.” Moæemo li zamisliti bliskijiodnos s Kristom od ovoga? Vlakna u mladicama gotovo su iden-tiËna onima u trsu. Protok æivota, snage i plodnosti od stablaprema granama stalan je i bez zapreka. Korijen πalje hranuprema granama. Takav je odnos izmeu pravog vjernika i Kri-sta. On prebiva u Kristu i od Njega prima hranu.

Ovaj se duhovni odnos moæe uspostaviti samo osobnomvjerom. Ova vjera mora s naπe strane izraæavati uzviπene sklo-nosti, savrπeno oslanjanje i potpuno posveÊenje. Naπa se voljamora u potpunosti pokoriti boæanskoj volji, a naπi osjeÊaji, æelje,interesi i Ëast poistovjetiti s napretkom Kristova kraljevstvai dostojanstvom Njegove zadaÊe. Mi Êemo od Njega stalno pri-mati milost, a Krist Êe od nas prihvaÊati zahvalnost.

Kada se uspostavi ova bliskost i zajedniπtvo, Krist uzimanaπe grijehe, a daje nam svoju pravednost. On je umjesto nasuËinjen grijehom, da bismo mi mogli u Njemu biti uËinjenipravednoπÊu Boæjom. Po Njemu imamo pristup Bogu i prihva-Êeni smo u Ljubljenome. Tko god rijeËju ili djelom rani vjer-nika, ranjava Isusa. Tko god dadne Ëaπu hladne vode jedno-me od uËenika zato πto je Boæje dijete, Krist Êe smatrati kakoje dao Njemu.

Neposredno prije nego πto je otiπao od svojih uËenika, Isusim je dao divan znak svoga odnosa prema vjernicima. ... Zajed-niπtvo s Kristom preko æive vjere je trajno, a svaka druga zaje-dnica mora nestati. ... Pravi vjernik izabire Krista za prvog iposljednjeg i najboljeg u svemu. (R&H, 13. prosinca 1887.)

16


Ne sumnjaj

“Malovjerni, zaπto si posumnjao?” (Matej 14,31)

Æivot se ne sastoji samo od zelenih paπnjaka i osvjeæava-juÊih potoka. Katkad nas obuzmu kuπnje i razoËaranja; doeoskudica i mi smo na kuπnji. Pod pritiskom savjesti zaklju-Ëujemo da smo odlutali daleko od Boga i da ne bismo tolikotrpjeli da smo hodili s Njim. Sumnja i maloduπje ispune naπesrce i mi govorimo: “Gospodin nas je iznevjerio i zato trpimozlostavljanje. Zaπto bi inaËe dopuπtao da toliko patimo? Ne volinas, jer kad bi nas volio, uklonio bi poteπkoÊe s naπega puta.”...

On nas ne vodi uvijek na ugodna mjesta. Kada bi to Ëinio,u svojoj bismo samodovoljnosti zaboravili da je On naπ po-moÊnik. On nam æeli otkriti obilje koje nam je na raspolaganju,ali dopuπta kuπnji i razoËaranju da na nas dou kako bismoshvatili svoju bespomoÊnost i nauËili pozvati Njega u pomoÊ.On moæe uËiniti da osvjeæavajuÊi potoci poteku iz tvrde stije-ne.

Sve dok ne budemo s Bogom licem u lice, sve dok ne bu-demo vidjeli kao πto smo vieni i poznali kao πto smo spo-znati, neÊemo saznati koliko je tereta On ponio za nas i kolikobi ih joπ bio voljan ponijeti kad bismo ih s djetinjim povjere-njem donijeli Njemu. ...

Boæja je ljubav otkrivena u svim Njegovim postupcimaprema Njegovu narodu; i s jasnim i nezamuÊenim pogledom,u nevolji, u bolesti, u razoËaranju i kuπnji trebamo gledatisvjetlost Njegove slave na Kristovu licu i vjerovati Njegovojruci koja vodi. Ali preËesto æalostimo Njegovo srce svojomnevjerom. ...

Bog voli svoju djecu i æeli vidjeti kako svladavaju obes-hrabrenje kojim ih Sotona pokuπava nadjaËati. Ne dajte se ne-vjeri. Ne preuveliËavajte svoje nevolje. Sjetite se ljubavi i silekoju je Bog pokazao u proπlosti. (Signs, 12. prosinca 1906.)

17


Dodir vjere

“Pomislila je: ‘Ozdravit Êu ako se samo dotaknem Njegovehaljine.’ A Isus se okrenu, opazi je i reËe joj: ‘Ohrabrise, kÊeri! Tvoja te vjera ozdravila!’ I æena ozdravi istogËasa.” (Matej 9,21.22)

Govoriti o vjerskim stvarima na povrπan naËin, moliti zaduhovne blagoslove bez stvarne gladi duπe i æive vjere, ne vrijediniπta. ZaËueno mnoπtvo koje se tiskalo oko Krista nije osjetiloæivotnu silu u toj vezi. No kada je siromaπna, napaÊena æenau svojoj velikoj potrebi pruæila svoju ruku i dodirnula rubIsusove haljine, osjetila je ozdravljujuÊu moÊ. Njezin je dodirbio dodir vjere. Krist je prepoznao taj dodir i odluËio pouËitisve svoje sljedbenike do kraja vremena. Znao je da je sila iziπlaiz Njega i okrenuvπi se mnoπtvu, pitao je: “Tko mi se dotaËehaljina?” Iznenaeni ovakvim pitanjem, Njegovi su uËeniciodgovorili: “Vidiπ narod πto se tiska oko Tebe ... i pitaπ: Tkome se dotaËe?’”

Isus je svoj pogled usmjerio na æenu koja je to uËinila.Ona je bila ispunjena strahom. Bila je radosna, no nije li pre-tjerala u svojoj slobodi? ZnajuÊi πto se u njoj dogodilo, doπlaje drhteÊi, pala do Njegovih nogu i rekla Mu istinu. Krist jenije ukorio. Njeæno joj je rekao: “Hajde u miru i budi iscijeljenaod svoje bolesti!”

Ovdje se vidi razlika izmeu obiËnog dodira i dodira vjere.Molitva i propovijedanje bez æive vjere u Boga bit Êe uzaludno.Dodir vjere otvara nam boæansku riznicu blaga sile i mudro-sti i tako preko glinenih posuda Bog postiæe svoja Ëuda milo-sti.

Potreba za ovakvom vjerom naπa je velika potreba danas.Moramo znati da je Isus doista naπ, da Njegov Duh proËiπÊa-va i oplemenjuje naπa srca. Kada bi Kristovi sljedbenici imalipravu vjeru s poniznoπÊu i ljubavlju, kakav bi posao mogli izvr-πiti! Kakav bi se plod vidio na slavu Bogu! (R&H, 13. prosin-ca 1887.)

18


Bog Êe ispuniti moje potrebe

“A moj Êe Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vaπu potre-bu raskoπno prema svom bogatstvu.” (Filipljanima 4,19)

Teπko je iskusiti æivu vjeru kada smo u tami i obeshrab-renju. No upravo je to vrijeme, viπe nego ijedno drugo, kadatrebamo pokazati vjeru. Netko Êe reÊi: “Ali ja se u takvim tre-nucima ne mogu moliti s vjerom.” Pa zar Êeπ onda dopustitiSotoni da pobijedi samo zato πto osjeÊaπ da mu se ne moæeπoduprijeti? Kad vidi da ti je boæanska pomoÊ najviπe potrebna,najsnaænije Êe te pokuπati odvojiti od Boga. Ako te moæe dr-æati daleko od Izvora snage, znat Êe da Êeπ hoditi u tami igrijehu. Nema veÊega grijeha od nevjere. A gdje u srcu postojinevjera, postoji i opasnost da Êe ona doÊi do izraæaja. Ustatrebaπ dræati zatvorena uzdama i ævalama kako izgovaranjemnevjere ne bi izvrπio πtetan utjecaj ne samo na druge, veÊ isamog sebe doveo na neprijateljsko tlo.

Ako vjerujemo u Boga, naoruæani smo Kristovom praved-noπÊu, uhvatili smo se za Njegovu silu. ... Razgovaramo s na-πim Spasiteljem kao da je tu pokraj nas. ...

Naπa je prednost da nosimo potvrdu naπe vjere — ljubav,radost i mir. Kada to Ëinimo, bit Êemo sposobni dati moÊnedokaze Kristova kriæa. Kad nauËimo hoditi s vjerom a ne sosjeÊajima, imat Êemo Boæju pomoÊ upravo kada nam je po-trebna i Njegov Êe mir uÊi u naπa srca. Upravo je ovakvimæivotom povjerenja i posluπnosti æivio Henok. Ako nauËimo tulekciju jednostavnog povjerenja, dobit Êemo svjedoËanstvo kaoi on — da smo ugodili Bogu.

Ako Bogu predamo svoju duπu u iskustvu æive vjere, Nje-gova nas obeÊanja neÊe iznevjeriti jer ona nemaju drugih ogra-niËenja osim naπe vjere. (Signs, 14. studenoga 1906.)

19

11. sijeËnja Molitva u mojem æivotu

Moli se ujutro

“Jahve, zorom glas mi veÊ Ëujeπ, zorom ti veÊ lijem molitveu nadi ËekajuÊ.” (Psalam 5,4)

Prvi udisaj duπe ujutro trebao bi biti molitva za Isusovuprisutnost. “Bez mene”, kaæe On, “ne moæete Ëiniti niπta.” Namaje potreban Isus. Njegova svjetlost, Njegov æivot, Njegov Duhmora stalno biti s nama. Trebamo Ga u svakom trenutku. Uju-tro se trebamo moliti da poput sunca koje osvjetljava krajolikispunjavajuÊi svijet svjetlom, Sunce Pravednosti zasja u oda-jama uma i srca i sve nas uËini svjetlom u Gospodinu. Nijedantrenutak ne moæemo biti bez Njegove nazoËnosti. Neprijateljzna kada mi poËinjemo æivjeti bez Gospodina i on je odmahtu, spreman ispuniti naπe umove svojim zlim namjerama kakobismo popustili u svojoj Ëvrstini, ali Gospodnja je æelja da iztrenutka u trenutak budemo u Njemu. ...

Bog æeli da svatko od nas bude savrπen u Njemu kako bisvijetu mogao pokazati savrπenost Njegova karaktera. On æe-li da budemo slobodni od grijeha kako ne bismo razoËarali Neboi oæalostili naπega boæanskog Otkupitelja. On ne æeli da ispo-vijedamo krπÊanstvo a da se ne okoristimo miloπÊu koja nasmoæe uËiniti savrπenima da nam niπta ne manjka. (BE, 15.sijeËnja 1892.)

Molitva udruæena s vjerom uËinit Êe ono πto ne moæe postiÊinijedna sila na Zemlji. Rijetko se dogaa da se dva puta naemou situaciji koja je identiËna u svakome pogledu. Pred namasu uvijek novi dogaaji i nove kuπnje kroz koje trebamo proÊii kod kojih prethodna iskustva ne mogu biti dostatno dobarvodiË. Mi trebamo imati stalno svjetlost od Boæjeg prijestolja.Krist stalno πalje poruke onima koji oËekuju i sluπaju Njegovglas. (Put u bolji æivot, str. 327)

Dio je Boæjeg plana da nam kao odgovor na molitvu vjeredade ono πto nam ne bi dao da Ga nismo molili. (Velika borba,str. 451)

20


Molitvu nikad ne izostavljaj

“U molitvi ustrajte; u njoj bdijte sa zahvaljivanjem!” (Ko-loπanima 4,2)

Nema vremena niti mjesta koje ne bi bilo prikladno zaupuÊivanje molitve Bogu. Ne postoji niπta πto bi nas moglosprijeËiti da podignemo svoje srce u duhu iskrene molitve. Umnoπtvu na ulici, zaokupljeni poslovnim obvezama, moæemouputiti molitvu Bogu i zatraæiti boæansko vodstvo. (Put Kri-stu, str. 104; 2005.)

S Isusom moæemo razgovarati dok hodamo putem; On namkaæe: “Ja sam ti s desne strane.” S Bogom moæemo imati zaje-dnicu u svojem srcu; moæemo hoditi u druπtvu s Isusom. Doksmo zaokupljeni svakodnevnim poslovima, moæemo izraziti æeljenaπega srca neËujne za ijedno ljudsko uho, ali te rijeËi neÊenestati u tiπini niti Êe biti izgubljene. Niπta ne moæe potopitiËeænju ljudskoga srca. Ona se diæe iznad uliËne vreve, iznadbuke strojeva. Bog je taj kojemu govorimo i On Ëuje naπu moli-tvu. (GW 258)

Svaka usrdna molitva za milost i snagu bit Êe usliπana.... Traæite da Bog za vas uËini ono πto sami ne moæete uËinitiza sebe. Recite Isusu sve. Otvorite pred Njim tajne svojeg sr-ca jer Njegovo oko istraæuje najdublje skrovitosti duπe i OnËita vaπe misli poput otvorene knjige. Kada traæite ono πto jenuæno za dobrobit vaπe duπe, vjerujte da Êete to dobiti i dobitÊete. Prihvatite Njegove darove cijelim svojim srcem jer je Isusumro da biste vi mogli imati dragocjenosti Neba i konaËnonaÊi dom s nebeskim anelima u Boæjem kraljevstvu. (YI, 7.srpnja 1892.)

Ako vi naete vremena za molitvu, i Bog Êe naÊi vreme-na kako bi vam odgovorio. (R&H, 1. travnja 1890.)

21


Molite se uvijek

“Bdijte i molite svaki Ëas, da biste mogli umaÊi svemuonomu πto se ima dogoditi i odræati se pred Sinom »o-vjeËjim.” (Luka 21,36)

Sjetite se da je On Ëesto bio na molitvi i Njegov je æivotbio stalno odræavan svjeæim nadahnuÊem Svetoga Duha. Nekavaπe misli i vaπ unutarnji æivot budu takvi da se ne moratepostidjeti kad se suoËite sa zapisima o tome na dan Boæji.

Nebo nije zatvoreno za gorljive molitve pravednih. Ilijaje bio podloæan sliËnim sklonostima kao i mi, pa ipak ga jeGospodin Ëuo i na najdojmljiviji naËin odgovorio na njegovemolitve. Jedini razlog za nedostatak Boæje sile pronaÊi Êemou nama samima. Kad bi mnogima koji ispovijedaju istinu biopredoËen njihov unutarnji æivot, oni se viπe ne bi usudili nazivatikrπÊanima. Oni ne rastu u milosti. Tu i tamo izmole æurnumolitvu, ali nema prave zajednice s Bogom.

Moramo provoditi puno vremena na molitvi ako æelimonapredovati u poboænom æivotu. Koliko smo se viπe molili kadje vijest istine prvi put doprla do nas. Kako se Ëesto Ëuo glasposredniËke molitve u sobi, u sjeniku, u voÊnjaku ili u nekomπumarku. »esto smo provodili sate u usrdnoj molitvi, dvojeili troje zajedno, pozivajuÊi se na obeÊanja; Ëesto se Ëuo glasplaËa, kao i glas zahvalnosti u pjesmi hvale. Sada je dan Go-spodnji bliæe nego kada smo povjerovali i moramo biti usrd-niji, predaniji i gorljiviji nego u onim ranim danima. Opasno-sti koje nam prijete sada su mnogo veÊe nego tada. Ljudi sujoπ tvrdokorniji. Sada je potrebno da budemo proæeti Kristo-vim Duhom i ne trebamo se smiriti dok Ga ne primimo. (5T,str. 161,162)

Razvijajte naviku da razgovarate sa Spasiteljem. ... Nekase vaπe srce uvijek diæe u tihoj molitvi za pomoÊ, za svjetlost,za snagu, za mudrost. Neka svaki vaπ dah bude molitva. (Putu bolji æivot, str. 328)

22


MoÊ molitve

“I πto god zamolite u moje ime, uËinit Êu.” (Ivan 14,13)

Molbe ponizna srca i skruπena duha On neÊe prezreti. Otva-ranje srca naπem nebeskom Ocu, priznavanje naπe potpuneovisnosti, izraæavanje naπih æelja i iskazivanje zahvalne lju-bavi — to je prava molitva. (Signs, 1. srpnja 1886.)

Aneli zapisuju svaku ozbiljnu i iskrenu molitvu. Boljeje odreÊi se sebiËnih zadovoljstava nego zanemariti zajednicus Bogom. NajveÊe siromaπtvo i samoodricanje uz Njegovo odo-bravanje bolji su od bogatstva, Ëasti, udobnosti i prijateljstvabez njega. Moramo izdvojiti vrijeme za molitvu. Ako svojimmislima dopustimo da ih zaokupe svjetovni interesi, Gospo-din nam moæe dati vremena oduzimajuÊi naπe idole od zlata,kuÊa ili plodne zemlje.

Mladeæ ne bi bila namamljena u grijeh kad bi odbila stupitina bilo koji put osim onoga za koji moæe zatraæiti Boæji bla-goslov. Kad bi se glasnici koji svijetu objavljuju posljednje sve-Ëano upozorenje molili za Boæji blagoslov — ne hladno, nehajnoi lijeno, veÊ gorljivo i s vjerom kao Jakov — imali bi na mno-gim mjestima priliku da kaæu: “Vidjeh Boga licem u lice, i naæivotu ostadoh.” (Postanak 32,31) Nebo bi ih ubrojilo meuknezove buduÊi da imaju snage nadvladati u borbi s Bogom is ljudima. (Velika borba, str. 535,536)

Prava molitva iznesena u vjeri, za molitelja je sila. Biloda je moljena na javnom skupu, na obiteljskom oltaru ili utajnosti, molitva dovodi molitelja u izravnu Boæju prisutnost.Stalnom molitvom mladeæ moæe steÊi tako Ëvrsta naËela daih ni najsnaænije kuπnje neÊe odvuÊi od zajedniπtva s Bogom.(YI, 15. veljaËe 1900.)

NajveÊe pobjede Kristove crkve ili pojedinaËnih krπÊana... su pobjede ostvarene u razgovoru u prijemnoj dvorani s Bo-gom, kad se gorljiva, usrdna vjera dræi moÊne ruke. (Patrijarsii proroci, str. 162)

23


Pronai Boga u molitvi

“Tada Êete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se ija Êu vas usliπati. Traæit Êete me i naÊi me jer Êete metraæiti svim srcem svojim.” (Jeremija 29,12,13)

Postoje dvije vrste molitve — formalna molitva i molitvavjere. Ponavljanje uobiËajenih fraza kad srce ne osjeÊa potre-bu za Bogom formalna je molitva. ...Trebali bismo izuzetnopaziti da u svakoj svojoj molitvi iznesemo potrebe srca i dakaæemo samo ono πto mislimo. Sve kitnjaste rijeËi u naπemmoljenju nisu ravne jednoj svetoj æelji. I najljepπe izgovorenamolitva samo je uzaludno ponavljanje ako ne izraæava praveosjeÊaje srca. Molitva koja dolazi iz ozbiljnog srca, kad se jed-nostavne æelje duπe izgovore onako kako bismo zamolili ze-maljskog prijatelja za uslugu oËekujuÊi da Êemo je dobiti —to je molitva vjere. Carinik koji se molio u hramu dobar jeprimjer iskrenog i odanog vjernika. On je osjeÊao da je greπ-nik i njegova velika potreba potaknula ga je na izraæavanjevatrene Ëeænje: “Boæe, smiluj se meni greπniku!” ...

Nakon πto iznesemo svoje molbe, na njih trebamo odgovoritisami koliko god je to moguÊe i ne Ëekati na Boga da uËini zanas ono πto moæemo sami. Boæja pomoÊ Ëeka u priËuvi za svekoji je traæe. Boæja pomoÊ treba se udruæiti s ljudskim naporima,teænjama i energijom. Ne moæemo dostiÊi bedeme Neba akose sami ne penjemo. Ne mogu nas uzdiÊi molitve drugih akosami zanemarujemo molitvu, jer Bog to nije predvidio za nas.... Nepoæeljne osobine naπega karaktera ne uklanjaju se i nezamjenjuju Ëistim i ljubaznim osobinama bez napora s naπestrane. ...

U naπem nastojanju da slijedimo primjer koji nam je Go-spodin ostavio, mi Êemo krivudati. ... Ipak nemojmo odustati.Povremene pogreπke trebaju nas natjerati da se joπ viπe oslo-nimo na Krista. (BE, listopad 1887.)

24


Primjeri æivota molitve

“Ako ostanete u meni i ako moje rijeËi ostanu u vama,traæite πto god hoÊete, i bit Êe vam.” (Ivan 15,7)

Patrijarsi su bili ljudi molitve i Bog je za njih uËinio velikestvari. Kada je Jakov napustio oËev dom i poπao u stranu zem-lju, molio se u poniznom kajanju i Gospodin mu je u noÊi od-govorio u vienju. ... Gospodin je utjeπio usamljenog lutalicudragocjenim obeÊanjima i bili su mu dodijeljeni aneli Ëuvarii postavljeni na svaku stranu njegova puta. ...

Josip se molio i bio je zaπtiÊen od grijeha usred utjecajakoji su bili sraËunati da ga odvedu od Boga. Kad je bio ku-πan da napusti put ËistoÊe i ispravnosti, odbio je poziv rijeËi-ma: “Pa kako bih ja mogao uËiniti takvu veliku opaËinu i sagri-jeπiti protiv Boga!”

Mojsije koji se puno molio, poznat je kao najkrotkiji Ëo-vjek na licu zemlje. ... Dok je vodio djecu Izraelovu kroz pu-stinju, stalno se Ëinilo da Êe biti istrijebljeni zbog svojega gun-anja i pobune. Ali Mojsije je iπao k pravome Izvoru sile; iz-nio sluËaj pred Gospodina. ... I Gospodin je rekao: “Opraπtampo rijeËi tvojoj.” ...

Daniel je bio Ëovjek molitve i Bog mu je dao mudrost iËvrstoÊu kako bi se odupro svakom utjecaju koji se urotio daga odvuËe u stupicu neumjerenosti. »ak je i u svojoj mladostibio moralni div u snazi SvemoÊnoga. ...

U zatvoru u Filipima, dok su trpjeli okrutne udarce bi-Ëem a noge su im bile u kladama, Pavao i Sila su molili ipjevali hvalospjeve Bogu; aneli su bili poslani s Neba kakobi ih izbavili. Zemlja se zatresla pod koracima nebeskih vjes-nika, a zatvorska se vrata naglo otvorila oslobaajuÊi zatvo-renike. (BE, studeni 1887.)

Molitva dopire do SvemoguÊega i donosi nam pobjedu. (BE,1. listopada 1889.)

25


MajËine molitve

“S onima koji se s tobom spore ja Êu se sporiti, tvojudjecu ja Êu izbaviti.” (Izaija 49,25)

Oni koji dræe Boæji zakon, gledaju na svoju djecu s neogra-niËenim osjeÊajima nade i straha pitajuÊi se koju Êe ulogu onaodigrati u velikom sukobu koji je upravo pred njima. Briænamajka pita: “Koji Êe stav ona zauzeti? ©to ja mogu Ëiniti kakobih ih pripremila da uspjeπno izvrπe svoju ulogu i budu pri-matelji vjeËne slave?”

Na vama poËiva velika odgovornost, majke. ... Vi im mo-æete pomoÊi da razviju karakter koji neÊe biti kolebljiv ili podutjecajem zla, veÊ da utjeËu i djeluju na druge da Ëine dobro.Svojim ustrajnim molitvama vjere moæete pokrenuti ruku kojadræi svijet. ...

Otac svih ljudi neÊe odbaciti molitve krπÊanskih majki.... On neÊe odbiti vaπe molbe i prepustiti vas i vaπu djecu udar-cima Sotone u veliki dan konaËnog sukoba. Vi trebate raditis jednostavnoπÊu i vjerom, a Bog Êe utvrditi djelo vaπih ruku.(R&H, 23. travnja 1889.)

Æivotno djelo uËinjeno na Zemlji priznato je na nebeskomsudu kao dobro uËinjen posao. S neizrecivom radoπÊu rodite-lji vide krunu, odore i harfe koje primaju njihova djeca. ...Sjeme posijano sa suzama i molitvama moæda je izgledalo uza-lud posijano, ali njihova æetva na kraju je poænjevena s radoπÊu.Njihova su djeca otkupljena. (Signs, 1. srpnja 1886.)

Kad veliki Sudac bude izgovorio rijeËi: “Dobro, slugo do-bri i vjerni”, i stavio krunu slave na Ëelo pobjednika, mnogiÊe uzeti svoju krunu pred zborom cijelog svemira, i pokazujuÊina majku, reÊi Êe: “Ovo πto jesam kroz Boæju milost, dugujemnjoj. Njeni savjeti, njene molitve doprinijele su mome vjeËnomspasenju.” (Poruka mladim krπÊanima, str. 231, 1968.)

26

18. sijeËnja Biblija u mojem æivotu

Istraæujte Sveto pismo

“O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boæjega! Kakosu nedokuËive njegove odluke i kako neistraæivi njegoviputovi!” (Rimljanima 11,33)

TisuÊe dragulja istine leæi skriveno u Svetome pismu odpovrπnog istraæivaËa. Rudnik istine je neiscrpan. Dok Svetopismo istraæujete ponizna srca, vaπe zanimanje postaje sve veÊei vi Êete se osjeÊati pokrenutima da uskliknete s Pavlom: “Odubino bogatstva, mudrosti i znanja Boæjega!” ...

Svakog dana trebali biste nauËiti neπto novo iz Svetogapisma. Istraæujte ga poput skrivenog blaga jer ono sadræi rijeËivjeËnoga æivota. Molite za mudrost i razumijevanje kako bi-ste mogli shvatiti ove svete spise. Ako tako budete Ëinili, pronaÊiÊete novu slavu u Boæjoj rijeËi i osjetit Êete kako ste primilinovu i dragocjenu svjetlost o predmetima povezanim sa sada-πnjom istinom, a Sveto pismo Êe u vaπoj prosudbi stalno dobivatinovu vrijednost. (5T, str. 266)

Velike istine koje su potrebne za spasenje jasne su kaopodne. ... Jedan tekst koji se u proπlosti dokazao kao ugodanmiris na æivot mnogim duπama, dokazat Êe se i u buduÊnosti.Dok ljudi vrijedno istraæuju Bibliju, ona otvara nove rizniceistina koje su umu poput bljeπtavih dragulja. (Signs, 11. srpnja1906.)

Moraπ kopati duboko u rudniku istine ako æeliπ pronaÊinjezina najbogatija blaga. UsporeujuÊi tekst s tekstom, moÊiÊeπ naÊi njegovo pravo znaËenje, no ne uËiniπ li sveta uËenjaBoæje rijeËi pravilom i vodiËem u svojem æivotu, istina ti niπtaneÊe znaËiti. ... Ako neki dio Boæje rijeËi osuuje neku navikukoju njegujeπ, osjeÊaj kojemu si popustio ili duh koji pokazujeπ,nemoj se okrenuti od Boæje rijeËi, veÊ odbaci svoja zla djela idopusti Isusu da oËisti i posveti tvoje srce. (YI, 28. srpnja 1892.)

27


Biblija je neusporediva

“Zazovi me i odazvat Êu ti se i objavit Êu ti velike i nedo-kuËive tajne o kojima niπta ne znaπ.” (Jeremija 33,3)

Nijedno drugo izuËavanje neÊe tako oplemeniti svaku misao,osjeÊaj i teænju kao prouËavanje Svetoga pisma. Nijedna drugaknjiga ne moæe zadovoljiti pitanja uma niti Ëeænje srca. Prida-vanjem pozornosti Boæjoj rijeËi i stjecanjem znanja iz nje, ljudise mogu uzdiÊi iz najdubljih dubina neznanja i poniæenja i po-stati sinovi Boæji, suradnici bezgreπnih anela. ...

Kao odgojna sila, Biblija je bez premca. Niπta neÊe datitoliku snagu svim sposobnostima kao napor da se razumijuËudesne istine otkrivenja. Um se postupno prilagoava temamakojima se bavi. Ako se bavi samo svakidaπnjim temama, zakræ-ljat Êe i oslabjeti. ...

Svojim πirokim spektrom stilova i tema Biblija ima neπtoπto Êe zanimati svaki um i privuÊi svako srce. ... U njenimnajjednostavnije izreËenim istinama nalaze se naËela koja suvisoka kao nebo i koja obuhvaÊaju vjeËnost. (Signs, 11. trav-nja 1906.)

Nema situacije u æivotu niti faze ljudskog iskustva za kojeBiblija nema vrijedne upute. Vladar i podreeni, gospodar isluga, kupac i prodavaË, zajmodavac i zajmoprimac, roditelj idijete, nastavnik i uËenik — svi ovdje mogu naÊi pouke ne-mjerljive vrijednosti.

Ali iznad svega, RijeË Boæja iznosi plan spasenja — poka-zuje greπnom Ëovjeku kako se moæe pomiriti s Bogom, podastirevelika naËela istine i duænosti koji trebaju upravljati naπimæivotom i obeÊava nam boæansku pomoÊ u njihovom dræanju.Seæe iza ovog prolaznog æivota, iza kratke i muËne povijestiljudskog roda. Otvara naπem pogledu πiroki vidik vjeËnoga doba— vjeËnosti koja nije potamnjela od grijeha i koja nije zamag-ljena tugom. (R&H, 22. kolovoza 1912.)

28


Biblija raa novi æivot

“Jer ste ponovo roeni ... rijeËju æivoga i vjeËnog Boga.”(1. Petrova 1,23)

Biblija otkriva Boæju volju. Istine Boæje rijeËi govor su Naj-viπega. Tko ove istine uËini dijelom svojega æivota, postaje usvakom smislu novo stvorenje. Nisu mu dane nove snage uma,veÊ tama koja je zbog preziranja i grijeha zamagljivala razu-mijevanje, biva uklonjena. RijeËi: “I dat Êu vam novo srce,”znaËe: “I dat Êu vam novi um.” Promjena srca uvijek je praÊenajasnim osvjedoËenjem o krπÊanskoj duænosti i razumijevanjemistine. Tko Svetom pismu pridaje veliku pozornost uz moli-tvu, steÊi Êe jasno razumijevanje i zdravu prosudbu, i kad seokrene Bogu, dostiÊi Êe viπu razinu mudrosti.

Biblija sadræi naËela koja leæe u temelju istinske veliËine,svakog istinskog napretka bilo za pojedinca, bilo za narod. Na-rod koji daje slobodu promicanju i πirenju Svetoga pisma, otvaraput umovima ljudi da se razvijaju i nadograuju. »itanje Sve-toga pisma Ëini da svjetlost zasja u tami. Kad istraæujemo RijeËBoæju, nalazimo æivotvorne istine. U æivotu onih koji paze nanjezin nauk bit Êe nevidljiv utjecaj sreÊe i blagoslov svima skojima dou u dodir. (R&H, 18. prosinca 1913.)

TisuÊe ljudi uzimale su vodu iz ovog izvora æivota, a zalihese ne smanjuju. TisuÊe su Gospodina stavile ispred sebe i gle-dajuÊi Ga promijenile se u isto obliËje. Njihov duh gori u njimadok govore o Njegovu karakteru, o tome πto je Krist njima iπto su oni Kristu. ... TisuÊe Êe se joπ ukljuËiti u posao traæenjatajni spasenja. ... Svaka nova potraga otkrit Êe neπto joπ dubljei zanimljivije od onoga πto je veÊ bilo otkriveno. (Signs, 18.travnja 1906.)

29


Moj Savjetnik i VodiË

“Vodit Êeπ me po naumu svojem da me zatim uzmeπ uslavu svoju.” (Psalam 73,24)

KrπÊanski dokaz koji nam je potreban nije moguÊe pronaÊiu ljudskom iskustvu, veÊ u naπoj Bibliji. RijeË Boæja je tvranaπeg uma jer iz stoljeÊa u stoljeÊe prenosi svjedoËanstvo onepromjenjivosti istine. Nijedna drevna utvrda Boæje rijeËi, iakoprilagoena za posebna vremena, nije istroπena. Nijedan dioBiblije nije umro od starosti. Cjelokupnu povijest Boæjeg narodatrebamo prouËavati i mi danas da bismo imali koristi iz zapi-sanih iskustava. (Letter 117, 1897.)

Ljudi prekrπe svoju rijeË i pokaæu da su nepouzdani, aliBog se ne mijenja. Njegova Êe RijeË zauvijek ostati ista. (R&H,6. veljaËa 1900.)

Dajte RijeËi Boæjoj poËasno mjesto vodiËa u svojem domu.Neka se na nju gleda kao na Savjetnika u svakoj teπkoÊi, mjerilosvakog naËina postupanja. ... Nikada neÊe biti istinskog na-pretka bilo kojeg Ëlana u obiteljskom krugu ako njime ne uprav-lja Boæja istina i mudrost pravednosti. (Letter 107, 1898.)

Svima nam je potreban vodiË i kroz mnoga ravna mjestau æivotu, kao πto je mornaru potreban pilot preko pjeπËanihsprudova ili izmeu podvodnih stijena u rijekama. ...

Mornar koji ima kartu i kompas, a ne upotrijebi ih, odgo-voran je za ugroæavanje æivota onih πto su na palubi njegovabroda. Brod moæe biti izgubljen zbog njegova nemara. Mi imamoVodiË, RijeË Boæju, i nemamo izgovora ako promaπimo put uNebo jer smo dobili jasne upute. (Signs, 21. oæujka 1906.)

Biblija je savrπeno mjerilo karaktera, ona je nepogreπivivodiË u svim okolnostima sve do kraja æivotnog puta. (Signs,21. oæujka 1906.)

30


Hrana za moju duπu

“Kad mi dooπe rijeËi tvoje, ja sam ih gutao: rijeËi tvo-je ushitiπe i obradovaπe srce moje.” (Jeremija 15,16)

NemoguÊe je ikojem ljudskom umu iscrpiti jednu istinuili obeÊanje iz Biblije. Jedan vidi slavu s jedne toËke glediπta,drugi s druge; sada moæemo vidjeti samo odsjaj. Puna svjetlostizvan je naπeg vidnog polja. Dok razmiπljamo o velikim tema-ma Boæje rijeËi, gledamo u izvor koji se proπiruje i produblju-je pred naπim pogledom. Njegova πirina i dubina nadilaze naπeznanje. Dok promatramo, vizija se πiri; prostire se pred nama,vidimo bezgraniËno more bez obala. Ovakvo prouËavanje imaoæivljavajuÊu silu. Um i srce dobivaju novu snagu i novi æi-vot.

Ovo iskustvo najveÊi je dokaz boæanskog autorstva Bib-lije. Boæju rijeË primamo kao hranu za duπu po istoj logici pokojoj primamo kruh kao hranu za tijelo. Kruh zadovoljava po-trebe naπeg tijela i po iskustvu znamo da proizvodi krv, kostii mozak. Primijenimo isti test na Bibliju: kada njezina naËelapostanu elementi karaktera, πto je rezultat? Kakve se promjenedogaaju u æivotu? “Staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.”Njezinom snagom muπkarci i æene kidaju lance greπnih navi-ka. Odbacuju svaku sebiËnost. Svjetovno postaje Ëasno, pija-no trijezno, a razuzdano Ëisto. Oni koji su roeni na sliku So-tone, preobraæeni su u Boæje obliËje. Ta je promjena sama posebi Ëudo nad Ëudima. Promjena koju donosi RijeË jedna jeod najdubljih tajni RijeËi. Mi to ne moæemo razumjeti, moæe-mo samo vjerovati da je, kako objavljuje Sveto pismo, “Krist,nada slave, meu vama”. Spoznaja o ovoj tajni pribavlja kljuËza svaku drugu tajnu. Ona otvara duπi nebeska blaga i moguÊ-nosti beskrajnog razvoja. (Signs, 25. travnja 1906.)

31


Moje svjetlo

“Objava RijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazum-ljuje.” (Psalam 119,130)

U Boæjoj rijeËi je svjetlo koje svijetli u tamnome mjestu.Dok istraæujemo njezine stranice, svjetlo ulazi u srce osvjet-ljavajuÊi um. Ovom svjetloπÊu vidimo kakvi trebamo biti.

U RijeËi vidimo upozorenja i obeÊanja koja upuÊuje Bog.Pozvani smo da istraæujemo ovu RijeË kao pomoÊ u teπkim tre-nucima. Ako na svakom koraku ne traæimo savjet u VodiËu,pitajuÊi se je li to Gospodnji put, naπe Êe rijeËi i djela bitiumrljani sebiËnoπÊu. Zaboravit Êemo na Boga i hodati putovi-ma koje On nije izabrao za nas.

Boæja je rijeË puna dragocjenih obeÊanja i korisnih savje-ta. Ona je nepogreπiva, jer Bog ne moæe pogrijeπiti. Ona pruæapomoÊ u svim okolnostima i æivotnim uvjetima i Bog s tugomgleda kad se Njegova djeca okreÊu od nje traæeÊi ljudsku po-moÊ.

Onaj koji preko Svetog pisma odræava zajednicu s Bogom,bit Êe oplemenjen i posveÊen. Dok Ëita nadahnute izvjeπtaje oSpasiteljevoj ljubavi, njegovo Êe srce omekπati u njeænosti ikajanju. Bit Êe ispunjen Ëeænjom da postane poput svoga UËi-telja i æivi æivotom sluæbe iz ljubavi. ... On je svojom Ëudes-nom silom saËuvao svoju pisanu RijeË kroz vjekove. (Signs,28. oæujka 1906.)

Ova je knjiga Boæji veliki vodiË. ... Ona svijetli pred namada moæemo vidjeti put kojim putujemo, a njezine zrake oba-sjavaju povijest iza nas pokazujuÊi najsavrπeniji sklad u ono-me πto pomraËenom umu izgleda kao greπka i nesklad. U onomeπto svjetovnoj osobi izgleda neobjaπnjivom tajnom, Boæja dje-ca vide svjetlost i ljepotu. (R&H, 6. veljaËe 1900.)

Sretan je Ëovjek koji je otkrio da je RijeË Boæja svjetlonjegovim stopama i svjetiljka njegovu putu — svjetlo koje svijetliu tamnome mjestu. Ona je ljudima nebeski vodiË. (Letter 207,1904.)

32


Blago u mojem srcu

“Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rijeËnjegovu usadi.” (Job 22,22)

Od najveÊeg je znaËenja da stalno istraæujemo Sveto pi-smo pohranjujuÊi u um Boæje istine. Moæda Êemo biti odvojeniod druπtva drugih krπÊana i naÊi se na mjestu gdje neÊemoimati priliku susretati Boæju djecu. Potrebna su nam blagaBoæje rijeËi skrivena u naπem srcu. (BE, 15. listopada 1892.)

©irom polja otkrivenja rasuta su zrnca zlata — mudre Boæjeizreke. Ako si mudar, skupljat Êeπ ova dragocjena zrnca isti-ne. UËini Boæja obeÊanja svojima. I kada doe ispit i kuπnja,ova obeÊanja Êe ti biti dragi izvor nebeske utjehe. (Letter 25,1903.)

Kuπnje Ëesto izgledaju neodoljive jer se zbog zanemariva-nja molitve i prouËavanja Biblije Ëovjek izloæen kuπnji ne moæeodmah sjetiti Boæjih obeÊanja i doËekati Sotonu oruæjem Sve-toga pisma. Ali aneli se nalaze oko onih koji æele biti pouËeniu boæanskim predmetima; i u trenutku velike potrebe oni Êeih podsjetiti upravo na one istine koje su im potrebne. Pa “kadaneprijatelj navali kao rijeka, Duh Êe Gospodnji podignuti za-stavu suprot njemu”. (Izaija 59,19) (Velika borba, str. 516)

Srce u kojemu su pohranjene dragocjene istine Boæje rijeËiutvreno je protiv Sotoninih kuπnji, protiv neËistih misli i ne-svetih djela. (YI, 28. srpnja 1892.)

Dræite se Svetoga pisma. ©to viπe istraæujete i tumaËiteRijeË, to viπe Êe vaπ um i srce biti utvreni blagoslovljenimrijeËima ohrabrenja i obeÊanja. (Letter 76, 1901.)

Usadimo njezina dragocjena obeÊanja u pamÊenje tako da,kad nam naπe Biblije budu oduzete, joπ uvijek moæemo posje-dovati RijeË Boæju. (R&H, 6. sijeËnja 1910.)

33

25. sijeËnja Obiteljsko bogosluæje u mojem æivotu

Jutarnje i veËernje bogosluæje

“Doite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo seJahvi koji nas stvori!” (Psalam 95,6)

Gospodin pokazuje posebno zanimanje za obitelji svoje djeceovdje na Zemlji. Aneli nose dim mirisnog tamjana za svetekoji mole. Neka se u svakoj obitelji uzdiæe molitva k Nebu, iujutro i kad zae sunce i zahladi, polaæuÊi pred Boga Spasi-teljeve zasluge. Ujutro i uveËer svemir zapaæa svaki dom ukojemu se moli. (MS 19, 1900.)

Doite u poniznosti sa srcem punim njeænosti i svijeπÊuo kuπnjama i opasnostima koje su pred vama i vaπom djecom,vjerom ih veæite za oltar predajuÊi ih Gospodinu na brigu. Sluæ-bujuÊi aneli Ëuvat Êe djecu koja su tako posveÊena Bogu. (1T,str. 397,398)

Obiteljsko bogosluæje ne treba biti voeno okolnostima. Ne-mojte se moliti povremeno niti zanemarujte molitvu kad steprezaposleni. Ako tako Ëinite, vaπa djeca Êe zakljuËiti da molitvanije posebno vaæna. Boæjoj djeci molitva puno znaËi i ærtve za-hvalnice trebaju dolaziti pred Boga ujutro i uveËer. Psalmistkaæe: “Doite, kliËimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svo-me!” (MS 12, 1898.)

Trebao bi nam biti uæitak sluæiti Gospodinu. ... On æelida oni koji dolaze na bogosluæje odnesu sa sobom dragocjenemisli o Njegovoj skrbi i ljubavi, kako bi bili puni radosti usvakodnevnom æivotu i imali razloga da u svemu postupajupoπteno i vjerno. (Put Kristu, str. 110; 2005.)

U domu je moguÊe imati malu crkvu koja Êe proslavljatii Ëastiti Otkupitelja. (MS 102, 1901.)

Kad imamo dobru obiteljsku religiju, imat Êemo i izvrsnevjerske sastanke. (MS 70, nedatirano)

34


Marljivo ih pouËavajte

“RijeËi ove πto ti ih danas nareujem, neka ti se ureæuu srce. Napominji ih svojim sinovima.” (Ponovljeni za-kon 6,6.7)

Josip je u djetinjstvu nauËio ljubiti Boga i bojati Ga se.»esto je u oËevom πatoru, pod zvjezdanim sirijskim nebom,sluπao priËu o noÊnoj viziji kod Betela, o ljestvama od nebado zemlje, o anelima koji su se spuπtali i uspinjali i o Onomekoji se s prijestolja na visini otkrio Jakovu. Sluπao je i priËuo borbi kod Jaboka kada je, odrekavπi se svojih omiljenih gri-jeha, Jakov izaπao kao pobjednik i dobio titulu “Boæji knez”.

Dok je Josip joπ kao djeËak Ëuvao stada svoga oca, nje-gov Ëist i jednostavan æivot povoljno je utjecao na razvoj nje-govih fiziËkih i duπevnih sposobnosti. DolazeÊi u vezu s Bogompreko prirode i prouËavajuÊi velike istine koje su prelazile kaosveti zalog s oca na sina, stekao je snagu uma i nepokoleblji-vost u naËelima. (Odgoj, str. 45)

Mojsije je bio mlai od Josipa i Daniela kad je bio liπenbriæne zaπtite doma svog djetinjstva; meutim, isti utjecaji kojisu formirali njihov æivot, formirali su i njegov. Samo dvana-est godina je proveo sa svojim hebrejskim srodnicima; ali tije-kom ovih godina bio je postavljen temelj njegove veliËine, po-stavljen rukom osobe o kojoj se malo govori. ...

Ali nijedna druga æena, osim Marije iz Nazareta, nije svi-jetu donijela veÊi blagoslov. ZnajuÊi da se uskoro viπe neÊe moÊibrinuti o svom djetetu ... trudila se da u njegovo srce usadiljubav i vjernost prema Bogu. To djelo je bilo vjerno obavljeno.(Odgoj, str. 53)

Buenje i jaËanje ljubavi za prouËavanje Biblije umnogo-me zavisi od vremena koje odvajamo za bogosluæje. Trenucijutarnjeg i veËernjeg bogosluæja trebaju biti najslai i od naj-veÊe pomoÊi tijekom dana. Potrebno je razumjeti da ove trenutkene smiju prekidati uznemirujuÊe i neljubazne misli zato πtose roditelji i djeca okupljaju na sastanak s Isusom i pozivajusvete anele u svoj dom. (Signs, 26. rujna 1906.)

35


Poklonite se pred Bogom

“Ponizite se pred Gospodinom, i on Êe vas uzvisiti!” (Jakov4,10)

Ako je ikada bilo vrijeme kad svaki dom treba biti dommolitve, onda je to sada. Prevladavaju nevjerstvo i skeptici-zam. Bezakonje buja. Pokvarenost teËe æivotnim tokovima duπei pobuna protiv Boga provaljuje u æivot. Zarobljene grijehom,moralne su snage pod sotonskom tiranijom. Duπa je postalapredmetom njegove kuπnje i ako se neka moÊna ruka ne pruæida ga spasi, Ëovjek ide tamo kamo ga vodi stari buntovnik.

Ali u ovo vrijeme straπne opasnosti ima onih koji kaæuda su krπÊani, ali nemaju obiteljsku molitvu. ...

Misao da molitva nije vaæna jedno je od sotonskih najus-pjeπnijih orua za uniπtavanje duπa. Molitva je zajednica s Bo-gom, izvor mudrosti, izvor snage, mira i sreÊe. Isus se molioOcu “s plaËem i suzama”. ... Jakov kaæe: “Molite jedan za dru-goga ... jer mnogo moæe molitva pravednika ako je æarka.”

Iskrenom, ozbiljnom molitvom roditelji trebaju napravitiogradu oko svoje djece. Trebaju moliti u punini vjere da Bogprebiva u njima i da sveti aneli Ëuvaju njih i njihovu djecuod sotonske okrutne sile. ...

Roditelji su odgovorni da okupe svoju djecu oko sebe pri-je obroka i usmjere ih na nebeskog Oca koji im tako veliko-duπno daje obilje svoje skrbi. Kako bi bilo dobro za njih daMu zahvale za zaπtitu tijekom noÊi, zamole Ga za pomoÊ imilost i zaπtitu Njegovih anela tijekom tog dana! I kada doeveËer, da se joπ jedanput okupe pred Njim i proslavljaju Gaza milosre i blagoslove proteklog dana! (PUR, 22. svibnja 1902.)

36


Ispovijedajte grijehe jedan drugomu

“Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molitejedan za drugoga da ozdravite! Mnogo moæe molitva pra-vednika ako je æarka.” (Jakov 5,16)

Dobila sam uputu da ozbiljno potaknem naπe ljude napotrebu religije u domu. Meu Ëlanovima obitelji uvijek trebabiti ljubaznog, promiπljenog uvaæavanja. Ujutro i uveËer ne-ka sva srca budu ujedinjena u smjernom oboæavanju. U vrijemeveËernjeg bogosluæja neka svaki Ëlan obitelji dobro preispitasvoje srce. Neka svako uËinjeno zlo bude ispravljeno. Ako jenetko tijekom dana drugome skrivio ili neljubazno govorio, nekatraæi oprost od povrijeenoga. »esto se u umu gaje uvrede inastaje nerazumijevanje i bol u srcu do koje nije trebalo doÊi.Ako se onome za koga se misli da je pogrijeπio dade prilika,on Êe moæda dati objaπnjenja koja Êe donijeti olakπanje ostalimËlanovima obitelji.

“Ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za dru-goga” da biste mogli biti iscijeljeni od svih duhovnih slabostii da se promijene greπne sklonosti. Marljivo radite za vjeË-nost. Molite se Gospodinu ustrajno i Ëvrsto se dræite vjere.Ne uzdajte se u tijelo, veÊ imajte bezuvjetno pouzdanje u Go-spodnje vodstvo. Neka svatko sada kaæe: “A ja Êu iziÊi i odvojitise od svijeta. Sluæit Êu Gospodinu s punom odluËnoπÊu u srcu.”...

Gospodin Êe pokazati ljubaznu milost onima koji dræeNjegove zapovijedi. Ta RijeË, ta æiva RijeË, primljena i izvrπena,bit Êe miris æivota na æivot. Primanje te istine obnovit Êe ioËistiti greπno srce.

Ovo djelo osobnog ËiπÊenja karaktera ne moæe biti sa si-gurnoπÊu odgoeno. ... S priznanjem i molitvom donesite od-luku da Êete biti u potpunosti Gospodnji, odsad i zauvijek. ...Ne moæemo si dopustiti odgaanje ovog djela priznavanja iponiznosti duπe, da bi naπi darovi postali Bogu prihvatljivi.Puninu radosti nalazimo u potpunoj predaji Bogu. (R&H, 8.studenoga 1906.)

37


Oboæavaj Boga i budi u miru

“Sva su djeca tvoja uËenici Gospodnji, i velik je mir djecetvoje.” (Izaija 54,13 — ©ariÊ)

Vaπ je dom sam po sebi jedan mali svijet. ...Vi morate od-luËiti hoÊe li vaπa djeca sluæiti Bogu ili novcu, hoÊe li izabrativjeËni æivot ili vjeËnu smrt. ...

Kao patrijarsi u stara vremena, oni koji tvrde da ljubeBoga, trebaju podiÊi oltar Njemu gdje god postave svoj πator.... Neka otac, sveÊenik u obitelji, prinosi na njega jutarnje iveËernje ærtve, dok se æena i djeca udruæuju u molitvi i slav-ljenju. U takvom Êe domu Isus rado prebivati.

Iz svakog krπÊanskog doma treba svijetliti sveto svjetlo.Ljubav treba pokazati u svakom djelu. Ona treba teÊi iz sva-kog meusobnog odnosa pokazujuÊi se u promiπljenoj ljubaz-nosti i njeænoj, nesebiËnoj uËtivosti. Ima domova u kojima seovo naËelo provodi — to su domovi gdje se oboæava Bog i vla-da najiskrenija ljubav. Iz ovih se domova jutarnje i veËernjemolitve uzdiæu Bogu kao slatki miris i Njegovo milosre i bla-goslovi padaju na molitelje poput jutarnje rose. (R&H, 23.prosinca 1902.)

Uzdignimo oËi prema otvorenim vratima nebeskog Sveti-πta u kojemu svjetlost Boæje slave obasjava lice Isusa Krista“koji moæe zauvijek spasavati one koji po Njemu dolaze k Bo-gu.” ...

Duπa se moæe pribliæiti Nebu na krilima hvalospjeva. Unebeskim dvorima Boga slave pjesmom i glazbom; dok izra-æavamo svoju zahvalnost, i mi usklaujemo svoje bogosluæjes bogosluæjem nebeskih Ëeta. “Pravo me πtuje onaj koji prino-si ærtvu zahvalnu” — kaæe Bog. Pred svojega Stvoritelja do-imo radosno i sa πtovanjem, sa “zahvalnicama i glasom hvalo-spjeva“! (Put Kristu, str. 109—111; 2005.)

38


Timotejev æivot kao rezultat vjere uobitelji

“A ti ostani u onome πto si nauËio i Ëvrstom vjerom pri-hvatio jer znaπ od kojih si to nauËio i jer od djetinjstvapoznajeπ sveta Pisma koja te mogu uËiniti mudrim zaspasenje po vjeri u Krista Isusa.” (2. Timoteju 3,14.15)

Oni koji priznaju Kristovo ime, ne bi trebali zanemaritiobiteljski oltar gdje mogu svakodnevno traæiti Boga sa svomozbiljnoπÊu, traæeÊi Ga u poboænoj zajednici. (R&H, 22. listo-pada 1889.)

U ovom smislu moæemo nauËiti dragocjene pouke iz Ti-motejeva æivota i karaktera. Timotej je od djetinjstva poznavaoSveto pismo. U domu je vladalo poboæno ozraËje. Svetost æi-vota u domu bila je ... Ëista, osjeÊajna i neiskvarena pogreπnomosjeÊajnoπÊu. ... Boæja rijeË bila je pravilo koje je vodilo Timo-teja. Primao je poduke, redak po redak, pravilo po pravilo,malo ovdje, malo ondje. Duhovna snaga ovih pouka dræala gaje Ëistim u govoru i neokaljanim od svih pokvarenih osjeÊaja.Njegovi uËitelji u domu suraivali su s Bogom u odgajanjuovog mladiÊa za noπenje tereta koji Êe pasti na njega u njego-voj ranoj mladosti. ...

Pouke iz Biblije imaju moralni i vjerski utjecaj na karakterkad se primijene u praktiËnom æivotu. Timotej je nauËio i upraksu provodio nauËeno. Nije bio posebno nadaren, ali je njegovposao bio vrijedan jer je uporabio Bogom dane sposobnosti kaoposveÊene darove u sluæbi Bogu. Njegovo pronicljivo poznava-nje istine i praktiËna svetost dali su mu poseban utjecaj. SvetiDuh je u Timoteju pronaπao um koji je mogao biti oblikovani usmjeravan da postane hram za boravak Svetoga Duha. ...

Mladeæ treba dopustiti da na nju utjeËe nauk Svetoga pi-sma i utkati ga u svakidaπnje misli i praktiËan æivot. TadaÊe posjedovati osobine koje se najviπe cijene u nebeskim dvoro-vima. Sakrit Êe se u Bogu i njihov Êe æivoti svjedoËiti o Njegovojslavi. (YI, 5. svibnja 1898.)

39


Abraham je podignuo oltar gdje god jeboravio

“Jahve se javi Abrahamu pa mu reËe: ‘Tvome Êu potom-stvu dati ovu zemlju.’ Abraham tu podigne ærtvenik Jahvikoji mu se objavio. Odatle prijee u brdoviti kraj na istokod Betela. Svoj πator postavi ... Ondje podigne ærtvenikJahvi i zazva ime Jahvino.” (Postanak 12,7.8)

Æivot Abrahama, Boæjeg prijatelja, bio je æivot molitve. Gdjeje god postavio svoj πator, u blizini bi sagradio oltar na koje-mu je prinosio jutarnju i veËernju ærtvu. Kad je πator bio uklo-njen, oltar je ostajao. Kad bi Kanaanac lutajuÊi naiπao na tajoltar, znao bi tko je tu bio, pa kad bi podigao svoj πator, obnoviobi oltar i oboæavao æivoga Boga.

Tako krπÊanski domovi trebaju biti svjetla svijetu. ... OËevii majke, svakoga jutra i veËeri okupite svoju djecu oko sebe iu poniznoj molitvi uzdignite svoja srca Bogu za pomoÊ. Vaπidragi izloæeni su kuπnjama i probama. Mladi i stari na svojemputu svakodnevno nailaze na smetnje. Oni koji æele æivjeti strp-ljivim i radosnim æivotom ispunjenim ljubavlju, moraju se moliti.Pobjeda se moæe postiÊi samo odluËnom i nepokolebljivom na-mjerom, stalnim bdjenjem i Boæjom pomoÊi.

Roditelji, svakoga jutra posvetite sebe i svoju obitelj Boguza taj dan. Nemojte raËunati na mjesece i godine, oni nisuvaπi. Vaπ je samo jedan kratki dan. Kao da vam je zadnji nazemlji, radite sve dane za Gospodara. Predajte u Njegove rukesve svoje planove da se po Njegovoj boæanskoj mudrosti izvr-πe ili ne izvrπe. Prihvatite Njegove planove umjesto svojih Ëaki kada to zahtijeva odbacivanje vaπih æeljenih planova. TakoÊete svoj æivot oblikovati sve viπe i viπe prema boæanskom Uzoru.(PUR, 22. svibnja 1902.)

Tek Êe vjeËnost otkriti dobre rezultate koje je donijelo ovovrijeme provedeno na bogosluæju. (PUR, 22. svibnja 1902.)

40

Ve l j a Ë aÆIVOT ISPUNJEN DUHOM

1. veljaËe Darovi Svetoga Duha

Boæji dar Duha

“Ja Êu moliti Oca, i dat Êe vam drugog Branitelja kojiÊe ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet nemoæe primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga po-znajete, jer boravi s vama i jer Êe biti u vama.” (Ivan14,16.17)

Utjecaj Svetoga Duha u æidovskoj povijesti bio je zamjetljivoprisutan, iako ne u potpunosti. StoljeÊima su bile upuÊivanemolitve za ispunjenje Boæjeg obeÊanja o izlijevanju NjegovogDuha, i nijedna od ovih ozbiljnih molbi nije bila zaboravlje-na.

Krist je bio odluËan u namjeri da nakon svojeg uznesenjasa Zemlje daruje one koji vjeruju u Njega kao i one koji Êetek uzvjerovati. Koji dar bi bio dovoljno dragocjen da najavi iproslavi Njegovo uznesenje na posredniËko prijestolje? Moraobi biti dostojan Njegove veliËine i uzviπenosti. OdluËio je datisvog zamjenika, treÊu Osobu Boæanstva. Ovaj dar nije mogaobiti uzviπeniji. On Êe dati sve darove u jednome i zato Êe bo-æanski Duh koji obraÊa, prosvjetljuje i posveÊuje, biti Njegovdar. ... Doπao je sa svom puninom i moÊi, kao da je vjekovimabio zadræavan, ali se sada snaæno izlio na Crkvu. ...

Vjernici su bili ponovno obraÊeni. Greπnici su bili ujedi-njeni s krπÊanima u potrazi za najvrednijim biserom. ... SvakikrπÊanin vidio je u svojem bratu dobrotu i ljubav nalik na bo-æansku. Prevladavao je samo jedan cilj. Jedan cilj obuhvatioje sve druge. Sva srca kucala su kao jedno. Jedino nastojanjevjernika bilo je kako najbolje otkriti sliËnost Kristovom ka-rakteru, tko Êe uËiniti najviπe za πirenje Njegova kraljevstva.(BE, 27. veljaËe 1899.)

Sveti Duh poslan je ljudima kao neprocjenjivo blago kojeje Ëovjek mogao primiti. (BE, 22. svibnja 1899.)

41


Svakome je dan dar

“A svakom pojedincu od nas dana je milost po onoj mjeripo kojoj je Krist htio dati svoj dar.” (Efeæanima 4,7)

Talenti koje je Krist povjerio svojoj Crkvi posebno prikazujudarove i blagoslove koje donosi Sveti Duh. “Jednomu se poDuhu daje mudrost, drugomu znanje — po istom Duhu; jednomese daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljanja u ovomjedinom Duhu; jednomu moÊ Ëudesa, drugomu dar proricanja;jednomu sposobnost razlikovanja duhova, drugomu razliËiti je-zici, a treÊemu dar tumaËenja jezika. A sve to Ëini jedan teisti Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoÊe.” (1. KorinÊanima12,8-11) Ne primaju svi ljudi isti dar, ali je svakom UËitelje-vom sluzi obeÊan neki dar Duha.

Prije nego πto je napustio svoje uËenike, Krist “dahne unjih i reËe im: ‘Primite Duha Svetoga!’” (Ivan 20,22) I ponovnoim je rekao: “Evo, ja Êu poslati na vas ono πto je Otac mojobeÊao.” (Luka 24,49) ... “U svakom pojedincu od nas dana jemilost po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj dar.” (Efeæa-nima 4,8.7) ... “Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoÊe.”(1. KorinÊanima 12,11) Darovi su veÊ naπi u Isusu Kristu, alinjihovo stvarno dobivanje zavisi od naπeg primanja BoæjegaDuha. (Isusove usporedbe, str. 219,220)

Bog ne traæi od nas da u svojoj vlastitoj snazi izvrπimozadatak koji je pred nama. On nam je osigurao boæansku po-moÊ kada je ljudska snaga nedovoljna. On nam daje SvetogaDuha da bi nam pomogao u svakoj nevolji, da bi ojaËao naπunadu i sigurnost, da bi prosvijetlio naπ um i oËistio naπe srce.... Nema granice korisnosti za onog tko se odrekao vlastitog“ja” i dopustio da Sveti Duh djeluje na njegovo srce, i tko æiviæivotom potpune posveÊenosti Bogu. ... Krist je izjavio da Êeboæanski utjecaj Duha biti do kraja s Njegovim sljedbenici-ma. (8T, str. 19—21)

42


Za usavrπavanje svetih

“On ‘dade’ jedne kao apostole, druge kao proroke, jednekao evaneliste, druge kao pastire i uËitelje, da pripra-vi svete za djelo sluæbe, za izgradnju Kristova Tijela, doksvi zajedno ne doemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spo-znaji Sina Boæjega, k savrπenom Ëovjeku, k mjeri puni-ne veliËine Kristove.” (Efeæanima 4,11-13)

Sve ove darove trebalo je koristiti. Svaki vjerni radnikzalagat Êe se za usavrπavanje svetih. ... Postoji za svakoganeki posao. Svaka duπa koja vjeruje u istinu treba zauzeti svojemjesto govoreÊi: “Evo me, mene poπalji!” (Izaija 6,8) ... Nekasvatko uËini neπto za druge. Svi trebaju uvidjeti da su kaoprimatelji Kristove milosti duæni raditi za Njega. PouËite ihkako trebaju raditi. One koji su nedavno prihvatili vjeru, trebapouËavati kako da postanu Boæji suradnici. Kad budu poslanina rad, maloduπni Êe vrlo brzo zaboraviti svoju maloduπnost,slabi Êe postati jaki, neuki urazumljeni i svi Êe biti spremniprikazati istinu kakva je u Isusu. Oni Êe naÊi pouzdanog po-moÊnika u Onome koji je obeÊao da Êe spasiti sve koji dou kNjemu. (6T, str. 48—50)

Potreban je utjecaj Svetoga Duha da bi djelo bilo uravno-teæeno i da bi stalno napredovalo u svim granama. (6T, str.291)

Istina za ovo vrijeme obuhvaÊa cijelo Evanelje. Ako bu-de pravilno prikazana, ona Êe u Ëovjeku izvrπiti istinske pro-mjene koje Êe dokazati snagu Boæje milosti u srcu. Ona Êedovrπiti djelo i razviti kompletnog Ëovjeka. (6T, str. 291)

On nam kaæe da budemo savrπeni kao πto je On sam, naisti naËin. U svom malom krugu mi moramo biti srediπta svje-tlosti i blagoslova, kao πto je On u svemiru. Mi nemamo ni-πta u sebi, ali svjetlost Njegove ljubavi pada na nas i mi tre-bamo odraæavati njezin sjaj. ... Moæemo biti savrπeni u svomkrugu kao πto je Bog savrπen u svom. (Misli s gore blagoslova,str. 98,99)

43


Za jedinstvo svetih

“Zato vas molim ja, suæanj u Gospodinu, da æivite do-stojno poziva kojim ste pozvani: sa svakom vrstom po-niznosti i krotkosti, sa strpljenjem podnosite jedni dru-ge s ljubavlju! Nastojte saËuvati jedinstvo Duha, pove-zani mirom.” (Efeæanima 4,1-3)

Nebeske zvijezde funkcioniraju prema zakonima, svakadjelujuÊi na onu drugu da ispunjava Boæju volju, pokazujuÊizajedniËku posluπnost tom istom zakonu koji njima upravlja.Stoga, da bi Boæje djelo moglo zdravo i snaæno napredovati,Boæji narod mora djelovati skladno.

GrËeviti, nekontrolirani pokreti nekih koji za sebe tvrdeda su krπÊani dobro su prikazani radom snaænih ali neuvjeæ-banih konja. Dok jedan vuËe naprijed, drugi vuËe natrag, ana glas svoga gospodara jedan snaæno povuËe, a drugi stojinepokretan. Ako ljudi ne budu djelovali sloæno u velikom i slav-nom djelu za ovo vrijeme, nastat Êe pometnja. ... Ako noseKristov jaram, ne mogu vuÊi svaki za sebe, veÊ Êe vuÊi zajed-no s Kristom. ...

Pojava kotaËa u kotaËu i æivih stvorenja povezanih s njima,proroku se Ëinila zamrπenom i neobjaπnjivom. Ali meu ovimkotaËima primjeÊivala se ruka beskonaËne mudrosti i savrπe-ni red rezultat je njezinog djelovanja. Svaki kotaË kojim upravljaruka Boæja, djeluje u savrπenom skladu sa svim drugim kota-Ëima. (GCB, 31. svibnja 1909.)

Pod utjecajem Svetoga Duha, Ëak i najneskladniji mogubiti dovedeni u sklad. Bog nesebiËno povezuje svoju djecu me-usobno Ëvrstim, a opet njeænim sponama. Crkva obiluje nepre-suπnom snagom kad je energija njezinih vjernika pod utjeca-jem Svetoga Duha, kad crpe dobro iz izvora svakog obrazova-nja, pouËavanja i discipliniranja. Tada Êe pred Bogom stajatikao moÊna organizacija preko koje On moæe djelovati na obra-Êenje greπnika. Na taj naËin su povezani Nebo i Zemlja, i sviboæanski predstavnici surauju s ljudskim oruima. (Signs, 19.prosinca 1906.)

44


Boæji proroci otkrili su istinu

“Niπta ne Ëini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkri-je slugama svojim prorocima.” (Amos 3,7)

Prije no πto se na svijetu pojavio grijeh, Adam je uæivaou osobnoj zajednici sa svojim Stvoriteljem. Ali od trenutka kadse Ëovjek prijestupom odvojio od Boga, ta mu je uzviπena pred-nost uskraÊena. Meutim, planom spasenja otvoren je put kojimstanovnici Zemlje joπ uvijek mogu biti povezani s Nebom. Bogje s pomoÊu svog Duha komunicirao s ljudima i, preko objavaπto ih je dao svojim izabranim slugama, slao boæansku svjet-lost svijetu. “Nego su ljudi govorili potaknuti od Duha Sveto-ga.” (2. Petrova 1,21) ...

BeskonaËni je svojim Svetim Duhom prosvijetlio umove isrca svojih slugu. On im je dao snove i vienja, simbole i slike,a oni kojima je istina bila tako otkrivena sami su misao izra-zili ljudskim jezikom. (Velika borba, str. 7)

“Niπta ne Ëini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrijeslugama svojim prorocima.” (Amos 3,7)

U svojoj providnosti Bog je naπao za dobro da pripadnikesvojeg naroda pouËava i opominje na razliËite naËine. Spoznajusvoje volje On im otkriva neposrednom zapovijedi, preko Sve-tih spisa i Duha proroπtva. (4T, str. 12,13)

U stara vremena Bog je ljudima govorio preko prorokâ iapostolâ. U ove dane On im govori preko svjedoËanstava pisanihNjegovim Duhom. Nikad nije postojalo vrijeme kada je Bogtako ozbiljno pouËavao svoj narod kao πto ga pouËava sada upogledu svoje volje i puta kojim æeli da ide. (4T, str. 147,148)

Posebnu vrijednost za Boæju crkvu na Zemlji danas — zaradnike u Njegovu vinogradu — imaju poruke, savjeti i opo-mene preko proroka koji su objavljivali Njegovu vjeËnu namjeruza dobrobit ËovjeËanstva. U nauËavanju Boæjih proroka jasnose otkriva Njegova ljubav prema izgubljenom rodu i Njegovplan spasenja. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 11)

45


Duh proroπtva — dar za mene

“ProroËki je duh, zapravo, svjedoËanstvo Isusovo.” (Otkri-venje 19,10)

Bog je svoju istinu htio priopÊiti svijetu preko ljudskihorua i On ih je sam, svojim Svetim Duhom, opremio i pri-premio da izvrπe to djelo. On je upravljao umom u izboru onogaπto trebaju reÊi i onoga πto Êe napisati. To je blago povjereno“zemljanim posudama”, ali je ipak nebeskog podrijetla. Svje-doËanstvo je preneseno nesavrπenim izrazom ljudskog jezika,pa ipak je to Boæje svjedoËanstvo, a ponizno Boæje dijete ispu-njeno vjerom vidi u njemu slavu boæanske snage, punu milo-sti i istine.

Bog je u svojoj RijeËi predao ljudima znanje potrebno zaspasenje. Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogre-πivu objavu Njegove volje. (Velika borba, str. 8)

BuduÊi da su je prikazali razliËiti pojedinci, istina je pri-kazana i iz razliËitih motriπta. Jedan je pisac viπe pod snaæ-nim dojmom jedne faze predmeta, te obrauje one toËke kojese slaæu s njegovim iskustvom i s njegovom sposobnoπÊu shva-Êanja i uvaæavanja. Drugi, meutim, promatra predmet s dru-goga glediπta. I svaki, voen Svetim Duhom, iznosi ono πto jena njegov um ostavilo najsnaæniji dojam — razliËit vid istineu svakoga, ali u svih savrπeni sklad. Tako otkrivene istine Ëinesavrπenu cjelinu, koja je prilagoena da ispuni potrebe ljudiu svim okolnostima i æivotnim zbivanjima.

Ali Ëinjenica da je Bog Ëovjeku otkrio svoju volju u pisanojRijeËi nije iskljuËila potrebu za stalnom prisutnoπÊu i vodstvomSvetoga Duha. Naprotiv, naπ je Spasitelj obeÊao svojim uËeni-cima Svetoga Duha, koji Êe Njegovu RijeË otkriti svojim sluga-ma, rasvijetliti i primijeniti njezino uËenje. BuduÊi da je BoæjiDuh nadahnuo Bibliju, nemoguÊe je da Njegovo uËenje protu-rjeËi pisanoj RijeËi. (Velika borba, str. 8,9)

46


Vjeruj i napreduj

“Pouzdajte se u Gospoda, Boga svojega, pa Êete biti si-gurni! Pouzdajte se u proroke svoje, pa Êete uspjeti!” (2.Ljetopisa 20,20 — ©ariÊ)

ProroËko svjetlo i dalje gori vodeÊi duπe i govoreÊi im: “Ovoje put, idite njime.” Ono svijetli na stazi pravednika kao po-hvala, kao i na putu nepravednika kao smjernica k pokajanjui obraÊenju. Njegovim djelovanjem grijeh Êe biti ukoren i ne-pravda razotkrivena. Ono napreduje u obavljanju svoje duænostiobasjavajuÊi proπlost, sadaπnjost i buduÊnost. (MS 17,1908.)

Ako oni koji su primili svjetlo budu cijenili i poπtivali Go-spodnja svjedoËanstva, gledat Êe religijski æivot u novom svjetlu.Biti Êe osvjedoËeni. Vidjet Êe kljuË koji razjaπnjava tajne kojenikad nisu razumjeli. Dobit Êe u posjed dragocjenosti koje imje Bog dao da bi napredovali i bit Êe preneseni iz kraljevstvatame u Boæje Ëudesno svjetlo. (Letter 71, 1903.)

Oni koji preziru opomene bit Êe ostavljeni u svojem slje-pilu i samoobmani. Ali oni koji posluπaju u gorljivom nastoja-nju da odbace svoje grijehe i prime potrebnu milost, otvoritÊe vrata svojega srca kako bi dragi Spasitelj mogao uÊi i boravitiu njima. (3T, str. 257)

On (Bog) se pobrinuo za to da svi koji budu htjeli, postanusveti i sretni. Ovom naraπtaju bilo je dano dovoljno svjetlosti,tako da smo u stanju shvatiti svoje duænosti i prednosti i uæivatiu dragocjenim i uzviπenim istinama i njihovoj jednostavnostii sili.

Odgovorni smo samo za svjetlost koja nas obasjava. Naπispit je dræanje Deset Boæjih zapovijedi i Isusovo svjedoËan-stvo. Ako smo vjerni i posluπni, Bog Êe nam se radovati i blago-slovit Êe nas kao svoj izabrani, poseban narod. Kada savrπe-na vjera i savrπena ljubav i posluπnost obiluju i djeluju u sr-cu onih koji kaæu da su Kristovi sljedbenici, njihov Êe utjecajna druge biti snaæan. (2T, str. 693,694)

47

8. veljaËe Rad Svetoga Duha

Dokazat Êe mi da sam greπan

“On Êe, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obziromna grijeh, na pravednost i na sud. S obzirom na grijeh,ukoliko ne vjeruju u me.” (Ivan 16,8.9)

Sluæba Svetoga Duha jasno je opisana u Kristovim rijeËi-ma: “On Êe, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom nagrijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,8) Upravo Sveti DuhosvjedoËuje o grijehu. Ako odgovori na oæivljujuÊi utjecaj Duha,greπnik Êe se pokajati i razumjeti vaænost posluπnosti boæan-skim zahtjevima. (Djela apostolska, str. 33)

Kad se Savao potpuno prepustio osvjedoËivanju SvetogaDuha, vidio je pogreπke u svojem æivotu i prepoznao dalekoseænezahtjeve Boæjeg zakona. Ovaj nekad oholi farizej, uvjeren dase opravdao svojim dobrim djelima, sada se pognuo pred Bo-gom s poniznoπÊu i jednostavnoπÊu malog djeteta priznajuÊisvoju nedostojnost i moleÊi za zasluge razapetog i uskrslog Spa-sitelja. Savao je Ëeznuo za potpunim skladom i zajednicom sOcem i Sinom, i u silnoj æelji za oprostom i prihvaÊanjem, upu-Êivao je æarke molbe prijestolju milosti.

Molitve ovog farizeja koji se kajao nisu bile uzaludne. Bo-æanska milost preobrazila je najdublje misli i osjeÊaje njegovogsrca i njegove su plemenitije sposobnosti bile usklaene svjeËnim Boæjim namjerama. Krist i Njegova pravednost postalisu Savlu vaæniji od cijelog svijeta. Savlovo obraÊenje snaæanje dokaz Ëudotvorne snage Svetoga Duha da osvjedoËi ljude ogrijehu. (Djela apostolska, str. 75,76)

MoÊnim djelovanjem Svetoga Duha bit Êe obuzdana i po-korena vlast Sotone. Sveti Duh nas osvjedoËuje o grijehu i izba-cuje ga iz naπe duπe ako damo svoj pristanak. ... Kristovimzaslugama Ëovjek Êe biti u moguÊnosti uporabiti ove plemenitesnage u svojemu biÊu i izbaciti grijeh iz svoje duπe. (R&H,25. travnja 1893.)

48


Prosvijetlit Êe moje razumijevanje

“Da vam Bog naπega Gospodina Isusa Krista, Otac sla-ve, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upo-znate: da vam dadne prosvijetljene oËi vaπeg srca da uvi-dite koliku nadu pruæa njegov poziv, koliko bogatstvoslave krije njegova baπtina meu svetima.” (Efeæanima1,17.18)

Umu koji je obnovljen Svetim Duhom, s posveÊenih stra-nica svijetli boæanska ljepota i nebeska svjetlost. Ono πto sezemaljskom umu Ëini kao pusta divljina, duhovnom umu postajezemlja nepresuπnih izvora. (Signs, 10. listopada 1906.)

Jedino nas Sveti Duh moæe saËuvati od iskrivljavanja te-πko razumljivih istina. ZadaÊa je svetih anela da pripremesrce za razumijevanje Boæje rijeËi kako bi nas njena ljepotaoduπevila, njena upozorenja opomenula, a njena obeÊanja ohra-brila i ojaËala. Trebali bismo prihvatiti molbu psalmista: “OtvorioËi moje, da gledam divote tvoga Zakona.” (Psalam 119,18) (Veli-ka borba, str. 515,516)

U Boæjoj rijeËi je Njegov Sveti Duh koji prosvjeÊuje. Svjetlo,novo dragocjeno svjetlo, svijetli sa svake stranice. Ovdje je ot-krivena istina, a rijeËi i reËenice su jasne i odgovaraju trenu-tku kada Bog preko njih progovara.

Mi trebamo prepoznati Svetoga Duha kao naπega prosvje-titelja. On se rado obraÊa djeci i otkriva im blaga i ljepoteRijeËi. ObeÊanja koja je izgovorio naπ Veliki UËitelj osvojit Êenjihova osjetila i pokrenuti duπu djeteta duhovnom snagomboæanskog podrijetla. Ona Êe se tako, pouËljivog uma, u odra-stanju upoznavati s boæanskim stvarima koje Êe im posluæitikao zaπtita protiv neprijateljevih kuπnji. ... Iskre nebeske lju-bavi past Êe na srca djece kao nadahnuÊe. (CPT, 171,172)

49


Podsjetit Êe me na sve

“A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene,nauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan14,26)

Krist je ustao iz mrtvih objavivπi kraj otvorenog groba:“Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” Poslao je svoga Duha na naπ svijetda nas na sve to podsjeÊa. »udom svoje moÊi saËuvao je svojupisanu RijeË tijekom mnogih stoljeÊa. HoÊe li, onda, ova RijeËpostati stalnim predmetom naπeg prouËavanja otkrivajuÊi iznje πto je Boæja namjera za nas? (Signs, 28. oæujka 1906.)

Kristove sluge nisu trebale pripremati posebno sastavlje-ne govore koje Êe iznijeti kad ih izvedu na suenje. Njihovapriprema trebala se obavljati iz dana u dan sakupljanjem dra-gocjenih istina Boæje rijeËi i jaËanjem vjere molitvom. Kad buduizvedeni pred sud, Sveti Duh Êe ih podsjeÊati na svaku istinukoja Êe biti potrebna.

Svakodnevna, ozbiljna teænja da se upozna Bog i Isus Kristkoga je On poslao, dat Êe snagu i sposobnost duπi. Znanje ste-Ëeno marljivim istraæivanjem Pisma, bljesnut Êe kroz sjeÊanjeu pravo vrijeme. Meutim, ako je tko zanemario upoznati ses Kristovim rijeËima, ako nikada u nevolji nije iskusio siluNjegove milosti, takav ne moæe oËekivati da Êe ga Sveti Duhpodsjetiti na Njegove rijeËi. (Isusov æivot, str. 285,286)

Krist nam je pruæio svaku moguÊnost da budemo snaæni.Poslao nam je svojega Svetog Duha Ëija je duænost da nas pod-sjeÊa na obeÊanja koja nam je Krist dao kako bismo mogli imatimir i slatki osjeÊaj oprosta. Ako usmjerimo svoj pogled na Spa-sitelja i budemo imali povjerenja u Njegovu moÊ, bit Êemo ispu-njeni osjeÊajem sigurnosti i Kristova pravednost postat Êe naπapravednost. (R&H, 1. listopada 1908.)

50


Preobraæava moj karakter

“A mi svi koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledaloslavu Gospodnju, preobraæavamo se u tu istu sliku, uvijeksve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. Korin-Êanima 3,18)

Pod djelovanjem Duha srce postaje Ëisto. ZahvaljujuÊi Nje-mu, vjernik postaje sudionikom u boæanskoj naravi. Krist jedao svoga Duha kao boæansku snagu da nadjaËamo svaku na-slijeenu i steËenu sklonost k zlu i da odraæavamo Njegovkarakter u Njegovoj crkvi. ...

Kada Duh Boæji obuzme srce, On mijenja æivot. Greπnemisli nestaju, zlih djela se odriËemo; ljubav, poniznost i mirzauzimaju mjesto ljutnje, zavisti i sukoba. SreÊa preuzima mje-sto tuge, a izraz lica odraæava radost Neba. Nitko ne vidi ru-ku koja podiæe teret ili zadræava svjetlost koja dolazi s nebeskihdvorova. Blagoslov dolazi kada se duπa vjerom predaje Bogu.Tada ta sila koju nijedno ljudsko oko ne moæe vidjeti, stvaranovo biÊe po uzoru na Boæju sliku.

Sveti Duh je disanje duhovnog æivota duπe. Tko dobivaDuha, dobiva Kristov æivot. On proæima primatelja Kristovimodlikama. ...

Religija koja dolazi od Boga jedina je koja vodi k Njemu.Da bismo Mu ispravno sluæili, moramo biti roeni od boæan-skog Duha. On Êe proËistiti srce i obnoviti um dajuÊi nam novusposobnost za upoznavanje Boga i ljubav prema Njemu. To Êenam dati volju za posluπnost svim Njegovim zahtjevima. Toje istinsko oboæavanje. To je plod djelovanja Svetoga Duha.PomoÊu Svetoga Duha svaka iskrena molitva dolazi iz srca, atakva molitva ugodna je Bogu. Kad god duπa zavapi Bogu umolitvi, djelovanje Duha je jasno vidljivo i Bog se otkriva tojduπi. On traæi takve molitelje. On ih spremno prima i æeli ihuËiniti svojim sinovima i kÊerima. (R&H, 19. listopada 1908.)

51


Obdaruje me snagom odozgo

“Ali, primit Êete snagu poπto Duh Sveti sie na vas, paÊete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Sa-mariji i sve do kraja zemlje.” (Djela 1,8)

Sveti Duh Êe se izliti na one koji ljube Krista. Na ovajnaËin oni Êe biti u potpunosti osposobljeni da prime svaki darkoji im je potreban za ispunjenje njihove misije, da proslaveOnoga koji je Glava. Darivatelj æivota u svojoj ruci ima nesamo kljuËeve æivota i smrti, veÊ i cijelog Neba prepunog bo-gatih blagoslova. Dana Mu je sva moÊ na Nebu i na Zemlji izauzevπi svoje mjesto u nebeskim dvorima, On moæe podije-liti ove blagoslove s onima koji Ga prihvaÊaju. Crkva je krπ-tena silom Duha. UËenici su bili osposobljeni da idu i objav-ljuju Krista, prvo u Jeruzalemu, gdje je poËinjeno sramno djeloobeπËaπÊenja zakonitog Kralja, a onda u najudaljenije krajeveZemlje. Dan je dokaz svrgavanja Krista s trona Njegovog po-sredniËkog kraljevstva. (BE, 22. svibnja 1899.)

Bog æeli da oni koji primaju Njegovu milost budu svjedocinjezine moÊi. On rado prihvaÊa one Ëiji Ga je æivot najviπevrijeao; kad se pokaju, daje im boæanskog Duha, postavljaih na najpovjerljivije poloæaje i πalje ih nevjernima da objaveNjegovu bezgraniËnu milost. (Isusov æivot, str. 683,684)

Sam Bog je odredio da svaka duπa koja se okrene Gospo-dinu dobije Njegovu trenutaËnu suradnju. Sveti Duh postajeNjegov provoditelj. (R&H, 22. oæujka 1898.)

Nama je potrebna sila Duha. Ona moæe za nas viπe uËinitiu jednoj minuti, nego πto mi ikad moæemo postiÊi razgovorom.(MS 71, 1903.)

Sila Svetoga Duha dana je samo onima koji ponizno oËekujuBoga, koji traæe Njegovo vodstvo i milost. Boæja moÊ oËekujenjihov odgovor i prihvaÊanje. Ovaj obeÊani blagoslov, zatra-æen vjerom, sa sobom donosi i druge blagoslove. (R&H 19. stude-noga 1908.)

52


Podignut Êe zastavu nasuprotneprijatelju

“Jer Êe neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh Êe Gospo-dinov podignuti zastavu suprot njemu.” (Izaija 59,19 —DK)

Isus daje Svetoga Duha obilato, u velikim koliËinama, dapomogne u naπim slabostima i pruæi nam snaænu utjehu. (R&H,26. srpnja 1894.)

Ali oni koji neprekidno uËe u Kristovoj πkoli, bit Êe u stanjunastaviti iÊi svojim putem i svi Sotonini napori da ih izbaciiz njihove ravnoteæe bit Êe osujeÊeni. Kuπnja nije grijeh. Isusje bio svet i Ëist; pa ipak je bio kuπan u svemu kao i mi, alis takvom upornoπÊu i æestinom kakvom nitko od ljudi nikadaneÊe biti kuπan. Svojim uspjeπnim otporom On nam je ostaviosvijetli primjer koji trebamo slijediti. Ako smo samopouzdanii samopravedni, bit Êemo prepuπteni sami sebi i past Êemopod silom kuπnje; ali ako gledamo na Isusa i imamo povjerenjau Njega, prizivamo u pomoÊ silu koja je pokorila neprijateljana bojnom polju i On Êe uËiniti da iz svake kuπnje iziemokao pobjednici. Kad Sotona navali kao rijeka, moramo mu sesuprotstaviti maËem Duha, a Isus Êe biti naπ pomoÊnik i po-diÊi Êe svoj stijeg protiv njega. (5T, str. 426)

Sveti Duh bio je obeÊan onima koji se bore za pobjedupokazujuÊi svemoÊ, obdarujuÊi ljudska biÊa nadnaravnim mo-Êima i pouËavajuÊi prezrene tajnama Boæjeg kraljevstva. Sa-ma Ëinjenica da Êe Sveti Duh biti veliki pomagaË predivno jeobeÊanje. ... Dar Svetoga Duha omoguÊio je Njegovim uËenici-ma, apostolima, da Ëvrsto stoje protiv svake vrste idolatrije ida uzvisuju samo Gospodina i samo Njega. (MS 1, 1892.)

On je svuda prisutan svojim Duhom. Uz suradnju svogaDuha i svojih anela, On stoji na sluæbi ËovjeËanstvu. (Put ubolji æivot, str. 261)

53


Proslavit Êe Krista u meni

“On Êe mene proslaviti, jer Êe uzeti od onog πto je mojei to objaviti vama.” (Ivan 16,14)

Ovim rijeËima Krist objavljuje krunsko djelo Svetoga Duha.Duh proslavlja Krista ËineÊi Ga predmetom najviπeg πtovanjai Spasitelj postaje oduπevljen, radujuÊi se πto je ljudsko biÊeu svojem srcu doæivjelo ovu promjenu. ...

Pokajanje Bogu i vjera u Isusa Krista rodovi su obnovi-teljske sile milosti Duha. Pokajanje je proces pomoÊu kojegduπa æeli odsjajivati Kristov lik svijetu. (Letter 155, 1902.)

Krist im daje dah svoga Duha, æivot svoga æivota. SvetiDuh daje svoje najbolje snage da rade u srcu i umu. Boæjamilost proπiruje i umnaæa njihove sposobnosti i sve savrπen-stvo boæanske naravi pridruæuje im se u djelu spaπavanja ljud-skih biÊa. Suradnjom s Kristom savrπeni su u Njemu i ospo-sobljeni da u svojoj ljudskoj slabosti Ëine djela svemoguÊega.(Isusov æivot, str. 685)

Æivotno djelo jednog krπÊanina treba biti da se ugleda naKrista i da bude πto sliËniji Kristu. Boæji sinovi i kÊeri treba-ju iz dana u dan nalikovati na Krista, svoj Uzor. Svakodnevnotrebaju promatrati Njegovu slavu i razmiπljati o Njegovu neus-poredivom savrπenstvu. (TM, str. 122)

O, neka se krπtenje Svetim Duhom spusti na vas da mo-æete biti proæeti Duhom Boæjim! Tada Êete iz dana u dan po-stajati sve sliËniji Kristovom obliËju, i u svakoj situaciji svojegæivota postavit Êete si pitanje: “Je li to na slavu mojega Gos-podara?” Strpljivim nastojanjem u Ëinjenju dobra, vi Êete tra-æiti slavu i Ëast i primit Êete dar besmrtnosti. (R&H, 10. svi-bnja 1892.)

54

15. veljaËe Plod Svetoga Duha

Ljubav

“Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost,blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost. Protivovih ne postoji zakon.” (GalaÊanima 5,22.23)

Za sve one koji vjeruju, On je kao drvo æivota u BoæjemEdenskom vrtu. Njegove grane πire se nad ovim svijetom kakobi blagoslovi koje je pripremio za nas mogli doprijeti i do onihizvan naπeg dosega. ... Dao nam je Utjeπitelja, Svetoga Duha,koji Êe nam dati dragocjeno voÊe s drveta æivota. S ovog drvetamoæemo ubrati i jesti, a moæemo i druge dovesti tako da i onimogu jesti. (Signs, 22. listopada 1896.)

»ovjek koji voli Boga, razmiπlja o Njegovom Zakonu dani noÊ. On je spreman u vrijeme i u nevrijeme. On donosi rodjer je njegova loza æivotno povezana s Trsom. Kad god mu sepruæi prilika, Ëini dobro; i svugdje, u svako vrijeme i na svakommjestu, on pronalazi moguÊnost da radi za Boga. On je Boæjezimzeleno drvo; πiri miris oko sebe kamo god ide. Njegova duπaokruæena je zdravim ozraËjem. Ljepota njegovog sreÊom ispu-njenog æivota i bogobojazni razgovori potiËu vjeru, nadu i hra-brost u drugima. To je krπÊanstvo na djelu. »eznite za timda postanete zimzeleno drvo. Ukrasite se krotkim i poniznimduhom koji ima veliku vaænost u Boæjim oËima. Njegujte milostiz ljubavi, radost, mir, strpljivost i ljubaznost. Ovo je rod krπ-Êanskog drveta. Zasaeno kraj rijeke tekuÊice, uvijek donosirod u svoje vrijeme. (R&H, 24. kolovoza 1897.)

Ako u svojoj duπi imamo Kristovu ljubav, prirodna poslje-dica bit Êe posjedovanje i ostalih milosti — radosti, mira, strp-ljivosti, blagosti, dobrote, vjere, krotkosti, umjerenosti. ...

Kada je u naπem srcu Kristova ljubav ... osjeÊat Êe se Nje-gova prisutnost. (R&H, 23. listopada 1900.)

55


Radost i mir

“A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost imir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Sveto-ga.” (Rimljanima 15,13)

Gospodin je odluËan u svojoj namjeri da svakoj duπi kojaizvrπava Njegovu RijeË podari svoju radost, svoj mir, svoju sna-gu. Takvi muπkarci i æene su stalno blizu Njega, ne samo kadkleËe pred Njim u molitvi, veÊ i dok obavljaju svoje svakodnevneduænosti. On im je pripremio trajno mjesto pokraj sebe, gdjeje æivot oËiπÊen od svih grubosti i neljubaznosti. Ovom nesalom-ljivom zajednicom s Njim, On ih je uËinio svojim suradnicimau ispunjenju njihovog æivotnog djela. (R&H, 23. listopada 1900.)

RijeËi ne mogu opisati mir i radost koja obuzima onogakoji vjeruje u Boga i Njegovu RijeË. Nevolje ga ne uznemiruju,uvrede ga ne uzrujavaju. Njegovo “ja” je razapeto. Dan za da-nom njegove duænosti mogu postajati joπ teæe, kuπnje moguojaËati, nevolje mogu postati joπ okrutnije, ali on se neÊe poko-lebati jer prima onoliko snage koliko mu je potrebno. (YI, 26.lipnja 1902.)

Oni koji uËe kod Isusovih nogu zasigurno Êe svojim po-naπanjem i rijeËima pokazivati Kristov karakter. ... Njihov æivotneÊe biti obiljeæen jurnjavom i uzbuenjem, veÊ krotkom i smjer-nom radoπÊu. Njihova ljubav prema Kristu je tiha, mirna snagakoja sve dræi pod nadzorom. Svjetlost i ljubav sveprisutnogSpasitelja otkrivaju se u svakoj rijeËi i u svakom postupku.(R&H, 30. svibnja 1882.)

Bilo je trenutaka kada je Boæji blagoslov doπao kao odgo-vor na molitvu, tako da su oni koji su uπli u molitveni prostor,Ëak i prije nego πto su preπli prag, mogli izjaviti: “Gospodinje ovdje!” Nijedna rijeË nije bila izreËena, a blagoslovljeno dje-lovanje Boæje svete prisutnosti snaæno se osjeÊalo. Radost kojadolazi po Isusu Kristu bila je ovdje; i u tom smislu je Gospodinbio prisutan u prostoriji jednako vjerodostojno kao πto je hodaoulicama Jeruzalema, ili se pojavio pred svojim uËenicima kadsu bili u gornjoj sobi i rekao: “Mir vama.” (R&H, 4. sijeËnja 1887.)

56


Strpljivost

“Da se, ojaËani svakovrsnom snagom kako to odgovaramoÊi njegova boæanstva, osposobite za savrπenu posto-janost i strpljivost.” (Koloπanima 1,11)

Ljubav je zakon Kristovog kraljevstva. Gospodin pozivasvakoga da dosegne najveÊu moguÊu razinu. Njegov narod trebau svojem æivotu pokazati ljubav, krotkost i strpljivost. Strpljivostpodrazumijeva rjeπavanje mnogih situacija bez osvete rijeËi-ma ili djelom. (Letter 185, 1905.)

“Strpljivost” je otpornost na uvrede, dugo podnoπenje. Akoste strpljivi, neÊete otkrivati drugima svoju navodnu spozna-ju o zabludama i pogreπkama vaπeg brata. Traæit Êete naËinda mu pomognete i spasite ga jer je kupljen Kristovom krv-lju. “Ako li ti brat sagrijeπi, poi te ga ukori nasamo. Ako teposluπa, dobio si svoga brata.” “BraÊo, ako i upadne tko u kakavprekrπaj, takvog vi duhovni ispravljajte u duhu blagosti! I pazina samoga sebe da i ti ne budeπ iskuπan!” Biti strpljiv ne znaËibiti sumoran i tuæan, ogorËen i grub, veÊ upravo suprotno.(R&H, 16. studenoga 1886.)

Nastojte æivjeti u miru sa svim ljudima i neka ozraËje kojeokruæuje vaπu duπu bude slatko i mirisno. Gospodin Ëuje sva-ku nerazumno izgovorenu rijeË. Ako se budete borili protiv se-biËne ljudske naravi, stalno Êete napredovati u nastojanju dapobijedite naslijeene i steËene sklonosti k zlu. StrpljivoπÊu,dugim podnoπenjem i suzdræavanjem mnogo Êete postiÊi. Sje-tite se da vas ne moæe poniziti neËiji nepromiπljeni govor, veÊvaπ nepromiπljeni odgovor kojim gubite pobjedu koju ste mo-gli postiÊi. Budite vrlo oprezni pri izboru rijeËi koje koristite.(Letter 2, 1903.)

Suzdræavanje i nesebiËnost obiljeæavaju rijeËi i djela onihkoji su nanovo roeni i æive novi æivot u Isusu Kristu. (YI, 9.travnja 1903.)

57


Blagost

“Dajeπ mi πtit svoj koji spasava, tvoja me briæljivost uz-visi.” (2. Samuelova 22,36)

Vi trebate predstavljati Krista u Njegovoj krotkosti i bla-gosti. (GW 372)

Istinska blagost je dragulj od velike vrijednosti u BoæjimoËima. (3T, str. 536)

Nama je potreban duh blagosti. Bez njega ne moæemo æi-vjeti ispravno u obiteljskom krugu. Da bismo mogli vrπiti is-pravan utjecaj na svoju djecu, moramo sami pokazati duh bla-gosti, krotkosti i dugog podnoπenja. Ne smijemo njegovati pri-govaraËki, razdraæljiv i svadljiv duh. Ako ih pouËavamo darazvijaju duh blagosti, i sami ga moramo razvijati ... æelimoli da prema nama pokazuju duh ljubavi, i sami moramo poka-zivati njeæni duh ljubavi prema njima. Ali roditelji u isto vrijemene smiju biti slabiÊi i nepromiπljeno popuπtati. Majka moraposjedovati ËvrstoÊu i odluËnost. Mora biti Ëvrsta kao stijenai ne smije iskrivljavati pravdu. Njezini zakoni i pravila morajuse poπtivati u svako vrijeme, Ëak ako to donosi odreene rizike,a ona ih treba provoditi s blagoπÊu i krotkoπÊu. ... Na taj Êese naËin djeca razviti u bogobojazne muπkarce i æene. (R&H,21. prosinca 1886.)

Nijedan Ëlan obitelji ne moæe se otuiti od ostalih i povuÊiu sebe tamo gdje ostali Ëlanovi obitelji neÊe osjeÊati njegovutjecaj i njegov duh. »ak i sam izraz lica ima utjecaj na dobroili zlo. Njegov duh, njegove rijeËi, njegova djela, njegov naËinponaπanja prema drugima odaju nepogreπiv dojam. ... Ako jeispunjen Kristovom ljubavlju, pokazivat Êe pristojnost, ljuba-znost, njeænu brigu za osjeÊaje svojih bliænjih i na svoje Êesuradnike djelima ljubavi prenositi njeæne, sretne osjeÊaje punezahvalnosti. Bit Êe to pravi pokazatelj da æivi za Isusa. ... Itada Êe moÊi reÊi Gospodinu: “Tvoja me briæljivost uzvisi.” (YI,22. lipnja 1893.)

58


Dobrota

“Dobar dobiva milost od Jahve.” (Izreke 12,2)

Na Nebu se istinska dobrota raËuna kao jedina pravaveliËina. Vrijednost Ëovjeka odreuje se prema njegovim mo-ralnim osjeÊajima. Osoba moæe posjedovati bogatstvo i intelekta da ipak bude bezvrijedna, jer blistavi plamen dobrote nijenikad gorio na oltaru njezina srca. (2T, str. 305)

Dobrota je rezultat boæanske moÊi koja preobraæava ljud-sku narav. VjerujuÊi u Krista, pali ljudski rod kojeg je Onotkupio moæe primiti tu vjeru koja djeluje preko ljubavi i Ëi-sti duπu od svakog oskvrnuÊa. Tada se u njima pojavljuju kri-stolike odlike: jer gledanjem u Krista ljudi se mijenjaju u tuistu sliku iz slave u slavu, iz karaktera u karakter. Donesenje dobar rod. U greπnom rodu otkriva se karakter koji je obli-kovan prema boæanskoj slici — Ëestitost, uzviπenost, i istin-ska dobrota. (MS 42, 1900.)

Gospodin je svako ljudsko biÊe izloæio ispitu i kuπnji. Æe-li nas iskuπati da vidi hoÊemo li biti dobri i Ëiniti dobro uovom æivotu, moæe li nam povjeriti vjeËne dragocjenosti i uËi-niti nas Ëlanovima kraljevske obitelji, djecom nebeskog Kra-lja. (Letter 15, 1899.)

Vi moæete uËiniti neizmjerno mnogo dobra. Uspjeh Êe okru-niti vaπe napore ako podËinite svoj æivot pravilu Boæje rijeËiprilagodivπi svoja djela njenim uputama, trudeÊi se svim sred-stvima da budete na blagoslov, a ne na prokletstvo. Vi ste stupiliu vezu s Bogom. Vi ste postali sredstvo preko kojeg Bog dajesvoju svjetlost drugima. Za vas je Ëast da ste Isusovi surad-nici. Ne moæete primiti veÊu Ëast nego da Ëujete SpasiteljeverijeËi: “Dobro, valjani i vjerni slugo!” (Poruka mladim krπÊa-nima, str. 82)

59


Vjera

“A pravednik æivi od svoje vjere.” (Habakuk 2,4)

Jednom drugom prigodom, dok je razmiπljao o buduÊnosti,izrekao je sljedeÊe rijeËi: “Stat Êu na straæu svoju, postavit sena bedem, paziti πto Êe mi reÊi.” Gospodin mu je milostivoodgovorio. “Zapiπi vienje, ureæi ga na ploËice, da ga ËitaË lakoËita. ... A pravednik æivi od svoje vjere.”

Vjera koja je jaËala Habakuka i sve svete i pravedne kojisu æivjeli u to teπko vrijeme bila je ona ista vjera koja danasodræava Boæji narod. U najmraËnijim trenucima, u najteæimokolnostima, krπÊanin se moæe osloniti na izvor svekolikogsvjetla i snage. Iz dana u dan, vjerom u Boga, on moæe obnav-ljati svoju nadu i hrabrost. “A pravednik æivi od svoje vjere.”U sluæbi Bogu ne smije biti maloduπnosti, kolebanja ni straha.Gospodin Êe viπe nego ispuniti najsmjelija oËekivanja onih kojise uzdaju u Njega. On Êe im dati mudrosti u skladu s razliËi-tim okolnostima u kojima Êe se naÊi. ...

Mi moramo gajiti i njegovati vjeru o kojoj su svjedoËiliproroci i apostoli — vjeru koja se oslanja na Boæja obeÊanja ikoja Ëeka na izbavljenje u vrijeme koje je Bog odredio i onakokako je to On zamislio. Pouzdana proroËka rijeË konaËno Êese ispuniti slavnim dolaskom naπega Gospodina i SpasiteljaIsusa Krista kao Kralja nad kraljevima i Gospodara nad go-spodarima. Vrijeme Ëekanja moæda izgleda dugaËko, moæda duπupritiskuju obeshrabrujuÊe okolnosti, mnogi u koje smo se uzdalimoæda Êe pasti na putu; meutim, zajedno s prorokom koji jehrabrio Judu u vrijeme nezapamÊenog otpada, uzviknimo punipovjerenja: “Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek svazemlja zaπuti pred Njime!” (Habakuk 2,20) Neka nam uvijekbude u sjeÊanju radosna poruka: “Jer ovo je vienje samo zasvoje vrijeme: ako stiæe polako, Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊezakasniti. ... A pravednik æivi od svoje vjere.” (Izraelski prorocii kraljevi, str. 246,247)

60


Krotkost

“On ponizne u pravdi vodi i uËi malene putu svome.”(Psalam 25,9)

Isus voli mlade. ... On æeli da od Njega uËe o krotkosti iponiznosti srca. Ova dragocjena milost rijetko se via meudanaπnjim mladima, Ëak i meu onima koji se nazivaju krπ-Êanima. Njihovi osobni putovi Ëine se ispravnima u njihovimoËima. PrihvaÊanjem Kristovog imena oni ne prihvaÊaju Nje-gov karakter ni Njegov jaram; stoga ne poznaju radost i mirkoji proizlazi iz sluæbe Bogu. (YI, 21. studenoga 1883.)

Krotkost je dragocjena vrlina; to je spremnost da se mirnopodnose patnje, spremnost da se podnesu kuπnje. Krotkost jestrpljivo nastojanje da budemo sretni u svim okolnostima. Krot-kost je uvijek zahvalna i sama sklada svoje pjesme o sreÊi,koje Ëine ugodnu melodiju u Boæjem srcu. Krotkost Êe podno-siti razoËaranje i nepravdu i neÊe se osveÊivati. (3T, str. 335)

Krotak i miran duh nikad neÊe tragati za osobnom sre-Êom, nego Êe potpuno zaboraviti na sebe i naÊi slatko zado-voljstvo u nastojanju da usreÊi druge. (3T, str. 536)

NeÊe vas teænja da se uspnete na visinu uËiniti velikimau Boæjim oËima, veÊ Êe vas ponizan æivot ispunjen dobrotom ivjernoπÊu uËinit objektom posebne zaπtite nebeskih anela. UzorËovjeËanstvu ... æivio je skoro trideset godina u nepoznatomgalilejskom mjestu, sakrivenom meu brdima. Aneli su se po-javljivali na Njegovu zapovijed, a On za sebe nije tvrdio daje neπto veliko ili uzviπen. ... Bio je stolar, radio je za nadnicukao sluga pokazujuÊi koliko nam Nebo moæe biti blizu u sva-kidaπnjem æivotu i da aneli iz nebeskih dvorova vode kora-ke onih koji dolaze i odlaze na Boæju zapovijed. (NL, br. 24,str. 1,2)

Savrπeni rod vjere, krotkost i ljubav, Ëesto najbolje sazri-jevaju usred olujnih oblaka i tame. (Isusove usporedbe, str. 33)

61

22. veljaËe Izlijevanje Svetoga Duha

ObeÊana Sila

“Ivan je krstio vodom, a vi Êete domalo biti krπteni Du-hom Svetim.” (Djela 1,5)

Razlog πto se bogatstva Boæje milosti ne izlijevaju na ljudenije Njegova zabrana. Njegov dar je boæanski. Dao im je sloboduizbora koju ljudi ne cijene jer ne vole primati. Kada bi svibili spremni primiti, svi bismo bili puni Duha. ... Odviπe nasje lako zadovoljiti mreπkanjem na povrπini unatoË prednostida oËekujemo snaæno djelovanje Boæjeg Duha. (R&H, 10. lip-nja 1902.)

PrihvaÊanjem ovog dara, dobili bismo i sve ostale daro-ve; on nam je na raspolaganju zahvaljujuÊi velikoduπnosti bogateKristove milosti i Krist je njime spreman opskrbiti svaku duπuovisno o tome koliko ona moæe primiti. Nemojmo se zadovo-ljavati samo malom koliËinom ovog blagoslova, samo s onolikokoliko je potrebno da nas saËuva od smrtnog drijemeæa, veÊgorljivo traæimo obilje Boæje milosti. (R&H, 29. oæujka 1892.)

Dano nam je obeÊanje za obeÊanjem uvjeravajuÊi nas uobilje Boæje sile, a unatoË tomu mi smo toliko slabi u vjeri dase ne dræimo Ëvrsto te sile. O, koliko nam je potrebna æiva,ozbiljna vjera iz istina Boæje rijeËi! Ova velika potreba Boæ-jeg naroda neprekidno je preda mnom. ... Kako da ih potaknemoda uvide kako æivimo u samo predveËerje ovozemaljske povijesti?... Moramo traæiti vjeru koja Êe Ëvrsto poËivati u ruci Jahvinoj!(R&H, 1. travnja 1909.)

Duh se daje samo onima koji ponizno Ëekaju Boga, kojioËekuju Njegovo vodstvo i milost. Boæja sila oËekuje njihov zah-tjev i prihvaÊanje. Ovaj obeÊani blagoslov, koji traæimo vje-rom, donosi sa sobom sve druge blagoslove. On se daje pre-ma bogatstvu Kristove milosti, i On Ga je spreman dati svako-me prema mjeri u kojoj Ga moæe primiti. (Isusov æivot, str.558)

62


Pripremanje za silu

“»inite onda pokajanje i obratite se da se uniπte grijesivaπi da dou vremena okrepe od lica Gospodnjega.” (Djela3,19)

Umjesto da dopuste Svetome Duhu da na njih djeluje, mno-gi, Ëak i meu onima koji su se obvezali raditi uzviπeno Bo-æje djelo, ograuju se od Njegovih svetih, æivotodavnih utje-caja. Oni bez sustezanja kritiziraju i osuuju svoju braÊu, aopet ne shvaÊaju svoju potrebu da se ozbiljno pogledaju u bo-æansko ogledalo kako bi uvidjeli kakav duh pokazuju. Svojekarakterne mane prikazuju kao vrline i ne ostavljaju ih. ...

ZapoËnimo s obnovom i pokajanjem. Traæimo izlijevanjeSvetoga Duha. Kao kod apostola nakon Kristovog uznesenja,moæda Êe i nama biti potrebno da nekoliko dana iskreno tra-æimo Boga i odupiremo se grijehu.

Kada Sveti Duh bude djelovao na Boæji narod, on Êe poka-zati revnost sukladno svojoj spoznaji. Oni Êe odsjajivati svje-tlost koju im je Bog godinama davao. Nestat Êe duh kriticiz-ma. Ispunjeni duhom poniznosti, oni Êe postati jedan um, ujedi-njeni jedan s drugim i s Kristom. (MS 107, 1903.)

Kada je netko ispunjen Duhom, πto je jaËe izloæen pro-vjerama i kuπnjama, jasnije pokazuje da je Kristov predstav-nik. Mir koji prebiva u njegovoj duπi joπ se viπe oËituje u nje-govom ponaπanju. Njegove rijeËi i djela izraæavaju Spasitelje-vu ljubav. Ne pokazuje teænju za uzviπenjem. On se odriËe svojeg“ja”. U svemu πto kaæe i Ëini napisano je Isusovo ime. (R&H,10. lipnja 1902.)

Kad se istina bude æivjela u svojoj jednostavnosti na sva-kom mjestu, tada Êe Bog djelovati preko svojih anela kao πtoje djelovao na Pedesetnicu i srca Êe biti promijenjena s takvomodluËnoπÊu i pokazat Êe se utjecaj prave istine kao u vrijemeizlijevanja Svetoga Duha. (Sp. T., Series B, br. 7, str. 64)

63


»ekanje na silu

“A vi ostanite u gradu dok se ne obuËete u silu odozgo!”(Luka 24,49)

Svaka istinski obraÊena duπa silno Êe æeljeti privuÊi drugeiz tame grijeha u prekrasno svjetlo pravednosti Isusa Krista.Do velikog izlijevanja Boæjega Duha koji Êe obasjati cijelu Ze-mlju svojom slavom, neÊe doÊi dok se meu nama ne pojaveprosvijetljeni ljudi koji iz iskustva znaju πto znaËi raditi za-jedno s Bogom. Kad se u potpunosti i iskreno predamo sluæbiza Krista, Bog Êe to prepoznati izlijevanjem Svetoga Duha bezmjere, ali to se neÊe dogoditi dok veÊi dio crkve ne bude su-raivao s Bogom. Bog ne moæe izliti svojega Duha dok god susebiËnost i ugaanje sebi tako oËiti; kad prevladava takav duh,izraæeno rijeËima, odgovor bi bio kao Kajinov: “Zar sam ja Ëuvarbrata svoga?”...

Dok su srca vjernika zagrijana ljubavlju prema Bogu, oniÊe neprekidno raditi za Isusa. Izraæavat Êe Kristovu krotkosti postaviti Ëvrsti cilj koji neÊe propasti. Bog Êe za svoje djeloupotrijebiti ponizne ljude, jer je vinograd velik i potrebno jemnogo radnika. (R&H, 21. srpnja 1896.)

ObeÊanje Svetoga Duha nije ograniËeno ni na jednu dobni rasu. Krist je objavio da Êe boæanski utjecaj Njegovog Du-ha biti s Njegovim sljedbenicima do kraja. Branitelj od Pede-setnice do danaπnjeg dana pomaæe svakome tko se potpunopokori Gospodinu i posveti Njegovoj sluæbi. ... ©to tjeπnje æives Bogom, vjernici jasnije i snaænije svjedoËe o ljubavi svojegOtkupitelja i Njegovoj spasiteljskoj milosti. Muπkarci i æene,koji su tijekom dugih stoljeÊa progonstava i nevolja uæivali ve-liku mjeru prisutnosti Duha u svojem æivotu, stajali su kaoznaci i Ëudo pred svijetom. (Djela apostolska, str. 31)

64


Primanje sile

“Tad iznenada doe neka huka s neba, kao kad puπesilan vjetar, pa ispuni svu kuÊu u kojoj su boravili. ...Svi se oni napuniπe Duha Svetoga.” (Djela 2,2-4)

Na uËenike koji su Ëekali i molili, Duh je siπao u puninikoja je doprla do svakog srca. BeskonaËni se u sili objavio svojojCrkvi. »inilo se da je ovaj utjecaj bio vjekovima zadræavan isada se Nebo raduje πto na Crkvu moæe izliti bogatstvo milo-sti Duha. (Djela apostolska, str. 24)

Izlijevanje Duha u apostolske dane bila je “rana kiπa”, irezultati su bili slavni. No kasna kiπa bit Êe joπ obilnija. (Signs,17. veljaËe 1914.)

Duh Êe ostati s pravom Crkvom do svrπetka vremena.Ali pri svrπetku zemaljske æetve obeÊano je posebno izli-

jevanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina»ovjeËjega. Ovo je izlijevanje Duha usporeeno s kasnom ki-πom, i krπÊani trebaju moliti Gospodara od æetve za ovu dodatnusilu “u vrijeme kasnoga daæda”. A kao odgovor “Gospod tvorioblake i daje im daæd”. ...

Samo oni koji stalno primaju nove zalihe milosti imat Êesnagu koja odgovara njihovim svakidaπnjim potrebama i spo-sobnost da je uporabe. Umjesto da oËekuju neko buduÊe vrijemekad Êe posebnim izlijevanjem duhovne snage biti Ëudom ospo-sobljeni za zadobivanje duπa, oni se svakodnevno pokoravajuBogu da od njih naËini posude za svoju uporabu. Oni svako-dnevno koriste prigode za sluæbu koja im je nadohvat ruke.Svakodnevno svjedoËe za UËitelja gdje god se nalazili, bilo nekimskromnim radom kod kuÊe, bilo na poslu. (Djela apostolska,str. 34,35)

65


SvjedoËenje u sili

“Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospo-dina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima.” (Dje-la 4,33)

Koji je bio rezultat izlijevanja Duha? TisuÊe ljudi bile suobraÊene u jednom danu. MaË Duha, nanovo naoπtren silom iokupan nebeskim munjama, prokrËio je put kroz nevjerstvopobjeujuÊi predstavnike Sotone i veliËajuÊi Gospodina kojiposjeduje vrhovnu moÊ.

Evanelje je posvuda objavljivano. Oni koji su ga objav-ljivali, nisu se æalili. Srca uËenika bila su toliko ispunjena do-brotom, koja je bila tako duboka i dalekoseæna, da ih je gonilado krajeva zemaljskih. Ne dao Bog da sebe uzvisujemo svje-doËeÊi da smo spaπeni na kriæu naπeg Gospodina Isusa Kri-sta. Dok su objavljivali Evanelje kao silu Boæju koja spaπa-va, srca su se pokoravala sili Svetoga Duha. Crkvi su se svakogdana pripajala nova podruËja. U svakom mjestu obraÊenici supriznavali Krista. Oni koji su nekad bili najogorËeniji protiv-nici istine, postali su njezini zaπtitnici. ...

UËenici ... su nosili teret odgovornosti za spasenje duπa.Evanelje je trebalo odnijeti do najudaljenijih krajeva Zem-lje, a zauzvrat su traæili dar sile koju im je Krist obeÊao. Tadaje uslijedilo izlijevanje Svetoga Duha i tisuÊe su se obraÊaleu jednom danu.

Tako moæe biti i sada. Umjesto ljudskih nagaanja, nekase propovijeda RijeË Boæja. Neka krπÊani ostave svoje nesu-glasice i predaju se Bogu za spasenje izgubljenih. Neka vje-rom traæe blagoslov i on Êe doÊi. (Letter 213, 1903.)

Revnost za Boga pokrenula je uËenike da daju svjedoËanstvos velikom silom. Nije li vrijeme da ova revnost zapali naπasrca odluËnoπÊu i da svjedoËimo o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristui to raspetome? (Watchman, 22. svibnja 1906.)

66


Æelim tu silu

“Poslije ovoga izlit Êu Duha svoga na svako tijelo, iproricat Êe vaπi sinovi i kÊeri, vaπi Êe starci sanjati sne,a vaπi mladiÊi gledati vienja.” (Joel 3,1.2)

Æivimo u posljednjim danima, u vrijeme kada puno togamoæemo oËekivati od Gospodina. Ove rijeËi trebale bi nas uzdiÊido prijestolja milosti da objavimo velike stvari o Njemu. Obe-Êanje koje je ovdje dano kaæe da Êe Sveti Duh doÊi na muπkarcei æene i na naπe sinove i kÊeri; i “tkogod prizove ime Gospodnjebiti Êe spaπen”. Ove rijeËi daju nam uvid u prekrasno djelokoje treba obaviti, a za koje nam je svakodnevno potrebna Boæjasila obraÊenja u naπim srcima. Naπa je prednost da to moæe-mo iskusiti. Nebo je prepuno blagoslova i naπa je prednost damoæemo traæiti ispunjenje bogatih Boæjih obeÊanja. Gospodi-na trebamo traæiti dan i noÊ da spoznamo koje korake treba-mo Ëiniti i koju zadaÊu izvrπiti.

Za svakoga od nas Bog ima posebnu zadaÊu. Dok uviamokako se zlo na ovom svijetu otvoreno promovira u sudnicamai u dnevnim novinama, pribliæimo se Bogu i uhvatimo se æi-vom vjerom Ëvrsto za Njegova obeÊanja kako bi se Kristovamilost mogla oËitovati u nama. Mi moæemo izvrπiti silan utjecaju svijetu. Ako je u nama Boæja sila koja osvjedoËuje, moÊi Êe-mo voditi duπe iz grijeha u obraÊenje. (R&H, 1. travnja 1909.)

U zavrπnim prizorima zemaljske povijesti, mnoga ... dje-ca i mladeæ (koji imaju istinsko krπÊansko obrazovanje) zadi-vit Êe narod svojim svjedoËanstvom istine, roenim u jedno-stavnosti, a opet punim duha i sile. Oni su nauËeni strahuGospodnjem i njihova srca su omekπana pomnim prouËavanjemBiblije uz molitvu. U bliskoj buduÊnosti mnoga Êe djeca do-biti Boæjeg Duha i ona Êe objavljivati istinu svijetu. ... OnaÊe obavljati djelo u svijetu kojemu se ni sve sila zla neÊe mo-Êi suprotstaviti. (CPT, str. 166,167)

67


Cijela Zemlja bit Êe rasvijetljena

“Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje silazis neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od nje-gova sjaja.” (Otkrivenje 18,1)

Pribliæio se kraj svemu. Bog djeluje na svaki um koji jeotvoren za vodstvo Njegovog Svetog Duha. On πalje glasnikeu svaki kutak Zemlje da upozoravaju. Bog kuπa odanost svo-jih crkava i njihovu spremnost da iskaæu posluπnost vodstvuDuha. Znanje Êe se umnoæiti. Glasnici Neba vieni su kakotrËe uzduæ i poprijeko cijele Zemlje, æeleÊi na svaki moguÊinaËin upozoriti ljude na nadolazeÊi sudove i objavljujuÊi Ra-dosnu vijest o spasenju po naπem Gospodinu Isusu Kristu. Trebauzvisiti mjerilo pravednosti. Boæji Duh djeluje na ljudska srcai oni koji odgovore na Njegov poziv, postat Êe svjetla ovomsvijetu. Oni su vieni posvuda kako objavljuju drugima svje-tlo koje su i sami primili kao i apostoli nakon izlijevanja SvetogaDuha na Pedesetnicu. I dok njihovo svjetlo svijetli, oni primajusve viπe i viπe sile Duha. Zemlja je obasjana slavom Boæjom.(R&H, 16. srpnja 1895.)

Vidjela sam da Êe ova vijest zavrπiti djelo sa silom i sna-gom koja Êe daleko nadmaπiti ponoÊni poklik. Boæji sluge, nao-ruæani silom odozgo i ozarenih lica koja odsjajuju svetom oda-noπÊu, iziπli su da objave vijest s Neba. (Rani spisi, str. 225)

Mnogi su hvalili Boga. Bolesni su bili izlijeËeni, a bilo jei drugih Ëuda. Vidio se duh posredovanja kakav se oËitovaoprije velikog dana Pedesetnice. Stotine i tisuÊe vjernika po-sjeÊivale su obitelji i s njima otvarale RijeË Boæju. Srca subila osvjedoËena silom Svetoga Duha i svuda se osjeÊao duhistinskog obraÊenja. Na sve strane vrata su bila πirom otvorenaza objavljivanje istine. Izgledalo je da je cijeli svijet obasjannebeskim utjecajem. (9T, str. 126)

68

O æ u j a kÆIVOT PUN IZAZOVA

1. oæujka Boæji junaci

Estera

“Tko zna nisi li se baπ i popela do kraljevske Ëasti zbogËasa kao πto je ovaj?” (Estera 4,14)

Bio je odreen poseban dan kad Êe Hebreji biti pobijeni,a njihova imovina oduzeta. Kralj nije imao ni pojma o daleko-seænim posljedicama koje bi izazvalo potpuno ostvarenje ovo-ga proglasa. Sam Sotona, prikriveni zaËetnik cijeloga plana,pokuπavao je oËistiti Zemlju od onih koji su Ëuvali spoznaju opravome Bogu. ... Meutim, zavjere neprijatelja bile su onemo-guÊene Silom koja vlada nad sinovima ËovjeËjim. Po Boæjoj pro-vidnosti, Estera, Hebrejka koja se bojala Viπnjega, postala jekraljica medoperzijskoga kraljevstva. Mordokaj je bio njezinbliski roak. Pritisnuti nevoljom, odluËili su obratiti se Kserksui moliti za svoj narod. Estera se trebala nepozvana pojaviti unjegovoj blizini kao posrednik. Mordokaj je rekao: “Tko znanisi li se baπ i popela do kraljevske Ëasti zbog Ëasa kao πto jeovaj?” (Estera 4,14) Kriza s kojom se Estera suoËila zahtije-vala je brzu i ozbiljnu akciju; ali oboje, i ona i Mordokaj, dobrosu shvaÊali da Êe svi njihovi napori biti uzaludni ako Bog nebude moÊno djelovao u njihovu korist. I zato je Estera uzelavremena za razgovor s Bogom, izvorom svoje snage. Kazalaje Mordokaju: “Hajde, sakupi sve Æidove koji se nalaze u Suzi.Postite za me; tri dana i tri noÊi ne jedite niti pijte. I ja Êutako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena uÊi Êukralju i unatoË zakonu, pa treba li da poginem, poginut Êu.”(Estera 4,16) (Izraelski proroci i kraljevi, str. 382,383)

Svakom domaÊinstvu i svakoj πkoli, svakom roditelju, na-stavniku i djetetu koje je obasjala svjetlost Evanelja, upu-Êeno je u ovom sudbonosnom Ëasu pitanje postavljeno kraljiciEsteri u onom znaËajnom trenutku izraelske povijesti: “Tkozna nisi li se baπ i popela do kraljevske Ëasti zbog Ëasa kaoπto je ovaj?” (Odgoj, str. 234)

69


Pavao

“Za prve moje obrane nitko mi nije pritekao u pomoÊ;πtoviπe, svi su me ostavili. ... Ali mi je Gospodin prite-kao u pomoÊ i jaËao me da se mojim posredstvom pro-povijedanje potpuno izvrπi i da ga Ëuju svi pogani.” (2.Timoteju 4,16.17)

Pavao pred Neronom — kakav kontrast! ... NeporaæeniNeron stoji u svojoj moÊi i veliËini. ... Bez novca, bez prijatelja,bez branitelja, Pavao je doveden iz tamnice da mu se sudi zanjegov æivot. ...

Vladarev izraz lica nosi odraz sramotnog sjeÊanja na strastikoje su bjeπnjele u njemu; izraz na zatvorenikovom licu priËapriËu o srcu koje ima mir s Bogom i Ëovjekom. Rezultati supro-tnog naËina odgoja naπli su se na istom mjestu tog dana —æivot bezgraniËnog ugaanja samom sebi i æivot potpunog odri-canja i ærtvovanja. Jedan nasuprot drugome stajali su pred-stavnici dviju teorija o æivotu — sveobuhvatne sebiËnosti, zakoju niπta nema takvu vrijednost da se ne bi moglo ærtvovatiza trenutaËni osjeÊaj zadovoljstva, i samozatajna ustrajnost,spremna odreÊi se samog æivota za dobrobit drugih. ...

Narod i suci ... bili su prisutni na mnogim suenjima ividjeli su mnoge kriminalce; no nikad nisu vidjeli Ëovjeka stakvom svetom smirenoπÊu na licu. ... Njegove rijeËi pogodilesu æicu koja je zatitrala u najtvrim srcima. »ista i uvjerljivaistina sruπila je zabludu. Svjetlo je obasjalo umove mnogih kojisu poslije dragovoljno slijedili njegove zrake. ... On je uputiosvoje sluπatelje na ærtvu koja je prinesena za pali rod. ...

Promatrajmo branitelja istine; vjeran meu nevjernima,lojalan meu nelojalnima, on stoji kao Boæji predstavnik Ëijiglas je kao glas s Neba. Nema straha ni tuge, niti obeshrab-renja u rijeËi ili pogledu. ... Njegove rijeËi su kao pobjedniËkipovik koji nadvisuje æestinu bitke. (Signs, 5. prosinca 1906.)

Dopustimo ovom heroju vjere da svjedoËi sam za sebe. Onkaæe: “Zato uæivam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, uprogonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista.” (2. Ko-rinÊanima 12,10) (R&H, 20. svibnja 1884.)

70


Josip

“Zato faraon reËe svojim sluæbenicima: ‘Zar bismo mo-gli naÊi drugoga kao πto je on, Ëovjeka koji bi bio takoobdaren duhom Boæjim?’ A onda faraon reËe Josipu: ‘Ot-kako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna imudra kao πto si ti. Ti Êeπ biti upravitelj moga dvora:sav Êe se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedinoprijestoljem ja Êu biti veÊi od tebe.’” (Postanak 4,38-40)

Josip je iz tamnice doveden na mjesto vladara cijele zemljeegipatske. Bio je to poloæaj od visoke Ëasti, ali i optereÊen te-πkoÊama i opasnostima. Nitko ne moæe stajati na visokom po-loæaju bez opasnosti. Kao πto oluja ostavlja netaknutim malicvijet u dolini, dok iz korijena Ëupa visoko stablo na vrhu pla-nine, tako i oni koji su oËuvali Ëestitost u æivotu poniznosti,mogu zbog kuπnji koje prate svjetovni uspjeh i Ëast pasti udubok ponor. Ali Josipov karakter je izdræao ispit nevolja iuspona. On je u faraonovoj palaËi pokazao istu vjernost Bogukao i u zatvoreniËkoj samici. On je joπ uvijek bio stranac uneznaboæaËkoj zemlji, odvojen od svog roda, oboæavatelja Bo-ga, ali on je u cijelosti vjerovao da boæanska ruka vodi njegovekorake, i neprekidnim oslanjanjem na Boga on je vjerno vr-πio duænosti na svom poloæaju. Josip je pozornost kralja i ve-likih ljudi u Egiptu usmjerio na istinitog Boga i ... oni su nauËilipoπtovati naËela otkrivena u æivotu i karakteru oboæavateljaJahve.

Kako je Josip uspio postiÊi takvu ËvrstoÊu karaktera, pra-vednost i mudrost? On je u svojim ranim godinama slijedioduænost radije nego sklonosti, a Ëestitost, jednostavno povje-renje i plemenita narav u mladosti donose plodove u djelimazrelog Ëovjeka. ... Savjestan i vjeran duænosti na svakom po-loæaju, od najniæe do najuzviπenije, vjeæbao je sve svoje spo-sobnosti za najveÊu duænost. Onaj koji æivi u skladu sa Stvori-teljevom voljom, osigurava sebi najËistiji i najplemenitiji ra-zvitak karaktera. (Patrijarsi i proroci, str. 177,178)

71


Stjepan, prvi muËenik

“Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako mo-lio: ‘Gospodine Isuse, primi moj duh!’ A onda je pao nakoljena i iz svega glasa povikao: ‘Gospodine, ne uzmiim ovo za grijeh!’ Nakon πto je izgovorio te rijeËi, izdah-nuo je. (Djela 7,59.60 — suvremeni prijevod, Zagreb 2006.)

Stjepan, Ëovjek kojeg je Bog ljubio, koji je radio na zado-bivanju duπa za Krista, izgubio je svoj æivot jer je πirio pobje-donosno svjedoËanstvo o raspetom i uskrslom Spasitelju. ...Mrænju koju su neprijatelji istine pokazali prema Sinu Boæ-jem, otkrili su u mrænji prema Njegovim sljedbenicima. Nisumogli podnijeti da sluπaju o Onom kojeg su razapeli i Stjepanovohrabro svjedoËanstvo o tome ispunjavalo ih je bijesom. ...

U svjetlu koje su vidjeli na Stjepanovom licu, ovi ljudiod autoriteta prepoznali su dokaz od Boga. No, oni su prezrelitaj dokaz. O, da su bar bili obazrivi! O, da su se bar pokajali!Ali nisu to uËinili. (MS 11, 1900.)

Kada je Stjepanu bio upuÊen poziv za muËeniπtvo radi Kri-sta, nije se pokolebao. ProËitao je svoju sudbinu na okrutnimlicima svojih progonitelja i nije oklijevao da im po posljednjiput posvjedoËi vijest koju je svakodnevno objavljivao. Uzdig-nuo je svoj pogled k Nebu i rekao: “Evo, gledam otvorena nebesai Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s desne strane.” (Djela 7,56)Cijelo je Nebo sa zanimanjem pratilo ovaj sluËaj. Ustavπi sprijestolja svoga Oca, Isus se naginjao promatrajuÊi lice svojegsluge odraæavajuÊi na njegovo lice zrake svoje slave, i ljudisu bili zaprepaπteni vidjevπi da Stjepanovo lice sja kao liceanela. Slava Boæja sjala je odozgo na njega i dok je gledaolice svojega Gospodina, Kristovi neprijatelji kamenovali su gado smrti. Nije li to bila teπka smrt? No strah od smrti je nestao,i svojim umiruÊim dahom on je molio Gospodina da oprostinjegovim progoniteljima.

Isus je svojoj djeci olakπao koliko god je mogao i On æelida slijedimo Njegove korake; ako to uËinimo, bit Êemo sudionicis Kristom u Njegovoj slavi. (R&H, 29. travnja 1890.)

72


Tri cijenjena Hebreja

“Bog naπ, kome sluæimo, moæe nas izbaviti iz uæarenepeÊi i od ruke tvoje, kralju; on Êe nas izbaviti. No akotoga i ne uËini, znaj, o kralju: mi neÊemo sluæiti tvoje-mu bogu niti Êemo se pokloniti kipu πto si ga podigao.”(Daniel 3,17.18)

Teπka kuπnja doπla je na ... ove mladiÊe kad je Nabukodo-nozor objavio proglas pozivajuÊi sve sluæbenike kraljevstva dase ujedine u posveÊenju velikog kipa i da na znak glazbenihinstrumenata padnu niËice na koljena i oboæavaju ga. Odbijeli netko od njih to uËiniti, bit Êe baËen istog trenutka u og-njenu peÊ. Oboæavanje ovog kipa predloæili su babilonski mu-draci kako bi prisilili mlade Hebreje da se pridruæe njihovomidolopokloniËkom bogosluæju. Oni su bili dobri pjevaËi, a Kal-dejci su htjeli da zaborave svojega Boga i prihvate oboæava-nje babilonskih idola.

Doπao je odreeni dan i na prvi zvuk glazbe beskrajnomore ljudi na kraljevu je zapovijed “palo niËice i oboæavalozlatni lik”. Ali ovi vjerni mladiÊi nisu se æeljeli pokloniti. ...

Vidjevπi to, kralj je naredio da se peÊ ugrije sedam putajaËe nego inaËe; kada je to bilo uËinjeno, u nju su bila baËenatri Hebreja. Oganj peÊi bio je toliko snaæan da su ljudi kojisu ih bacili u nju izgorjeli do smrti.

Iznenada je kraljevo lice problijedjelo od straha. ... Gla-som drhtavim od uzbuenja, vladar je uzviknuo: “Ali ja vidimËetiri Ëovjeka, odrijeπeni πeÊu po vatri i niπta im se zlo ne do-gaa; Ëetvrti je sliËan sinu Boæjemu.” (YI, 7. travnja 1908.)

Iz stoljeÊa u stoljeÊe junaci vjere isticali su se svojomvjernoπÊu Bogu i svojim su svjetlom sjajili onima koji su umraku. Daniel i njegova tri prijatelja slikovit su primjer krπ-Êanskog junaπtva. ... Iz njihovog iskustva s babilonskog dvoramoæemo vidjeti πto Êe Bog uËiniti za one koji Mu sluæe cijelimsrcem. (YI, 29. listopada 1907.)

73


Mladeæ danas

“Bdijte, Ëvrsto stojte u vjeri, muæevno se dræite, buditejaki!” (1. KorinÊanima 16,13)

Isus je rekao svojim uËenicima da Êe imati nevolja u svi-jetu. Bit Êe izvedeni pred kraljeve i vladare zbog Njega; pro-tiv njih bit Êe izreËene sve vrste laæi, a oni koji su uniπtilinjihov æivot bit Êe uvjereni da su Ëinili sluæbu Bogu. I svi kojisu æivjeli bogobojaznim æivotom u svim vjekovima, bili su pro-gonjeni na neki naËin. ... Pretrpjeli su sva poniæenja, nasiljai okrutnosti na koje Sotona moæe potaknuti um da ih izmisli.

Svijet se danas protivi izvornoj vjeri kao nikada dosad....

Duh progonstva ... bit Êe potaknut protiv vjernih koji nesklapaju kompromise sa svijetom i koje neÊe pokolebati nje-gova uvjerenja, pogodnosti ili njegovo protivljenje. Vjera kojadonosi æivo svjedoËanstvo svetosti i ukorava ponos, sebiËnost,pohlepu i pomodne oblike grijeha, bit Êe omraæena u cijelomesvijetu i meu povrπnim krπÊanima. Ne Ëudite se onda, mojimladi krπÊanski prijatelji, ako vas svijet mrzi jer je mrzio iGospodara prije vas. Kad patite u poniæenju i progonstvu, uizvrsnom ste druπtvu; jer Isus je sve to pretrpio, i joπ mnogoviπe. Ako ste vjerni Boæji straæari, takve situacije su pohvalaza vas. Samo Êe junaËke duπe, koje Êe stajati uz istinu pa makarbile i jedine, dobiti pobjedniËku neraspadljivu krunu. ...

Put u vjeËni æivot ravan je i uzak i suoËit Êete se s mno-gim poteπkoÊama; ali ustrajnim naporom moæete zadobiti vje-Ëni æivot — buduÊnost, besmrtnu baπtinu. A ostalo — mir, slavai zavrπetak puta — tisuÊu puta Êe nagraditi svaki napor i ær-tvu koju ste morali uËiniti. (YI, 28. svibnja 1884.)

74


Suvremeni junaci

“Tko se teπko srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobomvlada, bolji je od osvojitelja grada.” (Izreke 16,32)

On je pobijedio sebe — najjaËeg neprijatelja s kojim seËovjek moæe suoËiti. NajveÊi dokaz krπÊanske poniznosti je sa-mokontrola. Onaj tko Ëvrsto stoji usred oluje zlostavljanja je-dan je od Boæjih junaka. ...

Onaj tko je nauËio vladati svojim duhom, uzdignut Êe seiznad omalovaæavanja, odbacivanja i neprilika kojima smo sva-kodnevno izloæeni i one Êe prestati bacati sjenu potiπtenostina njegov duh.

Boæja je namjera da kraljevska sila posveÊenog prosu-ivanja, kojom upravlja boæanska milost, prevagne u æivoti-ma ljudskih biÊa. Onaj tko vlada svojim duhom nalazi se podutjecajem ove sile. (Signs, 25. svibnja 1904.)

Muπkarac ili æena koji saËuvaju uravnoteæen um i ne po-puste strasti kad su u kuπnji, veÊi su u Boæjim oËima i oËimanebeskih anela od veÊine glasovitih vojskovoa koji su ikadpoveli vojsku u bitku do pobjede. (GH, studeni 1880.)

Mladim muπkarcima i æenama potrebno je krπÊansko ju-naπtvo. U Boæjoj rijeËi stoji da je onaj tko vlada svojim duhombolji od osvajaËa grada. Vladati duhom znaËi vladati svojimponaπanjem. ... Oni trebaju ozbiljno moliti za savrπenstvo kojeje u æivotu pokazao Spasitelj tako da kad Krist ponovno doe,mogu uÊi kroz vrata u nebeski grad. Boæja obilna ljubav i pre-bivanje u njihovom srcu dat Êe im moÊ samokontrole i obliko-vati njihov um i karakter. Prisutnost Kristove milosti u æivo-tu kanalizirat Êe ciljeve, namjere i sposobnosti u stvaranje mo-ralne i duhovne snage koju mladeæ neÊe morati ostaviti naovom svijetu, nego Êe je ponijeti u buduÊi æivot i zadræati krozvjeËnost. (YI, 12. studenoga 1907.)

75

8. oæujka Æivot po naËelima, a ne po sklonostima

Ne ljubite svijet

“Nemojte ljubiti svijeta ni onoga πto je u svijetu! Akotko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi OËeve, jer niπtaod onoga πto je u svijetu — poæuda tijela, poæuda oËiju,oholost zbog imetka — ne dolazi od Oca, nego dolazi odsvijeta.” (1. Ivanova 2,15.16)

Mladeæ koja æivi u danaπnje vrijeme mora voditi odluËnubitku æeli li ispravna naËela uËiniti pravilom svojeg postupa-nja. Velik dio druπtva ulaæe velike napore da Ëini ono πto Ëinei drugi, da uskladi svoje ponaπanje s mjerilima ovoga svijeta.Poput praznog mjehuriÊa ili bezvrijednog korova, prepuπtenisu matici. Oni nemaju osobnost niti moralnu neovisnost. Odo-bravanje svijeta od veÊe im je vaænosti nego Boæje odobrava-nje, vaænije od poπtovanja onih koje On cijeni. Njihova jedinapobuda ili pravilo postupanja je lukavstvo. BuduÊi da ne cijeneistinu i ne ponaπaju se po naËelima, ne moæe im se nametnutinikakva ovisnost. Oni su igraËka Sotoninih kuπnji. Nemaju pra-vog samopoπtovanja niti istinske sreÊe u æivotu. Takve ljudetreba æaliti zbog njihove slabosti i ludosti, a oni koji æele postatiistinski vrijedni poπtovanja, trebaju izbjegavati njihov primjer.Ali, umjesto toga, njihovo druπtvo je najËeπÊe privlaËno i Ëinise kao da posjeduju oËaravajuÊu moÊ koju je gotovo nemogu-Êe razbiti. ...

Neka razum i strahopoπtovanje prema Bogu budu vaπ vodiËu oblikovanju stavova i odabiru onih s kojima se druæite. Buditenepokolebljivi u svojoj namjeri bez obzira na stavove koje drugipokazuju prema vama. Kada vas Boæji zahtjevi vode u suprot-nom smjeru od onog kojim idu oni s kojima se druæite, iditeodluËno naprijed bez obzira na to slijedite li veÊinu ili manjinu.Sve πto Boæja rijeË osuuje odbacite, Ëak i ako cijeli svijet toprihvaÊa i zastupa. ...

Oni koji plutaju noπeni plimom, koji vole uæitak i zadovolj-stva i koji biraju lakπi put bez obzira na naËela, samo da udo-volje svojim æeljama — nikad neÊe stajati s pobjednicima okovelikog bijelog prijestolja. (YI, 10. listopada 1883.)

76


»istoÊa u ovom pokvarenom vijeku

“Tko Êe uziÊi na Goru Jahvinu, tko Êe stajati na svetommjestu njegovu? Onaj u koga su ruke Ëiste i srce neduæno:duπa mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se vara-vo.” (Psalam 24,3.4)

Budnost i molitva moraju postati Ëuvarima naπe ËistoÊe.(R&H, 22. veljaËe 1906.)

Æivimo u okruæenju sotonskog Ëaranja. Taj neprijatelj Êeisplesti Ëaroliju razuzdanosti oko svake duπe koja nije ograenaKristovom miloπÊu. Kuπnje Êe doÊi; no budemo li na oprezuod tog neprijatelja i zadræimo li ravnoteæu samokontrole i Ëi-stoÊe, zavodljivi duhovi neÊe nad nama imati utjecaja. Oni kojine izazivaju kuπnje, imat Êe im se snage oduprijeti kada do-e vrijeme. (CPT, str. 257)

Ako oni (mladeæ) svojevoljno ne srljaju u opasnost i nepo-trebno ne idu na put kuπnji, ako izbjegavaju zle utjecaje i po-kvareno druπtvo, a ipak se nau u opasnom druπtvu koje nemogu izbjeÊi, imat Êe snagu karaktera i stat Êe na stranu dobra,oËuvati naËela i krenuti dalje Boæjom pomoÊu neoskvrnutogmorala. Ako mladeæ koja je pravilno odgojena bude u Boguimala svoj oslonac, njihove moralne snage izdræat Êe i najve-Êe kuπnje. (CPT, str. 85)

U posljednjim danima, usred pokvarenosti koja vrvi okonjih, Boæji odabranici moraju ostati neokaljani. ... Boæji Duhtreba imati savrπenu vlast nad njima utjeËuÊi na svako djelo.(CH, str. 20)

Oni koji ulaze u svakidaπnji æivot s Ëvrstim naËelima, bitÊe pripremljeni da neokaljani stoje usred moralnog zagaenjaovog iskvarenog vijeka. (CTBH, str. 75)

“Tko Êe, o Gospodine, opstati kad se pojaviπ?” Jedino onikoji imaju Ëiste ruke i Ëisto srce opstat Êe u dan Njegovogdolaska. ... Ako æelite jednog dana biti uzviπeni i pridruæitise druπtvu bezgreπnih anela i æivjeti u okruæenju bez ijednemrlje grijeha, traæite ËistoÊu; jer niπta drugo neÊe preæivjetiispit dana Boæjeg i biti primljeno u Ëisto i sveto Nebo. (CTBH,str. 130,131)

77


Izaberi put istine

“Put istine ja sam odabrao, pred oËi sam stavio odluketvoje. Uz propise tvoje ja Ëvrsto prianjam, o Jahve, ne-moj me postidjeti!” (Psalam 119,30.31)

Postoje dva velika naËela, naËelo vjernosti i naËelo nevjer-nosti. Svima nam je potrebna veÊa krπÊanska snaga kako bi-smo uzdigli barjak na kojem su ispisane zapovijedi Boæje i vjeraIsusova. ... Crta razgraniËenja izmeu posluπnih i neposluπ-nih mora biti jasna i odreena. Trebamo biti Ëvrsti u odlucida Ëinimo Gospodnju volju u svako vrijeme i na svakom mje-stu. ...

KrπÊanska snaga se obnavlja vjernim sluæenjem Gospodi-nu. Mladi muπkarci i æene trebaju shvatiti da postati jedno sKristom znaËi najveÊu Ëast koju mogu postiÊi. NajstroæomvjernoπÊu trebali bi teæiti moralnoj neovisnosti, i tu bi neovi-snost trebali zadræati protiv svakog utjecaja koji ih pokuπavaodvratiti od ispravnih naËela. JaËi umovi mogu davati dokazekoji se ne temelje na istini. Neka nebeski melem za oËi pomaæeoËi vaπeg razumijevanja da moæete razlikovati istinu od za-blude. Istraæujte RijeË; i kad naiete na “tako kaæe Gospodin”,zauzmite svoj stav. ...

U knjizi HodoËasnikovo putovanje opisuje se lik zvan Po-vodljivost. Mladi, klonite se ovog lika. On prikazuje vrlo usluæneljude, ali oni su kao trska πto se povija na vjetru. Oni ne po-sjeduju snagu volje. Mladi trebaju izgraivati odluËnost. Raz-dijeljeno stanje volje zamka je koja Êe odvesti u propast mnogemlade. Budite Ëvrsti, inaËe Êe vam kuÊa, vaπ karakter, bitisagraena na pjeskovitom tlu. (R&H, 9. svibnja 1899.)

Gospodnja filozofija je pravilo krπÊanskog æivota. CjelokupnobiÊe treba biti proæeto æivotodavnim naËelima Neba. Bavlje-nje sitnicama koje mnogima oduzima vrijeme, smanjuje se narazumnu mjeru pred zdravom, posveÊenom biblijskom poboæ-noπÊu. (Signs, 10. listopada 1906.)

78


Kristovo dræanje naËela

“U svitku knjige piπe za mene: Milje mi je, Boæe moj, vrπitvolju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psa-lam 40,8.9)

Kristov æivot razlikovao se od æivota veÊine djece. Njego-va snaga moralnog karaktera i Njegova Ëvrstina Ëinile su dauvijek ostane vjeran svojem osjeÊaju duænosti i da se dræi na-Ëela istine od kojih Ga nijedan motiv, koliko god bio snaæan,nije mogao odvratiti. Ni novac ni uæitak ni odobravanje ni ukornisu Ga mogli potkupiti niti laskanjem navesti da pristanena pogreπan korak. »vrsto se odupirao kuπnji, mudar da ot-krije zlo i odluËan da ustraje u vjernosti svojim uvjerenjima.

Zli ljudi bez naËela mogli su Mu se ulagivati i prikazi-vati zadovoljstva u greπnim uæicima, ali On se snagom svojihnaËela odupirao Sotoninom napastovanju. Njegova proniclji-vost bila je tako razvijena da je mogao prepoznati glas svojegakuπaËa. On nikad ne bi prodao svoja naËela za ljudsku slavuili da izbjegne poniæenje, zavist ili mrænju onih koji su bilineprijatelji pravednosti i istinske dobrote. (YI, travanj 1872.)

Uæivao je u vrπenju svojih obveza prema roditeljima i dru-πtvu ne popuπtajuÊi u svojim naËelima, ne dopuπtajuÊi da Gazatruje neËisti utjecaj onih koji su Ga okruæivali u Nazaretu.(YI, rujan 1873.)

Krist nije nikada skrenuo od vjernosti naËelima Boæjeg za-kona. Nikada nije uËinio niπta suprotno volji svoga Oca. (8T 208)

Nakon πto nam da opÊe smjernice, Isus nas ne ostavljada pogaamo stazu meu sporednim putovima i opasnim pro-lazima. On nas vodi na pravi put i dok Ga slijedimo, neÊemose poskliznuti. (Signs, 7. listopada 1906.)

Svaka duπa mora æivjeti u stalnom zajedniπtvu s Kristom,jer On kaæe: “Bez mene ne moæete Ëiniti niπta.” Njegova na-Ëela trebaju postati naπa naËela jer su ta naËela vjeËna istinaobjavljena u pravednosti, dobroti, milosti i ljubavi. (Letter 21,1901.)

Njegova naËela jedina su trajna dobra koja naπ svijet po-znaje. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 347)

79


Daniel je æivio po naËelima

“Tada proËelnici i satrapi stadoπe traæiti povod, πtogodoko dræavne uprave, zbog Ëega bi mogli optuæiti Dani-ela; ali ne mogoπe na njemu naÊi niπta takvo, niπta zbogËega bi ga prekorili, jer bijaπe vjeran, na njemu ni ne-mara ni ogreπenja.” (Daniel 6,5)

Daniel je bio podvrgnut najteæim kuπnjama koje mogunapasti danaπnju mladeæ, a ipak je ostao odan vjerskom od-goju koji je primio u djetinjstvu. Iako je bio okruæen utjeca-jima sraËunatim da sruπe one koji se kolebaju izmeu naËelai sklonosti, Boæja rijeË ga opisuje kao Ëovjeka bez mane. Danielnije vjerovao svojoj moralnoj snazi. Molitva je za njega bilaprijeka potreba. Odabrao je Boga kao svoju snagu, a strah Boæjibio je stalno prisutan u svemu πto je Ëinio u æivotu. ... Nastojaoje æivjeti u miru sa svima, ostavπi nesavitljiv kao uzviπeni cedarkad je u pitanju bilo naËelo. ©to god je Ëinio, nije se protivilonjegovoj odanosti Bogu, bio je posluπan i pun poπtovanja pre-ma svojim nadreenima. ...

U sluËaju Daniela i njegovih prijatelja naËela su odnijelapobjedu nad kuπnjom udovoljenja apetitu. Ovo nam pokazujeda zahvaljujuÊi vjerskim naËelima, mladiÊi mogu pobijediti æeljetijela i ostati vjerni Boæjim zahtjevima. ... ©to bi se dogodiloda su Daniel i njegovi prijatelji napravili kompromis s onimneznaboæaËkim sluæbenicima, popustili pritisku trenutka, i jelii pili kao πto je bio obiËaj Babilonaca? Taj jedini primjer od-stupanja od naËela oslabio bi njihov osjeÊaj za ono πto je is-pravno i njihovo gaenje prema zlu. Udovoljavanje apetitu uk-ljuËivalo bi ærtvu fiziËke energije, bistrine uma i duhovne snage.Jedan pogreπan korak vjerojatno bi vodio k joπ mnogima, doknjihova veza s Nebom ne bi bila prekinuta i dok ih kuπnja nebi pomela. (Signs, 28. rujna 1882.)

80


Josip, Ëovjek naËela

“Pa kako bih ja mogao uËiniti tako veliku opaËinu i sa-grijeπiti protiv Boga!” (Postanak 39,9)

Josipova blagost i vjernost osvojila je srce zapovjednikafaraonove tjelesne straæe, koji se prema njemu odnosio kaoprema sinu, a ne kao prema robu. ... Ali Josipova vjera i po-πtenje trebali su biti provjereni u vatri kuπnje. Æena njegovagospodara pokuπala je navesti mladiÊa da prestupi Boæji za-kon. On je dotada ostao neuprljan pokvarenoπÊu koja je vrv-jela u toj poganskoj zemlji, ali kako se suprotstaviti ovoj ku-πnji, tako iznenadnoj, tako snaænoj, tako zavodljivoj? Josip jedobro znao kakve Êe biti posljedice suprotstavljanja. S jednesu strane bili prikrivanje, milost i nagrade, a s druge nemilost,zatvor, a moæda i smrt. Njegov je cijeli buduÊi æivot ovisio otrenutaËnoj odluci. HoÊe li naËela pobijediti? HoÊe li Josip idalje ostati vjeran Bogu? Aneli su s neopisivom brigom pro-matrali ovaj prizor.

Josipov odgovor otkriva silu vjerskih naËela. On nije æe-lio iznevjeriti povjerenje svog zemaljskog gospodara, a bez obzirana posljedice, æelio je ostati vjeran svom Gospodaru na Nebu....

Josip je patio zbog svoje Ëestitosti, jer se zavodnica osve-tila optuæujuÊi ga za gnusni zloËin, zbog Ëega je baËen u zatvor.Da je Potifar vjerovao optuæbi svoje æene, mladiÊ bi izgubiosvoj æivot, ali skromnost i pravednost koja je dosljedno obilje-æila njegovo ponaπanje bili su dokaz njegove nevinosti, ali ipak,da bi se spasio ugled gospodareve kuÊe, on je dospio u nemi-lost i baËen je u zatvor. ...

Meutim, Josipova je stvarna narav svijetlila Ëak i u mrakutamnice. On se Ëvrsto dræao svoje vjere i strpljenja, i premdamu je okrutno uzvraÊeno za godine vjerne sluæbe, njega to ipaknije razoËaralo niti je izgubio vjeru. Imao je mir koji dolazikao posljedica nevinosti, i on je svoj sluËaj povjerio Bogu. (Pa-trijarsi i proroci, str. 173,174)

81


NaËela ne treba ærtvovati radi mira

“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vamga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje ine plaπi vaπe srce!” (Ivan 14,27)

Na zemlji su postojale i postojat Êe do kraja vremena dvijeskupine ljudi — oni koji vjeruju u Isusa i oni koji Ga odbacuju.Djelovanjem Njegove RijeËi greπnici Êe, bez obzira na svojuzloÊu, gnusnost i pokvarenost, vjerom u Njega biti proËiπÊeni,oprani od grijeha. ... Oni koji odbacuju Krista i ne uzvjerujuu istinu, bit Êe ispunjeni gorËinom prema onima koji prihva-Êaju Isusa kao svojeg Spasitelja. Ali oni koji prihvate Kristabit Êe omekπani i pokoreni oËitovanjem Njegove ljubavi i Nje-govog poniæenja, patnje i smrti radi nas. ...

Mir koji je Krist dao svojim uËenicima i za koji se molimo,roen je iz istine i neÊe biti prekinut zbog podjela. Bez njegadolaze ratovi i stradanje, ljubomora, zavist, mrænja, razdori;ali Kristov mir svijet ne moæe dati niti oduzeti. On Êe preæivjetiusred progona od strane uhoda i najæeπÊeg protivljenja Nje-govih neprijatelja. ... Krist nije pokuπao ni u jednom trenut-ku kupiti mir izdajom svetog povjerenja. Mir ne moæe nastatipopuπtanjem u naËelima. ... Smrtni je grijeh one Boæje djecekoja popuπtanjem u naËelima æele premostiti bezdan koji od-vaja djecu svjetla od djece tame kompromitirajuÊi pritom is-tinu. Bila bi to izdaja Kristovog mira za volju mira ili bratstvasa svijetom. Preskupa bi bila ærtva Boæje djece postiÊi mir sasvijetom odustajuÊi od naËela istine. ... Neka Kristovi sljedbeniciodluËe da nikad neÊe Ëiniti kompromis kada je u pitanju isti-na, da nikad neÊe ustupiti nijednu jotu naËela zbog naklono-sti prema svijetu. Neka zadræe mir Kristov. (R&H, 24. srpnja1894.)

82

15. oæujka Vjeæbanje samokontrole

Dræat Êu svoje tijelo u podloænosti

“Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vuËem ga kao roba, dasâm ne budem odbaËen poπto sam drugima propovije-dao.” (1. KorinÊanima 9,27)

Um i duπa se jedino kroz tijelo razvijaju k savrπenstvukaraktera. Iz tog razloga neprijatelj duπe upravlja tako svojekuπnje da oslabi i degradira tjelesne snage. Ako u ovome uspije,cijelo biÊe pada pod vlast zla. Sklonosti naπe tjelesne naravi,ako nisu pod upravom jedne uzviπenije sile, sigurno Êe nasvoditi k propasti i smrti.

Stoga trebamo svoje tijelo pokoriti plemenitim silama unaπem biÊu, i sklonosti podrediti volji, kojom meutim trebavladati Bog. ...

Naπa se savjest mora upoznati s Boæjim zahtjevima. Mu-πkarce i æene valja potaknuti na duænost da vladaju sobom;neka shvate da su im ËistoÊa i sloboda od svake πtetne æeljei navike nuæne. Oni ne smiju zaboraviti da su sve njihove umnei tjelesne sposobnosti dar od Boga i da ih trebaju saËuvati uπto je moguÊe boljem stanju za Njegovu sluæbu. ...

Ljudska obrana od uroenih i steËenih sklonosti je kaopjeπËani sprud pod naletom orkanske bure. Sve dok Kristovæivot ne postane æivotvornom silom u naπim æivotima, mi seneÊemo moÊi suprotstaviti kuπnjama koje nas okruæuju. ... Dokpostaje jedno s Kristom, Ëovjek stjeËe slobodu. Pokoravanje Kri-stovoj volji znaËi ponovnu uspostavu savrπene muæevnosti.

Posluπnost Bogu znaËi slobodu od ropstva grijehu, spase-nje od ljudskih strasti i pobuda. Tada Ëovjek moæe stajati kaopobjednik nad samim sobom, nad vlastitim sklonostima, nad“Poglavarstvima i Vlasti” i nad “Vrhovnicima ovoga mraËnogsvijeta”, i “duhovima pakosti ispod neba” (Efeæanima 6,12). (Putu bolji æivot, str. 71,72)

83


Æivim po Boæjim pravilima

“Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uæivam.Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!” (Psa-lam 119,35.36)

Mladost je vrijeme skupljanja znanja u onim podruËjimakoja se mogu primijeniti u svakidaπnjem æivotu. To je vrijemerazvijanja dobrih navika, ispravljanja pogreπnih, stjecanja irazvijanja samokontrole kako bi se pripremili da upravljajusvojim æivotom po Boæjoj volji i na dobrobit svih stvorenja. Mla-dost je vrijeme sijanja koje odreuje æetvu ovog æivota i æivotanakon groba. Navike stvorene u djetinjstvu i mladosti, razvi-jeni ukusi i steËena samokontrola gotovo sa sigurnoπÊu odre-uju buduÊnost muπkarca ili æene. (CPT, str. 294,295)

Svaka sebiËna misao koju njegujemo, svaka zanemarenaduænost priprema put za sljedeÊe joπ gore korake. Ono πto smose jednom usudili uËiniti, drugi put Êemo uËiniti joπ lakπe. Na-vike umjerenosti, samosvladavanja, πtedljivosti, marljivosti, raz-boritog i besprijekornog govora, strpljenja i istinske uglae-nosti ne stjeËu se bez stalnog i budnog bdjenja nad samimsobom. Mnogo je lakπe postati izopaËen i pokvaren nego po-bjeivati svoje nedostatke, vladati sobom i razvijati u sebi is-tinske vrline. Da bismo krπÊanske vrline stalno usavrπavali usvom æivotu, moramo biti spremni na ustrajne napore. (4T,str. 452)

Neka se vrlo rano stekne navika vladanja sobom. Mlademora proæeti misao da moraju biti gospodari, a ne robovi. Bogih je uËinio vladarima kraljevstva koje je u njima, i oni semoraju sluæiti kraljevskom vlaπÊu koju im je Nebo dalo. Akose ovakve pouke budu savjesno davale, posljedice Êe se osjetitidaleko izvan samog kruga mladih. Tim Êe utjecajem biti obu-hvaÊene i spaπene tisuÊe muπkaraca i æena koji se nalaze nasamom rubu propasti. (Odgoj, str. 182,183)

84


Voljet Êu kao πto je Krist volio

“Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom Êesvi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,35)

Æelimo li biti istinsko svjetlo svijetu, moramo pokazivatiKristov duh ljubavi i milosra.

Voljeti onako kako je Krist volio znaËi vjeæbati samokon-trolu. To znaËi da moramo pokazati nesebiËnost u svako dobai na svakome mjestu. To znaËi da se moramo okruæiti ljubaz-nim rijeËima i ugodnim pogledima. Oni niπta ne koπtaju onogkoji daje, a iza njih ostaje skupocjen miomiris. Njihov utjecajna dobro ne moæe se procijeniti. Ne samo za primatelja, veÊ iza davatelja, oni su blagoslov i djeluju na njega. Izvorna ljubavje dragocjena odlika nebeskog podrijetla Ëiji se miomiris sveviπe pojaËava πto je viπe dijelimo s drugima. ...

Bog æeli da Njegova djeca zapamte da, æele li Ga proslaviti,moraju pokazivati svoju naklonost onima kojima je najpotreb-nija. Nijedna osoba s kojom doemo u kontakt ne smije bitizanemarena. Ni traga sebiËnosti u naπem pogledu, rijeËi ilidjelu ne smije se oËitovati prema ljudima bez obzira na njihovpoloæaj, bez obzira kotiraju li visoko ili nisko u druπtvu, jesuli bogati ili siromaπni. Ljubav koja ima ljubazne rijeËi samoza odabrane a prema ostalima se odnosi s hladnoÊom i nezain-teresiranoπÊu, nije ljubav, veÊ sebiËnost. To ni u kojem sluËajuneÊe biti na dobro duπama ili na slavu Bogu. Nemamo pravoograniËiti svoju ljubav na samo jedan ili dva objekta.

Oni koji ubiru zrake Kristove pravednosti, a ne odsjajujuih u æivotima svojih bliænjih, uskoro Êe izgubiti ugodne, sjaj-ne zrake nebeske milosti, sebiËno zadræane da obasjaju nekoli-cinu. ... Ne smijemo si dopustiti da oko sebe okupljamo neko-licinu odabranih ne pruæajuÊi niπta onima kojima je pomoÊ naj-potrebnija. Svoju ljubav ne moæemo zapeËatiti samo za posebne.Razbijte boËicu i njezin Êe miomiris ispuniti cijelu kuÊu. (Signs,7. listopada 1906.)

85


Postavit Êu straæu na vrata svojih usana

“Na usta mi Jahve straæu postavi, i straæare na vratausana mojih!” (Psalam 141,3)

Kad je rijeË o naËinu izraæavanja, moæda je jedna od naj-veÊih pogreπaka koju Ëine i stari i mladi, spremnost na olakoprelaæenje preko nepromiπljenog i nestrpljivog naËina govora.Smatraju kako je isprika sama po sebi dovoljna: “Nisam pa-zio, nisam mislio to πto sam rekao.” No, Boæja rijeË to ne shvaÊaolako. ...

Razlog najveÊeg dijela æivotnih neprilika, boli u srcu iljutnje potjeËe od nekontroliranja naravi. U jednom trenutkuprenagljene, æestoke, nepaæljive rijeËi mogu nanijeti zlo kojeni kajanje cijelog æivota ne bi poniπtilo. O, koliko ima slomljenihsrca, prijatelja koji su se udaljili i uniπtenih æivota zbog ok-rutnih, nepromiπljenih rijeËi onih koji su mogli pruæiti pomoÊi ozdravljenje! ... »ovjek nije u stanju vladati svojim duhomsluæeÊi se samo svojom snagom. Ali uz Kristovu pomoÊ moæepostiÊi samokontrolu. (Signs, 25. svibnja 1904.)

Dosljedna Ëvrstina i nepristrana kontrola nuæne su u dis-cipliniranju svake obitelji. Kaæi mirno ono πto æeliπ, budi ob-zirna i ispuni bez odstupanja ono πto si rekla. ... Ne budi nikadnamrπtena Ëela i neka preko tvojih usana nikad ne pobjegnegruba rijeË. Sve takve rijeËi Bog zapisuje u svoju knjigu. (3T,str. 532)

Prekovremeni rad ponekad uzrokuje gubitak samokontrole.Ali Gospodin nas nikada ne primorava na ishitrene, nepromi-πljene poteze. Mnogi na sebe stavljaju terete koje im milosrd-ni Otac nije namijenio. Duænosti koje im nikad nije odredio,nekontrolirano sustiæu jedna drugu. Bog æeli da shvatimo dane proslavljamo Njegovo ime kad preuzimamo na sebe tolikomnogo tereta da postanemo preoptereÊeni, umornog srca i iscr-pljenog uma, povrijeeni, razdraæljivi i svadljivi. Trebamo no-siti samo onoliko odgovornosti koliko nam Gospodin daje, ima-juÊi u Njega povjerenja, ËuvajuÊi svoje srce Ëistim, ugodnim isuosjeÊajnim. (Signs, 25. svibnja 1904.)

86


Kontrolirat Êu se u prehrani

“Blago tebi, zemljo, kad ... knezovi ti u svoje vrijeme bla-guju da se okrijepe, a ne da se opiju.” (Propovjednik10,17)

Umjerenost i redovitost u svemu imaju divnu silu. Viπenego okolnosti ili uroena darovitost, one Êe doprinijeti razvi-janju ugodnog i vedrog raspoloæenja koje toliko vrijedi u uljep-πavanju naπe æivotne staze. Istodobno, tako steËena sposob-nost samosvladavanja pokazat Êe se kao najdragocjenije oru-e za uspjeπno suoËavanje s neugodnim duænostima i Ëinjeni-cama na koje nailazi svako ljudsko biÊe. (Odgoj, str. 185)

Pozivamo vas da naËela umjerenosti primjenjujete u svimpodruËjima u svojem domu; svoju djecu trebate uËiti samood-ricanju i samokontroli i dosljedno ih primjenjivati na njimajoπ od najranijeg djetinjstva. (PHJ, travanj 1890.)

Djecu trebaju nauËiti da ne provode svoju volju, veÊ daprihvate volju svojih roditelja kao vodilju. Jedna od najvaænijihpouka u vezi s tim jest vladanje apetitom. Trebaju nauËitiobjedovati uvijek u isto vrijeme i njihove usne ne smiju niπtataknuti izmeu ovih odreenih obroka. ...

Djecom odgajanom na ovaj naËin lakπe je vladati od djecekojoj je udovoljavano da jedu sve πto je njihov apetit poæelioi u svako doba. Ona su najËeπÊe vesela, zadovoljna i zdrava.»ak su i najtvrdoglavija, gnjevna i Êudljiva djeca postala po-korna, strpljiva i posjeduju samokontrolu ako se dosljedno pri-dræavaju ovakvog naËina prehrane, voena Ëvrsto i ljubazno iu ostalim podruËjima. (PHJ, svibanj 1890.)

Neka svaki mladiÊ u naπoj zemlji, kome se pruæa prilikada postigne viπe nego okrunjeni kraljevi, razmiπlja o pouci kojukriju rijeËi mudrog Ëovjeka: “Blago tebi, zemljo, kad ... knezo-vi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju!”(Propovjednik 10,17) (Odgoj, str. 185)

87


Bit Êu gospodar svoga uma

“Zato opaπite svoje bokove, to jest svoj um, budite trije-zni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja Êe vam sedonijeti u Ëasu kad se objavi Isus Krist.” (1. Petrova 1,13)

Svatko od nas ima osobit posao koji treba obaviti, opasatisvoj um, ostati trijezan, bdjeti i moliti. Um treba Ëvrsto kon-trolirati da se bavi predmetima koji Êe ojaËati njegove moral-ne snage. ... Misli trebaju biti Ëiste, razmiπljanja srca trebajubiti neokaljana, a rijeËi koje izlaze iz usta prihvatljive Nebui od pomoÊi vaπim suradnicima. (R&H, 12. lipnja 1888.)

Nad umom bi trebalo pozorno bdjeti. U nj ne bi smjelouÊi niπta πto bi moglo oπtetiti ili uniπtiti njegovu zdravu sna-gu. Da bismo to sprijeËili, on treba biti zasijan dobrim sjeme-nom koje Êe, donoseÊi æivot, rezultirati granama punim plodova.... Polje koje je ostavljeno neobraeno ubrzo donosi rod ËiËkai divlje loze, koji iscrpljuje zemljiπte i potpuno je bezvrijednovlasniku. Zemljiπte obiluje sjemenjem koje je vjetar donio sasvih strana; ako ostane neobraeno, sjemenje spontano nikneguπeÊi svaku dragocjenu plemenitu biljku koja se bori za op-stanak. Kad bi polje bilo poorano i posijano, bezvrijedni ko-rov bi bio uniπten i ne bi viπe cvjetao. (R&H, 9. studenoga1886.)

Mladi koji sreÊu i radost nalaze u Ëitanju RijeËi Boæje itrenucima molitve, stalno se osvjeæavaju na Izvoru æivota. Onidostiæu visinu moralne uzviπenosti i πirinu misli koju drugi ine nasluÊuju. Stalno odræavanje zajednice s Bogom potiËe do-bre misli, plemenite namjere, jasnu sliku o istini i uzviπeneciljeve djelovanja. One koji se u duπi tako povezuju s Njim,Bog priznaje kao svoje sinove i kÊeri. Oni se stalno uzdiæusve viπe i viπe stjeËuÊi sve jasniju predodæbu o Bogu i vjeËnosti,sve dok ih Gospodin ne uËini provodnicima svjetla i mudrostiza ovaj svijet. (4T, str. 624)

88


Bit Êu krπÊanin u domu

“(Ljubav) nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdraæujese, zaboravlja i praπta zlo.” (1. KorinÊanima 13,5)

Mnogo moæemo postiÊi samodisciplinom u domu. ... Nekasvatko uËini æivot πto je moguÊe ugodnijim za svoje bliænje.Njegujmo poπtovanje u govoru. OËuvajmo jedinstvo i ljubav.Sotona neÊe imati moÊ nad onima koji imaju potpunu kontro-lu nad sobom u domu. (MS, str. 60, 1903.)

Moramo imati Duha Boæjeg, inaËe nikad neÊemo postiÊisklad u domu. ... Ne moæemo njegovati odnose u domu akosmo preoptereÊeni brigom; jer dom u kojem prebiva Duh Go-spodnji, postaje kutak Neba. ... Sve πto bi moglo pokvariti miri jedinstvo obiteljskog kruga, treba suzbiti. A ljubaznost i lju-bav, duh blagosti i strpljivosti treba njegovati. Ako jedan po-grijeπi, drugi treba pokazati Kristovu strpljivost. (Letter 18b,1891.)

Onaj tko pokazuje duh blagosti, strpljivosti i ljubavi, ot-krit Êe da Êe se isti duh reflektirati i na Njega. ... Ako je Kristuistinu oblikovan u njemu, ta nada slave, u domu Êe vladatizajedniπtvo i ljubav. Srce æene u kojem Krist prebiva slagatÊe se sa srcem muæa u kojem prebiva Krist. Oni Êe zajednoteæiti stanovima koje je Krist otiπao pripremiti za one koji Galjube. ... Uvijek treba njegovati njeænu privræenost izmeusupruænika, roditelja i djece, braÊe i sestara. ... Duænost jesvih u obitelji da budu prijazni i da ljubazno govore. (Signs,14. studenoga 1892.)

KuÊa u kojoj vlada ljubav, u kojoj se ljubav izraæava rije-Ëima i djelima, mjesto je u kojem aneli vole prebivati i oba-sjati ga zrakama svjetla slave. ... Ljubav se treba vidjeti usvakoj rijeËi, u svakom postupku i Ëuti u boji glasa. (2T, str.417)

Ako svaki Ëlan obitelji bude vladao sobom, njihov dom Êepostati raj. (CE 168)

89

22. oæujka »uvajte pristupe svojoj duπi

»uvat Êu vrata svoga srca

“A svrh svega, Ëuvaj svoje srce, jer iz njega izvire æivot.”(Izreke 4,23)

“A svrh svega, Ëuvaj svoje srce, jer iz njega izvire æivot”— to savjetuje mudri Ëovjek. »ovjek je onakav kakve su mi-sli koje njeguje u svojem srcu. Srce mora biti obnovljeno Bo-æjom miloπÊu, inaËe uzalud traæimo ËistoÊu. Tko pokuπava bezKristove milosti izgraditi plemenit i besprijekoran karakter,zida svoju kuÊu na pijesku. Ona Êe sigurno biti poruπena ustraπnoj oluji kuπnje. Svaka duπa bi se trebala moliti kao Da-vid: “»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni!”I poπto smo postali sudionici u Boæjoj naravi, seæemo k savr-πenstvu kako bi nas “sila Boæja vjerom saËuvala za spasenje”.

Ali i mi trebamo neπto uËiniti da bismo se oduprli kuπ-nji. Oni koji ne æele postati plijen sotonskih prijevara, mora-ju dobro Ëuvati sve prilaze koji vode duπi. Oni moraju izbje-gavati Ëitati, gledati ili sluπati ono πto moæe izazvati neËistemisli. Ne smijemo svom umu dopustiti da luta i da se bavisvim predmetima koje nam neprijatelj stavlja pred oËi. ... Tozahtijeva ozbiljne molitve i stalnu budnost. Potrebna nam jestalna pomoÊ Svetoga Duha koji Êe privlaËiti naπ um premagore i naviknuti ga da razmiπlja o onome πto je Ëisto i sveto.Moramo marljivo prouËavati RijeË Boæju. “Kako Êe mladiÊ Ëi-stim saËuvati put svoj? »uvajuÊi rijeËi tvoje.” “U srce pohra-nih rijeË tvoju”, kaæe psalmist, “da protiv tebe ne sagrijeπim”.(Poruka mladim krπÊanima, str. 200, 1968.)

Ti moraπ postati vjerni straæar nad svojim oËima, uπimai svojim Ëulima ako æeliπ upravljati svojim umom i sprijeËititaπtinu i pokvarene misli da prljaju tvoju duπu. Ovo se moæepostiÊi samo silom boæanske milosti. (Poruka mladim krπÊanima,str. 46, 1968.)

90


NeÊu stavljati pred oËi svoje niπtapokvareno

“OËi svoje neÊu nikada upravljati na, zle stvari, jer mrzimna djela bezboæna, neÊu za njima pristajati.” (Psalam101,3 — ©ariÊ)

Svi trebamo paziti na svoja osjetila da Sotona ne bi zago-spodario njima, zato πto su osjetila prilazi duπi. (3T, str. 507)

Ne Ëitajte i ne gledajte ono πto Êe izazvati neËiste misli.Razvijajte moralnu i intelektualnu snagu. (2T, str. 410)

Meu najopasnija mjesta uæivanja spada kazaliπte. Umje-sto da bude πkola morala i vrline, kako se to Ëesto tvrdi, onoje pravi rasadnik nemorala. Takvom razonodom jaËaju se i utvr-uju poroËne navike i greπne sklonosti. Proste pjesme, razuz-dane geste, izrazi i pokreti koji potiËu porok, izopaËuju maπtui srozavaju moral. Svako mlado biÊe koje po navici prisust-vuje takvim predstavama neizbjeæno Êe se iskvariti. U naπojzemlji* nema utjecaja koji bi jaËe mogao zatrovati duπu, uni-πti vjerske utjecaje i otupiti æelju za neuzbudljivim zadovolj-stvima i trijeznom stvarnoπÊu æivota od kazaliπne zabave.

Ljubav prema ovakvim prizorima jaËa sa svakom pred-stavom, kao πto uporabom jaËa i æelja za opojnim piÊem. Jedinisiguran put jest kloniti se kazaliπta, cirkusa i svakog drugogsumnjivog mjesta za zabavu.

Ima rekreacija koje su doista vrlo korisne i za um i zatijelo. Prosvijetljen um, koji razlikuje dobro i zlo, pronaÊi Êemnoge naËine zabave i razonode iz izvora koji su ne samobezazleni, nego i pouËni. ... Veliki Bog, Ëija slava obasjava nebesai koji svojom svemoÊnom rukom odræava milijune svjetova, naπje Otac. Trebamo Ga samo voljeti i oslanjati se na Njega kaomala djeca s vjerom i povjerenjem; i On Êe nas prigrliti kaosvoje sinove i kÊeri i uËinit Êe nas baπtinicima svekolike neiz-recive slave vjeËnoga svijeta. (4T, str. 652,653)

* Spisateljica misli na Sjedinjene AmeriËke Dræave.

91


Traæit Êu Boga da bih æivio

“Traæite dobro, a ne zlo, da biste æivjeli, i da Jahve, Bognad Vojskama, odista s vama bude kao πto velite da jest.”(Amos 5,14)

Sotona koristi sva orua da zloËin i poniæavajuÊe porokeuËini privlaËnima. Mi ne moæemo hodati ulicama naπih gra-dova a da se ne suoËimo s upadljivim tragovima zloËina u no-vinama ili kazaliπtu. Um se odgojem privikava na grijeh. Unovinama se pred ljude iznosi æivot zlih i poroËnih, i sve πtomoæe uzbuditi strasti iznosi se pred njih u obliku uzbudljivihpriËa. Oni sluπaju i Ëitaju tako mnogo o poniæavajuÊim zloËi-nima da nekad njeæna savjest, koja bi pred takvim prizorimaustuknula u strahu, postaje tvrda i oni s poæudnim zanima-njem razmiπljaju o tim stvarima.

Mnoge popularne zabave u danaπnjem svijetu, Ëak i meuonima koji tvrde da su krπÊani, teæe k istom cilju kao i nezna-boæaËke zabave. Meu njima je doista malo onih koje Sotonane koristi za uniπtavanje duπa. On vjekovima djeluje kroz drameda bi uzbudio strasti i veliËao porok. Sotona se sluæi operom,njenim veliËanstvenim prikazom i oËaravajuÊom glazbom, ma-skaradom, plesom, da sruπi zid naËela i otvori vrata tjeles-nom popuπtanju. Na svakom skupu organiziranom zbog zado-voljstva, gdje se potiËe ponos i popuπta apetitu, a ljudi se navodeda zaborave Boga i iz vida izgube vjeËne interese, Sotona svojimlancima okiva duπe. (Patrijarsi i proroci, str. 383)

Bit Êemo sigurni jedino ako Boæja milost svakog trenutkabude naπa zaπtita i ne dopusti naπem duhovnom vidu da zlozovemo dobrom, a dobro zlom. Bez oklijevanja ili raspravlja-nja moramo zatvoriti i Ëuvati prilaze duπi od svakog zla. (3T,str. 324)

92


Sluπat Êu glas s Neba

“I uπi Êe tvoje Ëuti rijeË gdje iza tebe govori: ‘To je put,njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalije-vo.” (Izaija 30,21)

Mnogi govornici nadahnute RijeËi pouËavaju nas da je ljud-ska obitelj predmet posebne Boæje brige i nebeskih biÊa. »ovjeknije prepuπten Sotoni da postane predmetom njegovih kuπnji.Cijelo Nebo je aktivno ukljuËeno u djelo prenoπenja svjetla sta-novnicima ovog svijeta kako ne bi ostali u ponoÊnoj tami bezduhovnog vodstva. Oko koje nikad ne drijema i ne spava, ËuvaIzraelov tabor. Deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊe tisuÊaanela sluæe potrebama ljudskog roda. Glasovi nadahnuti odBoga viËu: “Ovo je put, idite njime.” (MS 8, 1900.)

Moæemo odluËiti da ne gledamo mnoga zla kojih je sveviπe u ovim posljednjim danima. Moæemo odluËiti da ne slu-πamo o postojeÊoj zloÊi i rastuÊem kriminalu. (NL, br. 25, str.3.)

Prizori opisani u zamiπljenim vizijama buduÊnosti su zavrlo aktivne umove djece i mladeæi — stvarnost. Dok Ëitajumaπtovite opise raznih revolucija, u kojima su — kao plod maπtepisca — opisane najraznovrsnije tehnike ruπenja zakonskihprepreka, u kojima je samosvladavanje neπto nepoznato, mnogipostaju obuzeti duhom tih opisa. Oni postaju zavedeni da vrπezloËine koji Êe, ako im se pruæi prilika, biti joπ brutalniji ne-go u opisu zabavnih pisaca. Moral druπtva proæetog ovakvimutjecajima opada. Sjeme bezakonja sije se na πirokom planu.Neka se stoga nitko ne Ëudi kad vidi da je rezultat toga pra-va æetva kriminalnih djela. (Put u bolji æivot, str. 280)

OdluËno kaæite: “Zatvorit Êu svoje oËi za sve πto je lako-misleno i greπno. Moje uπi pripadaju Gospodinu i neÊu slu-πati neprijatelja koji me mami svojim lukavstvom. Moj glasni na koji naËin neÊe biti podloæan volji koja nije pod utjecajemDuha Boæjeg. Moje tijelo je hram Svetoga Duha i svaka silamoga biÊa bit Êe posveÊena dostojnim ciljevima.” (7T, str. 64)

93


Voljet Êu dobre knjige

“Do mog dolaska posveÊuj se Ëitanju, opominjanju i po-uËavanju.” (1. Timoteju 4,13)

Bog je svojem narodu dao najprobranije πtivo za Ëitanje.Neka Boæja rijeË pronae svoje mjesto u svakoj prostoriji udomu. Dræite Bibliju, taj kruh æivota, na vidnom mjestu. Umje-sto da troπite na revijalne Ëasopise, uloæite taj novac u izda-nja Ëiji sadræaj govori o sadaπnjoj istini i dajte im istaknutomjesto u svojem domu. S potpunom sigurnoπÊu ih moæete osta-viti nadohvat djeci i mladeæi. Romanima ne bi smjelo biti mjestau domovima onih koji vjeruju u Krista. Ne dajite mladeæi dr-vo, slamu i strn jer Êe im pokvariti apetit za ono πto je prika-zano kao zlato, srebro i drago kamenje. Treba se ozbiljno bo-riti protiv sklonosti k lakom, bezvrijednom πtivu.

Neka literatura koja uzdiæe uvijek bude dostupna vaπimËlanovima obitelji. »itajte naπe knjige i Ëasopise. ProuËavajteih. Upoznajte istine koje sadræe. Dok to budete Ëinili, osjeÊatÊete utjecaj Svetoga Duha. Svaki trenutak u æivotu je drago-cjen i treba ga provesti u pripremi za buduÊi besmrtan æivot.Ispunite svoj um temama iz RijeËi Gospodnje koje uzdiæu ioplemenjuju, tako da u odreeno vrijeme budete pripravni go-voriti rijeË onima koji dou s vama u doticaj. »itanje naπihpublikacija neÊe oslabiti naπe umne snage. Nitko od nas neÊebiti na gubitku ako bude primao kruh æivota; Ëitanjem ovihknjiga opskrbit Êemo um onim πto Êe izgraditi srce u istini.(MS 53, 1911.)

Moramo se pripremiti za najuzviπenije duænosti. Svijet trebaspasiti. ... ZnajuÊi veliËinu ovog velikog djela koje treba oba-viti, kako si itko moæe dopustiti da gubi dragocjeno vrijeme iBogom dana sredstva da radi ono πto nije za njegovo dobroili na slavu Boæju? (YI, 14. kolovoza 1906.)

94


»uvat Êu pjesmu u svom srcu

“VeÊ se napunite Duhom! Govorite jedni drugima u psal-mima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevaj-te Gospodinu u svom srcu i slavite ga!” (Efeæanima 5,18.19)

Bog se slavi pjesmama zahvalnosti koje potjeËu iz Ëistasrca ispunjena ljubavlju i odanoπÊu prema Njemu. ... Zahvalnostkoju osjeÊaju (krπÊani) i mir Boæji koji vlada u njima navodiih da u srcu pjevaju Gospodinu i da odgovarajuÊim rijeËimaizraæavaju svoj dug ljubavi i zahvalnosti dragom Spasitelju,koji ih je toliko ljubio da je umro da bi oni imali æivot. (1T,str. 509,510)

Povijest pjesama u Bibliji puna je sugestija o uporabi iprednostima glazbe i pjesme. Glazba je Ëesto izopaËena da sluæinamjerama zla, i ona tako postaje jedno od najzavodljvijihsredstava kuπnje. Ali pravilno upotrijebljena, ona je dragocje-ni dar od Boga odreen da uznese misli prema onome πto jevisoko i plemenito, da nadahne i uzdigne duπu.

Kao πto su se djeca Izraelova, putujuÊi pustinjom, hra-brila melodijama svetih pjesama, tako i Boæja djeca danas, poBoæjem nalogu, svoj krπÊanski æivotni put trebaju uËiniti ra-dosnim. Jedan od najboljih naËina da se Boæje rijeËi ureæu usjeÊanje jest njihovo ponavljanje u pjesmi. Takva pjesma imaËudesnu moÊ. Ona ima silu da obuzda grubu i neotesanu narav;silu da oæivi misli i probudi suÊut, da potakne na sloæan radi da odagna potiπtenost i zle slutnje koje oduzimaju hrabrosti snagu.

To je jedan od najuspjeπnijih naËina da se duhovne istineutisnu u srce. Koliko se puta duπa suoËena s opasnoπÊu i go-tova da se preda oËaju, sjeti neke Boæje rijeËi — dugo zabo-ravljenog pripjeva pjesme iz djetinjstva — i kuπnje gube svojusnagu, æivot dobiva novo znaËenje i novu svrhu, a hrabrost iradost prelaze i na druge duπe! (Odgoj, str. 151,152)

95


Pjevat Êu Gospodinu

“Pravo me πtuje onaj koji prinosi ærtvu zahvalnu: nje-mu Êu pokazati spasenje svoje.” (Psalam 50,23)

Doite k Isusu upravo takvi kakvi jeste, greπni, slabi i upotrebi, i On Êe vam dati vodu æivota. Potrebna vam je vjerakoja prodire kroz paklenu sjenu koju Sotona baca na vaπ put.On neumorno pronalazi zabave i naËine koji Êe toliko zaoku-piti ljudske umove da Êe im biti gotovo nemoguÊe odvojiti vri-jeme za molitvu. UËite svoju djecu da slave Boga, a ne da uga-aju sama sebi. Ona su Njegova djeca — stvaranjem i otkup-ljenjem. UËite ih da se klone zabava i ludosti ovog pokvare-nog vijeka. Gledajte da njihov um bude Ëist i neokaljan u Bo-æjim oËima. ... Slavite Boga. Neka vaπi razgovori, vaπa glaz-ba, vaπe pjesme — sve neka proslavlja Onoga koji je tako punouËinio za nas. Slavite Boga ovdje na Zemlji i bit Êete spremnipridruæiti se nebeskom zboru kada uete u Boæji grad. Tadamoæete poloæiti svoje sjajne krune pred Isusove noge, uzeti zla-tne harfe i ispuniti sva nebesa melodijom. Proslavljat Êemoime Njegovo besmrtnim jezikom. (MS 16, 1895.)

Dok nas naπ Otkupitelj vodi prema pragu vjeËnosti oba-sjanom Boæjom slavom, moæemo Ëuti rijeËi hvale i zahvaljiva-nja nebeskog zbora oko prijestolja; i kad se odjek aneoskepjesme zaËuje u naπim zemaljskim domovima, srca Êe biti pri-vuËena nebeskim pjevaËima. Zajednica s Nebom poËinje na Ze-mlji. Ovdje uËimo osnovnu melodiju nebeskog slavopoja. (Od-goj, str. 152)

Hvalite Gospodina; govorite o Njegovoj dobroti; govoriteo Njegovoj sili. Zasladite okruæenje svoje duπe. ... Slavite sr-cem i duπom i tijelom Onoga koji je zdravlje na vaπem licu,svog Spasitelja i svog Boga. (YI, 27. prosinca 1900.)

96

29. oæujka Podnoπenje kuπnji

Bog dopuπta kuπnje i bol da me oËisti

“Ali tko Êe opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganjljevaËev i kao luæina bjelioËeva. I zasjest Êe kao onajπto topi srebro i proËiπÊava. OËistit Êe sinove Levijeve iproËistit Êe ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi ær-tvu u pravednosti.” (Malahija 3,2.3)

U Boæjem narodu odvija se proces prosijavanja i proËiπ-Êenja, i Gospodar svega stvorenog stavio je svoju ruku na ovajposao. Ovaj proces je najnaporniji za duπu, ali je nuæan zboguklanjanja prljavπtine. Kuπnje su potrebne jer nas pribliæa-vaju naπem nebeskom Ocu i dovode u pokornost Njegovoj voljida bismo mogli prinijeti Gospodinu dar u pravednosti. ... Go-spodin vodi svoju djecu preko istog tla uvijek iznova poveÊa-vajuÊi pritisak sve dok savrπena poniznost ne ispuni njihovum i karakter se promijeni; tada oni postaju pobjednici nadsobom i postiæu sklad s Kristom i duhom Neba. »iπÊenje Boæjegnaroda ne moæe se postiÊi bez patnje. ... Bog nas vodi iz jednevatre u drugu kuπajuÊi naπu pravu vrijednost. Istinska milostje voljna prihvatiti kuπnju. Ako smo neskloni tome da nas Go-spodin preispituje, nalazimo se u opasnosti. ...

Svojom miloπÊu Gospodin otkriva Ëovjeku njegove sakri-vene nedostatke. On Êe pomno promotriti sloæene osjeÊaje imotive njegovog srca i otkriti ono πto je loπe, te promijenitinjegove sklonosti i usavrπiti njegovo ponaπanje. Bog æeli daNjegovi podanici upoznaju svoja srca.

Kako bi im predoËio stvarnu istinu o njihovom stanju, Ondopuπta da ih snae vatra nesreÊe da se mogu oËistiti. Æivo-tne kuπnje su Boæji radnici koji uklanjaju neËistoÊu, slabostii grubosti iz naπega karaktera i pripremaju nas za druπtvosvetih, nebeskih anela u slavi. ...

Vatra nas neÊe spaliti, veÊ samo ukloniti neËistoÊu i iziÊiÊemo sedam puta ËiπÊi odraæavajuÊi boæanski lik. (R&H, 10.travnja 1894.)

97


Bog ima namjeru sa svakom patnjom

“Prestanite se Ëuditi, ljubljeni — kao da vam se πto neo-biËno dogaa — poæaru koji bjesni meu vama da vasiskuπa! Naprotiv, radujte se πto ste dionici u Kristovimpatnjama, da se mognete radovati i veseliti i u Ëas kadse objavi njegova slava.” (1. Petrova 4,12.13)

Dok je jedne veËeri neki gospodin, vrlo utuËen zbog svo-jih ozbiljnih problema, πetao vrtom, ugledao je drvo nara po-sjeËeno skoro do debla. Vrlo znatiæeljan, upitao je vrtlara za-πto je ovo drvo u takvom stanju; dobio je odgovor koji je nanjegovo zadovoljstvo objasnio rane njegovog srca koje je krva-rilo. “Gospodine,” rekao je vrtlar, “ovo drvo je izraslo s takvomsnagom u visinu da na njemu nije raslo niπta osim liπÊa. Ni-sam imao izbora pa sam ga okresao na ovaj naËin; a kad jeskoro bilo posjeËeno, poËelo je donositi plodove.”

Naπe boli ne niËu iz zemlje. Svaku nevolju Bog æeli okre-nuti u naπu korist. Svaki vjetar koji uniπti idola, svaki potezprovidnosti koji oslabi naπe Ëvrste veze sa svijetom, a uËvrstii poveÊa naπu naklonost prema Bogu, jest blagoslov. Kresanjeneko vrijeme moæe biti bolno, ali poslije “donosi miran rod prav-de”. Trebamo sa zahvalnoπÊu prihvaÊati sve ono πto Êe potak-nuti svijest, uzdiÊi misli i oplemeniti æivot. Nerodne grane sesijeku i bacaju u vatru. Budimo zahvalni πto kroz bolno kre-sanje moæemo oæivjeti vezu sa æivim Trsom; jer ako patimo sKristom, zajedno Êemo s Njim i kraljevati. Svaka kuπnja kojajako crpi naπu vjeru i stvara osjeÊaj kao da nas je Bog napu-stio, treba nas odvesti bliæe k Njemu da moæemo odloæiti svojteret pred Kristove noge i iskusiti mir koji nam On u zamjenudaje. ... Bog voli i brine se za svoja najslabija stvorenja, i nemoæemo Mu nanijeti veÊu sramotu nego da posumnjamo u Nje-govu ljubav prema nama. O, njegujmo tu æivu vjeru koja Êeimati povjerenja u Njega u vrijeme tame i kuπnje. (R&H, 10.travnja 1894.)

98


Bog daje snagu za podnoπenje svakekuπnje

“Nikakva kuπnja veÊa od ljudske snage nije vas zadesila.Bog je vjeran i neÊe dopustiti da budete kuπani prekovaπih snaga, nego Êe vam zajedno s kuπnjom dati sretanishod, da je moæete podnijeti.” (1. KorinÊanima 10,13)

Krist nikada neÊe napustiti duπu za koju je umro. »ovjekmoæe ostaviti Njega i podleÊi kuπnji, ali se Krist nikada nemoæe okrenuti od onoga za koga je platio otkupninu svojimæivotom. Kada bi naπ duhovni vid bio izoπtreniji, vidjeli bi-smo duπe pognute pod teretom tjeskobe, shrvane tugom, opte-reÊene kao kola puna snopova, blizu smrti zbog obeshrabre-nja. Vidjeli bismo anele, kako brzo lete u pomoÊ onima kojisu u kuπnji i koji stoje na samom rubu propasti. Nebeski an-eli potiskuju vojske zla koje opkoljavaju ove duπe, i pomaæuim da svoja stopala stave na siguran temelj. Bitke koje se vodeizmeu ove dvije vojske isto su tako stvarne kao i one kojese vode meu vojskama ovoga svijeta, i o ishodu ovog duhovnogsukoba ovisi vjeËna sudbina.

I na nas se odnose rijeËi upuÊene Petru: “Sotona je dobiodopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam mo-lio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,31.32) Boguhvala, mi nismo ostavljeni sami. (Odgoj, str. 149)

Pribliæavamo se razdoblju krize. Proimo ispit hrabro, Ëvr-sto dræeÊi ruku BeskonaËne Sile. Bog Êe raditi za nas. Mi samotrebamo æivjeti iz dana u dan, i ako upoznamo Boga, dobitÊemo snagu za ono πto slijedi sutra, milost dovoljnu za svakidan, i svaki dan Êe donositi svoje pobjede, baπ kao i kuπnje.S nama Êe biti sila Najviπeg jer Êemo biti opasani oklopomKristove pravednosti. Imamo istog Boga koji je djelovao za svojnarod u proπlim vremenima. S Isusom koji stoji na naπoj strani,hoÊemo li se kolebati? — Ne, jer s nadolazeÊim kuπnjama do-lazi i sila Boæja. Bog Êe nam pomoÊi da stojimo u vjeri Njego-ve RijeËi, a nakon πto se sjedinimo, On Êe djelovati s poseb-nom silom u naπu korist. (R&H, 29. travnja 1890.)

99

T r a v a n jNAPREDAN ÆIVOT

1. travnja KrπÊanski rast

Ljestve krπÊanskog napredovanja

“Zbog toga uloæite svu revnost da sa svojom vjerom spojitepoπtenje, s poπtenjem znanje, sa znanjem uzdræljivost, suzdræljivoπÊu postojanost, s postojanoπÊu poboænost, s po-boænoπÊu bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopÊe!Ako, naime, posjedujete ove kreposti te ako napredujeteu njima, one ne dopuπtaju da ostanete ni besposleni nibesplodni u pravoj spoznaji naπega Gospodina Isusa Kri-sta.” (2. Petrova 1,5-8)

Ove su rijeËi pune uputa i tvore osnovu za pobjedu. Apostolpred vjernike postavlja ljestve krπÊanskog napredovanja u kojemsvaka preËka predstavlja napredovanje u spoznaji Boga; u pe-njanju ovim ljestvama ne smije biti zastoja. Vjera, krepost,spoznaja, uzdræljivost, postojanost, poboænost, bratoljublje i lju-bav preËke su na ovim ljestvama. Mi se spaπavamo penjanjems preËke na preËku i diæemo se korak po korak do visine idealakoji nam je postavio Krist. Tako On postaje naπa mudrost, pra-vednost, posveÊenje i otkupljenje. (Djela apostolska, str. 333)

Ne trebate stalno imati na umu predstojeÊe korake nitiih brojiti kad poËnete; usmjerite svoj pogled na Isusa, odaberiteslavu Boæju i vidjet Êete napredak. ... PenjuÊi se korak po korak,moæete se popeti na najviπu uzbrdicu i dosegnuti vrh najviπeplanine. Nemojte biti zabrinuti zbog goleme koliËine posla kojimorate obaviti tijekom svojega æivota jer ne morate obavitisve odjednom. Obavljajte posao svaki dan koristeÊi se svakimdjeliÊem snage svoga biÊa, iskoristite svaku dragocjenu prili-ku, cijenite pomoÊ koju vam nudi Bog i napredujte ljestvamaprema vrhu korak po korak. Sjetite se da trebate æivjeti danpo dan, sjetite se da vam Bog iznova daruje joπ jedan novidan, a samo Êe nebeske knjige pokazati koliko ste cijenili pru-æene prednosti i moguÊnosti. Napredujte svaki dan koji vamBog poklanja da moæete na kraju Ëuti glas svoga Gospodarakako govori: “Dobro, valjani i vjerni slugo.” (YI, 5. sijeËnja 1893.)

100


Dodaj svojoj vjeri vrlinu, a vrlini znanje

“Njegova boæanska snaga obdarila nas je svime πto jepotrebno za æivot i poboænost, pravom spoznajom onogakoji nas je pozvao vlastitom slavom i moÊi.” (2. Petrova1,3)

Nakon πto smo primili vjeru Evanelja, prva nam je du-ænost da svojoj vjeri dodamo vrline i Ëista naËela i da na tajnaËin svoj um i srce oËistimo za primanje istinskog znanja.(1T, str. 552)

Apostol nam je pojasnio vaænost neprekidnog napretka ukrπÊanskom æivotu. Ne smije biti opravdanja za naπ nedosta-tak duhovnog razumijevanja. ...

Vjera je prvi korak na ljestvama napretka. Bez vjere jenemoguÊe ugoditi Bogu. No, mnogi zastanu na ovom koraku inikad ne napreduju dalje. »ini se kako smatraju da je jav-nim priznavanjem Krista i zapisivanjem njihovih imena u cr-kvenim knjigama, njihov rad zavrπen. Vjera nam je prijekopotrebna; no nadahnuta RijeË kaæe: “Dodaj svojoj vjeri vrli-nu.” Oni koji traæe vjeËni æivot i dom u kraljevstvu Boæjem,moraju poloæiti temelj vrlini u zgradi svojega karaktera. Isusmora biti glavni ugaoni kamen. Sve πto truje naπu duπu trebamoizbaciti iz uma i æivota. Kada dou kuπnje, moramo im seoduprijeti snagom koju nam Krist daje. Vrlina bezgreπnog BoæjegJanjeta mora biti utkana u karakter da duπa dosegne Ëesti-tost. ... Josip je primjer kako mladeæ moæe biti bez mane usvijetu punom zla, i kako svojoj vjeri moæe dodati vrlinu. ...

Svaki trenutak naπeg æivota vrlo je stvaran i pun uzviπe-nih odgovornosti. NeupuÊenost nam neÊe moÊi posluæiti kaoizgovor za nedostatak duhovnog razumijevanja i znanja jer smoopomenuti da dodamo vrlinu, znanje. ... Neuki ribari postalisu daroviti i uglaeni ljudi; a pouke koje su oni nauËili, zapi-sane su nama kao savjet i smjernica. Pozvani smo da posta-nemo uËenici u Kristovoj πkoli. Od velike je vaænosti da stek-nemo πto viπe znanja. (R&H, 21. veljaËe 1888.)

101


Umjerenosti dodaj postojanost

“Samo neka ta postojanost urodi savrπenim djelom dabudete savrπeni i neporoËni: bez ikakva nedostatka!” (Ja-kov 1,4)

“A nakon znanja, umjerenost.” Ovo je treÊi korak na putuprema savrπenom karakteru. Gdje god se okrenemo, nailazimona popuπtanje i gubitak volje, a rezultat je degeneracija i po-kvarenost. Stanovnici ovog naπeg planeta zakinuti su u umnoj,moralnoj i fiziËkoj snazi zbog neumjerenih navika druπtva. Ape-tit, poæuda i æelja za pokazivanjem vode ljude u najveÊe pretje-rivanje i neumjerenost. ... Boæji narod mora iÊi suprotnim smje-rom u odnosu na ovaj svijet. Mora se boriti protiv greπnih na-vika, pobijediti apetit i dræati svoju niæu prirodu pod kontro-lom. ... Potrebno je “istraæivati Pisma” i uskladiti svoje navikes uputama iz Biblije. ...

“A nakon umjerenosti, strpljivost.” Potreba za umjereno-πÊu pokazuje se kada pokuπavamo svladati i ovaj korak. Skoroje nemoguÊe da neumjerena osoba postane strpljiva. (R&H,21. veljaËe 1888.)

Neki od nas su nervoznog temperamenta i prirodno subrzi kao munja u miπljenju i djelovanju, ali neka nitko ne po-misli da ne moæe nauËiti biti strpljiv. Strpljivost je biljka ko-ja Êe rasti nevjerojatnom brzinom bude li njegovana s paæ-njom. Spoznajom o nama samima i kombinacijom Boæje milo-sti i naπe Ëvrste odluËnosti, moæemo postati pobjednici i dostiÊisavrπenstvo u svemu, ne oskudijevajuÊi ni u Ëemu. (HS, str.134)

Strpljivost izlijeva svoj melem mira i ljubavi u iskustvoæivota u domu. ... Strpljivost Êe teæiti jedinstvu u crkvi, obiteljii druπtvu. Naπ æivot mora biti proæet ovom miloπÊu. (R&H,21. veljaËe 1888.)

102


Poboænosti dodaj bratsku dobrotu imilosre

“Ali ti, o ËovjeËe Boæji ... teæi svim silama za pravednoπÊu,vjerom, ljubavlju, postojanoπÊu, blagoπÊu!” (1. Timoteju6,11)

Naπa zajednica s Nebom mora biti bliska i osobna æelimoli postiÊi milost poboænosti. Isus mora postati gost u naπimdomovima, Ëlan naπega domaÊinstva æelimo li odsjajivati Nje-gov lik i pokazivati da smo sinovi i kÊeri Najuzviπenijeg. Vje-ra je prekrasna pojava u domu. Ako Gospodin prebiva u nama,osjeÊat Êemo da smo Ëlanovi Kristove nebeske obitelji. Shva-tit Êemo da nas aneli promatraju i naπe ponaπanje Êe postatiljubazno i snoπljivo. Budemo li razvijali pristojnost i poboæ-nost, bit Êemo pripravni za ulazak u nebeske dvorove. ...

Henok je hodio s Bogom. Proslavljao je Boga u svakompodruËju svog æivota. U svojem domu i u poslu stalno je sebipostavljao pitanje: “HoÊe li ovo biti ugodno Gospodinu?” Sje-ÊajuÊi se Boga i slijedeÊi Njegov savjet, preobrazio je svoj ka-rakter i postao poboæan Ëovjek Ëiji su putovi bili ugodni Go-spodinu. Nama je upuÊen poziv da poboænosti dodamo i brat-sku dobrotu. O, kako nam je potrebno da uËinimo taj korak,da dodamo ovu kvalitetu svojem karakteru! ... Trebamo posje-dovati tu ljubav prema drugima koju je Krist pokazao premanama. »ovjekovu istinsku vrijednost procjenjuje Gospodar Neba.Ako je tko neljubazan u svojem zemaljskom domu, nije spre-man za nebeski dom. Ako sve radi na svoj naËin, bez obzirana to hoÊe li koga oæalostiti, ne bi bio zadovoljan na Nebukad ne bi mogao vladati i tamo. Naπim srcima treba upravljatiKristova ljubav. ... Traæite Boga slomljenog i pokajniËkog duhai omekπat Êe vas suosjeÊanje prema vaπoj braÊi. Bit Êete spremnipridodati bratsku dobrotu, milosre i ljubav. ...

Ovo nam moæe pribliæiti Nebo. Obavljanjem ovog djela mo-æemo postiÊi slatki mir i Boæju utjehu. Ovi koraci odvest Êenas u nebesko okruæenje. (R&H, 21. veljaËe 1888.)

103

5. travnja Rast u milosti

Boæja milost je sa mnom

“MiloπÊu sam Boæjom ono πto jesam. A milost koju mi jeBog dao nije bila bez uspjeha. Naprotiv, trudio sam seviπe nego oni svi; ne ja, nego milost Boæja sa mnom.”(1. KorinÊanima 15,10)

Ima onih koji se pokuπavaju uspeti ljestvama krπÊanskognapredovanja, ali kad krenu, poËnu se uzdati u ljudsku sna-gu i ubrzo iz vida gube Isusa, ZaËetnika i Zavrπitelja svojevjere. Posljedica je neuspjeh — gubitak svega πto su postigli.Æalosno je stanje onih koji, umorni od puta, dopuπtaju nepri-jatelju duπa da im otme krπÊanske kreposti koje su se razvijaleu njihovom srcu i æivotu. (Djela apostolska, str. 335)

Boæja ljubav u duπi izvrπit Êe izravan utjecaj na æivot ipozvati um i osjeÊaje na aktivnu, zdravu vjeæbu. Boæje dijeteneÊe mirovati dok ne bude obuËeno u Kristovu pravednost iispunjeno Njegovom æivotodavnom silom. Kada uoËi slabostiu svojem karakteru, nije dovoljno da ih samo prizna; morakrenuti s odluËnoπÊu i æeljom da nadvlada svoje mane izgra-ujuÊi pozitivne crte karaktera. On neÊe izbjegavati ovaj po-sao zato πto je teæak. Od krπÊanina se zahtijeva neumornaenergija; ali on ne mora obavljati posao svojom snagom; bo-æanska sila Ëeka njegov poziv za pomoÊ. Svatko tko iskrenoteæi pobjedi nad samim sobom, prihvatit Êe obeÊanje: “Dostati je moja milost.”

Duπa se izgrauje zajedniËkim djelovanjem osobnog na-pora i molitve vjere. Dan za danom karakter sve viπe naliku-je na Kristov. ... Iako svladavanje dugo njegovanih navika moæeizazvati ozbiljan sukob, miloπÊu Kristovom mi moæemo trijum-firati. ...

Ako se iskreno odazovemo na poticaje Boæjeg Duha, rastÊemo iz milosti u milost, iz slave u slavu dok ne primimo kona-Ëni dodir besmrtnosti. (R&H, 10. lipnja 1884.)

104


Izvanredno bogatstvo Njegove milosti

“Ali Bog koji je bogat milosrem — iz svoje velike ljubavikojom nas je ljubio — nas, koji smo bili mrtvi zbog gri-jeha, s Kristom oæivi ... s njim nas i uskrisi i s njim posta-vi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji na-dolaze pokaæe izvanredno bogatstvo svoje milosti dobro-tom prema nama u Kristu Isusu.” (Efeæanima 2,4-7)

Nikad ne bismo nauËili znaËenje rijeËi “milost” da nismopali u grijeh. Bog voli bezgreπne anele koji obavljaju Njego-vu sluæbu i posluπno izvrπavaju sve Njegove zapovijedi, ali imne pokazuje milost. Ova nebeska biÊa ne znaju niπta o milo-sti; nikad je nisu trebala jer nikad nisu ni sagrijeπila. Milostje Boæja osobina koju pokazuje ljudskim biÊima iako to ne za-sluæuju. Mi je nismo traæili, ona je poslana da potraæi nas.Bog radosno daruje ovu milost svakome tko æea za njom, nestoga πto smo je dostojni, veÊ upravo stoga πto je uopÊe nismodostojni. Naπa potreba je uvjet koji nam daje jamstvo da Êemoprimiti ovaj dar.

Ali Bog ne koristi ovu milost da uËini svoj Zakon nevaæeÊimili da ga zamijeni. “Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednostida uzveliËa i proslavi Zakon svoj.” Njegov Zakon je istina. ...

Boæja milost i Zakon Njegovog kraljevstva u potpunom suskladu; oni idu ruku pod ruku. Njegova milost omoguÊuje namda vjerom budemo privuËeni u Njegovu blizinu. PrihvaÊajuÊimilost i dopuπtajuÊi da djeluje na naπ æivot, dokazujemo neo-spornost Zakona; dræanjem æivotnih naËela uzvisujemo Zakoni Ëinimo ga dostojnim. ...

Kako moæemo svjedoËiti za Boga? ... Ako iskreno i cijelimsrcem iskazujemo posluπnost Njegovu Zakonu. Ako dopustimo,Bog Êe se oËitovati u nama silom otkupljenja i mi Êemo postatisvjedoci pred nebeskim svemirom i palim svijetom koji se uda-ljava od Boæjeg zakona. (Letter 98b, 1896.)

Postoji samo jedna sila koja moæe uËiniti da nalikujemona Krista, koja nas moæe uËiniti nepokolebljivima i postojani-ma. To je milost Boæja koju primamo posluπnoπÊu Boæjem za-konu. (Letter 58, 1909.)

105


Moram rasti u milosti

“©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospo-dina, Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova 3,18)

Bog zahtijeva od svakog ljudskog biÊa da iskoristi milostkoju Nebo pruæa i postane πto uspjeπnije u radu za Boga. Svesu zalihe krπÊaninu stavljene na raspolaganje da moæe napre-dovati u poboænosti, ËistoÊi i ljubavi, da se njegovi talenti umna-æaju i njegova sposobnost poveÊava u sluæbi njegovog boæan-skog Gospodara. Iako je sve osigurano, mnogi koji ispovije-daju svoju vjeru u Isusa ne pokazuju rast kao posljedicu po-sveÊene sile istine u njihovom æivotu i karakteru. Kad prviput primimo Isusa u svoje srce, mi smo kao novoroenËad uvjeri; ali ne trebamo takvi i ostati u stjecanju iskustva. Trebamorasti u milosti i spoznaji naπega Gospodina i Spasitelja IsusaKrista. Trebamo dostiÊi punu veliËinu rasta u Njemu kao mu-πkarci i æene. Trebamo napredovati, stjecati vjerom nova i bogataiskustva napredujuÊi u povjerenju, pouzdanju i ljubavi, upo-znajuÊi Boga i Isusa Krista kojeg je On poslao. (YI, 8. lipnja1893.)

Djelo preobrazbe iz nesvetosti u svetost jest trajno. Bogiz dana u dan radi na Ëovjekovom posveÊenju, a Ëovjek trebasuraivati s Njim, ulagati ustrajne napore da njeguje isprav-ne navike. On treba milosti dodavati milost, i dok tako radipo naËelu zbrajanja, Bog za njega djeluje prema naËelu mno-æenja. Naπ je Spasitelj uvijek spreman Ëuti i odgovoriti na mo-litvu skruπenog srca i On svojim vjernima umnoæava milost imir. Rado im jamËi blagoslove koji su im potrebni u borbi protivzla koje ih opsjeda. ... Slavna je nada pred vjernikom koji vjeromnapreduje prema visinama krπÊanskog savrπenstva.” (Djelaapostolska, str. 335,336)

106


Rast u milosti poËinje u domu

“Jahve, Bog, sunce je i πtit: on daje milost i slavu. NeuskraÊuje Jahve dobara onima koji idu u neduænosti.”(Psalam 84,12)

Velik je broj onih koji ne napreduju u milosti jer su pro-pustili u svojem domu njegovati vjeru. (Signs, 17. veljaËe 1904.)

»lanovi obitelji trebaju pokazati da su pod stalnim utje-cajem sile koju su primili od Krista. U svakoj svojoj navici iposlu trebaju napredovati, pokazujuÊi da su u svakom trenu-tku svjesni πto znaËi biti krπÊanin. (MS 140, 1897.)

Oni koji su krπÊani u domu, bit Êe krπÊani i u crkvi i usvijetu. (Signs, 17. veljaËe 1904.)

Milost moæe rasti jedino u srcu koje se ustrajno pripre-ma za dragocjeno sjeme istine. Trnje grijeha moæe rasti nasvakom tlu; njemu nije potrebna njega, ali milost se mora bri-æljivo njegovati. »iËak i trnje uvijek su gotovi da proklijaju; izato se djelo ËiπÊenja mora stalno obavljati. (Isusove uspored-be, str. 25,26)

Ono πto Êe uËiniti karakter ljupkim u domu, isto je onoπto Êe ga uËiniti ljupkim i u nebeskim stanovima. (Signs, 14.studenoga 1892.) Æelite li ... biti svjetlo svijetu, to svjetlo moraprvo sjati u vaπem domu. Ovdje trebate pokazati primjeromkrπÊansku milost, ljupkost, strpljivost, ljubaznost, pa ipak ostatiËvrsti. ... Trebate neprekidno teæiti najviπem obrazovanju umai duπe. ... Kao ponizno Boæje dijete, pouËavajte se u Kristovojπkoli; teæite neprestanom usavrπavanju svojih snaga da mo-æete napredovati u savrπenstvu u domu kao uËitelj i kao pri-mjer. ... Neka svjetlo nebeske milosti obasja vaπ karakter dai u vaπem domu bude sunËano. (R&H, 15. rujna 1891.)

Vrijednost vaπeg krπÊanstva mjeri se prema naËinu vaπegæivljenja u domu. Kristova milost omoguÊuje onima koji je po-sjeduju da uËine svoj dom sretnim mjestom, punim mira i od-mora. (Signs, 14. listopada 1892.)

107


Kako rasti u milosti?

“A Bog moæe tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti,da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svegai joπ imati viπka za koje mu drago dobro djelo, kao πtostoji pisano: ‘Razdijeli, dade siromasima; njegova dobro-tvornost ostaje zauvijek.’” (2. KorinÊanima 9,8.9)

Mnogi teæe rastu u milosti; oni se mole za to i vrlo suiznenaeni πto njihove molitve nisu usliπane. Gospodar im jedao posao pomoÊu kojega Êe napredovati u rastu. Vrijedi li semoliti kad postoji potreba za radom? Pravo pitanje je traæe lioni spasenje duπa za koje je Krist umro? Duhovni rast ovisi odijeljenju svjetla drugima koje je Bog dao vama. Trebate upreg-nuti nabolje snage svoga uma u aktivnom Ëinjenju dobra i samodobra u svojoj obitelji, crkvi i susjedstvu.

Umjesto da se u vaπem umu poveÊava zabrinutost da nerastete u milosti, svakoga dana obavite duænost koju trebateobaviti, nosite teret duπa na svojem srcu i svim dostupnimsredstvima teæite spaπavanju izgubljenih. Budite ljubazni, pri-stojni, puni saæaljenja. Ponizno govorite o blagoslovljenoj na-di; govorite o Isusovoj ljubavi; govorite o Njegovoj dobroti, mi-losti i pravednosti i prestanite se brinuti da li rastete. Biljkene rastu svjesnim naporom. ... Biljka nije neprekidno zabrinutaza svoj rast; ona samo raste pod Boæjim nadzorom. (YI, 3. veljaËe1898.)

Jedini naËin da rastemo u milosti jest da marljivo radi-mo posao koji nam je Krist zapovjedio — da upotrijebimo svesvoje sposobnosti za pomoÊ i blagoslov onima kojima je naπapomoÊ potrebna. ... KrπÊani koji neprekidno rastu u ozbiljno-sti, predanosti, revnosti i ljubavi — takvi krπÊani se nikadne vraÊaju na staro. ... Raste njihova mudrost i njihova sposob-nost za rad. »ini se da su razumjeli najveÊe planove. Oni suse spremni ukljuËiti u najuzbudljivije pothvate, u njih nemamjesta za lijenost; u njih nema prostora za mrtvilo. (R&H, 7.lipnja 1887.)

Blaga milosti su potpuno neograniËena. (Letter 71, 1893.)

108


KrπÊaninov put vodi u Nebo

“A pravedniËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja jesve jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18)

Mladeæ svakodnevno moæe primati Kristovu milost i dokbudu slijedili put svetosti, njihova svjetlost bivat Êe sve sjajnijai sjajnija. ...

Rast u milosti neÊe vas uËiniti ponosnima, samouvjereni-ma i oholima, veÊ Êe vas uËiniti svjesnijima vaπe niπtavnostii Ëinjenice da potpuno ovisite o Gospodinu. Onaj tko raste umilosti dosegnut Êe Nebo, imat Êe jasne poglede o pravim po-trebama Evanelja.

U Kristu mladeæ moæe biti slobodna; mogu biti djeca svjetla,a ne tame. Bog poziva svakog mladiÊa i djevojku da se odreknusvake zle navike, da budu marljivi u poslu i vatreni u duhusluæeÊi Gospodinu. Isus Êe vam pomoÊi da ne ostanete ravno-duπni i ne ulaæete nikakav napor u ispravljanje pogreπaka ipoboljπanje ponaπanja. Iskrenost vaπih molitava dokazat Êe sepo jaËini napora koje ulaæete da budete posluπni svim Boæjimzapovijedima. Moæete svjesno napredovati odriËuÊi se svakimkorakom zlih navika i pomisli, vjerujuÊi da Êe Gospodin obnovitivaπe srce silom svoga Duha. ...

Ne opravdavajte mane svoga karaktera, veÊ ih pobijediteKristovom miloπÊu. Othrvajte se zlim strastima koje Boæja ri-jeË osuuje jer popuπtanjem njima poniæavate sami sebe. Pokajtese od grijeha dok vas poziva slatki glas Milosti; to je prvi ko-rak koji moæete uËiniti u najplemenitijem poslu. Borite se zaprevlast nad grijehom svim snagama koje vam je Bog dao. (YI,11. kolovoza 1892.)

Put istine je postupan, iz snage u snagu, iz milosti u mi-lost, i iz slave u slavu. Boæansko prosvjetljenje jaËat Êe sveviπe usporedo s naπim daljnjim potezima, ËineÊi nas spremni-ma za suoËavanje s odgovornostima i potrebama koje su prednama. (R&H, 22. lipnja 1886.)

109


O Boæe! Podigni me na viπu razinu

“O Boæe, vapaj mi posluπaj, budi pomnjiv na molitvu mo-ju! S kraja zemlje vapijem k tebi, jer mi srce klonu. Dig-nut Êeπ me na liticu i pokoj mi dati, jer ti si moje sklo-niπte, utvrda Ëvrsta protiv duπmana.” (Psalam 61,2-4)

Jeste li kada promatrali jastreba u lovu na plahu golubicu?PouËena svojim instinktom, golubica zna da jastreb, æeli li ulo-viti svoj plijen, mora letjeti na veÊoj visini od svoje ærtve. Stogaona leti sve viπe i viπe u plavi nebeski svod, Ëak i dok je ja-streb progoni i æeli postiÊi prednost. Ali uzalud. Golubica jesigurna tako dugo dok ne dopusti da je iπta omete u njezinomletu ili pribliæi tlu; ali dovoljno je da samo jednom posustanei spusti se niæe u letu, i njezin neprijatelj koji nikad ne spavaobruπit Êe se na svoju ærtvu. Mnogo puta smo, gotovo bez daha,promatrali ovaj prizor suosjeÊajuÊi s malom golubicom. Kakoli smo bili æalosni kada je postala ærtvom okrutnog jastreba!

Mi se nalazimo u ratu — doæivotnom sukobu protiv So-tone i njegovih primamljivih kuπnji. Taj neprijatelj Êe upotri-jebiti svaki argument, svaku prijevaru da namami duπu u zam-ku; ako æelimo dobiti krunu æivota, moramo uloæiti ozbiljan,ustrajan napor. Ne smijemo odbaciti oruæje ili napustiti boji-πte dok ne postignemo pobjedu i pobijedimo u naπem Otkupi-telju.

Dokle god su naπe oËi uprte na ZaËetnika i Zavrπiteljanaπe vjere, bit Êemo sigurni. Mi moramo teæiti za onim πto jegore, a ne za stvarima ovoga svijeta. U vjeri trebamo rastisve viπe i viπe dok ne dostignemo Kristovu milost. Svakodnev-nim promatranjem Njegove neusporedive privlaËnosti, mora-mo sve viπe i viπe rasti u Njegovo slavno obliËje. Dok æivimou ovakvoj zajednici s Nebom, Sotona Êe uzalud na nas bacatisvoje mreæe. (YI, 12. svibnja 1898.)

110

12. travnja Rast u mudrosti i znanju

PoËetak mudrosti

“Gospodnji strah poËetak je mudrosti i razboritost je spo-znaja Presvetog.” (Izreke 9,10)

Krist je bio najveÊi uËitelj kojeg je svijet ikad vidio. Donioje ljudskom rodu znanje izravno s Neba. Pouke koje nam jeostavio upravo su ono πto nam je potrebno sada i za buduÊ-nost. On pred nas postavlja istinske æivotne ciljeve i poka-zuje nam naËin kako da ih ostvarimo.

U Kristovoj πkoli uËenici nikad ne maturiraju. Meu timuËenicima ima jednako i starih i mladih. Oni koji obraÊajupozornost na upute boæanskog UËitelja, neprekidno napredu-ju u mudrosti, usavrπavanju i plemenitosti duπe i na taj naËinpostaju spremni za prelazak u viπu πkolu gdje Êe nastaviti na-predovati kroz vjeËnost.

BezgraniËna Mudrost uËi nas velikim poukama iz æivota— poukama o duænosti i sreÊi. Njih je Ëesto teπko nauËiti, nobez njih nema stvarnog napretka. Mogu nas stajati napora isuza, Ëak i patnje, ali ne smijemo se pokolebati ni popustitiumoru. U konaËnici Êemo Ëuti Gospodarov poziv: “Dijete, po-pni se viπe.” ...

Svako znanje, svaku odliku kojom je Stvoritelj obdario ljud-ski rod treba upotrijebiti na slavu Njemu; u tome se nalazinajËiπÊe, najsvetije i najsretnije iskustvo. SmatrajuÊi duhov-no naËelo mjerodavnim, svaki iduÊi korak koji poduzimamona podruËju stjecanja znanja ili kulture uma, korak je premasjedinjenju ljudskog s boæanskim, smrtnog s besmrtnim. (CPT50-52)

Bude li mladeæ uËila od nebeskog UËitelja ... sami Êe doÊido spoznaje da je strah Gospodnji uistinu poËetak mudrosti.ImajuÊi ovako Ëvrsto postavljen temelj, oni ... mogu iskoris-titi svaku pogodnost i priliku na najbolji moguÊi naËin i mo-gu se uzdiÊi na bilo koju visinu u intelektualnim postignu-Êima. (YI, 24. studenoga 1903.)

111


Mudrost daje æivot

“A prednost je mudrosti u tome πto izbavlja onoga tkoje ima.” (Propovjednik 7,12b)

PokazujuÊi nam put spasenja, Biblija je naπ vodiË premaviπem, boljem æivotu. (Signs, 13. lipnja 1906.)

Okretanjem lea Boæjoj rijeËi kako bi se nahranio knjiæev-nim djelima nenadahnutih ljudi, um postaje patuljast i bezvri-jedan. Viπe nije u kontaktu s ozbiljnim, jasnim naËelima vjeËneistine. ...

Posao svakog uËitelja i svakog roditelja treba biti usmje-ren na vezivanje umova djece i mladeæi za velike istine nadah-nute RijeËi. Ovo je obrazovanje od presudnog znaËenja za ovajæivot i æivot koji Êe doÊi. Nemojte misliti da Êe ono sprijeËitiznanstveni razvoj ili rezultirati niæim stupnjem obrazovanja.Boæje znanje je visoko kao nebo i prostrano kao svemir. Ni-πta toliko ne oplemenjuje i ne snaæi kao prouËavanje velikihtema koje se tiËu naπeg vjeËnog æivota. Neka se mladeæ Ëvrstouhvati ovih Bogom danih istina, i njihovo Êe se znanje proπi-riti i ojaËati. Ovo Êe svakog uËenika koji je izvrπitelj RijeËidovesti na πire podruËje razmiπljanja i osigurati mu neprola-zno bogatstvo znanja. (Signs, 6. lipnja 1906.)

Samo u Boæjoj rijeËi nalazimo autentiËni dokaz o stvara-nju. ... Samo u toj RijeËi nalazimo povijest naπeg roda neoka-ljanu ljudskim predrasudama ili ljudskim ponosom. ... Ovdjemoæemo biti u zajedniπtvu s patrijarsima i prorocima i sluπatiglas VjeËnog dok se obraÊa ljudima. Ovdje promatramo Nebe-sko VeliËanstvo kako se ponizilo i postalo naπa zamjena i jam-stvo, i samo uhvatilo u koπtac sa silama tame i postiglo po-bjedu u naπu korist. Dok s punim poπtovanjem razmiπljamo oovakvim tema, one Êe nas omekπati, proËistiti i oplemeniti srce,istodobno nadahnjujuÊi um novom snagom i poletom. (GH, ko-lovoz 1882.)

112


Kako pribaviti znanje

“Jest, ako prizoveπ razum i zavapiπ za razborom; akoga potraæiπ kao srebro i tragaπ za njim kao za skrivenimblagom — tada Êeπ shvatiti strah Gospodnji i naÊi ÊeπBoæje znanje.” (Izreke 2,3-5)

Neka nitko od vas ne misli kako viπe nema znanja kojemoæe usvojiti. KoliËina ljudskog intelekta moæe se izmjeriti;djela ljudskih ruku mogu se ocijeniti; ali Ëak ni najviπa, naj-dublja i najπira maπta ne moæe dosegnuti Boga. VjeËnost jejoπ dalje od onog πto smo mi u stanju shvatiti. Vidimo samoodsjaj boæanske slave i beskonaËnosti znanja i mudrosti; mi,kao πto obiËno biva, kopamo na povrπini rudnika, dok se bogata,zlatna æila nalazi ispod povrπine kao nagrada onima koji ko-paju u potrazi za njom. Okno se mora spuπtati sve dublje idublje u rudnik i rezultat Êe biti slavno bogatstvo. Ispravnimvjerovanjem, boæansko znanje postat Êe ljudsko znanje.

Nitko ne moæe istraæivati Pisma u Kristovom Duhu beznagrade. Kad je Ëovjek spreman primati pouke kao malo dijete,kad se u cijelosti preda Kristu, pronaÊi Êe istinu u NjegovojRijeËi. Kada bi ljudi bili posluπni, razumjeli bi plan Boæje vla-davine. Nebeski svijet otvorio bi svoja bogatstva milosti i sla-ve za istraæivanje. Ljudska biÊa bila bi potpuno drugaËija ne-go πto su sada; istraæivanje rudnika istine oplemenilo bi ih.Tajna otkupljenja, Kristovo utjelovljenje, Njegova ærtva pomir-nica ne bi blijedjela u naπim umovima kao sada. Bila bi nesamo bolje shvaÊena, veÊ i viπe cijenjena. ...

Spoznavanje Boga i Krista putem istraæivanja preobraæavaËovjeka da sliËi Boæjem obliËju. Ono daje Ëovjeku moguÊnostda gospodari nad sobom, dovodeÊi svaki nagon i strast ... podnadzor viπih snaga uma. Ono Ëini svojeg vlasnika sinom Boæ-jim i baπtinikom Neba. Dovodi ga u zajednicu s umom VjeËnogi otvara mu bogata blaga svemira. (Signs, 12. rujna 1906.)

113


Dræi se prave mudrosti i razboritosti

“Sine moj ... Ëuvaj pravu mudrost i razboritost; i bit Êeæivot duπi tvojoj i nakit grlu tvojemu. Tada Êeπ iÊi bezbrige putem svojim, i noga tvoja neÊe se spotaÊi.” (Izre-ke 3,21-23 — DV)

Kao mala djeca trebamo sjesti kraj Kristovih nogu i uËitiod Njega kako da uspjeπno radimo. Trebamo traæiti od Bogajasno prosuivanje i prosvjetljenje dok se obraÊamo drugima.Postoji potreba za znanjem koje je plod iskustva. Ne smijemodopustiti da nam proe ijedan dan a da ne poveÊavamo zna-nje u prolaznim i duhovnim stvarima. Ne ograujmo kolcimatlo koje nismo spremni obraivati, veÊ sadimo dalje, bliæe vi-sinama koje planiramo dosegnuti. NajveÊe obrazovanje moæese postiÊi vjeæbanjem uma da napreduje iz dana u dan. Svr-πetak svakog dana treba nas zateÊi dan hoda bliæe pobjedniË-koj nagradi. Iz dana u dan naπe razumijevanje treba sazrije-vati. Iz dana u dan trebamo raditi na zakljuËcima koji Êe namdonijeti bogatu nagradu u ovom æivotu i u æivotu koji Êe doÊi.Budemo li se svakodnevno obraÊali Isusu umjesto da se bavi-mo onim Ëime smo trenutaËno zaokupljeni, imat Êemo odlu-ËujuÊu prednost u prolaznom kao i u duhovnom znanju.

Kraj svemu se pribliæio. Ono πto smo dosad postigli, nesmije oznaËiti kraj naπeg rada. NaËelnik naπeg spasenja po-ruËuje: “Radite. DoÊi Êe noÊ kada nijedan Ëovjek neÊe moÊi ra-diti.” Neprekidno radimo na poveÊanju svoje korisnosti. Naπæivot treba uvijek biti pod utjecajem Kristove sile. Plamen naπihsvjetiljki treba odræavati da jasno svijetle. ...

U svim razdobljima Bog je ljudskim biÊima davao boæan-ska otkrivenja kako bi mogao ispuniti svoju namjeru da umupostupno otkrije doktrine milosti. Njegov naËin priopÊavanjaistine ilustriran je rijeËima: “Njegovo napredovanje je sigur-no kao πto je sigurno da nakon noÊi dolazi jutro.” Onaj tko senalazi tamo gdje ga Bog moæe prosvijetliti, napreduje od djelo-miËne tame svitanja do pune svjetlosti podneva. (R&H, 28.sijeËnja 1984.)

114


Mudrost u mojem poslu

“Napunio sam ga duhom Boæjim koji mu je dao umjeπ-nost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove.”(Izlazak 31,3)

Ne trebate iÊi na kraj svijeta da biste dobili mudrost jerje Bog blizu. ... On Ëezne da Ga vjerom potraæite. On Ëezneda od Njega oËekujete da uËini velika djela. On vam æeli pomoÊida razumijete i zemaljska i duhovna pitanja. On moæe izoπtritivaπ razbor. On vam moæe dati taktiËnost i umjeπnost. Poslu-æite se svojim sposobnostima, traæite od Boga mudrost i dobitÊete ono πto traæite. (Isusove usporedbe, str. 94)

Svakoga tko stalno pokorava svoju volju volji VjeËnoga,Bog Êe voditi i pouËavati, poveÊavat Êe se razvoj njegovih du-hovnih vrijednosti. Bog ne postavlja granice napretku onih kojisu “ispunjeni znanjem o Njegovoj volji i svom mudroπÊu iduhovnim razumijevanjem”. (R&H, 4. listopada 1906.)

Oni koji smatraju Boga izvorom svoje djelotvornosti, pri-hvaÊaju svoje osobne slabosti i Gospodin ih obilato opskrblju-je svojom mudroπÊu. Iz dana u dan ovise o Bogu, izvrπavajuNjegovu volju s poniznoπÊu i svom srËanoπÊu i potpunim poπte-njem, napreduju u znanju i sposobnosti. Dragovoljnom posluπ-noπÊu oni iskazuju Bogu Ëast i poπtovanje, i On to cijeni. (R&H,22. veljaËe 1906.)

Danielov sluËaj otkriva nam Ëinjenicu da Gospodin uvi-jek sluπa molitve pokajniËke duπe, i kada Ga traæimo svimsvojim srcem, On Êe odgovoriti na naπe molbe. Ovdje nam jeotkriveno kako je Daniel dobio svoju vjeπtinu i razumijevanje;kad bismo samo zatraæili mudrost od Boga, mogli bismo bitiblagoslovljeni rastuÊom sposobnoπÊu i silom s Neba. (Letter 59,1896.)

115


Mudrost vidljiva u mom razgovoru

“Je li tko mudar i razborit meu vama? Neka dobrimæivljenjem pokaæe svoja djela u mudroj blagosti.” (Jakov3,13 — JB)

Koliko bi samo grijeha ovakvo dosljedno vladanje moglosprijeËiti! Koliko bi se samo duπa vratilo s pokvarenih stazana staze pravednosti! Dobro ureenim æivotom i bogobojaznimnaËinom razgovora, Boæji narod treba prikazati silu velikih is-tina koje nam je Bog dao. ...

Postoji razlika izmeu onih koji sebe smatraju mudrimai onih koje je Bog obdario mudroπÊu jer neÊe iskoristiti nje-zine snage da rane ili uniπte. »ovjek moæe govoriti lijepe rijeËi,ali ako njegov æivot ne pokazuje dobra djela, njegova mudrostje ljudska. Istinska mudrost puna je ljubaznosti, milosti i lju-bavi. Svjetovni stav koji ljudi nazivaju mudroπÊu, Bog nazivaludoπÊu. Mnogi su u Crkvi duhovno bankrotirali jer su se zado-voljili ovakvom mudroπÊu. Izgubili su moguÊnost stjecanja zna-nja i njegove pravilne uporabe, jer nisu shvatili da je Kristo-va djelotvornost presudna u izgraivanju uspjeπnog Boæjegupravitelja koji Êe mudro upravljati povjerenim dobrima. Pro-pustili su priliku da se opskrbe nebeskim dobrima, i vrijed-nost njihovih zaliha neprekidno opada.

Nije dovoljno imati znanje. Moramo posjedovati i moguÊ-nost pravilne primjene znanja. Bog nas poziva da pokaæemodobar naËin voenja razgovora, bez grubosti i taπtine. Ne izgo-varajte isprazne rijeËi niti grubo nareujte jer Êe to prouzro-Ëiti sukob. Umjesto toga izgovarajte rijeËi pune nade, znanja,informacija, rijeËi koje Êe obnoviti i uzdiÊi. »ovjek pokazujeda posjeduje pravu mudrost kada se koristi darom govora kojiÊe proizvesti glazbu u duπi onih koji se trude obavljati svojposao i koji trebaju ohrabrenje. (Letter 40, 1901.)

Kad je srce Ëisto, izlijevat Êe se dragocjena blaga mudro-sti. (R&H, 17. svibnja 1898.)

116


Priroda, kljuË za otvaranje rizniceRijeËi Boæje

“Promotri djela Boæja Ëudesna. ... »udesa to su znanjasavrπenog.” (Job 37,14-16)

Cijela priroda stvorena je tako da prikazuje Boæja djela.Za Adama i Evu u njihovom edenskom domu priroda je bilapuna spoznaje o Bogu, vrveÊi boæanskim poukama. Za njiho-ve pozorne uπi bio je to zvuËni glas mudrosti. Mudrost se ob-raÊala njihovu oku, i bila je prihvaÊena u srcu; bili su u zajednicis Bogom i Njegovim djelima stvaranja. ... U prirodi je Bogstavio kljuË u ruke ljudskog roda da otvore riznicu NjegoveRijeËi. Nevidljivo je prikazano vidljivim; boæanska mudrost,vjeËna istina, bezgraniËna milost, postali su shvatljiviji prekoBoæjih djela. (CPT 186,187)

Kao πto su stanovnici Edena uËili sa stranica prirode, kaoπto je Mojsije prepoznao Boæji rukopis na arapskim ravnica-ma i brdima a dijete Isus na padinama breæuljaka Nazareta,tako i danaπnja djeca mogu uËiti o Sveviπnjemu. ... Na svemuπto je na Zemlji, od najviπeg stabla u πumi do liπaja koji sepripio uz stijenu, od bezgraniËnog oceana do najmanje πkoljkena obali, moæe se vidjeti slika i potpis Boga. (Odgoj, str. 90)

Istraæivanjem tajni koje se u tim djelima kriju um moæeojaËati. ... Svatko moæe naÊi obilje predmeta za prouËavanje... u svakom izdanku trave koja pokriva zemlju svojim divnimzelenim tepihom, u biljkama i cvijeÊu ... u visokim planinama,u granitnim stijenama ... u prekrasnim draguljima svjetlostikoji obasjavaju nebeski svod uljepπavajuÊi noÊ, u neizrecivombogatstvu sunËevog zalaska, u sveËanoj krasoti mjeseca, u hlad-noÊi zime, u vrelini ljetne æege, u smjeni godiπnjih doba, usavrπenom redu i skladu u kojem beskrajna sila sve to dræipod svojom kontrolom; sve su to predmeti koji traæe dubokorazmiπljanje i krajnje naprezanje maπte. (4T, str. 581)

117

19. travnja Bog unapreuje moje talente

On umnoæava moje talente

“Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim,zato Êu te nad velikim postaviti: Ui u veselje gospoda-ra svoga!” (Matej 25,21)

Bog nam je dao talente da ih koristimo na slavu Njemu.Jednom je dao pet talenata, drugom dva, a treÊem jedan. Ne-ka onaj koji je dobio samo jedan talent ne misli da ga moæeskriti od Boga. Gospodin zna gdje je skriven. On zna da tajtalent niπta ne radi za Njega. Kad Gospodin doe, upitat Êesvoje sluge: ©to ste uËinili s talentima koje sam vam povje-rio? I kada Mu sluga koji je primio pet i sluga koji je primiodva talenta odgovore da su trgujuÊi udvostruËili svoje talen-te, On Êe im reÊi: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjerannad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: Ui u veseljegospodara svoga!” Tako Êe reÊi i onome koji je umnoæio tajjedan talent koji mu je dan. ...

Onome koji je primio samo jedan talent, poruËila bih: Znaπli da taj jedan talent, pravilno upotrijebljen i umnoæen, dono-si Gospodinu stotinu talenata? Kako? — pitate se. Uporabitesvoj dar za obraÊenje jednog vrlo inteligentnog Ëovjeka, kojiuvia πto mu Bog znaËi i πto bi on trebao znaËiti Bogu. Nekaprijee na Gospodnju stranu, i dok otkriva svjetlo drugima,postat Êe orue koje Êe dovesti mnoge duπe Spasitelju. Isprav-nom uporabom jednog talenta, stotinu duπa moæe primiti is-tinu. “Dobro, valjani i vjerni slugo!” nije reËeno onima koji imajunajveÊi broj talenata, veÊ onima koji su u svojoj iskrenosti ivjernosti iskoristili svoje darove za Gospodara. ...

Na Zemlji nas oËekuje veliki posao i mi smo odgovorniza svaku zraku svjetla πto padne na naπu stazu. Podijelite tosvjetlo i primit Êete joπ svjetla koje Êete moÊi dijeliti. Velikiblagoslov doÊi Êe na one koji na pravi naËin upotrebljavajusvoje talente. (GCB, 23. travnja 1901.)

118


Dar govora

“Neka vam rijeË bude ljubezna, solju zaËinjena, da znad-nete odgovoriti svakome kako treba!” (Koloπanima 4,6)

Govor je dar koji nam je povjeren i trebamo ga koristitida pomognemo, ohrabrimo i osnaæimo svoje bliænje. Ako rodi-telji budu voljeli Boga, dræali se puta Gospodnjeg, Ëinili onoπto je pravo i donosili pravedne odluke, njihov jezik ... bit ÊemelodiËan, Ëist i plemenit. Bilo da su kod kuÊe ili izvan nje,njihove rijeËi bit Êe probrane. (MS 36, 1899.)

Najbolja πkola za obrazovanje govora je kuÊni odgoj. Po-uËavajte na svaki naËin, ne dosaujte, veÊ njegujete blag go-vor, jasan i razgovijetan. ... Majke bi, baπ kao Krist, trebaleu domu govoriti blage rijeËi, pune ljubavi. (Letter 75, 1898.)

Pravilno njegovana, sposobnost govora i sluæenja njimedolazi do izraæaja na svim podruËjima krπÊanskog djelovanja;ona utjeËe na æivot u domu i na sve meusobne odnose. Mise moramo naviknuti govoriti ugodnim tonom, sluæiti se Ëistimi pravilnim jezikom i ljubaznim i uËtivim rijeËima. Blage, lju-bazne rijeËi su kao rosa i kao osvjeæavajuÊa kiπa duπi. Pismokaæe o Kristu da je ljubaznost tekla s Njegovih usana i da jeznao “rijeËju krijepiti umorne” (Izaija 50,4). Gospodin nas po-ziva: “Neka vaπa rijeË bude ljubezna, solju zaËinjena” (Kolo-πanima 4,6) “da iskaæe dobroËinstvo sluπateljima” (Efeæanima4,29). ... Ako budemo slijedili Kristov primjer da Ëinimo dobro,i nama Êe se otvarati srca kao πto su se otvarala Njemu.

Ne naglo, veÊ s taktiËnoπÊu koja svoj izvor nalazi u boæan-skoj ljubavi, moæemo govoriti o Onome koji se “istiËe meutisuÊama” i “sav je od ljupkosti” (Pjesma 5,10.16). To je ujednonajuzviπenije djelo u kojemu moæemo upotrijebiti svoju spo-sobnost govora. (Isusove usporedbe, str. 226—228)

Ispravne rijeËi i djela imaju snaæniji utjecaj na dobro ne-go sve propovijedi koje mogu biti propovijedane. (YI, 1. sijeËnja1903.)

119


Vrijeme kao dar

“Prema tome, pomno pazite kako æivite! Ne kao ludi, negokao mudri; iskoriπÊujte vrijeme, jer su ovi dani zli!” (Efe-æanima 5,15.16)

Bog ljudima daje darove, ne da bi ti darovi ostali neisko-riπteni ili posluæili za proslavljanje sebe, veÊ da posluæe nablagoslov drugima. Bog daruje Ëovjeku dar vremena u svrhupromicanja Njegove slave. Kad se to vrijeme uporabi za sebi-Ëno zadovoljstvo, sati provedeni na taj naËin ostaju izgubljeniza vjeËnost. (CPT 354)

Naπe vrijeme pripada Bogu. Svaki trenutak je Njegov inaπa je najsvetija obveza da ga iskoristimo Njemu na slavu.Ni za jedan drugi dar On neÊe traæiti tako toËan obraËun kaoza dar naπeg vremena.

Vrijednost vremena ne moæe se izraËunati. Krist je svakitrenutak smatrao dragocjenim, te se to traæi i od nas. Æivotje prekratak da bismo ga smjeli proigrati. Mi imamo samo neko-liko kratkih dana milosti da se pripravimo za vjeËnost. ...

Pripadnici ljudskog roda tek πto poËnu æivjeti, veÊ poËi-nju umirati. Ni najmarljivijim radom na svijetu neÊe niπtapostiÊi ukoliko ne steknu istinsko znanje o vjeËnom æivotu. »o-vjek koji vrijeme shvati kao svoj radni dan, pripremit Êe seza nebeske stanove i æivot u besmrtnosti. Za njega je dobroπto se rodio. ...

Æivot je previπe dragocjen da bismo ga posvetili zemalj-skim, prolaznim poslovima, da bismo se okretali u viru brigai strahovanja oko onoga πto je u usporedbi s vjeËnim vrijedno-stima manje od atoma. Ipak, Bog nas poziva da Mu sluæimoi u svojim prolaznim zemaljskim poslovima. Marljivost u timposlovima isto je toliko dio istinske vjere kao molitva. Biblijanigdje ne potpomaæe lijenost, jer je to najveÊe prokletstvo ko-je muËi ovaj svijet. Svaki istinski obraÊeni muπkarac ili æenabit Êe marljiv radnik. (Isusove usporedbe, str. 231,232)

Sadaπnjost je optereÊena vjeËnim posljedicama. (YI, 30. lip-nja 1898.)

120


Novac kao dar

“Ovo velim: tko πkrto sije, πkrto Êe i æeti; tko obilato sije,obilato Êe i æeti! Neka svatko dadne kako je srcem odluËio,a ne sa æaloπÊu i na silu, jer Bog ljubi vesela darivao-ca.” (2. KorinÊanima 9,6.7)

U usporedbi o talentima prikazane su dvije vrste ljudi.Jednu prikazuje marljivi sluga, a drugu zao i lijen sluga. Go-spodar je obojici povjerio novac. Jedan je obavljao posao s oz-biljnoπÊu, nastojeÊi uporabiti povjereni dar na takav naËin dadrugi budu blagoslovljeni i imaju koristi. On nije æivio samoda bi zadovoljio sebe i svoje sebiËne æelje, uæivao u zabavamai provodu, u potrazi za udovoljenjem svojih tjelesnih poæudakao da je to smisao æivota; on je razmiπljao trijezno, svjestanje da je njegov vjerski æivot kratak. (YI, 8. lipnja 1893.)

Bog je taj koji daje ljudima sposobnost da steknu bogat-stvo; On im daruje ovu sposobnost ne da udovoljavaju sebi,veÊ da mogu vratiti Bogu ono πto je Njegovo. Ako pred sobomimamo taj cilj, onda stjecanje novca nije grijeh. Novac trebazaraivati marljivim radom. Sva mladeæ treba uËiti da budemarljiva. Biblija ne osuuje nijednog Ëovjeka zato πto je bo-gat ako je svoje bogatstvo stekao na poπten naËin. ... Bogat-stvo Êe biti blagoslov ako na njega gledamo kao da je Gospodnje,primamo ga sa zahvalnoπÊu i sa zahvalnoπÊu vraÊamo Daro-davcu. (6T, str. 452,453)

Novac ima veliku vrijednost jer moæe uËiniti mnogo do-bra. U rukama Boæje djece on postaje hrana gladnima, vodaæednima, odjeÊa neodjevenima. On je obrana potlaËenima, sred-stvo za pomoÊ bolesnima. Meutim, novac sam po sebi nemaveÊu vrijednost od pijeska ukoliko se ne uporabi za podmiri-vanje æivotnih potreba, za pomaganje bliænjima i za unapre-enje Kristovog djela. (Isusove usporedbe, str. 238)

121


Snaga je dar

“Bolji je mudar od jakoga i Ëovjek razuman od silne lju-dine.” (Izreke 24,5)

Od nas se traæi da ljubimo Boga ne samo svim svojim sr-cem, umom i duπom, veÊ i svom svojom snagom. Time je pokri-veno cijelo podruËje razumne upotrebe tjelesnih snaga. ...

Sam Krist je izradio nacrt ... odredio je svaku pojedinostprilikom izgradnje Salomonovog Hrama. Onaj koji je tijekomsvojeg zemaljskog æivota radio kao tesar u selu Nazaretu, za-pravo je arhitekt koji je zamislio plan svetog zdanja u kojemuÊe se slaviti Njegovo ime. ...

Svi korisni pronalasci i poboljπanja imaju svoj izvor uOnome koji je divan u savjetima i uzviπen u djelima. Spretandodir lijeËnikove ruke, njegova vlast nad æivcima i miπiÊima,njegovo poznavanje sloæene grae tijela, sve mu je to darovalaboæanska mudrost da bi olakπao patnje bolesnima. Vjeπtinakojom se tesar sluæi ËekiÊem, snaga kovaËeve ruke od koje od-zvanja nakovanj, sve dolazi od Boga. On je ljudima povjeriotalente i On od njih oËekuje da od Njega traæe savjete. ...

Biblijska vjera mora biti utkana u sve πto Ëinimo ili govo-rimo. ... One se moraju sjedinjavati u svim ljudskim pothva-tima, u tehniËkim i poljodjelskim radovima, u trgovaËkim iznanstvenim djelatnostima. ... Jednako je bitno da posluπamoBoæju volju kad gradimo kuÊu i kada prisustvujemo bogoslu-æju. ...

O Danielu nam je reËeno da se u svim njegovim poslov-nim pothvatima, iako su bili pomnjivo provjeravani, nije mo-gla naÊi nijedna mana ni pogreπka. On je primjer onoga πtosvaki poslovni Ëovjek mora postati. Njegov æivotopis pokazujeπto moæe postiÊi Ëovjek koji sve snage uma, tijela, srca i æivo-ta posveti sluæbi Bogu. (Isusove usporedbe, str. 236—238)

122


Bog mi daje snagu da Ëinim dobro

“Ljubljeni, nemoj nasljedovati zlo, nego dobro! Tko dobroËini, od Boga je; tko Ëini zlo, nije vidio Boga.” (3. Ivanova11)

Mnogi su naËini na koje mladi mogu mudro raspolagatitalentima koje im je Bog povjerio razvijajuÊi Boæje djelo i cilj,ne da udovolje sebi, nego da to Ëine na slavu Bogu. NebeskoVeliËanstvo, Kralj slave prinio je vjeËnu ærtvu dolaskom nanaπ svijet kako bi uzdignuo i oplemenio ËovjeËanstvo. ... »ita-mo: “I proe ËineÊi dobro.”

On posjeduje vinograd u kojem svatko moæe obavljati ko-ristan posao. »ovjeËanstvu koje pati potrebna je pomoÊ. Stu-denti mogu pronaÊi put do srca govoreÊi rijeËi u pravo vrije-me, pruæajuÊi usluge onima kojima je potreban Ëak i fiziËkirad. Ovo neÊe degradirati nijednog od vas, naprotiv, postat Êetesvjesni Boæjeg odobravanja. Bit Êe to kao da su talenti povje-reni na mudro upravljanje u ruke mjenjaËa. Trgovanjem oniÊe se umnoæiti. ...

Duænost je mladih da uvijek nastoje Ëiniti dobro upotreb-ljavajuÊi miπiÊe i um koje im je Bog dao kako bi mogli bitikorisni drugima ËineÊi im posao lakπim, ublaæavajuÊi njihovutugu, podiæuÊi duh obeshrabrenima, govoreÊi rijeËi utjehe onimabez nade, okreÊuÊi njihove umove od zabave i obijesti koja ihËesto vodi iza crte dostojanstva muæevnosti i æenstvenosti usramotu i obeπËaπÊenje. Gospodin æeli da se njihov um uzdig-ne u potrazi za viπim, plemenitijim naËinima korisnosti. (NL,br. 30, str. 2)

Pravi Ëovjek je onaj koji je spreman ærtvovati svoje inte-rese za boljitak drugih i koji nastoji izlijeËiti slomljena srca.(R&H, 8. sijeËnja 1880.)

Svaka moÊ za Ëinjenje dobra je Bogom dana. ... Bogu pri-pada sva slava za mudra i dobra djela koja Ëine ljudski pred-stavnici. (MS 146, 1902.)

123


Ljubaznost i velikoduπnost dragocjenisu darovi

“Ljubite srdaËno jedan drugoga bratskom ljubavi! U da-vanju Ëasti prednjaËite jedan drugome!” (Rimljanima12,10)

Ljubazni osjeÊaji, velikoduπne pobude i sposobnost brzogshvaÊanja duhovnih pojmova dragocjeni su talenti, ali nameÊusvojem vlasniku veliku odgovornost. Svi se moraju uporabitiu Boæjoj sluæbi. Meutim, ovdje se mnogi varaju. Zadovoljniπto imaju te vrline, oni ih propuπtaju uporabiti u aktivnoj sluæbiza bliænje. ... Oni koji su dobili talent pokazivanja njeænih osje-Êaja, imaju odgovornost pred Bogom da ih pokaæu ne samo udodiru sa svojim prijateljima, veÊ u dodiru sa svima kojimaje potrebna njihova pomoÊ. Poznavanje druπtvenih pitanja jetalent i mora se upotrijebiti na blagoslov svima koji se nalazeu domaπaju naπeg utjecaja. ...

Uporabljeni talenti se umnoæavaju. Uspjeh nije posljedicasluËaja ili sudbine; to je ostvarenje Boæje promisli, nagradavjere i razboritosti, vrline i ustrajnog napora. Gospodin æelida se sluæimo svim darovima koje imamo; ukoliko to budemoËinili, dobit Êemo joπ veÊe darove kojima Êemo se moÊi posluæiti.Sposobnosti koje nam nedostaju neÊemo dobiti na neki nad-naravni naËin; meutim, dok se budemo sluæili onim πto veÊimamo, On Êe raditi zajedno s nama i poveÊavati i jaËati svakunaπu sposobnost. Sa svakom ærtvom koju iskreno i od srcabudemo prinosili u sluæbi UËitelju, poveÊavat Êe se naπa snaga.... Ako budemo cijenili i sluπali naloge Svetoga Duha, naπesrce Êe se πiriti i primati sve viπe i viπe Njegove sile, Ëinit Êeviπe i bolje. Uspavane snage Êe se probuditi, paralizirane spo-sobnosti nanovo Êe oæivjeti. ...

Ako se budemo trudili da bliænje zadobijemo za Krista iako u molitvi budemo izraæavali svoju brigu za njihovo spasenje,naπe Êe srce zadrhtati od æivotvornog utjecaja Boæje milosti inaπi Êe se osjeÊaji rasplamsati boæanskom gorljivoπÊu; cjelo-kupni naπ krπÊanski æivot postat Êe stvarniji, ozbiljniji, bogatijimolitvama. (Isusove usporedbe, str. 239—241)

124

26. travnja ©irenje pravog utjecaja

Budi odvaæan i hrabar

“Samo budi odvaæan i hrabar da sve uËiniπ vjerno pre-ma naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreÊiod toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve πtopoduzmeπ.” (Joπua 1,7)

U æivotu Josipa, Daniela i njegovih prijatelja vidimo kakozlatni lanac istine moæe vezati mladeæ za Boæje prijestolje. Njihse nije moglo namamiti da skrenu sa svojeg puta Ëestitosti.Cijenili su Boæju naklonost viπe od naklonosti i hvale knezovai Bog ih je ljubio, postavivπi svoju zaπtitu oko njih. Zbog njihovevjernosti, zbog njihove odluËnosti da daju slavu Bogu bez ob-zira na veliËinu ljudske moÊi, Gospodin im je odao priznanjepred ljudima. Bili su poËaπÊeni prisutnoπÊu Gospodina Bogasvedræitelja, Ëija moÊ nadmaπuje sva djela Njegovih ruku naNebu i na Zemlji. Ovi se mladiÊi nisu sramili pokazati svojeboje. »ak i na kraljevom dvoru svojim su rijeËima, svojim na-vikama, svojim naËinom æivljenja, posvjedoËili o svojoj vjeri uGospodina Boga nebeskoga. Odbili su se pokloniti bilo kakvomzemaljskom vladaru koji je omalovaæavao πtovanje Boga. Pri-mili su snagu s Neba i javno priznali svoju povezanost s Bo-gom. ...

Nemojte se nikada stidjeti svojih boja; obucite se u njih,rasprostrite ih naoËigled ljudima i anelima. ... Svijet ima pravoznati πto moæe oËekivati od svakog razumnog ljudskog biÊa.Onaj koji je æivo utjelovljenje ËvrstoÊe, odluËnosti i ispravnihnaËela, bit Êe æiva sila svojim suradnicima i vrπit Êe utjecajna druge svojim krπÊanstvom. Mnogi ne shvaÊaju i ne cijenesnagu utjecaja koji svatko vrπi na dobro ili na zlo. ...

Vaπa sreÊa u ovom i u buduÊem, besmrtnom æivotu leæi uvama. ... Koliko je vaæno da svi shvatimo u kojem smjeru vodimoduπe. Kako ozbiljno trebamo paziti na posljedice naπeg utje-caja dok nas promatra vjeËni svijet. (YI, 2. veljaËe 1893.)

125


Budi uzor vjernicima

“Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! ©toviπe,budi uzorom vjernicima u rijeËi, u vladanju, u ljubavi,u vjeri, u ËistoÊi!” (1. Timoteju 4,12)

Svi s kojima dolazimo u dodir, dolaze svjesno ili nesvje-sno pod utjecaj ozraËja koje nas okruæuje. ... Naπe rijeËi, naπadjela, naπe odijelo, naπe vladanje, pa Ëak i izraz naπeg licavrπe svoj utjecaj. ... Svaki dojam je sjeme koje Êe donijeti dobruili loπu æetvu. To je karika u dugaËkom lancu ljudske povijestikoja se pruæa u nedogled. Ako naπ primjer pomaæe drugimada æive po naËelima pravde, time im dajemo silu da Ëine dobro.Oni Êe vrπiti isti utjecaj na druge, a ovi opet dalje na druge.Tako tisuÊe njih mogu uæivati blagoslov naπeg utjecaja.

Bacite kamen u jezero: on Êe stvoriti val iza kojeg slijedidrugi, pa treÊi itd. Krugovi Êe se sve viπe πiriti dok ne doprudo obale. Tako je i s naπim utjecajem. Bez naπeg znanja i na-πe kontrole, naπ utjecaj nastavlja djelovati ili na dobro ili nazlo. ...

©to je πiri krug naπeg utjecaja, to viπe moæemo Ëiniti do-bra. Kad oni koji kaæu da sluæe Bogu budu slijedili Kristovprimjer; kad u svojem æivotu budu provodili naËela NjegovogZakona; kad svim svojim djelima budu pokazivali da ljube Bogaiznad svega a svoje bliænje kao same sebe, onda Êe crkva imatisilu koja Êe pokrenuti svijet. (Poruka mladim krπÊanima, str.294, 1968.)

Postave li mladiÊi za svoj uzor uzviπenost, Ëist moral iposjedovanje Ëvrstih naËela i ako tome pridodaju ljubaznost iistinsku krπÊansku uËtivost, ovakav karakter oplemenjenih vr-lina svugdje Êe biti probitaËan, i snaæan utjecaj zavladat Êe uime vrline, umjerenosti i pravednosti. Ovakvi karakteri bit Êeod najveÊe vrijednosti za druπtvo, dragocjeniji od zlata. Nji-hov utjecaj je za naπe vrijeme i za vjeËnost. (PHJ, lipanj 1890.)

126


Spasonosni utjecaj na suradnike inevjernike

“Tako da ste postali uzor svim vjernicima u Makedonijii Ahaji. Od vas je, uistinu, rijeË Gospodnja odjeknulane samo u Makedoniji i Ahaji, nego se svagdje proπirioglas o vaπoj vjeri u Boga, tako da nama o tome ne tre-ba πto govoriti.” (1. Solunjanima 1,7.8)

Moæete li izvrπiti spasonosni utjecaj na jednu duπu, sjetitese radosti koja vlada na Nebu za jednu duπu koja se pokaje.... Razumnim djelovanjem moæete postati sredstvo za dovoe-nje izgubljenih ovaca u Isusov tor. UnatoË svojoj mladosti, mo-rate raditi s Kristom; s Njegovim duhom u srcu moæete po-stiÊi mnogo viπe nego πto vam se sada Ëini moguÊim. (YI, 4.svibnja 1886.)

Ako pruæate primjer svojim ponaπanjem nalik Kristovom,samo to, da ne kaæete nijednu rijeË, bit Êe od velike pomoÊimnogima. Neprekidna strpljivost u Ëinjenju dobra pomoÊi Êedrugima da stanu na put istine i pravednosti. ... Krenite is-pravno i onda nastavite tiho dalje. (YI, 25. kolovoza 1886.)

»vrste namjere u provoenju ispravnih naËela utjecat Êena usmjeravanje duπa u pravom smjeru. Nema granica dobrukoje moæete uËiniti. UËinite li Boæju rijeË pravilom svojeg æi-vota i budete li æivjeli po njenim uputama ulaæuÊi sve svojenapore i nastojanja u ispunjenje svoje duænosti ... uspjeh Êeokruniti vaπe napore. (YI, 1. rujna 1886.)

Mladeæ koja je posveÊena Bogu, ima silan utjecaj na do-bro. Propovjednici ili laici uznapredovali u godinama nemajuni pola utjecaja na dobro mladeæi, kao πto mladeæ, posveÊenaBogu, moæe imati na svoje vrπnjake. (YI, 1. sijeËnja 1907.)

Tiho svjedoËanstvo jednog stvarno poboænog i nesebiËnogæivota sadræi gotovo neodoljiv utjecaj. (Poruka mladim krπÊa-nima, str. 297, 1968.)

Prirodan, nesvjestan utjecaj svetog æivota najuvjerljivijaje propovijed koja se moæe iznijeti u prilog krπÊanstvu. (Djelaapostolska, str. 322)

127


Utjecaj krotkog i mirnog duha

“Vaπ nakit neka ne bude vanjski — umjetno spletena kosa,stavljanje zlatnog nakita, oblaËenje raskoπnih haljina— nego skrivenost — srce obuËeno u neraspadljiv na-kit, krotak i miran duh — ono πto je dragocjeno predBogom.” (1. Petrova 3,3.4)

Ovdje apostol govori o unutarnjem ukraπavanju u suprot-nosti s vanjskim, i objaπnjava πto moÊni Bog cijeni. Vanjskoje varljivo. Ali krotak i miran duh otkriva divan i skladankarakter koji nikad neÊe nestati. To je ures koji se ne kvari.U oËima Stvoritelja svega πto je vrijedno, ljupko i lijepo, pro-glaπen je za veliku vrijednost. (HR, studeni 1871.)

NeÊemo li ozbiljno teæiti za onim πto Bog ocjenjuje vred-nijim od skupe odjeÊe, bisera ili zlata? Unutarnje ukraπava-nje, ljepota poniznosti, duh zajedniπtva s nebeskim anelimaneÊe umanjiti pravo dostojanstvo karaktera ili nas uËiniti manjeprivlaËnima na ovom svijetu. Otkupitelj nas je upozorio na ponosæivota, ali ne i protiv njegove ljupkosti i prirodne ljepote. (YI,6. svibnja 1897.)

Samoodricanje u odijevanju dio je krπÊanske duænosti. Jed-nostavnost u odijevanju i izbjegavanje nakita i razmetljivogukraπavanja u skladu je s naπom vjerom. (3T, str. 366)

Od najveÊeg je znaËenja da ... poukom i primjerom poka-æemo da njegujemo ono Ëemu Vladar svemira pridaje velikuvrijednost. »ineÊi tako, moæemo imati velik utjecaj na dobro.(HR, studeni 1871.)

Djeca i mladeæ koji posveÊuju vrijeme i sredstva kako biod sebe naËinili objekt privlaËnosti vanjskim ukraπavanjem ineprirodnim naËinom ponaπanja, ne djeluju u pravom smjeru.Oni trebaju razvijati istinsku krπÊansku ljubaznost i plemenitostduπe. ... Ljepota uma i ËistoÊa duπe koje se vide u ponaπanju,snaænije Êe privuÊi i izvrπiti utjecaj na srca od bilo kakvogvanjskog ukraπavanja. (YI, rujan 1873.)

128


Utjecaj krπÊanske obitelji

“Njega sam izluËio zato da pouËi svoju djecu i svoju bu-duÊu obitelj kako Êe hoditi putem Jahvinim, radeÊi πtoje dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti πtoje Abrahamu obeÊao.” (Postanak 18,19)

Svaka krπÊanska obitelj trebala bi pokazati svijetu sna-gu i prednosti krπÊanskog utjecaja. (R&H, 9. listopada 1900.)

Dom, Ëiji su Ëlanovi ljubazni i uËtivi krπÊani, πiri daleko-seæni utjecaj dobra. Druge obitelji zapaæaju rezultate takveobitelji i slijede njezin primjer, ËuvajuÊi svoje domove od zlihutjecaja. Nebeski aneli Ëesto posjeÊuju dom u kojem djelujeBoæja volja. Pod utjecajem boæanske milosti takav dom posta-je mjestom osvjeæenja za umorne i iscrpljene putnike. Svatkose suzdræava od ugaanja sebi. Oformljene su ispravne navi-ke. S uvaæavanjem se priznaju prava drugih. Za kormilom stojivjera koju pokreÊe ljubav i Ëisti duπu, upravljajuÊi cijelim ku-Êanstvom. (Signs, 17. veljaËe 1904.)

Jedna dobro voena, dobro disciplinirana obitelj govori uprilog krπÊanstvu viπe nego sve propovijedi. (R&H, 6. lipnja1899.)

Svjetiljka, ma kako mala, ako stalno gori, moæe posluæitida se upale mnoge druge svjetiljke. Moæda Êe sfera naπeg utje-caja biti uska, naπa sposobnost mala, naπe prilike malobroj-ne, steËeno znanje ograniËeno; ipak, koristimo li vjerno pri-like da uËinimo dobro u svojim domovima, pruæaju nam selijepe moguÊnosti. Ako otvorimo svoja srca i domove boæan-skim naËelima æivota, mi Êemo postati korita kojima Êe pro-tjecati rijeke æivotvorne sile. Iz naπih Êe domova teÊi rijekezdravlja koje Êe donositi æivot, ljepotu i plodnost. (Put u boljiæivot, str. 219,220)

Utjecaj ispravno voenog krπÊanskog doma u godinamadjetinjstva i mladosti najsigurnija je obrana od pokvarenostiu svijetu. (MS 126, 1903.)

129

S v i b a n jZDRAV ÆIVOT

1. svibnja Savrπeno zdravlje

Moje tijelo pripada Bogu

“Ili zar ne znate da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga,koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znateli da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavi-te, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. KorinÊanima 6,19.20)

Æivot je dar od Boga. Naπe tijelo dano nam je da ga upo-trebljavamo u sluæbi Bogu i On æeli da vodimo brigu o njemui da ga cijenimo. Trebamo ga odræavati u najboljoj moguÊojfiziËkoj kondiciji i izlagati najboljim duhovnim utjecajima. ...

»ist, zdrav æivot najbitniji je za dostizanje savrπenstva krπ-Êanskog karaktera i za razvoj snaga uma i tijela.

Zakon o umjerenosti treba upravljati æivotom svakog krπ-Êanina. Bog mora biti prisutan u svakoj naπoj misli; Njegovaslava nam stalno treba biti pred oËima. Moramo odbaciti svakiutjecaj koji Êe zaokupljati naπe misli i udaljavati nas od Bo-ga. Mi smo pod svetom obvezom prema Bogu da odræavamosvoja tijela i upravljamo svojim apetitom i straπÊu kako nasne bi udaljili od ËistoÊe i svetosti, ili odvojili naπe misli odposla koji Bog traæi da obavimo. (CH 41,42)

Oni koji sluæe Bogu iskreno i istinito izdvojit Êe se kaoposebni ljudi, drugaËiji od svijeta, odvojeni od svijeta. NjihovaÊe hrana biti pripremljena ne da potiËe proædrljivost ili zado-voljava izopaËeni okus, veÊ da im osigura najveÊu tjelesnu snagui najbolje uvjete za umni razvitak. ...

Naπ nebeski Otac obdario nas je velikim blagoslovomzdravstvene reforme da Ga moæemo proslavljati poπtujuÊi zah-tjeve koje nam je postavio. ... UjednaËeno, zdravo djelovanjesnaga tijela i uma rezultira sreÊom; πto su uzviπenije i pleme-nitije snage, to je Ëistija i nepomuÊenija sreÊa. (CH 50,51)

130

2. svibnja Savrπeno zdravlje

»ovjek je stvoren na Boæju sliku

“I reËe Bog: ‘NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku.’” (Posta-nak 1,26)

»ovjek je bio krunsko djelo Boæjeg stvaranja, naËinjen pouzoru na Boæje obliËje i oblikovan da bude Boæja slika. ... »o-vjek je vrlo drag Bogu jer je stvoren po uzoru na Njega. (R&H,18. lipnja 1895.)

Kad je Adam iziπao iz Stvoriteljevih ruku, bio je naoËitrastom i prekrasnog stasa. Bio je viπe nego dvostruko viπi odljudi koji danas æive na Zemlji, skladnih tjelesnih proporcija.Njegov izgled odisao je savrπenstvom i ljepotom. Boja njegovekoæe nije bila ni bijela ni æuÊkasta, veÊ rumena, odsjajujuÊibogatom bojom zdravlja. Eva nije bila tako visoka kao Adam.Njena glava dosezala je malo ispod njegovih ramena. I ona jebila naoËita, savrπenog stasa i vrlo lijepa. (SR 21)

»ovjek je iz Boæjih ruku iziπao savrπen u svakoj sposob-nosti uma i tijela; u savrπeno zdravom stanju i savrπenog zdrav-lja. (GH, oæujak 1883.)

Bog je Ëovjeka obdario tako velikom æivotnom snagom daljudski rod veÊ πest tisuÊa godina odolijeva svim moguÊim bo-lestima koje ga snalaze kao posljedica izopaËenih navika. ...

Da Adam prilikom stvaranja nije bio obdaren æivotnomsnagom dvadeset puta veÊom od snage danaπnjeg Ëovjeka, ljud-ski rod bi sa svojim danaπnjim navikama i krπenjem prirod-nih zakona veÊ prestao postojati. (3T, str. 138,139)

Stvoreni da budu “slika i odsjev Boæji” (1. KorinÊanima11,7), Adam i Eva su primili darove dostojne svojeg visokogzvanja. Skladni i razmjerni po obliku, pravilnih i lijepih crtalica, pojave koja je odisala zdravljem i zraËila radoπÊu i na-dom, oni su svojom vanjπtinom bili sliËni liku svojeg Stvori-telja. (Odgoj, str. 16,17)

131

3. svibnja Odræavanje tjelesnih sposobnosti

Moje Ëudesno tijelo

“Hvala ti πto sam stvoren tako Ëudesno, πto su djela tvojapredivna. Duπu moju do dna si poznavao.” (Psalam139,14)

Ustroj se ljudskog tijela ne moæe u cijelosti shvatiti. Onsadræi u sebi tajne koje zbunjuju i najveÊe umove. Dok sluπa-mo otkucaje srca, i kad razmiπljamo o tome kako za svakimudisajem dolazi sljedeÊi, vidjet Êemo da to nije kao neki me-hanizam koji, kad se jednom stavi u pokret, nastavlja svoj rad.... MoÊ vjeËno prisutnog Boga u savrπenom redu odræava funkcijesrca i puls, svaki æivac i miπiÊ u æivom organizmu. (Put u boljiæivot, str. 260,261)

Stvoritelj Ëovjeka osmislio je ustroj naπeg tijela. Svaka funk-cija je prekrasno i mudro zamiπljena. Bog je obeÊao da Êe odr-æavati ovaj ljudski mehanizam u zdravom stanju ako Ëovjekbude posluπan Njegovim zakonima i suraivao s Bogom. Svakizakon koji upravlja ljudskim mehanizmom treba prepoznatikao boæanski po svojem podrijetlu, karakteru i vaænosti, kaoπto je i Boæja rijeË. Svaka nemarna, nepaæljiva aktivnost, svakioblik zlouporabe Boæjeg predivnog mehanizma zanemarivanjemNjegovih zakona namijenjenih ljudskoj zajednici, krπenje je Bo-æjeg zakona. Moæemo zastati i diviti se Boæjim djelima u pri-rodi, ali ljudska zajednica je najdivnija od svih djela. (MM 221)

Æivi mehanizam treba razumjeti. Svaki dio ovog prediv-nog mehanizma treba pozorno prouËiti. (MS 49,1897.)

Kad prilikom prouËavanja fiziologije budu vidjeli da suzaista “divno sazdani” (Psalam 139,14), bit Êe ispunjeni straho-poπtovanjem. Umjesto da kvare djelo Boæjih ruku, oni Êe po-æeljeti uËiniti sve πto je u njihovoj moÊi da ispune slavni Stvo-riteljev plan. Tako Êe postiÊi da posluπnost zakonima zdravljane smatraju ærtvom ili samoodricanjem, veÊ onim πto ona stvar-no jest, neprocjenjivom prednoπÊu i blagoslovom. (Odgoj, str.180)

132


Bog je stvorio Ëovjeka Ëestita

“Iskrena je Bog stvorio Ëovjeka, ali oni traæe mnoge sple-tke.” (Propovjednik 7,29 — ©ariÊ)

Zdravstvena reforma je vaæan dio poruke treÊeg anela;i dok drugi govore o ovoj reformi, mi ne smijemo nazadovati,veÊ neprekidno napredovati. Od velike je vaænosti da imamodobro zdravlje zauzimajuÊi pravi stav prema zakonima æivo-ta. (CH 49)

Jedan od prvih ciljeva kojem treba teæiti jest pravilnodræanje, i pri sjedenju i pri stajanju. Bog je Ëovjeka naËiniouspravnim i On æeli da Ëovjek stekne ne samo fiziËke, veÊ iduπevne i moralne blagoslove, otmjenost, dostojanstvo i sigur-nost, hrabrost i samopouzdanje, Ëemu uspravno dræanje veomasnaæno doprinosi. (Odgoj, str. 178)

PluÊima treba osigurati najveÊu slobodu. Obujam pluÊarazvija se slobodnim radom; ona se smanjuju ako su skuËenai zbijena. Tako dolazi do nepoæeljnih posljedica, Ëiji su namuzroci poznati iz svakodnevnog æivota — posebice uslijed stalnogsjedenja ili zgurenog dræanja na poslu. U takvom je poloæajuonemoguÊeno duboko disanje. Povrπno disanje uskoro prelaziu naviku, tako da pluÊa gube moÊ πirenja. ... Time se ne primadostatna koliËina kisika. Krv se kreÊe tromo. (Put u bolji æivot,str. 166,167)

Disanje i njegovanje glasa po vaænosti je odmah iza pra-vilnog dræanja. Onaj tko sjedi i stoji uspravno, obiËno i diπepravilnije nego drugi. ... Da bi se osiguralo besprijekorno izgo-varanje pri Ëitanju i govoru, treba nastojati da trbuπni miπiÊiintenzivno sudjeluju u disanju i da diπni organi ne budu sti-jeπnjeni. Napor treba prenijeti na trbuπne miπiÊe, a ne na miπiÊegrla. Tako se moæe sprijeËiti veliko zamaranje i teπke bolestigrla i pluÊa. (Odgoj, str. 178)

Da bismo uæivali dobro zdravlje, moramo traæiti da nasGospodin blagoslovi i onda Ëiniti πto je u naπoj moÊi da osi-guramo najbolje uvjete za zdravlje. (MS 140, 1897.)

133


»istoÊa

“Pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvje-renjem poπto smo oËistili srca od zle savjesti i oprali tijeloËistom vodom.” (Hebrejima 10,22)

Beskompromisna ËistoÊa je obvezatna kako za tjelesno takoi za umno zdravlje. Koæa stalno izbacuje neËiste sastojke. Mi-lijuni njenih pora brzo se zatvaraju ako se ne odræavaju u Ëi-stom stanju Ëestim kupanjem, te tako neËisti sastojci koji bitrebali iziÊi kroz koæu postaju dodatnim teretom drugim or-ganima za izluËivanje. ... Namjesto da poveÊava podloænost pre-hladi, kupanje, pravilno obavljeno, jaËa protiv nje jer pobolj-πava cirkulaciju krvi; krv dolazi na povrπinu i tako se osiguravalakπi i ujednaËeniji krvotok. Um i tijelo podjednako su okri-jepljeni. MiπiÊi postaju elastiËniji, duh svjeæiji. Kupanje umi-ruje æivce. (Put u bolji æivot, str. 169)

UËite malene da Bog nije zadovoljan kad ih vidi neopra-ne i neuredne, u poderanoj odjeÊi. ... Noπenje jednostavne iËiste odjeÊe bit Êe jedan od naËina dræanja misli Ëistima i svje-æima. ... Svaki predmet koji dolazi u doticaj s koæom trebadræati posebno Ëistim. (CTBH 142)

Istina nikad ne stavlja svoja osjetljiva stopala na stazuneËistoÊe ili prljavosti. ... Onaj koji je bio toliko izriËit kad sudjeca Izraelova trebala njegovati navike ËistoÊe, neÊe dopustitinikakvu neËistoÊu u domovima svojeg naroda danas. Bog gle-da s neodobravanjem na neËistoÊu bilo koje vrste. (R&H, 10.lipnja 1902.)

Prljavi, zapuπteni kutovi u kuÊi uËinit Êe neËistim zane-marene kutove duπe. (CTBH 142,143)

Besprijekorna ËistoÊa, obilje sunËeve svjetlosti, briga o hi-gijenskom odræavanju svakog detalja obiteljskog æivota, odveoma su velike vaænosti za zdravlje, vedar duh i jedrinu Ëla-nova obitelji. (Put u bolji æivot, str. 169)

Nebo je Ëisto i sveto i oni koji prou kroz vrata Boæjegagrada, moraju se veÊ ovdje odjenuti u unutarnju i vanjsku Ëi-stoÊu. (R&H, 10. lipnja 1902.)

134


Tjelovjeæba

“Ljepota je mladiÊima njihova snaga.” (Izreke 20,29)

Drugi dragocjeni blagoslov je odgovarajuÊa tjelovjeæba. (2T,str. 528) Svaki organ i svaki miπiÊ imaju svoju ulogu u æivomorganizmu. Svaki kotaË u tom ustroju mora biti æiv, aktivani djelotvoran. »udesna i divna djela prirode trebaju biti u stal-nom pokretu kako bi ispunila namjenu za koju su stvorena.(3T, str. 77,78)

Zavij jednu ruku, na primjer nekoliko tjedana, zatim jeoslobodi zavoja i utvrdit Êeπ da je slabija od ruke kojom si seumjereno sluæio tijekom istog vremena. Neaktivnost donosi isteposljedice cijelom sustavu miπiÊa.

Neaktivnost je “plodan” uzrok bolesti. Kretnje i rad oæiv-ljuju i ustaljuju krvotok. (Put u bolji æivot, str. 146)

Kod mladog, zdravog Ëovjeka æustro, ozbiljno vjeæbanje jaËacijeli sustav. ... Bez takve vjeæbe ni um ne moæe ispravno ra-diti. Postaje neaktivan, nemoÊan za oπtroumnu, brzu reakcijukoja bi njegovim snagama omoguÊila πiroko polje rada. ...

Sva nebeska biÊa su u neprekidnom pokretu; i GospodinIsus nam je tijekom svojeg rada ovdje na Zemlji dao primjer.On je hodio “ËineÊi dobro”. Bog je uspostavio zakon sluæenja.Tiho ali neprekidno djela Njegovog stvaranja obavljaju posaokoji im je zadan. Ocean je u neprekidnom pokretu. Trava kojaraste, koja danas jest, a sutra se baca u peÊ, obavlja svojuzadaÊu, odijeva polja ljepotom. LiπÊe otpada, a opet nije vie-na ruka koja ga je dotakla. Sunce, mjesec i zvijezde korisnisu i slavni u obavljanju svoje zadaÊe. ... I Ëovjek, umom i tijelomstvoren nalik na Boga, mora djelovati i popuniti svoje mjestokoje mu je odreeno. (Sp. T., Niz B, br. 1, 28—30)

Aktivnost daje snagu. (Sp.T., Niz B, br. 1, 29)

135


Marljivost

“I πto god nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ.” (Propovjed-nik 9,10)

Isusov æivot bio je pun marljivosti i On je obavljao razliËiteposlove u savrπenom skladu s razvojem svoje fiziËke snage.ObavljajuÊi posao za koji je bio odreen, nije imao vremenaza popuπtanje uzbudljivim, nepotrebnim razonodama. On ...se pripremao obavljajuÊi korisne poslove i Ëak prolazeÊi krozoskudicu. ...

Krist daje primjer djeci i mladeæi. Svoje rane godine æivotaproveo je u uvjetima pogodnim za postizanje tjelesnog razvo-ja i prikupljanje moralne snage za odupiranje kuπnjama, ta-ko da je mogao ostati neiskvaren usred pokvarenosti zlog Na-zareta. ...

Kristov odgoj tijekom Njegovog boravka kod roditelja bioje od najveÊeg znaËenja. ... Tjelesni i umni rad koji su bilipotrebni za izvrπenje Njegove zadaÊe razvijali su i fiziËku iumnu snagu. Njegov æivot marljivosti i osame zatvorio je πi-roke putove kroz koje je Sotona mogao uÊi da Ga kuπa da za-voli taπtinu i javno priznanje. OjaËao je u tijelu i duhu, pri-premivπi se tako za zrelost i izvrπenje vaænih duænosti kojesu Ga Ëekale. (YI, 27. srpnja 1893.)

Isus je bio marljiv i vrijedan djelatnik. Nikada meu lju-dima nije æivio takav koji je bio tako optereÊen odgovornosti-ma. Nikada nitko nije nosio tako teπko breme patnje i grije-ha ovoga svijeta. Nikada nitko nije s takvom revnoπÊu radioza dobrobit Ëovjeka. ©toviπe, od Njega je æivot i zdravlje. FiziËkikao i duhovno, On je predoËen ærtvenim janjetom, “nevin i bezmane”. U tijelu kao i u duhu, On je bio primjerom onoga πtoje Bog æelio da svi ljudi budu sluπajuÊi Njegov Zakon. (Put ubolji æivot, str. 24)

136


Zdrava prehrana

“Zaπto da troπite novac na ono πto kruh nije, i nadnicusvoju na ono πto ne siti? Mene posluπajte, i dobro Êetejesti, i soËna Êete uæivati jela.” (Izaija 55,2)

Zdravstvena reforma je mudar odabir najzdravijih prehram-benih namirnica pripravljenih na najzdraviji i najjednostav-niji naËin. (Diary, 1894., str. 37)

Naπe je tijelo sagraeno od hrane koju jedemo. Tkivo sekvari i propada u jednom stalnom procesu; svaki pokret sva-kog pojedinaËnog organa uzrokuje gubitak tkiva, a taj se gubitaknadoknauje hranom koju uzimamo. Svaki organ tijela zahti-jeva svoj dio hrane. Mozak mora dobiti svoj dio; kosti, miπiÊii æivËani sustav zahtijevaju svoj. ZadivljujuÊi je proces koji hranupretvara u krv da bi je zatim uporabio za izgraivanje raz-nih dijelova tijela; a taj proces je stalan i opskrbljuje æivotomi snagom svaki æivac, miπiÊ i djeliÊ tkiva. (Put u bolji æivot,str. 182)

Bog je opskrbio Ëovjeka obiljem naËina da zadovolji neis-kvareni apetit. On je prostro pred njim proizvode zemlje —bogatstvo razliËite hrane koja je privlaËnog okusa i hranjivaza organizam. Ovo je izdaπna hrana za koju naπ nebeski Otackaæe da je moæemo slobodno jesti. VoÊe, æitarice i povrÊe, pri-pravljeni na jednostavan naËin, bez raznih zaËina i masnoÊasvih vrsta, uz mlijeko ili vrhnje, najzdravija su prehrana. Onakrijepi tijelo i daje veliku izdræljivost i snagu intelektu kojanije izazvana stimulirajuÊom prehranom. (CH 114,115)

Neka postavljeni stol bude zanimljiv i privlaËan, pun do-bara πto ih je dobri Bog podario tako izobilno. Neka vrijemeobjeda bude vrijeme vedrine i sretnog raspoloæenja. I dok uæi-vamo u Boæjim darovima, obratimo se Darovatelju izrazimazahvalnosti. (Put u bolji æivot, str. 239)

Bog nam je dao voÊe i æitarice iz zemlje za hranu, takoda naπa krv bude zdrava, æivci staloæeni, a um Ëist. (R&H,21. veljaËe 1888.)

137


Odmor

“Tada im reËe: ‘Doite vi sami napose, na samotno mje-sto, te se malo odmorite!’ Tu je, naime, tako mnogo lju-di dolazilo i odlazilo da apostoli nisu imali vremena niza jelo.” (Marko 6,31)

Iako je vremena malo i toliko posla treba obaviti, Gospo-din nije zadovoljan da tako produæimo svoje radno vrijeme danemamo vremena za odmor, za prouËavanje Biblije i za za-jednicu s Bogom. Sve ovo je potrebno za okrepu duπe da binas dovelo u poloæaj kad moæemo primiti mudrost od Boga iu potpunosti uporabiti svoje talente u Gospodarovoj sluæbi. (YI,3. veljaËe 1898.)

Kad je Isus rekao da je æetva velika a radnika malo, Onnije zahtijevao od svojih uËenika neprekidan rad. ... On poru-Ëuje svojim uËenicima da Êe njihova snaga biti teπko iskuπa-na i da Êe biti nesposobni za posao koji ih oËekuje ako se po-vremeno ne odmaraju. ... U ime Isusovo πtedite svoju snagukako biste nakon osvjeæavajuÊeg odmora mogli raditi viπe iuËinkovitije. (R&H, 14. studenoga 1893.)

Kad su uËenici ispriËali svoja iskustva Isusu, On je razu-mio njihove potrebe. Njihov posao ih je oduπevio i ohrabrio,ali ih je i iscrpio. ... Pusto mjesto u pustinji nije za njih znaËilousamljenu i izoliranu divljinu, veÊ mjesto odmora i tiπine, ugod-no za oËi i okrepljujuÊe za tijelo. Traæili su takvo mjesto bli-zu omiljenog boraviπta na Galilejskom jezeru. ... KrπÊanski æivotnije predvien za neprekidnu aktivnost ili za neprekidno raz-miπljanje. ... On (Isus) je znao da Êe ih razdoblje odmora irekreacije, odvojeno od njihovih poslova, okrijepiti, i traæio jenaËin da ih povuËe iz uæurbanih gradova u mirno utoËiste gdjeÊe moÊi imati vrijeme dragocjenog zajedniπtva s Njim i jedans drugim. ... Isusove uËenike trebalo je poduËiti kako da radei kako da se odmaraju. I danas postoji potreba da Boæji iza-brani radnici posluπaju Kristov nalog i povuku se nasamo imalo odmore. (R&H, 7. listopada 1893.)

138

10. svibnja Elementi dobroga zdravlja

»uvati hram tijela

“Ne znate li da ste hram Boæji i da Duh Boæji prebivau vama.” (1. KorinÊanima 3,16)

Bog vam je dao tijelo da se za njega brinete i oËuvate gau najboljem moguÊem stanju za slavu i sluæbu Njemu. Vi nistegospodari svoga tijela. ... “Ne znate li da ste hram Boæji i daDuh Boæji prebiva u vama?” (CH 622)

Zdravlje je blagoslov koji tek nekolicina cijeni. ... Æivot jesveta zaklada koju moæemo saËuvati samo uz Boæju pomoÊ,Njemu na slavu. Onaj koji je oblikovao prekrasnu strukturutijela, vodit Êe posebnu skrb da ga oËuva ako ljudski rod nebude radio nasuprot Njemu. On Êe nam pomoÊi da joπ viπerazvijemo svaki povjereni talent koji nam je dao, u skladu svoljom Darodavca. (R&H, 20. lipnja 1912.)

Mladost je vrijeme za usvajanje dobrih navika, za is-pravljanje veÊ usvojenih pogreπnih, za postizanje i oËuvanjesamokontrole te za postavljanje cilja i usklaivanje svih æivotnihaktivnosti u skladu s Boæjom voljom. (PHJ, kolovoz 1890.)

Sveti hram tijela moramo odræavati Ëistim i nezatrova-nim kako bi Boæji Sveti Duh mogao u njemu prebivati. Mora-mo vjerno braniti Gospodnje vlasniπtvo, jer svaka zlouporabanaπih snaga skraÊuje vrijeme naπeg æivota koje bismo mogliiskoristiti Njemu na slavu. Imajte na umu da moramo sve po-svetiti Bogu — duπu, tijelo i duh. Sve je Njegovo otkupljenovlasniπtvo i mora biti do kraja mudro uporabljeno da moæe-mo oËuvati dar æivota. Pravilnom uporabom naπih snaga donajveÊih razmjera u najkorisnijoj sluæbi i odræavanjem svakogorgana zdravim tako da um, æile i miπiÊi rade skladno, moÊiÊemo obavljati najdragocjeniju sluæbu Bogu. (YI, 7. kolovoza1898.)

Kad uËinimo sve πto je u naπoj moÊi da saËuvamo zdrav-lje, tada moæemo oËekivati blagoslovljene rezultate i moæemovjerom od Boga traæiti da blagoslovi naπe napore u oËuvanjuzdravlja. (CH 59)

139


Napreduj i budi zdrav

“Ljubljeni, æelim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kaoπto je tvoja duπa dobro.” (3. Ivanova 2)

Spasitelj je u svojim Ëudima otkrio silu koja stalno djelujeza dobro Ëovjeka, koja ga odræava i lijeËi. Preko sila prirodeBog radi svakog dana, svakog sata, svakog trenutka — Onnas izgrauje, obnavlja. Kad se neki dio tijela ozlijedi, istogtrenutka zapoËinje proces lijeËenja; sile prirode zauzimaju seda povrate zdravlje. A sila koja djeluje preko prirode Boæja jesila. Od Njega potjeËe sva æivotna sila. Kad se tko oporavi odbolesti, Bog ga je izlijeËio. ...

RijeËi upuÊene izraelskom narodu nalaze danas potvrdukod onih koji su ponovno dobili zdravlje tijela i duπe: “Jer jasam Jahve koji dajem zdravlje.” (Izlazak 15,26)

Boæja je namjera za svako ljudsko biÊe izraæena rijeËima:“Ljubljeni, æelim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao πtoje tvoja duπa dobro.” (2. Ivanova 2) (Put u bolji æivot, str. 58,59)

»ist zrak, sunce, umjerenost i odmaranje, tjelesne vjeæ-be, pravilna prehrana, uzimanje vode, povjerenje u boæanskumoÊ — to su pravi lijekovi. (Put u bolji æivot, str. 70)

Darovi prirode Boæji su blagoslovi dani za zdravlje tijela,uma i duπe. Dani su zdravima da ih odræe zdravima i bolesnimada ih uËine zdravima. ...

Priroda je Boæji lijeËnik. »ist zrak, razdragana sunËevasvjetlost, prekrasno cvijeÊe i drveÊe, voÊnjaci i vinogradi, kre-tanje na Ëistom zraku u ovakvom okruæenju daje zdravlje —eliksir æivota.

Niπta nije tako dobro za obnovu zdravlja i sreÊe kao æiv-ljenje u privlaËnom okruæenju prirode. (7T, str. 76,77)

Æivot na svjeæem zraku dobar je za tijelo i um. To je Bo-æji lijek za obnovu zdravlja. (7T, str. 85)

Istinska vjera i zakoni o zdravlju idu ruku pod ruku. (R&H,12. studenoga 1901.)

140


Aktivnost na otvorenom

“I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjestiËovjeka koga je napravio. ... Jahve, Bog, uzme Ëovjeka ipostavi ga u edenski vrt, da ga obrauje i Ëuva.” (Po-stanak 2,8-15)

Adamu i Evi bilo je povjereno da se brinu o vrtu, “da gaobrauju i Ëuvaju” (Postanak 2,15). Iako su bili bogati svimeπto im je Vlasnik svemira mogao pruæiti, oni nisu smjeli bitibesposleni. Koristan rad bio im je odreen kao blagoslov daojaËa njihovo tijelo, razvije njihov um i izgradi njihov karak-ter. (Odgoj, str. 17)

Neka muπkarci i æene rade na polju, u voÊnjaku i u vrtu.Ovo Êe dati zdravlje i ojaËati æivce i miπiÊe. ... Svaki dio ljud-skog organizma treba jednako koristiti. To je potrebno za skla-dan razvoj i funkcioniranje svakog dijela tijela. ... Bog je stvorioæivce i miπiÊe da ih upotrijebimo. Neaktivnost ljudskog strojadovodi do patnji i bolesti. (MM 296,297)

Viπe ljudi umre zbog nedostatka kretanja nego od pre-morenosti; mnogo ih viπe istrune nego πto se istroπi. Oni kojise naviknu na odgovarajuÊu tjelovjeæbu na svjeæem zraku, uglav-nom Êe imati dobru i snaænu cirkulaciju. (CH 173)

Jutarnja tjelovjeæba uz πetnju na svjeæem, okrepljujuÊemnebeskom zraku, ili sadnja cvijeÊa, malih sadnica voÊa i povrÊa,nuæna je za zdrav protok krvi. To je najsigurnija zaπtita odprehlada, kaπlja, upale mozga, upale jetre, bubrega, pluÊa istotine drugih bolesti. (HR, svibanj 1872.)

Iziite na svjeæ zrak i vjeæbajte svakog dana, makar toznaËilo da Êete morati zanemariti neke obveze u kuÊi. (2T 531)

©to viπe doemo u sklad s Boæjim izvornim planom, nalazitÊemo se u povoljnijem poloæaju za obnovu i oËuvanje zdrav-lja. (CH 174)

141


Zrak koji udiπemo

“On koji svima daje æivotni dah i sve ostalo.” (Djela 17,25)

Zrak je besplatni blagoslov Neba, predvien da osnaæi cje-lokupni sustav. (1T, str. 701)

PluÊa stalno izbacuju neËiste sastojke i njima treba stalanpriljev svjeæega zraka. (Put u bolji æivot, str. 167)

Mi viπe ovisimo o zraku koji udiπemo nego o hrani kojujedemo. Muπkarci i æene, stari i mladi, svi koji æele zdravlje ikoji æele uæivati aktivan æivot, trebaju se sjetiti da niπta odtoga nije moguÊe bez dobre cirkulacije. Kakvim god se poslomili aktivnostima bavili, trebaju se odluËiti za vjeæbanje na otvo-renom zraku πto je viπe moguÊe. Trebaju smatrati vjerskomduænoπÊu da promijene zdravstvene uvjete koji su ih dræalizatvorene u kuÊi, liπene tjelovjeæbe na svjeæem zraku. (CH 173)

Zrak, to dragocjeno dobro s Neba, koje svi mogu imati,blagoslovit Êe vas svojim okrepljujuÊim utjecajem ako mu nebudete prijeËili da ue u vaπ dom. Prihvatite ga s dobrodoπli-com, privikavajte se na to da uæivate u njemu i on Êe se poka-zati kao dragocjeno ublaæujuÊe sredstvo za vaπe æivce. ... Podutjecajem Ëistog i svjeæeg zraka krv Êe zdravije cirkulirati krozcijeli organizam. On osvjeæava tijelo ËineÊi ga jakim i zdra-vim, dok istodobno povoljno utjeËe i na um stvarajuÊi stanjesmirenosti i vedrine. PokreÊe apetit, poboljπava probavu i po-tiËe dubok i sladak san. (1T, str. 702)

»ist, osvjeæavajuÊi nebeski zrak Boæji je besplatan dar mu-πkarcima i æenama i oni ne mogu biti veseli, zdravi i sretniako ne cijene ove bogate darove i ako ne dopuste ispunjenjenjihove svrhe zbog koje su i stvoreni. (HR, travanj 1872.)

Besplatan, Ëist zrak jedan je od najbogatijih blagoslovaNeba u kojem moæemo uæivati. (CH, str. 60)

142


SunËeva svjetlost

“Ljupka je svjetlost i ugodno je oËima vidjeti sunce.” (Pro-povjednik 11,7)

Samo je nekolicina onih koji shvaÊaju da trebaju uæivatiu bogatstvu sunËeve svjetlosti, Ëistom zraku i tjelovjeæbi æeleli uæivati u zdravlju i biti sretni. Æalimo malu djecu koja suiza zatvorenih vrata dok sjajno sunce obasjava sve. (HR, tra-vanj 1871.)

Svoje djeËake i djevojËice odjenite udobno i primjerenogodiπnjem dobu. ... Tada ih pustite van da vjeæbaju na svje-æem zraku, da uæivaju u zdravlju i sreÊi. (CTBH 91)

Blijede i slabaπne stabljike zrnja koje su se borile s hlad-noÊom ranog proljeÊa dobivaju prirodnu, zdravu tamnozelenuboju nakon samo nekoliko dana izlaganja sunËevim zrakamakoje æivot znaËe. Iziite na svjetlost i toplinu slavnog sunca... i podijelite s vegetacijom njegovu æivotodavnu, iscjeljujuÊumoÊ. (HR, svibanj 1871.)

Nijedna prostorija u kuÊi ne bi smjela biti bez uveselja-vajuÊeg, oæivljavajuÊeg svjetla i sunËeva sjaja, tog besplatnognebeskog dara Ëovjeku. ...

Kad je Bog stvarao naπ svijet a tama se prostirala nadbezdanom, reËe Bog: “Neka bude svjetlost.” I posta svjetlost.I vidje Bog svjetlost da je dobra. HoÊemo li onda zatvoriti svojekuÊe i izgnati svjetlost koju je Bog proglasio dobrom? (HR,travanj 1871.)

Æelite li da vaπi domovi budu ugodni i gostoljubivi, osvje-æite ih zrakom i sunËevim svjetlom. ... Dragocjena sunËeva svje-tlost moæda Êe izblijediti vaπe sagove, ali Êe dati zdravu bojuobrazima vaπe djece. Ako je Bog prisutan u vaπem domu i imateneposrednu ljubav u srcu, skroman dom, uljepπan svjeæim zra-kom i sunËevom svjetloπÊu ... za vaπu obitelj to Êe biti ... rajna zemlji. (CH 196)

Vjeæbajte i koristite besplatne darove zraka i sunËeve svje-tlosti — blagoslove koje je Nebo besplatno izlilo na sve — iprimit Êete æivot i snagu. (CH 54)

143


Voda

“Isus joj odgovori: ‘Tko god pije od te vode, opet Êe oæed-njeti. A tko pije od vode koju Êu mu ja dati, sigurno neÊenikad oæednjeti. ©toviπe, voda koju Êu mu dati postatÊe u njemu izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni.’”(Ivan 4,13.14)

U zdravlju i bolesti Ëista je voda jedan od najodabranjihblagoslova Neba. Pravilna uporaba vode ubrzava ozdravljenje.Ona je piÊe πto ga je Bog dao da æivotinje i Ëovjek njime gaseæe. Kad se slobodno pije, ona zadovoljava potrebe organizmai pomaæe prirodi da se suprotstavi bolesti. Vanjska uporabavode jedan je od najjednostavnijih i najuspjeπnijih naËina zareguliranje cirkulacije krvi. (Put u bolji æivot, str. 145)

»ista voda za piÊe i svjeæ zrak za udisanje okrepljuju vi-talne organe, proËiπÊuju krv i pomaæu prirodi u njezinoj zadaÊida nadjaËa bolesno stanje organizma. (H to L, pogl. 4, str. 55)

Voda je najbolje sredstvo za ËiπÊenje tkiva. (R&H, 29. srpnja1884.)

Ako oni koji su bolesni pomognu prirodi u njezinim napo-rima uporabom Ëiste, meke vode, mnoge patnje Êe biti sprijeËene.(H to L, pogl. 4, str. 60)

Tretmani vodom, mudro i sa znanjem provedeni, mogu bitinaËin spaπavanja mnogih æivota. Neka marljivo istraæivanjebude upotpunjeno pomno odabranim tretmanima. UpuÊujte mo-litve vjere kraj kreveta bolesnih. Neka se bolesni ohrabre ineka traæe ispunjenje Boæjih obeÊanja. (MM, str. 227)

OsvjeæavajuÊa voda, koja izvire u isuπenoj i neplodnoj ze-mlji i Ëini da pustinja cvate, i teËe da daruje æivot onima kojipropadaju, znak je boæanske milosti koju samo Krist moæe dati,i koja kao æiva voda Ëisti, osvjeæava i jaËa duπu. (Patrijarsi iproroci, str. 343)

Na Istoku su vodu zvali “Boæjim darom”. (Isusov æivot, str.135)

144


Uæivajte u svemu πto je Bog stvorio

“I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uËini. I po-Ëinu u sedmi dan od svega djela koje uËini.” (Postanak2,2.3)

Sedmi dan Bog je izdvojio kao vrijeme odmora za Ëovjeka,njegovo dobro i na slavu svoga imena. On je vidio da je Ëovjekupotreban jedan dan za odmor od svih njegovih napora i bri-ga, da bi njegovo zdravlje i æivot bili ugroæeni kad ne bi imaoodreeno vrijeme za opuπtanje od rada i briga koje ga pratetijekom πest dana. (1T, str. 532,533)

Gospodnja subota treba biti na blagoslov nama i naπoj djeci.... Treba ih usmjeriti da promatraju cvijeÊe u cvatu i otvore-ne pupoljke, visoko drveÊe i divne vlati trave, i pouËiti da jeBog sve to stvorio u πest dana i odmarao u sedmi dan pro-matrajuÊi svoje djelo. Na taj naËin roditelji mogu povezati svojelekcije s uputama svojoj djeci, tako da se svaki put kad po-gledaju prirodu mogu prisjetiti velikog Stvoritelja svega. Nji-hove misli bit Êe usmjerene na Boæju prirodu — na poËetakstvaranja naπega svijeta, kad je utemeljena subota i kad svisinovi Boæji radosno klicahu. (MS 3, 1879.)

Sretna je obitelj koja u dan odmora moæe poÊi na mjestobogosluæja kao πto je Isus sa svojim uËenicima iπao u sinago-gu — preko polja, uz obalu jezera i kroz πumarke. (Odgoj, str.224)

Subota nam omoguÊuje da promatramo slavu Stvoriteljau Njegovim stvorenim djelima. Isus je povezao svoje drago-cjene pouke s ljepotom prirode. U sveti dan odmora, viπe negodrugih dana trebali bismo prouËavati pouke koje je Bog zanas ispisao u prirodi. Trebali bismo prouËavati Spasiteljeveusporedbe tamo gdje ih je izgovorio, na poljanama i πumarci-ma, ispod otvorenog neba, medu travom i cvijeÊem. ©to se viπepribliæimo srcu prirode, Kristova prisutnost za nas je stvar-nija i On progovara naπim srcima o svojem miru i ljubavi.(CH 165)

145

17. svibnja Umjerenost u svemu

Sve Ëinite na slavu Boæju

“Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da πtodrugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju!” (1. KorinÊani-ma 10,31)

Da bismo oËuvali zdravlje, nuæna je umjerenost u svemu— u radu, u jelu i piÊu. Naπ nebeski Otac poslao je svjetlozdravstvene reforme ... da oni koji vole ËistoÊu i svetost razumijukako neupadljivo koristiti dobra koja je pripremio za njih ida se vjeæbajuÊi umjerenost u svakidaπnjem æivotu, mogu po-sveÊivati istinom. (CTBH 52)

Trebamo ozbiljno nastojati na stjecanju ispravnih navikau jedenju i pijenju. Hrana koju jedemo treba biti ona koja stvaranajbolju krv. Trebamo paziti na osjetljive probavne organe. Bogzahtijeva od nas da budemo umjereni u svemu i Ëinimo sveπto je u naπoj moÊi da budemo zdravi. ... NaËin na koji se od-nosimo prema æelucu, utjeËe u velikoj mjeri na naπe duhovnoiskustvo. Jedenje i pijenje u skladu sa zakonima zdravlja re-zultira Ëestitim postupcima. (R&H, 27. svibnja 1902.)

Umjesto apetita ili hira trebalo bi vladati naËelo. ... MnogoznaËi biti prav pred Bogom. On postavlja zahtjeve svima kojisu stupili u Njegovu sluæbu. On æeli da um i tijelo budu saËu-vani u najboljem zdravstvenom stanju, da sve snage i sve spo-sobnosti budu pod boæanskom upravom, snaæne i budne, a toje moguÊe postiÊi strogo umjerenim navikama. ... Umjerenostu jelu, piÊu, spavanju i odijevanju jedno je od velikih naËelavjerskog æivota. Istina unesena u svetinju duπe, pokazat Êekako treba postupati s tijelom. (6T, str. 374,375)

©to viπe prouËavate zakone zdravlja, jasnije Êete prepo-znati kuπnje i odoljeti im, i jasnije Êete gledati na vrijednostvjeËnih dobara. Neka vam Gospodin pomogne da izvuËetenajbolje od sadaπnjih moguÊnosti i pogodnosti kako biste sva-kodnevno mogli odnositi nove pobjede i na kraju uÊi u Boæjigrad, kao oni koji su pobijedili krvlju Janjetovom i rijeËju svo-jega svjedoËanstva. (YI, 25. kolovoza 1886.)

146


Umjerenost u radu

“Ovo, stoga, zakljuËujem: prava je sreÊa Ëovjeku jesti ipiti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim semuËi pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog,jer takva mu je sudbina dosuena.” (Propovjednik 5,17;drugi prijevodi 18. redak)

Najbolje utroπeno vrijeme je ono koje odvajamo za us-postavljanje i oËuvanje dobrog tjelesnog i duπevnog zdravlja.... Zdravlje je lako izgubiti, ali ga je teπko vratiti. ... Ne moæemosi dopustiti da zapustimo ili osakatimo ijednu funkciju umaili tijela preoptereÊenoπÊu ili zlouporabom bilo kojeg dijela æivogmehanizma. (HR, travanj 1877.)

Oni koji Ëine velike napore da obave Ëim viπe posla u od-reenom vremenskom roku i ne prekidaju s radom kad im ra-zum kaæe da trebaju odmor, nikad ne postiæu cilj. Oni æiveod posuenog kapitala. Oni troπe æivotnu snagu koja Êe imbiti potrebna u buduÊnosti. A kada se pojavi potreba za tomenergijom koju su tako nepromiπljeno potroπili, nemaju je. ...Vrijeme njihove potrebe je doπlo, ali njihove tjelesne zalihe suiscrpljene. Svatko tko krπi zakone zdravlja, prije ili poslije Êemu doÊi na naplatu. (CH 99)

VeÊinu umora i rada koji nose i pod kojim stare, nisu teretikoje im je Bog stavio na pleÊa, veÊ su ih sami sebi natovariliËineÊi upravo ono πto RijeË Boæja savjetuje da ne Ëine. (HR,sijeËanj 1877.)

Nije naπa duænost da obavljamo posao koji Êe nas preop-teretiti. Neki mogu s vremenom biti postavljeni upravo na mje-sta gdje Êe to biti potrebno, ali bi to trebala biti iznimka, ane pravilo. ... Proslavljamo li Gospodina obavljajuÊi svoj dio,On Êe zauzvrat saËuvati naπe zdravlje. ... Prakticiranjem umje-renosti u jedenju, pijenju, odijevanju, radu i u svemu ostalo-me, moæemo za sebe uËiniti ono πto nijedan lijeËnik nije u stanjuuËiniti za nas. (Temperance, 139)

Nemojte pokuπavati u jedan dan obaviti posao za dva dana.(GW 244)

147


Ne pretvaraj dan u noÊ

“A ti, dokle Êeπ, lijenËino, spavati? Kad Êe se diÊi odasna svoga?” (Izreke 6,9)

Zdravlje je veliko blago. To je najveÊa dragocjenost kojusmrtnici mogu posjedovati. Bogatstvo, Ëast ili obrazovanje pre-skupi su ako se stjeËu nauπtrb energije zdravlja. Nijedno odovih postignuÊa ne moæe osigurati sreÊu ako nam nedostajezdravlje. Veliki je grijeh zlorabiti zdravlje koje nam je Bog dao;svaki put kad to Ëinimo, slabimo imunitet i postajemo gubit-nici. (CH 186)

Navika pretvaranja dana u noÊ i obrnuto vrlo je raspro-stranjena. Mnogi mladi Ëvrsto spavaju ujutro, dok bi zapravotrebali ustati s ranim pticama i uzbueno promatrati bue-nje prirode. Neka mladi stvore naviku redovnog odlaska u kre-vet i ustajanja. ... Neka u svojem srcu donesu odluku da Êese disciplinirati i provoditi propisana pravila, jer Êe im takvoponaπanje biti samo na korist. (YI, 7. rujna 1893.)

BuduÊi da se izgraivanje tijela obavlja tijekom sati od-mora, neobiËno je vaæno, posebno u mladosti, da san bude re-dovit i obilan. (Odgoj, str. 184)

VeÊina onih koji vole ugaati sebi, prisustvuju mondenimveËernjim okupljanjima i u uzbudljivoj razonodi provode satekoje im je Bog dao za odmor i spavanje da okrijepe tijelo. ...Oni kradu sjaj zdravlja sa svojih obraza i onda ga pokuπa-vaju nadomjestiti uporabom kozmetike. (HR, listopad 1871.)

Ne bi li, dakle, bilo bolje prekinuti s ovom navikom pre-tvaranja noÊi u dan, i svjeæih jutarnjih sati u noÊ? Kada bimladeæ stvorila navike urednosti i poπtivanja reda, napredovalabi u zdravlju, u duhu, u pamÊenju i u sposobnostima. (YI, 28.sijeËnja 1897.)

148


Umjerenost u uËenju

“I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo trudapotrebno da se napiπe knjiga, i da mnogo uËenje uma-ra tijelo.” (Propovjednik 12,12)

Umni napor bez odgovarajuÊe tjelovjeæbe izaziva nerav-nomjerni dotok krvi u mozak i tako uzrokuje neujednaËenucirkulaciju. Mozak dobiva previπe krvi, dok ostali udovi dobi-vaju premalo. Sate uËenja i rekreacije trebalo bi pomno pla-nirati, a trebalo bi provesti i odreeno vrijeme u fiziËkom ra-du. ...

Zdravlje nije moguÊe oËuvati ako se svakog dana dio vre-mena ne odvoji za miπiÊnu aktivnost na svjeæem zraku. Odre-eno vrijeme trebalo bi posvetiti nekoj vrsti tjelesnog rada kojiÊe aktivirati sve dijelove tijela. UjednaËeno opteretite umne itjelesne snage, i um ... Êe biti okrijepljen. (CTBH 82,83)

Umovi intelektualaca rade pod velikim naporom. Oni Ëe-sto rasipno troπe svoje mentalne sposobnosti, za razliku oddruge vrste ljudi kojima je najveÊi cilj u æivotu fiziËki rad.Ova vrsta ljudi ne vjeæba svoj um. Njihovi miπiÊi su istrenirani,ali je njihov um liπen intelektualne snage; isto kao πto je umintelektualaca razvijen, ali je njihovo tijelo siromaπno snagomi energijom zbog zanemarivanja vjeæbanja miπiÊa. ... Zdravljebi za njih trebalo biti dovoljan razlog da ujedine tjelesni i umnirad.

Moralna, intelektualna i tjelesna kultura trebale bi bitiobjedinjene kako bismo imali dobro razvijene, uravnoteæenemuπkarce i æene. Neki imaju veliku intelektualnu snagu, dokdrugi vole i uæivaju u tjelesnom radu. Obje vrste ljudi treba-le bi teæiti unapreenju onog nedostatnog, tako da mogu pre-dati Bogu svoje cijelo biÊe, æivu ærtvu, svetu i Njemu ugodnu,koja je njihova opravdana sluæba. (CPT 290,291)

Zdravlje bi trebalo isto tako Ëuvati kao i karakter. (CTBH83)

149


Primjerena odjeÊa

“Ne boji se snijega za svoje ukuÊane, jer sva Ëeljad imapo dvoje haljine.” (Izreke 31,21)

Ali premda je naπa odjeÊa skromna i jednostavna, ona trebabiti dobre kakvoÊe i pristalih boja, pogodna za bogosluæje. Kodizbora treba gledati na trajnost, a ne na isticanje svog izgle-da. Ona treba pruæiti toplinu i dostatnu zaπtitu. Mudra æena,opisana u Izrekama, “ne boji se snijega za svoje ukuÊane, jersva Ëeljad ima po dvoje haljine” (Izreke 31,21).

Naπa odjeÊa treba biti Ëista. NeËistoÊa u odjeÊi je nezdra-va, i time πtetna za tijelo i za duπu. ...

OdjeÊa u svemu treba biti zdrava. “U svemu” Bog æeli da“budeπ zdrav” — zdravog tijela i duπe. A mi trebamo surai-vati s Njim radi zdravlja i duπe i tijela. Zdrava odjeÊa pomoÊiÊe oboma.

OdjeÊa bi trebala odavati dostojanstvo, ljepotu i sklad sprirodnom jednostavnosti. Krist nas je opomenuo zbog pono-sa æivota, ali ne i zbog njegova dostojanstva i prirodne lje-pote. On je pokazao cvijeÊe u polju, ljiljane koji se otvaraju usvojoj ËistoÊi i rekao: “A ja vam kaæem da se ni Salomon usvoj raskoπi svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.” (Matej6,29) Ovako stvarima iz prirode Krist ilustrira ljepotu kojuNebo cijeni, ljepotu u skromnosti, jednostavnosti, ËistoÊi i skla-du, koji Êe naπu odjeÊu uËiniti ugodnom u njegovim oËima. (Putu bolji æivot, str. 177)

Savrπeno zdravlje zavisi od savrπene cirkulacije. Posebnupozornost treba posvetiti udovima da budu temeljito utoplje-ni, kao i prsa i predio oko srca. (2T, str. 531)

Neka se naπe sestre odijevaju jednostavno, kao πto mno-ge i Ëine, imajuÊi odjeÊu od kvalitetnog materijala, trajnog,skromnog i u duhu vremena, i neka im pitanje mode ne zao-kuplja um. (Letter 19, 1897.)

150


Redovitost u jedenju

“Neka vaπa blagost bude poznata svim ljudima! Gospo-din je blizu.” (Filipljanima 4,5)

Redoviti obroci su veoma vaæni za zdravlje tijela i za sta-loæen um. (CH, str. 118)

Djeca uglavnom nisu nauËena o tome gdje, kada i πto bitrebala jesti. Dopuπta im se da slobodno udovoljavaju svojemapetitu, da jedu u svako doba, da se posluæe voÊem kad imprivuËe pogled, a jedenje pita, kolaËa, kruha i maslaca, i gotovokonstantno slatkiπa, Ëini ih gurmanima slaba æeluca. Probav-ni organi, kao mlin koji neprekidno radi, postaju istroπeni,mozgu se uzima æivotna snaga da pomogne æelucu u njegovupretjeranu radu, i na taj naËin umne snage postaju oslabljene.Neprirodna stimulacija i istroπenost æivotnih snaga Ëini ihnervoznima, nestrpljivima, nesuzdræanima, samoæivima, i raz-draæljivima. ... Teπko ih je potaknuti da osjeÊaju sram i tuænunarav grijeha. (HR, svibanj 1877.)

Niπta ne bi trebalo jesti izmeu objeda, nikakve slastice,orahe, voÊe niti hranu bilo koje vrste. Neurednost u prehraniremeti zdravo stanje organa za probavu, sve na raËun zdrav-lja i dobrog raspoloæenja. (Put u bolji æivot, str. 239)

Druga je ubitaËna navika jesti neposredno prije odlaska ukrevet. ... Spavanje se Ëesto remeti neugodnim snovima i slje-deÊeg se jutra budimo mamurni, neosvjeæeni i s malo æelje dadoruËkujemo. Kad legnemo na poËinak, æeludac bi tada tre-bao veÊ izvrπiti svoju zadaÊu da bi kao i drugi organi tijelaimao svoj odmor. (Put u bolji æivot, str. 187)

Svaka zabrana koju je Bog dao sluæi za zdravlje i vjeËnudobrobit Ëovjeka. (Signs, 11. veljaËe 1875.)

Kada se oni (Boæji narod) otrgnu od svih udovoljavanjaπtetnih po zdravlje, imat Êe jasnije razumijevanje o tome odËega se sastoji prava poboænost. Prekrasna promjena primije-tit Êe se u vjerskom iskustvu. (R&H, 27. svibnja 1902.)

151


Daniel, primjer umjerenosti

“Kralj razgovaraπe s njima, i meu svima ne nae senijedan kao Daniel, Hananija, Miπael i Azarja. I takooni ostadoπe pred kraljem. I u svemu mudrom i umnomo Ëemu ih ispitivaπe kralj, nae da su deset puta vrsnijiod svih Ëarobnika i gatalaca πto ih bijaπe u svem nje-govu kraljevstvu.” (Daniel 1,19.20)

Tijekom tri godine poduke, Daniel i njegovi prijatelji oËuvalisu svoje navike suzdræljivosti, svoju odanost Bogu i svojuneprekidnu ovisnost o Njegovoj moÊi. Kad je doπlo vrijeme dakralj provjeri njihove sposobnosti i steËeno znanje, zajedno sdrugim kandidatima bili su ispitani za sluæbu u kraljevstvu.... Njihovo oπtroumno razumijevanje stvari, njihov probran itoËan naËin izraæavanja i njihovo opseæno znanje, testirani sudo krajnjih granica i jaËine njihovih umnih snaga. ...

Bog uvijek nagrauje pravedne. Izmeu svih mladiÊa do-vedenih u Babilon iz svih pokorenih zemalja velikog osvajaËa,koji su svojim sposobnostima najviπe obeÊavali, hebrejskizatoËenici bili su bez premca. Uspravno dræanje, Ëvrst, elasti-Ëan korak, lijep izraz lica, ispravna osjetila, nepokvaren za-dah — sve su to bili znaci raspoznavanja otmjenosti kojompriroda nagrauje one koji se pridræavaju njezinih zakona. ...

Oni su Ëvrsto stajali usred zavodljivih utjecaja luksuznogbabilonskog dvora. Mladeæ danaπnjice okruæena je mamcimasamoudovoljavanja. Posebice u naπim velikim gradovima, svakioblik Ëulnog uæitka lako je dostupan i primamljiv. Oni koji kaoDaniel odbiju oskvrnuti se, æet Êe nagradu zdravih navika. ...

Danielova ËistoÊa uma i ËvrstoÊa namjere, snaga u zah-tjevnom znanju i odupiranju kuπnjama, u velikoj su mjeri usli-jedili zbog jednostavnosti njegove prehrane u sprezi sa æivo-tom molitve. ...

Stojte Ëvrsto u muæevnosti i æenstvenosti koju vam je Bogdao. ... Bog Êe vas nagraditi mirnim æivcima, bistrim umom,neoskvrnjenom prosudbom i oπtroumnoπÊu. Danaπnja mladeæ,Ëija su naËela Ëvrsta i nepokolebljiva, bit Êe blagoslovljena zdra-vim tijelom, umom i duπom. (YI, 9. srpnja 1903.)

152

24. svibnja Zdrav duh u zdravom tijelu

Tijelo treba biti u sluæbi uma

“Uistinu, Bog nam nije dao duh bojaæljivosti, veÊ duhsnage, ljubavi i trijeznosti.” (2. Timoteju 1,7)

Svaki organ u naπem tijelu graen je da sluæi umu. (3T,str. 136) Mozak je prijestolnica ljudskog tijela, sjediπte svihæivËanih snaga i umnih aktivnosti. Æivci koji polaze iz mozganadziru Ëitav organizam. Utisci iz mozga prenose se preko mo-ædanih æivaca, kao telegrafskim æicama, do svake toËke u tijelui upravljaju vitalnim aktivnostima u svim dijelovima tijela.Za svaki, i najmanji pokret u bilo kojem dijelu naπeg biÊa na-redbe dolaze iz mozga. (3T, str. 69)

Æivci mozga, koji su povezani s Ëitavim æivËanim susta-vom, jedini su posrednik preko kojeg Nebo komunicira s Ëo-vjekom i preko kojeg utjeËe na njegov unutarnji æivot. Sve πtoometa tijek elektriËnog strujanja u æivËanom sustavu umanjujeæivotne snage i posljedica toga je gubitak osjeÊajnosti duha.(2T, str. 347)

Bilo koji dio naπeg tijela prema kojem se obzirno ne po-stupa, brzojavit Êe umu svoju povredu. (Ch Ed, str. 125)

Nije samo prednost, veÊ sveta duænost svakog da razumijezakone koje je Bog postavio u njihovim biÊima. ... I dok svepotpunije razumijevaju ljudsko tijelo ... teæit Êe da dovedu svojatijela u pokornost plemenitim snagama uma. Tada Êe njihovotijelo biti prekrasna struktura koju je oblikovao BeskonaËniKonstruktor, i dao im na brigu da odræavaju ovu harfu od tisuÊustruna u skladnom radu. (HR, rujan 1871.)

Da bi krπÊanski æivot bio uspjeπan, od najveÊeg je znaËenjarazvijanje bezgreπnih misli u bezgreπnom tijelu. (HR, studeni1871.)

Skladno, zdravo djelovanje svih snaga tijela i uma rezul-tiraju sreÊom; πto se viπe uzdiæu i oplemenjuju te snage, to jeËistija i nepatvorenija sreÊa. (R&H, 29. srpnja 1884.)

153


Sigurnost u Krista ojaËava zdravlje

“Strah Gospodnji umnaæa dane.” (Izreke 10,27)

Svima koji se pouËavaju u Boæjoj uËionici potrebno jevrijeme tiπine za zajedniπtvo izmeu njihovih srca, prirode iBoga. ... Moramo pojedinaËno Ëuti kako On govori naπem srcu.Kad je svaki drugi glas utiπan, i kad u tiπini Ëekamo predNjim, mirnoÊa duπe Ëini Boæji glas jasnijim. On nam nudi rje-πenje: “Prestanite i znajte da sam ja Bog.” ... U uæurbanommnoπtvu i pritisku æivotnih napetih situacija, onaj koji je ovakoojaËan bit Êe okruæen ozraËjem svjetla i mira. Primit Êe novidar tjelesne i umne snage. (CH 163)

Urazumimo se i naπa Êe volja biti na Gospodnjoj strani,a naπe tjelesno zdravlje doæivjet Êe Ëudesan oporavak. (Med.Miss., studeni i prosinac 1892.)

Bolesti uma raπirene su posvuda. Devet od deset bolestiod kojih Ëovjek pati imaju tu svoj uzrok. ... Kristova religija... jedan je od najdjelotvornijih lijekova jer je ona najsnaænijesredstvo za umirenje æivaca. (5T, str. 444)

Cijelo Nebo je zdravo; i πto su snaæniji nebeski utjecaji,to Êe sigurniji biti oporavak. ...

Poboænost se ne sukobljava sa zakonima zdravlja, napro-tiv, u skladu je s njima. Strah Gospodnji temelj je svakog stvar-nog napretka. (CTBH 13,14)

Trebali bismo suraivati s Bogom u skrbi oko naπeg tijela.Ljubav prema Bogu nuæna je za æivot i zdravlje. Vjera u Boganuæna je za zdravlje. Da bismo imali savrπeno zdravlje, naπasrca moraju biti ispunjena ljubavlju, nadom i radoπÊu premaGospodinu. (R&H, 9. travnja 1901.)

154


Mir zbog svijesti o Ëinjenju onoga πtoje ispravno

“Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uæivaju, ni o πto se onine spotiËu.” (Psalam 119,165)

Ako je um slobodan i sretan, svjestan da postupa isprav-no, i ako osjeÊa zadovoljstvo kad druge Ëini sretnima, to stvararadost koja Êe utjecati na cijeli sustav izazivajuÊi slobodnijucirkulaciju krvi i djeluje blagotvorno na cijelo tijelo. Boæji bla-goslov je iscjeljujuÊa sila i oni koji su izdaπni u davanju drugima,dobit Êe taj Ëudesni blagoslov u srcu i u æivotu. (CTBH 13)

One koji slijede stazu mudrosti i svetosti neÊe muËiti uza-ludno æaljenje za propuπtenim satima, niti Êe im um biti mu-Ëen sumornoπÊu i grozotama, kao πto je kod nekih sluËaj, osimako su ukljuËeni u beznaËajne, triËave razonode. ...

Razonoda uzbuuje um, ali nakon nje sa sigurnoπÊu sli-jedi potiπtenost. Koristan fiziËki rad i tjelovjeæba imat Êe zdravijiutjecaj na um i ojaËati miπiÊe, poboljπati cirkulaciju i potvr-diti Êe se kao snaæan Ëimbenik u obnovi zdravlja. ...

Svijest o ispravnom postupanju najbolji je lijek za bole-sno tijelo i um. Poseban Boæji blagoslov koji poËiva na primateljujest zdravlje i snaga. (HR, oæujak 1872.)

»injenje dobra donosi blagoslov i davatelju i primatelju.Ako u brizi za druge zaboravite na sebe, zadobit Êete pobjedunad svojim slabostima. Zadovoljstvo koje Êete osjetiti ËineÊidobro, uvelike Êe vam pomoÊi u obnovi zdravog naËina raz-miπljanja. Radost u Ëinjenu dobra oæivjet Êe um i strujanjekroz cijelo tijelo. (2T, str. 534)

Osoba Ëiji je um spokojan i zadovoljan u Bogu, nalazi sena putu k zdravlju. (R&H, 11. oæujka 1880.)

155


Veselo srce je dobar lijek

“Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suπi kosti.”(Izreke 17,22)

Odnos koji postoji izmeu uma i tijela veoma je blizak.Kad jedno od njih strada, drugo suosjeÊa. Stanje uma utjeËena zdravlje u daleko veÊem stupnju nego πto mnogi misle. Mno-ge bolesti od kojih ljudi pate nastaju kao posljedica umne is-crpljenosti. Æalost, strahovanje, nezadovoljstvo, griænja savje-sti, krivnja i nepovjerenje vode do sloma æivotne snage i otvarajuvrata propadanju i smrti.

Bolest katkad nastaje, a Ëesto se uvelike pogorπava umiπ-ljanjem. Mnogi koji bi mogli biti zdravi — kad bi samo takomislili — doæivotni su invalidi. ...

Odvaænost, nada, vjera, suÊut i ljubav donose zdravlje iproduæuju æivot. Zadovoljno srce i veseo duh zdravlje su tije-lu i snaga duπi. (Put u bolji æivot, str. 149)

Zahvalnost, radost, dobroËinstvo i povjerenje u Boæju lju-bav i brigu najbolji su Ëuvari zdravlja. (Put u bolji æivot, str.172)

Vaænost snage volje i samosvladavanja, kako za Ëuvanjetako i za obnavljanje zdravlja; πtetne pa Ëak i razorne poslje-dice gnjeva, nezadovoljstva, sebiËnosti, poroËnosti i, s drugestrane, divnu æivotodavnu silu koja se nalazi u dobrom ras-poloæenju, nesebiËnosti i zahvalnosti — sve to takoer trebaprikazati.

U Pismu se spominje jedna fizioloπka istina o kojoj trebamorazmisliti: “Srce veselo pomaæe kao lijek.” (Odgoj, str. 177)

Istinska naËela krπÊanstva otkrivaju svima izvore nepro-cjenjive sreÊe. (CH 28)

Trebamo poticati duh vedrog raspoloæenja, duh pun nadei pomirljivosti jer upravo od toga zavisi i naπe zdravlje. (3T,str. 13)

156


Djela ljubavi i ljupke rijeËi unapreujuzdravlje

“SaÊe meda rijeËi su ljupke, slatke duπi i lijek kostima.”(Izreke 16,24)

Ljubazne, vedre i ohrabrujuÊe rijeËi pokazat Êe se djelo-tvornije nego najefikasniji lijekovi. One Êe donijeti hrabrost usrce koje je izgubilo nadu, a sreÊa i vedrina unesene u obiteljljubaznim djelima i ohrabrujuÊim rijeËima deseterostruko Êenagraditi uloæene napore. Suprug bi trebao upamtiti da ve-liki dio tereta u odgajanju djece pritiπÊe upravo majku jer onamora uËiniti najviπe u oblikovanju njihovog razmiπljanja. Tobi trebalo u njemu probuditi najnjeænije osjeÊaje navodeÊi gada briæljivo olakπava njezine terete. On je treba hrabriti dase osloni na njegovu veliku ljubav prema njoj, a njezine mislitreba usmjeriti k Nebu, odakle oËekujemo snagu i mir i konaËniodmor za sve umorne. (1T, str. 306,307)

Njegova njeænost i topla uËtivost za nju Êe biti dragocje-ni poticaj, tako da Êe sreÊa koju sam potiËe donijeti u njego-vo vlastito srce radost i mir. (Put u bolji æivot, str. 232)

Najdraæi dio Neba je dom gdje prebiva Duh Gospodnji. ...Sve πto kvari mir i jedinstvo obitelji treba energiËno suzbiti,a ljubaznost i ljubav treba njegovati. (Signs, 20. lipnja 1911.)

Dom treba biti mjesto gdje prebiva vedrina, uËtivost iljubav; tamo gdje prebivaju ove vrline, prebivat Êe i sreÊa imir. (Put u bolji æivot, str. 245)

Oni koji vode bitku æivota, uvelike se mogu osvjeæiti, oja-Ëati i ohrabriti malim znacima paænje koji niπta ne koπtaju.Ljubazne rijeËi jednostavno izgovorene, mali znaci paænje po-mest Êe oblake kuπnji πto se skupljaju na horizontu duπe. (MS61, 1900.)

Pod utjecajem blagosti, ljubaznosti i njeænosti bit Êe stvo-reno okruæenje koje Êe donositi zdravlje, a ne uniπtenje. (Letter320, 1906.)

157


Zdravlje i sreÊa

“Jahve mi je svagda pred oËima; jer mi je zdesna, neÊuposrnuti. Stog mi se raduje srce i kliËe duπa, i tijelo mispokojno poËiva.” (Psalam 16,8.9)

KrπÊanin bi trebao æivjeti tako blizu Boga da moæe vrπitistvari koje su savrπene, “napunjen plodom pravednosti po IsusuKristu na slavu i hvalu Boæju”. Njegovo srce treba biti ispu-njeno zahvalnoπÊu i slavljenjem. Uvijek treba biti spreman pri-znati blagoslove koje prima, sjeÊajuÊi se rijeËi: “Pravo me πtujeonaj koji prinosi ærtvu zahvalnu.” ...

Duænost je svakoga da njeguje vedrinu umjesto kukanjai æalosti zbog nevolja. Mnogi ne samo da se Ëine nesretnimana ovaj naËin, veÊ ærtvuju zdravlje i sreÊu bolesnoj maπti. Po-stoje stvari u njihovu okruæenju koje im ne odgovaraju i nji-hov izraz lica pokazuje neprekidnu namrgoenost koja jasnijeod rijeËi izraæava nezadovoljstvo. Ovakva stanja potiπtenostinanose veliku πtetu njihovu zdravstvenom stanju jer ometa-njem probavnog procesa zalaze u sferu prehrane. Dok tugaili tjeskoba ne mogu otkloniti pojedinaËno zlo, mogu nanijetiveliku πtetu; ali vedrina i nada, dok osvjetljavaju stazu drugima,“æivot su onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu nji-hovu”.

Krist je doπao vratiti prvotnu ljupkost svijetu razorenomgrijehom. ... Na novoj Zemlji neÊe biti grijeha ni bolesti. ... Itijelo Êe biti obnovljeno do iskonskog savrπenstva. ObuÊi Êe-mo bezgreπno obliËje naπega Gospodina. ...

Razvoj krπÊanskog karaktera koji teæi prema savrπenstvu,predstavlja rast prema ljepoti. ... Kao πto se srce mijenja obnav-ljanjem uma, milost Duha ostavlja svoj otisak na licu odraæa-vajuÊi istanËanost, profinjenost, mir, dobronamjernost i Ëistui njeænu ljubav koja vlada srcem. ...

Zato: “Zahvaljujte uvijek za sve Bogu.” (Signs, 12. veljaËe1885.)

158


Praπtanje grijeha donosi iscjeljenje

“Blagoslivljaj Jahvu, duπo moja, i ne zaboravi dobroËin-stva njegova: on ti otpuπta sve grijehe tvoje, on iscjelju-je sve slabosti tvoje.” (Psalam 103,2.3)

Spasitelj je sluæio i duπi i tijelu. Evanelje πto ga je Onpropovijedao i nauËavao, govorilo je o duhovnom æivotu i po-novnoj uspostavi tjelesnog zdravlja. Spasenje od grijeha i is-cjeljenje od bolesti bili su u uskoj vezi. Ta ista sluæba povjerenaje krπÊanskom lijeËniku. Njegova je zadaÊa da se sjedini s Kri-stom u pruæanju pomoÊi kod fiziËkih i duhovnih potreba nje-govih bliænjih. On treba biti vjesnik milosti bolesnima, kojipruæa pomoÊ njihovu oboljelom tijelu i duπi bolesnoj od grije-ha. (Put u bolji æivot, str. 58)

Kad su jadnog oduzetog Ëovjeka donijeli u kuÊu gdje jeIsus pouËavao, nagurano mnoπtvo je okruæilo vrata prijeËeÊisvaki pristup Spasitelju. Ali vjera i nada zapalile su srce ovogjadnog Ëovjeka i on je predloæio svojim prijateljima da ga odnesuna straænji ulaz kuÊe, probiju krov i spuste pred Isusa. Zami-sao je odmah ispunjena; i dok je leæao pred nogama moÊnogIscjelitelja, uËinio je sve πto je mogao za svoje ozdravljenje.Isus je znao da je patnik bio muËen osjeÊajem svoje greπnostii da prvo mora dobiti otpuπtenje svojeg tereta. S izrazom naj-njeænijeg saæaljenja, Spasitelj mu se obratio ne kao strancu,Ëak ni kao prijatelju, veÊ kao onome koji je u tom Ëasu bioprimljen u Boæju obitelj: “Ohrabri se, sinko! Oproπteni su tigrijesi!” (R&H, 16. listopada 1883.)

Mnogi pate od bolesti duπe viπe nego od bolesti tijela, ioni neÊe naÊi olakπanje sve dok ne dou Kristu, izvoru æivota.Tek tada Êe prestati umor, osamljenost i nezadovoljstvo. Zado-voljstvo i radost dat Êe snagu umu, a zdravlje æivotnu energi-ju tijelu. (4T, str. 579)

I danas Krist osjeÊa boli svakog patnika. ... On zna izreÊirijeËi: “Ozdravi”, i narediti patniku: “Idi, i viπe ne grijeπi.” (YI,29. prosinca 1898.)

159


Recept za iscjeljenje od svih bolesti

“Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êuvas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Boæja iscjeliteljska sila proæima cijelu prirodu. Ako je drvoozlijeeno, ako je ljudsko biÊe ranjeno ili slomilo kost, priro-da odmah poËinje zacjeljivati ozljedu. »ak i prije nego πto sepojavi potreba, iscjeliteljske sile su u pripravnosti; i Ëim jedio tijela ozlijeen, sve se sile posveÊuju djelu obnavljanja. Takoje i na duhovnom podruËju. Prije nego πto je grijeh stvoriopotrebu, Bog se pobrinuo za lijek. Svaku duπu koja je popus-tila iskuπenju, neprijatelj je ranio i pozlijedio; ali gdje je godgrijeh, tamo je i Spasitelj. (Odgoj, str. 101)

Kad Evanelje primimo u njegovoj ËistoÊi i sili, ono postajesredstvom izljeËenja za bolesti prouzroËene grijehom. Suncepravde izlazi “sa zdravljem u zrakama”. ...

Ljubav koja od Krista zraËi kroz cijelo naπe biÊe sila jekoja daje i obnavlja æivot. Njezin dodir zdravlja dopire do svakogvitalnog dijela naπega tijela — mozga, srca, æivaca. Najviπesile biÊa potaknute su tom ljubavlju na aktivnost. Ta ljubavoslobaa duπu od krivnje i æalosti, straha i zabrinutosti kojirazaraju æivotne snage. Nju prati vedrina i smirenost. Onausauje u duπu radost koju ne moæe razoriti niπta zemaljsko— radost u Duhu Svetom, radost koja donosi zdravlje, kojadonosi æivot.

RijeËi naπeg Spasitelja: “Doite k meni ... i ja Êu vas okri-jepiti” (Matej 11,28), recept su za lijeËenje tjelesnih, umnih iduπevnih bolesti. Premda su ljudi svojim pogreπnim postupci-ma navukli na sebe patnje, On postupa s njima s mnogo razu-mijevanja. Oni u Njemu mogu naÊi pomoÊ. On Êe uËiniti velikestvari za one koji se u Njega uzdaju. ...

Kad bi ljudska biÊa otvorila prozore svoje duπe Nebu uoËekivanju boæanskih darova, dobila bi bujicu blagoslova zdra-vlja. (Put u bolji æivot, str. 60,61)

160

L i p a n jSRETAN ÆIVOT

1. lipnja KrπÊani su istinski sretni

Sjeti se svoga Stvoritelja u svojoj mladosti

“I sjeÊaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladostiprije nego dou zli dani i prispiju godine, kad Êeπ reÊi:‘Ne mile mi se.’” (Propovjednik 12,1)

Voljela bih kad bih mogla oslikati ljepotu krπÊanskog æi-vota. Pod nadzorom zakona prirode i Boga, krπÊanin se kreÊesigurno naprijed i prema gore, svakodnevno se pribliæavajuÊisvome nebeskom domu gdje ga Ëeka kruna æivota i novo ime“koje nitko ne zna osim onoga koji ga prima”. On neprekidnoraste u sreÊi, svetosti i korisnosti. Taj napredak oËituje se izgodine u godinu.

Bog je naπoj mladeæi dao ljestve za penjanje, ljestve kojeseæu od zemlje do neba. Na vrhu tih ljestava je Bog i na svakupreËku padaju sjajne zrake Njegove slave. On promatra onekoji se penju, spreman poslati pomoÊ kad popusti Ëvrsti sti-sak i korak posrne. Da, recite to rijeËima punim oduπevljenjada ni jedan koji se ustrajno penje tim ljestvama, neÊe biti spri-jeËen uÊi u nebeski grad. (YI, 26. lipnja 1902.)

Aneli Boæji koji se penju i silaze tim ljestvama koje jeJakov vidio u vienju, pomoÊi Êe svakoj duπi koja se bude pe-njala do najviπeg Neba. Oni Ëuvaju Boæji narod i promatrajusvaki njegov korak. Oni koji se penju sjajnom stazom, bit Êenagraeni; uÊi Êe u radost svojega Gospodina. (R&H, 19. ko-lovoza 1884.)

Poboænost u najranijoj dobi osigurava onome tko je po-sjeduje punu radost svega πto æivot Ëini sretnim. ... Oni kojiËekaju skoro do kraja tog kratkog æivota prije nego πto potraæeBoga, gube ËistoÊu æivota, gube sreÊu koja uzdiæe i koje nemau traganju za uæicima πto ih pruæa ovaj æivot. Oni koji su dugou zajednici s Bogom, koji su od svoje mladosti crpili sreÊu naËistom izvoru Neba, spremni su uÊi u Boæju obitelj. (YI, 25.listopada 1900.)

161


Krist je izvor sreÊe

“DiËite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srceonih πto traæe Jahvu!” (1. Ljetopisa 16,10)

Ljudi Ëeznu za neËim πto nemaju. Oni troπe svoj novacna ono πto nije kruh i svoj rad na ono πto ih ne Ëini zadovolj-nima. Gladne i æedne duπe i dalje Êe biti gladne i æedne svedok imaju udjela u ovim uæicima koji ne zadovoljavaju. O, kadbi svaki takav htio posluπati Isusov glas: “Ako je tko æedan,neka doe k meni i neka pije.” Oni koji piju od æive vode, neÊeviπe oæednjeti. ... Krist, izvor æivota, izvor je mira i sreÊe. ...

Neka mladeæ veliËa ime Gospodnje za Njegovu veliku do-brotu, Njegovu divnu milost, Njegovu njeænu suÊut. Oni trebajuveliËati Njegovo ime pokazujuÊi Njegovu dobrotu urednimnaËinom æivota i poboænim razgovorom. I dok tako Ëine, na-rav Êe biti ljupka; nestat Êe razdraæljivosti. (YI, 6. listopada1902.)

Najsretnije je ono srce koje ima Krista za svog stalnoggosta. Najblagoslovljeniji je onaj dom gdje je poboænost naËe-lo upravljanja. ... U radionici gdje prebiva mir i Kristova nebe-ska prisutnost, radnici Êe biti najpouzdaniji, najvjerniji i naj-uËinkovitiji. Tu se vide strah i ljubav Boæja. (Letter 48, 1897.)

U ovom svijetu nema ni utjehe ni sreÊe bez Isusa. Pri-hvatimo Ga za svog Prijatelja i Spasitelja. ... U Njemu je nenad-maπiva privlaËnost. Tijekom ovog kratkog razdoblja kuπnje æi-vimo tako da bismo vladali s Njim kroz neprolazne vjekovevjeËnosti! (YI, 12. veljaËe 1903.)

Ako Krist stanuje u srcu vjerom ... vi Êete biti sretni, punihvale i radosti. (YI, 13. listopada 1892.)

162


Nema prave radosti bez Krista

“Ui u veselje gospodara svoga.” (Matej 25,23)

Razlog zaπto su neki uznemireni jest taj πto ne idu jedi-nom istinskom izvoru sreÊe. Uvijek pokuπavaju naÊi sreÊu bezKrista, koja se nalazi jedino u Njemu. U Njemu nema neispu-njenih nada. O, kako je zanemarena dragocjena prednost mo-litve! ... Molitva je snaga za krπÊanina. Kad nema nikoga unjegovoj blizini, on nije sam; on osjeÊa prisutnost Onoga kojikaæe: “Ja sam s vama u sve vrijeme.”

Mladeæ æeli upravo ono πto nema, vjeru. Nju niπta drugone moæe nadomjestiti. (R&H, 11. oæujka 1880.)

KrπÊanska nada je upravo ono πto nam je potrebno. VjeraÊe dokazati vjerniku da je tjeπiteljica i siguran vodiË k Izvoruistinske sreÊe. (YI, 1. sijeËnja 1907.)

Jedina istinska radost je Kristova radost. Sve takozvaneradosti koje Ëovjek umiπlja da moæe dobiti bez Krista, bit Êekao pepeo razoËaranja. Ni u jednom trenutku nemojte mislitida jedan bezvjeran Ëovjek moæe biti sretan. (Letter 15, 1899.)

Nijedan Ëovjek ne moæe uistinu uæivati u æivotu bez vje-re. Ljubav prema Bogu proËiπÊava i oplemenjuje svaki ukus isvaku æelju, izoπtrava svaku sklonost i oplemenjuje svaki vri-jedan uæitak. Osposobljava ljude da cijene i uæivaju u svemuπto je istinito, dobro i lijepo. (GH, kolovoz 1882.)

Obiljeæje pravog krπÊanina je uvijek dobro raspoloæenje,sveto i srdaËno povjerenje u Boga i pokornost Njegovoj pro-vidnosti koja osvjeæava duπu. (3T, str. 377)

Vjera u Boæju ljubav i providnost koja upravlja svime, olak-πava teret brige i patnje. Ona ispunjava srce najveÊih kao inajjednostavnijih ljudi radoπÊu i zadovoljstvom. Vjera izravnopromiËe zdravlje, produæuje æivot, a naπe uæivanje u svim njenimblagoslovima Ëini veÊim. Ona duπi otvara nepresuπni izvor sreÊe.(Patrijarsi i proroci, str. 504)

163


Mudrost i razumijevanje donose sreÊu

“Blago Ëovjeku koji je stekao mudrost i Ëovjeku koji jezadobio razboritost.” (Izreke 3,13)

SveËanost je Davidova pomazanja obavljena u tajnosti. ZamladiÊa je to bio nagovjeπtaj visokog poloæaja. ...

David se nije ponio zbog velike Ëasti koja mu je ukazana.Usprkos uzviπenom poloæaju koji je trebao zauzimati, on je tihonastavio sa svojim poslom, zadovoljno ËekajuÊi razvitak Gos-podnjeg plana u vrijeme i na naËin koji On odredi. Ponizan iumjeren kao i prije svog pomazanja, djeËak pastir se vratio ubrda da kao i uvijek njeæno pazi i Ëuva svoje stado. Meutim,on je s novim nadahnuÊem skladao svoje melodije i svirao svojuharfu. Pred njim se prostirao krajolik bogate i raznolike lje-pote. ...

David se, u ljepoti i snazi mladosti, pripremao da zauzmevisok poloæaj meu najplemenitijima na zemlji. Njegovi talenti,dragocjeni Boæji darovi, iskoriπteni su da uzvise slavu boæan-skog Darivatelja. Njegove prilike za razmiπljanje i meditacijusluæile su da ga obogate mudroπÊu i poboænoπÊu koje su gauËinile miljenikom Boga i anela. Dok je razmiπljao o savrπen-stvu svog Stvoritelja, njegovoj se duπi otkrila jasnija predodæ-ba o Bogu. Razjaπnjene su nejasne teme, teπkoÊe su olakπa-ne, usklaene nedoumice, a svaka zraka nove svjetlosti izazi-vala je izljeve oduπevljenja, draæesne himne predavanja na slavuBoga i Otkupitelja. Ljubav koja ga je pokretala, brige koje suga muËile, pobjede koje su ga pratile, bile su teme njegovihmisli, i dok je promatrao Boæju ljubav u svim dogaajima svogæivota, njegovo je srce kucalo sve revnijim divljenjem i zahval-noπÊu, njegov je glas odzvanjao bogatijom melodijom, njegovaharfa je odzvanjala joπ veÊom radoπÊu. DjeËak pastir je sveviπe jaËao, sve viπe spoznavao, jer je Duh Boæji bio na njemu.(Patrijarsi i proroci, str. 539,540)

164


Biblija pokazuje put k istinskoj sreÊi

“Putu se propisa tvojih radujem viπe no svemu bogat-stvu. ... Uæivat Êu u pravilima tvojim, rijeËi tvojih neÊuzaboravit.” (Psalam 119,14-16)

Biblija nam otkriva neistraæena bogatstva i nepropadlji-va blaga Neba. »ovjekov najsnaæniji poticaj nagoni ga u potraguza sreÊom i Biblija, prepoznajuÊi ovu æelju, pokazuje nam daÊe se cijelo Nebo ujediniti s Ëovjekom u njegovim naporimada dosegne istinsku sreÊu. Ona otkriva uvjet pod kojim je Kri-stov mir darovan Ëovjeku. Ona opisuje dom vjeËne sreÊe pre-pun sunËevog svjetla, gdje nema suza niti Êe ih ikad biti. (Letter28, 1888.)

Ova blagoslovljena knjiga nauËit Êe vas kako da budetepoπteni, umjereni u svemu, πtedljivi, marljivi, istinoljubivi iËestiti. Njezini obazrivi savjeti uËinit Êe vas vjernim pratite-ljem mladeæi, dajuÊi vam utjecaj koji Êe vas uvijek voditi pre-ma gore, prema ËistoÊi karaktera; utjecaj koji Êe udaljavatiod grijeha i usmjeravati na staze pravednosti.

HoÊe li takvom æivotu nedostajati uæitak? O, ne! Bit Êepun ugode, pun zadovoljstva jer vi dovodite Nebo u svoj æi-vot, mir u svoju duπu i ostavljate svjedoËanstvo da je “savrπenZakon Jahvin — duπu krijepi”. ...

Voljela bih da sva mladeæ shvati koliko je dragocjena pre-daja mladog srca Bogu. S koliko ljubavi aneli Ëuvaju korakemladeæi koja se boji Boga i koja Ga ljubi. Isus ih poznaje poimenu i njihov primjer pomaæe drugoj mladeæi da Ëini πto jeispravno. Onaj mladiÊ koja Ëuva u srcu i umu Boæje rijeËi upo-zorenja i ohrabrenja, Njegove dragocjene bisere obeÊanja izkojih moæe crpiti kad god æeli, postat Êe æivi provodnik svjet-losti. On je povezan s Izvorom svega svjetla. Sunce Praved-nosti obasjava svojim svjetlom i iscjeljujuÊim zrakama njego-vu duπu, zraËeÊi zrake svjetla svuda oko njega. (YI, 3. kolovoza1887.)

165


Najsretniji ljudi na svijetu

“Blago narodu kojemu je Jahve Bog.” (Psalam 144,15)

Æelite li pronaÊi sreÊu i mir u svemu πto Ëinite, morateËiniti sve na slavu Bogu. Æelite li imati mir u srcu, morateæarko nastojati oponaπati æivot Kristov. Tada neÊe biti potre-be za glumljenom veseloπÊu ili traæenja zadovoljstva u zado-voljenju ponosa i lakomislenosti ovog svijeta. Nalazit Êete smi-renost i sreÊu ËineÊi πto je ispravno, a πto nikad ne biste imalida Ëinite suprotno. Isus je uzeo ljudsku narav proæivljavajuÊidjetinjstvo, tinejdæersku dob i mladost da bi mogao suosjeÊatisa svima i dati primjer svoj djeci i mladeæi. Njemu su dobropoznate kuπnje i slabosti djece. On je iz ljubavi otvorio izvorzadovoljstva i radosti za duπu koja ima povjerenje u Njega.TeæeÊi da proslave Krista i slijede Njegov primjer, djeca i mladeæmogu biti istinski sretni. Oni mogu osjetiti svoju odgovornostu radu s Isusom Kristom na velikom planu spaπavanja duπa.Ako mladeæ osjeÊa svoju odgovornost pred Bogom, izdiÊi Êe seiznad svega πto je loπe, sebiËno i neËisto. Takav æivot bit Êepun znaËenja. Ona Êe osjeÊati da æivi za neπto veliko i slavno.Ovo Êe imati utjecaja na mladeæ i uËinit Êe ih ozbiljnima, ve-drima i snaænima pod svakim teretom, razoËaranjima i teπko-Êama æivota, kakav je bio i njihov boæanski Uzor. ... Prekli-njem vas da stalno razvijate promiπljenu odgovornost premaBogu. Svijest da Ëinite ono πto Bog odobrava, ojaËat Êe vasNjegovom snagom; i oponaπajuÊi Uzor, moÊi Êete, kao i On,napredovati u mudrosti i milosti kod Boga i kod ljudi. (YI,rujan 1873.)

Oni kojima je Bog u svemu prvi i posljednji i najbolji, naj-sretniji su ljudi na svijetu. (R&H, 19. kolovoza 1884.)

166

7. lipnja Putovi k sreÊi

Posluπnost

“I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vrπimo ustrahopoπtovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismouvijek bili sretni i da æivimo, kao πto je to danas. NaπaÊe, dakle, pravednost biti: dræati i vrπiti sve ove zapovi-jedi pred Jahvom, Bogom naπim, kako nam je naredio.”(Ponovljeni zakon 6,24.25)

SreÊu moramo traæiti na pravi naËin i na pravom izvoru.Neki smatraju kako Êe zasigurno pronaÊi sreÊu udovoljavanjemgreπnim zadovoljstvima ili u varljivim privlaËnostima svijeta.A neki ærtvuju tjelesne i moralne snage misleÊi da Êe naÊi sreÊu,i onda izgube i duπu i tijelo. Drugi Êe traæiti sreÊu u ugaanjuneprirodnom apetitu i smatrati da je zadovoljenje okusa po-æeljnije od zdravlja i æivota. Mnogi se iscrpljuju Ëulnim stra-stima i ærtvovat Êe fiziËku snagu, intelekt i moralne snage zazadovoljenje poæude. Oni Êe se s vremenom dovesti do prera-nog groba i bit Êe na kraju osueni za samoubojstvo.

Je li ovakva sreÊa koju ljudi traæe na stazi neposluπnostii gaæenja fiziËkog i moralnog zakona poæeljna? Kristov æivotukazuje na pravi izvor sreÊe i na koji naËin se moæe doseg-nuti. ... Kad bi uistinu bili sretni, oni bi trebali biti zateËenina radnom mjestu radosni, radeÊi vjerno posao koji im pripa-da, usklaujuÊi svoje srce i æivot sa savrπenim uzorom. (YI,travanj 1872.)

Posluπnost je temelj na kojem poËiva æivot i sreÊa, zdravljei radost muπkaraca, æena i djece. Posluπnost sluæi za njihovodobro u ovom æivotu i æivotu koji Êe doÊi. (MS 36, 1900.)

Gdje moæemo naÊi pouzdanijeg vodiËa od pravog istinitogBoga? ... Koja staza je sigurnija od staze na kojoj VjeËni po-kazuje smjer? Kad Ga slijedimo, nismo na jeftinoj, grmljemzarasloj stazi. (Letter 48, 1897.)

Staza posluπnosti Bogu je staza vrline, zdravlja i sreÊe.(R&H, 16. listopada 1883.)

167


Zadovoljstvo je Ëiniti Boæju volju

“Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tkose dræi Zakona!” (Izreke 29,18)

Onima koji ljube Boga bit Êe najveÊe zadovoljstvo dræatiNjegove zapovijedi i Ëiniti ono πto je Njemu ugodno. ...

Psalmist kaæe: “Savrπen je Zakon Jahvin.” Kako je pre-krasan u svojoj jednostavnosti, prihvatljivosti i savrπenstvuZakon Jahvin! Tako je kratak da s lakoÊom moæemo upamtitisvaki propis, a opet je tako dalekoseæan da u cijelosti izraæa-va Boæju volju i sudi, ne samo za djela, veÊ i misli i namjere,æelje i osjeÊaje srca. Ljudski zakoni to ne mogu. Oni mogurjeπavati samo vanjska djela. ... Boæji zakon biljeæi ljubomo-ru, zavist, mrænju, zloÊu, osvetu, poæudu i Ëastoljublje kojiuznemiruju duπu, ali se ne mogu primijetiti izvana ... ovi greπniosjeÊaji bit Êe odvagnuti u onaj dan kad Êe “sva skrivena dje-la, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud”. ...

U Boæjem zakonu nema tajni. Svatko moæe razumjeti velikeistine koje on sadræava. I slabiji um moæe shvatiti njegova pra-vila. ...

Posluπnost tom Zakonu je bitna ne samo za naπe spase-nje, veÊ i za naπu sreÊu i sreÊu svih onih s kojima smo povezani.(Signs, 15. travnja 1886.)

»ovjekova sreÊa uvijek mora biti zaπtiÊena Boæjim zako-nom. ... Zakon je ograda koju je Bog postavio oko svojeg vi-nograda. Njime su zaπtiÊeni od zla oni koji su posluπni. (Signs,13. lipnja 1900.)

Njemu dugujemo sve πto æivot Ëini poæeljnim, a On od nastraæi privræeno srce i posluπnost u æivotu. Ako sluπamo Njegoveupute, to Êe donijeti sreÊu u naπ dom, sreÊu svakom pojedin-cu. (Letter 23a, 1893.)

Ispravno postupanje donijet Êe vam mir i svetu radost.(R&H, 19. studenoga 1908.)

168


Voljnost i posluπnost

“Htjednete l’ me posluπati, uæivat Êete plodove zemalj-ske.” (Izaija 1,19)

U traæenju posluπnosti Zakonu Njegova kraljevstva, Bogdaje svojem narodu zdravlje i sreÊu, mir i radost. (CPT 454)

S velikim naËelom ljubavi i odanosti Bogu, Ocu sviju, uskoje povezano i naËelo bratske ljubavi i posluπnosti. Prijezir premaroditeljskom autoritetu brzo vodi do prijezira prema Boæjemautoritetu. (Patrijarsi i proroci, str. 274)

U vrlo ranoj dobi djeca mogu razumjeti ono πto im je ja-sno i jednostavno reËeno, a na ljubazan i praviËan naËin mo-æe ih se nauËiti posluπnosti. ... Majka ne bi smjela dopustitisvojem djetetu da ni u jednom sluËaju ne stekne prednost prednjom. Kako bi zadræala ovaj autoritet, nije potrebno pribjeÊioπtrim mjerama discipline; Ëvrsta, postojana ruka i ljubaznostkoja Êe uvjeriti dijete u vaπu ljubav postiÊi Êe svrhu. (PHJ,travanj 1890.)

Kada djeca vole majku i imaju povjerenja u nju i posta-nu posluπna, tada su nauËila prve lekcije kako postati krπÊa-ninom. Moraju biti posluπna, voljeti Isusa i imati povjerenjau Njega kao πto su posluπna svojim roditeljima, vole ih i imajupovjerenja u njih. (PHJ, rujan 1890.)

TrenutaËna i stalna posluπnost mudrim roditeljskim pra-vilima promicat Êe sreÊu same djece kao i slavu Boæju i dobrobitdruπtva. Djeca bi trebala nauËiti da je u pokornosti zakoni-ma u domu njihova savrπena sloboda. KrπÊani Êe nauËiti istulekciju — da je u posluπnosti Boæjem zakonu njihova savrπe-na sloboda. (R&H, 30. kolovoza 1881.)

Djeca Êe biti sretnija, daleko sretnija pod ispravnom ste-gom nego da budu prepuπtena svojoj neodgojenoj naravi. (MS49, 1901.)

169


Zlatno pravilo

“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima. Utome je sav Zakon i Proroci.” (Matej 7,12)

Spasitelj je izrekao ovo (zlatno) pravilo da uËini ËovjeËanstvosretnim, a ne nesretnim; jer sreÊa ne moæe doÊi ni na jedandrugi naËin. Bog æeli da muπkarci i æene æive uzviπenijim æi-votom. Daje im æivotne blagodati ne da bi im omoguÊio da samostjeËu dobra, veÊ da obnove svoju snagu obavljanjem posla kojije On povjerio ËovjeËanstvu — posao nalaæenja i pomaganjapotrebitima. »ovjek ne bi trebao raditi samo iz sebiËnih po-buda, veÊ radi probitka svih oko sebe, da i oni budu blago-slovljeni preko njegovog utjecaja i ljubaznih djela. Ova Boæjanamjera ispunila se u Kristovu æivotu. (MS 132, 1902.)

Ugrabite svaku priliku da doprinesete sreÊi onih koji vasokruæuju pokazujuÊi im svoju naklonost. Ljubazne rijeËi, po-gledi suosjeÊanja, rijeËi razumijevanja bit Êe za mnoge koji sebore i usamljene kao Ëaπa hladne vode za æednu duπu. Ohrab-rujuÊa rijeË i dobro djelo umnogome Êe olakπati bremena πtoteπko pritiπÊu izmorena ramena. U nesebiËnom sluæenju nalazise prava sreÊa. Svaka rijeË i djelo takve sluæbe zapisani su unebeskim knjigama kao da su uËinjeni Kristu. ... Æivite oba-sjani Kristovom ljubavlju. Tada Êe i vaπ utjecaj biti blagoslovsvijetu. (YI, 9. travnja 1903.)

Duh nesebiËnog rada za druge daje dubinu, postojanost ikristoliku ljupkost karakteru i donosi mir i sreÊu onom tkoje posjeduje. (5T, str. 607)

Svaka izvrπena duænost, svaka ærtva podnesena u Kristovoime donosi najveÊu nagradu. U samom Ëinu duænosti govoriBog i daje svoj blagoslov. (4T, str. 145)

170


Raduj se i Ëini dobro

“Znam da nije druge sreÊe Ëovjeku osim da se veseli iËini dobro za svojega æivota.” (Propovjednik 3,12)

Mladeæi se moæe Ëiniti da Êe naÊi sreÊu ako traæi osobnozadovoljstvo, ali stvarna sreÊa nikada neÊe biti njihova dokbudu slijedili ovaj smjer. Spasitelj nije æivio da bi udovoljiosebi. O Njemu Ëitamo da je prolazio “ËineÊi dobro”. Proveo jesvoj æivot sluæeÊi s ljubavlju, tjeπeÊi æalosne, sluæeÊi potrebi-tima, podiæuÊi klonule; na ovome svijetu nije imao svojega doma,osim kad su Ga primili kao putnika Njegovi ljubazni prija-telji. A ipak je bilo blaæeno prebivati u Njegovoj prisutnosti.Iz dana u dan prolazio je kroz nevolje i kuπnje, a ipak nijepokleknuo niti se obeshrabrio. ... Bio je uvijek strpljiv i raspo-loæen, i oæaloπÊeni su Ga pozdravljali kao glasnika æivota, mirai zdravlja. ...

Krist nam je u svojem æivotnom djelu ostavio prekrasnoiskustvo. Tko je od Njegove djece æivio na slavu Bogu kao On?On je Svjetlo svijetu i onaj koji za UËitelja uspjeπno obavljasvoj posao, mora zapaliti svoju svijeÊu na izvoru boæanskogæivota.

Krist je rekao svojim uËenicima: “Vi ste sol zemlji. Ali akosol obljutavi, Ëim Êe se onda osoliti? Viπe nije ni za πto, osimda se izbaci van da je ljudi pogaze.” Kako bismo trebali bitipaæljivi dok slijedimo Kristov primjer! Ne uËinimo li tako, bitÊemo bezvrijedni kao sol koja je izgubila svoj okus.

Samo ako slijedimo Kristov primjer, moæemo naÊi istin-sku sreÊu. Kad Ga prihvatimo, naπe srce je pokoreno i njego-ve su namjere promijenjene. (YI, 22. kolovoza 1901.)

Sluæba Njemu neÊe umanjiti vaπu sreÊu. IspunjavanjemNjegovih zahtjeva, pronaÊi Êete mir, zadovoljstvo i radost ko-je nikad ne moæete postiÊi na stazi ... grijeha. (R&H, 26. kolo-voza 1884.)

171


Trajna strpljivost u Ëinjenju dobra

“»ujmo svemu zavrπnu rijeË: ‘Boj se Boga, izvrπuj nje-gove zapovijedi, jer — to je sav Ëovjek.’” (Propovjednik12,13)

On (Salomon) nam iznosi povijest svoje potrage za sre-Êom. Upustio se u intelektualnu potragu; zadovoljio je svojuljubav za uæicima; proveo je svoje planove træiπnih pothvata.Bio je okruæen zadivljujuÊim sjajem dvorskog æivota. ...

Salomon je sjedio na prijestolju od bjelokosti Ëije su ste-penice bile od Ëistog zlata, a s obje strane stepenica nalazilose πest zlatnih lavova. Njegove oËi poËivale su na vrhunskinjegovanim, prekrasnim vrtovima. Ovi vrtovi bili su prikaz lje-pote, ureeni da nalikuju πto je viπe moguÊe Edenskom vrtu.Uljepπavalo ih je odabrano drveÊe, æbunje i cvijeÊe svake vrstedoneseno iz stranih zemalja. Ptice svih vrsta sjajnog perja le-prπale su od drveta do drveta, ispunjavajuÊi zrak zvukom ljup-kih pjesama. Mlaahni posluæitelji, predivno obuËeni i ukra-πeni, Ëekali su da ispune njegovu i najmanju æelju. Gozbe, gla-zbeni doæivljaji, sportovi i igre organizirani su za njegovu ra-zonodu uz rasipne izdatke.

No sve to nije usreÊilo kralja. ... Rasipnost je ostavila svojtrag na njegovom nekoÊ poπtenom i inteligentnom izrazu lica.Naæalost, jako se promijenio u odnosu na onog mladog Salo-mona. Njegovo Ëelo bilo je naborano od briga i jada. ... Njego-ve usne bile su spremne prigovoriti i na najmanje odstupanjeod njegovih æelja.

Njegovi uniπteni æivci i istroπeno tijelo pokazivali su po-sljedice krπenja prirodnih zakona. Priznao je svoj isprazan æivot,neuspjelu potragu za sreÊom. (HR, lipanj 1878.)

Put do prave sreÊe isti je u svim vremenima. Trajna strp-ljivost u Ëinjenju dobra vodit Êe do Ëasti, sreÊe i vjeËnog æivo-ta. (HR, lipanj 1878.)

172


Biti dobar i Ëiniti dobro

“U Jahvu se uzdaj i Ëini dobro, da smijeπ stanovati uzemlji i æivjeti u miru.” (Psalam 37,3)

Biti dobar i Ëiniti dobro, samo u tome je stvarna sreÊa.Najiskrenije, najveÊe zadovoljstvo nalaze oni koji vjerno ispu-njavaju svoje duænosti. ...

Krist je svima dao sluæbu. Iako je Kralj slave, izjavio je:“Sin »ovjeËji nije doπao da mu sluæe, nego da sluæi.” On jeVeliËanstvo Neba, a ipak je svojevoljno doπao na Zemlju daobavi posao koji Mu je dao Njegov Otac. On je uzdignuo do-stojanstvo rada. Da bi nam mogao ostaviti primjer marljivo-sti, radio je svojim rukama kao drvodjelja. Od rane dobi obavljaoje svoj dio u uzdræavanju obitelji. Shvatio je da je Ëlan obi-teljskog obrta i svojevoljno je nosio svoj dio tereta.

Djeca i mladeæ trebali bi sa zadovoljstvom olakπati brigeocu i majci, pokazujuÊi nesebiËno zanimanje za dom. Dok sradoπÊu nose terete koji su dio njihovog posla, odgajaju se dabudu spremni za sljedeÊi korak povjerenja i korisnosti. Svakegodine trebaju stalno napredovati, postupno ali sigurno, ostav-ljajuÊi za sobom razdoblje djetinjstva i stjeËuÊi iskustvo mu-æevnosti i æenstvenosti. U vjernom obavljaju jednostavnih duæ-nosti u domu, djeËaci i djevojËice polaæu temelj za umnu, mo-ralnu i duhovnu izvrsnost. (YI, 5. prosinca 1901.)

Bogatstvo i ljenËarenje neki smatraju blagoslovom; ali onikoji su stalno zaposleni i koji s radoπÊu obavljaju svoje svaki-daπnje duænosti, najsretniji su i uæivaju najbolje zdravlje. Zdravumor kao posljedica dobro rasporeenog posla osigurava imblagodat osvjeæavajuÊeg sna. Naporan rad na koji je Ëovjekosuen da bi zasluæio kruh svagdaπnji i obeÊanje o buduÊojsreÊi i slavi, potjeËu s istog prijestolja i oboje donosi blago-slov. (CTBH 97)

173

14. lipnja Putovi sreÊe koji nikad nisu zatvoreni

Zadovoljstvo

“Uistinu velik je dobitak poboænost kad je spojena sazadovoljstvom.” (1. Timoteju 6,6 — ©ariÊ)

Previπe briga i tereta unosimo u svoje obitelji, a premalonjegujemo prirodnu jednostavnost, mir i sreÊu. Manje se tre-bamo brinuti o tome πto Êe reÊi okolina, a mnogo viπe pozornostiposvetiti Ëlanovima obiteljskog kruga. Meu Ëlanovima kuÊan-stva treba biti manje umjetnog ponaπanja i svjetovne uglae-nosti, a mnogo viπe blagosti i ljubavi, sreÊe i krπÊanske uËtivosti.Mnogi tek trebaju nauËiti kako dom uËiniti privlaËnim, mje-stom uæivanja. Zahvalna srca i ljubazno meusobno uvaæava-nje vrijede daleko viπe od svakog bogatstva i raskoπi, i zado-voljstvo malim stvarima uËinit Êe dom sretnim ako u njemuvlada ljubav.

Krist, naπ Otkupitelj, hodio je ovim svijetom s dostojan-stvom kralja; i pokraj toga On je bio krotak i smjeran u srcu.Za svaki dom u koji bi uπao, On je bio svjetlost i blagoslovjer je svojom prisutnoπÊu unosio sreÊu, nadu i hrabrost. O,kad bismo manje Ëeznuli za teπko dostupnim stvarima koji-ma bismo ukrasili svoje domove, jer viπe od dragulja Bog cijeniblag i miran duh, a to se ne njeguje. Ljepota u jednostavno-sti, blagosti i istinska ljubav i najskromniji dom mogu pre-tvoriti u raj. Bolje je radosno podnositi svaku nepriliku negoizgubiti mir i zadovoljstvo. (4T, str. 621,622)

Ovo je tajna zadovoljstva, mira i sreÊe. ... Pravi krπÊanin... nastoji korisno æivjeti i prilagoditi svoje navike po uzoruna Isusa. Takav Êe pronaÊi istinsku sreÊu, nagradu za Ëinjenjedobra. Takav Êe biti izdignut iznad ropstva umjetnog æivotau slobodu i milost Kristove jednostavnosti. (HR, veljaËa 1877.)

174


Zahvalnost

“Pjevat Êu Jahvi koji mi je uËinio dobro, pjevat Êu ime-nu Jahve Sveviπnjega!” (Psalam 13,6)

Svaka zemaljska æelja moæe biti usliπana, a ljudi opet pro-laze kao oni nezahvalni gubavci koji su bili oËiπÊeni i iscijeljeniod svoje nepodnoπljive bolesti. Ove gubavce Isus je ozdravioobnovivπi dijelove njihovog tijela koji su bili uniπteni opakomboleπÊu, ali se samo jedan, vidjevπi da je potpuno ozdravio,vratio odati slavu Bogu. ...

Pouka koja je zabiljeæena u dogaaju o deset gubavacatreba u svakom srcu probuditi najjaËu iskrenu æelju da pro-mijeni postojeÊi naËin ponaπanja nezahvalnosti u slavljenje izahvaljivanje. Neka oni koji tvrde da su Boæji narod prestanumrmljati i prigovarati. Prisjetimo se tko je najveÊi Darodava-telj svih blagoslova koje smo primili. Siti smo, obuËeni, odræa-vani u æivotu; ne bismo li stoga trebali pouËavati sebe i svojudjecu da odgovorimo sa zahvalnoπÊu naπem nebeskom Ocu?(R&H, 13. listopada 1894.)

Zar nemamo razloga govoriti o Boæjoj dobroti i svjedoËitio Njegovoj moÊi? Kad su prijatelji ljubazni prema nama, sma-tramo prednoπÊu da im zahvalimo za njihovu ljubaznost. Skoliko bismo viπe zadovoljstva trebali uzvratiti zahvalnost Pri-jatelju koji nam je darovao svaki dobar i savrπen dar. Njeguj-mo, onda, u svakoj crkvi zahvalnost Bogu. NauËimo svoje usneda slave Boga u obiteljskom krugu. ... Neka naπi darovi i pri-nosi izraze naπu zahvalnost za dobra koja svakodnevno pri-mamo. U svemu bismo trebali pokazati Gospodnju radost i raz-glasiti poruku o Boæjoj spasonosnoj milosti. (R&H, 7. svibnja1908.)

Srca onih koji otkrivaju Kristove karakteristike odsjajujuboæansku ljubav. Ona su proæeta duhom zahvalnosti. ... Uz-dignimo Isusa. Uzdignimo »ovjeka s Golgote glasom pjesme imolitve. Ozbiljno nastojmo πiriti Evanelje. PriËajmo o drago-cjenoj povijesti Boæje ljubavi prema Ëovjeku. U ovom poslu naÊiÊete zadovoljstvo koje Êe trajati u vjeËnosti. (R&H, 11. srpnja1899.)

175


Zahvaljivanje i slavljenje

“Uite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove spjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!” (Psalam 100,4)

Ako posvetimo srce i um u sluæbi Bogu obavljajuÊi posaokoji On ima za nas i hodajuÊi Isusovim stopama, naπa srcapostat Êe svete harfe, a svaki akord Êe proslavljati i hvalitiJanje poslano od Boga πto je uzelo na se grijehe svijeta. ...

Krist bi æelio da naπe misli budu usmjerene na Njega. ...Usmjerite pogled sa sebe na Isusa Krista, izvor svakog blago-slova, svake milosti, izvor svega πto je dragocjeno i vrijednoBoæjoj djeci. ...

Gospodin Isus je naπa snaga i sreÊa, veliki spremnik izkojeg ljudi u svakoj prilici mogu dobivati snagu. Dok prouËa-vamo o Njemu, govorimo o Njemu, sve viπe smo spremni prihva-titi Ga; dok se predajemo Njegovoj milosti i primamo blago-slove koje nam nudi, imamo neπto Ëime moæemo pomoÊi dru-gima. Ispunjeni zahvalnoπÊu, prenosimo drugima blagoslove kojisu nama besplatno darovani. Dakle, primanjem i davanjemrastemo u milosti; bogata struja hvale i zahvalnosti neprekidnoteËe s naπih usana; ugodan Isusov duh potiËe zahvalnost unaπem srcu i naπe su duπe oplemenjene osjeÊajem sigurnosti.Pouzdana, neiscrpna Kristova pravednost vjerom postaje na-πa pravednost. (Signs, 22. listopada 1896.)

Neka svjeæi blagoslovi svakog novog dana potaknu hvaluu naπim srcima za to znamenje Njegove njeæne brige.

Kad ujutro otvoriπ oËi, zahvali Bogu πto te je tijekom no-Êi Ëuvao. Zahvali Mu za Njegov mir u svojem srcu. Ujutro, upodne i uveËer neka se kao slatki miris podiæe tvoja zahvalnostNebu. ...

Boæji aneli, tisuÊe i tisuÊe ... Ëuvaju nas od zla i odbijajusile tame koje nas pokuπavaju uniπtiti. Nemamo li razloga dau svakom trenutku budemo zahvalni, Ëak i onda kad su oËiteteπkoÊe na naπoj stazi? (Put u bolji æivot, str. 157)

176


Vjeran i u malim stvarima

“Pohvatajte lisice, male lisice πto oπteÊuju vinograde.”(Pjesma 2,15)

Tako je, na mnogo naËina, sreÊa u æivotu povezana s vjer-noπÊu u obiËnim duænostima. (Odgoj, str. 193)

Zanemarivanje najmanjih sitnica truje sreÊu u æivotu. Vjer-no izvrπavanje najmanjih duænosti tvori sveukupnost sreÊe kojase moæe ostvariti u æivotu. Onaj koji je vjeran u malom, vjeranje i u velikom. Onaj tko je nevjeran i neispravan u malim stva-rima, takav Êe biti i u veÊim. (2T, str. 700)

Dokle god nisi spremna da rado i sa zadovoljstvom prihvatiπove duænosti, neÊeπ biti osposobljena za neke znaËajnije i uz-viπenije duænosti. Netko mora obavljati i te skromne svakida-πnje duænosti i oni koji ih obavljaju, trebaju biti svjesni daobavljaju potreban i Ëastan posao i da svojom æivotnom ulo-gom, ma kako ona bila skromna, rade za Boga upravo onakokao i aneo Gabriel kad je bio poslan prorocima. (3T, str. 80)

Sitnice su te koje u æivotu muπkaraca i æena razvijaju duhi oblikuju karakter. ... RijeËima, tonom, pokretima i pogledi-ma moæete pokazati Isusov duh. Onaj tko zanemaruje ove malestvari, a laskavo misli kako je spreman Ëiniti predivne stvariza UËitelja, naÊi Êe se u opasnosti da ne uspije ni u Ëemu.Æivot ne Ëine velike ærtve i predivna postignuÊa, veÊ male stvari.(Letter 16, 1886.)

Ispitajte pod mikroskopom najmanje i najobiËnije cvjetovepokraj puta, i obratite pozornost na izvanrednu ljepotu i savr-πenstvo svih njihovih dijelova. Tako se i u najskromnijim æivot-nim okolnostima moæe postiÊi pravo savrπenstvo; najobiËnijeduænosti, obavljene vjerno i s ljubavlju, divne su u Boæjim oËima.(Odgoj, str. 102)

Male paænje, mala djela ljubavi i poærtvovnosti kojima æivotzraËi tako neprimjetno kao πto se miris neprimjetno πiri iz cvi-jeÊa, tvore velik dio æivotnih blagoslova i sreÊe. (Misli s goreblagoslova, str. 106)

177


Njeæna paæljivost u domu

“Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegovaje ljubav u nama savrπena.” (1. Ivanova 4,12)

UËinite da u vaπem domu vlada ugodno ozraËje puno njeænepaæljivosti. (Letter 18b, 1891.)

Dom bi trebao biti srediπte najËiπÊe i najuzviπenije ljuba-vi. Mir, sklad, ljubav i sreÊu trebalo bi ustrajno njegovati sva-koga dana, dok ove dragocjenosti borave u srcima onih kojiËine obitelj. (Signs, 20. lipnja 1911.)

Razlog πto su u danaπnjem svijetu muπkarci i æene takobezosjeÊajni jest u tome πto se istinska ljubav smatra slabo-πÊu te se obeshrabruje i potiskuje. Plemenitiji dio naravi tak-vih osoba izopaËen je i zakræljao joπ u djetinjstvu, i ako zrakeboæanske svjetlosti ne otkrave njihovu bezosjeÊajnost i hlad-nu sebiËnost, njihova sreÊa je pokopana zauvijek. Da bismoimali njeæno srce kao Isus dok je æivio na Zemlji, i posveÊenosuosjeÊanje kakvo imaju aneli prema greπnim smrtnicima, mo-rali bismo njegovati djetinju suosjeÊajnost, koja je sama posebi tako jednostavna. (3T, str. 539)

Pohvalite svoju djecu kad god je to moguÊe. UËinite nji-hov æivot πto je moguÊe sretnijim. ... »uvajte tlo njihova srcamekim, pokazujuÊi ljubav i njeænost, pripremajuÊi ga za sje-me istine. ... Gospodin zemlji ne daje samo oblake i kiπu, negoi prekrasnu, ljupku svjetlost koja pomaæe sjemenu da prokli-ja i da se pojavi cvijet. (CPT, str. 114)

Pogled koji znaËi odobravanje, rijeË potpore i pohvale dje-lovat Êe na njihova srca kao sunËeve zrake i Ëesto Êe im cijelidan uËiniti sretnim. (Put u bolji æivot, str. 242)

SreÊa supruga i djece trebala bi biti iznad svega drugog,najsvetija za svaku æenu i majku. (1T, str. 465)

178


Pjevaj i svijet Êe pjevati s tobom

“U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu naπemu.Vidjet Êe mnogi i strah Êe ih obuzeti: uzdanje Êe svojestaviti u Jahvu.” (Psalam 40,4)

Bog æeli da budemo sretni. On æeli staviti novu pjesmu unaπa usta, Ëak i slavopoj naπem Bogu. On æeli da vjerujemoda On praπta naπe grijehe i Ëisti nas od svake nepravde. Onæeli da Mu iz svojih srca uputimo pjesmu. ...

Neka svaka rijeË koju izreËemo, svaki redak koji napiπe-mo odiπu ohrabrenjem i nepokolebljivom vjerom. ... Nemojtemisliti da je Isus Spasitelj samo vaπeg brata. On je i vaπ osobniSpasitelj. Ako se pozabavite ovom dragocjenom miπlju, vaπaÊe duπa ... pjevati pjesmu Bogu. Naπa je prednost pobijediti uBogu. Naπa je prednost usmjeriti druge da uvide kako je Bognjihova jedina nada i da se uteknu Njemu u zaklon.

Svako djelo posveÊenja Bogu donosi radost; jer ako cije-nimo svjetlo koje nam je dao, primit Êemo joπ viπe svjetla. Mo-ramo ... otvoriti svoje srce sjajnim zrakama Sunca Pravedno-sti. Mir se nalazi u savrπenoj pokornosti. ...

Neka mir vlada u vaπoj duπi. Tada Êete imati snage datrpite sve patnje, i radovat Êete se πto imate milost da mo-æete izdræati. Slavite Gospodina; govorite o Njegovoj dobroti;kazujte o Njegovoj moÊi. UËinite ugodnim okruæenje oko svo-je duπe. ... Slavite srcem, duπom i glasom Onoga koji je zdra-vlje vaπeg postojanja, vaπ Spasitelj, vaπ Bog. (YI, 27. prosin-ca 1900.)

Neka u pjesmi bude izraæena slava i hvala. Kad smo isku-πani, umjesto da govorimo o onome πto nas tiπti, vjerom podig-nimo pjesmu zahvalnosti Bogu. Pjesma je oruæje koje uvijekmoæemo upotrijebiti protiv razoËaranja. Dok tako otvaramo srcesvjetlosti Spasiteljeve prisutnosti, primit Êemo zdravlje i Nje-gov blagoslov. (Put u bolji æivot, str. 158)

179


Ljepote prirode

“Silna su djela Jahvina, nek razmiπljaju o njima svi kojiih ljube. ... »udesima svojim spomen postavi.” (Psalam111,2-4)

Bog, koji je naËinio dom u Edenu za naπe praroditelje takoneusporedivo lijepim, takoer je stvorio veliËanstveno drveÊe,prekrasno cvijeÊe i sve lijepo u prirodi za naπu sreÊu. (R&H,25. srpnja 1871.)

Kamo god krenuli, nailazimo na tragove iskonske privla-Ënosti. Kamo god krenuli, Ëujemo glas Boæji i nailazimo nadjela Njegovih ruku. ...

Deset tisuÊa glasova prirode progovara o Njegovoj slavi.Na zemlji, u zraku, na nebu, svojim veliËanstvenim bojama isjenkama, varirajuÊi u raskoπnom kontrastu ili njeæno stop-ljenim nijansama, Njegova slava izaziva naπe divljenje. VjeË-ne planine svjedoËe o Njegovoj moÊi. DrveÊe njiπe svoje zele-ne barjake na sunËevoj svjetlosti i ukazuje nam na svojeg Stvo-ritelja. CvijeÊe koje ukraπava zemlju svojom ljepotom πapuÊenam o Edenu i ispunja nas teænjom za njegovom besmrtnomljupkoπÊu. Æivo zelenilo koje pokriva smee tlo govori nam oBoæjoj brizi za Njegova najneznatnija stvorenja. Morske πpi-lje i usjekline u tlu otkrivaju Njegova bogatstva. Onaj koji jesmjestio bisere u ocean i ametist i hrizolit u stijene, ljubiteljje lijepog. IzlazeÊe sunce na nebesima predstavlja Onoga kojije svjetlo i æivot svega πto je stvorio. Sav sjaj i ljepota kojikrase Zemlju i osvjetljavaju nebesa, govore o Bogu.

HoÊemo li, dakle, uæivajuÊi u darovima, zaboraviti Daro-davca? Neka nas oni potaknu na razmiπljanje o Njegovoj do-broti i ljubavi. Neka nas sve πto je lijepo u naπem zemaljskomdomu podsjeÊa na kristalnu rijeku i zelena polja, lelujavo drveÊei æive izvore, blistavi grad i pjevaËe odjevene u bijelo, na naπnebeski dom — taj svijet ljepote koji nijedan umjetnik ne moæeoslikati i nijedan smrtni jezik opisati. (GH, kolovoz 1882.)

180

21. lipnja Emocionalna zrelost donosi sreÊu

Mir i sigurnost

“Mir Êe biti djelo pravde, a plod pravednosti — trajanpokoj i uzdanje.” (Izaija 32,17)

Prava naËela psihologije nalazimo u Svetome pismu. »o-vjek ne zna svoju vrijednost. On se ponaπa sukladno svojojneobraÊenoj naravi jer ne gleda na Isusa, Autora i Zavrπiteljasvoje vjere. Onaj tko doe k Isusu, tko uzvjeruje u Njega iprihvati Ga kao svoj Uzor, razumjet Êe znaËenje rijeËi: “A svi-ma koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja.” ...

Oni koji doæive iskustvo istinskog obraÊenja, jasno Êe ra-zumjeti svoju odgovornost prema Bogu da rade na svojem spa-senju sa strahom i drhtanjem, da potpuno ozdrave od gubegrijeha. Takvo iskustvo vodit Êe ih da se ponizno i s povjere-njem pouzdaju u Boga. (MS 121, 1902.)

Uistinu, zadovoljstvo je biti svjestan da Gospodnje oËipoËivaju na nama i da su Njegove uπi otvorene da Ëuju naπemolitve. Spoznaja da imamo Prijatelja koji nas nikada neÊeiznevjeriti, kojemu moæemo povjeriti sve tajne svoje duπe, pred-nost je koju rijeËi ne mogu opisati. (R&H, 11. oæujka 1880.)

Muπkarci i æene koji uæivaju u vjeri Isusa Krista neÊe bitizabrinuti, nemirni, nezadovoljni, nepostojani; Kristov mir unjihovu srcu dat Êe stabilnost njihovu karakteru. (Letter 8,1888.)

NiËemu ne smijete dopustiti da krade mir vaπoj duπi, od-mor i sigurnost da ste prihvaÊeni baπ ovog trenutka. Prihva-tite svako obeÊanje; sva su upuÊena vama pod uvjetom da udo-voljite Gospodnjim propisanim uvjetima. Predaja svih vaπihrjeπenja koja se Ëine tako mudrima i prihvaÊanje Kristovihrjeπenja, tajna je savrπenog odmora u Njegovoj ljubavi. (Letter130, 1898.)

Duπa posveÊena sluæbi za Krista posjeduje mir koji svijetne moæe dati niti uzeti. (R&H, 27. studenoga 1894.)

181


Veselo srce Ëini lice vedrim

“Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je du-hu.” (Izreke 15,13)

Ako ste optereÊeni i umorni, nemojte se skupiti kao liπÊena osuπenoj grani. Vedrina i Ëista savjest bolji su od lijekovai bit Êe uËinkovit saveznik u obnovi vaπeg zdravlja. ...

Imat Êete koristi od uloæenog truda da budete veselog duha.... Provodite πto viπe vremena na otvorenom i uæivajte blago-dati povjetarca i blagoslov sunËevog svjetla. Neka pjesme pti-ca i ljepota prirode probude u vaπim srcima svete i zahvalneosjeÊaje i usmjeravaju vas k oboæavanju vaπeg Stvoritelja ko-ji je predvidio vaπe æelje i okruæio vas nebrojenim dokazimasvoje ljubavi i neprekidne brige. ...

Dok god æivite, imajte cilj. Okruæite se sunËevim zrakamaumjesto oblacima. Teæite da budete svjeæ, prekrasni cvijet uBoæjem vrtu πireÊi miomiris na sve oko sebe. UËinite li tako,neÊete umrijeti ni trenutak ranije, ali Êete zasigurno smanjitidane svojega gunanja. ...

Odreæite svaki propali list i usahlu granu iz svojeg æivo-ta i pokazujte samo svjeæinu i jedrinu. (HR, lipanj 1871.)

Radostan duh krπÊanina sastoji se u sagledavanju veli-Ëanstvenih blagoslova koje uæivamo kao djeca Boæja. “Zato, mojaljubljena ... braÊo,” kaæe on, “moja radosti i moja kruno, ostanite,ljubljeni, tako Ëvrsto u Gospodinu”. Radosno prosvjetljenje umai hrama duπe s jamstvom da smo pomireni s Bogom, ta nadakoju imamo u vjeËni æivot po Kristu i zadovoljstvo blagoslivljanjadrugih, radosti su koje sa sobom ne nose æalost. (Letter 28,1897.)

KrπÊani bi trebali biti najradosniji i najsretniji ljudi nasvijetu. (R&H, 25. srpnja 1871.)

182


Ljubaznost je krπÊanska odlika

“Svoja usta mudro otvara, i poboæan joj je nauk na je-ziku.” (Izreke 31,26)

Vaπ utjecaj dopire do duπe; ne dirajte strunu koja veÊ titraprema Bogu. ... Vaπa je duænost biti krπÊanin u najviπem smislute rijeËi — nalik na Krista. Nevidljivim vezama koje vas pri-vlaËe drugim umovima s kojima dolazite u kontakt, ako ste uneprekidnoj vezi s Bogom, moæete ostaviti dojmove koji Êe vasuËiniti miomirisom æivota za æivot. U protivnom, ako ste sebiËni,ako ste okrenuti samima sebi, ako ste posvjetovljeni, bez ob-zira na vaπ poloæaj, bez obzira na to kakvo je vaπe iskustvoili koliko je vaπe znanje, ako zakon ljubaznosti nije na vaπimusnama, ako ugodni miris ljubavi ne dolazi iz vaπeg srca, nemoæete uËiniti niπta πto bi trebalo. (Letter 37, 1891.)

Ljubaznost, ljubav i uljudnost oznake su krπÊanina. ... Uzajednici jedan s drugim nemojmo zaboraviti da postoje po-glavlja u iskustvu drugih koja su zapeËaÊena za oËi smrtni-ka; postoje tuæne priËe zapisane u nebeskim knjigama, ali subriæno Ëuvane od znatiæeljnih oËiju. Postoji dugaËki popis te-πkih bitaka u napornim okolnostima, nastalih u tim istim do-movima, koje iz dana u dan potkopavaju njihovu hrabrost, vjerui povjerenje, sve dok od samog ËovjeËanstva ne ostanu ruπe-vine. Ali Isus sve to zna i nikad ne zaboravlja. Takvima surijeËi ljubaznosti i naklonosti dobrodoπle kao osmijeh anela;snaæni stisak ruke pravog prijatelja vrijedi viπe od zlata i srebra.(Letter 16, 1886.)

Ta iskrena, poπtena rijeË sestre, brata ili prijatelja, upuÊenau pravoj jednostavnosti, ima silu otvoriti vrata srca kojemuje potreban miomiris kristolikih rijeËi i jednostavan, njeæandodir duha Kristove ljubavi. (MS 61, 1900.)

183


Ljubav lijeËi mnoge rane

“Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi odBoga, i tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga.”(1. Ivanova 4,7)

Promatrano s krπÊanskog stajaliπta, ljubav je snaga. U tomnaËelu objedinjuju se i umna i duhovna snaga. »ista ljubavdolazi do izraæaja u Ëinjenju dobra i ne moæe Ëiniti niπta osimdobra. Ona spreËava neslogu i bijedu i donosi istinsku sreÊu.Bogatstvo Ëesto izopaËuje i uniπtava; jaka je sila da povrijedi,ali istina i dobrota svojstva su Ëiste ljubavi. (4T, str. 138)

»ovjek koji je u miru s Bogom i svojim bliænjima, ne mo-æe biti nesretan. U njegovu srcu neÊe biti zavisti; sumnja tuneÊe naÊi mjesta; mrænja tu ne moæe postojati. Srce koje je uskladu s Bogom, uzdiæe se iznad neugodnosti i teπkoÊa ovogaæivota. (5T, str. 488)

Ono πto Sotona njeguje u svojem srcu — zavist, ljubomo-ru, sumnju, ogovaranje, nestrpljivost, predrasude, sebiËnost,gramzljivost i uobraæenost — mora biti iskorijenjeno. Ako seovim negativnostima dopusti da ostanu u duπi, one Êe donijetirod koji Êe mnoge oskvrnuti. O, koliko je mnogo onih koji nje-guju otrovne biljke koje uniπtavaju dragocjeni rod ljubavi ikaljaju duπu! (Signs, 20. lipnja 1911.)

Jedino ljubav koja teËe iz Kristovog srca moæe iscijeliti.Jedino onaj u kome ova ljubav teËe, kao sok u drvetu ili krvu tijelu, moæe obnoviti ranjenu duπu.

Djela ljubavi imaju divnu moÊ jer su boæanska. Kad bi-smo shvatili pouku da “odgovor blag utiπava gnjev”, da “lju-bav dugo trpi i milokrvna je”, da dobrota “pokriva mnoπtvogrijeha” (Izreke 15,1; 1. KorinÊanima 13,4; 1. Petrova 4,8) —kakvu bi iscjeliteljsku silu dobio naπ æivot! Kako bi æivot biopreobraæen, a Zemlja postala sliËna Nebu koje bi se veÊ sadavidjelo i osjetilo! (Odgoj, str. 101,102)

184


Ne izreci niπta πto Êe raniti ilioæalostiti

“Tko uistinu hoÊe ljubiti æivot i iskusiti sretne dane, nekasustegne jezik svoj od zla i usne svoje od zavodljivih ri-jeËi: neka se ukloni od zla i neka uËini dobro; neka teæiza mirom i neka ga nastoji postiÊi.” (1. Petrova 3,10.11)

Da su usne bile na neprekidnom oprezu tako da ih nika-kva prijevara ne moæe iskvariti, kolike bi patnje, poniæenja inesreÊe bile sprijeËene. Kad niπta ne bismo kazali da ranimoili oæalostimo, osim nuænog ukora grijeha, zato da Bog ne bibio osramoÊen, koliko bi nesporazuma, gorËine i boli bilo spri-jeËeno. Kad bismo izgovarali rijeËi ohrabrenja, rijeËi nade ivjere u Boga, koliko bismo svjetla bacili na stazu drugih kojebi odsjajivalo joπ sjajnije zrake na naπu duπu. ... Plan spase-nja koji je otkriven u Svetome pismu otvara put na kojem Ëo-vjek moæe osigurati sreÊu i produæiti svoje dane na Zemlji,kao i uæivati prednosti Neba i osigurati onaj buduÊi æivot kojiÊe biti mjerljiv s Boæjima æivotom. (R&H, 16. listopada 1883.)

Mnogi prigovaraju Providnosti zbog neugodnosti i nepri-lika kroz koje prolaze, a to je zasigurno rezultat njihovogosobnog izbora. Oni su uvjereni da im Bog πalje bolest, doksu sami odgovorni za bolesti koje trpe. Naπ dobri i milostivinebeski Otac dao je zakone koji Êe nam, ako ih budemo po-πtovali, osigurati tjelesno, umno i moralno zdravlje. ...

Bog æeli da svoju volju pokorimo Njegovoj; ali ne traæi dase odreknemo bilo Ëega πto bi bilo za naπe dobro. Nitko nemoæe biti sretan dok posveÊuje svoj æivot sebiËnom zadovolje-nju. Put posluπnosti Bogu najmudriji je put koji trebamo oda-brati; jer on nam zasigurno donosi mir, zadovoljstvo i sreÊu....

Kad bi ljudi uspostavili pravi odnos s Bogom obrativπipozornost na savjete Njegove RijeËi, izbjegli bi bezbrojneopasnosti i iskusili mir i spokojnost, πto bi æivot uËinilo rado-πÊu, a ne teretom. (R&H, 16. listopada 1883.)

185


Savrπeni mir

“»iji je znaËaj Ëvrst, koji Ëuva mir jer se u te uzda.”(Izaija 26,3)

Ima mnogo onih Ëije srce pati od boli pod teretom brigajer æele dostiÊi svjetovni ideal. Oni su odabrali sluæbu njemu,prihvatili njegove teπkoÊe, usvojili njegove obiËaje. Na taj jenaËin njihov karakter naruπen, a njihov æivot malaksao. Dabi udovoljili slavoljublju i svjetovnim æeljama, povreuju savjesti stavljaju na sebe dodatni teret griænje savjesti. Neprestanabriga iscrpljuje æivotne sile. Naπ Gospodin æeli da odbace ovajropski jaram. On ih poziva da prihvate Njegov jaram i kaæe:“Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” On im nalaæeda najprije traæe Boæje kraljevstvo i njegovu pravdu, i obeÊa-va da Êe im se dodati sve πto im je potrebno za ovaj æivot.Briga je slijepa i ne moæe raspoznati buduÊnost; ali Isus odpoËetka vidi kraj. U svakoj teπkoÊi On ima pripremljen svojput da nam donese olakπanje. Naπ nebeski Otac ima tisuÊenaËina da se brine za nas, o kojima mi niπta ne znamo. Onikoji prihvate naËelo da sluæbu i proslavljanje Boga stave naprvo mjesto, shvatit Êe kako teπkoÊe iπËezavaju i kako im jepred nogama staza poravnata. ...

U Kristovom srcu u kome je vladao savrπeni sklad s Bogom,bio je savrπen mir. Nikada se nije uzdizao zbog pohvala nitise obeshrabrio zbog prijekora ili razoËaranja. Usred najveÊegsuprotstavljanja i najokrutnijih postupaka, uvijek je bio hra-bar. (Isusov æivot, str. 264)

Pravu sreÊu nalazimo ... uËeÊi od Krista. ... Oni koji prihva-te Krista u Njegovoj RijeËi i predaju svoje srce i svoj æivotNjemu na upravljanje, pronaÊi Êe mir i odmor. Niπta ih naovome svijetu ne moæe uËiniti tuænima kad ih Isus svojomprisutnoπÊu Ëini sretnima. (Signs, 13. sijeËnja 1904.)

Ljubav prema sebi donosi nemir. (Isusov æivot, str. 264)

186


Povjerenje znaËi sigurnost

“Do vijeka neÊe on posrnuti: u vjeËnome Êe spomenu bitipravednik. Æalosne se vijesti neÊe bojati, mirno je nje-govo srce uzdajuÊ se u Jahvu.” (Psalam 112,6.7)

Bog je u svojoj RijeËi dao dovoljno dokaza o njenom bo-æanskom karakteru. Jasno su iznesene velike istine o naπemspasenju. Uz pomoÊ Svetoga Duha obeÊanog svima koji Ga is-kreno traæe, svatko sam moæe razumjeti ove istine. Bog je lju-dima osigurao Ëvrst temelj na kome mogu utvrditi svoju vjeru.

Pa ipak ograniËen ljudski um ne moæe u cijelosti shvatitiplanove i namjere BeskonaËnoga. Boga nikada ne moæemo do-kuËiti prouËavanjem. Ne smijemo si uzeti slobodu da odgrne-mo zastor iza kojega je sakrio svoju slavu. Apostol kliËe: “Kakosu nedokuËive njegove odluke, i kako neistraæivi njegovi pu-tovi!” (Rimljanima 11,33) Njegovo postupanje s nama i pobu-de koje Ga rukovode moæemo shvatiti toliko da prepoznamoNjegovu bezgraniËnu ljubav i milosre povezane s Njegovomneizmjernom silom. Naπ nebeski Otac sve vodi mudro i pra-vedno, i stoga ne smijemo biti nezadovoljni i nepovjerljivi, veÊmoramo pokazati iskrenu pokornost. On Êe nam svoje namje-re otkriti onoliko koliko je dobro da znamo, a za ostalo se mo-ramo povjeriti svemoÊnoj Ruci, srcu prepunom ljubavi.

Premda je Bog dao obilje dokaza da moæemo vjerovati, OnneÊe nikada ukloniti sve izgovore za nevjerstvo. Svi koji tra-æe kuke o koje bi objesili svoje sumnje, naÊi Êe ih. ...

Nepovjerenje prema Bogu prirodna je pojava neobraÊenogsrca koje je u neprijateljstvu s Bogom. Ali Sveti Duh nadah-njuje vjerom i ona Êe napredovati samo ako je njegovana. Ni-tko ne moæe ojaËati u vjeri bez ulaganja odluËnog napora. ...Mi moæemo biti sigurni samo ako se ponizno oslanjamo naBoga i ako smo posluπni svim Njegovim zapovijedima. (Velikaborba, str. 452—455)

187

28. lipnja Krist je uvijek pokraj tebe

Ne plaËi

“Æeno, zaπto plaËeπ?” (Ivan 20,15)

»esto su ponavljali rijeËi: “A mi smo se nadali da je ononaj koji Êe osloboditi Izraela.” Osamljeni i tuæna srca sjeÊalisu se Njegovih rijeËi: “Ako se, dakle, tako radi sa zelenim dr-vetom, πto Êe biti sa suhim?” (Luka 24,21; 23,31) Sastali suse u gornjoj sobi, zatvorili i osigurali vrata, svjesni da sudbi-na njihovoga ljubljenog UËitelja u svako doba moæe postati injihova.

A sve ovo vrijeme mogli su se radovati spoznaji da je Spa-sitelj uskrsnuo. Marija je stajala u vrtu i plakala dok je Isusbio upravo kraj nje. OËi su joj bile toliko zamagljene suzamada Ga nije mogla prepoznati. A i srca uËenika bila su takopuna boli da nisu vjerovali vijesti anela ili rijeËima samogaKrista.

Koliko je mnogo danas onih koji joπ uvijek postupaju onakokao πto su uËenici postupali! Koliko je mnogo onih koji kaoMarija oËajniËki uzvikuju: “Uzeπe moga Gospodina ... i ne znamkamo ga staviπe!” Kolikima bi mogle biti upuÊene Spasitelje-ve rijeËi: “Zaπto plaËeπ? Koga traæiπ? On je kraj njih, ali nji-hove Ga oËi zamagljene suzama ne raspoznaju. On im govori,ali oni ne razumiju.

O, kad bi se pognuta glava mogla podignuti, kad bi seoËi mogle otvoriti da Ga promatraju, kad bi uπi mogle sluπatiNjegov glas! “Krenite æurno i recite uËenicima njegovim: Us-krsnuo je od mrtvih.” ... Neka ne tuguju kao oni koji su beznade i pomoÊi. Isus æivi, i buduÊi da On æivi, i mi Êemo æivje-ti. Iz zahvalnih srca, s usana dodirnutih svetom vatrom, nekaodjekne radosna pjesma: Krist je uskrsnuo! On æivi da posre-duje za nas. Uhvati se za ovu nadu i ona Êe dræati duπu kaosigurno, iskuπano sidro. Vjeruj, i vidjet Êeπ slavu Boæju! (Isusovæivot, str. 656)

188


Ne boj se

“Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao;ti si moj!” (Izaija 43,1)

Naπe kuπnje su Ëesto takve da nam se Ëine skoro nepod-noπljivima, kakve bi sigurno i bile da nema Boæje pomoÊi. Akose ne oslonimo na Njega, potonut Êemo pod teretom odgovor-nosti koje sa sobom nose samo tugu i jad. Ali ako Krista uËi-nimo svojim pouzdanikom, neÊemo potonuti pod teæinom kuπ-nji. Kad se sve Ëini mraËno i neobjaπnjivo, trebamo imati povje-renja u Njegovu ljubav; moramo ponavljati rijeËi koje je Kristizgovorio naπoj duπi: “©to ja Ëinim, ne moæeπ razumjeti sada,ali Êeπ razumjeti poslije.” ...

Nemojmo spominjati kako je Isus bio poloæen u Josipovgrob i na ulaz doguran i postavljen veliki kamen. ... Na ispituvaπe vjere pokaæite da znate da imate uskrslog Spasitelja ko-ji posreduje za vas i vaπe voljene. ...

Biblija stavlja odgovornost za naπu sreÊu na nas. Treba-mo gledati na svjetlo æivota. Naπa uporabljivost ovisi o putukoji smo odabrali. (Letter 33, 1895.)

Svi smo mi toliko zaokupljeni traæenjem sreÊe, ali je mnogirijetko nalaze zbog svojih pogreπnih metoda u traæenju. Mo-ramo najozbiljnije nastojati udruæiti svoje æelje s vjerom. TadaÊe nam sreÊa doÊi skoro neprimjetno. ... Kad god moæemo, bezobzira na okolnosti, s povjerenjem se prepustimo Njegovoj lju-bavi i naimo zaklon u Njemu odmarajuÊi se s povjerenjem uNjegovoj ljubavi, a osjeÊaj Njegove prisutnosti nadahnut Êe nasdubokom, spokojnom radoπÊu. Ovo iskustvo donosi nam vjerukoja nam omoguÊuje da ne budemo uzrujani niti zabrinuti,veÊ ovisni o vjeËnoj sili. (Letter 57, 1897.)

S nama Êe biti sila Najviπega. ... Isus je na naπoj strani.... A kad dou kuπnje, s njima Êe doÊi i Boæja sila. (R&H, 29.travnja 1890.)

189


Ne sumnjaj

“Znamo da Bog Ëini da sve pridonosi dobru onih kojiga ljube; onih koji su odlukom Boæjom pozvani.” (Rim-ljanima 8,28)

Kada dou kuπnje, sjetite se da su one poslane za vaπedobro. ... Kada na vas dou kuπnje i nevolje, znajte da su po-slane od Gospodina slave da moæete primiti obnovljenu snagui veÊu poniznost, kako bi vas mogao sigurno blagosloviti, po-duprijeti i uzdiÊi. U vjeri i s tom nadom koja “se ne sramoti”,oslonite se na Boæja obeÊanja.

O kako je Gospodin dobar prema svima nama, i kako sesa sigurnoπÊu moæemo pouzdati u Njega! On nas naziva svo-jom djeËicom. Doimo onda k Njemu kao k voljenom Ocu. Nje-gova je æelja da svijetle zrake Njegove pravednosti zraËe s naπihlica i iz naπih rijeËi i djela. Ako budemo ljubili jedan drugogakao πto je Krist ljubio nas, nestat Êe prepreke koje nas raz-dvajaju od Boga i meusobno, i mnoge prepreke koje ometajuprotok Svetoga Duha od srca do srca bit Êe uklonjene. ... Vjerujteu Njega cijelim srcem. On Êe nositi vas i vaπe terete. (Letter13, 1904.)

Gospodin je uredio da Njegov narod bude sretan, i On namotvara jedan za drugim izvor utjehe, da budemo ispunjeni ra-doπÊu i mirom usred sadaπnjeg iskustva. Ne trebamo Ëekatida doemo na Nebo da bismo imali vedrinu, udobnost i radost.Moæemo ih posjedovati ovdje u ovom æivotu. ... Propuπtamomnogo toga jer u svojoj tuzi ne vidimo blagoslove koji mogubiti naπi. Sve naπe patnje i æalosti, sve naπe napasti i kuπnje,sva tuga i boli, sva naπa progonstva i oskudice, ukratko, sveovo djeluje za naπe dobro. ... Svako iskustvo i svaka prilikaBoæji su radnici preko kojih nam dolazi dobro. Usmjerimo pogledna svjetlo iza oblaka. (R&H, 27. veljaËe 1894.)

Naπa sreÊa ne proizlazi iz onog πto nas okruæuje, veÊ izonog πto je u nama; ne od onog πto posjedujemo, veÊ od onogπto jesmo. (YI, 23. sijeËnja 1902.)

190

S r p a n jDRU©TVENI ÆIVOT

1. srpnja Budi druπtven da moæeπ spaπavati

Isus kao primjer u druπtvenim odnosima

“A u treÊi dan poslije toga bijaπe svadba u Kani Galilej-skoj, a bila je ondje i majka Isusova. Na svadbu bijaπepozvan i Isus zajedno sa svojim uËenicima.” (Ivan 2,1.2)

U Kani Galilejskoj trebala se odræati svadba. Prireivalisu je roaci Josipa i Marije. Isus je znao za ovo obiteljsko okup-ljanje i da Êe se tom prilikom tu naÊi mnogi utjecajni ljudi,pa je zajedno sa svojim tek pozvanim uËenicima poπao premaKani. »im se saznalo da je Isus stigao u to mjesto, Njemu iNjegovim prijateljima bio je upuÊen poseban poziv. ...

On se pridruæio mjeπovitom druπtvu na sveËanom okuplja-nju i nikakva sjenka svjetovne raspuπtenosti nije naruπavalaNjegovo ponaπanje; svojom prisutnoπÊu odobrio ovaj skup.

Ovdje se krije pouka za Kristove uËenike svih vremenada se ne iskljuËuju iz druπtva, da si ne uskraÊuju sve druπtvenedodire i da ne teæe strogom odvajanju od svojih bliænjih. Dabi doprli do svih druπtvenih slojeva, moramo se sretati s njimatamo gdje se nalaze jer Êe nas oni vrlo rijetko sami od sebepotraæiti. Nisu samo s propovjedaonice srca muπkaraca i æe-na dirnuta boæanskom istinom. Isus je budio njihovo zanima-nje hodeÊi s njima kao onaj koji im æeli dobro. On im je pri-lazio dok su obavljali svoje svakidaπnje poslove i iskreno sezanimao za njihove svakodnevne brige. On je ulazio sa svojimsavjetima u domove ljudi, dovodeÊi cijele obitelji pod utjecajsvoje boæanske prisutnosti. ...

Isus je ukoravao neumjerenost, ugaanje sebi i raskala-πenost, ali je po svojoj naravi bio druπtveno biÊe. PrihvaÊaoje pozive da jede s uËenima i ljudima plemiÊkog roda, ali i sasiromaπnima i napaÊenima. ... Nikada nije odobravao prizorerasipnosti i razuzdanosti, ali Mu je nevino zadovoljstvo bilougodno. Æidovska svadba bila je sveËan i ganutljiv prizor, pani njene radosti i uæivanja nisu smetale Sinu »ovjeËjem. (Signs,22. studenoga 1877.)

191


Volite ljude onako kao πto ih je Kristvolio

“Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao πtosam ja ljubio vas!” (Ivan 15,12)

Isus je u svojem æivotu primjenjivao svoj boæanski nauk.Revnost Ga nikada nije navodila na pretjerivanja. Pokazivaoje dosljednost bez pritiska, dobroËinstvo bez slabosti, njeænosti suÊut bez laæne osjeÊajnosti. Bio je veoma druπtven, ali seodlikovao suzdræanim dostojanstvom koje nije pozivalo na ne-prikladnu prisnost. Njegova suzdræanost nikada se nije pre-tvarala u netrpeljivost ili u asketsku strogost. On se nije pri-lagoavao ovom svijetu, ali nije bio ni ravnoduπan prema po-trebama najmanjega meu ljudima. Bio je svjestan potreba svihljudi. (MS 132, 1902.)

Od svojih najranijih godina pa sve do muæevnog doba Kristje æivio æivotom kojim je pruæao savrπeni primjer poniznosti,marljivosti i posluπnosti. Uvijek je bio promiπljen i pun obziraprema drugima, uvijek spreman na samoodricanje. Doπao jenoseÊi peËat Neba; nije doπao da Mu sluæe, veÊ da sluæi. ...

Kristov nesebiËni æivot primjer je svim ljudima. Njegovkarakter je uzor karaktera koji bismo mogli oblikovati kad bi-smo krenuli Njegovim stopama. (MS 108, 1903.)

TaktiËnost i zdravo prosuivanje stotinu puta poveÊavajukorisnost radnika. Ako bude izgovarao prave rijeËi u pravo vri-jeme i pokazivao pravi duh, πirit Êe utjecaj kojim Êe omekπavatisrca onih kojima æeli pomoÊi. (GW 119)

Prema onima koji se od nas razlikuju po vjeri i nauku,treba postupati ljubazno. Oni su Kristovo vlasniπtvo i s njimaÊemo se morati sresti u veliki dan konaËnog obraËuna. MoratÊemo se suoËiti s njima licem k licu na sudu i vidjeti izvjeπtajo svojim mislima, rijeËima i djelima, ne onakvima kako smoih mi doæivljavali, veÊ onakvima kakvi su uistinu bili. Bog namje nametnuo duænost da volimo jedni druge onako kako je Kristvolio nas. (YI, 9. prosinca 1897.)

192


Volite jednako i prijatelje i neprijatelje

“‘Koji se, po tvome miπljenju, od te trojice pokazao bliæ-njim onomu πto je zapao meu razbojnike?’ Odgovori mu:“Onaj koji mu iskaza milosre.’ ‘Idi pa i ti Ëini tako!’”(Luka 10,36.37)

Krist je doπao sruπiti svaki zid razdvajanja. Doπao je poka-zati da je Njegov dar milosti i ljubavi isto tako neograniËenkao zrak, svjetlo ili kiπa koja natapa zemlju. ... On nije razlu-Ëivao susjede od stranaca, prijatelje od neprijatelja. ...

Isus nije prolazio ni kraj jednog ljudskog biÊa kao pokrajneËega πto je bezvrijedno. ... Kakvo god da je bilo druπtvo ukojem se On nalazio, iznosio je pouku koja je odgovarala vre-menu i okolnostima. Ako je vidio da se ljudi meusobno zapo-stavljaju i vrijeaju, samo je postajao osvjedoËenijim da nji-ma treba Njegova boæansko-ljudska suÊut. Trudio se da onekoji su bili najgrublji i najnepristupaËniji ispuni nadom i uvjeriih da mogu biti slobodni od mana, dobivajuÊi karakter koji Êeim pomoÊi da æive kao Boæja djeca.

»esto je sretao one koji su bili prepuπteni sotonskoj vla-sti i nisu imali snage izvuÊi se iz Sotonine zamke. TakvomrazoËaranom, bolesnom, iskuπanom, palom biÊu Isus bi upu-Êivao rijeËi najnjeænije suÊuti, rijeËi potrebne i razumljive. Isusje sretao druge koji su se borili prsa u prsa s neprijateljimaduπa. Takve je hrabrio da ustraju, ulijevao im sigurnost daÊe pobijediti. ... Kao πtovani gost, On je sjedio za stolom carinika,pokazujuÊi svojom ljubaznoπÊu i druπtvenoπÊu da cijeni ljud-sko dostojanstvo; a ljudi su Ëeznuli da postanu vrijedni Njegovapovjerenja. ... Isus se, premda je bio Æidov, slobodno druæiosa Samarijancima. ... Spavao je zajedno s njima pod njihovimkrovovima, jeo s njima za njihovim stolovima, uzimao od hranekoju su pripremale i posluæivale njihove ruke, uËio na njihovimulicama i u postupanju s njima pokazivao vrhunsku dobrotui uËtivost. I dok je On privlaËio k sebi njihova srca vezom ljud-ske suÊuti, Njegova im je boæanska milost donosila spasenjekoje su Æidovi odbacili. (Put u bolji æivot, str. 11,12)

193


Budite suosjeÊajni prema svim ljudima

“Sa slabiÊima sam bio slabiÊ, da pridobijem slabiÊe. Svi-ma njima postao sam sve, da kako neke spasim.” (1. Ko-rinÊanima 9,22)

Svi bi trebali pomnjivo istraæivati kako da postanu najko-risniji i kako bi mogli posluæiti na blagoslov onima s kojimase druæe.

Svi koji sebe smatraju Boæjom djecom trebali bi neprestanoimati na umu da su misionari koji su svojim radom doπli udodir sa svim vrstama ljudi. Bit Êe tu ljudi koji Êe biti nepo-πteni u svojem postupanju prema bliænjima; bit Êe aristokrata,oholih, ponosnih, beπÊutnih, nezavisnih, nezadovoljnih, depresiv-nih, obeshrabrenih, fanatiËnih, sebiËnih, plaπljivih, osjetljivih,ljudi visokih misli, uljudnih u ponaπanju, rasipnih, neljubaznih,povrπnih. ... Prema svim tim razliËitim umovima ne moæe sejednako postupati, ali svi, bili bogati ili siromaπni, uzviπeniili poniæeni, zavisni ili nezavisni, u istoj su potrebi za ljubaz-noπÊu, suÊuti, istinom i ljubavlju. U meusobnim susretimanaπi umovi Êe dobivati na uglaenosti i profinjenosti. Mi ovisimojedni o drugima, usko smo meusobno povezani vezama ljudskogbratstva.

Upravo preko druπtvenih odnosa krπÊanstvo dolazi u do-dir sa svijetom. Od svakog muπkarca i svake æene koji su okusiliKristovu ljubav i u svoje srce primili boæansko prosvjetljenje,Bog zahtijeva da svjetloπÊu obasjaju staze onih koji se joπ nisuupoznali s boljim putem. ...

Mi moramo priznati Krista otvoreno i hrabro, pokazujuÊiu svom karakteru Njegovu krotkost, poniznost i ljubav, svedok ljudi ne budu zadivljeni ljepotom svetosti. (MS 59, 1897.)

PosveÊena Kristovim duhom, moÊ utjecaja u druπtvu mo-ra dobiti uzviπeniju veliËinu u privoenju duπa k Spasitelju.... Krist treba biti u nama kao izvor vode koja teËe u æivotvjeËni i donosi osvjeæenje svima koji stupaju s nama u dodir.(Put u bolji æivot, str. 317)

194

5. srpnja Otmjenost u ophoenju

Kako su ugodne prave rijeËi izreËene upravo vrijeme!

“RijeËi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebr-nim posudama.” (Izreke 25,11)

Kada se naπao na gozbi, Krist je upravljao razgovorom iupuÊivao mnoge dragocjene pouke. Prisutni su Ga sluπali —zar nije lijeËio njihove bolesnike, tjeπio oæaloπÊene, uzimao nji-hovu djecu u naruËje? Carinici i greπnici bili su privuËeni Njemui kad bi On govorio, privukao bi svu njihova pozornost.

Krist je pouËavao svoje uËenike kako da se ponaπaju kadase nau u druπtvu drugih ljudi. On ih je uËio duænostima i pra-vilima druπtvenog æivota koja su ista kao i zakoni Boæjeg kra-ljevstva. UËio je svoje uËenike svojim primjerom da se ne mo-raju brinuti ili misliti πto Êe reÊi kad se nau na nekom javnomskupu. Njegovi razgovori na javnim svetkovinama potpuno suse razlikovali od onih koji su se mogli Ëuti na skupovima uproπlosti. Svaka rijeË koju bi On izgovarao bila je miris æivota.Govorio je jasno i jednostavno. Njegove rijeËi bile su kao zlatnejabuke u srebrnim posudama. (R&H, 2. listopada 1900.)

Druæenje s Isusom — kako je neizrecivo dragocjeno! Na-πa je prednost imati takvo zajedniπtvo. ... Kada su prvi uËe-nici sluπali Isusove rijeËi, osjeÊali su koliko im je On potre-ban. Traæili su Ga, naπli su Ga i poπli za Njim. Bili su s Njimeu kuÊi, za stolom, u klijeti, na polju. Bili su s Njime kao uËenicisa svojim uËiteljem, svakodnevno primajuÊi s Njegovih usanapouke o svetoj istini. Gledali su prema Njemu kao πto slugegledaju prema svojem gospodaru. ... Sluæili su Mu radosno iveselo. (Signs, 10. rujna 1885.)

Vrlo je vaæno u kakvom se druπtvu kreÊemo. Mi moæemoimati prijatelje koji su ljubazni i spremni da pomognu, ali niπtanije tako dragocjeno kao druπtvo u kojemu smrtni ljudi uspo-stavljaju vezu s besmrtnim Bogom. Kada se tako sjedinimo,Kristove rijeËi stanuju u nama. ... Posljedica Êe biti oËiπÊenosrce, razuman æivot i karakter bez mane. Ali jedino upozna-vanjem i druæenjem s Kristom moæemo postati sliËni Onomekoji je naπ jedini besprijekorni primjer. (Signs, 10. rujna 1885.)

195


Istinska uglaenost

“Da nikome ne nanose uvrede, da se ne svaaju, da budususretljivi i posve blagi prema svim ljudima.” (Titu 3,2)

Sræ prave uljudnosti je obzirnost prema drugima. Najvaænijei najsolidnije obrazovanje je ono koje potiËe na razumijevanjei ljubaznost prema svima. Ona takozvana kultura koja mladene uËi da budu posluπni roditeljima, da cijene njihove dobrestrane, da imaju strpljenja prema njihovim nedostacima, daim pomaæu u njihovim potrebama; koja ih ne Ëini obzirnimai njeænima, velikoduπnima i usluænima prema mladima, starimai nesretnima a uljudnima prema svima — takva je kulturapromaπena.

Prava plemenitost misli i ponaπanja prije Êe se steÊi uπkoli boæanskog UËitelja nego bilo kakvim dræanjem utvre-nih pravila etike. Njegova ljubav koja proæima srce, opleme-njuje karakter i oblikuje ga po ugledu na Njegov. Takav odgojdaje nebesko dostojanstvo i nebeski osjeÊaj pristojnosti. On ljud-skoj naravi daje prijaznost a ponaπanju otmjenost koju nika-da ne moæe dati povrπna uglaenost pomodarskog druπtva.

Biblija zahtijeva uljudnost i iznosi mnoge opise nesebiË-nog duha, otmjene ljupkosti i ugodnog temperamenta, πto suobiljeæja prave uglaenosti. Sve su to ipak samo odsjaji Kri-stovog karaktera. Svaka prava njeænost i uljudnost u svijetu,Ëak i meu onima koji ne priznaju Njegovo ime, dolazi od Njega.On æeli da se te osobine savrπeno odraæavaju u Njegovoj djeci.Njegova je namjera da ljudi u nama gledaju Njegovu ljepotu.(Odgoj, str. 216,217)

Kolika blagost i dobrota je zraËila iz Njegove liËnosti! Kakavje ugodan miris πirila Njegova prisutnost! ... Boæanska atmo-sfera okruæivat Êe one u kojima Krist æivi. Njihove bijele haljineËistoÊe odisat Êe mirisom vrtova Gospodnjih. (Poruka mladimkrπÊanima, str. 296, 1968.)

196


KrπÊanska uËtivost

“Kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.”(Ivan 13,34)

Vrijednost lijepog ponaπanja premalo se cijeni. Mnogi kojisu po srcu dobri, ne pokazuju srdaËnost u ponaπanju. Mnogikoji zasluæuju poπtovanje zbog svoje iskrenosti i Ëestitosti,pokazuju æalostan nedostatak topline. Ovaj nedostatak kvarinjihovu vlastitu sreÊu i nepovoljno utjeËe na njihovu sluæbudrugima. Neuljudni Ëesto ærtvuju iz Ëiste nepromiπljenostiznatan dio najljepπih i najkorisnijih æivotnih iskustava. (Odgoj,str. 215)

Sveto pismo nam pruæa izrazite primjere istinske uËtivo-sti. Abraham je bio Boæji Ëovjek. Kada god bi podizao svoj πa-tor, odmah bi gradio i ærtvenik Gospodinu i pozivao Boga dabude s njime. Abraham je bio i vrlo uËtiv. Njegov æivot nijebio ukaljan sebiËnoπÊu, koja je tako mrska u svakom karakterui tako uvredljiva u Boæjim oËima. Pogledajte njegovo ponaπa-nje kada se rastajao s Lotom. Iako mu je Lot bio neÊak i mnogomlai od njega, i iako je imao pravo birati πto Êe mu pripasti,uËtivost ga je navela da zaboravi na svoje pravo i da pozoveLota da izabere sebi dio zemlje koji mu se Ëini najpoæeljnijim.Pogledajte ga dok pozdravlja trojicu putnika koji su se poja-vili u najvrelijem dijelu dana i kako se æuri zadovoljiti njiho-ve potrebe. I ponovno ga promatrajte kako obavlja poslovnipothvat s Hetovim sinovima dok kupuje mjesto na kojemu Êepokopati Saru. Ni u svojoj boli ne zaboravlja na pravila uËtivostii uljudnosti. Klanja se pred njima iako je Gospodnji plemiÊ.Abraham je znao kako izgleda istinska uljudnost i πto Ëovjekduguje svojim bliænjima. (R&H, 8. rujna 1885.)

Moramo zaboraviti na sebe, uvijek ... se truditi da naemoprigodu da razvedrimo druge i olakπamo i oslobodimo ih njihovetuge i tereta djelima njeæne ljubaznosti i malim djelima lju-bavi. Ova promiπljena uËtivost, koja zapoËinje u naπim obite-ljima, πiri se i izvan obiteljskog kruga i pridonosi zbroju æivotnesreÊe. (3T, str. 539,540)

197


Obazrivost prema drugima

“Na kraju, svi budite jednoduπni, puni suosjeÊanja, brat-ske ljubavi, milosra i poniznosti!” (1. Petrova 3,8)

Veliki apostol Pavao bio je Ëvrst kada su u pitanju biliduænosti i naËela; on je propovijedao Krista s velikom hrab-roπÊu; ali nikada nije bio grub ili neuljudan. Imao je njeænosrce pa je uvijek bio ljubazan i pun obzira prema drugima.UËtivost je bila njegova izrazita karakterna osobina i zahva-ljujuÊi njoj imao je pristup u viπe druπtvene slojeve. ...

Bio je gorljiv kada se radilo o istini, hrabar u zastupanjuKrista, ali su prikladnost dræanja i vrlina istinske uljudnostiuvijek obiljeæavale njegovo cjelokupno ponaπanje. ...

Pavao je privlaËio iskrena srca kuda god se kretao; nje-gova je duπa bila povezana s duπom njegove braÊe. Kada bise rastajao s njima znajuÊi i govoreÊi da viπe nikada neÊe ugle-dati njihovo lice, kada bi oni bili tako ispunjeni tugom da suga preklinjali da ostane s njima, morao bi uzviknuti: “ZaπtoplaËete i mekπate mi srce?” Njegovo srce ispunjeno suÊuti lo-milo se dok je promatrao i osjeÊao njihovu bol prilikom konaËnograstanka. Oni su ga voljeli i osjeÊali da ga neÊe moÊi zabora-viti. Koji se krπÊanin ne divi Pavlovom karakteru? »vrst kaostijena kada je ustajao u obranu istine, bio je pun ljubavi injeæan kao dijete kada je bio okruæen svojim prijateljima. ...

NajsliËniji Kristu su upravo oni koji su i najljubazniji, naj-saæaljiviji i najuËtiviji; njihova uvjerenja su Ëvrsta i njihov ka-rakter jak; niπta ih ne moæe odvratiti od njihove vjere ili udaljitiod njihove duænosti.

KrπÊanin Êe njegovati krotak i miran duh, bit Êe smiren,pun obzira prema bliænjima, odlikovat Êe se onim vedrim tem-peramentom koji ni bolest neÊe moÊi izbaciti iz ravnoteæe nitiga vrijeme ili okolnosti uznemiriti. ... Boæja djeca nikada nezaboravljaju Ëiniti dobro. ... Dobra djela Ëine spontano jer jeBog preobrazio njihovu narav svojom miloπÊu. (R&H, 8. rujna1885.)

198


Gostoljubivost

“Budite gostoljubivi jedan prema drugomu bez mrmlja-nja! Sluæite jedan drugoga — svaki miloπÊu kakvu jeprimio — kao dobri upravitelji mnogovrsne Boæje milo-sti!” (1. Petrova 4,9.10)

Kada izumre duh gostoljubivosti, srce biva oteæano sebiË-noπÊu. (MS 41, 1903.)

“Gostoljubivost” se nalazi meu znaËajkama kojima SvetiDuh obiljeæava one koji nose odgovornosti u Crkvi. Cijeloj Crkvije upuÊen nalog: “Budite gostoljubivi jedan prema drugomubez mrmljanja!” (1. Petrova 4,9.10)

Ovi savjeti su na Ëudan naËin zanemareni. »ak i meuonima koji tvrde za sebe da su krπÊani, istinska gostoljubivostse malo njeguje. Meu naπim vjernicima prilika da se pokaæegostoljubivost ne smatra se, kao πto bi trebalo biti, prednoπÊui blagoslovom. Ima premalo druπtvenosti, premalo spremno-sti da se naËini mjesto za joπ dvoje ili troje za obiteljskim stolombez zbunjenosti ili parade. Neki smatraju da je to prevelikiproblem. Ne bi bilo tako kad biste rekli: “Nismo se posebnopripremali, ali ste dobro doπli na ono πto imamo!” Za neoËe-kivanog gosta dobrodoπlica je mnogo vaænija od najtemeljitihpriprema. ...

Krist Ëuva raËun o svakom izdatku koji je nastao zbogugoπÊivanja Njega radi. On daje sve πto je potrebno za ovajrad. Oni koji radi Krista ugoπÊuju svoju braÊu ËineÊi sve πtoje u njihovoj moÊi da posjet bude koristan i njima i njihovimgostima, na Nebu su zapisani kao ljudi dostojni posebnih bla-goslova. (6T, str. 342—345)

Kad otvorite vrata Kristovim predstavnicima koji su u ne-volji i koji pate, primate dobrodoπlicom nevidljive anele. Po-zivate druπtvo nebeskih biÊa. Oni donose svijetu ozraËje radostii mira. Oni dolaze s hvalom na svojim usnama, a na Nebu seËuje pjesma koja joj odgovara. Svako djelo milosra stvara gla-zbu na Nebu. (Isusov æivot, str. 530)

199


Vedro raspoloæenje

“Tko Ëini milosre, neka ga Ëini veselo.” (Rimljanima12,8)

Tvoja je duænost da njegujeπ vedro raspoloæenje i nesebi-Ënost u svojim osjeÊajima sve dok ne postane tvoja najveÊasreÊa da uËiniπ sretnima sve oko sebe. ...

Vedro raspoloæenje bez lakomislenosti jedna je od krπÊan-skih vrlina. (4T, str. 62)

Nemojte dopustiti teπkoÊama i brigama svakidaπnjeg æi-vota da opterete vaπ um i da namrπte vaπe obrve. Ako to budeteËinili, uvijek Êete imati razloga da se mrπtite ili ljutite. Æivotje ono πto od njega naËinimo, i uvijek Êemo naÊi ono πto traæimo.Ako traæimo æalosti i nevolje, ako smo skloni uveliËavanju malihproblema, uvijek Êemo pronaÊi mnoπtvo razloga da opteretimosvoje misli i svoje razgovore. Ali ako dogaaje promatramo snjihove svjetlije strane, bit Êe dovoljno onoga πto Êe nasrazveseliti i usreÊiti. Ako budemo πirili osmijehe, oni Êe namse vraÊati; ako budemo izgovarali ljubazne, radosne rijeËi, oneÊe nam biti upuÊivane. (Signs, 20. lipnja 1911.)

Sotona je zamislio plan da gura ljude iz jedne krajnostiu drugu. Bog æeli da mi, kao djeca svjetla, njegujemo vedar,radostan duh i da upuÊujemo hvale Onome koji nas je pozvaoiz tame u svoje Ëudesno svjetlo.

Otiite u podrum pa Êete na temelju iskustva moÊi govo-riti o mraku i reÊi: “Niπta ne vidim! Niπta ne vidim!” Ali pop-nite se u gornje prostorije u kojima kraljuje svjetlo i nemojteostati u tami! Popnite se u visine u kojima se nalazi Krist ibit Êete okruæeni svjetloπÊu! (AUCR, 1. studenoga 1904.)

Iskreni krπÊanin nastoji oponaπati Krista, jer biti krπÊa-nin znaËi biti sliËan Kristu. ... Dragovoljna sluæba Kristu izcijeloga srca proizvodi sunËanu religiju. ... U Kristu je svjetlo,mir i radost u sve vjekove! (MS 1, 1867.)

200


Ljubazne rijeËi

“Jer Gospod Jahve, dade mi jezik vjeπt da znam rijeËjukrijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slu-πam kao uËenici.” (Izaija 50,4)

Ako Krist bude stanovao u nama, bit Êemo krπÊani i kodkuÊe i izvan nje. Onaj tko je krπÊanin, uvijek Êe imati ljuba-znu rijeË za svoje roake i poznanike. On Êe biti ljubazan, uslu-æan, pun ljubavi i razumijevanja, pripremat Êe sebe za druæenjes obitelji na Nebu. Ako postane pripadnik kraljevske obitelji,bit Êe i predstavnik kraljevstva prema kojemu se uputio. OnÊe se njeænim rijeËima obraÊati svojoj djeci jer Êe biti svje-stan da su i ona Boæji baπtinici, Ëlanovi nebeskog dvora. Me-u Boæjom djecom neÊe vladati nikakav duh oπtrine. (R&H,20. rujna 1892.)

Neki se hvaliπu da su otvoreni, neposredni i grubi i tonazivaju iskrenoπÊu; samo to nije pravo ime za takvo ponaπa-nje, veÊ je to sebiËnost najgrubljeg kova. (R&H, 29. travnja1884.)

Krist je uvijek bio smiren i dostojanstven i oni koji s Njimesurauju primjenjivat Êe u svojem radu ulje milosra. SvojimrijeËima i ponaπanjem uvijek Êe djelovati umirujuÊe. (R&H,11. srpnja 1899.)

Moramo nauËiti svoju duπu da bude saæaljiva, njeæna, uvijekspremna na opraπtanje i suÊut. Dok odbacujemo svaku taπti-nu, sve nerazumne razgovore, ruganje i podsmjehivanje, mo-ramo se truditi da ne postanemo hladni, bezosjeÊajni i nedru-πtveni. Gospodnji Duh treba poËivati na nama sve dok ne po-stanemo sliËni mirisnim cvjetovima u Boæjem vrtu. Trebamogovoriti o svjetlosti, o Isusu, Suncu pravednosti, sve dok sene preobrazimo iz slave u slavu, iz karaktera u karakter, izsnage u snagu odraæavajuÊi sve viπe dragocjeni Isusov lik.(R&H, 20. rujna 1892.)

Krist nam je uvijek spreman dati dio svoga bogatstva itrebali bismo sabirati te dragulje koje dolaze od Njega da, kadbudemo govorili, ovi dragulji mogu kapati s naπih usana. (6T,str. 174)

201

12. srpnja Obiteljsko druæenje

Djeca vole druæenje s majkom

“Sinovi njezini podiæu se i sretnom je nazivaju, i muænjezin hvali je.” (Izreke 31,28)

Za djecu bi dom trebao biti najprivlaËnije mjesto na svi-jetu, prisutnost majke najveÊa draæ. Djeca su osjetljiva, oda-na stvorenja. Njih je lako zadovoljiti, ali i oæalostiti. ...

Mala djeca vole biti u druπtvu i rijetko se mogu zabavljatisama. Ona teæe za razumijevanjem i njeænoπÊu. Ona vjerujuda Êe ono Ëemu se ona raduju obradovati i mamu. ...

Umjesto da svoju djecu odbija od sebe jer je moæda uzne-mirena zbog njihove buke ili iscrpljena od sluπanja njihovihmalih æelja, majka treba pripremiti zabavne igre ili neki lakzadatak kojim Êe uposliti nemirne ruke i zabaviti njihov dina-miËan um. Razumijevanjem njihovih osjeÊaja, pripremanjemigara i pomaæuÊi im da neËim korisnim ispune svoje vrijeme,majka Êe zadobiti povjerenje svoje djece. ... Ljubavlju koju karak-teriziraju strpljenje i budnost, ona moæe usmjeriti srca svojedjece u dobromu smjeru i u njima oblikovati lijepe i privlaË-ne crte karaktera.

Majke trebaju paziti da ne odgajaju svoju djecu tako dapostanu nesamostalna i previπe zaokupljena sobom. Nikadaim ne dajte povoda da vjeruju kako su ona srediπte svih zbivanjai da se sve mora oko njih okretati. Neki roditelji troπe mnogovremena i paænje zabavljajuÊi svoju djecu, meutim djecu bitrebalo nauËiti da se zabavljaju sama, da upotrebljavaju vlastitudovitljivost i spretnost. Tako Êe nauËiti biti zadovoljna veomajednostavnim radostima. UËimo ih da hrabro podnose svojamala razoËaranja i kuπnje. ... Pokuπajte izmisliti naËin na kojiÊete svoju djecu nauËiti da misle na druge. (Put u bolji æivot,str. 242,243)

U RijeËi Boæjoj nalazimo prekrasan opis sretnoga doma iæene koja upravlja njime: “Sinovi njezini podiæu se i sretnomje nazivaju, i muæ njezin hvali je!” (HR, prosinac 1877.)

202


Srce oËeva okrenuto prema djeci

“On Êe obratiti srce otaca k sinovima, i srce sinova kocima, da ne doem i ne udarim prokletstvom zemlju.”(Malahija 4,6)

Kada se otac vraÊa kuÊi sa svojeg svakidaπnjeg rada, nebi trebao svoj dom optereÊivati svojim poslovnim problemima.On treba znati da su njegov dom i obiteljski krug odviπe svetida bi se kvarili njegovim brigama. Kada je napuπtao svoj dom,nije ostavio svoga Spasitelja i svoju vjeru. I jedno i drugo njegovisu stalni pratitelji. Ugodni utjecaj njegovog doma, blagoslovinjegove æene i ljubav njegove djece doprinose da njegov teretodgovornosti izgleda lakπi pa se zato vraÊa s mirom u srcu, obra-ÊajuÊi se veselim i ohrabrujuÊim rijeËima æeni i djeci koja Ëekajuda ih radosno pozdravi kada doe. (R&H, 8. kolovoza 1899.)

Vrijeme koje provodi sa svojom djecom trebao bi prihvatitikao ugodnu promjenu. On ih moæe izvesti u vrt, pokazivatipupoljke koji se otvaraju i razliËite nijanse veÊ rascvjetanogcvijeÊa. ... Treba iskoristiti priliku i u njihove misli usaditiËinjenicu da se Bog, ako Mu je toliko stalo do drveÊa i cvijeÊa,joπ mnogo viπe brine o stvorenjima koja su oblikovana po Nje-govom obliËju. Moæe ih veÊ vrlo rano navesti da shvate da Bogæeli da djeca budu lijepa, ali ne zahvaljujuÊi umjetnim ukra-sima, veÊ ljepoti karaktera, privlaËnosti ljubaznosti i ljubavi,πto Êe njihova srca povezati radoπÊu i sreÊom. (Signs, 6. pro-sinca 1877.)

Kada bi lakoumni i oni koji trËe za zadovoljstvima dopustilisvojim mislima da se bave onim πto je stvarno i istinito, srcebi im se ispunilo strahopoπtovanjem i oni bi uzvisivali Bogaprirode. (YI, 6. svibnja 1897.)

Da biste privukli svoju djecu Kristu, ne smijete ulaziti usvoj dom izgovarajuÊi ljutite rijeËi, namrπtena Ëela. Ako se vra-Êate sa svojeg posla umorni i iscrpljeni, zatraæite od Boga Nje-govu milost i Njegovog smirenog Duha da bi se vaπe srce ispu-nilo njeænoπÊu, da bi vaπe usne bile pune ljubaznih i utjeπnihrijeËi. Veæite svoju djecu uz svoje srce. PreporuËite im svojureligiju onim πto je u njoj privlaËno. (Signs, 22. veljaËe 1892.)

203


Sretno zajedniËko druæenje

“S kojim sam slatko drugovao, i sloæno hodismo u DomuBoæjemu.” (Psalam 55,15)

Okruæite svoju djecu privlaËnostima doma i svoga druπtva.Budete li tako Ëinili, ona neÊe viπe toliko Ëeznuti za druπtvomsvojih mladih vrπnjaka. ... Zbog zala koja se danas nalaze usvijetu i nuænosti postavljanja zabrana djeci, roditelji morajuuloæiti dvostruki napor da srce svoje djece poveæu sa svojimkako bi uvidjela da im doista æele sreÊu. (1T, str. 388)

Neka roditelji posvete veËernje sate svojoj obitelji. Odba-cite brige i strahovanja zajedno s dnevnim naporima. Provo-dite veËeri u πto je moguÊe vedrijem ozraËju. (CTBH 65)

Uspostavite kuÊni ËitalaËki krug u kojem Êe svaki Ëlanobitelji odbaciti sve poslovne dnevne brige i sjediniti se s os-talima u prouËavanju. OËevi, majke, braÊo i sestre, prihvatitese ovog djela svim srcem i potrudite se da unaprijedite svojucrkvu u domu. »itajte literaturu koja Êe vam dati istinsko zna-nje i koja Êe biti od koristi cijeloj obitelji. (R&H, 29. srpnja1902.)

Kad bi okupljali svoju djecu oko sebe i pokazivali im svojuljubav, kad bi se zainteresirali za sve njihove napore, Ëak iza njihove sportske aktivnosti, kad bi ponekad i sami bili djecameu djecom, roditelji bi posebno usreÊili svoju djecu i zado-bili njihovu ljubav i njihovo povjerenje. (FE 18)

Podignuti i voeni mudrom i njeænom rukom pravoga do-ma, djeca neÊe poæeljeti skrenuti sa staze u traganju za uæicimai druπtvom. Za njih zlo neÊe imati privlaËnu moÊ. Duh kojivlada u domu oblikovat Êe njihov karakter; ona Êe steÊi navikei usvojiti naËela koja Êe biti jaka obrana u borbi protiv kuπnjikad napuste kuÊno ognjiπte i zauzmu svoje mjesto u svijetu.(Put u bolji æivot, str. 246)

Mlado srce se brzo odaziva na dodir ljubavi. (FE 58)

204


Poveæite svoju obitelj ljubavlju

“Navijeπtati jutrom ljubav tvoju i noÊu vjernost tvoju.”(Psalam 92,3)

Kristova vjera navodit Êe nas da Ëinimo sve πto do nasstoji da bliænjima Ëinimo dobro, i uglednima i prezrenima, boga-tima i siromaπnima, sretnima i potlaËenima. Meutim, posebnoÊe nas navoditi da pokaæemo ljubav prema Ëlanovima svojeobitelji. To Êe se pokazivati djelima uËtivosti i ljubavi premaocu i majci, muæu, æeni i djeci. Trebamo se ugledati na Isusa,primiti Njegovog Duha, æivjeti u svjetlu Njegove dobrote i ljubavii Njegovu slavu odraæavati drugima. (MS 18, 1891.)

Oni koji su povezani prirodnim vezama, imaju najsnaænijezahtjeve jedni prema drugima. Stoga u svojem meusobnompostupanju trebaju pokazivati ljubaznost i najnjeæniju ljubav.(Signs, 1. rujna 1898.)

Ljubazno ponaπanje, vedri razgovori i djela ljubavi pove-zat Êe srca djece s njihovim roditeljima svilenim vezama ljubavii viπe Êe doprinijeti privlaËnosti doma od najskupocjenijih ukrasakoji se mogu kupiti zlatom. (Signs, 2. listopada 1884.)

Uzajamna ljubaznost i podnoπenje uËinit Êe od doma raji privuÊi svete anele u obiteljski krug; ali Êe oni odletjeti izdomova u kojima se izgovaraju neljubazne rijeËi, u kojima vla-daju srdæba i svaa. (Signs, 17. travnja 1884.)

U Bibliji se mogu naÊi najvrednija pravila za druπtvene iobiteljske odnose. ... Propovijed naπega Spasitelja na Gori sa-dræi pouke od neprocjenjive vrijednosti za stare i mlade. Trebaje zato Ëesto Ëitati u obiteljskom krugu i njezina dragocjenauËenja primjenjivati u svakidaπnjem æivotu. Zlatno pravilo: “Sveπto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima!” ... treba postatizakon u obitelji. Oni koji njeguju Kristov Duh bit Êe uglaeniu domu. ... Oni Êe se neprestano truditi da sve oko sebe uËinesretnima, zaboravljajuÊi na sebe dok se ljubazno brinu o drugi-ma. (Signs, 1. srpnja 1886.)

KrπÊanska uËtivost je zlatni pojas koji pripadnike obiteljisjedinjuje vezama ljubavi, koje postaju sve jaËe iz dana u dan.(HR, kolovoz 1877.)

205


Neka vaπ dom postane blagoslov za druge

“Nego, kad prireujeπ gozbu, pozivaj siromahe, sakate,hrome i slijepe! ... jer ti nemaju Ëim uzvratiti! To Êe tise uzvratiti o uskrsnuÊu pravednika.” (Luka 14,13.14)

Bog je oæaloπÊen sebiËnim probicima koji se tako Ëestomanifestiraju u rijeËima “za mene i moju obitelj”. Svaka obi-telj koja njeguje ovaj duh treba se obratiti pod utjecajem nepo-roËnih naËela pokazanih u Kristovom æivotu. Oni koji se za-tvaraju u sebe, koji su nespremni ugostiti posjetitelje, gubemnoπtvo blagoslova. (6T, str. 344)

Ima mnogo onih kojima naπ dom moæe biti blagoslov. Na-πe druπtvene veËeri ne trebaju biti u duhu svjetovnih obiËaja,veÊ po Kristovu Duhu i u skladu s naukom Njegove RijeËi.Izraelci su na sve svoje sveËanosti pozivali siromahe, doπlja-ke i levite, koji su istodobno bili i pomoÊnici sveÊenika u Svetiπtusa svojim gostima, koji su trebali dijeliti blagodati njihova go-stoprimstva prigodom svih druπtvenih i vjerskih sveËanosti iza koje su se oni, u sluËaju bolesti ili oskudice, njeæno brinuli.Ovakve mi trebamo radosna srca primati u svoje domove. Kolikoovaj duh ljubaznosti moæe pridonijeti da razvedri i ohrabri srcemedicinske sestre-misionarke ili uËiteljice, optereÊene briga-ma, majku optereÊenu teπkim poslovima ili pak stare i nemoÊnekoji su preËesto bez doma, koje se bore sa siromaπtvom i mno-gim razoËaranjima. ...

Toplina srdaËne dobrodoπlice, mjesto kraj vaπeg ognjiπta,mjesto za vaπim stolom, prednost sudjelovanja u zajedniËkojmolitvi za mnoge od njih bit Êe kao mali kutak Neba.

Izrazi naπeg razumijevanja i simpatije trebaju se prelitipreko granica naπe sebiËnosti i preko obiteljskih zidova. Dra-gocjene prilike pruæaju se onima koji æele od svojih domovauËiniti blagoslov za druge. Druπtveni utjecaj je divna sila. AkohoÊemo, mi ga moæemo upotrijebiti kao sredstvo pruæanja po-moÊi onima koji su oko nas. ...

Naπe je vrijeme ovdje kratko. Mi samo jednom moæemoproÊi kroz ovaj svijet; i dok tako prolazimo, uËimo od æivotanajviπe πto moæemo. (Put u bolji æivot, str. 217,218)

206


Naπ dom bi trebao biti utoËiπte zamladeæ

“Tko primi radi mene jedno od ovakvih malenih, meneprima.” (Marko 9,37)

Naπi domovi trebaju biti zaklon mladima koji su pod te-retom kuπnji. Mnogi stoje na raskriæju dvaju putova. Svakiutjecaj, svaki dojam odluËuje o njihovoj sudbini za ovaj æivoti za vjeËnost. (Put u bolji æivot, str. 218)

Nemojte se dræati daleko od njih, veÊ im se pribliæite. Oku-pite ih kraj svojeg ognjiπta, pozovite ih da stanu kraj vaπegobiteljskog oltara. Postoji djelo koje se mora obaviti za tisuÊetakvih duπa. Svako drvo u Sotoninom vrtu prepuno je privlaË-nih, otrovnih plodova i nevolja Ëeka svakoga tko ih bere i je-de. (R&H, 10. studenoga 1885.)

Zlo ih priziva k sebi. Njegova su stjeciπta blistava i privla-Ëna. Ona imaju dobrodoπlicu za svakoga tko doe. Posvudaoko nas su mladi koji nemaju svoj dom, a mnoge mlade Ëijidomovi nemaju silu koja Êe im pomoÊi i koja Êe ih uzdignutitako odnosi struja zla. Oni propadaju u samoj sjenci naπih vrata.

Ovim mladima trebamo pruæiti ruku u znak razumijeva-nja. Blage, jednostavno izgovorene rijeËi i jednostavni znacipaænje otjerat Êe oblake kuπnji koji se navlaËe nad svodomduπe. Pravi izraz toplog razumijevanja sadræi silu da otvorivrata onih srca kojima je potrebit miomiris rijeËi koje su kaoi Kristove rijeËi jednostavni, njeæni dodir duha Kristove ljubavi.Ako pokaæemo zanimanje za mlade, pozovemo ih u svoje domovei okruæimo vedrim, ljubaznim ozraËjem, mnogi od njih Êe radookrenuti smjer svojih koraka na stazu koja ide naviπe. (Put ubolji æivot, str. 218)

Ali ne zaboravite da sreÊu neÊete naÊi ako ograujete se-be od ostalog svijeta, zadovoljni time da izlijevate sve svojeosjeÊaje jedno drugome. Prihvatite svaku pruæenu priliku dadoprinesete sreÊi onih koji su oko vas. ... Ne zaboravite da seistinska radost moæe naÊi samo u nesebiËnoj sluæbi. (Put ubolji æivot, str. 224)

207


Gosti na obiteljskom bogosluæju

“Vi ste, naprotiv, ‘izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, svetipuk, narod odreen za Boæju svojinu, da razglasite slavnadjela’ onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.”(1. Petrova 2,9)

Otac je, u odreenom smislu, sveÊenik doma, koji polaæejutarnju i veËernju ærtvu na obiteljski oltar. A æena i djecaneka se sjedine s njim u molitvi i pjesmi hvale. Neka otacjutrom, prije nego πto ode na svoj svakidaπnji posao, okupioko sebe svoju djecu i neka ih, kleknuvπi pred Boæji oltar, po-vjeri brizi nebeskog Oca. Kad minu brige dana, neka se obi-telj ponovno sjedini i uputi Bogu molitvu zahvalnosti i nekapodigne glas zahvalne pjesme za boæansku skrb i vodstvo tije-kom dana. ... Ne propustite okupiti svoju obitelj oko Boæjegoltara. (Put u bolji æivot, str. 244,245)

U brizi da osiguramo gostima udobnost i zadovoljstvo, nezaboravimo na naπu duænost prema Bogu. Vrijeme za molitvune smije biti zanemareno ni iz kojeg razloga. Nemojte razgo-varati i zabavljati se dotle dok svi ne postanu odviπe umornida uæivaju u vremenu bogosluæja. UËiniti takvo πto znaËilo biprinijeti Bogu hromu ærtvu. Joπ u ranim veËernjim satima,dok se moæemo moliti bez æurbe i s razumijevanjem, trebamoprinijeti svoje molitve s pjesmama zahvalnosti i podiÊi svojeglasove u radosnom, zahvalnom slavljenju.

Neka svi koji dou u posjet krπÊanima osjete da je vrijememolitve najmilije i najsretnije vrijeme u danu. Ovi trenuci bo-gosluæja vrπe posveÊujuÊi i oplemenjujuÊi utjecaj na sve kojiu njemu sudjeluju. Oni donose mir i ugodan odmor duπi. (Po-ruka mladima, str. 240; 2005.)

Svjetiljka, ma kako mala, ako stalno gori, moæe posluæitida se upale mnoge druge svjetiljke. ... Koristimo li vjerno prilikeda uËinimo dobro u svojem domu, pruæaju nam se lijepe mo-guÊnosti. Ako otvorimo svoja srca i domove boæanskim naËelimaæivota, mi Êemo postati korita kojima Êe protjecati rijeke æivo-tvorne sile. Iz naπih Êe domova teÊi rijeke zdravlja, koje Êedonositi æivot, ljepotu i plodnost tamo gdje je sada besplodnosti suπa. (Put u bolji æivot, str. 218,219)

208

19. srpnja Prijateljsko druæenje

Da bismo imali prijatelje, moramo bitiprijatelji

“A ima i prijatelja privræenijih od brata. ” (Izreke 18,24)

U mjerama za odgoj izabranog naroda jasno je otkrivenoda potpun æivot moæe imati samo onaj koji je uËinio Boga sre-diπtem svoga æivota. Kad Bog usadi u srce Ëovjeka neku æelju,On omoguÊuje i njeno zadovoljenje; svaku sposobnost koju daje,On nastoji razviti.

ZaËetnik sve ljepote, i sam ljubitelj lijepoga, Bog, potrudiose da i u svojoj djeci zadovolji ljubav prema ljepoti. On se po-brinuo i za njihove druπtvene potrebe, za ljubazno i korisnodruæenje koje toliko doprinosi njegovanju simpatije i Ëini æivotvedrijim i ljepπim. (Odgoj, str. 36)

U Boæjem narodu se odviπe malo njeguje krπÊanska druπ-tvenost. ... U meusobnom druæenju stjeËu se poznanstava iprijateljstva, πto dovodi do sjedinjavanja srca i do ozraËja ljubavikoje je ugodno Nebu. (6T, str. 172)

Svatko u æivotu nalazi prijatelje ili ih stvara. A razmjer-na s dubinom prijateljstva bit Êe i snaga utjecaja koji prijate-lji uzajamno vrπe jedan na drugoga bilo na dobro ili na zlo.Svatko ima prijatelja i svatko utjeËe na nekoga i sam potpadapod utjecaj drugih.

Tajanstvena veza povezuje srca onih koji se sprijatelje takoda sklonosti, ukusi i naËela dva pojedinca postaju jako sliËni.Jedan drugoga oponaπaju u sklonostima, postupcima i naËinuponaπanja. Kao πto peËatni vosak zadræava otiske peËata, ta-ko i um zadræava utiske izazvane razgovorom i druæenjem.Utjecaj moæe biti nesvjestan, a ipak niπta manje snaæan. ...Ako se izabiru prijatelji koji se boje Gospodina, njihov Êe ihutjecaj voditi istini, duænosti i svetosti. Istinski krπÊanski æi-vot je sila za Boga. (4T, str. 587)

Toplina istinskog prijateljstva ... predokus je nebeskih ra-dosti. (Put u bolji æivot, str. 223)

209


Pravednost obogaÊuje æivot

“Tko teæi za pravdom i dobrohotnoπÊu, nalazi æivot i Ëast.”(Izreke 21,21)

Druπtvena okupljanja mogu biti vrlo korisna i pouËna kadau srcima onih koji se okupljaju gori Boæja ljubav, dok se okup-ljaju radi razmjene misli povezanih s Boæjom rijeËju ili da raz-motre metode kojima bi se unaprijedilo Njegovo djelo i Ëinilodobro bliænjima. Kada se Sveti Duh prihvaÊa kao dobrodoπligost na tim okupljanjima, kada se ne govori i ne Ëini ono Ëimebismo Ga mogli oæalostiti, tada se Bog proslavlja, a okupljenise osjeÊaju osvjeæeni i ojaËani. ...

Krist se raduje kada se misli mladih bave velikim i ople-menjujuÊim temama spasenja. On ulazi u srca svih takvih biÊaostajuÊi u njima kao trajni gost, ispunjavajuÊi ih radoπÊu imirom. ... Oni koji imaju takvu ljubav, uæivat Êe u razgovori-ma o tome πto je Bog pripremio onima koji Ga vole. (YI, 4.veljaËe 1897.)

Mladi muπkarci i mlade æene ne trebaju misliti da su nji-hovi sportovi, njihove veËernje zabave i glazbena zadovoljstva,onako kako se obiËno prireuju, prihvatljivi za Krista.

Stalno iznova sam dobivala svjetlo da sva naπa okuplja-nja trebaju biti obiljeæena odluËnim vjerskim utjecajem. Akose naπi mladi budu okupljali da Ëitaju i razumiju Sveto pismopitajuÊi se: “©to dobro moram Ëiniti da postignem æivot vjeËni?”,i ako se onda budu stavljali na stranu istine, Gospodin Êe uËinitida se Njegovi blagoslovi izlijevaju na njihova srca. ...

Svima, i mladima i starijima, upuÊena je Gospodnja poruka:“Neka se Boæja istina ureæe u misli i u duπu.” Neka vaπa molitvaglasi: “O, Gospodine, saËuvaj moju duπu da Te ne osramotim!”(YI, 14. kolovoza 1906.)

210


Provedite jedan dan u prirodi

“Na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutkeme tihane vodi i krijepi duπu moju. Stazama pravim onme upravlja radi imena svojega.” (Psalam 23,2.3)

Neka se nekoliko obitelji koje æive u gradu ili na selu udru-æe i ostave sve poslove koji ih optereÊuju tjelesno ili umno, ineka pou na izlet u prirodu na obalu nekog lijepog jezera iliu sjenoviti πumarak gdje Êe biti okruæeni ljepotama prirode.Trebaju se opskrbiti jednostavnom, zdravom hranom, najboljimvoÊem i æitaricama i neka prostru svoj stol pod sjenkom nekogdrveta ili pod nebeskim svodom. Voænja, tjelovjeæba i krajolikpotaknut Êe im apetit i oni Êe uæivati u objedu na kojemu biim i kralj mogao pozavidjeti.

U takvim prigodama i roditelji i djeca trebaju se oslobo-diti svih briga, poslova i strahovanja. Roditelji trebaju postatidjeca sa svojom djecom, trudeÊi se da im sve uËine πto je moguÊeugodnijim. Neka cijeli dan protekne u rekreaciji. Kretanje naËistom zraku za one koje poslovi zadræavaju u zatvorenom pro-storu ili primoravaju na sjedenje, bit Êe blagotvorno za njiho-vo zdravlje. Svi koji mogu, trebaju ovako postupati. Niπta setime neÊe izgubiti, veÊ mnogo dobiti. Vratit Êe se svojim poslo-vima s novim æivotom i novom hrabroπÊu i revno se uhvatitiu koπtac sa svojim duænostima, bolje pripremljeni da se oduprubolestima. ...

Samo rijetki shvaÊaju koliko je zamoran neprekidni radonih koji snose odgovornosti za poslove u uredu. Oni su u za-tvorenom prostoru iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, dok stalnipritisak na njihove umne sposobnosti sigurno potkopava nji-hov organizam i umanjuje njihovu æivotnu snagu. ...

Njima je potrebna ËeπÊa promjena, trebali bi Ëesto posve-titi cijeli dan rekreaciji sa svojom obitelji kojoj je skoro potpunouskraÊeno njihovo druπtvo. (1T, str. 514,515)

211


PosjeÊujte se meusobno

“Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi,sluπa ih, i to se pred njim piπe u knjigu spomenicu ukorist onih koji se boje Jahve i πtuju Ime njegovo. MojiÊe biti, moja steËevina — govori Jahve nad Vojskama.U dan koji spremam bit Êu im milostiv kao πto je milo-stiv otac sinu koji mu sluæi.” (Malahija 3,16.17)

Svi mi nosimo pojedinaËnu odgovornost pred Bogom zapojedinaËno djelo koje nitko ne moæe obaviti umjesto nas. Sa-vjetom, osobnim naporom i primjerom trebamo uËiniti da svi-jet postane bolji. Iako trebamo njegovati druπtvenost, potru-dimo se da to ne bude samo zbog zabave, veÊ s odreenimciljem. Postoje duπe koje trebamo spasiti. ... Naπi razgovori sbliænjima trebaju biti obiljeæeni trijeznoπÊu i duhovnoπÊu.Predmet naπih razgovora trebaju biti duhovne teme. ...

Moæemo li svoje misli zaokupiti iËim dragocjenijim od planaspasenja? To je neiscrpna tema. Isusova ljubav, spasenje ponu-eno palom rodu zahvaljujuÊi Njegovoj beskrajnoj ljubavi, sve-tost srca, dragocjene spasonosne istine za ove posljednje da-ne, milost Isusa Krista — to su teme koje mogu oæiviti duπui navesti one koji su Ëistoga srca da osjete onu radost kojusu osjetili uËenici kada se pojavio Isus i poπao s njima premaEmausu. Oni koji su svoju ljubav usmjerili prema Kristu, uæivatÊe u takvoj vrsti posveÊenog druæenja i prikupljat Êe boæan-sku snagu iz takvih razgovora. ... Kada Boæja istina postanenaËelo urezano u srce, ona Êe postati poput æivog izvora. Mo-gu se ulagati napori da se ona zatisne, ali Êe æiva voda izbitina drugom mjestu; ona je tu i nitko je ne moæe ukloniti. Isti-na u srcu izvor je æivota. Ona osvjeæava umorne, potiskujezle misli i rijeËi i Ëini da sve buja. ... Njihova sreÊa Êe ... biti... u Isusu i u Njegovoj ljubavi. (R&H, 10. studenoga 1885.)

212


Isus i Njegovi prijatelji u Betaniji

“Isus je ljubio Martu njezinu sestru i Lazara.” (Ivan 11,5)

Postojao je jedan dom koji je volio posjeÊivati — dom La-zara, Marije i Marte; jer je u ozraËju ljubavi i vjere Njegovduh nalazio odmor. (Isusov æivot, str. 260)

Lazar iz Betanije bio je meu najpostojanijim KristovimuËenicima. Od njihovog prvog susreta njegova vjera u Kristabila je snaæna, njegova ljubav prema Njemu duboka, a i on jeSpasitelju bio vrlo mio. Za Lazara je Krist uËinio svoje najveÊeËudo. Spasitelj je blagoslivljao sve koji su traæili Njegovu po-moÊ; On voli cijeli ljudski rod, ali s nekima je povezan osobi-to njeænim vezama. Njegovo je srce bilo povezano Ëvrstim ve-zama ljubavi prema obitelji u Betaniji, pa je za jednog njezi-nog Ëlana uËinio svoje najdivnije djelo.

U Lazarevu je domu Isus Ëesto nalazio odmor. Spasiteljnije imao svog doma i ovisio je o gostoprimstvu svojih prijateljai uËenika, pa Mu je Ëesto, kad je bio umoran i æeljan ljudskogprijateljstva, bilo drago naÊi utoËiπte u ovom mirnom domu,daleko od sumnjiËenja i ljubomore srditih farizeja. Ovdje jenalazio iskrenu dobrodoπlicu i Ëisto, sveto prijateljstvo. Ovdjeje mogao govoriti jednostavno i sasvim slobodno, znajuÊi daÊe se Njegove rijeËi shvatiti i cijeniti.

Naπ Spasitelj je cijenio tihi dom i paæljive sluπatelje. Onje Ëeznuo za ljudskom njeænoπÊu, ljubaznoπÊu i toplinom. Onikoji su prihvaÊali nebesku poduku, koju je On uvijek bio spre-man dati, bili su vrlo blagoslovljeni. ... Mnoπtvo nije bilo sprem-no sluπati, pa je u domu u Betaniji Krist nalazio odmor odiscrpljujuÊeg sukoba u javnom æivotu. Tu je zahvalnim sluπate-ljima otvarao knjigu Providnosti. U ovom prisnom razgovorusvojim sluπateljima otkrivao je ono πto nije pokuπavao kazatitom raznolikom mnoπtvu. Nije imao potrebe da svojim prijate-ljima govori u priËama. (Isusov æivot, str. 429,430)

213


Prijateljstvo izmeu Pavla i Timoteja

“Timoteju, ljubljenome sinu. Milost, milosre i mir odBoga Oca i Krista Isusa Gospodina naπega. ... Spopad-ne me vruÊa Ëeænja da te vidim, da se napunim rado-sti.” (2. Timoteju 1,2-4)

Iz careve sudske dvorane Pavao se vratio u svoju Êeliju,svjestan da je uspio dobiti samo kratki predah. Znao je danjegovi neprijatelji neÊe mirovati dok ne postignu njegovu smrt.Ali je isto tako znao da je za neko vrijeme istina trijumfirala....

SjedeÊi dan za danom u mraËnoj Êeliji, svjestan da muæivot na Neronovu rijeË ili pokret moæe biti ærtvovan, Pavaoje mislio na Timoteja i odluËio ga pozvati. Timoteju je bilapovjerena skrb nad crkvom u Efezu i on je zbog toga ostaotamo kad je Pavao krenuo na svoje posljednje putovanje u Rim.Pavao i Timotej bili su povezani neobiËno dubokom i snaæ-nom ljubavlju. Od svojeg obraÊenja Timotej je sudjelovao u Pav-lovom radu i stradanju, i prijateljstvo izmeu njih dvojice sveje viπe jaËalo, postajalo dublje i svetije, dok Timotej ostarje-lom i od rada iscrpljenom apostolu nije bio kao sin voljenomi poπtovanom ocu. Ne treba se Ëuditi πto je u svojoj osami PavaoËeznuo da ga vidi.

U najpovoljnijim uvjetima trebalo je proÊi nekoliko mje-seci da Timotej iz Male Azije stigne u Rim. Pavao je znao damu je æivot nesiguran pa se bojao da Êe Timotej stiÊi preka-sno. Imao je vaæne savjete i upute za mladiÊa kojemu je povje-rena velika odgovornost; i dok ga je pozivao da doe bez okli-jevanja, diktirao je svjedoËanstvo umiruÊeg koje moæda neÊeimati priliku izreÊi. Duπom ispunjenom briænom ljubavlju zasvojeg sina u Evanelju i za crkvu povjerenu njegovoj brizi,Pavao je nastojao u Timoteja utisnuti vaænost vjernosti njegovomsvetom zadatku. ... Pavao je zavrπio pismo preporuËivπi volje-nog Timoteja zaπtiti velikog Pastira koji Êe se i dalje skrbitiza svoje stado, premda potpastiri mogu biti oboreni. (Djela apo-stolska, str. 314—320)

214


Jonatan i David

“Kako padoπe junaci, u vrevi boja! Na tvojim visinamaleæi Jonatan mrtav. Æao mi je za tobom, brate moj, Jo-natane! Kako si mi bio drag!” (2. Samuelova 1,25.26 —©ariÊ)

Prijateljstvo Jonatana i Davida ... je bilo Boæja providnostda bi saËuvao æivot buduÊeg izraelskog vladara. (Patrijarsi iproroci, str. 547,548)

U vrijeme kad je u Davidovu æivotu bilo malo svijetlihdogaaja, on se obradovao kad ga je Jonatan, koji je saznaomjesto njegova utoËiπta, neoËekivano posjetio. Dragocjeni subili trenuci koje su ova dva prijatelja provela u zajedniËkomdruæenju. Izmjenjivali su razliËita iskustva i Jonatan je ohra-brio Davidovo srce rijeËima: “Ne boj se, jer te neÊe stiÊi rukamoga oca ©aula. Ti Êeπ kraljevati nad Izraelom, a ja Êu bitidrugi do tebe; i moj otac ©aul zna to dobro. I sklopiπe njihdvojica savez pred Jahvom. David osta u Horπi, a Jonatan odesvojoj kuÊi.”

David je nakon Jonatanova posjeta hrabrio svoju duπu pje-smama hvale prateÊi se na svojoj harfi dok je pjevao. (Patri-jarsi i proroci, str. 557)

Roen kao nasljednik prijestolja, Jonatan je ipak znao dase po boæanskoj naredbi mora povuÊi; najnjeæniji i najvjernijiprijatelj svog suparnika, izloæio je opasnosti svoj æivot da za-πtiti Davidov; nepokolebljivo je stajao uz svoga oca tijekomtamnih dana opadanja njegove moÊi, i konaËno poginuo za-jedno s njime — Jonatanovo ime je zabiljeæeno na Nebu, ana Zemlji stoji kao svjedok postojanja i sile nesebiËne ljuba-vi. (Odgoj, str. 141)

Povezani s Kristom, bit Êemo povezani i sa svojim bliænjimazlatnim karikama lanca ljubavi. (Isusove usporedbe, str. 263)

215

26. srpnja Rekreacija i zabava

Rekreacija osvjeæava i okrepljuje

“Pokazat Êeπ mi stazu u æivot, puninu radosti pred licemsvojim, sebi zdesna blaæenstvo vjeËno.” (Psalam 16,11)

KrπÊani imaju duænost i prednost da osvjeæe svoj duh ioæive svoja tijela bezazlenom rekreacijom s namjerom da svojetjelesne i umne snage uporabe na slavu Boæju. Naπa rekreacijane smije se pretvoriti u niz prizora nerazumne razdraganostitako da izgubi svaki koristan smisao. Trebali bismo je obavljatina takav naËin da bude na blagoslov, da uzdiæe one s kojimase druæimo i da mnogo bolje osposobi i nas i njih za uspjeπnijeobavljanje duænosti koje imamo kao krπÊani. ... Kristova vjeratreba nas razveseliti i oplemeniti svojim utjecajem. Ona nasuzdiæe daleko iznad nerazumnih zadirkivanja i poπalica, uza-ludnih, neozbiljnih Êaskanja. Tijekom cjelokupnog vremena kojeprovodimo na rekreaciji trebali bismo iz boæanskog izvora sna-ge crpsti novu hrabrost i silu i tako uspjeπnije prilagoavatisvoj æivot naËelima neporoËnosti, istinske poboænosti i svetosti.(R&H, 25. lipnja 1871.)

Postoje osobe s oboljelom maπtom za koje je religija tiraninkoji vlada njima æeljeznom palicom. Takvi stalno oplakuju vla-stitu izopaËenost i uzdiπu zbog nekog zamiπljenog zla. U nji-hovom srcu nema ljubavi; njihova lica su uvijek namrπtena.Slede se na svaki nevini smijeh bilo mlaih ili starijih. Smatrajuda je svaka rekreacija i zabava grijeh i misle da se um nepre-stano mora baviti ozbiljnim, strogim temama. To je jedna kraj-nost. Drugi misle da poradi ozdravljenja um treba biti stalnou potrazi za novim zabavama i razonodom. Oni postanu ovisnicio takvim uzbuenjima i nesigurni su bez njih. Takvi nisu pravikrπÊani. Takvi odlaze u drugu krajnost. Istinska naËela krπ-Êanstva otvaraju pred svima izvor sreÊe Ëija se dubina, πirinai duæina ne moæe izmjeriti. (1T, str. 565)

216


Nitko ne æivi samom sebi

“Ni jedan od vas ne æivi samom sebi.” (Rimljanima 14,7)

Mladi se opÊenito ponaπaju tako kao da su ovi dragocjenisati kuπnje, dok se milost joπ uvijek produæuje, samo jedanveliki praznik i kao da oni na ovom svijetu æive samo zato dabi se zabavljali odajuÊi se stalno nekom novom uzbuenju. So-tona ulaæe posebne napore ne bi li ih naveo da sreÊu nalazeu svjetovnim zabavama opravdavajuÊi se da su te zabave bezo-pasne i bezazlene, pa Ëak i korisne za zdravlje. (1T, str. 501)

Æelja za uzbuenjima i ugodnim zabavama velika je kuπ-nja i zamka za Boæji narod, a posebno za mlade. Sotona nepre-stano smiπlja privlaËnosti kojima odvlaËi misli od sveËanog djelapripreme za prizore koji nas oËekuju u buduÊnosti. Uz pomoÊsvjetovnih osoba on nas izlaæe neprestanim uzbuenjima dabi neoprezne naveo na svjetovne zabave. Postoje predstave,predavanja i bezbroj raznolikih zabava koje su sraËunate nato da zavolite svijet; i u tom sjedinjenju sa svijetom vjera jeoslabljena. (CRT 325)

Svjetovne zabave su veoma privlaËne; zbog trenutaËnoguæivanja koje one pruæaju, mnogi su spremni ærtvovati prija-teljstvo Neba, mir, ljubav i radost koje Nebo nudi. (R&H, 29.sijeËnja 1884.)

KrπÊanima stoje na raspolaganju mnogi izvori zadovolj-stva i oni mogu reÊi s nepogreπivom toËnoπÊu koja su uæivanjau skladu sa zakonom i pravdom, a koja to nisu. Oni moguuæivati u takvim oblicima rekreacije koji ne rastrojavaju umi ne poniæavaju duπu, koji ne razoËaravaju, ne ostavljaju zasobom æalostan utjecaj uniπtavajuÊi Ëovjekovo samopoπtovanjei onesposobljavajuÊi ga za korisnu sluæbu. Ako mogu povestiIsusa sa sobom, ako mogu saËuvati molitveni duh, tada susavrπeno sigurni. (R&H, 19. kolovoza 1884.)

U skladu sa svojim visokim pozivom, mladi meu nama... trebaju dobro razmotriti put kojim se kreÊu njihove nogeimajuÊi na umu da Êe mnogi krenuti za njima tamo kamo ihoni povedu. (CRT 535)

217


Bog nam daje dobro

“Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu jepo volji.” (Propovjednik 2,26)

Mladeæ ne moæe biti onako smirena i ozbiljna kao stariji,niti dijete moæe biti tako trijezno kao odrastao Ëovjek. BuduÊida su greπne zabave osuene ... umjesto njih treba omoguÊitibezazlena zadovoljstva koja neÊe uprljati ili pokvariti pravilamorala. (CRT, 335)

Postoji razlika izmeu rekreacije i zabave. Rekreacija, kadaje uistinu ono πto njezino ime znaËi, re-kreacija (ponovno stva-ranje ili obnavljanje), jaËa i izgrauje. OdvajajuÊi nas od naπihuobiËajenih briga i zanimanja, ona pruæa osvjeæenje umu i tijelui tako nas osposobljava da se s novom snagom vratimo ozbilj-nom æivotnom radu. Zabava se, s druge strane, traæi radi uæitkai u njoj se Ëesto pretjeruje; ona troπi snagu za koristan rad ipostaje tako smetnja pravom uspjehu u æivotu. (Odgoj, str.185,186)

Iako se trebamo Ëuvati onoga πto je laæno i neprirodno ...moramo pronaÊi izvore zadovoljstva koji su neporoËni, pleme-niti i uzviπeni. (Living by Principles, 1898., str. 19,20)

Naπe dane odmora ne bismo trebali provoditi po ugleduna ovaj svijet, ali ipak oni ne trebaju proÊi nezapaæeno. ... Ti-jekom tih dana ... osmislite i pronaite neπto Ëime Êete zami-jeniti te opasne zabave. (1T, str. 514)

Rekreacija koja je korisna samo njima, neÊe djeci i mladimanikada donijeti toliki blagoslov kao rekreacija koja im pomaæeda budu korisni i drugima. (Odgoj, str. 190)

Zar ne bi bilo dobro da praznike posvetimo Bogu time πtoÊemo u svojim mislima obnavljati sjeÊanje na sva dobra djelakoja nam je uËinio? ...

Svijet ima mnogo praznika i ljudi se tada prepuπtaju igra-ma, konjskim trkama, kockanju, puπenju i opijanju. Time ja-sno pokazuju pod Ëijom su zastavom. ... Zar se Boæji narodne bi morao ËeπÊe okupljati na svetim skupovima na kojimabi zahvaljivao Bogu za Njegove blagoslove? (CRT 343)

218


Hodi stopama dobrih ljudi

“Zato idi putem Ëestitih i dræi se staza pravedniËkih!”(Izreke 2,20)

Postoje jednostavni oblici rekreacije koji su vrlo korisni iumu i tijelu. Prosvijetljen um, koji zna razlikovati πto je do-bro a πto zlo, pronaÊi Êe obilje naËina za zabavu i razonoduna izvorima koji su ne samo bezazleni, veÊ i pouËni. Rekrea-cija na Ëistom zraku, promatranje Boæjih djela u prirodi bitÊe od najveÊe koristi. (4T, str. 653)

Dok nastojimo osvjeæiti svoj duh i osnaæiti svoje tijelo, Bogod nas zahtijeva da sve svoje sposobnosti u svako vrijeme upo-rabimo u najbolju svrhu. Moæemo se zajedno druæiti kao πtoto Ëinimo danas (govor odræan u povodu rekreacije u prirodi,na jezeru) i Ëiniti sve na slavu Bogu. Moæemo i trebamo serekreirati na takav naËin da budemo osposobljeni za uspjeπnijeobavljanje duænosti koje su nam povjerene i da naπ utjecajpostane joπ djelotvorniji za sve s kojima se druæimo. Posebnose to odnosi na prigode kao πto je ova, koja bi trebala donijetiradost svima nama. Trebali bismo se vratiti svojim domovimaosvjeæenog uma i tijela, spremni da se iznova posvetimo svojemposlu s boljom nadom i veÊom hrabroπÊu.

Vjerujem da je velika prednost πto svakoga dana u svo-jem æivotu moæemo slaviti Boga dok æivimo ovdje na Zemlji;πto ne æivimo samo zbog osobnog zadovoljstva, samo da bismougodili sebi. Mi smo ovdje da koristimo ËovjeËanstvu, da budemoblagoslov druπtvu. ...

Ovdje promatramo ljepotu prirode. ... I dok promatramoljepotu prirode, naπe se misli trebaju uzdiÊi u visine do Bogaove prirode; neka se uzdignu do Stvoritelja svemira i oboæa-vaju Stvoritelja koji je stvorio sva ta divna djela za naπu ko-rist i sreÊu. (2T, str. 586—589)

Trebamo odvojiti vrijeme za odmor, za rekreaciju i za raz-miπljanje. (MS 60, 1894.)

219


Ne idi na put s greπnicima

“Sine moj, ako te greπnici mame, ne pristaj. ... Sine moj,ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.”(Izreke 1,10-15)

Zabave viπe nego iπta drugo spreËavaju rad Svetoga Du-ha i to æalosti Gospodina. (Poruka mladim krπÊanima, str. 260;1968.)

Oni koji imaju povrπno krπÊansko iskustvo, rado se okup-ljaju na zabavama i njihov utjecaj privlaËi i druge. Katkadase mladiÊi i djevojke koji nastoje biti pravi krπÊani prikljuËeovim druπtvima za zabavu. Ne æeleÊi izgledati nastrani, a poprirodi su skloni povoenju za drugima, oni se stavljaju podutjecaj onih Ëiji um nikada nije bio dirnut boæanskom miloπÊu.Da su s molitvom prouËavali Boæju rijeË kako bi saznali πtoKrist uËi o rodovima krπÊanskog æivota, znali bi da su te zabavezapravo gozbe Ëiji je cilj sprijeËiti duπe da sudjeluju na veËerisvadbe Janjetove.

PosjeÊujuÊi mjesta zabave, mladi koji su bili pomno pou-Ëavani putu Gospodnjem, podlegnu kuπnji svjetovnog utjecajai sprijatelje se s onima koji su primili potpuno svjetovni od-goj. Oni se prodaju u doæivotno ropstvo ako se sjedinjuju sonima koje ne krasi duh sliËan Kristovom. (Poruka mladimkrπÊanima, str. 272,273; 1968.)

I vi Êete dobivati pozive da posjetite mjesta zabave. ... Akobudete æeljeli ostati vjerni Kristu, neÊete ni pokuπavati pro-naÊi neki izgovor da odbijete poziv, veÊ Êete jasno i otvorenoizjaviti da ste Boæje dijete i da vam vaπa naËela ne dopuπtajuda se naete na mjestu, ni jednom jedinom prilikom, na koje-mu Gospodin nije prisutan. (YI, 4. svibnja 1893.)

Bog æeli da Njegov narod svojim æivotom pokaæe prednostkrπÊanstva nad svjetovnim naËinom æivota, da se nalazi nauzviπenijoj, svetijoj razini. (CPT 324)

220


Druæite se s onima koji ljube Boga

“Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje Ëuvajunaredbe.” (Psalam 119,63)

Postojat Êe izrazita razlika izmeu okupljanja Kristovihsljedbenika radi krπÊanske rekreacije i svjetovnih skupova zauæivanje i zabavu. Umjesto molitve i razgovora o Kristu i svetimtemama, s usana svjetovnih ljudi Ëut Êe se raskalaπeni smijehi isprazne rijeËi. Njihova je namjera da ugodno provedu vrijeme.Njihove zabave zapoËinju u ludostima i zavrπavaju isprazno-πÊu. Naπi skupovi trebali bi se tako odvijati, a mi na njimatako ponaπati da nas savjest, kada se vratimo kuÊama, ne optu-æuje da smo uvrijedili Boga ili bliænje, da nismo ranili nitipovrijedili na bilo koji naËin one s kojima smo se druæili ilida smo negativno utjecali na njih. (R&H, 25. svibnja 1886.)

Mi pripadamo ljudima koji imaju prednost da svakoga danau svojem æivotu proslavljaju Boga na Zemlji, da na ovom svijetune æive samo da bi se zabavljali, da bi samo sebi ugaali. Mismo ovdje da posluæimo na blagoslov ljudskom rodu, na ko-rist druπtvu u kojemu æivimo. (CPT 336,337)

Oni koji istinski vole Boga neÊe uæivati u druπtvu onihkoji ne vole Isusa. Oni Êe shvatiti da su krπÊansko druπtvo ikrπÊanski razgovori prava hrana za duπu; da tek u druπtvuonih koji vole Boga mogu udisati ozraËje Neba. KrπÊani Êe jedniprema drugima pokazivati ljubav i naklonost. Ohrabrenje ko-je Êe upuÊivati jedni drugima, poπtovanje koje Êe pokazivatijedni prema drugima, pomoÊ, pouke, ukori, opomene, krπÊan-ski savjeti koji Êe se dobivati od Kristovih sljedbenika, sve Êeto uËiniti da krπÊani napreduju u duhovnom æivotu, jer je krπ-Êansko druæenje u skladu s Boæjim planom. ... Oni Êe pokazi-vati njeænu obazrivost prema svima koji njeguju istu drago-cjenu vjeru, bit Êe privuËeni onima koji vole Boga. Meu njimaÊe vladati zajedniπtvo koje ljudi u svijetu nikada neÊe upoznati.(R&H, 27. studenoga 1894.)

221

K o l o v o zÆIVOT SLUÆBE

1. kolovoza Bog djeluje preko mene

Bog me usavrπava u dobrim djelima

“A Bog izvor mira, koji ‘izvede od mrtvih’ naπega Gospo-dina Isusa, velikog ‘pastira ovaca zbog krvi vjeËnoga Sa-veza’, neka vas osposobi za svaku vrstu dobra djela, damognete izvrπiti njegovu volju!” (Hebrejima 13,20.21)

Vjera Isusa Krista znaËi mnogo viπe od rijeËi. Kristovapravednost sastoji se od pravih postupaka i dobrih djela izËistih, nesebiËnih pobuda. ... Krist je doπao ispuniti volju svo-jega Oca. Idemo li mi Njegovim stopama? Svi koji prizivajuIsusovo ime neprestano se trebaju nastojati πto bolje upoznatis Njime da bi mogli hoditi onako kao πto je On hodio i Ëinitidjela koja je Krist Ëinio. ... Upravo djela koja Ëinimo ili neËinimo govore strahovitom snagom o naπem æivotu i buduÊno-sti. Bog zahtijeva od nas da iskoristimo svaku priliku kojanam se pruæa da budemo korisni. Zanemarivanje ovog zahtjevapogubno je za naπ duhovni rast. Pred nama je veliko djelo kojetrebamo obaviti. (R&H, 22. lipnja 1889.)

Duænosti koje nam Gospodin povjerava trebamo izvrπavatine kao hladne, zamorne obveze, veÊ kao sluæbu iz ljubavi. Une-site u svoje poslove svoje najviπe snage i sklonosti pa Êete usta-noviti da je Krist u njima. Njegova prisutnost uËinit Êe posaolakπim i vaπe Êe srce biti puno radosti. Radit Êete u skladu sBogom u vjernosti, ljubavi i odanosti. Trebamo biti iskreni,ozbiljni krπÊani koji vjerno obavljaju posao koji nam je povje-ren. (R&H, 1. oæujka 1906.)

Svaki koji svoj plamen uzima s boæanskog oltara Ëvrstodræi svoju svjetiljku. On ne upotrebljava obiËni oganj za svojukadionicu, veÊ sveti oganj koji Boæjom silom gori dan i noÊ.Oni koji idu Isusovim stopama, koji svoj æivot pokoravaju Nje-govom vodstvu i Njegovoj sluæbi, imaju zlatno ulje u posuda-ma na svojim svjetiljkama. Oni nikada neÊe biti stavljeni upoloæaj za koji se Bog neÊe pobrinuti. Plamen æivota uvijekÊe odræavati ista ruka koja ga je zapalila. (Letter 48, 1897.)

222

2. kolovoza Spaπen da sluæi

Budi revan u Ëinjenju dobrih djela

“On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od beza-konja i oËisti nas da budemo njegov izabrani narod, re-van u djelima ljubavi.” (Titu 2,14)

Kristovi sljedbenici su otkupljeni da sluæe. Gospodin govorida je sluæba istinski cilj æivota. Sam je Krist bio radnik i zatosvim svojim sljedbenicima odreuje æivot sluæbe — sluæbe Bogui bliænjima. Ovdje je Krist iznio svijetu uzviπenije shvaÊanjeæivota nego πto ga je svijet ikada Ëuo. Kad æivi da bi sluæiodrugima, Ëovjek uspostavlja vezu s Kristom. Tako zakon sluæbepostaje karika koja nas povezuje s Bogom i naπim bliænjima.

Svojim slugama Krist je povjerio “svoju imovinu” — onoπto valja upotrijebiti za Njega. On je dao svakom Ëovjeku njegovposao. Svaki Ëovjek ima svoje mjesto u vjeËnom nebeskom planu.Svatko treba raditi zajedno s Kristom na spasenju duπa. Istoje tako sigurno da nam je pripremljeno mjesto u nebeskimstanovima kao πto je sigurno da nam je ovdje na Zemlji odre-eno posebno mjesto da radimo za Boga. ...

Oni koji æele biti Boæji suradnici, moraju se truditi da svakiorgan svojeg tijela i svaku sposobnost uma dovedu do savr-πenstva. Istinsko obrazovanje jest pripravljanje svih tjelesnih,umnih i moralnih snaga za obavljanje svake duænosti; to jeuvjeæbavanje tijela, uma i duπe za boæansku sluæbu. ...

Od svakog krπÊanina Gospodin zahtijeva da se usavrπavau uspjeπnosti i sposobnosti na svakom podruËju. Krist nam jeunaprijed dao plaÊu, svojom krvlju i svojim patnjama, da Mumoæemo dragovoljno sluæiti. On je doπao na naπ svijet da binam pruæio primjer kako treba raditi i kakav se duh moraunositi u rad. On æeli da razmiπljamo kako bismo najbolje una-prijedili Njegovo djelo i proslavili Njegovo ime u svijetu dajuÊiipak najveÊu Ëast i najveÊu ljubav i odanost Ocu koji je “takoljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogineni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni” (Ivan 3,16).(Isusove usporedbe, str. 218—222)

223


Radi marljivo za Boga

“©to god Ëinite, Ëinite od sveg srca kao Gospodinu, a neljudima.” (Koloπanima 3,23)

Veliko djelo treba biti obavljeno u naπem svijetu. Muπkarcii æene trebaju se obratiti ne darom jezika niti gledanjem Ëu-da, veÊ propovijedanjem Krista raspetoga. Zaπto da odlaæemonapore da svijet uËinimo boljim? Zaπto da Ëekamo da se dogodeneki Ëudesni dogaaji, da dobijemo neka skupocjena pomaga-la? ... U sve πto Ëinimo, bilo da je to rad u radionici, na polju,u uredu, trebamo unijeti napore za spaπavanje duπa. (R&H,5. svibnja 1905.)

Ovaj æivot je pun dragocjenih prilika i moguÊnosti daro-vanih od Boga koje moæete iskoristiti tako da donesete blago-slov drugima i da tako osigurate blagoslov i samima sebi, iakovam to nije bilo na umu. Nevaæne okolnosti Ëesto mogu posluæitikao pravi blagoslov onima koji se u svojem djelovanju dræenaËela i koji su stvorili naviku da Ëine ono πto je pravo samozato πto je pravo. Teæite za tim da razvijete savrπen karakteri sve πto Ëinite, bez obzira na to jesu li ljudske oËi vidjele icijenile ono πto ste uËinili, neka bude uËinjeno jedino Boguna slavu jer vi pripadate Bogu i On vas je otkupio po cijenusvojeg æivota. Budite vjerni u najmanjim kao i u najveÊim stva-rima, nauËite govoriti istinu, u svemu postupati po istini. Nekavaπe srce bude u potpunosti predano Bogu. Ako vama budeupravljala Boæja milost, vi Êete Ëiniti mala djela ljubavi, obav-ljati duænosti koje su vam nadohvat ruke, i unijet Êete u svojæivot i karakter svu svjetlost sunca koja vam stoji na raspo-laganju dijeleÊi darove ljubavi i blagoslova na cijelom putu svo-jeg æivota. Vaπa djela bit Êe isto tako dalekoseæna kao vjeË-nost. Vaπe æivotno djelo bit Êe zabiljeæeno na Nebu i tamo Êeæivjeti tijekom beskrajnih vjekova vjeËnosti, jer su se naπlaugodna pred Bogom. (YI, 15. prosinca 1886.)

Imajte na umu da ono πto je dostojno, treba uËiniti do-stojno. (YI, 29. rujna 1892.)

224


Neka vaπe svjetlo svijetli

“Vi ste svjetlo svijetu. ... Vaπe svjetlo neka tako zasja predljudima da vide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Ocanebeskog.” (Matej 5,14-16)

Ako hodite u svjetlu, svatko od vas moæe postati svjetlo-noπa svijetu. Nemojte se truditi uËiniti neko veliko djelo zane-marujuÊi male moguÊnosti koje vam stoje nadohvat ruke. Mimoæemo mnogo uËiniti ako istinu primjenjujemo u svojem svaki-daπnjem æivotu. Utjecaju koji na taj naËin moæemo πiriti, ljudiÊe se teπko oduprijeti. Oni se mogu boriti protiv naπe logike,mogu je odbacivati; mogu se odupirati naπim pozivima, ali æivotispunjen svetim namjerama, nesebiËnom ljubavlju prema nji-ma, dokaz je u prilog istine koji se ne moæe zanemariti. Mnogose viπe moæe postiÊi skromnim, posveÊenim, nesebiËnim æivo-tom nego propovijedanjem ako se ne pruæi dobar primjer. Svatkood nas moæe izgraivati crkvu, hrabriti svoju braÊu, molitve-ne sastanke uËiniti zanimljivim; svatko od nas moæe slati svojemolitve kao oπtre srpove da zajedno s radnicima rade u æetve-nim poljima. Svatko meu vama treba pokazati osobnu zainte-resiranost, odgovornost koja poËiva na njegovoj duπi, bdjeti imoliti se za uspjeh u radu.

Osim toga, moæete u krotkosti privlaËiti pozornost bliæ-njih na dragocjene istine Boæje rijeËi. Mladi ljudi ... moædanikada neÊe biti u stanju iznijeti istinu s propovjedaonice, alizato mogu iÊi od kuÊe do kuÊe i ljudima ukazivati na JaganjcaBoæjeg koji uzima grijehe svijeta. Praπina i smeÊe zablude za-trpali su skupocjene dragulje istine, ali Gospodnji radnici moguiskopati to blago kako bi ga mnogi mogli promatrati s uæivanjemi strahopoπtovanjem.

Postoji mnogo raznih oblika rada koji se mogu prilagoditiraznim umovima i raznovrsnim sposobnostima. U veliki danGospodnji nitko se neÊe moÊi izgovarati πto je prednost daosvojim sebiËnim probicima. Upravo Êemo radeÊi za bliænje saËu-vati u æivotu svoju duπu. ... Ozbiljan, nesebiËan napor priku-pit Êe snopove za Isusa. ... Gospodin je naπ moÊni pomoÊnik.(HS 181,182)

225


Obilovanje u ljubavi u domu i izvandoma

“Sam Bog, naπ Otac, i naπ Gospodin Isus neka porav-naju naπ put do vas! A vas neka Gospodin uËini da rastetei obilujete u ljubavi jedan prema drugomu i prema svi-ma, kako i mi obilujemo u ljubavi prema vama.” (1. Solu-njanima 3,11.12)

U domu treba biti obavljeno misionarsko djelo. Oni kojisu primili Krista ovdje trebaju pokazati πto je milost uËinilaza njih. Boæanski utjecaj upravlja istinskim Kristovim vjer-nicima i taj utjecaj se osjeÊa u cijelom domu i povoljno utjeËena usavrπavanje karaktera svih njegovih Ëlanova.

Vjerno obavljanje kuÊanskih duænosti utjeËe na one kojisu izvan doma. Naπe duhovno napredovanje u domu prenosise na naπe misionarsko djelo u drugim krajevima. U roditelj-skom domu trebamo pruæiti dokaz da smo osposobljeni raditiza Crkvu. S ozbiljnim, poniznim srcem Ëlanovi obitelji treba-ju ustanoviti stanuje li Krist u njihovom srcu. I tek tada mogukrenuti dalje potpuno naoruæani i opremljeni za sluæbu. ...

Napor da dom postane ono πto treba biti — simbol domana nebesima — priprema nas za rad na πirem podruËju. Od-goj, steËen pokazivanjem njeæne meusobne skrbi, osposoblja-va nas za dosezanje srca koja trebaju steÊi znanje o naËelimaistinske vjere. Crkvi je potrebna sva poduËena duhovna radnasnaga koja se moæe naÊi tako da svi, a posebno mlai pripad-nici Gospodnje obitelji, mogu biti paæljivo zbrinuti. Istina ko-ja se nauËi u domu, πiri svoj utjecaj preko nesebiËnog djelo-vanja Ëlanova obitelji izvan doma. Onaj tko æivi krπÊanski udomu, bit Êe blistav i sjajan svjetionik na svim mjestima. (Signs,1. rujna 1898.)

©to su Ëlanovi obitelji uæe meusobno povezani u svojemradu u domu, to Êe korisniji i plemenitiji biti utjecaj oca i majkei sinova i kÊeri izvan doma. (R&H, 17. prosinca 1903.)

226


DjevojËica je svjedoËila za Boga

“Naaman, vojskovoa aramskoga kralja, bijaπe ugledanËovjek, i poπtovan pred svojim gospodarom. ... Ali taj vrsniratnik bjeπe gubav. Jednom su Aramejci otiπli u pljaË-ku i na podruËju izraelskom zarobili malu djevojku, kojaje zatim sluæila æeni Naamanovoj. Ona reËe svojoj gospo-darici: ‘Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proro-ku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gu-be!’” (2. o kraljevima 5,1-3)

Kao robinja, daleko od svoga doma, ova djevojËica je ipakbila svjedok za Boga nesvjesno ispunjavajuÊi namjeru radi kojeje Bog izabrao Izraela da bude Njegov narod. Dok je radila utome neznaboæaËkom domu, osjetila je saæaljenje prema svo-me gospodaru; i sjeÊajuÊi se divnih djela izljeËenja koja je Ëi-nio Elizej, kazala je svojoj gospodarici: “Ah, kad bi se samomoj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zaci-jelo oslobodio gube!” Ona je znala da je snaga Neba uz Elizejai vjerovala je da bi tom snagom Naaman mogao biti izlijeËen.

Ponaπanje ove male zarobljenice i naËin na koji je æivjelau ovoj neznaboæaËkoj kuÊi snaæno svjedoËe o uspjeπnosti ra-noga kuÊnog odgoja. Nema veÊeg povjerenja od onoga koje seukazuje oËevima i majkama kad im se povjeravaju djeca naskrb i odgoj. ...

Mi ne znamo u koju Êe vrstu sluæbe naπa djeca biti pozvana.Ona Êe, moæda, provesti svoj æivot u krugu svoga doma ili Êese, moæda, baviti nekim uobiËajenim æivotnim zvanjem; ali svasu ona pozvana da budu misionari za Boga, propovjednici milostisvijetu. ...

Dok su je uËili o Bogu, roditelji hebrejske djevojËice nisuznali kakva Êe je sudbina u æivotu snaÊi. Ali opravdali su povje-renje koje im je bilo ukazano i zato je u kuÊi zapovjednikaasirske vojske njihova djevojËica svjedoËila za Boga kojega jenauËila πtovati. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 157,158)

227


Bog osigurava sredstva

“PodveËer pristupiπe k njemu njegovi uËenici te mu re-koπe: ... ‘Otpusti svijet da ide u sela da kupi hrane!’ Isusim odvrati: ... ‘Dajte mu vi jesti!’ Oni mu odgovore: ‘Imamoovdje samo pet kruhova i dvije ribe.’ ‘Donesite ih ovamo!’... Uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te blago-slovi i razlomi kruhove. Zatim ih dade uËenicima, a uËe-nici svijetu. ... Pokupiπe πto preteËe: punih dvanaest ko-πara ulomaka.” (Matej 14,15-20)

U ovoj usporedbi krije se duboka duhovna pouka za Boæjeradnike. ... Potpuno se oslanjajuÊi na Boga, Isus je uzeo malukoliËinu kruha i, iako je to bila premala zaliha da zadovoljipotrebe Ëak i Njegove male skupine uËenika, On ih nije pozvaona veËeru, veÊ im je poËeo davati hranu traæeÊi od njih daposluæe narod. Hrana se umnoæavala u Njegovim rukama, iruke uËenika koje su se pruæale prema Kristu, Kruhu æivota,nikada nisu ostale prazne. Mala zaliha bila je dovoljna svima.Poπto su potrebe ljudi bile zadovoljene, bili su prikupljeni ostacii Isus i Njegovi uËenici su se nasitili dragocjene, s Neba osi-gurane hrane.

UËenici su postali veza izmeu Krista i naroda. To trebaposluæiti kao veliko ohrabrenje Njegovim uËenicima danas. Kristje veliko srediπte, Izvor sve snage. Njegovi uËenici dobivajuod Njega sve πto im treba. ... Ako budemo dijelili, dobivat Êe-mo, i πto viπe budemo dijelili, to Êemo viπe i dobivati. ...

Razmislite o bari koja prima pljuskove kiπe s neba, alinikamo ne otjeËe. Ona nikome ne donosi blagoslov, veÊ u usta-jaloj sebiËnosti truje zrak oko sebe. Sjetite se zatim potokakoji teËe s planine osvjeæavajuÊi æednu zemlju kroz koju pro-tjeËe. Kakve blagoslove on πiri! Netko bi mogao pomisliti daÊe tako velikoduπno davanje iscrpsti njegove zalihe. Ali nijetako! Dio je velikog Boæjeg plana da potok koji daje nikadane osjeÊa nestaπicu; iz dana u dan i iz godine u godinu onteËe svojim putem stalno primajuÊi i stalno dajuÊi. (Signs, 22.sijeËnja 1902.)

228


Obnovite stare putove

“I ti Êeπ graditi na starim razvalinama, diÊi Êeπ teme-lje buduÊih koljena. Zvat Êe te popravljaËem pukotina,i obnoviteljem cesta do naselja.” (Izaija 58,12)

Posao, naveden ovim rijeËima, Bog je namijenio svom na-rodu. Sa zastupanjem Boæjih zapovijedi i popravljanjem pu-kotine koja je bila naËinjena u Boæjem zakonu, trebamo pomi-jeπati suÊut prema napaÊenom ËovjeËanstvu. Mi trebamo nje-govati ljubav prema Bogu na prvom mjestu, trebamo uzdiÊiNjegov spomenik na djelo stvaranja koji je veÊ dugo pogaæennesvetim stopama, ali zajedno s time trebamo pokazati milost,velikoduπnost i najnjeæniju suÊut prema greπnom rodu. “Ljubisvoga bliænjega kao samoga sebe!” Kao Crkva mi se trebamoprihvatiti tog posla. Ljubav prema napaÊenom ËovjeËanstvu dajeznaËenje i silu istini. (Sp. Test., Series A, br. 10,3,4)

Evangeliziranje svijeta posao je koji je Bog povjerio onimakoji polaze u Njegovo ime. To trebaju biti Boæji suradnici, kojiÊe onima koji propadaju otkrivati Njegovu njeænu ljubav pu-nu saæaljenja. Bog poziva tisuÊe ljudi da rade za Njega ne takoπto Êe propovijedati onima koji poznaju istinu preoravajuÊi stalnoiznova isto tlo, veÊ opominjuÊi one koji nikada nisu Ëuli po-sljednju poruku milosti. Radite sa srcem koje je puno iskreneËeænje za duπama. Bavite se zdravstvenim misionarskim dje-lom! Na taj naËin Êete osigurati pristup srcima ljudi i pripremitiput za otvorenije propovijedanje istine. Ustanovit Êete da ubla-æavajuÊi tjelesne patnje ljudi dobivate priliku da posluæite injihovim duhovnim potrebama.

Gospodin Êe vam dati uspjeha u tom radu jer je Evaneljesila Boæja na spasenje kada se utka u praktiËni æivot, kadase po njemu æivi i djeluje. Sjedinjenje Kristovog djela za tijeloi Kristovog djela za duπu istinsko je i pravo tumaËenje Evan-elja. (R&H, 4. oæujka 1902.)

229

9. kolovoza Hoditi kuda je Isus hodio

Isus je doπao da sluæi

“Jer Sin »ovjeËji nije doπao da mu sluæe, nego da onsluæi.” (Marko 10,45)

Mnogi smatraju velikom prednoπÊu posjet mjestima izKristovog æivota na Zemlji, hodanje stazama kojima je On pro-πao, promatranje jezera kraj kojega je volio pouËavati, kao ibrda i dolina na kojima je Ëesto poËivao Njegov pogled. Alimi ne moramo poÊi u Nazaret, Kafarnaum ili Betaniju da bismoiπli Isusovim stopama. Njegove stope naÊi Êemo kraj bolesni-Ëke postelje, u bijednim straÊarama, na prepunim ulicama ve-likog grada i na svakom mjestu na kome se nalaze ljudskasrca gladna utjehe. IÊi Êemo njegovim stopama ako Ëinimo onoπto je On Ëinio dok je bio na Zemlji. ...

Milijuni ljudskih duπa koji, sputani okovima neznanja igrijeha, nisu nikada Ëuli o Kristovoj ljubavi prema njima, stojena rubu propasti. Da smo mi na njihovom mjestu, πto bismoæeljeli da oni uËine za nas? Imamo najsveËaniju obvezu da uËini-mo za njih sve πto je u naπoj moÊi. Kristovo pravilo æivota, premakome Êe svatko od nas stajati ili pasti na sudu, glasi: “Sve πtoæelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima!” (Matej 7,12)

Spasitelj je dao svoj dragocjeni æivot da bi osnovao crkvukoja Êe biti sposobna voditi brigu o æalosnim duπama koje suu kuπnji. Zajednica vjernih moæe biti siromaπna, neobrazova-na i nepoznata, ali u Kristu oni mogu obavljati rad u domu,susjedstvu, crkvi, pa Ëak i u “drugim krajevima”, Ëiji Êe rezultatbiti tako dalekoseæan kao vjeËnost.

Zato πto se ovaj rad zanemaruje, mnoπtvo mladih uËeni-ka nikada ne napreduje dalje od puke abecede krπÊanskog isku-stva. Svjetlost koja je plamtjela u njihovom srcu dok im jeIsus govorio — Opraπtaju ti se grijesi tvoji! — mogli su saËu-vati pomaæuÊi onima koji su se nalazili u nevolji. Neumornasnaga, koja je tako Ëesto izvor opasnosti za mlade, moæe seusmjeriti kanalima kroz koje bi potekla u rijeci blagoslova.“Ja” bi bilo zaboravljeno u ozbiljnom radu za dobro drugih.(Isusov æivot, str. 531,532)

230


Pomozi napaÊenom ËovjeËanstvu

“Zatim ih posla da navjeπÊuju kraljevstvo Boæje i da oz-dravljaju bolesnike.” (Luka 9,2)

Krist je otvorio svoju privremenu bolnicu na zelenim padi-nama Galileje i na svakom drugom mjestu na koje bolesni inapaÊeni mogu biti doneseni Njemu. U svakom gradu, svakomgradiÊu, svakom selu kroz koje je prolazio, s njeænim suosje-Êanjem Oca punog ljubavi, On je polagao svoje ruke na bole-snike i vraÊao im zdravlje. Isto ovo djelo Isus je povjerio svo-joj Crkvi. (Letter 168, 1902.)

Pri kraju svoje zemaljske sluæbe, kada je izdao svojim uËe-nicima sveËani nalog da idu “po svem svijetu i propovijedajuRadosnu vijest svakom stvorenju”, On je objavio da Êe njihovamisija biti potvrena obnavljanjem zdravlja bolesnima. Rekaoim je: “Na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati!” (Mar-ko 16,15.18) LijeËeÊi u Njegovo ime bolesti tijela, oni Êe svjedoËitio Njegovoj moÊi da lijeËi bolesti duπe.

Spasiteljev nalog uËenicima upuÊen je svim vjernicima svedo svrπetka vremena. ... Nikada potreba svijeta za lijeËenjemi pouËavanjem nije bila veÊa nego danas. Svijet je pun biÊakojima je potrebna naπa sluæba — slabih, bespomoÊnih, neobra-zovanih, poniæenih. (CPT 466,467)

Pripadnici Boæjeg naroda trebaju biti istinski zdravstve-ni misionari. Oni se trebaju osposobiti da sluæe potrebama duπei tijela. Trebaju nauËiti pruæati jednostavnu medicinsku po-moÊ koja moæe mnogo uËiniti da se ublaæe bolovi i ukloni bolest.Trebaju se upoznati s naËelima zdravstvene reforme da bi moglipokazati bliænjima kako uz pomoÊ pravilnih navika u prehra-ni, piÊu i odijevanju mogu sprijeËiti bolesti ili obnoviti zdrav-lje. ... Veliki LijeËnik ... Êe blagosloviti svakoga tko ide napri-jed skromno i s povjerenjem, trudeÊi se da objavi istinu zaovo vrijeme. (R&H, 5. svibnja 1904.)

LijeËenje bolesnih je u posebnom smislu naπ posao. (Evan-gelizam, str. 410)

231


Dajte muπkarcima i æenama voduæivota

“A tko pije od vode koju Êu mu ja dati, sigurno neÊe ni-kad oæednjeti. ©toviπe, voda koju Êu mu dati postat Êeu njemu izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni.” (Ivan4,14)

U svojem razgovoru sa æenom Samarijankom, Krist je,namjesto da omalovaæava Jakovljev izvor, iznio neπto bolje. ...On je usmjerio razgovor k blagu πto ga je æelio podariti nu-deÊi æeni neπto bolje od onoga πto je imala — æivu vodu, radosti nadu Evanelja. (Put u bolji æivot, str. 88,89)

Koliko je zanimanja Isus pokazao prema toj æeni! Kakosu ozbiljne i rjeËite bile Njegove poruke! Kada ih je æena Ëula,ostavila je svoje vrËeve i otiπla u grad govoreÊi onima s koji-ma se srela: “Doite da vidite Ëovjeka koji mi reËe sve πtosam uËinila! Da on nije Mesija?” »itamo da su mnogi Samari-janci iz toga grada povjerovali u Njega. I tko bi mogao procijenitispasonosni utjecaj koji su njezine rijeËi imale tijekom mnogihgodina od njezinog vremena do danas! (R&H, 7. travnja 1904.)

Isus se osobno sretao s ljudima. On nije stajao po strani,odvojen od onih kojima je bila potrebna Njegova pomoÊ. Onje ulazio u domove ljudi, tjeπio oæaloπÊene, lijeËio bolesne,opominjao bezbriæne i prolazio ËineÊi dobro. Ako i mi krenemoIsusovim stopama, morat Êemo Ëiniti ono πto je On Ëinio. Mimoramo pruæati ljudima istu vrstu pomoÊi koju je On pruæao.(R&H, 24. travnja 1888.)

Gospodin æeli da se Njegova rijeË milosti objavi svakoj duπi.U velikoj mjeri to se moæe postiÊi osobnim radom. Tom se me-todom i Krist sluæio. Njegovo djelo se najveÊim dijelom sasto-jalo od razgovora s pojedincima. On je posebno cijenio sluπa-teljstvo koje se sastojalo od jedne osobe. Preko te jedne duπeporuka se Ëesto prenosila tisuÊama. ... Mnoπtvo ljudi nikadaneÊe biti obuhvaÊeno Evaneljem ako im se ono ne odnese.(Isusove usporedbe, str. 153)

232


Radite s djecom

“Pustite djeËicu i nemojte im prijeËiti da dou k meni,jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.” (Matej 19,14)

Kamo god je Spasitelj iπao, dobroÊudnost Njegova lica iNjegovo njeæno, ljubazno dræanje zadobivalo je ljubav i povje-renje djece. ...

Jedna majka sa svojim djetetom napustila je svoj dom danae Isusa. Usput je o svojoj namjeri priËala svojoj susjedi,te je i ona zaæeljela da joj Isus blagoslovi djecu. Tako se sakupilaskupina majki sa svojim maliπanima. Neka od ove djece izi-πla su iz onog doba ranog djetinjstva i stupila u doba mlado-sti. ... Meutim, priËekao je da vidi kako Êe uËenici postupitiprema njima. Kad je vidio da vraÊaju majke, misleÊi da MuËine uslugu, otkrio im je njihovu pogreπku rekavπi: “PustitedjeËicu i nemojte im prijeËiti da dou k meni; jer takvima pri-pada kraljevstvo Boæje.” Uzeo je djecu u naruËje, poloæio rukena njih i dao im blagoslov po koji su doπla. (Isusov æivot, str.419,420)

Bog æeli da svako dijete postane Njegovo, da bude posvojenou Njegovu obitelj. Koliko god bili mladi, djeËaci i djevojËicemogu postati pripadnici bratstva vjere i steÊi najdragocjenijaiskustva. ... Krist Êe ih uËiniti malim misionarima. Cjelokup-ni tijek njihovih misli moæe se promijeniti tako da im grijehviπe ne izgleda kao neπto πto donosi uæivanje, veÊ kao neπtoπto treba mrziti i Ëega se treba Ëuvati. ... Gospodin Êe takvojdjeci dati da steknu iskustva na misionarskom podruËju. (Letter104, 1897.)

Mi bismo mogli dovesti Kristu stotine i tisuÊe djece kadbismo se potrudili i radili za njih. (CPT 172)

Djeca bi trebala biti tako odgojena da suosjeÊaju sa starimai unesreÊenima i da nastoje olakπati patnje siromaπnima i oæa-loπÊenima. Treba ih uËiti da budu marljiva u misionarskomradu; joπ od najranijih godina treba ih nauËiti samoodricanjui ærtvovanju radi dobra drugih i napretka Kristovog djela ka-ko bi mogla postati Boæji suradnici. (6T, str. 429)

233


Radite i za ugledne muπkarce i æene

“Dok im je ... govorio, doe neki poglavar, pade prednjega niËice i reËe: ‘Evo mi kÊi umrije. Doi i stavi svo-ju ruku na nju pa Êe oæivjeti!’ Isus ustade i poe za njims uËenicima svojim.” (Matej 9,18.19)

Krist se trudio oko svih koji su æeljeli Ëuti Njegovu rijeË,a ne samo oko carinika i onih koje su ljudi odbacili — okobogatih i obrazovanih farizeja, æidovskih plemiÊa, stotnika, rim-skog uglednika. To je podruËje rada za koje sam uvijek smatralada ga treba obaviti. (MM 312)

Visoki druπtveni slojevi bili su na Ëudan naËin zanemareni.I u viπim druπtvenim slojevima naÊi Êe se mnogi koji Êe pri-hvatiti istinu zato πto je dosljedna, zato πto nosi peËat uzvi-πenog karaktera Evanelja. Velik broj sposobnih ljudi, zado-biven na taj naËin za djelo istine, energiËno Êe se pridruæitiradu u Gospodnjem djelu. (7T, str. 112)

Vladari i dræavnici, ljudi koji zauzimaju povjerljive polo-æaje i imaju autoritet, umni muπkarci i æene u svim druπtve-nim slojevima, usmjerili su svoju pozornost na dogaaje kojise odigravaju oko njih. Oni prate zategnute i nemirne meu-narodne odnose. Promatraju sve snaæniju aktivnost svih ze-maljskih elemenata i shvaÊaju da Êe se neπto veliko i odluËnouskoro dogoditi — da se svijet nalazi na pragu strahovite krize.(Odgoj, str. 4,161,162)

Ne smijemo zaboraviti ... pravnike, ministre, senatore i suce,od kojih su mnogi robovi neumjerenih navika. Ne smijemo izo-staviti nijedan trud da im pokaæemo da su i njihove duπe vri-jedne spasenja i da vrijedi teæiti vjeËnom æivotu (7T, str. 58)

Ni najveÊi ljudi na Zemlji ne nalaze se izvan domaπajasile Boga koji Ëini Ëuda. ... Doæivjevπi obraÊenje u Kristu, mnogiÊe postati oruem u Boæjoj ruci i radit Êe za druge iz svogdjelokruga. ... Tek Êe vjeËnost otkriti ono πto se postiglo ovomsluæbom — koliko je duπa, bolesnih od sumnje i iscrpljenihod sluæenja svijetu i od nemira, privedeno Velikom LijeËniku.(Put u bolji æivot, str. 131,132)

234


Radite za potrebite

“Tako je Isus obilazio sve gradove i sela. UËio je u tamo-πnjim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kra-ljevstvu i lijeËio svaku slabost i bolest.” (Matej 9,35)

Kakvim je prezaposlenim æivotom Isus æivio! Iz dana udan moglo Ga se vidjeti kako ulazi u skromna boraviπta siro-maπnih i oæaloπÊenih, donoseÊi nadu onima koji su pokleknulii mir onima koji su bili obuzeti oËajem. Siromaπni i napaÊeniuæivali su najveÊi dio Njegove paænje. Djeca su Ga voljela.PrivlaËila ih je Njegova naklonost prema njima. Svojim jedno-stavnim rijeËima punim ljubavi, rjeπavao je mnoge teπkoÊe kojesu nastajale meu njima. »esto bi ih uzimao na svoje krilo irazgovarao s njima na naËin na koji je zadobivao njihova sr-ca. ...

Skromno, ljubazno, njeæno i saæaljivo prolazio je ËineÊi do-bro, hraneÊi gladne, podiæuÊi potlaËene, tjeπeÊi oæaloπÊene. Ni-jedan koji bi k Njemu dolazio traæiti pomoÊ, nije od Njega odla-zio bez olakπanja. Ni vlakno sebiËnosti nije bilo utkano u uzorakkoji je ostavio svojim sljedbenicima da slijede. On je æivioæivotom kojim je æelio da æive svi koji vjeruju u Njega. Nje-gova hrana i Njegovo piÊe bilo je da vrπi volju svojeg Oca. Onje svima koji su dolazili k Njemu po pomoÊ dijelio vjeru, nadui æivot. Kamo god je odlazio, donosio je blagoslov. (WM 116)

Njeænu naklonost naπeg Spasitelja budili su pokleknuli inapaÊeni pripadnici ljudskog roda. Ako æelite biti Njegovi sljed-benici, morate njegovati suÊut i naklonost. Ravnoduπnost premaljudskim nevoljama mora ustupiti mjesto æivoj zainteresira-nosti za patnje bliænjih. Udovici, siroËetu, bolesniku i umiruÊemuvijek Êe biti potrebna pomoÊ. I tu se pruæa prilika za objavlji-vanje Evanelja — da se uzdigne Isus, nada i utjeha svih ljudi.Kada napaÊeno tijelo osjeti olakπanje, kada pokaæete æivu zain-teresiranost prema izmuËenima, srca Êe se otvoriti i vi Êetedobiti priliku da udijelite nebeski balzam. Ako budete gledalina Isusa, od Njega dobivali znanje, snagu i milost, moÊi ÊeteNjegovu utjehu dati drugima zato πto Utjeπitelj æivi u vama.(Med. Mis., sijeËanj 1891.)

235


»inite dobro subotom

“Dakle, slobodno je subotom Ëiniti dobro.” (Matej 12,12)

Prema Ëetvrtoj zapovijedi, subota je bila posveÊena za od-mor i bogosluæje. Morali su se prekinuti svi svjetovni poslovi,ali su djela milosti i velikoduπnosti bila u skladu s Gospod-njom namjerom. Ona nisu smjela biti ograniËena ni vremenomni mjestom. Olakπati patnje ranjenima, utjeπiti oæaloπÊene djeloje ljubavi koje Ëini Ëast Gospodnjem svetom danu. (Redemption,br. 3, 46)

Æivotnim se potrebama mora odgovoriti, bolesni se morajunjegovati, oskudica se siromaπnih mora ublaæiti. NeÊe ostatibez krivnje onaj tko u subotu zanemari pomoÊi u nevolji. Boæjisveti odmor naËinjen je za Ëovjeka i djela milosra su u savr-πenom skladu s njezinim ciljem. Bog ne æeli da Njegova stvo-renja ijedan tren podnose bol koja se moæe otkloniti subotomili u bilo koji drugi dan. ...

Subota nije zamiπljena da bude razdoblje beskorisnognerada. Zakon zabranjuje svjetovni rad u Gospodnji dan od-mora; naporan rad kojim zaraujemo za æivot mora prestati;nikakav rad tog dana za svjetovna zadovoljstva ili u naπu koristnije u skladu sa Zakonom; ali kao πto je Bog prestao sa svo-jim stvaralaËkim radom i odmarao se u subotu i blagoslovioje, tako i Ëovjek treba napustiti svoje zanimanje iz svakodnevnogæivota i te svete trenutke namijeniti zdravom odmoru, sluæbiBogu i svetim djelima. Kristovo izljeËenje bolesnog bilo je usavrπenom skladu sa Zakonom. Ono je odalo poËast suboti. (Isu-sov æivot, str. 155,156)

Rad na olakπavanju patnji naπ Spasitelj je proglasio dje-lom milosti, a nikako krπenjem subote. (4T, str. 539)

Potrebe napaÊenog ljudskog roda nikada ne smiju biti za-nemarene. Spasitelj nam je svojim primjerom pokazao da jeispravno olakπavati patnje subotom. (7T, str. 106)

236

16. kolovoza Biti dobar susjed

Tko je moj bliænji?

“Ali on ... zapita Isusa: ‘Tko je onda moj bliænji?’” (Lu-ka 10,29)

Pitanje: “Tko je moj bliænji?” izazivalo je meu Æidovimabeskrajne rasprave. Nije bilo nikakvih sumnji πto se tiËe nezna-boæaca i Samarijanaca. Oni su bili stranci i neprijatelji. Alikako da se postavi granica meu pripadnicima njihovog na-roda i kako da se razvrstaju razliËite druπtvene klase? ... Naovo pitanje Krist je odgovorio usporedbom o milosrdnom Sama-rijancu. On je pokazao da biti neËiji bliænji ne znaËi samo bitipripadnik iste Crkve ili vjere. Biti bliænji ne odnosi se ni narasu, boju koæe ili druπtvenu klasu. Naπ bliænji je svaka oso-ba kojoj je potrebna naπa pomoÊ. Naπ bliænji je svaka duπakoju je ranio ili povrijedio naπ zajedniËki neprijatelj. Naπ bli-ænji je svako biÊe koje pripada Bogu. (Isusove usporedbe, str.257)

Svaki onaj koji osjeÊa neku potrebu, naπ je bliænji. SvakiAdamov zalutali sin ili kÊi, svako biÊe koje je palo u zamkuneprijatelja duπa i koje se nalazi u okovima loπih navika kojezamraËuju njegovu od Boga danu muæevnost ili æenstvenost,naπ je bliænji. (R&H, 12. studenoga 1895.)

Naπi bliænji nisu samo naπi poznanici i posebni prijatelji,nisu to samo oni koji pripadaju naπoj Crkvi ili koji misle istokao i mi. Naπi bliænji su pripadnici cijelog ljudskog roda. Mitrebamo Ëiniti dobro svim ljudima, a posebno onima koji pri-padaju zajedniπtvu naπe vjere. Mi trebamo pruæiti svijetu prilikuda vidi πto znaËi ispunjavati Boæji zakon. Mi trebamo ljubitiBoga iznad svega i svoje bliænje kao same sebe. (R&H, sije-Ëanj 1895.)

Danas Bog pruæa ljudima priliku da pokaæu koliko volesvoje bliænje. Onaj tko istinski voli Boga i svoje bliænje, poka-zuje milost prema onima koji su u oskudici, koji su napaÊeni,ranjeni, koji se nalaze na kraju svojih dana. Bog poziva svakogËovjeka da se prihvati svojeg zanemarenog posla, da se potrudiobnoviti Stvoriteljev moralni lik u Ëovjeku. (Letter 113, 1901.)

237


Govorite o istini svojim susjedima

“A ovo vam je Ëiniti: Govorite istinu jedan drugome; su-dite istinito i miroljubivo na vratima gradskim!” (Zaha-rija 8,16)

Svima onima koji rade s Kristom, æelim reÊi: Kada godvam se ukaæe prilika da se pribliæite ljudima kraj njihovogognjiπta, iskoristite tu moguÊnost. Uzmite svoju Bibliju i otvoritepred njima njezine velike istine. Vaπ uspjeh neÊe u tako veli-koj mjeri ovisiti o vaπem znanju i dostignuÊima, koliko o vaπojsposobnosti da pronaete put do njihovog srca. PonaπajuÊi sedruπtveno i pribliæavajuÊi se ljudima, imat Êete veÊu moguÊnostpreokrenuti tijek njihovih misli nego najuvjerljivijim dokazi-vanjem. (GW 193)

Ponesite sa sobom literaturu i zamolite ih da Ëitaju. Kadavide da ste iskreni, neÊe prezirati vaπ trud. Postoji naËin zadosezanje i najtvreg srca. Jednostavan, iskren i ponizan pri-stup pomoÊi Êe nam da dopremo do duπa za koje je Krist umro.(WM 91)

Nemojte dopustiti da vam ijedna prilika proe neiskori-πtena. PosjeÊujte one koji æive blizu vas; naklonoπÊu i ljubaz-noπÊu potrudite se da doprete do njihovog srca. PosjeÊujte bo-lesne i napaÊene i pokaæite svoje iskreno zanimanje za njih.Koliko god je moguÊe, uËinite im æivot lakπim. Na taj naËinÊete doprijeti do njihovog srca i progovoriti koju rijeË za Isusa.Samo Êe vjeËnost pokazati koliko dalekoseæan moæe biti utjecajtakvog rada. (R&H, 21. studenoga 1907.)

Oni koji se ne prihvate ovog rada, koji se ponaπaju rav-noduπno kao πto su to neki i uËinili, uskoro Êe izgubiti svojuprvu ljubav i poËet Êe prigovarati, kritizirati i osuivati Ëak isvoju braÊu. (R&H, 13. svibnja 1902.)

Oni koji pou naprijed u duhu UËitelja nastojeÊi dopri-jeti do duπa istinom ... postajat Êe sve snaæniji i snaæniji dokse budu posveÊivali sluæbi Bogu. Radosna je sluæba otvaratiSveto pismo drugima. (9T, str. 118)

238


SpaπavajuÊi druge, spaπavam sebe

“Pazi na samog sebe i na nauku! Ustraj u ovim duæno-stima, jer radeÊi ovo spasit Êeπ i samog sebe i svoje slu-πatelje!” (1. Timoteju 4,16)

»itala sam o Ëovjeku koji je jednog zimskog dana puto-vao kroz duboke nanose snijega, polako gubeÊi svijest zboghladnoÊe koja je skoro neosjetno iscrpljivala njegove æivotnesnage. Skoro se veÊ smrznuo do smrti i spremao da prekineborbu za æivot, kada je zaËuo jauke drugog putnika koji sekao i on borio protiv hladnoÊe. U njemu se probudila suÊutpa mu je odluËio priteÊi u pomoÊ. Iskopao je promrzle udovenesretnika iz snijega i nakon ulaganja velikih napora uspioga postaviti na noge. BuduÊi da se nesretnik nije mogao kretati,obuhvatio ga je rukama i poËeo ga vuÊi kroz iste zapuhe zakoje je mislio da se ni sam neÊe kroz njih probiti.

Kada je konaËno dovukao svojeg druga u nevolji do sigurnogutoËiπta, umom mu je prostrujala pomisao da je spaπavajuÊibliænjega od smrti zapravo spasio samoga sebe. Njegovi iskreninapori da pomogne bliænjemu pokrenuli su i njegov krvotokkoji je skoro zastao u njegovim æilama i natjerali ga da spaso-nosnu toplinu poπalje sve do vrhova svojih udova.

Pouka da pomaæuÊi drugima i sami dobivamo pomoÊ, morase neprestano ponavljati mladim vjernicima i primjerom i ri-jeËima, tako da u svojem krπÊanskom iskustvu postignu naj-bolje rezultate. Neka oni koji su skloni pomisliti da je put uvjeËni æivot naporan i teæak, krenu na posao i pomaæu drugima.Takvi napori, sjedinjeni s molitvama za boæansko prosvjetlje-nje, uËinit Êe da njihova vlastita srca bræe kucaju pod utjeca-jem oæivljavajuÊe sile Boæje milosti, da njihovi osjeÊaji zabli-staju veÊom boæanskom revnoπÊu. Cjelokupni njihov krπÊanskiæivot postat Êe mnogo stvarniji, ozbiljniji, proæetiji molitvom.... SvjedoËanstva koja Êe iznositi na subotnjem bogosluæju bitÊe ispunjena snagom. Radosno Êe svjedoËiti o dragocjenom is-kustvu koje su stekli radeÊi za druge. (GW 198,199)

239


Budite ljubazni i njeænog srca

“Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni punimilosra! Opraπtajte jedan drugome, kao πto je i Bogvama oprostio u Kristu!” (Efeæanima 4,32)

Neka njeænost i milosre koje je Isus otkrio u svojem dra-gocjenom æivotu budu i nama primjer kako trebamo postupatiprema svojim bliænjima. ... Mnogima koji su klonuli i postaliobeshrabreni u velikoj borbi æivota, jedna ljubazna rijeË i ohrab-renje mogli bi ih ojaËati da pobijede. ... Ne moæemo naglasitikoliko dalekoseæan utjecaj mogu imati naπe njeæne i ljubaznerijeËi, naπi napori po uzoru na Krista da olakπamo neËije terete.Vratiti zalutaloga na pravi put moæemo samo u duhu krotko-sti, ljubaznosti i njeæne ljubavi. (5T, str. 612,613)

U svim svojim poslovima s naπim bliænjima nikada nemoj-mo zaboraviti da poslujemo s Gospodnjim vlasniπtvom. Buditeljubazni; budite puni samilosti, budite usluæni. Poπtujte Boæjeotkupljeno vlasniπtvo! Postupajte jedni prema drugima njeænoi uljudno. (R&H, 24. kolovoza 1897.)

Ako u svojem srcu njegujete neprijateljstvo, sumnje, zavisti ljubomoru, predstoji vam veliki posao da sredite stanje svo-ga srca. Priznajte svoje grijehe, usuglasite se sa svojom bra-Êom. Govorite dobro o njima. Nemojte ubacivati nikakve nega-tivne aluzije, nikakve upadice kojima biste probudili nepovje-renje u mislima drugih. »uvajte njihov ugled isto tako svetokao πto biste æeljeli da oni Ëuvaju vaπ; volite ih kao πto bisteæeljeli da vas voli Isus. (R&H, 29. travnja 1884.)

Milost Boæja navodi ljude da u svim svojim poslovnim pot-hvatima stave sebe na mjesto onoga s kime posluju. Ona navodiljude da ne Ëuvaju samo ono πto je njihovo, veÊ i ono πto pripadadrugima. Navodi ih da pokazuju njeænost, suÊut i ljubaznost.Njegovati dobar duh, æivjeti svetim æivotom — to znaËi bitisliËan Kristu. ...

Neka vaπim æivotom upravljaju sveobuhvatna, velikodu-πna biblijska naËela, naËela dobre volje, ljubaznosti i uljud-nosti. (Letter 30, 1887.)

240


Imajte srce puno razumijevanja

“Dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitkoprije tebe niti Êe ga imati itko poslije tebe.” (1. o kralje-vima 3,12)

Salomon je u svojoj mladosti uËinio isti izbor kao i David.Umjesto bilo kojeg zemaljskog dobra, traæio je od Boga mudroi razumno srce. ... Snaga njegovog uma, πirina njegovog zna-nja, slava njegove vladavine postali su Ëudo svijeta. (Odgoj,str. 41)

Gospodnje ime vrlo se poπtovalo tijekom prvoga dijela Sa-lomonove vladavine. Kraljeva mudrost i pravednost svjedoËilisu svim narodima o savrπenim osobinama Boga kojemu je sluæio.Neko je vrijeme Izrael bio svjetlo svijeta, svjetlo koje je poka-zivalo Gospodnju veliËinu. Prava slava Salomonove rane vlada-vine nije leæala u njegovoj nadmoÊnoj mudrosti, Ëudesnom bo-gatstvu ni dalekoseænoj sili i slavi koju je uæivao, veÊ u poπto-vanju koje je zadobivalo ime Boga Izraelova mudrom uporabomnebeskih darova.

Kako su godine prolazile i Salomonova slava rasla, on setrudio da proslavi Boga razvijajuÊi svoju umnu i duhovnu snagu,nastavljajuÊi prenositi bliænjima blagoslove koje je dobivao.Nitko nije bolje od njega shvaÊao da je samo Gospodnjom na-klonoπÊu dobio snagu, mudrost i razum, i da su mu ti darovibili dani da bi svijetu otkrio znanje o Kralju kraljeva. (Izraelskiproroci i kraljevi, str. 19,20)

Kada se Ëovjek pod utjecajem istine obrati, promjena ka-raktera se nastavlja. On dobiva poveÊanu mjeru razumijeva-nja, jer je postao posluπan Bogu. Boæji um i volja postaju njegovavolja. Stalno dobivajuÊi savjete od Boga, stjeËe i poveÊanu spo-sobnost razumijevanja. Dolazi do opÊeg razvoja uma koji jebez ikakvog ograniËenja pokoren vodstvu Boæjega Duha. (R&H,19. srpnja 1887.)

241


Budi pun suÊuti

“»estitima sviÊe ko svjetlost u tami: blag, milosrdan ipravedan Jahve.” (Psalam 112,4)

Gdje god se pokazuje ljubav i suosjeÊanje, gdje god se sr-ce trudi da pomogne bliænjima i da ih podigne, tu se otkrivadjelovanje Boæjega Svetog Duha. U najdubljem poganstvu, ljudikoji nisu imali nikakvog znanja o Boæjem pisanom Zakonu,koji Ëak nikad nisu ni Ëuli za Kristovo ime, bili su ljubazniprema Njegovim slugama, πtitili su ih stavljajuÊi na kocku svojæivot. Njihova djela pokazuju da je na njih djelovala boæanskasila. Sveti Duh je Kristovo milosre usadio u srca tih ljudi,pobudio je u njima suosjeÊanje suprotno njihovoj naravi, su-protno njihovom odgoju. ...

Krist æeli uzdiÊi svakoga komu je stalo do zajedniπtva sNjim, kako bismo i mi bili jedno s Njim kao πto je On jednosa svojim Ocem. On nam dopuπta da doemo u dodir s napa-Êenima i nastradalima da bi nas izvukao iz naπe sebiËnosti;On u nama æeli razviti osobine svojeg karaktera — saæalje-nje, njeænost i ljubav. PrihvaÊajuÊi ovo djelo sluæbe, mi ulazi-mo u Njegovu πkolu da se pripravimo za nebeske dvorove. ...

SuraujuÊi s nebeskim biÊima u njihovom djelu na Zem-lji, mi se pripravljamo za druæenje s njima na nebesima. “SvisluæbujuÊi duhovi [aneli] πto se obiËavaju slati da sluæe oni-ma koji imaju baπtiniti spasenje” (Hebrejima 1,14), pozdravitÊe na Nebu one koji nisu æivjeli na Zemlji “da im se sluæi,nego da sluæe” (Matej 20,28). U tom blagoslovljenom druπtvumi Êemo nauËiti, na svoje vjeËno veselje, sve πto je obuhvaÊenopitanjem: “Tko je moj bliænji?” (Isusove usporedbe, str. 265,266)

Svako djelo ljubavi, svaka ljubazna rijeË, svaka molitvaza napaÊene i potlaËene objavljena je pred vjeËnim prijesto-ljem i unesena u nebeski neuniπtiv zapis. (5T, str. 133)

242


Pjevaj i moli se sa susjedima

“Oni su poËeli hvaliti s najveÊim veseljem i, pavπi niËi-ce, poklonili se.” (2. Ljetopisi 29,30)

Objavljivanje istine s ljubavlju i suosjeÊanjem, od kuÊe dokuÊe, u skladu je s nalozima koje je Krist dao svojim uËenicimakada ih je slao na njihovo prvo misionarsko putovanje. Pjes-mama hvale Bogu, poniznim molitvama od srca i jednostav-nim iznoπenjem biblijskih istina u obiteljskom krugu moæe sedoprijeti do mnogih. Boæanska sila osvjedoËit Êe srce. “Ja sams vama u sve vrijeme!” — glasi Njegovo obeÊanje. Sigurni uprisutnost takvog PomoÊnika, moæemo raditi s nadom, vjeromi hrabroπÊu. (R&H, 21. studenoga 1907.)

Potrebni su oni koji imaju dar pjevanja. Pjesma je jednood najuspjeπnijih sredstava za usaivanje duhovnih istina usrce. »esto se dogaa da se rijeËima svetih pjesama otvarajuizvori pokajanja i vjere. ... Vjernici Crkve, mladi i stari, trebajuiÊi naprijed i objaviti ovu posljednju poruku svijetu. Ako po-u u poniznosti, s njima Êe poÊi i Boæji aneli i nauËit Êe ihkako da podignu svoj glas u molitvi, kako da podignu svojglas u pjesmi i kako da objave evaneosku poruku za ovo vri-jeme. (R&H, 6. lipnja 1912.)

NauËite pjevati najjednostavnije pjesme. One Êe vam pomoÊiu radu od kuÊe do kuÊe, i srca Êe biti ganuta utjecajem Sve-toga Duha. I samoga Krista se Ëesto moglo Ëuti kako pjevapjesme hvale. ... U Njegovom je srcu vladala radost. Iz BoæjerijeËi moæemo saznati da i meu nebeskim anelima vlada ra-dost zbog svakog greπnika koji se kaje, pa i da sam Gospodinpjesmom izraæava svoju radost zbog svoje Crkve. (R&H, 11.studenoga 1902.)

Kada i vi poput uËenika krenete od mjesta do mjesta ob-javljujuÊi istinu o Spasiteljevoj ljubavi, stvarat Êete prijateljei vidjeti plod svojega rada. (R&H, 4. veljaËe 1904.)

243

23. kolovoza Definicija prave vjere

PosjeÊujte siroËad i udovice

“»isto i neokaljano bogosluæje pred Bogom i Ocem sa-stoji se u ovomu: pohaati sirote i udovice u njihovojnevolji i Ëuvati samoga sebe Ëistim od ovog svijeta.” (Ja-kov 1,27)

Od svih onih Ëije potrebe zahtijevaju naπu pozornost, udo-vice i siroËad imaju najveÊe pravo na naπu njeænu naklonosti brigu. ...

Otac koji je umro u vjeri oslanjajuÊi se na Boæje vjeËnoobeÊanje, ostavlja svoje voljene s punim povjerenjem da Êe seGospodin pobrinuti za njih. A kako se Gospodin brine o timsirotanima? On ne Ëini Ëudo tako πto Êe poslati manu s Neba,On ne πalje gavranove da im donesu hrane, ali Ëini Ëuda uljudskom srcu. On istjeruje sebiËnost iz duπe; On otpeËaÊujeizvore dobroËinstva. On okuπava ljubav onih koji govore dasu Njegovi sljedbenici povjeravajuÊi njihovoj njeænoj skrbinevoljnike i oæaloπÊene, siromaπne i siroËad. (R&H, 27. lipnja1893.)

Mnoge se majke udovice sa svojim siroËiÊima hrabro bo-re sa svojim dvostrukim teretom, i Ëesto naporno rade dalekoiznad svojih tjelesnih moguÊnosti da bi saËuvale uza se svojudjecu i zadovoljile njihove potrebe. Njima preostaje malo vre-mena da ih uËe i savjetuju, malo prilika da ih okruæe onimπto Êe unijeti svjetlost i vedrinu u njihov æivot. Njima je po-trebno ohrabrenje, razumijevanje i materijalna pomoÊ. Bog naspoziva da ovakvoj djeci pomognemo koliko god je u naπoj mo-Êi, kako bi πto manje osjetila nedostatak oËinske brige. ... Na-stojte biti od pomoÊi briænoj majci. (Put u bolji æivot, str. 122)

U domovima u kojima je izobilje udobnosti æivota, u po-sudama i spremnicima punim prinosa obilnih æetvi, u skladi-πtima opskrbljenim proizvodima s tkalaËkog stana, u pohranamapunim zlata i srebra, Bog je osigurao moguÊnosti za pomaga-nje siromasima. (Put u bolji æivot, str. 122)

One koji osjeÊaju samilost prema ... udovicama, siroËadii siromaπnima, Krist predstavlja kao one koji dræe zapovijedii koji Êe baπtiniti vjeËni æivot. (3T, str. 512)

244


Dijeli kruh svoj gladnima

“Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svojbeskuÊnike.” (Izaija 58,7)

©to je to prava vjera? Krist nam je rekao da se pravavjera sastoji od pokazivanja samilosti, naklonosti i ljubavi udomu, u crkvi i u svijetu. ...

Mi trebamo misliti i brinuti se o drugima kojima je po-trebna naπa ljubav, naπa njeænost i naπa pomoÊ. Uvijek mo-ramo imati na umu da smo Kristovi predstavnici i da treba-mo dijeliti blagoslove koje smo primili od Njega ne s onimakoji Êe nam jednom vratiti uËinjeno dobro, veÊ s onima kojiÊe cijeniti darove koji Êe zadovoljiti njihove tjelesne i duhov-ne potrebe. Oni koji prireuju gozbe s namjerom da pomognuonima koji su u æivotu doæivjeli samo malo zadovoljstva, s na-mjerom da unesu malo svjetla u njihov sumorni æivot, s namje-rom da olakπaju teret njihovog siromaπtva i nevolje, ponaπajuse nesebiËno i u skladu s Kristovim nalozima. (R&H, 12.studenoga 1895.)

Svuda oko sebe vidimo oskudicu i patnje. Obiteljima jepotrebna hrana; maliπani plaËu za kruhom. U kuÊama siromahanedostaje odgovarajuÊi namjeπtaj i posteljina. Mnogi æive ukolibama koje su liπene skoro svake udobnosti. PlaË siroma-ha uzdiæe se do neba. Bog vidi; Bog Ëuje. (6T, str. 385)

Pomaganje siromaπnima ... djelo je kojega se svaka crkvakoja vjeruje u istinu za ovo vrijeme veÊ odavno morala prihva-titi. Trebamo pokazati ono njeæno suosjeÊanje Samarijanca uzadovoljavanju tjelesnih potreba, u hranjenju gladnih, u dovo-enju siromaπnih i prognanih u svoj dom, prikupljajuÊi od Bogasvakoga dana milost i snagu koja Êe nam omoguÊiti da dopremodo samog dna ljudske bijede i pomognemo onima koji nisu ustanju pomoÊi sami sebi. ObavljajuÊi ovo djelo, mi uzdiæemoKrista i to raspetoga. (6T, str. 275)

245


Odjenite neodjevene

“Bijah gô i obukoste me.” (Matej 25,35.36)

Krist ... kaæe da je bio gladan i æedan, da je bio stranac,da je bio bolestan, da je bio u tamnici. ... Dok ste vi svojeormare punili skupocjenom odjeÊom, ja sam bio u sirotinji. Dokste vi iπli za svojim zadovoljstvima, ja sam propadao u tam-nici.

Kad ste udijelili malo kruha gladnim siromasima, kad stese sjetili da dajete Gospodinu slave? Svakog dana u vaπemæivotu bio sam blizu vas u osobi ovih jadnika, ali Me nistetraæili. Niste æeljeli Moje druπtvo. (Isusov æivot, str. 530,531)

U svijetu koji sebe proglaπava krπÊanskim, mnogo novcatroπi se na ekstravagantno razmetanje, na nakit i ukrase, dokbi se njime mogle zadovoljiti potrebe svih gladnih, dok bi semogli odjenuti svi neodjeveni u naπim gradovima i selima; aipak ti takozvani sljedbenici krotkog i poniznog Isusa ne liπavajusebe odgovarajuÊe hrane ili udobne odjeÊe. ©to Êe ti vjerniciCrkve reÊi kada se u Dan Gospodnji suoËe s dostojnim siro-masima, s udovicama i siroËadi koji nisu bili u stanju zadovoljitini osnovne æivotne potrebe, dok su oni, takozvani Kristovi sljed-benici, na svoje bogato odijevanje i nepotrebne ukrase, izri-Ëito zabranjene u Boæjoj rijeËi, troπili i viπe nego πto bi bilodovoljno da se zadovolje sve njihove potrebe? (R&H, 21. stu-denoga 1878.)

U osmom poglavlju Izaije jasno je opisano djelo koje Bo-æji narod treba obaviti u Kristovo ime. Kristovi sljedbenicitrebaju slomiti svaki jaram, nahraniti sve gladne, odjenuti sveneodjevene. ... Ako budu primjenjivali naËela Boæjeg zakonadjelima milosti i ljubavi, oni Êe svijetu pokazati Boæji karak-ter i primiti najbogatije blagoslove Neba. (R&H, 20. kolovoza1895.)

246


Olakπajte poloæaj potlaËenih

“UËite se dobrim djelima: pravdi teæite, ugnjetenompritecite u pomoÊ, siroti pomozite do pravde, za udovuse zauzmite.” (Izaija 1,17)

Isus, dragi Spasitelj, uzor svima nama, bio je Ëvrst kaostijena kada se radilo o istini i duænosti. Njegov æivot je biosavrπeni uzor istinske uËtivosti. Ljubaznost i njeænost obilje-æavali su Njegov karakter. On je uvijek imao ljubazan pogledi utjeπnu rijeË za svakog nevoljnika i potlaËenoga. ...

Kada se sretnete s nekim tko je optereÊen brigama i izloæentlaËenju, koji ne zna kamo da se okrene da bi naπao olakπa-nje, uloæite svoje srce u djelo pomaganja takvom nevoljniku.Nije u skladu s Boæjom namjerom da se Njegova djeca zatvoreu sebe, da ne pokazuju nikakvo zanimanje za dobro ljudi kojisu u æivotu imali manje sreÊe od njih. Imajte na umu da jeza njih Krist umro isto kao i za vas. Spremnost na ustupke iljubaznost otvorit Êe vam put da im pomognete, da zadobijetenjihovo povjerenje, da ih nadahnete nadom i hrabroπÊu. (Letter30, 1887.)

Ljudi ne smiju sebi dopustiti da ih njihovi poslovni pote-zi liπe Ëovjekoljublja. ... Ljubazne rijeËi, ljubazan pogled, pri-stojan izgled, sve to ima veliku vrijednost. Neka posebna pri-vlaËnost struji iz ljudi koji su istinski uljudni. ... Kako obno-viteljski i oplemenjujuÊe djeluje utjecaj takvih susreta na onekoji su siromaπni i potlaËeni, oboreni do dna boleπÊu ili ne-staπicom! HoÊemo li im uskratiti balzam koji im takvi susretidonose? (Letter 30, 1887.)

Svaki Ëin pravednosti, milosra i dobroËinstva stvara me-lodiju na Nebu. Otac sa svojeg prijestolja promatra one kojiËine ta djela milosra i ubraja ih u svoje najdragocjenije bla-go. “Moji Êe biti, moja steËevina — govori Jahve nad Vojska-ma.” Svako dobro djelo uËinjeno siromaπnima i napaÊenima,smatra se kao da je uËinjeno Isusu. Kad nahranite gladnoga,kad suosjeÊate s nevoljnima i potlaËenima, kad prijateljski po-stupate sa siroËadi, dovodite sebe u joπ bliæu zajednicu s Isu-som. (2T, str. 25)

247


Budite oËi slijepima, noge hromima

“Oko sam bio slijepcu i noga hromu.” (Job 29,15 — ©ariÊ)

Bdijte, molite se i budite savjesni da vaπ um ne postanetoliko zaokupljen mnogim vaænim poslovnim potezima da za-nemarite istinsku poboænost, da ljubav bude istisnuta iz vaπegsrca usprkos velikoj i æalosnoj potrebi da budete Boæja rukapomoÊnica slijepima i svima drugima koji su u nevolji. Onimakoji imaju najmanje prijatelja potrebna je najveÊa pomoÊ. Upo-rabite svoje vrijeme i svoju snagu da postanete “ognjeni u duhu”,da postupate pravedno, da volite milost “sluæeÊi Gospodinu”.Imajte na umu rijeËi koje je Krist izrekao: “Meni ste uËinilikoliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.” (MS109, 1902.)

Bog zahtijeva od pripadnika svojeg naroda da budu mno-go saæaljiviji i obzirniji prema nesretnima nego πto su sada.... Bog zahtijeva da istu obzirnost koja se ukazuje udovicamai siroËadi treba ukazati i slijepima i onima koji pate od nekihdrugih tjelesnih nedostataka. NesebiËno dobroËinstvo vrlo jerijetko u ovo vrijeme u svijetu. ... »udno je da oni koji izjav-ljuju da su krπÊani ne uvaæavaju tako jasno i odreeno uËe-nje Boæje rijeËi i da pritom ne osjeÊaju nikakvu griænju savje-sti. Bog je na njih stavio odgovornost da se brinu za unesre-Êene, slijepe, hrome, udovice i siroËad, ali mnogi ne ulaæu nika-kav napor u tom pogledu. (3T, str. 516,517)

Veliko djelo mora biti obavljeno u naπem svijetu, i Ëinje-nica da se pribliæavamo svrπetku povijesti ovoga svijeta, ni unajmanjoj mjeri nije umanjila njegovu vaænost; i ako se savr-πena Boæja ljubav bude nalazila u naπem srcu, bit Êemo u stanjuuËiniti prekrasna djela. (R&H, 15. sijeËnja 1895.)

248


Otac siromaπnima

“Otac ubogima, zastupnik strancima.” (Job 29,16)

Ovo je dokaz da je Jobova pravednost bila po uzoru naKristovu. ZahvaljujuÊi Isusu, i ljudi mogu steÊi duh njeæne su-Êuti prema nevoljnima i oæaloπÊenima. ... On se spustio do naj-veÊeg poniæenja i bio posluπan do smrti, smrti na kriæu, da binas mogao uzdiÊi i uËiniti nas svojim subaπtinicima. Cijelomsvijetu bilo je potrebno upravo ono πto mu je jedino Krist mogaodati. On se nije povlaËio od onih koji su traæili Njegovu pomoÊ.On nije Ëinio ono πto mnogi danas Ëine kada govore: “Nekami ne dosauju svojim potrebama. Æelim prikupljati svojasredstva da bih uloæio u zemlju i kuÊe.” Isus, VeliËanstvo Neba,ostavio je sjaj svojeg nebeskog doma i zahvaljujuÊi milosrd-noj namjeri svoga srca, prikazao je Boæji karakter ljudima cije-loga svijeta. (Signs, 13. lipnja 1892.)

Kada ne bi bilo siromaπtva, mi ne bismo mogli shvatitiBoæju milost i ljubav, ne bi bilo naËina da upoznamo saæaljivognebeskog Oca punog ljubavi. (MM 243)

Prvo uvidimo trenutaËne potrebe siromaπnih, ublaæimo nji-hove tjelesne potrebe i patnje, i onda Êemo naÊi otvoreni putdo njihovog srca u koje Êemo moÊi posijati dobro sjeme vrlinei vjere. (4T, str. 227)

Evanelje nikada ne izgleda privlaËnije nego kada se objaviu najsiromaπnijim i najzapuπtenijim podruËjima. ... Istina BoæjerijeËi ulazi u kolibe seljaka i osvjetljava neureene stanovesiromaha. ... Zrake Sunca pravednosti unose radost u domovebolesnika i stradalnika. Tamo su i Boæji aneli. ... Oni kojisu bili prezreni i odbaËeni, podiæu se vjerom i oprostom dodostojanstva sinova i kÊeri Boæjih. (WM 169)

KrπÊanstvo je utjeha siromaπnih. (WM 172)

249


Osobito se sjeÊajte siromaπnih vjernikau crkvi

“Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, Ëinimo do-bro svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadajuistoj obitelji.” (GalaÊanima 6,10)

Krist je u posebnom smislu povjerio svojoj Crkvi duænostda vodi skrb o siromaπnima u svojoj sredini. Siromaπnih Êeuvijek biti meu nama, i On je vjernicima Crkve dodijelio osob-nu odgovornost da se brinu o njima. Kao πto Ëlanovi praveobitelji vode skrb jedan o drugome, sluæe onome izmeu sebekoji je bolestan, podupiru onoga koji je slab, poduËavaju neu-kog, savjetuju neiskusnog, tako se trebaju i oni koji su “zajednou vjeri” brinuti za svoje siromaπne i bespomoÊne. (Put u boljiæivot, str. 121)

Duænost je svake crkve da pomno i promiπljeno organizirabrigu o bolesnicima i siromasima u svojoj sredini. (WM 181)

Ako oni koji sebe smatraju Kristovim sljedbenicima na bilokoji naËin zanemare ovu svoju duænost, ako ne zadovolje po-trebe brata i sestre koji nose jaram siromaπtva ili tlaËenja,izvjeπtaj o tome biljeæi se u nebeskim knjigama kao zanema-rivanje duænosti prema samome Kristu u osobi Njegovih sve-tih. Kakav Êe obraËun imati Gospodin s mnogima koji drugi-ma objavljuju Kristove rijeËi, a ne pokazuju njeænu skrb i briguprema bratu u vjeri koji je imao manje sreÊe u æivotu i manjeuspjeha od njih! (WM 210)

Istinski krπÊanin je prijatelj siromaha. On se ponaπa premasvojem zbunjenom i nesretnom bratu kao πto bi se netko po-naπao prema njeænoj, osjetljivoj, slaboj biljci. Bog traæi od svojihradnika da se kreÊu meu bolesnima i napaÊenima kao vjes-nici Njegove ljubavi i milosti. On nas promatra da bi vidiokako postupamo jedni prema drugima, jesmo li sliËni Kristuu svojem pristupu svima, uglednima i prezrenima, bogatimai siromaπnima, slobodnima i robovima. (WM 168)

Nema nikakvih nedoumica u vezi s Gospodnjim siroma-sima. Njima treba pomoÊi u svakom sluËaju kad je to za nji-hovo dobro. (6T, str. 269)

250

30. kolovoza Nagrade za sluæbu

OjaËana duhovnost i poboljπanozdravlje

“Tada Êe sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje Êetvoje brzo procvasti. Pred tobom Êe iÊi tvoja pravda, iSlava Jahvina bit Êe ti zalaznicom.” (Izaija 58,8)

Zar nije to ono za Ëime svi Ëeznemo? O, zdravlje i mirkriju se u ispunjavanju volje naπeg nebeskog Oca! “Pred tobomÊe iÊi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit Êe ti zalaznicom. Vikneπli, Jahve Êe ti odgovorit, kad zavapiπ, reÊi Êe: ‘Evo me!’ Ukloniπli iz svoje sredine jaram, ispruæen prst i besjedu bezboænu,dadeπ li kruha gladnome, nasitiπ li potlaËenog, tvoja Êe svjet-lost zasjati u tmini, i tama Êe tvoja kao podne postati, JahveÊe te vodit bez prestanka, sitit Êe te u suπnim krajevima. OnÊe krijepit kosti tvoje, i bit Êeπ kao vrt zaljeven, kao stude-nac kojem voda nikad ne presuπi.” (Med. Mis., lipanj 1891.)

Ako odjeneπ gologa i uvedeπ siromaha ... u svoju kuÊu, ipodijeliπ kruh svoj gladnima, “tad Êe sinut poput zore tvojasvjetlost, i zdravlje Êe tvoje brzo procvasti.” »initi dobro iz-vanredan je lijek protiv bolesti! (2T, str. 29)

Zadovoljstvo koje osjetimo kad Ëinimo dobro drugima djelujeveoma blagotvorno na naπe osjeÊaje, zatitra u æivcima, ubrza-va krvotok i pospjeπuje umno i tjelesno zdravlje. (4T, str. 56)

»ista i nepokvarena vjera nije nekakav osjeÊaj, veÊ su todjela milosra i ljubavi. Takva vjera je nuæna za sreÊu i zdravlje.Ona ulazi u okaljani hram duπe i kao biËem izgoni iz njegagreπne provalnike. SjedajuÊi na prijestolje, ona sve posveÊujesvojom prisutnoπÊu, rasvjetljavajuÊi srce. ... Ona otvara pro-zore duπe prema Nebu puπtajuÊi u nju sunËano svjetlo Boæjeljubavi. Zajedno s njome ulaze i vedrina i spokoj. PoveÊavajuse tjelesne, umne i moralne snage zato πto ozraËje Neba kaoæiva, aktivna snaga, ispunjava duπu. (R&H, 15. listopada 1901.)

251

31. kolovoza Nagrade za sluæbu

Sjat Êe kao zvijezde navijeke

“Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mno-ge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeË-nost.” (Daniel 12,3)

Onaj koji “svakomu odredi njegov posao” prema njegovimsposobnostima, neÊe dopustiti da vjerno i savjesno ispunjava-nje duænosti ostane nenagraeno. Svaki Ëin odanosti i vjerebit Êe okrunjen posebnim znacima Boæje milosti i odobrava-nja. Za svakog radnika vrijedi obeÊanje: “Iπli su plaËuÊi no-seÊi sjeme sjetveno: vraÊat Êe se s pjesmom noseÊi snoplje svoje.”(5T, str. 395)

Koliko god kratka bila naπa sluæba i koliko god bio skro-man naπ posao, ako u jednostavnoj vjeri budemo slijedili Kri-sta, nagrada nas neÊe razoËarati. Ono πto ni najveÊi i najmu-driji ne mogu zasluæiti, najslabiji i najskromniji mogu dobiti.Nebeska zlatna vrata ne otvaraju se pred onima koji sami sebeuzdiæu niti pred onima koji su ohola duha. Meutim, ta vjeËnavrata πirom Êe se otvoriti kad ih dodirne drhtava ruka malogdjeteta. Blagoslovljena Êe biti nagrada milosti onima koji suradili za Gospodina u jednostavnosti svoje vjere i ljubavi. (Isu-sove usporedbe, str. 279)

»ela onih koji obavljaju ovaj posao nosit Êe krunu ærtve,ali Êe oni primiti svoju nagradu. (6T, str. 348)

Svakome radniku za Boga ova pomisao treba biti poticaji ohrabrenje. U ovom æivotu naπ rad za Boga Ëesto izgledabesplodan. Naπi napori da Ëinimo dobro mogu biti iskreni iustrajni, ali nam moæda neÊe biti dopuπteno da vidimo njihoverezultate. Nama ti napori mogu izgledati neuspjeπni. AliSpasitelj nas uvjerava da je naπe djelo zabiljeæeno na Nebu ida nagrada ne moæe izostati. (6T, str. 305)

Iako neËiji æivot moæe biti teæak i pun samoodricanja ...u oËima Neba on Êe biti uspjeπan i bit Êe ubrojen meu Boæjeuglednike. “Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i kojisu mnoge uËili pravednosti kao zvijezde navijeke, u svu vjeË-nost.” (5T, str. 449)

252

R u j a nPOSVE∆EN ÆIVOT

1. rujna PosveÊenje

Potpuno posveÊenje tijela, duπe i duha

“A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I ne-ka se cijelo vaπe biÊe — duh, duπa i tijelo — saËuva bes-prijekorno za dolazak Gospodina naπega Isusa Krista!”(1. Solunjanima 5,23)

PosveÊenje opisano u Svetom pismu odnosi se na cjelokupnobiÊe — duh, duπu i tijelo. To je prava zamisao o potpunomposveÊenju. Pavao se moli da crkva u Solunu uæiva taj velikiblagoslov. “A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti!I neka se cijelo vaπe biÊe — duh, duπa i tijelo — saËuva bespri-jekorno za dolazak Gospodina naπega Isusa Krista!” (1. Solunja-nima 5,22.23) ...

Istinsko posveÊenje je potpuna usuglaπenost s Boæjom vo-ljom. Svladane su buntovne misli i buntovni osjeÊaji, a Isusovglas budi novi æivot koji proæima cijelo biÊe. Oni koji su istinskiposveÊeni neÊe postaviti svoje miπljenje kao mjerilo dobra izla. Oni nisu fanatiËni ili samopravedni, ali ljubomorno pazena sebe, uvijek u strahu hoÊe li moÊi zadovoljiti uvjete podkojima su dobili obeÊanje i na kojima se obeÊanja temelje. ...

Biblijsko posveÊenje ne sastoji se od snaænih osjeÊaja. Iupravo se tu mnogi teπko varaju. Oni osjeÊaje uzimaju kaomjerilo. Kada se osjeÊaju uzviπeno ili sretno, tvrde da su po-sveÊeni. Sretni osjeÊaji ili njihovo izostajanje nije joπ nikakavdokaz da netko nije ili jest posveÊen. Ne postoji neπto πto bise moglo proglasiti trenutaËnim posveÊenjem. Istinsko posve-Êenje je svakidaπnji posao i traje isto toliko koliko i sam æivot.Oni koji se bore sa svakidaπnjim kuπnjama, koji pobjeuju svojegreπne sklonosti, koji teæe za svetoπÊu srca i æivota, nisu sklonihvalisanju svetoπÊu. Oni su gladni i æedni pravednosti. Nji-ma grijeh izgleda izuzetno greπan. (SL 7—9)

Istinsko posveÊenje ... je svakodnevno umiranje sebi i sva-kodnevno usuglaπavanje s Boæjom voljom. (LS 237)

253


PraktiËni primjer posveÊenja

“Muæevi, ljubite svoje æene kao πto je i Krist ljubio Cr-kvu, i sam sebe predao za nju, da je posveti ËisteÊi je ukupelji vode uz pratnju rijeËi, da sam sebi privede Cr-kvu krasnu, bez ljage i bez bore, bez iËega tomu sliËna,da bude sveta i bez mane.” (Efeæanima 5,25-27)

Ovo je biblijsko posveÊenje. To nije samo prikaz ili neπtoπto mijenja vanjπtinu. To je posveÊenje primljeno preko pro-vodnika istine. To je istina primljena u srce i praktiËno prove-dena u æivot.

Promatran kao Ëovjek, Isus je bio savrπen, ali je ipak ra-stao u milosti. “A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti‘pred Bogom i ljudima’.” (Luka 2,52) »ak i najsavrπeniji krπ-Êanin moæe stalno napredovati u spoznaji i Boæjoj ljubavi. ...

“©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospo-dina, Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava sada i do vjeËnosti!Amen.”

PosveÊenje nije djelo jednog trenutka, sata ili dana. To jeneprestani rast u milosti. Nijednoga dana ne znamo kolikoÊe teæak biti naπ sukob sljedeÊega dana. Sotona je æiv i akti-van, i svakoga dana trebamo iskreno vapiti Bogu za pomoÊ isnagu da mu se odupremo. Dok god Sotona bude vladao, mo-rat Êemo pokoravati svoje “ja”, pobjeivati kuπnje, i nema mjestana kojemu bismo se mogli zaustaviti, nema toËke do koje bi-smo mogli doÊi i reÊi da smo potpuno dostigli cilj. ...

KrπÊanski æivot je neprekidno koraËanje naprijed. Isus Ëistii oplemenjuje svoj narod, i kad se Njegov lik bude savrπenoodraæavao u njemu, on Êe biti savrπen i svet, spreman za uzne-senje. (1T, str. 339,340)

Svaki æivi krπÊanin svakodnevno Êe napredovati u boæan-skom æivotu. I dok bude napredovao prema savrπenstvu, sva-koga dana Êe doæivljavati obraÊenje Bogu; i to obraÊenje neÊebiti dovrπeno sve dok ne postigne savrπenstvo krπÊanskog ka-raktera, dok ne bude potpuno spreman za zavrπni dodir be-smrtnosti. (2T, str. 505)

254


PosveÊeni posluπnoπÊu

“PosveÊujte se da budete sveti! Ta ja sam Jahve, Bog vaπ.Dræite moje zakone i vrπite ih. Ja, Jahve, posveÊujem vas.”(Levitski zakonik 20,7.8)

Adam i Eva su prekrπili Gospodnje zahtjeve i straπne po-sljedice njihovog grijeha trebaju biti upozorenje nama da neslijedimo njihov primjer neposluπnosti. ... Nema istinskog po-sveÊenja osim posluπnoπÊu istini. Oni koji ljube Boga svim svo-jim srcem, ljubit Êe i sve Njegove zapovijedi. PosveÊeno srceje u skladu s propisima Boæjeg zakona jer su oni sveti, pravednii dobri. (SL 49)

Nitko tko istinski voli Boga i tko Ga se boji neÊe nastavitikrπiti Njegov Zakon ni u jednoj pojedinosti. Kada Ëovjek krπiZakon, dolazi pod prokletstvo Zakona i tako mu zakon posta-je jaram ropstva. Bez obzira na to πto govori, on nije oprav-dan, πto znaËi da nije dobio oprost.

“Savrπen je Zakon Jahvin — duπu krijepi.” Preko posluπno-sti dolazi posveÊenje tijela, duπe i duha. PosveÊenje je djelokoje napreduje, to je prelaæenje iz jednog stupnja savrπenstvau sljedeÊi. (Letter 155, 1902.)

Neka æiva vjera bude kao zlatna nit utkana u sve πto Ëi-nimo, pa i u obavljanje naπih najneznatnijih duænosti. Na tajÊemo naËin svojim svakidaπnjim radom pridonositi svojem krπ-Êanskom rastu. Neprestano Êemo gledati Isusa. Ljubav premaNjemu ulijevat Êe æivotvornu snagu u sve πto Ëinimo. I takoÊemo se pravilnom upotrebom svojih talenata povezati zlat-nim lancem s nebeskim svijetom. To je znaËenje pravog posve-Êenja; jer posveÊenje se sastoji od radosnog obavljanja svaki-daπnjih duænosti u savrπenoj posluπnosti Boæjoj volji. (Isusoveusporedbe, str. 245)

Kada srce odluËi biti posluπno Bogu, kada se uloæe napo-ri da se to postigne, Isus prihvaÊa tu odluku i napor kao Ëovje-kovu najbolju sluæbu i nadomjeπta nedostatke svojim boæan-skim zaslugama. (Signs, 16. lipnja 1890.)

255


Rodovi posveÊenja

“Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!”(Filipljanima 4,4)

ZahvaljujuÊi Isusu, pali Adamovi sinovi postaju “sinoviBoæji”. “Jer svi — i posvetitelj i posveÊeni — imaju jednogaOca. Zbog toga se ne stidi zvati ih braÊom.” (Hebrejima 2,11)Æivot krπÊanina treba biti æivot vjere, pobjede i radosti u Bo-gu. “Jer sve πto je od Boga roeno pobjeuje svijet. A ovo jesredstvo pobjede koja pobjeuje svijet: naπa vjera.” (1. Ivanova5,4) Istinu je govorio Boæji sluga Nehemija: “Radost Jahvinavaπa je jakost.” (Nehemija 8,10) A Pavao piπe: “Radujte se uvijeku Gospodinu! Da ponovim: radujte se!” (Filipljanima 4,4) “Ra-dujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahva-ljujte, jer je to za vas volja Boæja u Kristu Isusu!” (1. Solunja-nima 5,16-18)

To su plodovi biblijskog obraÊenja i posveÊenja. (Velikaborba, str. 410)

Istinski pravedan Ëovjek je tako temeljito nadahnut lju-bavlju prema Bogu i svojim bliænjima da spremnim srcem ËiniKristova djela.

Svi koji uu u podruËje njegovog utjecaja, osjeÊaju ljepo-tu i miris njegovog krπÊanskog æivota, dok je on sam nesvje-stan toga jer æivi u skladu sa svojim navikama i sklonostima.On se moli za boæansko prosvjetljenje i rado hodi u toj svjet-losti. Njegovo piÊe i njegova hrana je da ispunjava volju svojegnebeskog Oca. Njegov æivot je sakriven s Kristom u Bogu; alise on ne hvali time, niti izgleda da je svjestan toga. Bog sesmijeπi skromnima i poniznima koji vjerno slijede stope svogaUËitelja. Oni privlaËe anele koji se rado zadræavaju na nji-hovom putu. Moæda Êe pokraj njih proÊi kao pokraj nedostoj-nih oni koji se hvale uzviπenim dostignuÊima i koji uæivaju utome da istiËu svoja dobra djela; ali nebeski aneli se s ljubavljusaginju nad njima i postavljaju se kao ognjeni zid oko njih.... »ovjeku je osigurana prednost da postane baπtinik Boæji isubaπtinik s Kristom. (SL 11—14)

256


Krist je posvetio sebe za mene

“Kao πto ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.Ja sebe samog posveÊujem za njih da i oni budu posve-Êeni istinom.” (Ivan 17,18.19)

Krist kaæe da je posvetio sebe da bismo mi mogli biti po-sveÊeni. On je uzeo naπu narav i postao bezgreπni uzor Ëovje-ku. On nije uËinio nijednu pogreπku da bismo mi mogli postatipobjednici, uÊi u Njegovo kraljevstvo kao oni koji su nadvladalisebe. On se molio da budemo posveÊeni istinom. ©to je istina?On je objasnio: “Tvoja je rijeË istina!” Njegovi uËenici su trebalibiti posveÊeni posluπnoπÊu istini. On sam kaæe: “Ne molim samoza njih, nego i za one koji Êe po njihovoj rijeËi vjerovati u me.”Ova molitva se odnosi na nas; mi smo povjerovali na temeljusvjedoËanstva Kristovih uËenika. On se molio da Njegovi uËe-nici budu jedno kao πto je On jedno sa svojim Ocem; i da tojedinstvo vjernika bude svjedoËanstvo svijetu da nas je On po-slao i da se na nama vide dokazi Njegove milosti.

Mi trebamo biti dovedeni u svetu blizinu Otkupitelja svi-jeta. Trebamo postati jedno s Kristom kao πto je On jedno sasvojim Ocem. Kakvu prekrasnu promjenu pripadnici Boæjegnaroda doæivljavaju ostvarujuÊi jedinstvo s Boæjim Sinom! Naπukus, sklonosti, ambicije i strasti trebaju biti pokoreni, dove-deni u sklad s Kristovim umom i duhom. I to je upravo onodjelo koje je Gospodin spreman obaviti za one koji vjeruju uNjega. Naπ æivot i ponaπanje trebaju postati uzor svijetu. Kristovduh treba steÊi nadmoÊni utjecaj u æivotu Njegovih sljedbeni-ka, tako da oni govore i djeluju onako kao πto je Isus govorioi djelovao. Krist kaæe: “Ja sam im predao slavu koju si ti menidao.” ...

Kristova milost treba dovesti do prekrasne preobrazbe æi-vota i karaktera onih koji su je primili; i ako smo istinskiKristovi uËenici, svijet Êe vidjeti da je boæanska sila uËinilaneπto za nas jer Êemo biti u svijetu, ali neÊemo biti od svijeta.(R&H, 2. srpnja 1889.)

257

6. rujna Primjeri posveÊenog æivota

Ponizni muπkarci i æene

“Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenËava poni-zne!” (Psalam 149,4)

Najdragocjeniji rod posveÊenja je poniznost. Kada ta vrli-na ovlada duπom, ponaπanje Êe se oblikovati pod njezinim utje-cajem. Tada Êemo neprestano “Ëekati na Gospodina” i svojuvolju pokoravati Njegovoj. Razum Êe shvaÊati svaku boæanskuistinu i volja Êe se pokoravati svakom boæanskom propisu nesumnjajuÊi ni prigovarajuÊi. Istinska poniznost omekπava i po-korava srce i priprema um za upisivanje RijeËi. Ona dovodimisli u pokornost Isusu Kristu. Otvara srce za Boæju rijeË,kao πto se otvorilo Lidijino srce. Ona nas dovodi, zajedno sMarijom, kao uËenike k Isusovim nogama. “On ponizne u pravdivodi i uËi malene putu svome.”

Jezik poniznoga nikada nije hvalisav. Kao dijete Samuel,i oni Êe se odazivati: “Govori, sluga tvoj sluπa!” Kada je Joπuadoπao na najviπi i najËasniji poloæaj, kada je postao zapovjed-nik nad Izraelom, prkosno je ustao protiv svih Boæjih nepri-jatelja. Njegovo srce bilo je puno uzviπenih misli o svojem ve-likom zadatku. Meutim, kada je trebao Ëuti poruku Neba,postao je sliËan malom djetetu koje traæi uputu: “©to zapovi-jedaπ, Gospodaru, sluzi svome?” — glasio je njegov odgovor....

Poniznost u Isusovoj πkoli izraziti je rod Duha. To je vrlinakoju Sveti Duh razvija u Ëovjeku, koja onome tko je ima pomaæeda u svakom trenutku vlada svojom naglom i nestrpljivom na-ravi. ...

Poniznost je unutarnji ukras, koju Bog veoma visoko cijeni.... Onaj koji je ukrasio nebesa blistavim nebeskim tijelima obe-Êao je tim istim Duhom da Êe “spasenjem ovjenËati ponizne”.Nebeski aneli Êe kao najljepπe ukraπene zabiljeæiti one kojisu se obukli u Gospodina Isusa Krista i koji hode s Njime uponiznosti i krotkosti srca. (SL 12,13)

258


Danielov æivot umjerenosti

“Daniel je u srcu odluËio da se neÊe okaljati kraljevimjelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvoraniËkogstarjeπinu da ga poπtedi te se ne okalja.” (Daniel 1,8)

Danielov æivot je nadahnuta ilustracija posveÊenog karak-tera. To je pouka za sve nas, a posebno za mlade. Strogo usu-glaπavanje s Boæjim zahtjevima blagotvorno djeluje na zdrav-lje tijela i uma. Da bismo dostigli najviπe mjerilo moralnih iumnih dostignuÊa, moramo traæiti mudrost i snagu od Boga ipoπtovati pravila stroge umjerenosti i trezvenosti u svim æivot-nim navikama. U iskustvu Daniela i njegovih prijatelja ima-mo primjer pobjede naËela nad kuπnjom da popuste apetitu.Ono nam pokazuje da mladi ljudi mogu pobijediti prohtjevetijela i ostati vjerni Boæjim zahtjevima dræeÊi se vjerskih naËela,iako ih to moæe izloæiti velikim ærtvama. (SL 18,19)

Daniel je bio odani sluga Najviπega. Njegov dugi æivot bioje ispunjen plemenitim djelima sluæbe njegovom Gospodaru.NeporoËnost njegovog karaktera i nepokolebljiva vjernost mo-gu se usporediti samo s poniznoπÊu njegovog srca i njegovomskruπenoπÊu pred Bogom. Ponavljamo, Danielov æivot je na-dahnuta ilustracija istinskog posveÊenja. (SL 39)

Gdje god se naπli, oni koji su istinski posveÊeni uzdizatÊe moralna mjerila dræeÊi se pravilnih tjelesnih navika i, kaoDaniel, drugima Êe pruæati primjer umjerenosti i samoodrica-nja. ...

S kakvom bi ozbiljnoπÊu krπÊani trebali usmjeravati svojenavike da bi mogli saËuvati punu æivotnu snagu svake sposob-nosti svoga biÊa i da bi je mogli predati u sluæbu Kristu! (GH,studeni 1882.)

Onaj tko njeguje svjetlo koje mu je Bog dao o zdravstve-noj reformi, ima na raspolaganju vaænu pomoÊ u djelu posve-Êenja istinom i pripremanja za besmrtnost. (CDF 59,60)

259


Henokov posveÊeni æivot

“Henok je hodio s Bogom ... trista godina.” (Postanak5,22)

Postojao je niz svetih ljudi, uzviπenih i oplemenjenih za-jednicom s Bogom, koji su æivjeli u zajednici s Nebom. Bili suto ljudi velikog intelekta, prekrasnih osobina. Njihova je zadaÊabila velika i sveta — da razviju karakter pravednosti, da iznosepouku o poboænosti ne samo ljudima svog vremena, veÊ i bu-duÊim naraπtajima. ...

O Henoku je zapisano da je nakon πezdeset pet godinaæivota dobio sina. Nakon toga on je tri stotine godina hodio sBogom. Tijekom svojih ranih godina Henok je ljubio i bojaose Boga i vrπio Njegove zapovijedi. ... On je s Adamovih usa-na nauËio æalosnu priËu o padu, te radosnu priËu o Boæjoj milostii obeÊanju. On se oslanjao na Otkupitelja koji je trebao doÊi.Ali nakon roenja svog prvog sina Henok je doæivio joπ dubljeiskustvo jer je produbio svoj odnos s Bogom. On je potpunijeshvatio svoje vlastite obveze i odgovornosti kao Boæjeg sina.Dok je gledao djeËju ljubav prema Ocu, njegovo jednostavnopovjerenje u njegovu zaπtitu, dok je osjeÊao duboku, Ëeznutljivunjeænost vlastitog srca prema svom prvoroenom sinu, on jenauËio dragocjenu pouku o prekrasnoj Boæjoj ljubavi premaljudima kroz dar Njegova Sina i o povjerenju πto ga Boæja djecamogu imati u svog nebeskog Oca. NeograniËena, neshvatljivaBoæja ljubav kroz Krista postala je predmetom njihova raz-miπljanja danju i noÊu, i sa æarom u svojoj duπi on je nastojaootkriti ovu ljubav ljudima meu kojima je prebivao.

Henok nije hodio s Bogom u zanosu ili vienju, veÊ u duæ-nostima svakodnevna æivota. ... U obitelji i osobnom ophoe-nju prema ljudima, kao otac, suprug, prijatelj i graanin, onje bio postojan i nepokolebljiv sluga Gospodnji. (Patrijarsi iproroci, str. 61)

260


Nepokolebljivo poπtenje trojice Hebreja

“Nabukodonozor ... zapita svoje savjetnike: ‘Nismo li baciliova tri Ëovjeka svezana u oganj?’ Oni odgovoriπe: ‘Je-smo, kralju!’ On reËe: ‘Ali ja vidim Ëetiri Ëovjeka, odrije-πeni πeÊu po vatri i niπta im se zlo ne dogaa: a Ëetvrtije sliËan sinu Boæjemu.’” (Daniel 3,24.25)

Ova tri Æidova bila su istinski posveÊena. Pravo krπÊanskonaËelo se ne zaustavlja da procijeni posljedice. Ono ne pita:©to Êe ljudi misliti o meni ako to budem uËinio? Ili kako Êeutjecati na moje svjetovne izglede ako to budem uËinio? S naj-dubljom Ëeænjom Boæja djeca æele saznati πto On æeli od njihda Ëine da bi Ga njihova djela mogla proslaviti. Gospodin seobilno pobrinuo da srca i æivot Njegovih sljedbenika mogu doÊipod utjecaj boæanske milosti, da bi mogli posluæiti kao blista-va, sjajna svjetlost svijetu.

Ovi vjerni Æidovi imali su velike prirodne sposobnosti; uæi-vali su u prednostima najviπe intelektualne kulture, a sadasu zauzimali i poËasne poloæaje, ali ih sve to nije navelo dazaborave Boga. Oni su svoje snage pokorili posveÊujuÊem utje-caju boæanske milosti. Svojim nepokolebljivim poπtenjem onisu odavali Ëast Onome koji ih je pozvao iz tame u svoje Ëude-sno svjetlo. Njihovo veliËanstveno oslobaanje pred nepregled-nim mnoπtvom pokazalo je Boæju silu i Njegovo veliËanstvo.Isus je stao na njihovu stranu u ognjenoj peÊi i slavom svojeprisutnosti osvjedoËio oholog babilonskog kralja da je Sin Bo-æji. Slava Neba blistala je od Daniela i njegovih prijatelja svedok svi njihovi poznanici nisu shvatili veliËinu vjere koja jeoplemenila njihov æivot i uljepπala njihov karakter. ...

Kakva je pouka ovdje upuÊena onima koji su plaπljivi, ko-lebljivi i kukavice u Boæjem djelu! ... Ovi vjerni, Ëvrsti karak-teri primjer su posveÊenja jer nisu ni pomiπljali da zahtije-vaju za sebe neke visoke Ëasti. (SL 29,30)

Svaki krπÊanin moæe uæivati u blagoslovima posveÊenja.(SL 61)

261


Ivanova ljubav i vjernost

“A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, ivjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostajeu Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 4,16)

Ljubav puna povjerenja i nesebiËne odanosti, koja se po-kazala u Ivanovom æivotu i karakteru, nudi pouke od neiz-mjerne vrijednosti za krπÊansku Crkvu. Neki bi ga mogli prika-zati kao osobu koja neovisno o boæanskoj milosti njeguje takvuljubav; ali Ivan je u svojoj naravi imao ozbiljne karakternemane: bio je ohol, Ëastoljubiv i brzo se vrijeao, sklon omalova-æavanju i ranjavanju. ...

Ivan je æelio postati kao Isus, i pod utjecajem preobraæa-vajuÊe Kristove ljubavi postao je krotak i ponizan u srcu.Njegovo “ja” sakrilo se u Kristu. Bio je usko povezan sa ÆivimTrsom i tako postao dionik boæanske naravi. Takve Êe uvijekbiti posljedice druæenja s Isusom. To je istinsko posveÊenje.

U karakteru pojedinca mogu postojati izrazite mane, alikada postane istinski uËenik Isusa Krista, sila boæanske milostistvara od njega novo stvorenje. Kristova ljubav preobraæavaga i posveÊuje. Ali kada netko tvrdi da je krπÊanin, ali ga nje-gova vjera ne Ëini boljim muπkarcem ili boljom æenom na svimpodruËjima æivota — æivim Kristovim predstavnikom u raspo-loæenju i karakteru — tada takav ne spada meu Njegove.(SL 41)

Ivan je uæivao blagoslov istinskog posveÊenja. Ali, zapa-zite, apostol ne tvrdi da je bezgreπan; on teæi za savrπenstvomhodajuÊi u svjetlosti Kristovog lica. On svjedoËi da Ëovjek kojitvrdi da poznaje Boga, a ipak krπi boæanski Zakon, sam sebetjera u laæ. ... Dok trebamo voljeti duπe za koje je Krist umroi raditi na njihovom spasenju, ne smijemo sklapati kompromises grijehom. Mi se ne smijemo ujedinjavati s buntovnicima ito nazivati ljubavlju. Bog zahtijeva od pripadnika svojeg narodau ovo vrijeme u svijetu da, kao πto je to Ivan uËinio u svojevrijeme, nepokolebljivo stane na stranu onoga πto je pravo ida se odupre zabludama koje uniπtavaju duπe. (SL 48)

262


Suprotnost izmeu æivota Ivana i Jude

“A svijet sa svojom poæudom prolazi; a tko vrπi volju Bo-æju, ostaje zauvijek.” (1. Ivanova 2,17)

Ivan i ostali uËenici nalazili su se u πkoli u kojoj je Isusbio uËitelj. ... Ivan je spremao u srce svaku pouku i stalno setrudio da svoj æivot dovede u sklad s boæanskim Uzorom. Isusovepouke koje su isticale krotkost, poniznost i ljubav kao osobi-ne nuæne za rast u milosti i za osposobljavanje za rad, bilesu za Ivana od neprocjenjive vrijednosti. ...

Iz izrazite razlike izmeu karaktera Ivana i Jude moæe-mo izvuÊi dragocjene pouke. Ivan je bio æiva ilustracija posve-Êenja. S druge strane, Juda je pokazivao obliËje poboænosti,dok je njegov karakter bio viπe sotonski nego boæanski. On jetvrdio da slijedi Isusa, ali Ga se svojim rijeËima i djelima od-ricao.

Juda je uæivao istu dragocjenu prednost kao i Ivan da pro-uËava i slijedi Uzor. I on je sluπao Isusove pouke i njegov sekarakter mogao preobraziti boæanskom miloπÊu. Ali dok se Ivanozbiljno borio protiv svojih nedostataka i trudio se prihvatitiKristove osobine, Juda je ranjavao svoju savjest popuπtajuÊikuπnjama, jaËajuÊi svoju sklonost prema nepoπtenim navika-ma koje Êe ga konaËno dovesti do toga da poprimi obliËje So-tone.

Ova dva uËenika prikazuju krπÊanski svijet. Svi govoreda su Kristovi uËenici, ali dok jedna skupina hodi u poniznostii krotkosti uËeÊi se od Isusa, druga pokazuje da ne spada uvrπitelje RijeËi, veÊ samo u sluπatelje. Jedna skupina je posve-Êena istinom, a druga niπta ne zna o preobraæavajuÊoj sili bo-æanske milosti. Prvi svakoga dana umiru sebi i pobjeuju grijeh.Drugi se povode za svojim slastima i postaju sluge Sotone.(SL 44)

263


Gospodin posveÊuje svetkovatelje subote

“Dadoh im i svoje subote, kao znak izmeu sebe i njih,neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveÊujem.” (Eze-kiel 20,12)

Gospodnji dan koji je Ivan spomenuo zapravo je bio subota,dan u koji je Gospodin poËinuo nakon velikog djela stvaranja,koji je posvetio i blagoslovio zato πto se toga dana odmarao.Ivan je isto tako vjerno svetkovao subotu na otoku Patmosukao i kada je bio meu ljudima i propovijedao im toga dana.Gole stijene oko njega podsjeÊale su ga na stjenovitu goru Horebi na rijeËi koje je sam Gospodin izgovorio dok je narodu objav-ljivao svoj Zakon: “Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.”

Boæji Sin je progovorio Mojsiju s vrha gore. Bog je stijenepretvorio u svoje svetiπte. Njegov hram nalazio se na vjeËnimbrdima. Boæanski Zakonodavac spustio se na stjenovitu pla-ninu i izgovorio svoj Zakon pred cijelim narodom, tako da svibudu zadivljeni velikim i straπnim prikazom Njegove moÊi islave i da se boje prekrπiti Njegove zapovijedi. ... GospodnjiZakon je nepromjenjiv i ploËe na kojima ga je On napisao bilesu od tvrdog kamena koji je prikazivao trajnost Njegovih pro-pisa. Stjenoviti Horeb postao je sveto mjesto za sve koji volei poπtuju Boæji zakon.

Dok je Ivan razmiπljao o prizorima na Horebu, Duh Onogakoji je posvetio sedmi dan spustio se na njega. Razmiπljao jeo Adamovom grijehu kada je prekrπio Boæji zakon i o straπ-nim posljedicama tog krπenja. Beskrajna Boæja ljubav, koja sepokazala kada je svoga Sina dao da otkupi greπni ljudski rod,Ëinila mu se tako velika da se njezina veliËina nije mogla iz-raziti ljudskim jezikom. I dok ju je opisivao u svojim posla-nicama, pozivao je Crkvu i svijet da je upozna. (SL 54)

Svi koji poπtuju subotu kao znak izmeu sebe i Boga ...poπtovat Êe i naËela Njegove vladavine. Oni Êe u svoj svakidaπnjiæivot unositi zakone Njegova kraljevstva. Svakoga dana oniÊe se moliti da posveÊenje subote poËiva i na njima. (6T, str.353)

264

13. rujna PosveÊujuÊa snaga istine

Krist je istina

“Ja sam put, istina i æivot — reËe mu Isus. — Nitko nedolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6)

Kada je Isus nakon krπtenja priklonio svoju glavu na oba-lama Jordana, Nebo se otvorilo i Sveti Duh u obliku goluba,sliËnog uglaËanom zlatu, spustio se na Njega i okruæio Ga sla-vom, dok je s najviπeg Neba odjeknuo Boæji glas govoreÊi: “Ovoje Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” Kristova moli-tva za Ëovjeka otvorila je vrata Neba i Otac je odgovorio pri-hvaÊajuÊi molbu za greπni rod. Isus se molio kao naπa Zamje-na i Zalog, pa sada ljudski rod moæe dobiti pristup Ocu zaslu-gom Njegovog ljubljenog Sina. Ova Zemlja je zbog prijestupabila odsjeËena od Neba. Veza izmeu Ëovjeka i njegovog Stvo-ritelja bila je prekinuta; ali je sada otvoren put da se Ëovjekvrati u dom svoga Oca. Isus je “Put, Istina i Æivot”. Vrata Nebaπirom su otvorena i sjaj s Boæjeg prijestolja obasjava srca onihkoji ga vole, iako borave na ovome zbog grijeha prokletomplanetu. Svjetlost koja okruæuje Boæjeg Sina padat Êe na putovesvih onih koji idu Njegovim stopama. Nema razloga za obes-hrabrenje. Boæja obeÊanja su sigurna i Ëvrsta.

“Iziite izmeu njih i odvojite se — veli Gospodin! Ne do-tiËite se niËega neËista, i ja Êu vas primiti! Ja Êu vam bitiOtac, a vi Êete mi biti sinovi i kÊeri, veli Gospodin SvemoguÊi.”Æelite li postati sinovi i kÊeri SvemoguÊega? ... Moæete doÊi kOcu u ime Njegovog Sina i, bez obzira na to koliko su nesa-vrπene i slabe vaπe molitve, Isus Êe ih iznijeti pred prijesto-ljem beskrajne moÊi i svjetlost koja je Njega obasjala odrazitÊe se i na vama. I vi Êete biti prihvaÊeni “u Ljubljenome”. (R&H,28. sijeËnja 1888.)

265


Istina posveÊuje

“Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” ( Ivan 17,17)

Boæja istina treba posvetiti duπu. “Dat Êu vam novo srce,nov duh udahnut Êu u vas!” PosveÊujuÊa sila istine treba pre-bivati u naπoj duπi i zajedno s nama ulaziti u sve naπe poslove,trajno stavljati na ispit svaki naπ æivotni posao, a posebno naπepostupanje prema bliænjima. Ona treba prebivati u naπem domui imati nadmoÊnu silu u æivotu i karakteru svih koji u njemuæive. (R&H, 14. travnja 1885.)

Onima koji tvrde da vjeruju u istinu, stalno iznova moramnaglaπavati nuænost da æive po istini. To znaËi posveÊenje, aposveÊenje znaËi njegovanje i razvijanje svake sposobnosti zasluæbu Gospodinu. (R&H, 26. srpnja 1906.)

UËite svoju djecu da vole istinu zato πto je istina i zatoπto trebaju biti posveÊena istinom i osposobljena da opstanuna velikom pregledu na kojemu Êe se jednoga dana odluËivatijesu li dostojna da se prihvate uzviπenijeg posla, da postanuËlanovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja. (Signs, 10.rujna 1894.)

Istina, dragocjena istina Boæje rijeËi, imat Êe posveÊujuÊiutjecaj na srce i karakter. Postoji posao koji se mora obavitiza nas i za naπu djecu. Nepreporoeno srce puno je mrænjeprema istini kakva je u Isusu. Ako roditelji ne prihvate kaosvoju prvenstvenu duænost u æivotu da stope svoje djece us-mjere na put pravednosti joπ od najranijih dana, djeca Êe prijeizabrati pogreπan nego pravi put. (R&H, 14. travnja 1885.)

Djelo posveÊenja zapoËinje u domu. Oni koji su krπÊani udomu, bit Êe krπÊani i u crkvi i u svijetu. (Signs, 17. veljaËe1904.)

266


Istina uzdiæe

“A sad vas preporuËujem Bogu i rijeËi — njegovoj milo-sti, njemu koji moæe sagraditi i dati vam baπtinu meusvima posveÊenima.” (Djela 20,32)

Dragocjena vjera, nadahnuta od Boga, udahnjuje snagu iplemenitost karakteru. Dok razmiπljamo o Boæjoj dobroti, mi-losti i ljubavi, naπe razumijevanje istine postaje sve jasnije,naπa æelja za neporoËnoπÊu srca i jasnoÊom misli sve svetija.Duπa koja je okruæena ozraËjem svetih misli preobraæava sedok razgovara s Bogom putem prouËavanja Njegove RijeËi. Istinaje tako velika, tako dalekoseæna, tako duboka i tako πirokada se u njoj potpuno gubi naπe “ja”. Srce se omekπava, postajeponizno, ljubazno i puno ljubavi.

Prirodne sposobnosti se poveÊavaju zahvaljujuÊi posveÊe-noj posluπnosti. Nakon prouËavanja rijeËi æivota, um postajeuzviπeniji, plemenitiji, s mnogo πirim vidicima. ... NeporoËnostmisli doprinosi Ëvrstini pogleda. Svaka umna sposobnost uËe-nika dobiva novu æivotnu snagu. Oni mogu u tolikoj mjeri od-gojiti i disciplinirati sebe da Êe svi koji se nau u podruËjunjihovog utjecaja jasno vidjeti πto Ëovjek moæe postati i πtomoæe Ëiniti kada se poveæe s Bogom mudrosti i sile. (Signs,17. listopada 1906.)

Boæja istina nikada ne poniæava primatelja. Utjecaj isti-ne neprestano Êe uzdizati onoga tko je primi. ...

Oni koji su posveÊeni istinom, æivi su dokaz njezine silei djeluju kao predstavnici svojeg uskrslog Gospodina. Kristovavjera oplemenit Êe ukus, posvetiti prosuivanje, uzdignuti, oËi-stiti i oplemeniti duπu osposobljavajuÊi krπÊanina za druπtvonebeskih anela. (R&H, 3. prosinca 1889.)

Bog nas poziva da svoj um ispunjavamo uzviπenim, Ëistimmislima. ... Nitko tko cijeni nauk Biblije ne moæe proËitati nije-dan tekst iz svete Knjige da ne izvuËe neku korisnu pouku.(Signs, 19. rujna 1906.)

267


Istina Ëisti

“Poπto ste pokoravanjem istini oËistili svoje duπe da po-stignete bratsku ljubav, Ëistim srcem ljubite æarko jedandrugoga.” (1. Petrova 1,22)

Ljiljan na jezeru puπta svoje korijenje duboko ispod slojasmeÊa i mulja i preko svoje porozne stabljike izvlaËi one sa-stojke koje Êe povoljno djelovati na njegov razvoj i iznijeti napovrπinu jezera i na svjetlo dana neokaljanu ljepotu njegovogcvijeta.

On odbacuje sve πto bi moglo naruπiti ili pokvariti njegovuneokaljanu ljepotu. ... Neka se mladi druæe s onima koji seboje Boga i koji Ga vole, jer su upravo takvi plemeniti karakteriprikazani ljiljanom koji na povrπini jezera πiri svoje Ëiste cvje-tove. Takvi ne dopuπtaju da na njihovo oblikovanje utjeËe onoπto bi ih moglo obeshrabriti i prihvaÊaju samo ono πto Êe impomoÊi da razviju nepokvaren i plemenit karakter. Oni svojæivot nastoje usuglasiti s boæanskim uzorom. (YI, 5. sijeËnja1893.)

Prema Boæjoj procjeni Ëisto srce je dragocjenije od ofir-skog zlata. »isto srce je hram u kojemu prebiva Bog, to jesvetiπte koje Bog bira kao svoje boraviπte. »isto srce je iznadsvega bezvrijednog i niskog, ono blista nepokvarenim sjajem,to je riznica iz koje izlaze posveÊene, oplemenjene rijeËi. Toje mjesto na kojemu se prepoznaju boæanske zamisli, u kojemuje najviπe zadovoljstvo promatranje Njegovog lika. To je srcekoje potpuno i jedino uæivanje i zadovoljstvo nalazi u Bogu,Ëije misli, namjere i ciljevi odiπu poboænoπÊu. Takvo srce jesveto mjesto, to je riznica svih vrlina. ...

I same misli onih Ëije je srce Ëisto, dovedene su u pokornostKristu. One su zauzete razmiπljanjem o tome na koji naËinda najbolje proslave Boga. (Letter 117, 1897.)

Za nas Êe tada biti isto tako prirodno da traæimo nepo-roËnost i svetost ... kao πto je za anele slave prirodno da obav-ljaju misiju ljubavi koja im je dodijeljena. (R&H, 23. listopa-da 1888.)

268


Istina prosvjetljuje

“Da vam dadne prosvijetljene oËi vaπeg srca da uviditekoliku nadu pruæa njegov poziv, koliko bogatstvo slavekrije njegova baπtina meu svetima.” (Efeæanima 1,18)

Svako pravo znanje i stvarni razvitak imaju svoj izvor uspoznaji Boga. Kamo god se okrenuli u tjelesnom, duπevnomi duhovnom podruËju; na πto god bacili pogled, izuzevπi bolneposljedice grijeha — svagdje nam se otkriva ta spoznaja. Makakvom se granom istraæivanja bavili s iskrenom namjeromda doznamo istinu, mi dolazimo u doticaj s nevidljivim, moÊ-nim Umom koji u svemu i preko svega djeluje. »ovjekov umdolazi u vezu s Boæjim umom, ograniËeni s NeograniËenim.Utjecaj takve veze na tijelo, um i duπu ne moæe se procije-niti.

U ovoj vezi nalazi se najviπi odgoj. To je Boæja metodarazvoja. “S Bogom ti se sprijatelji i pomiri” — glasi Njegovaporuka ËovjeËanstvu. (Odgoj, str. 12)

Dok prouËava teme u koje “aneli æele zaviriti” i razmiπljao njima, moæe biti s njima. ... Moæe u ovom svijetu boraviti uozraËju Neba, dajuÊi nadu æalosnima i kuπanima na Zemlji,budeÊi u njima Ëeænju za svetoπÊu, a sam dolazeÊi u sve tjeπnjui tjeπnju zajednicu s nevidljivim; i sliËno onome koji je u davnavremena hodio s Bogom, prilazit Êe sve bliæe i bliæe pragu vjeË-noga svijeta dok se vrata ne otvore i on ne ue. Tamo se neÊeosjeÊati strancem. Glasovi koji Êe ga pozdraviti, glasovi su svetihkoji su na Zemlji bili njegovi nevidljivi suputnici — glasovikoje je on ovdje nauËio prepoznati i ljubiti. Onaj koji je prekoBoæje rijeËi æivio u zajednici s Nebom, osjeÊat Êe se ugodno unebeskom druπtvu. (Odgoj, str. 114,115)

Voen “Duhom istine” on Êe biti upuÊen u svaku istinu.... Bit Êe dragocjen u oËima neba. (5T, str. 439)

269


Istina preobraæava

“Jahve, tko smije prebivati u πatoru tvome, tko li sta-novati na svetoj gori tvojoj? Onaj samo tko æivi Ëestito,koji Ëini pravicu i istinu iz srca zbori.” (Psalam 15,1.2)

Mi moramo objavljivati naËela istine i pruæati im moguÊ-nost da djeluju na srce ljudi. Mi moæemo brati liπÊe s drvetakoliko god Ëesto æelimo, ali to neÊe uËiniti da drvo umre; slje-deÊe sezone liπÊe Êe opet izrasti isto onako gusto kao i prije.Ali udarite li sjekirom u korijen drveta, neÊe otpasti samo liπÊe,veÊ Êe i cijelo drvo umrijeti. Oni koji prihvate istinu za ljubavistine, umrijet Êe svijetu i postat Êe krotki i ponizni u srcukao i njihov boæanski Gospodin. »im srce stane na stranu onogaπto je pravo, tada se i odjeÊa, razgovor i æivot usuglaπavaju sBoæjom rijeËju. Svi se mi trebamo ponizno predati u moÊneBoæje ruke. Neka nam On pomogne da svojim nogama Ëvrstostanemo na postolje vjeËne istine. (HS 123,124)

PreobraæavajuÊi utjecaj istine posveÊuje duπu. Ona tadazavoli Boæje zapovijedi. ... Kristova ljubav koja je izraæena Nje-govom velikom ærtvom za spasenje Ëovjeka, sruπila je svakuprepreku. Boæja ljubav je potekla u duπu i zahvalnost se javilau srcu koje je nekada bilo hladno kao kamen. Raspeti Krist,Krist naπa pravednost, zadobio je srce i doveo ga do pokajanja.Ova tema je tako jednostavna da je i malo dijete moæe shvatiti;mudri i uËeni su zadivljeni njome dok prouËavaju njene dubi-ne mudrosti, ljubavi i sile koje nikada neÊe uspjeti shvatiti.Mi æelimo objaviti ove dragocjene istine narodu koji je oko-van grijehom. Neka svi uvide da je Krist bio ubijen zbog nji-hovih grijeha, da ih æeli spasiti. (GCB, 28. sijeËnja 1893.)

Trebamo imati na umu da postoji potreba za posveÊenimperom i posveÊenim jezicima. Kada bismo mi kao crkva æiv-jeli onako kako je Bogu ugodno, vidjeli bismo velika djela Sve-toga Duha. Tada bi se mnogo viπe Ëinilo za one koji nikadanisu Ëuli za istinu. (MS 91, 1907.)

Trebali bismo biti proæeti dubokom, trajnom svijeπÊu o vri-jednosti, svetosti i autoritetu istine. (YI, 2. veljaËe 1893.)

270


Istina Êe slavno pobijediti

“Otvorite vrata! Nek ue narod pravedni koji Ëuva vjer-nost!” (Izaija 26,2)

Boæja istina treba se Ëuvati u srcu i mi moramo odluËnovoditi bitke Gospodnje ako æelimo iziÊi kao pobjednici u kona-Ënom trijumfu istine jer Êe istina slavno pobijediti. ... Ako na-stojimo biti na blagoslov bliænjima, Bog Êe nas blagosloviti. Usvoj æivot trebamo unijeti sve dobro koje postoji da bismo mogliproslaviti Boga i biti na blagoslov ËovjeËanstvu. (R&H, 5. svibnja1891.)

Crkva je Boæje sredstvo za navijeπtanje istine; On ju jeopunomoÊio za vrπenje posebnog djela. Ako bude vjerna Njemu,posluπna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe nastavati bo-gatstvo boæanske milosti. Ako bude odana, ako bude poπtovalaGospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se moæe odupri-jeti.

Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je uËenike dasa silnom snagom svjedoËe za Radosnu vijest. Ne bi li sliËnagorljivost trebala zapaliti naπa srca odluËnoπÊu da iznosimovijest o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednostje svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ da ubrza Spasi-teljev dolazak.

Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude lise odrekla svake privræenosti svijetu, pred njom Êe zasjati zorasvijetlog i slavnog dana. Ono πto joj je Bog obeÊao, ostaje zau-vijek. Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju,na kraju Êe trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je stala,njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Boæja vijestnaie na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mo-gla biti joπ utjecajnija. Obdarena boæanskom energijom, onaÊe se probiti kroz najjaËe zapreke i svladati svaku prepreku.(Djela apostolska, str. 377,378)

271

20. rujna Savrπenstvo karaktera

Djelo koje traje cijeloga æivota

“BuduÊi da imamo ova obeÊanja, oËistimo se, ljubljeni,od svake tjelesne i duπevne ljage, i privedimo k savrπen-stvu svoju svetost u strahu Boæjemu!” (2. KorinÊanima7,1)

Oblikovanje pravog karaktera traje cijelog æivota i nastajekao rezultat razmiπljanja i molitve, sjedinjene s uzviπenomnamjerom. Savrπenstvo karaktera koje stjeËemo mora biti re-zultat naπih napora. Prijatelji nas mogu hrabriti, ali oni nemogu obaviti to djelo umjesto nas. Ako samo æelite, uzdiπetei sanjate, nikada neÊete postati veliki ili dobri. Morate se pe-njati. (R&H, 26. kolovoza 1884.)

Razgovori koje vodimo uz ognjiπte, knjige koje Ëitamo,poslovi koje obavljamo, sve su to sredstva kojima se oblikujenaπ karakter i iz dana u dan odluËuje naπa vjeËna buduÊnost.(YI, 23. studenoga 1893.)

Umne sposobnosti i genijalnost nisu karakter jer ih Ëe-sto imaju osobe Ëiji je karakter prava suprotnost dobrom ka-rakteru. Ugled nije karakter. Istinski karakter je kvaliteta duπekoja se pokazuje u ponaπanju. (YI, 3. studenoga 1886.)

Karakter izgraen po Boæjoj slici jedino je blago koje Êe-mo moÊi prenijeti iz ovog svijeta u drugi. Oni koji na ovomsvijetu dopuste da ih pouËava Krist, ponijet Êe sa sobom sveboæanske plodove savrπenstva u nebeske stanove. Pa i na NebuÊemo biti pozvani da se stalno usavrπavamo. (Poruka mladi-ma, str. 64; 1968.)

Dobar karakter je kapital koji vrijedi viπe od zlata i srebra.Na njega ne utjeËe panika ili porazi, i onoga dana kada Êesva zemaljska blaga biti uniπtena, on Êe donijeti bogat dobitak.Poπtenje, Ëvrstina i ustrajnost prave su kvalitete i svatko setreba ozbiljno truditi da ih razvije i njeguje; jer onome tko ihima, one daju neodoljivu snagu — snagu koja mu omoguÊavada Ëini dobro, da se odupre zlu i da podnosi nedaÊe. (CPT225,226)

272


Karakteri uglaËani kao hramski stupovi

“Daj da nam sinovi budu kao biljke πto rastu od mladostisvoje; a kÊeri naπe kao stupovi ugaoni, krasne poputhramskog stupovlja.” (Psalam 144,12)

Ako mladi pravilno ocijene vaæno pitanje izgradnje karak-tera, uvidjet Êe da moraju obaviti svoj dio posla da bi mogliizdræati probu kojoj Êe biti izloæeni pred Bogom. I najskromnijii najslabiji, ako uloæe ustrajne napore da se odupru kuπnja-ma i zatraæe mudrost odozgo, mogu dosegnuti visine koje imsada izgledaju nedostupne. Ovakva dostignuÊa ne mogu se po-stiÊi bez odluËne namjere da Ëovjek bude vjeran u ispunjava-nju malih duænosti. To djelo zahtijeva stalnu budnost kako loπekarakterne osobine ne bi ojaËale. Mladi moraju steÊi moralnusnagu jer je Isus doπao na ovaj svijet da bude naπ primjer ida svim mladima i svima ostalima bez obzira na godine æivo-ta ukaæe boæansku pomoÊ. (YI, 3. studenoga 1886.)

Ovaj svijet je Boæja radionica i svaki kamen koji bi semogao uporabiti u nebeskom hramu, mora biti klesan i bru-πen sve dok ne postane okuπan i dragocjen, prigotovljen zasvoje mjesto u Gospodnjoj graevini. Ali ako ne budemo uvjeæ-bani i disciplinirani, postat Êemo sliËni kamenju koje se nemoæe ni isklesati ni izbrusiti, i koje Êe konaËno biti odbaËenokao neuporabljivo. (YI, 31. kolovoza 1893.)

Moæda Êe trebati uloæiti mnogo rada u obradu ... zato πtoste neobraeni kamen koji se mora oblikovati i ispolirati pri-je nego πto se moæe ugraditi na mjesto u Gospodnjem hramu.Ne trebate zato biti iznenaeni ako ËekiÊem i dlijetom BogpoËne otkidati oπtre rubove u vaπem karakteru, dok ne budetepripremljeni za mjesto koje vam je On pripremio. Nijedno ljud-sko biÊe ne moæe obaviti ovaj posao. Samo ga Bog moæe zavr-πiti. I budite sigurni da On neÊe zadati nijedan nepotrebanudarac. Svaki Njegov udarac upuÊen je iz ljubavi, za vaπu vjeËnusreÊu. On zna vaπe nedostatke i æeli vas obnoviti, a ne uniπ-titi. (7T, str. 264)

Karakter uglaËan kao mramor u palaËi ... sjat Êe u dvorimaGospodnjim zauvijek. (9T, str. 37)

273


Pravednici Êe vjeËno æivjeti

“Jer moljac Êe ih razjesti kao haljinu, crv Êe ih rastoËitikao vunu. Ali Êe pravda moja trajati dovijeka, i spasmoj od koljena do koljena.” (Izaija 51,8)

Meu odjevnim predmetima koji su mi bili potrebni pro-naπla sam neke vunene dijelove koji su mi isprva izgledali uredu, ali kada sam ih iznijela na svjetlo i dobro protresla, otkrilose razorno djelo moljaca. Da ih nisam paæljivo pregledala, nebih otkrila njihovo neuporabljivo stanje. Moljac je tako malostvorenje da se teπko zapaæa, ali tragovi njegovog postojanjasu oËigledni i πtete koje nanosi krznenim ili vunenim pred-metima pokazuju da se radi o praktiËnom radniku iako ga jeteπko primijetiti ili Ëak posumnjati u njegovu prisutnost.

RazmiπljajuÊi o potajnom razornom djelovanju ovih mo-ljaca, sjetila sam se nekih ljudskih biÊa koja sam poznavala.Kako su Ëesto naπa srca povrijeena iznenadnim otkriÊem daneka djela naπih poznanika imaju svoju skrivenu stranu ko-joj se nismo nadali; stranu koja otkriva njihov istinski karakterkoji je dotad bio skriven od pogleda drugih ljudi! Kada se iz-loæi svjetlu Boæje rijeËi, njihov karakter izgleda kao haljinakoju su izgrizli moljci i koji, kada se protrese i ispita, pokazujeda se na njemu odvijalo razorno djelo i da se potajno godina-ma obavljalo. ...

Moljcu je potrebno vrijeme da obavi svoj razorni posao,tiho i u tami, a potrebno je i vrijeme, malo-pomalo, da se dijeteili mladiÊ i djevojka osjete lagodno i opuπteno na putu propa-sti, na putu grijeha, skriveni od ljudskih oËiju. Nijedno poje-dinaËno djelo, bilo dobro ili zlo, ne oblikuje karakter, ali mislii osjeÊaji kojima se prepuπtamo pripremaju put za djela i po-stupke iste vrste. ... Budite oprezni da ne dopustite svojimstopama da naËine prvi korak na bilo kojem zlom putu. Akou temelj svojeg karaktera ugradite svoj nepokvareni, dostojniæivot traæeÊi pomoÊ i snagu od Boga, vaπ karakter neÊe bitisliËan haljini koju su izgrizli moljci, veÊ Êe postati Ëvrst i sta-bilan. (YI, 15. prosinca 1886.)

274


Bog najviπe voli prekrasan karakter

“Daj da nam uspije djelo naπih ruku, djelo ruku naπihnek uspije.” (Psalam 90,17)

Bog je ljubitelj svega πto je lijepo, ali ono πto On najviπevoli jest prekrasan karakter. ... Ljepota karaktera nikada ne-Êe propasti, veÊ Êe potrajati tijekom svih beskrajnih vjekovavjeËnosti. (BE, 1. veljaËe 1892.)

Umjetnik nad umjetnicima mislio je na ljiljane naËinivπiih tako prekrasnima da nadmaπuju Salomonovu slavu. Koli-ko se mnogo viπe brine za Ëovjeka koji je slika i slava Boæja!On Ëezne da vidi svoju djecu kako otkrivaju karakter sliËanNjegovom. Kao πto sunËeva zraka daje cvijeÊu raznolike i njeæneboje, tako i Bog daje duπi ljepotu svojeg karaktera.

Svi koji odaberu Kristovo kraljevstvo ljubavi, pravde i mirauËinivπi njegovo dobro preteænijim od svega ostalog, povezanisu s viπim svijetom i dobivaju svaki blagoslov koji je potre-ban za ovaj æivot. U knjizi Boæje providnosti, u knjizi æivota,svatko od nas ima svoju stranicu. Ta stranica sadræi sve poje-dinosti naπe proπlosti; Ëak i vlasi na glavi izbrojene su. Boguvijek misli na svoju djecu. (Isusov æivot, str. 248)

Razmetanje ovoga svijeta, ma kako uvjerljivo, u BoæjimoËima nije ni od kakve vrijednosti. Viπe od onoga πto je vidlji-vo i ograniËeno, Bog cijeni ono nevidljivo i vjeËno. Ono prvoima vrijednost samo ako sluæi kao izraz drugoga. NajodabranijaumjetniËka djela ne posjeduju ljepotu koja se moæe usporeditis ljepotom karaktera, nastalom kao plod djelovanja SvetogaDuha na duπu. ...

S ljubavlju koju je imao u svom srcu joπ od vjeËnih vre-mena, Krist je doπao na Zemlju i poklonio je palom Ëovjeku.Mi trebamo preko veze s Kristom primiti to bogatstvo, otkritiga i dati drugima. ...

Mi se trebamo razlikovati od svijeta jer je Bog na naspoloæio svoj peËat zato πto preko nas pokazuje svoj karakterljubavi. (Put u bolji æivot, str. 16,17)

275


Savrπenstvo, cilj koji treba dosegnuti

“Budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!”(Matej 5,48)

Bog Êe primiti jedino one koji odluËno teæe za visokim ci-ljevima. On svako ljudsko orue obvezuje da postigne najviπeπto moæe. Od svih se zahtijeva moralno savrπenstvo. Nikadane smijemo sniæavati mjerila pravednosti da bismo se prila-godili naslijeenim ili steËenim sklonostima prema zlu. Mo-ramo shvatiti da je nesavrπenost karaktera grijeh. Sve pravedneosobine karaktera imaju svoj izvor u Bogu i tvore u Njemusavrπenu, skladnu cjelinu, pa svatko tko primi Krista kao svogSpasitelja moæe dobiti te iste osobine.

Oni koji æele biti Boæji suradnici, moraju se truditi da svakiorgan svojega tijela i svaku sposobnost uma dovedu do savr-πenstva. Istinsko obrazovanje jest pripravljanje svih tjelesnih,umnih i moralnih snaga za obavljanje svake duænosti; to jeuvjeæbavanje tijela, uma i duπe za boæansku sluæbu. To je od-goj koji Êe zadræati svoju vrijednost i u vjeËnom æivotu. ...

Meutim, Krist nije nikad uvjeravao da se savrπenstvokaraktera moæe lako postiÊi. Plemenit, svestran karakter nemoæe se naslijediti. On se ne pojavljuje sluËajno. Plemenit ka-rakter izgrauje se osobnim naporima, zaslugom i miloπÊu IsusaKrista. Bog daje talente i snagu uma; mi oblikujemo karak-ter. On se oblikuje u oπtrim, æestokim borbama sa samim so-bom. Bitka za bitkom mora se voditi protiv naslijeenih sklo-nosti. Mi moramo sami sebe strogo ispitivati i ne dopuπtatida ijedna nepovoljna karakterna osobina ostane nepopravlje-na.

Neka nitko ne kaæe: Ja nisam sposoban popraviti nedo-statke svojeg karaktera! ... Stvarnu teπkoÊu stvara vam vaπepokvareno i neposveÊeno srce i vaπa nespremnost da se poko-rite Boæjoj vlasti. (Isusove usporedbe, str. 221,222)

Pokoravanje Kristovoj volji znaËi ponovnu uspostavu sa-vrπene muæevnosti. (Put u bolji æivot, str. 72)

276


Odjeveni u ruho pravednosti

“Dano joj je da se obuËe u blistav, Ëist lan! Lan, zapra-vo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,8)

Svadbenim ruhom prikazan je neporoËan, Ëist karakter kojiÊe imati svi pravi Kristovi sljedbenici. Crkvi je dano “da seobuËe u blistav, Ëist lan” da “bude sveta i bez mane”. “Lan,zapravo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,8;Efeæanima 5,27) To je Kristova pravednost, Njegov neokalja-ni karakter koji se vjerom daje svima koji Krista prime kaosvojeg Spasitelja. ...

Ta odjeÊa, satkana na razboju Neba, nema u sebi nijedneljudske zasluge. Krist je u ljudskom obliËju izgradio savrπenikarakter i taj karakter On nudi i nama. ...

Kad se pokorimo Kristu, srce se sjedinjuje s Njegovim sr-cem, volja se stapa s Njegovom voljom, um postaje jedno sNjegovim umom, misli se dovode u pokornost Njemu; mi æivi-mo Njegovim æivotom. To znaËi biti odjeven u haljinu Njego-ve pravednosti. ...

Pravednost znaËi pravedno postupanje, jer Êe svakome bitisueno prema njegovim djelima. Naπ se karakter otkriva onimπto Ëinimo. (Isusove usporedbe, str. 211—213)

Neka mladeæ i djeca izaberu kraljevsko ruho, izatkano nanebeskom razboju — “svilu Ëistu i bijelu” (Otkrivenje 19,8),koju Êe nositi svi sveti sa Zemlje. Ovo ruho, Kristov neokaljanikarakter, besplatno je ponueno svakom ljudskom biÊu. Ali svikoji ga prime, primit Êe ga i nositi veÊ ovdje. (Odgoj, str. 223)

Odjeveni u bijelu odjeÊu Kristove pravednosti, oni Êe do-biti mjesto na kraljevoj svadbenoj gozbi. Imat Êe se pravo pri-druæiti mnoπtvu koje je oprano Spasiteljevom prolivenom krvlju.(Isusove usporedbe, str. 214)

277


Sveti Êe baπtiniti kraljevstvo

“Ali Êe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Sveviπnjega ioni Êe ga posjedovati za vijeke vjekova.” (Daniel 7,18)

Bog neÊe uzeti na Nebo nikoga osim onih koji su KristovommiloπÊu postali sveti na ovom svijetu, onih u kojima moæe vidjetida su Krista uzeli kao svoj primjer. Kada nam Kristova lju-bav postane trajno naËelo u duπi, mi Êemo shvatiti da smoskriveni s Kristom u Bogu. ...

Bog se moæe radovati uz pjesmu samo onima koji s moli-tvom, budnoπÊu i ljubavlju Ëine Kristova djela. ©to potpunijeGospodin vidi da se karakter Njegovoga ljubljenoga Sina po-kazuje u Njegovom narodu, to je veÊe Njegovo zadovoljstvo iuæivanje u njima. Sam Bog i nebeski aneli raduju se njimauz pjesmu. Greπnik koji je povjerovao proglaπen je nevinim, anjegova krivnja je stavljena na Krista. Kristova pravednoststavljena je na greπnikov raËun i pokraj njegovog imena u ne-beskoj knjizi stoji napisano: Oproπteno! VjeËni æivot. ...

“Vi ste Boæja njiva!” Kao πto netko nalazi uæitak u obra-ivanju svojeg vrta, tako Bog uæiva u svojim vjernim sinovi-ma i kÊerima. Vrt zahtijeva stalni rad. Korov se mora uklanjati,nove biljke se moraju njegovati; granËice koje se prebrzo ra-zvijaju, moraju biti orezane. Tako Gospodin radi u svojem vr-tu, tako On njeguje svoje biljke. On ne moæe uæivati u razvit-ku koji ne pokazuje vrline Kristovog karaktera. Kristova krvje uËinila da muπkarci i æene postanu Boæji dragocjeni posao.... Neke biljke su tako slabe da jedva imaju æivota u sebi i otakvima Gospodin vodi posebnu brigu. (R&H, 24. kolovoza1897.)

Na Nebo Êe doÊi samo oni koji su u vrijeme ispita obliko-vali karakter koji odiπe nebeskim utjecajem. Sveti na Nebumorali su najprije biti sveti na Zemlji. (Signs, 14. studenoga1892.)

278

27. rujna Dionici boæanske naravi

Dionici po Boæjem obeÊanju

“Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊanimdobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja jezbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæan-ske naravi.” (2. Petrova 1,4)

Svako obeÊanje u Boæjoj Knjizi sadræi i ohrabrenje da mo-æemo postati dionici boæanske naravi. To moæemo postiÊi takoda se oslonimo na Boga, da povjerujemo u Njegovu RijeË, daËinimo Njegova djela, a sve to moæemo ako se oslonimo naKristovo boæanstvo. Ta moguÊnost nam vrijedi viπe nego svabogatstva svijeta. Ne postoji niπta drugo na svijetu πto bi ses tim moglo usporediti. Kada se uhvatimo za silu koja namje na taj naËin stavljena na domaπaj ruke, dobivamo nadu,tako snaænu da se moæemo potpuno osloniti na Boæje obeÊanje;i hvatajuÊi se za moguÊnost koja nam se pruæa u Kristu, posta-jemo sinovi i kÊeri Boæje. ...

Onaj tko istinski vjeruje u Krista, postaje dionik boæan-ske naravi i dobiva snagu koju moæe iskoristiti u svakoj ku-πnji. On neÊe pasti pod silom kuπnje niti doæivjeti poraz. Uvrijeme ispita on Êe se uhvatiti za obeÊanje i tako uspjeti iz-bjeÊi pokvarenost koju su strasti donijele na svijet. ...

Da bi nas uËinilo dionicima boæanske naravi, Nebo je dalosvoje najdragocjenije blago. Boæji Sin je odloæio svoje kraljev-sko ruho i kraljevsku krunu i doπao na Zemlju kao malo dije-te. Æivio je savrπenim æivotom od djetinjstva do muæevnog doba.Zauzeo se da u greπnom svijetu stoji kao predstavnik Oca iumre za greπni rod. Kako je to bilo veliko djelo! ... Jedva seusuujem govoriti o tim dogaajima; oni su tako Ëudesni, doistaËudesni. ... Svojim æivotom ærtve i sramotne smrti On nam jeomoguÊio da se uhvatimo za Njegovo boæanstvo i izbjegnemopokvarenost koju su strasti donijele na svijet. ... Ako postanetedionici boæanske naravi, iz dana u dan Êete postajati sve prila-goeniji æivotu koji je sliËan Boæjem æivotu. Iz dana u dan viÊete uËvrπÊivati svoje povjerenje u Krista, slijediti Njegov primjeri postajati sve sliËniji Njemu, sve dok pred Njega ne budetemogli stati savrπeni. (MS, 99a, 1908.)

279


Krist prebiva u meni

“Isus im odvrati: ‘Zaista, zaista, kaæem vam, ako ne jedetetijela Sina »ovjeËjega i ne pijete krvi njegove, neÊete imatiæivota u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, imaæivot vjeËni. I ja Êu ga uskrisiti u posljednji dan. Tijeloje moje pravo jelo i krv je moja pravo piÊe. Tko jede tijelomoje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu.’” (Ivan6,53-56)

Jesti Kristovo tijelo i piti Kristovu krv znaËi primiti Gakao osobnog Spasitelja, vjerujuÊi da On praπta grijehe i dasmo u Njemu savrπeni. Mi Êemo postati dionici Njegove nara-vi ako promatramo Njegovu ljubav, ako prebivamo u njoj, akopijemo od nje. Ono πto je hrana za tijelo, to Krist mora bitiza duπu. Hrana nam ne moæe koristiti ako je ne jedemo, akone postane dio naπeg biÊa. Tako i Krist nema nikakvu vrijednostza nas ako Ga ne upoznamo kao osobnog Spasitelja. Teorijskoznanje neÊe nam uËiniti nikakvo dobro. Moramo se hraniti Nji-me, moramo Ga primiti u srce tako da Njegov æivot postanenaπ. Mi moramo crpsti Njegovu ljubav i Njegovu milost. (Isu-sov æivot, str. 314)

Nije dovoljno samo vjerovati Kristu za oprost od grijeha;mi vjerom stalno moramo primati duhovnu snagu i hranu odNjega i Njegove RijeËi. ... “RijeËi koje sam vam ja rekao jesuduh i æivot.” Isus je prihvatio Zakon svog Oca, primjenjivaonjegova naËela u vlastitom æivotu, pokazivao njegov duh i nje-govo blagotvorno djelovanje u srcu. ... Kristovi sljedbenici morajubiti dionici njegova iskustva. Oni moraju primiti i usvojiti BoæjurijeË tako da ona postane pokretaËka sila njihovog æivota i djela.Oni Kristovom silom moraju poprimiti Njegov lik i odraæavatinebeske osobine. (Patrijarsi i proroci, str. 223)

Mi moæemo æivjeti æivotom svetosti ako prihvatimo æivotkoji je za nas ærtvovan na golgotskom kriæu. Taj æivot prima-mo prihvaÊanjem Njegove rijeËi, izvrπavanjem onoga πto je Onzapovjedio. Tako postajemo jedno s Njim. (Isusov æivot, str. 549)

280


Boraviti zajedno u jedinstvu

“Gle, kako je dobro i kako je milo kao braÊa zajednoæivjeti.” (Psalam 133,1)

KrπÊansko jedinstvo je moÊno sredstvo. Ono na snaæan na-Ëin govori da su oni koji ga njeguju Boæja djeca. Ono ima neo-doljiv utjecaj na svijet pokazujuÊi da i Ëovjek moæe postati dionikboæanske naravi pobjegavπi od pokvarenosti koju su strasti do-nijele na svijet. Mi moramo postati jedno sa svojim bliænjimai s Kristom, a u Kristu jedno s Bogom. Tada Êe se i za nasmoÊi reÊi sljedeÊe rijeËi: “Po njemu ste i vi ispunjeni.”

U planu spasenja svakoj duπi je odreeno mjesto. SvakomËovjeku je odreen posao. Nitko ne moæe biti Ëlan Kristovogtijela, a ipak ostati neaktivan. ... Djelo pripadnika Boæjeg na-roda moæe biti i bit Êe razliËito, ali Êe jedan te isti Duh pokretatisvakoga od njih. Svako djelo obavljeno za UËitelja mora bitidio velike cjeline. Radnici trebaju raditi zajedno i u slozi, sva-koga od njih treba usmjeravati boæanska sila i trebaju ulaga-ti nepodijeljene napore da one koji æive oko njih privuku Kri-stu. Svatko od njih treba se kretati kao dio dobro ugoenogstroja, u kojemu svaki dio ovisi od svih drugih dijelova iakoostaje poseban u svojem djelovanju. Svatko od njih treba zauzetimjesto koje mu je odreeno i obavljati posao koji mu je dodi-jeljen. Bog poziva vjernike svoje Crkve da prime Svetoga Du-ha, da se sjedine vezama jedinstva i bratske naklonosti, dapoveæu svoje interese u ljubavi.

Niπta tako izrazito ne slabi Crkvu kao nejedinstvo i sukobi.Niπta tako ne ratuje protiv Krista i istine kao duh nesloge....

Onaj u Ëijem srcu prebiva Krist, prepoznaje Krista kojiprebiva u srcu njegovog brata. Krist nikada ne ratuje protivKrista. Krist nikada ne πiri utjecaj protiv Krista. KrπÊani trebajuobavljati svoj posao bez obzira na to o kojem se poslu radi, ujedinstvu Duha, da se usavrπi cijelo tijelo. (Signs, 19. prosinca1906.)

281


Snaga odozgo

“Ali onima πto se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krilaim rastu kao orlovima, trËe i ne sustaju, hode i ne morese.” (Izaija 40,31)

Mladima se pruæaju prekrasne moguÊnosti da shvate obe-Êanja Boæje rijeËi. Ljudski um teπko moæe shvatiti duhovnadostignuÊa do kojih oni mogu doÊi ako postanu dionici boæan-ske naravi. IspravljajuÊi svoje pogreπke i postiæuÊi pobjede, onisvakoga dana trebaju rasti i postajati mudri, snaæni muπkar-ci i æene u Kristu. (YI, 13. veljaËe 1902.)

Onaj tko je postao dionik boæanske naravi, zna da je gra-anin gornjega svijeta. On dobiva nadahnuÊe od Kristovog Du-ha. Njegova duπa je skrivena s Kristom u Bogu. Takvog ËovjekaSotona viπe ne moæe koristiti kao svoje orue da se uvuËe usamo Boæje svetiπte, da uprlja Boæji hram. On zadobiva pobjedena svakom koraku. Pun je plemenitih misli. Svako ljudsko biÊesmatra dragocjenim jer je Krist umro za svaku duπu.

“Onima πto se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krilaim rastu kao orlovima.” »ovjek koji Ëeka na Gospodina postajejak Njegovom snagom, dovoljno snaæan da ostane Ëvrst i podnajveÊim pritiskom. Ipak, njega je lako pridobiti da stane nastranu milosti i suÊuti, πto je zapravo Kristova strana. »ovjekkoji se pokorava Bogu, spremno ispunjava Boæju volju, marljivoi ponizno nastoji upoznati Njegovu volju. On prihvaÊa disci-plinu i hodi u skladu sa svojim ograniËenim prosuivanjem.On razgovara s Bogom i njegov razgovor je nebeskog podrije-tla. (Letter 58, 1894.)

Povezan s NeograniËenim, Ëovjek postaje dionik boæanskenaravi. Na njemu strijele zla ne postiæu uËinak jer je odjevenu oklop Kristove pravednosti. (CPT 51,52)

282

L i s t o p a dSMJERAN ÆIVOT

1. listopada Poπtovanje u mojem æivotu

Poπtovanje roditelja

“Poπtuj oca svojega i majku svoju, da imadneπ dug æivotna zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.” (Izlazak 20,12)

Djeca Êe najbolje nauËiti poπtovati oca i majku ako videoca kako majci ukazuje njeænu paænju i majku kako ocu izraæavauvaæavanje i duboko poπtovanje. GledajuÊi ljubav svojih rodi-telja, djeca Êe biti potaknuta na poπtovanje pete zapovijedi....

Naπa obveza prema roditeljima nikada ne prestaje. Naπaljubav prema njima i njihova ljubav prema nama ne mjeri segodinama ili udaljenoπÊu i mi nikada ne moæemo zaboravitisvoju odgovornost prema njima. Kada se narodi okupe predKristovom sudaËkom stolicom, postojat Êe samo dvije vrste ljudi— oni koji su Kristove interese i interese napaÊenog Ëovje-Ëanstva izjednaËili sa svojim interesima i oni koji su zanema-rili obveze koje im je Bog dao, koji su ranjavali svoje bliænjei sramotili Boga. Njihova vjeËna buduÊnost odluËivat Êe se natemelju onoga πto su Ëinili i πto nisu Ëinili Kristu u osobi Nje-govih svetih. (R&H, 15. studenoga 1892.)

Roditelji imaju pravo na veliËinu ljubavi i poπtovanja kojane pripada nikome drugome. ... Peta zapovijed zahtijeva oddjece ne samo da pokazuju poπtovanje, pokornost i posluπnostprema svojim roditeljima, veÊ i da im ukazuju ljubav i njeænost,da olakπavaju njihovo breme, da Ëuvaju njihov ugled i da ihhrane i tjeπe u starosti. (YI, 10. srpnja 1906.)

Dok god su roditelji æivi, djeca im trebaju s radoπÊu uka-zivati Ëast i poπtovanje. Ona trebaju unijeti svu moguÊu vedrinui sunËano svjetlo u æivot ostarjelih roditelja. Trebaju poravnavatinjihove putove sve do groba. Nema bolje preporuke u ovomsvijetu nego da se kaæe o djetetu da je poπtovalo svoje roditelje,nema boljeg izvjeπtaja u nebeskim knjigama nego da je poπtovaloi voljelo oca i majku. (R&H, 15. studenoga 1892.)

283


Poπtovanje starijih

“Ustani pred sijedom glavom; poπtuj lice starca; boj sesvoga Boga. Ja sam Jahve!” (Levitski zakonik 19,32)

Postoje obveze prema drugima koje ne moæemo zanema-riti ako æelimo izvrπavati Boæje zapovijedi. Æivjeti, misliti, idjelovati samo za vlastiti probitak znaËi postati nekoristan kaoBoæji sluga. ...

U naπim redovima imamo previπe brbljavih i hvalisavihnemirnika koji drsko uzimaju slobodu da svuda istiËu sebe uprvi plan, koji nemaju poπtovanja prema starosti, iskustvu ilipoloæaju. Danaπnjoj crkvi potrebni su ljudi sasvim drugaËijegkaraktera — skromni, tihi i bogobojazni, koji Êe ponijeti i ne-poæeljne terete kad im budu povjereni, ne da bi se istaknuli,veÊ da posluæe svojem UËitelju koji je umro za njih. Osobetakvog karaktera neÊe smatrati da im je ispod Ëasti i dosto-janstva ustati pred starijima i odnositi se s poπtovanjem pre-ma sijedoj glavi. ...

Onima koji se boje Boga i koji Ga poπtuju, On Êe s radoπÊuukazati Ëast. »ovjek se duhovno moæe toliko uzdiÊi da posta-ne veza izmeu Neba i Zemlje. On je iziπao iz ruku svojegStvoritelja s tako skladnim karakterom, s takvim sposobno-stima usavrπavanja povezujuÊi boæanski utjecaj s ljudskim na-porima, da bi se mogao uzdiÊi skoro do poloæaja anela. Ipak,i kad bi se uzdigao do tog poloæaja, ostao bi nesvjestan svojedobrote i veliËine. (4T, str. 339,340)

Bog posebno zahtijeva da se ostarjelima ukazuje njeænopoπtovanje. On kaæe: “Sijede su kose prekrasna kruna, nalazese na putu pravednosti.” (Izreke 16,31) Sijeda kosa govori obitkama koje su voene i pobjedama koje su postignute; o te-retima koji su noπeni i kuπnjama koje su svladane. Ona govorio umornim stopama koje se bliæe odmoru, o mjestima koja Êeuskoro biti prazna. Pomozite djeci da misle o tome i ona Êeuljepπati put ostarjelih svojom uljudnoπÊu i poπtovanjem, i uni-jeti ljupkost i ljepotu u svoj mladi æivot sluπajuÊi zapovijed:“Ustani pred sijedom glavom; poπtuj lice starca.” (Levitski za-konik 19,32) (Odgoj, str. 219)

284


Poπtovanje autoriteta

“Sve poπtujte, braÊu ljubite, Boga se bojte, kralja Ëastite!Sluge, budite pokorni svojim gospodarima sa svim duæ-nim poπtovanjem, ne samo dobrima i blagima nego i oni-ma koji su muËne Êudi!” (1. Petrova 2,17.18)

Apostol je jasno pokazao kako se vjernici trebaju ponaπa-ti prema graanskim vlastima: “Pokoravajte se svakoj ljudskojustanovi zbog Gospodina: bilo kralju, jer je vrhovnik, bilo upra-viteljima, jer ih on πalje da kaænjavaju one koji Ëine zlo, apohvaljuju one koji Ëine dobro! Ovo je, naime, volja Boæja: daËineÊi dobro uπutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi.Pokoravajte se kao slobodni, ali ne sluæeÊi se slobodom kaoizgovorom za svoju zloÊu, nego kao sluge Boæje! Sve poπtujte,braÊu ljubite, Boga se bojte, kralja Ëastite!” (Djela apostolska,str. 329)

Naπa je duænost da se u svemu pokoravamo zakonima svojezemlje, osim kad je to u suprotnosti s viπim zakonom koji jeBog izgovorio razgovijetnim glasom s gore Sinaja i poslije ukle-sao u kamen svojim prstom. ... Jahvinih Deset zapovijedi te-melj su svake pravednosti i svih dobrih zakona. Oni koji lju-be Boæje zapovijedi pokorit Êe se svakom pozitivnom zakonusvoje zemlje. (1T, str. 361,362)

Mi trebamo priznati ljudsku vlast kao boæanski odree-nu uredbu i posluπnost njoj uËiniti svetom duænoπÊu unutarnjezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi suko-be s Boæjim zahtjevima, Boga moramo sluπati viπe nego ljude.Boæju rijeË treba smatrati viπom od ljudskog zakonodavstva.A “tako kaæe Gospodin” ne moæe se zamijeniti rijeËima “takokaæe Crkva” ili “tako kaæe dræava”. Kristovu krunu treba uzdiÊiiznad kruna zemaljskih vladara.

Od nas se ne traæi da prkosimo vlastima. Svoje rijeËi, biloizgovorene, bilo napisane, trebamo pozorno razmotriti. (Djelaapostolska, str. 43)

UËite ljude da se u svemu pokoravaju zakonima svoje dr-æave ako time ne dolaze u sukob s Boæjim zakonom. (9T, str.238)

285

4. listopada Strahopoπtovanje u mojem æivotu

Strahopoπtovanje prema Bogu

“Bog je strahovit u zboru svetih, velik i straπan svimaoko sebe.” (Psalam 89,7)

Strahopoπtovanje je druga dragocjena vrlina koju treba bri-æljivo njegovati. Pravo strahopoπtovanje prema Bogu nastajeiz spoznaje o Njegovoj neograniËenoj veliËini i svijesti o Nje-govoj prisutnosti. Srce svakog djeteta mora biti duboko pro-æeto tom svijeπÊu o Nevidljivom. Dijete mora nauËiti poπtova-ti vrijeme i mjesto molitve kao i zajedniËka bogosluæja i smatratiih svetima zato πto je Bog prisutan. Kad se strahopoπtovanjeiskazuje dræanjem i nastupom, produbljuje se i osjeÊaj koji gaje pobudio.

Bilo bi dobro i za mlade i za stare da one rijeËi Svetogapisma koje pokazuju kako treba poπtovati mjesto koje je BogpoËastio svojom posebnom prisutnoπÊu, prouËavaju, Ëesto po-navljaju i o njima razmiπljaju.

“Izuj obuÊu s nogu svojih”, zapovjedio je On Mojsiju kodrazgorjelog grma, “jer je mjesto gdje stojiπ sveta zemlja.” (Izlazak3,5)

Nakon πto je u viziji ugledao anele, Jakov uzvikuje: “Za-cijelo je Gospod na ovom mjestu; a ja ne znah.” (Odgoj, str.217)

Poniznost i strahopoπtovanje trebaju obiljeæiti ponaπanjesvih koji dolaze u Boæju prisutnost. Mi pred Njega moæemostupiti sa sigurnoπÊu u Isusovo ime, ali ne smijemo pristupa-ti s drskom uobraæenoπÊu, kao da je On ravan nama. Postojeoni koji se velikom, svemoÊnom, svetom Bogu, koji stanuje unepristupaËnoj svjetlosti, obraÊaju kao nekome tko je jednakili Ëak podreen njima. Postoje i oni koji se u Njegovom do-mu ponaπaju onako kako se ne bi ponaπali u odaji za prijamzemaljskog kralja. Oni bi trebali znati da se nalaze u prisut-nosti Onoga koga oboæavaju serafini, pred kim aneli prekri-vaju svoje lice. Bogu pripada najveÊe πtovanje, a svi koji istinskiosjeÊaju Njegovu prisutnost, pred Njim Êe se ponizno poklo-niti. (Patrijarsi i proroci, str. 203)

286


Strahopoπtovanje prema Boæjem imenu

“Sveto je i Ëasno ime njegovo!” (Psalam 111,9)

Strahopoπtovanje treba pokazati i prema Boæjem imenu.Nikada ne bismo smjeli to ime izgovarati olako ili nepromiπ-ljeno. »ak i u molitvi treba izbjegavati njegovo Ëesto i nepo-trebno ponavljanje. (Odgoj, str. 218)

Oni koji su uπli u zavjetni odnos s Bogom, obvezali su seda Êe Mu se obraÊati s najveÊim poπtovanjem i poniznim vlada-njem. ...

Psovanje i sve rijeËi izgovorene u obliku kletve, sramoteBoga. Gospodin vidi, Gospodin Ëuje i neÊe opravdati prijestup-nika. On se ne da ruæiti. Oni koji uzalud uzimaju Gospodnjeime iskusit Êe πto znaËi upasti u ruke Boga æivoga. (MS, str.126, 1901.)

Mi Boga ne poπtujemo kad nepromiπljeno spominjemoNjegovo ime u svakidaπnjim razgovorima æaleÊi Mu se zbogbeznaËajnih razloga, i Ëestim i nepromiπljenim ponavljanjemNjegova imena. (Patrijarsi i proroci, str. 248)

Vidjela sam kako neki nemaju pojma o Boæjoj svetosti iËesto uzalud uzimaju Njegovo sveto i poπtovano ime, nesvje-sni da govore o Bogu, velikome i straπnome. Dok se mole, mnogise izraæavaju nemarno i bez poπtovanja, Ëime æaloste njeænogDuha Gospodnjeg i zbog toga Nebo ne prima njihove molitve.(Rani spisi, str. 75)

“Ime je njegovo sveto, i valja mu se klanjati.” (Psalam 111,9)Nikada i ni na koji naËin ne smijemo olako izgovarati titulei imena Boæanstva. U molitvi mi stupamo u prijamnu dvoranuNajviπega; pred Njega moramo iziÊi sa svetim strahopoπtova-njem. Aneli zaklanjaju svoja lica u Njegovoj prisutnosti. Ke-rubini i blistavi i sveti serafini pristupaju Njegovom prijesto-lju sa svetim poπtovanjem. S koliko tek strahopoπtovanja mi,smrtna i greπna biÊa, trebamo izlaziti pred Gospodina, svogaStvoritelja! (Misli s gore blagoslova, str. 135,136)

287


Strahopoπtovanje prema RijeËi Boæjoj

“Sluπajte glas moj, pa Êu ja biti vaπ Bog, a vi Êete bitimoj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vamdobro bude.” (Jeremija 7,23)

I vama i meni je potrebno da se naπ duhovni pogled raz-bistri i ojaËa da bismo plan otkupljenja sagledali kao πto ganikada dosad nismo sagledali. Naπa srca trebaju osjetiti mo-Êne otkucaje Spasiteljevog srca punog ljubavi. IstraæujuÊi Svetopismo i hraneÊi se rijeËima æivota, shvatite da se tu radi oporuci koju Bog upuÊuje naπoj duπi! Nas ponekad mogu zbu-niti glasovi naπih prijatelja; ali u Bibliji imamo Boæji savjet osvim vaænim pitanjima koja se tiËu naπih vjeËnih interesa, ai o prolaznim pitanjima moæemo iz nje mnogo nauËiti. Njezinnauk Êe uvijek biti posebno prilagoen naπim posebnim okol-nostima i namijenjen je da nas pripremi da izdræimo nevoljei obavimo posao koji nam je Bog odredio. (Letter 94, 1893.)

Biblija je Boæji glas koji nam se obraÊa isto tako sigurnokao da ga Ëujemo svojim uπima. Kada to shvatimo, s kakvimbismo strahopoπtovanjem trebali otvarati Boæju rijeË i s ka-kvom ozbiljnoπÊu istraæivati njezine savjete! »itanje Biblije irazmiπljanje o njezinim tekstovima morali bismo smatrati ne-kom vrstom izlaska pred SvemoguÊega! (Signs, 4. travnja 1906.)

Boæju rijeË trebali bismo otvarati s poπtovanjem i iskre-nom æeljom da upoznamo Boæju volju. Nebeski aneli Êe us-mjeravati naπe istraæivanje. Bog nam progovara preko svojeRijeËi. Mi se nalazimo u prijamnoj dvorani Najviπega, u pri-sutnosti samoga Boga. Krist ulazi tada u naπe srce. (Signs,28. travnja 1906.)

Pokaæite da poπtujete svoju vjeru tako πto Êete s poπto-vanjem govoriti o onome πto je sveto. Nikada nemojte sebi do-pustiti da izgovorite ijednu olaku ili nedostojnu rijeË kada na-vodite neki tekst iz Pisma. Kada uzimate Bibliju u svoje ru-ke, imajte na umu da se nalazite na svetom tlu. (FE 194,195)

288


Strahopoπtovanje u domu

“Zato sam — rijeË je Jahve, Boga Izraelova — rekaododuπe da Êe dom tvoj i dom oca tvojega stupati predamnom dovijeka, ali sada — rijeË je Jahvina — neka jeto daleko od mene! Jer ja Ëastim one koji mene Ëaste, akoji mene preziru, bit Êe osramoÊeni.” (1. Samuelova 2,30)

UËinite da æivot u domu πto je moguÊe viπe sliËi æivotuna Nebu. (MS 93, 1901.)

U domu se polaæe temelj blagostanja Crkve. Utjecaji kojise osjeÊaju u domu prenose se i u crkveni æivot; i zato crkveneduænosti trebaju zapoËeti prvo u domu. (Signs, 1. rujna 1898.)

Oni koji svojom obitelji upravljaju na pravi naËin, unositÊe i u crkvu utjecaj koji navodi na red i strahopoπtovanje. (R&H,19. veljaËe 1895.)

OËevi i majke koji Bogu daju prvo mjesto u svojem domu,koji uËe svoju djecu da je strah Gospodnji poËetak mudrosti,proslavljaju Boga pred anelima i ljudima. ... Krist nije stra-nac u njihovu domu, Njegovo ime se tu udomaÊilo, poπtovanoje i proslavljano. Aneli rado borave u domu u kojemu Bogima vrhovnu vlast i gdje djeca uËe poπtovati religiju, Bibliju isvojeg Stvoritelja. Takve obitelji mogu oËekivati da se nad njimaispuni obeÊanje: “Jer ja Ëastim one koji mene Ëaste.” (5T, str.424)

Sveta prednost razgovora s Bogom doprinosi da nam pogledna ono πto je Bog pripremio onima koji Ga vole i dræe Njegovezapovijedi postane jasan i odreen. Mi trebamo unijeti straho-poπtovanje u svoj svakidaπnji æivot. ...

Mi unosimo previπe onoga πto je malo vaæno i nevaæno usvakidaπnje duænosti, a posljedica je da propuπtamo vidjetiOnoga koji je nevidljiv. Na taj naËin gubimo mnoge bogate bla-goslove u svojem vjerskom iskustvu. (Letter 14, 1900.)

Prava poboænost se otkriva posluπnoπÊu. Bog nije zapo-vjedio niπta nebitno i nema drugog naËina da Mu pokaæemopoboænost, koja Mu je tako ugodna, kao posluπnoπÊu onomeπto je rekao. (CPT 111)

289


Poπtovanje Boæjih predstavnika

“Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svojeglasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaπe æao svojeganaroda i svojega Prebivaliπta. Ali su se oni rugali Boæjimglasnicima, preziruÊi njegove rijeËi i podsmjehujuÊi se nje-govim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost nanjegov narod, te viπe nije bilo lijeka.” (2. Ljetopisa 36,15.16)

Strahopoπtovanje treba pokazati i prema Boæjim predstav-nicima — prema propovjednicima, uËiteljima i roditeljima kojisu pozvani da govore i djeluju u Njegovo ime. PoπtujuÊi njih,Ëast ukazujemo Njemu. (Odgoj, str. 219)

Odgoj i poduËavanje mladeæi treba biti takvo da uzdiæeono πto je sveto i potiËe na Ëistu poboænost Bogu u Njegovudomu. Mnogi koji tvrde da su djeca nebeskoga Kralja nemajuistinsko poπtovanje prema onome πto je vjeËno. ...

Njima se rijetko daju pouke da je propovjednik Boæji iza-slanik, da je poruka koju on donosi jedna od Bogom odree-nih djelatnosti namijenjenih za spasenje duπa i da je za svekoji je imaju prednost sluπati miris æivota za æivot ili mirissmrti za smrt. ... Mnogi ... u svojem domu uzimaju kao pred-met kritike sluæbu u crkvi odobravajuÊi poneπto, a osuujuÊiostalo. ... ©to se tiËe sluæbe u svetiπtu, ako govornik pogrijeπi,neka te bude strah to spomenuti! Govori samo o dobrom dje-lu koje on Ëini i o dobrim mislima koje je iznio, koje bi treba-lo prihvatiti kao da dolaze preko Boæjeg predstavnika. ...

Ako se pravilne misli o istinskom bogosluæju i istinskomstrahopoπtovanju ne utisnu u um ljudi, pojavljivat Êe sve ve-Êa sklonost da se ono πto je sveto i vjeËno stavi u razinu sobiËnim stvarima, pa Êe oni koji ispovijedaju istinu postati uvre-da za Boga i sramota za vjeru. Svojim neposveÊenim mislimaoni nikada neÊe biti u stanju cijeniti Ëisto i sveto Nebo nitiÊe biti spremni pridruæiti se oboæavateljima u nebeskim dvorimau kojima je sve Ëisto i savrπeno, gdje svako biÊe ima savrπe-no strahopoπtovanje prema Bogu i Njegovoj svetosti.

Pavao opisuje djelo Boæjih izaslanika kao neπto Ëime Êesvaki Ëovjek biti predstavljen kao savrπen u Kristu Isusu. (5T,str. 496—500)

290


Strahopoπtovanje prema Boæjem domu

“Dræite moje subote; πtujte moje Svetiπte. Ja sam Jahve!”(Levitski zakonik 19,30)

Bog je uzviπen i svet; a u Njegovom domu na Zemlji, mjestuna kojemu se Njegov narod okuplja na bogosluæje, treba bitikao pred vratima Neba! Pjesme hvale, rijeËi koje izgovarajuGospodnji propovjednici, to su sredstva koja je Bog odredioda pripremi narod za crkvu na Nebu, za uzviπenije bogoslu-æje. (YI, 8. listopada 1896.)

Kad vjernici dou na mjesto bogosluæja, trebali bi to uËi-niti dostojanstveno, tiho prolazeÊi do svojih sjedala. ... Uobi-Ëajenih razgovora, πaptanja i smijeha ne bi trebalo biti u do-mu molitve ni prije ni poslije bogosluæja. Vjernike treba kra-siti usrdna, djelotvorna poboænost.

Ako neki moraju priËekati nekoliko minuta do poËetkabogosluæja, neka zadræe istinski duh poboænosti u tihom raz-miπljanju uzdiæuÊi svoje srce Bogu u molitvi, kako bi bogo-sluæje bilo na blagoslov njihovom srcu i dovelo do osvjedoËe-nja i obraÊenja i drugih duπa. Trebaju imati na umu da sunebeski vjesnici u domu molitve. Svi mnogo gubimo od rado-sne zajednice s Bogom svojim nemirom, svojim nepoπtovanjemtrenutaka razmiπljanja i molitve. ...

Uzdignite krπÊanska mjerila u umu svoje djece, pomoziteim da utkaju Isusa u svoje iskustvo; uËite ih da imaju najve-Êe poπtovanje prema Boæjem domu i da shvate da kad uu uGospodnji dom, trebaju biti krotka i skruπena srca, s mislimakao πto su ove: “Bog je ovdje, ovo je Njegov dom! Moram imatiËiste misli i najsvetije pobude. ... Ovo je mjesto na kojemu seBog susreÊe sa svojim narodom i daje mu svoj blagoslov!” ...

Roditelji moraju ne samo uËiti svoju djecu, veÊ im i zapo-vjediti da u Boæji dom ulaze s ozbiljnoπÊu i poπtovanjem. (5T,str. 492—496)

Vjeæbajte poπtovanje dok ne postane dio vaπeg biÊa. (YI,8. rujna 1896.)

291


Strahopoπtovanje prema subotnjemdanu

“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.” (Izlazak 20,8)

RijeË “sjeti se” stavljena je na sam poËetak Ëetvrte zapo-vijedi. Roditelji, sjetite se da svetkujete subotnji dan! Ako tobudete Ëinili, davat Êete pravilne pouke svojoj djeci; i ona Êesvetkovati Boæji sveti dan. ... Tijekom cijeloga tjedna imajtena umu Gospodnji sveti dan, jer taj dan treba biti posveÊenbogosluæju. To je dan kada se vaπe ruke trebaju odmarati odsvjetovnih poslova, dan kada duπa treba dobiti posebnu hra-nu. (MS 57, 1897.)

UËinite da subota bude najljepπi, najblagoslovljeniji danu cijelome tjednu. ... Roditelji mogu i trebaju toga dana po-svetiti posebnu pozornost svojoj djeci, Ëitati im najprivlaËnijedijelove iz biblijske proπlosti, uËiti ih da poπtuju subotnji dan,da ga svetkuju u skladu sa zapovijeu. ... Oni mogu uËiniti dasubota postane uæivanje ako je pravilno prikaæu. Djeca Êe sazanimanjem Ëitati ili razgovarati o spasenju svoje duπe. (R&H,14. travnja 1885.)

Tijekom jednog dijela dana svima treba dati prigodu dase nau izvan kuÊe. ... Neka se njihov mladi um poveæe s Bo-gom u prekrasnim prizorima prirode; skrenite im pozornost nadokaze Njegove ljubavi prema Ëovjeku u svemu stvorenom. ...Dok budu promatrala prekrasna djela koja je On stvorio dabi usreÊio Ëovjeka, bit Êe navedena da gledaju na Njega kaonjeænog Oca, punog ljubavi. ... Kad se u Boæjem karakteru budenaglaπavala ljubav, Ëovjekoljublje, ljepota i privlaËnost, tadaÊe i djeca biti privuËena i zavoljeti Ga. (2T, str. 583,584)

Subota je zlatna spona koja ujedinjuje Boga s Njegovimnarodom. (6T, str. 351)

Dræati subotu svetom u Gospodinu znaËi vjeËno spasenje.(6T, str. 356)

292

11. listopada Bog u mojem æivotu

On je æivi Bog

“A Jahve je pravi Bog. Æivi je on Bog i Kralj vjeËni.”(Jeremija 10,10)

“Ja Êu osobno s tobom poÊi!” (Izlazak 33,14) — to je biloobeÊanje izreËeno tijekom putovanja kroz pustinju. ObeÊanjeje bilo praÊeno Ëudesnim otkrivenjem Gospodnjeg karakterakoje je omoguÊilo Mojsiju da objavi cijelom Izraelu Boæju do-brotu i da podsjeti Izraelce na sve osobine njihovog nevidlji-vog Kralja. ...

Sve do kraja svojeg dugog æivota strpljive sluæbe, Mojsijeje pouËavao Izraelce i pozivao ih da svoj pogled upravljaju premasvojem boæanskom Vladaru. ...

S kakvim je osvjedoËenjem Mojsije govorio narodu o mi-losrdnim osobinama njihovog Gospodina! Vrlo Ëesto tijekom pu-tovanja kroz pustinju on se molio Bogu za zalutali Izrael iGospodin ga je usliπavao. ...

Prorok je traæio da se Ëudesna obeÊanja i djela providnostiispune na izabranom narodu! I onda, kao najglasniju od svihmolbi, pozivao se na Boæju ljubav prema greπnom Ëovjeku. ...“Oprosti krivnju svome narodu po veliËini svoga milosra, kaoπto si vodio ovaj narod od Egipta dovde!” ...

Gospodin je milostivo odgovarao: “Opraπtam po rijeËi tvojoj!”Onda je u obliku proroËanstva Mojsiju objavio svoju namjeruda svojem izabranom narodu daruje konaËnu pobjedu. Obja-vio je: “Ali ipak, tako ja æiv bio, i slave se Jahvine napunilasva zemlja!” ... Boæja slava, Njegov karakter, Njegova milosrdnaljubaznost i njeæna ljubav — sve πto je Mojsije molio za Izraeltrebalo je biti otkriveno cijelom ËovjeËanstvu. I da bi se ovoGospodnje obeÊanje dvostruko potvrdilo, bilo je osnaæeno sa-vezom! Kao πto je sigurno da Gospodin æivi i vlada, tako jesigurno da Êe Njegova slava biti objavljena “meu poganima... svim narodima Ëudesa njegova”. (R&H, 18. travnja 1915.)

293


Bog je moj Otac

“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da sezovemo djeca Boæja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijetnas jer njega nije uznao.” (1. Ivanova 3,1)

Kakve li neusporedive ljubavi da mi, greπnici i stranci kaoπto jesmo, moæemo biti vraÊeni Bogu i prihvaÊeni kao ËlanoviNjegove obitelji! Mi Mu se sada imamo pravo obraÊati milimimenom: “OËe naπ!” — πto je znak naπe ljubavi prema Njemu,ali i zalog Njegove njeæne brige i odnosa prema nama. A BoæjiSin, gledajuÊi baπtinike milosti, “ne se stidi zvati ih braÊom”.Oni imaju mnogo svetiji odnos s Bogom od anela koji nika-da nisu pali.

Sva ta oËinska ljubav koja se pokazivala iz naraπtaja unaraπtaj preko provodnika ljudskih srca, svi izvori njeænostikoji su se otvarali u duπama ljudi, samo su mali potoËiÊ pre-ma beskrajnom oceanu kada se usporede s beskrajnom, neis-crpnom Boæjom ljubavlju. Jezik je ne moæe iskazati; pero jene moæe opisati. Vi moæete razmiπljati o njoj svakoga danasvojeg æivota, moæete marljivo istraæivati Sveto pismo da bistega razumjeli, moæete usmjeriti svaku sposobnost i snagu kojuvam je Bog dao da razumijete ljubav i milosre nebeskog Oca,ali Êe se ipak pred vama uvijek iznova pruæati beskrajne mo-guÊnosti. (BE, 15. kolovoza 1889.)

U svoj svojoj djeci Bog sagledava lik svoga jedinoroeno-ga Sina. On ih gleda s ljubavlju koja je veÊa od svega πto sejezikom moæe izraziti. On ih grli rukama svoje ljubavi. Gospodinse raduje svojem narodu. (Letter 30, 1892.)

On nas je otkupio iz ovog raskalaπenog svijeta i izabraoda postanemo pripadnici Njegove kraljevske obitelji, sinovi ikÊeri nebeskog Kralja. On nas poziva da se oslonimo na Nje-ga s povjerenjem veÊim od povjerenja djeteta u svojega zemalj-skog oca. (Isusove usporedbe, str. 90)

Bog je prema nama blag, suosjeÊajan nebeski Otac. (MS1, 1891.)

294


Bog je sa mnom

“S nama je Jahve nad Vojskama, naπa je utvrda BogJakovljev!” (Psalam 46,8)

“Emanuel, Bog s nama!” — to nam znaËi sve. Kakav jeπiroki temelj naπe vjere! Kakvu li nadu, nadahnutu besmrt-noπÊu, stavlja pred vjernu duπu! “Bog s nama” u Isusu Kristutreba nas pratiti na svakom koraku naπeg puta prema Nebu.Sveti Duh s nama kao Utjeπitelj, kao VodiË u naπim nedou-micama, koji ublaæava naπe boli, koji nas πtiti u kuπnjama.“O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boæjega!” (Letter 31,1892.)

Bog je zapovjedio Mojsiju za Izraela: “Neka mi sagradeSvetinju da mogu boraviti meu njima.” (Izlazak 25,8) I Onje prebivao u Svetiπtu, usred svojeg naroda. Tijekom cijelognjihovog zamornog lutanja kroz pustinju s njima je bio sim-bol Njegove prisutnosti. Tako je Krist postavio svoj ©ator krajnaπih πatora da bi mogao prebivati meu nama i upoznati nassa svojim boæanskim karakterom i æivotom. ...

Otkako je Isus doπao prebivati meu nama, znamo da Bogpoznaje naπe kuπnje i suosjeÊa s nama u naπim æalostima. SvakiAdamov sin i kÊi mogu shvatiti da je naπ Stvoritelj prijateljgreπnicima. ...

“Bog je s nama” jamstvo je naπeg osloboenja od grijeha,sigurnost naπe sile da posluπamo zakon Neba. (Isusov æivot,str. 11,12)

Krist nam je æelio prikazati veliku istinu, tako potrebnusvima nama, da je Bog uvijek s nama, da je stanovnik svakognaπeg boraviπta, da je upoznat sa svakim djelom koje se Ëinina Zemlji. On poznaje sve misli koje se javljaju u naπem umui kojima se bavi naπa duπa. On Ëuje svaku rijeË koja silazi sljudskih usana. On se kreÊe i radi usred svih naπih æivotnihzbivanja. On zna svaki plan i ocjenjuje svaku metodu. (R&H,30. svibnja 1899.)

295


Bog me vidi

“A Jahvu koji joj govoraπe nazva: ‘Ti si El Roi — SvevidBog’, jer — reËe ona — ‘vidjeh Boga i nakon vienja —joπ æivim!’” (Postanak 16,13)

Bog je paæljivi promatraË svega πto Ëine sinovi ljudski. Niπtase ne dogaa ni na Zemlji ni na Nebu bez znanja Stvoritelja.Niπta se ne moæe dogoditi bez Njegovog odobrenja. Onaj naËijim pleÊima poËiva buduÊnost nekog kraljevstva, izloæen jebudnoj i neumornoj pozornosti Onoga “koji daje pobjedu kra-ljevima”, kojemu pripadaju “svi vlastodrπci zemlje”. NjegoveoËi isto tako budno bdiju nad siromahom kao i nad monar-hom na prijestolju.

Bog je neprestano na poslu za dobro svojih stvorenja. ...Nebrojeno puta Bog se umijeπao da sprijeËi smrt, da odræi muπ-karce, æene i djecu u sigurnosti kada je Sotona namjeravaoizazvati njihovu potpunu propast. ...

Bog je na izrazit naËin blagoslivljao ovaj svijet. LjudskabiÊa su primila bezbrojne znakove Njegove milosti. Providnostje bdjela nad njima i πtitila ih. Na njih su izliveni najizabra-niji darovi iz nebeske riznice. (AUCR, 1. sijeËnja 1902.)

Bog vas poznaje po imenu. On zna svaki vaπ potez u æi-votu. (MS 14, 1894.)

Bog zna svaku misao, svaku namjeru, svaki plan i svakupobudu. ... I kao πto umjetnik prenosi na platno oblike lica,tako se i osobine karaktera svakog pojedinca prenose u nebeskeknjige. Bog ima savrπenu sliku karaktera svakog Ëovjeka. (Signs,31. srpnja 1901.)

Bog æeli da prepoznamo boæansku prisutnost. Njegov mir,utjeha, milost i radost promijenit Êe sjenku smrti u blistavojutro i blagoslovljenu svjetlost sunca. ... Poboæan duh zna dase srce mora odræavati Boæjom silom. SluæbujuÊi aneli otva-raju oËi uma i srca Ëovjeka da vidi prekrasne istine u boæan-skom Zakonu, u svijetu prirode i u vjeËnim Ëinjenicama kojenam otkriva Sveti Duh. (Letter 14, 1900.)

296


Bog se brine za mene

“Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne obaziri se plaho, jerja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupiremte pobjedniËkom desnicom.” (Izaija 41,10)

Bog se nalazi u aktivnoj vezi sa svim dijelovima svojeganepreglednog kraljevstva. On nam je opisan kako se saginjenad Zemljom i njenim stanovnicima. On sluπa svaku izgovo-renu rijeË. On Ëuje svaki uzdah; sluπa svaku molitvu; proma-tra kretanje svakog biÊa. ...

Bog se oduvijek brinuo o svojem narodu. ... Krist je nau-Ëio svoje uËenike da je koliËina boæanske pozornosti, posve-Êene svakom stvoru, u skladu s poloæajem koji mu je odreenmeu Boæjim djelima stvaranja. On je skrenuo njihovu pozor-nost na ptice u zraku. Ni vrabac, rekao im je On, ne pada nazemlju da ga ne zamijeti oko naπeg nebeskog Oca. Ako se, dakle,On brine o malom vrapcu, onda su i duπe onih za koje je Kristumro dragocjene u Njegovim oËima. Vrijednost Ëovjeka, polo-æaj koji mu je Bog dodijelio, otkriva se na kriæu na Golgoti.

Boæja milost i ljubav prema greπnom rodu nije prestalaniti je izgubila svoje usmjerenje prema Zemlji. (Signs, 17. stu-denoga 1898.)

Istina je da Êe doÊi do razoËaranja; mi moramo oËekivatinevolje, ali sve πto se dogaa, i malo i veliko, prepustimo Bogu.Njega ne zbunjuje mnogobrojnost naπih æalbi niti je postaonemoÊan pred teæinom naπih tereta. Njegova budna briga obu-hvaÊa svako domaÊinstvo, okruæuje svakog pojedinca; On jeukljuËen u svaki naπ posao i u sve naπe æalosti. On vidi svakinaπ strah; dirnut je suosjeÊanjem zbog naπih slabosti. Sve ne-volje i kuπnje kroz koje ovdje prolazimo dobile su Njegovoodobrenje da bi se ostvarile Njegove namjere ljubavi premanama — “da bismo postali dionicima njegove svetosti”, pa takoi dionici potpune radosti koja se nalazi u Njegovoj prisutno-sti. (BE, 1. rujna 1889.)

297


Bog je sve i u svemu

“Sjetite se proπlosti pradavne: ja sam Bog, i nemadrugoga; Bog, nitko mi sliËan nije!” (Izaija 46,9)

Na Nebu je Bog sve u svemu. Tamo svetost zauzima najviπemjesto, tamo niπta ne naruπava savrπeni sklad s Bogom. Akodoista putujemo prema Nebu, onda Êe veÊ ovdje duh Neba bo-raviti u naπim srcima. Ali ako veÊ sada ne nalazimo zadovolj-stvo u razmiπljanju o onome πto je na Nebu; ako nismo zainte-resirani za prikupljanje znanja o Bogu; ako ne uæivamo u gle-danju Kristovog karaktera; ako nas svetost uopÊe ne privlaËi— tada moæemo biti sigurni da su uzaludne sve naπe nade uNebo. Savrπeno usklaivanje s Boæjom voljom visoki je cilj kojikrπÊanin neprestano ima pred oËima. On Êe æeljeti razgova-rati o Bogu, o Isusu, o domu sjaja i neporoËnosti koji je Isuspripremio svima koji Ga vole. Razmiπljanje o tim temama, kadase duπa siti blaæenim Boæjim obeÊanjima, apostol opisuje kaosliku “Ëudesa buduÊeg svijeta”. (BE, 1. rujna 1889.)

Spoznaja Boga kako nam je dana u Kristu, spoznaja jekoju trebaju imati svi koji su spaπeni. Ta spoznaja preporaakarakter. Kad je prihvatimo, ona Êe preobraziti duπu u BoæjeobliËje. Ona Êe cijelom biÊu uliti boæansku duhovnu silu. ...

“Zato”, kaæe apostol Pavao, “sagibam svoja koljena predOcem od koga svako oËinstvo u nebesima i na zemlji ima ime.Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojaËateu snazi po njegovu Duhu u nutarnjega Ëovjeka, da Krist stanujeu vaπim srcima po vjeri; da u ljubavi uvrijeæeni i utemeljenibudete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tuπirina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu kojanadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolaziod Boga.” (Efeæanima 3,14-19) (Put u bolji æivot, str. 266,277)

298


Bog u prirodi

“Nebesa slavu Boæju kazuju, navijeπta svod nebeski djeloruku njegovih.” (Psalam 19,2)

Bog nas je okruæio prekrasnim prizorima u prirodi da biprivukao i zainteresirao naπ um. Njegova je namjera da pove-æemo slavu prirode s ljepotama Njegovog karaktera. Ako budemopozorno prouËavali knjigu prirode, naÊi Êemo u njoj dragocjenizvor za razmiπljanje o beskrajnoj Boæjoj ljubavi i moÊi. ...

Veliki Umjetnik naslikao je na pokretnom, promjenjivomnebeskom platnu ljepote Sunca na zalasku. On je obojio i ukra-sio nebesa zlatnom, srebrnom i purpurnom bojom, kao da suse otvorila vrata visokog neba da bismo mi mogli sagledatinjegovo blistavilo i u maπti zamiπljati slavu koja se u njemukrije. Mnogi se bezbriæno okreÊu od te nebeske slike. Oni nevide beskrajnu Boæju ljubav i silu u nenadmaπnim ljepotamaneba, iako su skoro zaËarani dok promatraju svoja nesavrπe-na platna, imitaciju djela Velikog Umjetnika.

Otkupitelj svijeta birao je otvorenu prirodu da bi iz njeupuÊivao svoje pouke i savjete. ... On je birao πumarke i morskuobalu s koje je imao jasan pogled na prizore u prirodi i nanjezinu raznoliku ljepotu, da bi odatle opisivao znaËajne istineo Boæjem kraljevstvu. (Signs, 4. lipnja 1874.)

Pogledajte prekrasna i prelijepa djela prirode. Mislite onjihovoj Ëudesnoj prilagoenosti potrebama i sreÊi ne samo Ëo-vjeka, veÊ i svih æivih stvorenja. SunËeva svjetlost i kiπa, kojivesele i osvjeæavaju zemlju, breæuljke, mora i ravnice, sve namto govori o Stvoriteljevoj ljubavi. Samo Bog Ëini da se pupoljakrascvjetava, da cvijet donese plod. Samo On zadovoljava sva-kidaπnje potrebe svih svojih stvorenja. (BTS, studeni 1908.)

Srce je oæivljeno i kuca novom i dubljom ljubavlju, kojaje pomijeπana sa strahopoπtovanjem i poboænoπÊu dok razmi-πljamo o Bogu u prirodi. (Signs, 4. lipnja 1874.)

299

18. listopada Krist u mojem æivotu

Obilan æivot u Kristu

“Ja sam doπao da ovce imaju æivot i da ga imaju u izo-bilju.” (Ivan 10,10)

Sva stvorena biÊa æive voljom i silom Boæjom. Ona primajuæivot od Boæjega Sina. Ma koliko bila sposobna i talentirana,ma koliko velike bile njihove moguÊnosti, ona dobivaju æivotiz izvora svega æivota. On je izvor, zdenac æivota. Samo Onajkoji jedini ima besmrtnost, koji stanuje u svjetlosti i æivotu,moæe reÊi: “Imam vlast poloæiti svoj æivot, i vlast imam uzetiga!” ...

Krist je dobio pravo da daruje besmrtnost. Æivot koji jepoloæio kao Ëovjek, ponovno je uzeo i dao ga Ëovjeku. On kaæe:“Ja sam doπao da ... imaju æivot i da ga imaju u izobilju!” ...

Svi koji su jedno s Kristom u vjeri, u Njemu stjeËu isku-stvo koje znaËi æivot za vjeËni æivot. ... “Jer ja æivim, i jer Êetei vi æivjeti!”

Krist je postao jedno s Ëovjekom, da bi Ëovjek mogao po-stati jedno u Duhu i æivotu s Njime. ZahvaljujuÊi tom jedin-stvu u posluπnosti Boæjoj rijeËi, Njegov æivot je postao æivotËovjeku. On kaæe pokajniku: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot!” Kristgleda na smrt kao na spavanje — tiπinu, tamu i san bez sno-va. On govori o smrti kao o kratkom predahu. “Tko god æivii vjeruje u me,” kaæe On, “sigurno neÊe nigda umrijeti.” ... Ono-me koji vjeruje, smrt ne znaËi mnogo. Umrijeti s Njime znaËisamo otiÊi na poËinak. (YI, 4. kolovoza 1898.)

Ista sila koja je podigla Krista iz mrtvih, podignut Êe iNjegovu Crkvu i proslaviti je u Kristu kao Njegovu zaruËnicu,koja je iznad svih poglavarstava i vlasti, iznad svakoga ime-na koje se daje ljudima ne samo na ovome svijetu, veÊ i unebeskim dvorima, u gornjem svijetu. Slavna Êe biti pobjedazaspalih svetih u jutro uskrsnuÊa. (YI, 11. kolovoza 1898.)

300


Krist je moj savrπeni primjer

“Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostaviovam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne uËinigrijeha i u Ëijim se ustima ne nae prijevare.” (1. Petrova2,21.22)

Krist je naπ primjer u svemu. Po Boæjoj providnosti ranegodine æivota proveo je u Nazaretu, Ëiji su stanovnici bili takvida je stalno bio izloæen kuπnjama. Zato je stalno morao bitina oprezu da bi ostao neporoËan i bez mrlje usred tako veli-kog grijeha i bezakonja. Krist nije sam izabrao to mjesto zasebe. Njegov nebeski Otac izabrao je to mjesto za Njega dabi Njegov karakter bio stavljan na ispit i okuπan na mnoπtvonaËina. Rane godine Isusovog æivota bile su vrijeme okrutnihkuπnji, teπkoÊa i sukoba da bi mogao razviti savrπeni karak-ter koji Êe Ga uËiniti savrπenim primjerom za djecu, mladeæ iodrasle ljude. ...

Krist je svojim æivotom pokazao da neporoËnost, nepo-kolebljivost i Ëvrstina ne ovise o tome je li æivot slobodan odteπkoÊa, siromaπtva i neugodnosti. Nevolje i odricanja, na ko-ja se mnogi mladi tuæe, Krist je trpio bez gunanja. I upravoje ta disciplina iskustvo koje je potrebno mladima; iskustvokoje Êe dati Ëvrstinu njihovom karakteru i uËiniti da postanusliËni Kristu, jaki u duhu i sposobni da se odupru kuπnji. Akobudu izloæeni utjecaju onih koji Êe ih pokuπati skrenuti spravoga puta i pokvariti njihov moral, oni neÊe biti svladanisotonskim prijevarama. ZahvaljujuÊi svakidaπnjim molitvama,oni Êe steÊi mudrost i milost od Boga da podnose sukobe ineugodnu stvarnost æivota i da iziu kao pobjednici. Vjernosti vedrina uma mogu se saËuvati samo budnoπÊu i molitvom.Kristov æivot bio je primjer ustrajne energije koja nije dopu-πtala da je oslabe prigovori, ismijavanje, odricanja i teπkoÊe.... Upravo u onoj mjeri u kojoj Êe saËuvati poπtenje karakterakada budu izloæeni obeshrabrenju, jaËat Êe i njihova otpornost,stabilnost i snaga da izdræe, i oni Êe steÊi Ëvrstinu duha. (YI,oæujak 1872.)

301


Krist je moj stariji Brat

“Zato je u svemu morao postati sliËan svojoj braÊi dabude veliki sveÊenik milostiv (prema ljudima) i vjeranu odnosu prema Bogu da okajava grijehe (izabranoga)naroda.” (Hebrejima 2,17)

Kao Brat ljudskoga roda, On stoji kod vjeËnog Boæjeg pri-jestolja. On promatra svaku duπu koja upravlja svoj pogled kNjemu kao Spasitelju. On iz iskustva zna πto su to ljudskeslabosti, kakve su naπe potrebe i gdje leæi silina kuπnji koji-ma smo izloæeni. ... On bdije nad tobom, uzdrhtalo dijete Bo-æje. Jesi li kuπan? On Êe te izbaviti. Jesi li slab? On Êe ti ulitisnagu. Nedostaje li ti znanje? On Êe te prosvijetliti. Jesi liranjen? On Êe te iscijeliti. Gospodin “odreuje broj zvijezda”,a opet “lijeËi one koji su srca skruπena, i povija rane njihove”(Psalam 147,3.4).

Ma kakva da su tvoja strahovanja i kuπnje, iznesi Gos-podinu svoj problem. Tvoj duh Êe biti okrijepljen da ustraje.Ti Êeπ se moÊi osloboditi prepreka i teπkoÊa. ©to si slabiji ibespomoÊniji u vlastitim oËima, postajat Êeπ jaËim u Njegovojsili. ©to su tvoji tereti teæi, blagotvorniji Êe biti odmor kad ihbaciπ na Onoga koji nosi jarmove.

Okolnosti mogu razdvojiti prijatelje; nemirne vode bes-krajnog mora mogu navrijeti izmeu nas i njih. Ali nas zatonikakva okolnost, nikakva udaljenost ne mogu razdvojiti odljubavi Spasitelja. Gdje god se naπli, On nam je s desne straneda nas podupre, podræi, osokoli i razvedri. VeÊa od ljubavi majkeprema njezinom djetetu jest Kristova ljubav prema Njegovihiskupljenicima. Naπa je prednost da poËivamo u Njegovoj ljubavii kaæemo: “Uzdat Êu se u Njega, jer je On za mene dao svojæivot.”

Ljudska se ljubav moæe promijeniti, ali Kristova ljubavne zna za promjene. Kad zavapimo k Njemu za pomoÊ, Njegovaje ruka ispruæena da pomogne. (Put u bolji æivot, str. 36)

On æeli da shvatimo da se vratio na Nebo kao naπ StarijiBrat i da je neizmjerna snaga, koja je Njemu dana, stavljenanama na raspolaganje. (9T, str. 186)

302


Isus kao mladiÊ

“Dijete je raslo i jaËalo, napunjajuÊi se mudroπÊu. I milostje Boæja poËivala na njemu.” (Luka 2,40)

Izuzetno znaËenje ima kratak izvjeπtaj o Njegovu djetinj-stvu: “A dijete rastijaπe i jaËaπe u duhu, i punjaπe se premu-drosti, i blagodat Boæja bjeπe na njemu.” Ozaren naklonoπÊusvog Oca, Isus “napredovaπe u mudrosti, rastu i milosti predBogom i ljudima” (Luka 2,52). Njegov je um bio æivahan i pro-doran, a Njegova su razboritost i mudrost nadmaπivale Nje-gove godine. Njegov je karakter bio uravnoteæen i skladan. Sna-ge uma i tijela postupno su se razvijale u skladu sa zakoni-ma djetinjstva.

Kao dijete, Isus se odlikovao posebno privlaËnom naravi.Njegove usluæne ruke uvijek su bile spremne posluæiti drugi-ma. On je pokazivao nepokolebljivo strpljenje i istinoljubivostkoja nikada ne bi ærtvovala Ëestitost. U naËelu Ëvrst kao stijena,Njegov je æivot otkrivao vrlinu nesebiËne ljubaznosti.

Isusova majka pratila je budnim okom razvitak Njegovihsnaga i zamijetila na Njegovu karakteru peËat savrπenstva.S radoπÊu se trudila da bodri taj bistar i primljiv um. ...

S njezinih usana i iz proroËkih svitaka On je nauËio nebe-ske istine. One iste rijeËi πto ih je sam izgovorio Mojsiju zaIzraela, sad je usvajao na krilu svoje majke. Kad je preπao izdjetinjstva u mladiÊko doba, nije traæio rabinske πkole. Nje-mu nije bio potreban odgoj koji bi stekao na takvim izvorimajer je Bog bio Njegov UËitelj. ...

BuduÊi da je stekao znanje na naËin koji je dostupan inama, Njegovo dobro poznavanje Pisma pokazuje koliko je mar-ljivo posvetio svoje rane godine prouËavanju Boæje rijeËi. ...Od trenutka kad je postao svjestan okoline, On je neprekid-no rastao u duhovnoj vrlini i poznavanju istine. (Isusov æivot,str. 42—44)

303


Krist je bio posluπan

“Tada sie s njima, doe u Nazaret i bijaπe im posluπan.Njegova majka sve je te dogaaje briæno Ëuvala u srcu.A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘predBogom i ljudima’.” (Luka 2,51.52)

Bez obzira na svoju svetu misiju, na svoj uzviπeni odnoss Bogom, Ëega je bio potpuno svjestan, Kristu nije bilo ispodËasti ispunjavati obiËne praktiËne æivotne duænosti. On je bioStvoritelj svijeta, ali je ipak priznavao svoje obveze prema svo-jim zemaljskim roditeljima pa kada ga je duænost pozvala,pokorio se njihovim æeljama i vratio se nakon Pashe s njimaiz Jeruzalema i bio im posluπan.

Pokoravao se zahtjevima roditeljskog autoriteta i prizna-vao obveze sina, brata, prijatelja i graanina. Ispunjavao jeduænosti prema svojim zemaljskim roditeljima usluæno i s du-bokim poπtovanjem. On je bio VeliËanstvo Neba. On je bio glavniZapovjednik Neba. Aneli su dragovoljno ispunjavali Njegovenaredbe. A sada je bio samo dragovoljni sluga, radosni, posluπnisin.

Nikakav utjecaj nije mogao djelovati na Isusa da zanemarivjernu sluæbu koja se oËekivala od Njega kao sina. Nikadanije poæelio uËiniti neπto veliko da bi se razlikovao od ostalihmladiÊa ili objavio svoje nebesko podrijetlo. »ak ni Njegoviprijatelji i roaci, tijekom svih godina koje je proveo s njima,nisu na Njemu primijetili nikakav posebni znak Njegovog bo-æanstva. Krist je bio staloæen, pun samoodricanja, ljubazan,raspoloæen, blag i uvijek posluπan. ...

Roditelji i djeca mogu izvuÊi vaænu pouku iz πutnje Biblijeo djetinjstvu i mladosti Isusa Krista. On je bio naπ primjer usvemu. Kratki zapis o Njegovom djetinjstvu i mladosti dokazje i za roditelje i za djecu da Êe djeca, πto im smirenije i neza-paæenije proe razdoblje djetinjstva i mladosti, πto prirodnijei slobodnije od svakog umjetnog uzbuenja, imati viπe moguÊ-nosti oblikovati neporoËan karakter koji Êe se odlikovati pri-rodnom jednostavnoπÊu i istinskom moralnom Ëvrstinom. (YI,veljaËa 1873.)

304


Krist je bio kuπan kao i mi

“Nemamo, naime, nekoga velikog sveÊenika koji ne bimogao suosjeÊati s naπim slabostima, nego jednoga kojije iskusan u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio.”(Hebrejima 4,15)

Kristov dolazak na naπ svijet bio je veliki dogaaj ne samoza ovaj svijet, veÊ i za sve svjetove u Boæjem svemiru. On jedoπao da uzme na sebe naπu narav, da bude kuπan u svemukao i mi i da nam ostavi primjer savrπene neporoËnosti i neo-kaljanog karaktera. On je bio izloæen kuπnjama na svim podru-Ëjima na kojima smo i mi izloæeni. On zato zna u Ëemu namtreba pokazati suosjeÊanje. On zna u Ëemu treba razumjetidjecu i mlade i u Ëemu im treba pomoÊi jer je i On bio dijete,i zato razumije svaku nevolju i svaku kuπnju kojoj su djecaizloæena. ...

Njegove oËi blistaju izrazom iste ljubavi koja Ga je navelada napusti nebeske dvore i doe na Zemlju da umre umjestogreπnika. ... On saæalijeva i voli ne samo one koji nastoje bitiposluπni i puni ljubavi, veÊ i one koji su skrenuli s pravogaputa, koji su se izopaËili. Isus se nije promijenio; On je istijuËer, danas i zauvijek, i On i sada voli i saæalijeva zalutale,pokuπava ih privuÊi k sebi da bi im ukazao boæansku pomoÊ.On zna da se demonske sile bore u svakoj duπi, da pokuπava-ju preuzeti vlast; ali je On doπao slomiti Sotoninu silu i oslo-boditi njegove robove.

U Kristu se otkrio OËev karakter. Kada su djeca promatralaNjegovo lice, vidjela su neporoËnost i dobrotu koja blista izNjegovog pogleda. Na Njegovom licu mijeπali su se blagost,krotkost, ljubav i svjesna snaga. Ali iako su svaka rijeË, svakipokret, svaki izraz lica svjedoËili o Njegovoj boæanskoj nad-moÊnosti, skromnost je obiljeæavala Njegovo dræanje i ponaπanje.On je doπao samo s jednim jedinim ciljem: da nae i spasiizgubljene. (YI, 23. lipnja 1892.)

305


Krist u meni — nada slave

“Njima je Bog htio saopÊiti kako je bogata slava ove Tajnemeu poganima koja glasi: Krist, nada slave, jest me-u vama.” (Koloπanima 1,27)

“Krist, nada slave, jest meu vama.” Poznavanje ove tajnekljuË je za svaku drugu. Ono otvara duπi riznice svemira, mo-guÊnosti neograniËenog razvitka.

Ovaj se razvitak postiæe kad nam se Boæji karakter sveviπe otkriva — slavom i tajnom pisane RijeËi. Kad bismo mo-gli steÊi savrπeno znanje o Bogu i Njegovoj RijeËi, tada viπene bismo mogli otkrivati nove istine, stjecati veÊa znanja nitibismo se mogli dalje razvijati. Bog viπe ne bi bio vrhovno BiÊe,a Ëovjek bi prestao napredovati. Hvala Bogu πto nije tako. Bu-duÊi da je Bog beskrajan i da su u Njemu sve riznice mudrosti,mi Êemo cijelu vjeËnost moÊi stalno istraæivati, stalno uËiti, aopet nikada iscrpsti bogatstva Njegove mudrosti, Njegove do-brote i Njegove sile. (Odgoj, str. 155,156)

Neka onaj tko teæi za Boæjim spasenjem uloæi istu ener-giju i ozbiljnost koju bi uloæio u zemaljska blaga i cilj Êe bitiostvaren. ...

Svi koji su postali dionici Njegovog spasenja ovdje i svikoji se nadaju da Êe imati udjela u slavi Njegova kraljevstvau vjeËnosti, moraju sakupljati s Kristom! Svatko mora osjeÊatida je odgovoran za svoj sluËaj. ... Ako takvi ostanu na svojemkrπÊanskom putu, Isus Êe u njima biti nada slave i oni Êe go-voriti o Njegovoj slavi kako bi i sami bili osnaæeni. Djelo nji-hovog UËitelja bit Êe im blisko i drago. ... Svaki krπÊanin morastalno napredovati i uporabiti sve svoje sposobnosti u Boæjemdjelu. (1T, str. 179)

Æivot svakog istinskog vjernika otkriva da u njemu pre-biva Spasitelj. ... Cijeli njegov æivot je svjedoËanstvo sile i Kri-stove milosti. (7T, str. 67)

306

25. listopada Vodstvo anela u mojem æivotu

Moj aneo Ëuvar

“Jer anelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svimputima tvojim.” (Psalam 91,11)

Svakom je Kristovom sljedbeniku dodijeljen aneo Ëuvar.Ovi nebeski Ëuvari πtite pravednike od sile Zloga. To je samSotona priznao rekavπi: “Zar se Job uzalud boji Boga? Zar nisiogradio njega, kuÊu mu i sav posjed njegov?” (Job 1,9.10) Na-Ëin na koji Bog πtiti svoj narod prikazan je rijeËima psalmi-sta: “Aneo Jahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca da ihspasi.” (Psalam 34,7) (Velika borba, str. 440)

Vidjela sam kako Bog njeæno i silno voli svoj narod. Vidjelasam kako aneli πire svoja krila nad svetima. Svaki sveti imaoje anela pratioca. Kad bi sveti plakali zbog razoËaranja ilibi se naπli u opasnosti, aneli koji im sluæe brzo bi odletjeligore noseÊi vijesti, a aneli u gradu bi prestali pjevati. ... Onibi vijest o tome ponijeli gore i svi aneli u gradu bi zaplaka-li, a nakon toga glasno rekli: “Amen.” Ali ako bi sveti uprlipogled na nagradu koja ih Ëeka i slavili Boga, aneli bi pre-nijeli radosnu vijest u grad i aneli u gradu bi dotaknuli svojezlatne harfe i glasno zapjevali: “Aleluja!” tako da bi nebeskisvod odzvanjao njihovim umilnim pjesmama. (Rani spisi, str.52)

Njegovi su aneli postavljeni da bdiju nad nama i ako sestavimo pod njihovu zaπtitu, u svakom trenutku opasnosti oniÊe biti s naπe desne strane. Kada se nesvjesno naemo u opa-snosti da πirimo nepovoljan utjecaj, aneli Êe se naÊi pokrajnas, pokrenuti nas u boljem smjeru, birati rijeËi za nas, utjecatina naπe postupke. I tako Êe naπ utjecaj postati tiha, nesvjesnaali moÊna sila, privlaËeÊi druge Kristu i nebeskom svijetu.(R&H, 15. veljaËe 1906.)

307


Aneli u mojem svakidaπnjem æivotu

“Aneo Jahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca daih spasi.” (Psalam 34,7)

Danas ... nebeski vjesnici prolaze Zemljom uzduæ i popri-jeko traæeÊi da utjeπe æalosne, zaπtite nepokajane, zadobiju srcaljudi za Krista. Mi ih ne moæemo osobno vidjeti, ali su oniipak s nama, vode nas, upuÊuju i πtite. ...

Ovi aneli svjetla stvaraju oko duπe nebesko ozraËje uz-diæuÊi nas prema nevidljivome i vjeËnome. Mi ih svojim pri-rodnim oËima ne moæemo vidjeti; samo duhovnim vidom moæemorazabrati nebeske stvarnosti. Samo duhovno uho moæe Ëutisklad nebeskih glasova. ...

Koliko su puta aneli razgovarali s ljudima kao πto Ëovjekrazgovara s prijateljem i vodili ih na zaπtiÊena mjesta. Koli-ko su puta ohrabrujuÊe rijeËi anela obnavljale klonuli duhvjernih i, uzdiæuÊi njihov um iznad zemaljske stvarnosti, po-mogli da vjerom gledaju bijelu odjeÊu, krune, pobjedniËke pal-mine grane koje Êe pobjednici primiti kad se okupe pred veli-kim bijelim prijestoljem.

ZadaÊa je anela da priu onima koji su u nevolji, kojipate i koji su izloæeni kuπnjama. Oni neumorno rade u prilogonima za koje je Krist umro. (Djela apostolska, str. 95,96)

Aneli su uvijek prisutni na mjestima na kojima su naj-potrebniji. Oni su s onima koji vode najæeπÊe bitke, s onimakoji se bore sa sklonostima i naslijeenim manama, Ëije suæivotne okolnosti najbeznadnije. (R&H, 16. travnja 1895.)

Nebeska biÊa su postavljena da obavljaju svoju sluæbu —da vode, Ëuvaju i usmjeravaju one koji Êe postati baπtinici spa-senja. ... Vjerni straæari su budni i spremno Êe povesti duπena pravi put. (YI, 14. veljaËe 1901.)

308


Aneli mi se pridruæuju u zadobivanjuduπa

“Zar nisu svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËava-ju slati da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje?”(Hebrejima 1,14)

Radosna poruka teksta u Hebrejima 1,14 upuÊena je svima.Cijelo poglavlje je prekrasno ohrabrenje svakoj nevoljnoj i ku-πanoj duπi. “A upravi li na kojega od anela rijeËi: ‘Sjedi mi sdesne dok postavim neprijatelje tvoje podnoæjem nogama tvo-jim’? Zar nisu svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavajuslati da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje?” Ove se po-ruke upuÊuju kroz vjekove sve do naπeg vremena svima onimakoji Êe baπtiniti spasenje. Aneli stvarno dolaze na naπ svi-jet, ali nisu uvijek nevidljivi. Oni ponekad prikrivaju svoje an-eoske oblike i pojavljuju se kao ljudi, razgovaraju s ljudimai prosvjetljuju ih. ...

Dok se neki nalaze u dolini odluke, aneli se ujedinjujus istinskim, odanim Kristovim slugama da pomognu tim du-πama u potrebi. (MS, 29, 1900.)

Da su aneli umjesto ljudi radili na πirenju Evanelja,ne bi se dogodilo da cijela podruËja ostanu u tami i sjenci smrti.Djelo bi se obavljalo upravo onako kao πto je prikazano ane-lom koji leti posred neba i objavljuje vjeËno Evanelje onimakoji æive na Zemlji. Meutim, Bog niπta ne Ëini bez suradnjes ljudima. Kada bi se velika zainteresiranost koju aneli poka-zuju prema ljudima pretvorila u glasnu viku koja bi odjeknulau uπima ljudskih orua, kakvim bi plamenim rijeËima oni bliæ-njima prenosili ono πto je Nebo njima objavilo! (Letter 45, 1892.)

Bog je pokazao svoju ljubav prema ljudima time πto ih jeuËinio svojim suradnicima u djelu spasenja. Svima kojima jedoπlo nebesko nadahnuÊe, povjereno je Evanelje. “Mi smo Boæjisuradnici”, pozvani da Ga predstavimo kao ambasadori ljuba-vi. Mi trebamo suraivati u djelu koje obavljaju predstavniciNeba. ... Preko sluæbe anela Bog πalje svjetlo svojem narodu,a preko Njegovog naroda svjetlo se treba objaviti svijetu. (MS21, 1900.)

309


Aneli koriste moje ruke da obaveBoæje djelo

“Blagoslivljajte Jahvu, svi aneli njegovi, vi jaki u sili,πto izvrπujete naredbe njegove, posluπni rijeËi njegovoj!”(Psalam 103,20)

Iako nevidljive, aneoske sile surauju s vidljivim ljudskimsilama tvoreÊi zajedno s ljudima udruæenje za pruæanje pomoÊinevoljnima. Zar nas ne pokreÊe i ne nadahnjuje veÊ i samapomisao da ljudsko orue moæe stajati kao vidljivo sredstvoza prenoπenje blagoslova aneoskih sila? I buduÊi da na tajnaËin postajemo Boæji suradnici, djelo nosi peËat boæanstva.S kakvom radoπÊu i uæivanjem cijelo Nebo gleda na te sjedi-njene utjecaje koji su priznati i u nebeskim dvorima! Ljudskaorua postaju ruke nebeskih orua, jer nebeski aneli zapo-πljavaju ljudske ruke u praktiËnoj sluæbi. Njihova djela nesebiËnesluæbe Ëine ih sudionicima u uspjehu koji je posljedica ukazanepomoÊi. To je nebeski naËin uporabe spasonosne sile. Znanjei djela nebeskih radnika, sjedinjeni sa znanjem i silom kojesu dobila ljudska orua, donose olakπanje potlaËenima i nevolj-nima.

Oni isti aneli koji su u vrijeme kada je Sotona pokuπavaozadobiti prevlast na Nebu vodili bitku u nebeskim dvorima ipobijedili na Boæjoj strani; oni isti aneli koji su se sa svogauzviπenog poloæaja radovali stvaranju naπega svijeta i naπihpraroditelja, kojima je bilo nareeno da napuËe Zemlju ... najis-krenije su zainteresirani za suradnju s greπnim, otkupljenimrodom na razvijanju one sile koju Bog upuÊuje kao pomoÊ sva-kom Ëovjeku koji se æeli ujediniti s nebeskim silama u traæe-nju i spaπavanju ljudskih biÊa koja propadaju u svojim grije-sima. ...

Ljudska orua su pozvana da postanu ruke pomoÊnice,da primijene znanje i uporabe sposobnosti nebeskih anela.SjedinjujuÊi se s tim silama koje su svemoÊne, dobivamo pred-nost da se koristimo njihovim viπim obrazovanjem i iskustvom.... Takva Êe suradnja obaviti djelo koje Êe posluæiti na Ëast islavu velikom Bogu. (MS 65, 1900.)

310


Aneo je oslobodio Petra

“Tada Petar doe k sebi i reËe: ‘Sad znam uistinu da jeBog poslao svog anela da me izbavi iz ruke Herodovei od svega πto je oËekivao narod æidovski.” (Djela 12,11)

Petar je bio zatvoren u Êeliji isklesanoj u kamenu, vratasu bila zatvorena i zakljuËana. ... Ali zasuni, brave i rimskastraæa, koji su iskljuËivali svaku moguÊnost pruæanja ljuskepomoÊi, joπ su viπe trebali istaknuti Boæji trijumf u oslobaa-nju Petra. ...

Posljednja je noÊ prije namjeravanog pogubljenja. Silni jeaneo poslan s Neba da izbavi Petra. »vrsta vrata koja dræezatvorenog Boæjeg sveca otvaraju se bez pomoÊi ljudskih ru-ku. ... Ulazi u Êeliju gdje Petar spava mirnim snom savrπe-nog povjerenja. ...

On se budi tek kad osjeti dodir anelove ruke i Ëuje glaskoji govori: “Ustani brzo”; vidi zatvorsku Êeliju osvijetljenunebeskim svjetlom, a pred sobom sjajnog anela. MehaniËkisluπa rijeËi koje su mu upuÊene, i kada diæe ruke, maglovitoje svjestan da su mu s ruku spali okovi. ...

Aneo kreÊe prema vratima; inaËe brbljavi Petar sad gaslijedi potpuno smuÊen od iznenaenja. PrekoraËuju preko stra-æara i dolaze do teπkih okovanih vrata koja se sama od sebeotvaraju i odmah zatvaraju. ...

Dolaze do drugih vrata. ... Ona se otvaraju ... bez πkripeπarki ili πtropotanja æeljeznih zasuna. ... Na isti naËin prolazekroz treÊa vrata i izlaze na ulicu. ... Aneo klizi ispred njega,okruæen zasljepljujuÊim svjetlom. ... Tako prolaze jednu ulicui onda, poπto je obavio svoju zadaÊu, aneo iznenada nestaje.

Danas, kao i u apostolske dane, nebeski vjesnici prolazeZemlju uzduæ i poprijeko. ... Mi ih ne moæemo osobno vidjeti,ali su oni ipak s nama, vode nas, upuÊuju i πtite. (Djela apo-stolska, str. 92—96)

311


Aneli me pripremaju za vjeËnost

“©aljem, evo, svog anela pred tobom, da te Ëuva na putui dovede te u mjesto koje sam priredio.” (Izlazak 23,20)

Cijelo Nebo je ukljuËeno u djelo pripremanja naroda daopstane u dan Gospodnje pripreme. Veza izmeu Neba i Zemljeizgleda veoma bliska. ...

Nebeske sile Ëekaju s nestrpljenjem i ozbiljnoπÊu da Isusaobjave ljudskim oruima kako bi ljudi postali suradnici s ovimnebeskim anelima u objavljivanju Isusa, Otkupitelja svijeta,koji je pun milosra i istine. ...

Prva suza pokajanja zbog grijeha izazvala je radost me-u nebeskim anelima u nebeskim dvorima. Nebeski vjesnicispremni su poletjeti u sluæbu duπama koje traæe Isusa. ...

Bog je pripremio velike i slavne stvari za one koji Ga vole.Aneli oËekuju s velikim nestrpljenjem konaËnu pobjedu Boæ-jeg naroda, kada Êe serafini i kerubini i “deset tisuÊa putadeset tisuÊa i tisuÊu tisuÊa” biÊa zapjevati pjesmu blaæenih iproslaviti pobjedu posredniËkih dostignuÊa u izbavljenju Ëo-vjeka. (Letter 45, 1892.)

Isus je izraËunao troπkove spasenja svakog Adamovog si-na i Adamove kÊeri. On je osigurao obilje sredstava da nitko,ako prihvati uvjete, ne propadne, veÊ da dobije vjeËni æivot.... Svako nebesko biÊe djeluje kao Njegov predstavnik u zado-bivanju ljudi za Boga. (YI, 1. rujna 1892.)

Aneli slave nalaze svoju radost u ... davanju ljubavi ineumornom bdjenju nad duπama koje su pale i izgubile svojusvetost. Nebeska biÊa pokuπavaju zadobiti ljudska srca; onaovom mraËnom svijetu donose svjetlost iz nebeskih dvorova.Ljubaznom i strpljivom sluæbom ona djeluju na ljudski duhtako da izgubljene dovode u zajednicu s Kristom, koji im jemnogo bliæi no πto to oni mogu pretpostaviti. (Isusov æivot, str.8)

312


Aneli zadræavaju Ëetiri vjetra

“Zatim opazih jednoga drugog anela gdje uzlazi od is-toka, noseÊi peËat æivoga Boga, i poËe vikati jakim gla-som Ëetirima anelima... : ‘Ne pustoπite ni zemlje, ni mora,ni stabala, dok ne ‘zabiljeæimo’ peËat sluge naπega Boga‘na njihovim Ëelima’!” (Otkrivenje 7,2.3)

»etiri moÊna anela i dalje zadræavaju Ëetiri zemaljskavjetra. Straπnom razaranju je zabranjeno da se razmaπe u pot-punosti. NesreÊe se ipak dogaaju na kopnu i na moru; brojizgubljenih ljudskih æivota stalno se poveÊava zbog oluja, torna-da, æeljezniËkih nesreÊa, poæara, straπnih poplava i potresa.Vjetrovi nasilja kao da podiæu narode da se upuste u smrtonosnisukob dok aneli zadræavaju Ëetiri vjetra spreËavajuÊi da seuæasna Sotonina sila izrazi u svoj svojoj gnjevnoj snazi svedok Boæji sluge ne budu zapeËaÊeni na svojim Ëelima. (R&H,7. lipnja 1887.)

Aneli zadræavaju Ëetiri vjetra koji su prikazani kao po-bjeπnjeli konji koji se pokuπavaju osloboditi i prohujati prekolica cijele zemlje izazivajuÊi razaranje i smrt na svojem putu.(Letter 138, 1897.)

Straπni sukob je pred nama. Mi se pribliæavamo bitci kojaÊe se voditi u veliki dan Boga SvemoguÊega. Ono πto je zadr-æavano, sada se treba osloboditi. Aneo milosti sklapa svojakrila i priprema se da sie s prijestolja i svijet prepusti Soto-ninoj vlasti. Poglavarstva i vlasti na Zemlji ogorËeno ustajuprotiv nebeskog Boga. Puni su mrænje protiv onih koji Mu sluæei brzo, vrlo brzo, vodit Êe se velika posljednja bitka izmeudobra i zla. Zemlja Êe postati bojno polje — popriπte konaËnogsukoba i konaËne pobjede. (R&H, 13. svibnja 1902.)

»etiri anela imaju vlast od Boga da zadræe Ëetiri vjetrakoje su upravo namjeravali pustiti, ali dok su ih njihove rukeotpuπtale, Isusovo je milosrdno oko ugledalo ostatak koji joπnije bio zapeËaÊen pa je podigao ruke Ocu i molio Ga govoreÊida je za njih prolio svoju krv. Zatim je drugi aneo dobio nalogda brzo odleti do Ëetvorice anela s naredbom da zadræe vjetrovedok Boæji sluge ne budu zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga nasvojim Ëelima. (Rani spisi, str. 52)

313

S t u d e n iPOBJEDONOSNI ÆIVOT

1. studenoga Opremljeni za pobjedu

Obuci svu bojnu opremu Boæju

“Obucite se u bojnu opremu Boæju da se mognete suprot-staviti avolskim napadima! Jer naπa borba nije pro-tiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti,protiv Vrhovnikâ ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih du-hova koji borave u nebeskim prostorima.” (Efeæanima6,11.12)

Nismo sigurni ako odbacimo svoje oruæje kad idemo u bi-tku. Upravo tada je najpotrebnije da budemo obuËeni u svubojnu opremu Boæju. Svaki dio je bitan. (7T, str. 190)

Dok Sotona stalno pokuπava zaslijepiti njihov um za ovuËinjenicu, neka krπÊani nikada ne zaborave da oni ne ratujuprotiv “krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti,protiv Vrhovnikâ ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhovakoji borave u nebeskim prostorima” (Efeæanima 6,12). Stolje-Êima do naπih dana odzvanja nadahnuto upozorenje: “Buditetrijezni i bdijte: vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav,traæeÊi koga da proædere!” ...

Od Adamovog doba do naπeg vremena naπ se veliki ne-prijatelj sluæi svojom moÊi da tlaËi i uniπtava. Sada se pripremaza posljednji pohod protiv Crkve. Svi koji nastoje slijediti Isusa,doÊi Êe u sukob s ovim bezobzirnim neprijateljem. ©to viπe krπ-Êanin oponaπa boæanski Uzor, to Êe sigurnije biti cilj Sotoni-nih napada. (Velika borba, str. 437,438)

Moramo se obuÊi u svu Boæju bojnu opremu i u svakomtrenutku biti spremni za borbu protiv sila tame. Kad na nasnavale kuπnje i nevolje, obratimo se Bogu i borimo se s Njimu molitvi. On nas neÊe otpustiti prazne, veÊ Êe nam dati milosti snagu da nadvladamo i slomimo neprijateljevu moÊ. O kadbi svi mogli ovo vidjeti u pravom svjetlu i podnijeti naporekao dobri Isusovi vojnici! Tada bi Izrael napredovao, jak u Bogui u Njegovoj silnoj moÊi. (Rani spisi, str. 57,58)

314


Opaπimo svoja bedra istinom

“Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Boæju da semognete oduprijeti u zli dan i, kad sve nadvladate, odr-æati se! Dakle, stojte Ëvrsto! Opaπite svoje bokove isti-nom.” (Efeæanima 6,13.14)

Tek kada hodimo u svjetlu koje nas je obasjalo, kada bu-demo posluπni istini koja nam je otkrivena, dobit Êemo veÊesvjetlo. Mi se ne moæemo izgovarati i prihvaÊati samo ono svjetlokoje su imali naπi oËevi prije stotinu godina. ... Mi æelimo istinuo svemu, i svakog je dana moramo provoditi u æivot. (HS 197)

Cijeli naπ um i duπa trebaju biti proæeti istinom da bi-smo mogli biti æivi predstavnici Isusa Krista. ... Bog æeli dabudemo ispunjeni Njegovim Svetim Duhom, nadahnuti siloms visine. Nemojte se truditi da postanete veliki ljudi, veÊ seradije trudite da postanete dobri i savrπeni ljudi koji odajuhvalu Onome koji ih je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo.Bog poziva Kalebe i Joπue, neustraπive, odane ljude, koji Êeraditi s vjerom i hrabroπÊu. (R&H, 3. prosinca 1889.)

Ako Boæja istina nije duboko ukorijenjena u naπem srcu,mi neÊemo proÊi ispit kuπnji. Postoji samo jedna snaga kojanas moæe odræati na nogama i u najteæim okolnostima — Boæjamilost u istini. Bezboænici orlovskim pogledom pokuπavaju pro-naÊi svaku naπu nedosljednost, uvijek su spremni pokazati pri-jezir prema slabima i posustalima. Neka mladi visoko postavesvoje ciljeve. Neka u skromnim molitvama traæe pomoÊ kojuim je Krist obeÊao, da bi mogli na druge πiriti utjecaj kojegase neÊe postidjeti u veliki dan konaËnog obraËuna i nagrada.Oni koji su se dræali uzviπenih krπÊanskih naËela u svakomsvojem poslovnom pothvatu i u vjerskom æivotu dobit Êe neiz-recivu prednost, jer Êe uÊi u Boæji raj kao pobjednici. (YI, 10.studenoga 1886.)

315


Oklop pravednosti

“Dakle, stojte Ëvrsto! Opaπite svoje bokove istinom, obu-cite oklop — pravednost.” (Efeæanima 6,14.15)

Odjevena u oklop Kristove pravednosti, Crkva treba uÊiu svoju posljednju bitku. “Lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce,straπna kao vojska pod zastavama” (Pjesma 6,10), ona trebakrenuti u cijeli svijet, pobjeujuÊi i da pobijedi. (Izraelski prorocii kraljevi, str. 462)

Samo pokrivalo koje nam je Krist osigurao moæe nas uËi-niti dostojnima da se pojavimo u Boæjoj prisutnosti. To pokri-valo, ruho Kristove pravednosti, Krist Êe staviti na svaku po-kajniËku, vjernu duπu. On sam kaæe: “Savjetujem te da kupiπu mene ... bijele haljine da se obuËeπ, da se ne pokaæe sramotagolotinje tvoje.” ...

“Sva naπa pravda je kao prljava haljina.” Sve πto mi samiod sebe moæemo uËiniti pokvareno je grijehom. Meutim, Bo-æji Sin se pojavio “da uzme naπe grijehe, ali u njemu nemagrijeha”. Grijeh je definiran kao “prijestup zakona”. Ali Kristje bio posluπan svakom zahtjevu Zakona. ... Dok je bio na Zemlji,rekao je svojim uËenicima: “Ja odræah zapovijedi oca svojega.”Svojom savrπenom posluπnoπÊu omoguÊio je svakom ljudskombiÊu da bude posluπno Boæjim zapovijedima. Kada se pokori-mo Kristu ... mi æivimo Njegovim æivotom. To znaËi biti odje-ven u ruho Njegove pravednosti. I tada, kada Gospodin gledana nas, ne vidi odjeÊu od smokvinog lista, ne vidi golotinju iizopaËenost grijeha, veÊ svoju odjeÊu pravednosti koja ozna-Ëava savrπenu posluπnost Gospodnjem zakonu. (Signs, 22. lis-topada 1905.)

Bog je svakome uputio poziv da napregne svaki duhovniæivac i miπiÊ za vrijeme ispita koji Êe doÊi na sve nas. Povjerenami je vijest: Obucite se u sve oruæje Boæje, u oklop Kristovepravednosti. ... I kad uËinite sve πto je u vaπoj moÊi, na vasÊe se odnositi obeÊanje o pobjedi. Svakoj duπi je obeÊana milo-stiva moguÊnost da stane na Stijenu Spasenja. (Letter 32, 1906.)

316


Obujte noge spremnoπÊu za Radosnuvijest — mir!

“Obujte noge spremnoπÊu za Radosnu vijest — mir.” (Efe-æanima 6,15)

Gospodin Êe uskoro doÊi. Govorite o tome, molite se zato, vjerujte u to! UËinite to dijelom svojeg æivota. Morat Êetese suoËiti s nepovjerljivim, prigovaraËkim duhom, ali Êe se onpovuÊi pred Ëvrstim, dosljednim povjerenjem u Boga. Kad sepojave nevolje i smetnje, uzdignite duπu Bogu u pjesmama za-hvalnosti. Opaπite se krπÊanskim oklopom istine i budite si-gurni da su vam noge obuvene “spremnoπÊu za Radosnu vijest— mir.” (7T, str. 237)

Mi æivimo usred “epidemije kriminala”, pred kojim je ra-zuman Ëovjek koji se boji Boga uvijek prestravljen. Ljudskoje pero nemoÊno da opiπe pokvarenost koja svakog novog da-na donosi nova otkriÊa u pogledu na politiËke sukobe, podmi-Êivanja i prijevare. Svaki dan donosi straπna izvjeπÊa o nasiljui nepoπtovanju zakona, o ravnoduπnosti prema ljudskim pat-njama, o brutalnom, zvjerskom uniπtavanju ljudskih æivota.Svaki dan svjedoËi o porastu rastrojstava, ubojstava i samou-bojstava. Tko moæe posumnjati u Ëinjenicu da sotonske silerade joπ intenzivnije meu ljudima s ciljem da pomute i izopaËeum, okaljaju i upropaste tijelo? ...

Posvuda sreÊemo srca koja vape za neËim πto nemaju. OnaËeznu za silom koja Êe im dati pobjedu nad grijehom, za silomkoja Êe ih izbaviti iz okova zla, za silom koja Êe im dati zdravlje,æivot i mir. Mnogi od onih koji su nekada poznavali silu Bo-æje rijeËi i æivjeli tamo gdje nitko ne priznaje Boga, sada Ëeznuza boæanskom prisutnoπÊu.

Svijetu danas treba ono πto mu je trebalo i prije devetnaeststoljeÊa — Kristovo otkrivenje. (Put u bolji æivot, str. 79)

Evanelje je jedino sredstvo koje se moæe suprotstaviti gri-jehu i bijedi na ovome svijetu. (Put u bolji æivot, str. 78)

317


©tit vjere

“U svemu uzmite veliki πtit — vjeru; njime Êete moÊi uga-siti sve goruÊe strijele Zloga!” (Efeæanima 6,16)

Vjera u Boæju rijeË, prouËavanu uz molitvu i praktiËnoprimijenjenu, bit Êe naπ πtit od sotonske sile i uËinit Êe naspobjednicima krvlju Kristovom. (1T, str. 302)

Kada se duπe obrate Bogu, njihovo spasenje joπ nije dovr-πeno. One tek trebaju trËati utrku, njima tek predstoji teπkabitka: “Bori se u dobroj borbi vjere!” — kaæe apostol. One tektrebaju potrËati prema cilju, prema nagradi gornjega zvanjau Isusu Kristu. Nema odmora u ovoj borbi, bitka traje cijelogaæivota, mora se voditi odluËno i snaæno u skladu s vrijednoπÊucilja za kojim teæimo, a to je vjeËni æivot. U pitanju su neiz-mjerno veliki interesi. Mi smo postali dionici Kristove ærtveovdje u ovom æivotu, ali smo dobili i obeÊanje da Êemo bitidionici svih blagoslova buduÊeg besmrtnog æivota, pod uvjetomda poËetak svoje vjere odræimo Ëvrsto sve do kraja. Mislite otome.

ObeÊanje glasi: “Bog je vjeran i neÊe dopustiti da budetekuπani preko vaπih snaga, nego Êe vam zajedno s kuπnjom datisretan ishod, da je moæete podnijeti.” SaËuvajte sve do krajasvoje krπÊansko poπtenje i nemojte gunati protiv Boga. ... Imaj-te na umu da su ovdje u pitanju vjeËni interesi. Ne moæetesebi dopustiti da postanete obeshrabreni ili da odbacite svojepovjerenje. Gospodin vas voli, oslonite se na Njega. GospodinIsus Krist je vaπa jedina nada. Osigurajte svoje djelo za vjeËnost.Ne smijete gunati, prigovarati ili osuivati sebe. Nemojte za-nemariti nijedno sredstvo milosti. Ohrabrite svoju duπu da vje-ruje i uzda se u Boga. (Letter 33, 1895.)

U Gospodinu imamo pravednost i jakost. Oslonite se naNjega i Njegovom Êete snagom moÊi ugasiti sve raspaljene stri-jele neprijatelja i postati viπe nego pobjednikom. (4T, str. 213)

318


Kaciga spasenja

“Pravednost je obukao kao oklop, stavio na glavu kaci-gu spasenja. Osvetom se odjenu ko haljom, ogrnu se rev-noπÊu kao plaπtem.” (Izaija 59,17)

Mnogi imaju nejasnu sliku o obraÊenju. »esto su sluπalirijeËi s propovjedaonice: “Valja vam se nanovo roditi”, “Mora-te imati novo srce”. Ovi izrazi su ih zbunjivali. Nisu moglishvatiti plan spasenja.

Mnogi su posrnuli i pali zbog pogreπnih doktrina koje suzastupali propovjednici, govoreÊi o promjeni prigodom obraÊe-nja. Neki su godinama æalosni jer oËekuju neki uvjerljiv dokazda ih je Bog primio. U velikoj mjeri odvojili su se od svijetai nalaze zadovoljstvo u druæenju s Boæjim narodom, a ipak sene usuuju reÊi da su Kristovi jer se boje da bi bilo drskoreÊi da su oni djeca Boæja. Oni i dalje Ëekaju na tu Ëudnovatupromjenu koja, navodno, dolazi s obraÊenjem.

Nakon izvjesnog vremena neki od ovih doista dobiju oËe-kivani dokaz da su ugodni Bogu i to je za njih razlog da sebesmatraju dijelom Boæjeg naroda. Oni se od tog trenutka sma-traju obraÊenima.

Ali ... oni su joπ prije toga bili primljeni u Boæju obitelj.Bog ih je prihvatio pod svoje okrilje joπ kad su se umorili odgrijeha i, izgubivπi æelju za svjetovnim zadovoljstvima, odlu-Ëili iskreno traæiti Boga. Ali ne uspjevπi shvatiti jednostav-nost plana spasenja, izgubili su mnoge prednosti i blagoslovekoje su mogli dobiti da su u trenutku kad su se prvi put obratiliBogu, povjerovali da ih On prima.

Drugi padaju u joπ opasniju zabludu. Njima upravljajupobude. Njihovi osjeÊaji su uzburkani i taj izljev osjeÊaja sma-traju dokazom da ih Bog prima i da su obraÊeni. Meutim,naËela njihovog æivota nisu se izmijenila. Dokazi pravog djelo-vanja milosti na srce nisu u osjeÊajima, veÊ u æivotu. (Evange-lizam, str. 217,218)

319


MaË Duha

“Prihvatite kacigu — ono Ëim se spaπava — i maË Duha,to jest rijeË Boæju.” (Efeæanima 6,17)

Mi znamo da opasnosti i kuπnje koje navaljuju na mladenaπeg vremena nisu ni malobrojne ni male. ... Mi æivimo uvremenu kada moramo biti neprestano budni i na molitvi dabismo se oduprli kuπnji. Boæja dragocjena RijeË je mjerilo zamlade koji æele biti odani Kralju Neba. Neka zato prouËavajuPisma. Neka pamte redak po redak i neka stjeËu znanje o ko-jemu je Gospodin rekao. ... U nevolji neka mladi stave predsebe Boæju rijeË i neka skromno i u vjeri potraæe od Gospodi-na mudrost da otkriju Njegov put i snagu da njime hode. ...

Neka naπi mladi ljudi objave rat svakoj navici koja i unajmanjoj mjeri odvodi duπu od duænosti i vjernosti. Neka od-rede sebi vrijeme molitve i neka ga nikad ne propuπtaju akoje to ikako moguÊe. Ako se budu borili protiv svojih zlih navikakojima popuπtaju isto onako kao πto su to Ëinili prije sklapa-nja zajedniπtva s Kristom, vrlo brzo Êe pasti kao lak plijenSotoninih lukavstava. Meutim, ako se naoruæaju Boæjom ri-jeËju, ako je stave u svoje srce i svoj um, nikakvi napadi Bo-æjeg i ljudskog neprijatelja neÊe im moÊi nauditi. ...

U Boæje ime podignite zastavu istine i pravednosti — Za-povijedi Boæjih i vjere Isusove. Nama je upravo sada potrebansavrπeni oklop istine, maË Duha, Ëija se oπtrica nikada neÊeistupiti, veÊ Êe prosijecati svoj put kroz slojeve grijeha i nepra-vednosti. (YI, 3. kolovoza 1887.)

Neka uzmu RijeË istine kao svoj savjetnik, i postanu vje-πti u uporabi “maËa Duha”. Sotona je mudar vojskovoa, aliskromni, odani vojnici Isusa Krista mogu ga pobijediti. (R&H,28. veljaËe 1888.)

320

8. studenoga Pobjeda u sukobu

U Kristu je snaga

“Ili u moje nek doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom,mir neka sklopi sa mnom.” (Izaija 27,5)

Neprijatelj ne moæe pobijediti skromnog Kristovog uËeni-ka; one koji s molitvom izlaze pred Gospodina. Krist je sebestavio kao zaklon, kao utoËiπte od napada Zloga. Objavljenonam je i obeÊanje: “Ako neprijatelji navale kao rijeka, DuhGospodnji Êe podignuti zastavu nasuprot njima.” ...

Sotoni je bilo dopuπteno da kuπa samouvjerenog Petra, kaoπto mu je bilo dopuπteno da ustane na Joba; ali kada je tobilo uËinjeno, morao se povuÊi. Da je Sotoni bilo dopuπtenoda uËini po svojem, ne bi bilo nikakve nade za Petra. On bidoæivio potpuni brodolom vjere. Ali neprijatelj nije smio otiÊini za dlaku dalje od onoga πto mu je bilo dopuπteno. Nematakve sile u cijeloj sotonskoj vojsci koja bi mogla onesposobitiduπu koja se uzda s jednostavnim povjerenjem u mudrost kojadolazi od Boga. (YI, 15. prosinca 1898.)

Krist je naπa Ëvrsta kula i Sotona nema moÊi nad duπomkoja hodi u poniznosti uma pred Bogom. ObeÊanje glasi: “Nekase uhvati za silu moju da uËini mir sa mnom, i uËinit Êe mirsa mnom.” U Kristu je savrπena i potpuna pomoÊ svakoj kuπanojduπi. Opasnosti vrebaju na svakom koraku, ali cjelokupni ne-beski svemir stoji na straæi da nitko ne bude kuπan viπe negoπto moæe izdræati. Neki imaju snaæne karakterne osobine ko-je se stalno moraju suzbijati. Ako ostanu pod upravom Boæje-ga Duha, te osobine mogu posluæiti na blagoslov; ali ako nebudu, mogu se pokazati kao prokletstvo. ... Ako se nesebiËnobacimo na rad, nikada ni najmanje ne odstupajuÊi od naËela,Gospodin Êe raπiriti nad nama svoje ruke i pokazati se kaomoÊni pomagaË. Ako budemo gledali na Isusa kao na Onogana koga se moæemo osloniti, On nas ni u jednoj nevolji neÊeiznevjeriti. (YI, 22. prosinca 1898.)

321


U Kristu je pobjeda

“A hvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπem Gospo-dinu Isusu Kristu!” (1. KorinÊanima 15,57)

Krist je od svoga Oca dobio vlast da dijeli ljudima svojuboæansku milost i snagu, omoguÊujuÊi im tako da pobijede uNjegovo ime. ...

Svi smo mi izloæeni kuπnjama koje je Krist pobijedio, alinam je svima na raspolaganje stavljena snaga u ime svemo-guÊeg velikog Pobjednika. I svatko mora pobijediti za sebe oso-bno. (R&H, 8. rujna 1874.)

On zna svaku nevolju i svaku tugu djetinjstva i mlado-sti. On je nekada bio naπeg uzrasta. Kuπnje i napasti koje na-padaju nas, i Njega su napadale. Æalosti koje dolaze k nama,i k Njemu su dolazile. Ali kuπnje Njega nikada nisu svladale!U Njegovom æivotu nije bilo niËega neËistog i neplemenitog.On je naπ PomoÊnik, naπ Otkupitelj. (YI, 22. kolovoza 1901.)

Njegovo srce u kojem prebiva boæanska ljubav i suÊutnajviπe privlaËi ona duπa koja je najbeznadnije zapletena uzamke neprijatelja. Svojom vlastitom krvlju On je potpisao do-kument za osloboenje ljudskog roda.

Isus ne æeli da oni koji su otkupljeni takvom cijenom po-stanu metom neprijateljskih kuπnji. On ne æeli da nas neprijateljsvlada i da tako propadnemo. Onaj koji je obuzdao lavove ujami i koji je sa svojim odanim svjedocima hodio posred raz-jarena ognja, isto je tako spreman pomoÊi i nama da obuzdamosvako zlo u sebi. On danas stoji pred oltarom milosti prinoseÊiBogu molitve onih koji traæe Njegovu pomoÊ. On ne odbija ni-jednu skruπenu duπu. ... Duπe koje Mu se obraÊaju radi zaπtiteIsus podiæe iznad optuæbi i razdora ljudskih jezika. NijedanËovjek ni zli aneo ne mogu nanijeti zlo ovim duπama. IsusËini da oni postanu jedno s Njegovom ljudskom naravi. (Putu bolji æivot, str. 45,46)

322


Volja je odluËujuÊa snaga

“Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, preo-bliËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËavatiπto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno.” (Rim-ljanima 12,2)

Niπta vas ne moæe udaljiti od Boga osim vaπe buntovnevolje. (YI, 9. oæujka 1893.)

Volja je upravljaËka snaga u Ëovjekovoj naravi. Ako je voljana strani pravde, cijeli ostatak biÊa povest Êe se za njom. Voljanije ni ukus ni sklonost, veÊ je to izbor, snaga odluËivanja,kraljevska snaga koja djeluje u sinovima ljudskim i navodiih na posluπnost ili neposluπnost Bogu.

Vi Êete biti u stalnoj opasnosti dok god ne shvatite pravusnagu volje. Vi moæete vjerovati sve i obeÊati sve, ali vaπa obe-Êanja i vaπa vjera neÊe niπta vrijediti ako svoju volju ne stavitena pravu stranu. Ako borbu vjere budete vodili snagom svojevolje, nema sumnje da Êete pobijediti.

Vaπ je zadatak da svoju volju stavite na Kristovu stranu.Kada svoju volju pokorite Njegovoj, On vas smjesta prihvaÊakao svoje vlasniπtvo i djeluje u vama da hoÊete i da Ëinite πtoje Njemu ugodno. Vaπa narav dolazi pod utjecaj Njegovog Duha.»ak su i vaπe misli dovedene u pokornost Kristu. Ako niste ustanju vladati svojim pobudama i svojim osjeÊajima kao πtobiste æeljeli, ipak ste u stanju gospodariti svojom voljom i takoostvariti potpunu promjenu u svojem cjelokupnom æivotu. Kadasvoju volju pokorite Kristovoj, vaπ æivot je sakriven s Kristomu Bogu. On se povezuje sa silom koja je iznad svih poglavar-stava i vlasti. Tada dobivate snagu od Boga koja vas ujedinjujes Njegovom snagom i novi æivot, æivot vjere, postaje stvaranu vaπem æivotu.

Nikada se neÊete uspjeti uzdiÊi ako vaπa volja nije stalana Kristovu stranu, ako ne surauje s Boæjim Duhom. Nemojtemisliti da to ne moæete, veÊ recite: “Mogu i hoÊu!” A Bog jeodredio svoga Svetoga Duha da vam pomogne u svakom odlu-Ënom naporu. (CTBH 147,148)

323


Prve pobjede postiæu se u domu

“Ti se, dakle, sine moj, jaËaj miloπÊu Krista Isusa! ... Dijelisa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa!” (2. Ti-moteju 2,1-3)

U svemu πto se moæe smatrati uspjehom u Boæjem djelu,prve pobjede u æivotu trebaju biti izvojevane u domu. (6T, str.254)

Nakon discipline u domu i πkoli, svi se moraju suoËiti sastrogom disciplinom æivota. Kako da se s njome mudro suoËi,to moramo objasniti svakom djetetu i svakom mladom biÊu.Istina je da nas Bog ljubi, da nas æeli uËini sretnima i da minikad ne bismo morali upoznati patnju da smo uvijek poπto-vali Njegov Zakon; ali je jednako tako istina da na ovom svijetu,kao posljedica grijeha, svatko mora podnositi patnje, nevoljei terete. Djeci i mladima cijelog Êe æivota sluæiti na dobro akoih nauËimo da se hrabro suoËe s ovim nevoljama i teretima.Iako prema njima moramo pokazati suosjeÊanje, ono nikadane smije biti takvo da ih navede da sami sebe saæalijevaju.Njima je potrebno ono πto Êe ih poticati i jaËati, a ne ono πtoÊe ih slabiti.

Oni moraju nauËiti da ovaj svijet nije mjesto za odræava-nje sveËanih smotri, veÊ bojno polje. Svi su pozvani da pod-nose teπkoÊe kao dobri vojnici. Moraju biti jaki i ponaπati sekao ljudi. UËite ih da se prava snaga karaktera vidi u sprem-nosti da nose terete, da izdræe na teπkom mjestu, da obaveposao koji se mora obaviti iako ne donosi nikakvo zemaljskopriznanje ili nagradu. (Odgoj, str. 262,263)

Nema veÊeg prokletstva za neki dom nego da roditelji do-puste svojoj djeci da Ëine πto god æele. (Signs, 6. travnja 1888.)

Kad se jednom odupremo nekoj kuπnji, to nam daje sna-gu da se drugi put odupremo joπ odluËnije; svaka nova pobje-da nad samim sobom poravnat Êe put za veÊe i plemenitijepobjede. Svaka pobjeda je sjeme posijano za vjeËni æivot. (5T,str. 120)

324


Budite Ëvrsti, nepokolebljivi

“Prema tome, braÊo moja ljubljena, budite Ëvrsti, nepo-kolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svje-sni da vaπ trud u Gospodinu nije uzaludan!” (1. Korin-Êanima 15,58)

Oni koji ustaju u obranu Boæje Ëasti i neporoËnosti istinepo svaku cijenu, morat Êe se suoËiti s mnogobrojnim nevoljama,kao πto je to doæivio i naπ Spasitelj u pustinji kuπnje. Popustljivikarakteri, koji nemaju hrabrosti da osude zlo, veÊ ostaju nijemikada je potreban njihov utjecaj da se obrani ono πto je pravobez obzira na pritisak, mogu izbjeÊi mnoge glavobolje i sebepoπtedjeti mnogih nedoumica, ali i ostati bez vrlo bogate na-grade, a moæda i svoje duπe.

Oni koji u skladu s Bogom i vjerom u Njega dobivaju snaguda se odupru zlu i ustanu u obranu dobra, uvijek Êe prolazitikroz teπke sukobe i Ëesto Êe se morati boriti skoro sami. AliÊe izvojevati dragocjene pobjede jer se oslanjaju na Boga. Nje-gova milost bit Êe njihova snaga. Njihovo moralno prosuiva-nje ostat Êe oπtro, jasno i osjetljivo. Njihove moralne snagebit Êe dovoljne da se odupru pogreπnim utjecajima. Njihovopoπtenje, sliËno Mojsijevom, ostat Êe neokaljano. (R&H, 26. srp-nja 1873.)

»ovjek mora imati moralnu snagu da bi Boæje djelo obavljaobez oklijevanja. Oni koji to Ëine neÊe ostavljati mjesta samo-ljublju, sebiËnim probicima, Ëastoljublju, ljubavi prema uæiva-njima, æelji da izbjegnu kriæ. ... HoÊemo li mi posluπati Nje-gov glas ili Êemo sluπati umirujuÊi glas Zloga i biti uljuljkaniu kobni drijemeæ, upravo u predveËerje vjeËnih stvarnosti?(R&H, 7. veljaËe 1893.)

Naπ Spasitelj æeli spaπavati mlade. ... On æeli na njihovuglavu staviti krunu æivota i Ëuti njihove sretne glasove kakose ujedinjuju u izricanju Ëasti i slave i veliËanstva Bogu i Ja-njetu u pjesmi pobjede koja Êe bez prestanka odjekivati u ne-beskim dvorima. (R&H, 26. kolovoza 1884.)

325


Hodite u svjetlu

“Poπlji svjetlost svoju i vjernost: nek me vode, nek medovedu na tvoju svetu goru, u πatore tvoje!” (Psalam 43,3)

U ove dane, tako pune opasnosti, moramo biti izuzetnooprezni da ne odbacimo zrake svjetla koje nam Nebo u svojojmilosti πalje, jer samo uz njihovu pomoÊ moæemo prepoznatineprijateljeve zamke. Nama je svjetlo s Neba potrebno svakogatrenutka da bismo mogli vidjeti razliku izmeu onoga πto jesveto i onoga πto je obiËno, onoga πto je vjeËno i onoga πto jeprolazno. Prepuπteni sami sebi, mi bismo se spoticali na sva-kom koraku, naginjali bismo svijetu, odbijali bismo samoodri-canje i ne bismo vidjeli nikakvu potrebu za stalnom budnoπ-Êu i molitvom, i postali bismo zarobljenici Sotone kada godon to poæeli. Neki su veÊ danas u takvom poloæaju. BuduÊida su odbacili svjetlo koje im je Bog poslao, nemaju pojmana πto Êe se spotaknuti.

Svi oni Ëija Êe se imena na kraju naÊi zapisana u Janjetovojknjizi æivota, morat Êe se muπki boriti u Gospodnjim bitka-ma. Oni Êe ozbiljno nastojati prepoznati i odbaciti kuπnje isve πto je zlo. Oni Êe osjeÊati da je Boæje oko na njima i dase od njih zahtijeva najstroæa vjernost. Kao vjerni straæari oniÊe Ëuvati prolaze da Sotona ne proe preobuËen u anela svjetlai nastavi svoje smrtonosno djelo u njihovoj sredini. ...

Oni koji su odjeveni u bijele haljine i koji okruæuju Boæjeprijestolje ne pripadaju skupini koja viπe voli uæivanja negoGospodina i koji se prepuπtaju matici umjesto da plivaju pro-tiv valova protivljenja. Svi koji ostanu Ëisti i nepokvareni odduha i utjecaja koji prevladavaju u ovo naπe vrijeme, moratÊe proÊi kroz oπtre sukobe. Oni Êe doæivljavati velike nevolje;ali Êe oprati haljine svoga karaktera i ubijeliti ih u krvi Ja-njetovoj. Oni Êe pjevati pjesmu pobjede u kraljevstvu slave.(R&H, 16. listopada 1883.)

326


Dræi Ëvrsto

“Dræi Ëvrsto ono πto imaπ, da ti nitko ne ugrabi vijen-ca!” (Otkrivenje 3,11)

U samo jednom trenutku moæe se donijeti odluka koja Êeodrediti neËiju vjeËnu buduÊnost. ... Ali imajte na umu da Êebiti potreban cijeli æivot truda i rada da se ponovno stekneono πto je odbaËeno trenutaËnim popuπtanjem kuπnji i nepro-miπljenosti. ...

TrenutaËnom odlukom volje vi sebe moæete staviti pod vlastSotonine sile, ali Êe biti potrebno mnogo viπe od trenutaËneodluke volje da raskinete okove i uzdignete se prema viπem,svetijem æivotu. Namjera se moæe pojaviti, djelo se moæe zapo-Ëeti, ali Êe njegovo dovrπavanje zahtijevati teæak napor, vrije-me, ustrajnost, strpljenje i ærtvu. »ovjek koji svojevoljno odlutaod Boga, iako je obasjan potpunim svjetlom istine, ustanovitÊe, kada se poæeli vratiti, da su trnje i korov narasli na nje-govom putu, pa ne smije biti iznenaen ili obeshrabren akobude primoran putovati dugo po trnju okrvavljenih nogu. Naj-straπniji i najuæasniji dokaz Ëovjekovog pada u grijeh je Ëi-njenica da se za povratak mora platiti tako visoka i bolna ci-jena. Povratak se moæe ostvariti samo uz teπku borbu, stopupo stopu, iz sata u sat. ...

Oni koji zadobiju Nebo, uloæili su svoje najplemenitije na-pore i dugotrajan i strpljiv trud da bi poæeli plod svoga rada.Jedna ruka Êe πirom otvoriti vrata Raja onima koji su proπliispit kuπnji i odræali Ëistu savjest odbacujuÊi svijet i njegoveËasti i odobravanja radi Kristove ljubavi, priznajuÊi na taj naËinNjegovo ime pred ljudima i strpljivo ËekajuÊi da i On priznanjih pred svojim nebeskim Ocem i pred svetim anelima. (NL,sv. 1, br. 24)

»uvajte oπtrinu svoje savjesti da biste mogli Ëuti i najtiπiπapat glasa koji je govorio kao πto nijedan Ëovjek nije govo-rio. (MS 121, 1898.)

327

15. studenoga Oni koji su pobijedili

Kristova pobjeda je isto tako potpunakao i Adamov pad

“Jer kao πto su nepokornoπÊu jednoga Ëovjeka svi po-stali greπnici, tako Êe i pokornoπÊu jednoga svi postatipravednici.” (Rimljanima 5,19)

Krist je nazvan drugim Adamom. U neporoËnosti i sveto-sti, povezan s Bogom i u ljubavi s Bogom, On je poËeo tamogdje i prvi Adam. Dragovoljno je proπao tlom na kojemu jeAdam pao i tako otkupio Adamov pad.

Meutim, prvi Adam je bio u mnogo povoljnijem poloæajuod Krista. Bog koji ga je volio, savrπeno se pobrinuo za njegau Edenu. Sve u prirodi je bilo Ëisto i nepokvareno. ... Nikakvasjenka nije se spustila izmeu Adama i Eve i njihovog Stvo-ritelja. Oni su poznavali Boga kao svojeg dobrog Oca i njiho-va volja je u svemu bila usklaena s Boæjom voljom. ...

Meutim, stanovnicima Edena pribliæio se Sotona i uniosumnju u Boæju mudrost; optuæio je Njega, njihovog nebes-kog Oca i Vladara, da je sebiËan zato πto im je, da bi okuπaonjihovu odanost, zabranio da jedu ploda s drveta spoznaje dobrai zla. ...

Sotona je kuπao Krista na stotinu puta okrutniji naËinnego Adama i u okolnostima koje su bile viπestruko teæe. Ku-πaË se predstavio kao aneo svjetla, ali je Krist uspio izdræatinjegove kuπnje. On je otkupio Adamov sramotni pad i spasiosvijet. ...

U svojoj ljudskoj naravi On je zadræao neporoËnost svogaboæanskog karaktera. On je æivio po Boæjem zakonu i poπto-vao ga u svijetu punom prijestupa, otkrivajuÊi tako cijelomnebeskom svemiru, Sotoni i svim greπnim Adamovim sinovimai kÊerima da uz pomoÊ Njegove milosti ljudski rod moæe dræatiBoæji zakon. On je doπao udijeliti svoju boæansku narav, svojeobliËje svakoj pokajniËkoj, vjernoj duπi. (YI, 2. lipnja 1898.)

Kristova pobjeda je bila isto tako potpuna kao πto je biopotpun Adamov pad. Zato se i mi moæemo oduprijeti kuπnja-ma i natjerati Sotonu da se udalji od nas. (MS 15, 1908.)

328


Krist je pobijedio svijet

“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu Êete imatipatnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan16,33)

Prije posljednjih trenutaka Kristova poniæenja, kad je naj-dublja tuga obuzimala Njegovu duπu, rekao je uËenicima: “Jerse pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moæe ni-πta.” “Osuen [je] knez ovoga svijeta.” “Sad Êe on biti baËenvan.” (Ivan 14,30; 16,11; 12,31) ProroËkim okom Krist je pre-lazio preko prizora koji Êe se dogoditi u Njegovom posljednjemvelikom sukobu. Znao je da Êe cijelo Nebo slaviti pobjedu kadbude uzviknuo: “Svrπi se!” Do Njegova uha dopirala je glazbai pobjedniËki usklici iz nebeskih dvorova. Znao je da Êe se ta-da oglasiti posmrtno zvono sotonskom carstvu, a Kristovo imeobjaviti kroz cio svemir od svijeta do svijeta.

Krist se radovao πto za svoje sljedbenike moæe uËiniti vi-πe nego πto oni mogu traæiti ili zamisliti. Govorio je s Ëvrstimpouzdanjem, znajuÊi da je veliËanstvena odluka donesena prijenego πto je svijet stvoren. Znao je da Êe istina, naoruæana sve-moÊnom silom Svetoga Duha, pobijediti u borbi sa zlom i daÊe se krvlju umrljana zastava pobjedonosno zaleprπati iznadNjegovih sljedbenika. Znao je da Êe æivot Njegovih vjernih uËe-nika biti sliËan Njegovom, nizu stalnih pobjeda, do kojih seovdje nije dræalo, ali koje Êe se prepoznati u velikoj buduÊno-sti. ...

“Ovo vam rekoh”, rekao je, “da u meni imate mir. U svijetuÊete imati patnju. Ali, ohrabrite se; ja sam pobijedio svijet!”Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obeshrabren, pa Nje-govi sljedbenici trebaju pokazati istu ustrajnu vjeru. ... PremdaoËite nemoguÊnosti prijeËe njihov put, Njegovom miloπÊu morajuiÊi naprijed. ... Oni trebaju imati silu da se odupru zlu, silukoju neÊe svladati ni zemlja, ni smrt, ni pakao, silu koja Êeih pripremiti da pobijede kao πto je i Krist pobijedio. (Isusovæivot, str. 564,565)

Sotona drhti i bjeæi pred najslabijom duπom koja nae uto-Ëiπte u tom moÊnom imenu. (MS 15, 1908.)

329


KrπÊani svih vremena bili supobjednici

“Jer sve πto je od Boga roeno pobjeuje svijet. A ovo jesredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naπa vjera.” (1.Ivanova 5,4)

Apostoli su gradili na sigurnom temelju, na VjeËnoj Sti-jeni. K ovom su temelju donosili kamenje izvaeno iz kame-noloma ovoga svijeta. Graditelji nisu gradili bez prepreka. Nji-hov je rad bio izuzetno oteæan protivljenjem Kristovih nepri-jatelja. Morali su se boriti protiv vjerskog sljepila, predrasu-da i mrænje onih koji su gradili na laænom temelju. ...

Kraljevi i upravitelji, sveÊenici i knezovi nastojali su uni-πtiti Boæji hram. Ali unatoË zatvaranju, muËenju i smrti, vjerniljudi nastavljali su posao i graevina je rasla, lijepa i sklad-na. ...

Nakon osnivanja krπÊanske Crkve uslijedila su stoljeÊa æe-stokog progonstva, ali nikad nije nedostajalo ljudi koji su iz-gradnju Boæjeg hrama smatrali vaænijom od samog æivota. ...

Neprijatelj pravednosti Ëinio je sve kako bi zaustavio djelopovjereno Gospodnjim graditeljima. No Bog “ne ostavi sebe ne-posvjedoËena” (Djela 14,17 — DF). Podizao je radnike sposobneda brane vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Po-vijest biljeæi izvjeπtaje o moralnoj snazi i junaπtvu tih ljudi.Poput apostola, mnogi od njih pali su na poloæaju, ali je gradnjahrama stalno napredovala. Radnici su ubijani, ali je djelo na-predovalo. Valdenzi, John Wycliffe, Hus i Jeronim, Martin Lu-ther i Zwingli, Cranmer, Latimer i Knox, hugenoti, John i Char-les Wesley i mnoπtvo drugih donosili su k temelju grau kojaÊe trajati za svu vjeËnost. ... Moæemo se osvrnuti kroz stoljeÊai vidjeti æivo kamenje kojim se gradi kako svjetluca kao zrakesvjetla u tami zabluda i praznovjerja. Tijekom cijele vjeËnostiovi blistavi dragulji Êe sjati sa sve veÊim sjajem, svjedoËeÊi osili Boæje istine. (Djela apostolska, str. 375,376)

330


Pavlov usklik pobjede

“Tko Êe nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tje-skoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? MaË? ...Ali u svemu ovom sjajno pobjeujemo po onome koji nasje ljubio.” (Rimljanima 8,35-37)

Pavao je stradao zbog svoje vjere, a ipak s njegovih usa-na ne Ëujemo ni rijeË prigovora. Kada govori o svojem æivotupunom teπkog rada, briga i ærtava, kaæe: “Mislim da stradanjaovoga sadaπnjega vremena nisu niπta kada se usporede sa sla-vom koja Êe se pokazati u nama.” Pobjedonosni usklik Boæjegvjernog sluge odjekuje kroz vjekove sve do naπeg vremena: “TkoÊe nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Pro-gonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? MaË? ... Ali u svemu ovomsjajno pobjeujemo po onome koji nas je ljubio. Siguran samda nas neÊe ni smrt, ni æivot, ni aneli, ni poglavarstva, nisadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilokoje drugo stvorenje moÊi rastaviti od ljubavi Boæje, koja je uKristu Isusu, Gospodinu naπemu.”

Iako je Pavao na kraju leæao u rimskoj tamnici, liπen svjetlai nebeskog zraka, odvojen od aktivnog rada u djelu Evane-lja i neposredno oËekivao da bude osuen na smrt — nije seprepustio sumnji ili oËaju. Iz te mraËne tamnice Ëuje se nje-govo predsmrtno svjedoËanstvo, puno duboke vjere i hrabro-sti koja je nadahnjivala srca svetih i muËenika u svim prohu-jalim vjekovima. Njegove rijeËi dobro opisuju rezultate ... po-sveÊenja. ... “VeÊ se moja krv izlijeva u Boæju Ëast, vrijeme jemoje smrti blizu. Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovr-πio, vjeru saËuvao. VeÊ mi je pripravljen vijenac pravednostikoji Êe mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i nesamo meni nego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.” (SL68,69)

Poput Pavla, rane i oæiljci iz naπeg rata bit Êe naπi trofejipobjede. (HS 130)

331


Jeremijina izjava zahvalnosti

“Dobrota Jahvina nije nestala, milosre njegovo nijepresuπilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjer-nost velika!” (PlaË Jeremijin 3,22.23)

Meutim, vjerni prorok je svakoga dana dobivao novu snaguda izdræi. “Sa mnom je Jahve kao snaæan junak! Zato Êe pro-gonitelji moji posrnuti i neÊe nadvladati, postidjet Êe se veo-ma zbog poraza, zbog nezaboravne vjeËne sramote. PjevajteJahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi duπu sirote iz ruku zliko-vaca.” (Jeremija 20,11.12) Iskustva kroz koja je prolazio u da-nima svoje mladosti i u kasnijim godinama sluæbe, nauËila suga da “put Ëovjeka nije u njegovoj vlasti”, da “Ëovjek koji ho-di ne moæe upravljati korake svoje”. NauËio je moliti: “Kaznime, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreπ.” (Jere-mija 10,23.24) ...

Kad je bio pozivan da ispije Ëaπu nevolja i boli, kad jebio u kuπnji da u svome jadu kaæe: “Dotrajao je æivot moj inada koja mi od Jahve dolazi”, prisjeÊao se Boæjih blagoslovakoje je dobivao i pobjedonosno uzvikivao: “Dobrota Jahvina nijenestala, milosre njegovo nije presuπilo. Oni se obnavljaju svakojutro: tvoja je vjernost velika! (Izraelski proroci i kraljevi, str.266)

Mnogi koji sebe smatraju krπÊanima previπe se bave mra-Ënom stranom æivota iako bi se mogli radovati na svjetlostiSunca; oni plaËu kada bi trebali biti radosni; govore o nevo-ljama kada bi trebali upuÊivati hvalu Bogu za bogate blago-slove koje su dobili. Gledaju na ono πto je neugodno, zbrajajurazoËaranja i uzdiπu zbog æalosti pa su zbog toga æalosni i te-πka srca, iako bi, da su nabrajali mnogobrojne blagoslove ko-je su dobili, zaboravili na svoje muke. Kada bi svakoga danapamtili dobra koja su im uËinjena, kada bi punili svoj um dra-gocjenim uspomenama na ljubaznosti koje su primili, kolikobi prilika naπli da upute zahvalnost i slavu Darovatelju svihdobara! (Signs, 12. veljaËe 1885.)

332


Job je znao da je njegov Izbavitelj æiv

“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe onnad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi Êe mediÊi: iz svoje Êu puti tad vidjeti Boga.” (Job 19,25.26)

U svaËijem iskustvu javljaju se trenuci dubokog razoËa-ranja i krajnjeg obeshrabrenja — dani kad nas obuzima tuga,kad nam postaje teπko vjerovati da je Bog i dalje onaj istiljubazni dobroËinitelj svoje zemaljske djece; dani kad nevoljemuËe duπu, sve dok nam smrt ne postane milija od æivota.Upravo tada mnogi gube oslonac u Bogu i pretvaraju se u ro-bove sumnje, okovane nevjerovanjem. Kad bismo u takvim tre-nucima duhovnim oËima mogli shvatiti veliËinu Boæje provid-nosti, mi bismo vidjeli anele koji se trude da nas spase odnas samih, koji pokuπavaju naπe stope postaviti na temeljepostojanije od vjeËnih gora, i nova vjera, novi æivot prostrujalibi naπim biÊem.

Vjerni Job, u danima svoje nevolje i mraka, izjavljuje: ...

“Smrt mi je od patnja mojih draæa.Ja ginem i vjeËno æivjet neÊu;Pusti me, tek dah su dani moji!”

Ali iako je bio umoran od æivota, Jobu nije bilo dopuπte-no da umre. Bilo mu je ukazano na prilike koje Êe mu se pruæitiu buduÊnosti, i tako mu je upuÊena poruka nade:

“»vrst Êeπ biti i bojati se neÊeπ.Svojih se kuπnja neÊeπ sjeÊat viπekao ni vode koja je protekla.” ...

Iz dubina obeshrabrenja i oËaja Job se uzdigao do vrhunacabeskrajnog povjerenja u milost i spasonosnu Boæju snagu. Po-bjedniËki je uskliknuo: “On me ubit moæe: nade druge nemam.”(Izraelski proroci i kraljevi, str. 104,105)

333


Nitko nije bio veÊi od Ivana Krstitelja

“Zaista, kaæem vam, izmeu roenih od æene nije ustaoveÊi od Ivana Krstitelja.” (Matej 11,11)

Visoka trska koja je rasla pokraj Jordana, povijajuÊi sena svakom povjetarcu, bila je vjerna slika rabina koji su stajalikao kritiËari i suci Krstiteljeve zadaÊe. Njih su i u jednom iu drugom pravcu kolebali vjetrovi omiljenog narodnog miπlje-nja. Nisu se æeljeli poniziti i prihvatiti Krstiteljevu vijest ko-ja ispituje srca, a ipak iz bojazni od naroda nisu se usudiliotvoreno usprotiviti njegovom djelovanju. Meutim, Boæji vje-snik nije bio tako straπljiva duha. Mnoπtvo koje se okupljalooko Krista bilo je svjedok Ivanova rada. »uli su njegovo neus-traπivo ukoravanje grijeha. Samopravednim farizejima, sadu-cejima, kralju Herodu i njegovom dvoru, knezovima i vojnici-ma, carinicima i seljacima Ivan je govorio s podjednakom otvo-renoπÊu. Nije bio trska koja se ljulja, povijajuÊi se na vjetro-vima ljudskog veliËanja i predrasuda. U tamnici je bio isti usvojoj vjernosti Bogu i u revnosti za pravdom kao kad je pro-povijedao Boæju vijest u pustinji. U svojoj vjernosti naËelu bioje Ëvrst kao stijena. ...

U objavljivanju Ivanova roenja Zahariji, aneo je izja-vio: “Bit Êe doista velik pred Gospodinom.” (Luka 1,15) Po ocjeniNeba, πto to Ëini veliËinu? Ne ono πto svijet smatra veliËinom.... Moralna vrijednost je ono πto Bog cijeni. Ljubav i ËistoÊaosobine su koje On najviπe vrednuje. U Gospodnjim oËima Ivanje bio velik kad se pred poslanicima Velikog vijeÊa, pred naro-dom i svojim uËenicima suzdræao od traæenja poËasti za sebei uputio na Isusa kao na ObeÊanoga. Njegova nesebiËna ra-dost u Kristovoj sluæbi predstavlja najuzviπeniju plemenitostkoja je ikada otkrivena u jednom Ëovjeku. (Isusov æivot, str.167,168)

334

22. studenoga I ja mogu pobijediti

Poπtenje

“Nikomu ne vraÊajte zlo za zlo! Marljivo nastojte Ëinitidobra djela pred svima ljudima!” (Rimljanima 12,17)

U svakom poslovnom pothvatu krπÊanin Êe se ponaπatiupravo onako kako æeli da njegova braÊa misle da Êe se pona-πati. Njegovo se ponaπanje rukovodi naËelima. On nema prikri-venih planova i misli, pa, prema tome, nema πto skrivati nizataπkavati. Njega mogu kritizirati, njega mogu iskuπavati, aliÊe njegovo neograniËeno poπtenje sjati kao Ëisto zlato. On jeblagoslov za sve koji posluju s njime jer je njegova rijeË vjero-dostojna. On je Ëovjek koji nikada neÊe iskoristiti svoga bliæ-njega. On je prijatelj i dobroËinitelj svima, i njegovi bliænjiimaju povjerenja u njegov savjet. ... Istinski Ëastan Ëovjek nika-da neÊe iskoristiti slabost ili nesposobnost drugih da napunisvoj novËanik. On odreuje poπtenu protuvrijednost za ono πtoprodaje. Ako ima nedostataka u prodanoj robi, on to otvorenokaæe svojem bratu ili bliænjemu iako zbog toga moæe raditiprotiv svojih interesa.

U svim pojedinostima æivota moraju se primjenjivati naj-stroæa naËela poπtenja. To nisu naËela po kojima se upravljasvijet jer Sotona, varalica, laæov i tlaËitelj, vlada njime pa ganjegovi podanici slijede i izvrπavaju njegove namjere. Meutim,krπÊani sluæe drugom gospodaru i njihova djela moraju biti uskladu s Boæjom voljom, a ne sa sebiËnim probicima. Udalja-vanje od savrπenog poπtenja u poslovnim pothvatima nekimaizgleda potpuno nevaæno, ali naπ Spasitelj ne misli tako. ...

»ovjek ne mora imati privlaËan izgled, moæe imati nedo-stataka na mnogim podruËjima, ali ako uæiva ugled nepoko-lebljivog poπtenja, bit Êe poπtovan. ... »ovjek koji se ustrajnodræi istine, zadobit Êe sveopÊe povjerenje. NeÊe u njega imatipovjerenja samo njegova braÊa u vjeri, veÊ Êe ga i nevjernicibiti prisiljeni priznati kao Ëasnog Ëovjeka. (Letter 3, 1878.)

335


Istinoljublje

“Oni neÊe viπe Ëiniti nepravdu, neÊe viπe govoriti laæi;u njihovim ustima neÊe se viπe naÊi jezik prijevarni. MojiÊe pasti i odmarati se, i nitko im neÊe smetati.” (Sefa-nija 3,13)

Istinoljubivost i Ëasnost boæanske su osobine i onaj tkoih posjeduje, posjeduje nepobjedivu snagu. (MS 139, 1898.)

Nikada ne okoliπajte; nikada ne recite neistinu propisomili primjerom. ... Budite poπteni i ne zastranjujte. Nemojte sebidopustiti Ëak ni najmanju neiskrenost. (MS 126, 1897.)

Spasitelj je duboko prezirao svaku prijevaru. To pokazu-je stroga kazna koja je zadesila Ananiju i Safiru. (R&H, 13.travnja 1905.)

Odvratne su Mu laæljive usne. On objavljuje da u SvetiGrad “neÊe uniÊi niπta neËisto i nijedan tko Ëini gadost i laæ”(Otkrivenje 21,27 — DF). Ne uzimajmo istinu olako. Neka onapostane dijelom æivota. Igrati se njome i prikazivati je onakokako to odgovara vlastitim sebiËnim planovima znaËi brodo-lom vjere. ... Tko govori neistinu, jeftino prodaje duπu. Njegovelaæi mogu naizgled korisno posluæiti u sluËajevima nuæde; moæeizgledati da Êe uspjeti u poslu koji ne bi mogao ostvariti napoπten naËin; ali na kraju dolazi do stanja u kojem viπe nikomene moæe vjerovati. BuduÊi da je sam krivotvoritelj, ne vjerujerijeËima drugih. (Djela apostolska, str. 47)

Nitko se ne moæe hvalisati svojom istinoljubivoπÊu, jer akonije postao pobjednik, ne zna πto je prava istinoljubivost. Ni-tko ne moæe upoznati Ëvrstinu svoje istinoljubivosti i poπte-nja dok nije proπao vatreni ispit kuπnji da stekne dobitak nasumnjiv naËin. (Letter 110, 1897.)

Onaj Ëije je srce ispunjeno ljubavlju koja potjeËe od BoganeÊe dopustiti da samouzviπenje ili nepoπtenje nae mjesta unjegovom æivotu. Onaj tko je “nanovo roen” Duhom, otkrivatÊe Krista u svojem svakidaπnjem æivotu. Takav Êe biti Ëastanu svim svojim postupcima. NeÊe se baviti lukavim, prepredenimi podmuklim djelovanjem. Dobri rodovi koji Êe se pokazati unjegovom æivotu bit Êe svjedoËanstvo o stanju njegovog srca.(R&H, 4. svibnja 1905.)

336


Poniznost

“Oholost ponizuje Ëovjeka, a ponizan duhom postiæe Ëast.”(Izreke 29,23)

»ovjek moæe uzdizati sebe, oholo se hvaliπuÊi svojom sna-gom, ali za tren oka Bog ga moæe vratiti u niπtavilo. Sotoninoje djelo da Ëovjeka navede da slavi sebe i sposobnosti koje jedobio. Svaki Ëovjek preko kojega djeluje Bog mora nauËiti daje æivi, sveprisutni i svedjelatni Bog iznad svega i da mu jena uporabu dao sposobnosti i talente — intelekt da stvara,srce da bude sjediπte Njegovog prijestolja, osjeÊaje da potekukao blagoslov svima s kojima se druæi, savjest preko koje Êega Sveti Duh osvjedoËivati u grijeh, u pravdu i u sud. (YI,28. oæujka 1905.)

Oholost, neznanje i ludost prate jedna drugu. Gospodinje nezadovoljan kada se oholost pokaæe meu onima koji go-vore da su Njegov narod. (4T, str. 634)

Roditelji ... znam da vam je mnogo lakπe da svoju djecunauËite oholosti nego poniznosti! (1T, str. 134)

Prije Ëasti ide poniznost. Da popuni visoko mjesto predljudima, Nebo bira djelatnika koji ... pred Bogom zauzima niskomjesto. UËenik koji najviπe sliËi djetetu najuspjeπniji je u ra-du za Boga. Nebeska biÊa mogu suraivati s onim koji ne æeliuzvisiti sebe, veÊ spasiti ljude. ... Nakon susreta s KristompoÊi Êe raditi za one koji umiru u svojim grijesima. On je poma-zan za svoju sluæbu i imat Êe uspjeha tamo gdje bi mnogi uËenii umni pretrpjeli neuspjeh. ...

Jednostavnost, zaboravljanje na sebe i djeËja ljubav ispu-njena povjerenjem — osobine su koje Nebo cijeni. To su osobineprave veliËine. (Isusov æivot, str. 358)

Salomon nikad nije bio tako istinski bogat, ni tako mudar,ni tako velik kao kad je priznao: “Ja sam joπ sasvim mlad tene znam vladati.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 18)

337


Velikoduπnost

“Tko dijeli obilato, sve viπe ima, a tko πkrtari, sve je siro-maπniji. Podaπna duπa nalazi okrepu, i tko napaja druge,sam Êe se napojiti.” (Izreke 11,24.25)

Bog je taj koji ljude blagoslivlja imetkom i On to Ëini dabi mogli dati za napredovanje Njegova djela. On πalje sunce ikiπu. On Ëini da bilje raste. On daje zdravlje i sposobnost daprivrijedimo sredstva. Svi blagoslovi potjeËu iz Njegove da-reæljive ruke. Zauzvrat æeli da ljudi pokaæu svoju zahvalnostvraÊanjem dijela u obliku desetine i darova — darova zahval-nosti, dragovoljnih darova, darova za prijestup. Kad bi u riznicupotekla sredstva u skladu s boæanskim planom — desetina svihprihoda i dragovoljni darovi — bilo bi ih u obilju za napredo-vanje Gospodnjeg djela.

No srca ljudi sebiËnoπÊu otvrdnu i, kao Ananija i Safira,nau se u kuπnji da zadræe dio vrijednosti pretvarajuÊi se daispunjavaju Boæje zahtjeve. Mnogi su rastroπni u zadovoljavanjusvojih æelja. Muπkarci i æene misle na svoja zadovoljstva i zado-voljavaju svoj ukus, dok Bogu, gotovo nevoljko, donose zaki-nuti dar. Zaboravljaju da Êe Bog jednog dana zahtijevati to-Ëan raËun kako su upotrijebili Njegova dobra. (Djela apostolska,str. 47)

Stalna spremnost na samoodricanje i dobroËinstvo pravije Boæji lijek za razornu bolest grijeha sebiËnosti i lakomosti.Bog je uredio sustavno dobroËinstvo da bi osigurao svoje dje-lo i zadovoljio potrebe napaÊenih i siromaπnih. On je odredioda davanje postane navikom koja Êe sprijeËiti opasni i prije-varni grijeh lakomosti. Neprekidno davanje izgladnjuje lako-most do smrti. ... Bog zahtijeva stalnu primjenu dobroËinstvakako bi sila navike Ëinjenja dobra mogla slomiti silu navikesuprotnog smjera. (3T, str. 548)

338


Ljubav

“Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi,ne hvasta se, ne oholi se.” (1. KorinÊanima 13,4)

Oni koji otvaraju svoja srca i svoje domove i pozivaju Kristada stanuje u njima, trebaju odræavati moralno ozraËje neoka-ljano sukobima, gorËinom, gnjevom, zlobom ili neljubaznim rije-Ëima. Isus neÊe prebivati u domu u kojem vladaju sukobi, zavisti ogorËenost. ...

Pavao je stekao zdravo vjersko iskustvo. Kristova ljubavbila je njegova glavna tema, sila koja je upravljala njime.

Kada bi se naπao u obeshrabrujuÊim okolnostima koje biimale poraæavajuÊi utjecaj na poloviËne krπÊane, on bi osta-jao Ëvrst u srcu, pun hrabrosti, nade i radosti uzvikujuÊi: “Ra-dujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!” Istanada i radost vide se na palubi broda dok u njega udarajuolujni vjetrovi, dok se brod skoro raspada. On daje naloge za-povjedniku broda i uspijeva saËuvati æivote svih putnika. Iakozatvorenik, on je zapravo kapetan broda, najslobodniji i naj-sretniji Ëovjek na palubi. Kada se brod razbio i bio izbaËenna obalu barbarskog otoka, on je bio najspokojniji, najuspjeπnijiu spaπavanju svojih bliænjih iz vodenog groba. Njegove su ru-ke donijele drva da se upali vatra na dobrobit svih prozeblihbrodolomaca. Kada su vidjeli otrovnu zmiju kako se savija okonjegove ruke, bili su puni uæasa; ali ju je Pavao smireno otresaou vatru znajuÊi da mu ona ne moæe nauditi, jer ima neogra-niËeno povjerenje u Boga.

Kada bi se naπao pred zemaljskim kraljevima i dostojan-stvenicima koji su mislili da dræe njegov æivot u svojoj ruci,nije se uznemirivao jer je svoj æivot predao Bogu u ruke. ...Poput anela milosti, milost je Ëinila da njegov glas postaneblag i jasan dok je ponavljao poruku o kriæu, o neizmjernojKristovoj ljubavi. (R&H, 8. rujna 1885.)

Djela ljubavi imaju divnu moÊ jer su boæanska. (Odgoj,str. 102)

339


RijeËi i djela nalik Kristovim

“Tvoje Êe te rijeËi opravdati, tvoje Êe te rijeËi osuditi.”(Matej 12,37)

Kada djelo koje vam je povjereno obavljate bez rivalstvaili kritiziranja drugih, tada Êe ga pratiti sloboda, svjetlost isila koje Êe dati karakter i utjecaj ustanovama i poslovima skojima ste povezani.

Imajte na umu da se nikada ne nalazite u povoljnom po-loæaju kada se hvaliπete ili kada sebi uzimate pravo da seokomljujete na svaku duπu koja vam se pribliæi. Ako popusti-te kuπnji da kritizirate bliænje, da ukazujete na njihove slabostii ruπite ono πto oni grade, moæete biti sigurni da djelo koje jevama povjereno neÊete obaviti na plemenit i dobar naËin.

Ovo je vrijeme kada svaki Ëovjek na odgovornom poloæa-ju i svaki vjernik Crkve treba dovesti svaku pojedinost svogarada u potpuni sklad s naukom Boæje rijeËi. S neumornom bud-noπÊu, vatrenom molitvom, rijeËima i djelima nalik Kristovim,trebamo pokazati svijetu kakvu Crkvu Bog æeli. ...

Krist se ponizio i stao na Ëelo ljudskog roda da se suoËis kuπnjama i da izdræi nevolje s kojima se ljudi suoËavaju ikoje moraju izdræati. On je morao saznati πto ljudski rod morapretrpjeti od palog neprijatelja da bi znao kako Êe pomoÊi onimakoji se suoËavaju s kuπnjom.

Krist je postavljen za naπeg suca. Otac nije sudac. Ni anelito nisu. Nama treba suditi Onaj koji je uzeo ljudsku narav,koji je u ovom svijetu æivio savrπenim æivotom. Samo On moæebiti naπ sudac. ... Nitko od nas nije postavljen da sudi bliæ-njima. Sve πto vi moæete uËiniti jest da sebe pokorite i discipli-nirate. ...

Mi trebamo izgraditi karakter, ali to treba biti Kristovkarakter. ... Neka nam Bog pomogne da umremo sebi i da senanovo rodimo da bi Krist mogao æivjeti u nama kao æivo, ak-tivno naËelo, kao sila koja Êe nas uËiniti svetima. (Sp. Test.,Series B, br. 4, str. 19—23)

340


Mir

“S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraÊena Êe ti opetbiti sreÊa.” (Job 22,21)

Ukrcali smo se na mali brod koji nas je trebao prevestipreko Kanala i dovesti nas do danske obale. Imala sam kabi-nu s dva kreveta zaπtiÊena teπkim zavjesama — udobnost ko-ju smo smatrali prevelikom za jednodnevno putovanje u tra-janju od jedva πest sati. Meutim, morali smo promijeniti svojemiπljenje prije nego πto smo stigli na cilj. Prvi sat smo provelina palubi, u ugodnoj i udobno namjeπtenoj prostoriji za da-me. Vrijeme je bilo dobro, more mirno i svi smo oËekivali udobnoputovanje. Meutim, uskoro je kapetan, prolazeÊi kroz prosto-riju, rekao da siemo u svoje kabine i da odmah legnemo jernam se pribliæava oluja. Pokorili smo se iako bez volje. Zakratko vrijeme brod je poËeo silovito posrtati, i mi smo se jedvauspijevali odræati na posteljama. Meni je bilo vrlo loπe, imalasam teπkoÊa s disanjem, kao da se svaki organ bori s nekomteπkom boleπÊu i da popuπta pred njezinim smrtonosnim na-srtajima. ...

Smrt mi je izgledala vrlo blizu, ali sam se uhvatila Ëvrstimzahvatom vjere za Isusovu ruku. Onaj koji dræi sve vode nadlanu svoje ruke, moæe nas odræati u svakoj oluji. Vode velikihdubina sluπaju Njegov glas: “Dotle, ne dalje, rekao sam njemu,tu nek se lomi ponos tvog valovlja!” Sjetila sam se kako jeIsus utiπao strah svojih uËenika kada je smirio oluju na Gali-lejskom jezeru; pa zar bih se ja trebala plaπiti i sumnjati uNjegovu zaπtitu koju mi je uvijek davao u mojem poslu? I mojesrce je obuzeo savrπeni mir jer sam naπla utoËiπte u Njemu.Pouka o povjerenju koju sam nauËila tijekom tih nekoliko satibila mi je vrlo dragocjena. Ustanovila sam da nam svaka nevoljakoja u æivotu naie pruæa novu pouku o naπoj ovisnosti i po-vjerenju u naπeg nebeskog Oca. Mi trebamo vjerovati da jeBog s nama na svakom mjestu i da se u svakom teπkom tre-nutku moæemo Ëvrsto uhvatiti za ruku u kojoj je sadræana svamoÊ. (HS 221)

341

29. studenoga ObeÊanja o pobjedi

Nijedna rijeË Njegovog obeÊanja nijeostala neispunjena

“Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu daomir u svemu kako je obeÊao; nije propalo nijedno odnjegovih lijepih obeÊanja koja je dao sluzi svome Moj-siju.” (1. o kraljevima 8,56)

Imali smo prednost promatrati najslavniji zalazak suncakoji smo ikada vidjeli. Jezik je nedovoljan da opiπe njegovuljepotu. Posljednje zrake sunca na zalasku, srebrne i zlatne,purpurne, boje jantara i tamnocrvene, bacale su svoj odsjajna nebu, postajuÊi sve svjetlije i svjetlije, podiæuÊi se sve viπei viπe na obzoru, dok nije poËelo izgledati da su se vrata Nebaπirom otvorila i da zrake njegove unutraπnje slave sjaje premanama. Dva sata Ëudesni prizor obasjavao je hladno nebo nasjeveru — bila je to slika koju je naslikao Veliki Umjetnik napokretnom platnu nebesa. Izgledalo je kao da se Bog smijeπisvim zemaljskim domovima, stjenovitim ravnicama, nazupËa-nim planinama, usamljenim πumama kroz koje smo putovali.

Aneli milosti kao da su πaptali: “Podigni svoj pogled! Ovaslava je samo jedna zraka svjetla koja dolazi od Boæjeg prije-stolja. Nemoj æivjeti samo za ono πto se dogaa na ovoj zemlji.Podigni svoj pogled i promatraj vjerom stanove u nebeskomdomu.” Ovaj prizor je bio za mene kao duga obeÊanja Noi, po-mogao mi je da shvatim sigurnost Boæje neizmjerne brige, dapogledam naprijed prema luci sigurnosti koja Ëeka vjernog rad-nika. Nakon tog prizora uvijek sam osjeÊala da nam je Bogdao taj zalog svoje ljubavi da bi nas ohrabrio. Dokle god budetrajalo moje pamÊenje, uvijek Êu se sjeÊati te ljepote, utjehe imira koje mi je donijela ta slika. (HS 220,221)

Ljudski um ne moæe shvatiti sva bogatstva i svu veliËinusamo jednog Boæjeg obeÊanja. Jedan vidi njegovu slavu s jed-ne strane, a drugi ljepotu i milost s druge strane i duπa seispunjava nebeskom svjetloπÊu. (TM 111)

U njima nam se On obraÊa pojedinaËno. ... U tim namobeÊanjima Krist govori o svojoj milosti i moÊi. (Put u boljiæivot, str. 65,66)

342

30. studenoga ObeÊanja o pobjedi

Boæja obeÊanja upuÊena su meni

“Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom ime-nu njegovu! Jer samo za tren traje srdæba njegova, aËitav æivot dobrota njegova. VeËer donese suze, a jutroklicanje.” (Psalam 30,5.6)

Izbrisati Boæja obeÊanja iz Boæje rijeËi bilo bi isto kao uklo-niti sunce s nebeskog svoda. Ne bi nam ostalo niπta Ëime bismomogli rasvijetliti svoje iskustvo. Bog je stavio svoja obeÊanjau svoju RijeË kako bi nas naveo da razvijemo vjeru u Njega.Preko tih obeÊanja On povlaËi u stranu veo koji nam sakrivavjeËnost, omoguÊuje nam pogled u mnogo veÊu i sjajniju slavukoja oËekuje pobjednike. I zato, otpoËinimo u Gospodinu. Slavi-mo Ga πto nam je dao tako slavna otkrivenja svojih namjera.

Uzduæ svih naπih putova Bog stavlja cvijeÊe svojih obeÊanjada bi uljepπao naπe dane. Ali mnogi ne obraÊaju pozornost nato cvijeÊe, birajuÊi umjesto njega trnje i korov. Na svakom ko-raku oni plaËu i nariËu iako bi se mogli radovati u Gospodinui zahvaljivati Mu πto je put prema Nebu uËinio tako ugod-nim.

Dok promatramo Boæja obeÊanja, nalazimo utjehu, nadui radost jer nam ona prenose rijeËi BeskonaËnoga. Da bismopravilno cijenili ova dragocjena obeÊanja, moramo ih pomnoprouËavati i istraæivati u pojedinosti. Koliko radosti bismo mogliunijeti u svoj æivot, koliko dobrote u svoj karakter kada bi-smo ta obeÊanja prihvatili kao da su upuÊena nama! I dokputujemo prema Nebu, razgovarajmo o blagoslovima koji surazasuti uzduæ puta. Kada bismo razmiπljali o stanovima kojeKrist priprema za nas, zaboravili bismo male smetnje s koji-ma se suoËavamo svakoga dana. »inilo bi nam se da udiπemoozraËje nebeske domovine prema kojoj putujemo i bili bismoutjeπeni i umireni. ... Proslavimo Boga time πto Êemo Isusa iNebo utkati u svoj æivot. (YI, 23. sijeËnja 1902.)

Pouzdana Boæja obeÊanja saËuvat Êe naπa srca u savrπe-nom miru. (Letter 27, 1886.)

343

P r o s i n a cVJE»NI ÆIVOT

1. prosinca Pripremanje za vjeËni æivot

UËvrstite svoj poziv i izbor

“Zato, braÊo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu koristuËvrstite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊetenigda pasti. Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto jepotrebno za ulazak u vjeËno kraljevstvo naπega Gospo-dina, Spasitelja Isusa Krista.” (2. Petrova 1,10.11)

Ovdje nam je ponuena polica æivotnog osiguranja kojomnam je osiguran vjeËni æivot u Boæjem kraljevstvu. ... HvatajuÊise za Æivotodavca koji je dao svoj æivot za nas, mi primamovjeËni æivot. (MS 99a, 1908.)

Svatko odluËuje o svojoj vjeËnoj buduÊnosti i samo o namaovisi hoÊemo li steÊi vjeËni æivot. HoÊemo li provesti u æivotpouke objavljene u Boæjoj rijeËi, u tom velikom Kristovom udæ-beniku? To je najveÊa, a ipak najjednostavnije napisana i naj-lakπe razumljiva knjiga koja je ikada pripremljena i koja pruæaobrazovanje o pravilnom ponaπanju, govoru, navikama i sklo-nostima. To je jedina knjiga koja priprema ljudska biÊa za æivotkoji se moæe usporediti s Boæjim æivotom. A oni koji svakogadana budu prouËavali tu RijeË, bit Êe jedini dostojni primiti di-plomu koja im daje pravo da odgajaju i obrazuju djecu za ulazaku viπu πkolu, da budu okrunjena kao nadmoÊni pobjednici.

Isus Krist je jedini sudac koji Êe ocjenjivati osposoblje-nost ljudskog orua da primi vjeËni æivot. Vrata svetoga Gradaotvorit Êe se za one koji su bili ponizni, krotki i skromni sljed-benici Isusa Krista, koji su sve nauËili od Njega, koji su odNjega primili policu svojeg æivotnog osiguranja, koji su obli-kovali svoj karakter po ugledu na boæanski. (MS 3, 1906.)

Kada otkupljeni budu izbavljeni sa Zemlje, vrata Boæjegagrada otvorit Êe se za njih. ... U njihove Êe ruke biti stavljenaharfa i njihov Êe glas odjeknuti u pjesmi hvale Bogu i JanjetuËijom su velikom ærtvom postali dionici boæanske naravi i dobilibesmrtnu baπtinu u Boæjem kraljevstvu. (MS 99a, 1908.)

344


Dræite zapovijedi

“Blago onima koji tvore zapovijesti njegove da im budevlast nad drvetom æivota i da uu na vrata u grad.” (Ot-krivenje 22,14 — DK)

Sukob je pred nama. Jedina sadaπnja sigurnost bilo kogaod nas je jedinstvo s Kristom u Bogu. Mi moramo nastojatiuÊi na vrata u Grad. Meutim, ova vrata se neÊe lako pokrenutina svojim πarkama. Ona neÊe propustiti sumnjive karaktere.Mi veÊ sada moramo teæiti za vjeËnim æivotom revnoπÊu kojaje u skladu s vrijednoπÊu nagrade koja je pred nama. NeÊenovac, imanje ili poloæaj, veÊ posjedovanje karaktera nalik naKristov otvoriti pred nama vrata Raja. NeÊe dostojanstvo iliintelektualna dostignuÊa zadobiti za nas krunu besmrtnosti.Jedino Êe krotki i ponizni, koji su Boga uËinili svojim jedinimblagom, dobiti taj dar. ...

Ponovno stvoriti duπu, izvesti svjetlo iz tame, ljubav izneprijateljstva, svetost iz pokvarenosti, to moæe uËiniti samoSvemoguÊi Bog. Ovo djelo BeskonaËnoga u kojemu On, uz pri-stanak ljudskog biÊa, Ëini da æivot postane potpun u Kristu,da karakter bude savrπen, znanost je vjeËnosti.

Koja je Ëast ukazana Kristu? Da bez sluæenja silom, bezuporabe nasilja sjedini volju ljudskog biÊa s Boæjom voljom.To je istinska znanost iznad svih znanosti, jer se uz njezinupomoÊ obavlja velika promjena u umu i karakteru — promjenakoja se mora dogoditi u æivotu svakog ljudskog biÊa koje æeliproÊi kroz vrata Boæjega grada. (Letter 155, 1902.)

Tada Êe oni koji su dræali Boæje zapovijedi udisati dahbesmrtnosti ispod drveta æivota, i tijekom beskrajnih vjekovastanovnici bezgreπnih svjetova Êe u vrtu radosti promatratiuzor savrπenog djela Boæjeg stvaranja, netaknutog prokletstvomgrijeha — uzor onoga πto bi postala cijela zemlja da je Ëovjekispunio Stvoriteljev slavni plan. (Patrijarsi i proroci, str. 41)

345


Hodite neprestano s Bogom

“Henok je hodio s Bogom, potom iπËeznuo; Bog ga uze.”(Postanak 5,24)

Kada Bog uzme vjernike svoje Crkve na Nebo, bit Êe tozato πto su ovdje na Zemlji æivjeli s Njime, primajuÊi s Nebasnagu i mudrost i osposobivπi se da Mu ispravno sluæe. Onikoji budu uzeti na Nebo, bit Êe muπkarci i æene koji se sadamole skruπeno i ponizno, Ëija srca nisu puna taπtine. U svo-jem postupanju prema vjernima i nevjernima oni su predstav-ljali Krista. (MS 11, 1901.)

Oni koji ne nalaze nikakvog uæivanja u razmiπljanju irazgovorima o Bogu u ovom æivotu, ne bi u tome uæivali ni uæivotu koji Êe doÊi, kada Êe Bog biti uvijek prisutan i boravitisa svojim narodom, dok Êe oni koji rado razmiπljaju o BogudoÊi na svoje udiπuÊi Ëisto nebesko ozraËje. Oni koji na Zemljivole razmiπljati o Nebu, bit Êe sretni u svetom okruæenju izadovoljstvima. ...

Dok su bili na svijetu, nisu smatrali da pripadaju sebipa je Bog stavio svoj peËat na njih kao znak da pripadaju Nje-mu. Nebo Êe pripadati onima koji Ëeznu za njim svim srcem,koji ulaæu napore u skladu s vrijednoπÊu cilja za kojim teæe.Oni koji Êe zadobiti Nebo usmjerit Êe svoje misli prema ono-me πto je na Nebu. (R&H, 13. svibnja 1890.)

“Blago onima koji su Ëista srca jer Êe Boga gledati.” (Ma-tej 5,8) Henok je tri stotine godina Ëistio svoju duπu da bi biou skladu s Nebom. Tijekom tri stoljeÊa on je hodio s Bogom.On je stajao na pragu svijeta vjeËnosti, i samo ga je korakdijelio od zemlje blagoslova, a sada su se portali otvorili i hods Bogom, koji je tako dugo trajao na Zemlji, nastavio se kadje proπao kroz vrata Svetoga Grada, kao prvi Ëovjek koji jetamo uπao. (Patrijarsi i proroci, str. 64)

346


Hodite u vjeri

“KreÊemo se, naime, u podruËju vjere, a ne u podruËjugledanja.” (2. KorinÊanima 5,7)

Mi trebamo æivjeti ne zato da uzdiæemo sebe, veÊ da bismo,kao Boæja mala djeca, na najbolji moguÊi naËin obavili posaokoji nam je On povjerio. Naπ je zadatak da ostavimo pravidojam na svoje bliænje. Mi se pripremamo za vjeËnost, za ne-besko oporaviliπte, u kojemu Êe Veliki LijeËnik obrisati suze snaπih oËiju, gdje Êe liπÊe s drveta æivota posluæiti za lijeËenjesvih naroda.

Uhvatimo se za Isusa Krista æivom vjerom i æivimo u po-niznosti uma. Tada Êe nam se pokazati Boæja milost i mi Êemovidjeti Njegovo spasenje. Pozdravit Êemo i veliku obitelj otkup-ljenih. ... Zasvirat Êemo u svoje zlatne harfe i Nebo Êe odjeknutibogatom glazbom. Stavit Êemo svoje blistave krune kraj Nje-govih nogu i odati slavu Onome koji je pobijedio radi nas.

Moæda ovdje ima nekih pojava koje ne razumijemo. Nekitekstovi u Bibliji moæda nam izgledaju tajanstveni jer nad-maπuju moÊ naπeg ograniËenog razumijevanja. Ali kada nasnaπ Spasitelj povede uzduæ obala rijeke æive vode, razjasnitÊe nam sve πto dotad nismo mogli jasno sagledati.

Dok razmiπljam o buduÊoj slavi na Nebu, osjeÊam dubokuæelju da svaka æiva duπa sazna o njoj. ... Njega æelim uzdiÊikao moÊnog Iscjelitelja. ...

Veoma je znaËajno za nas nalazimo li se u utrci za onimπto je na Nebu ili za onim πto je na Zemlji. Zemaljsko Êe uskoroproÊi. U ove naπe dane dolazi do velikog uniπtavanja zemalj-skih riznica. Dogaaju se “potresi zemlje u raznim mjestima”i nevolje i teπkoÊe vide se na sve strane. Meutim, mi se pri-premamo da postanemo pripadnici nebeske obitelji, djeca ne-beskog Kralja. (R&H, 8. kolovoza 1907.)

347


Budite spremni i Ëekajte

“I reÊi Êe se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naπ, u njega seuzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga seuzdasmo! KliËimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Izaija25,9)

Dok sluπam o straπnim nesreÊama koje se dogaaju iz tje-dna u tjedan, pitam se: ©to sve to znaËi? Najuæasnije kata-strofe slijede jedna za drugom u kratkim razmacima. KolikoËesto sluπamo o potresima i orkanskim vjetrovima, o razor-nim poæarima i poplavama uz velike gubitke æivota i imovine!OËito je da su ove nesreÊe hiroviti izljevi naizgled neorganizi-ranih, poremeÊenih sila, ali se u njima moæe proËitati Boæjanamjera. One su samo jedno od sredstava kojima On nastojiprobuditi muπkarce i æene da shvate opasnost u kojoj se na-laze. ...

Boæji sudovi se izlijevaju na Zemlju. Oni upuÊuju sveËa-nu opomenu govoreÊi: “Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin»ovjeËji doÊi u Ëas kad se ne nadate.”

Æivimo u vremenu zavrπnih dogaaja zemaljske povijesti.... Nemamo viπe vremena — ni trenutka — za gubljenje. Nekanas ne nae da spavamo na straæi. ... Uvjeravajmo muπkarcei æene posvuda da se pokaju i pobjegnu od gnjeva koji dolazi.Pokrenimo ih da se smjesta pripreme jer tako malo znamo osvemu πto nas Ëeka. ...

Gospodin Êe uskoro doÊi i moramo biti spremni i ËekatiNjegovo pojavljivanje. O, kako Êe biti slavno vidjeti kako Gapozdravljaju oni koje je On otkupio! ... Kad bismo samo us-pjeli vidjeti Kralja u svoj Njegovoj ljepoti, bili bismo zauvijekblagoslovljeni! OsjeÊam da moram glasno uzviknuti: “IdemokuÊi!” Pribliæavamo se vremenu kad Êe Krist doÊi u sili i velikojslavi da uzme svoje otkupljene u njihov vjeËni dom. ...

U velikom zavrπnom djelu suoËit Êemo se sa zbunjujuÊimokolnostima s kojima se neÊemo znati snaÊi; ali ne smijemozaboraviti da djeluju tri velike nebeske sile, da je boæanskaruka na upravljaËu i da Êe Bog ostvariti svoja obeÊanja. OnÊe iz ovoga svijeta prikupiti narod koji Êe Mu sluæiti u pravdi.(8T, str. 252—254)

348

6. prosinca Krist me otkupio za vjeËni æivot

Boæji narod osloboen

“Otkupljeni od Gospoda vratit Êe se po njemu i doÊi Êeu Sion pjevajuÊi. Glavu Êe njihovu obasjavati radostvjeËna, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bjeæe.”(Izaija 35,10 — ©ariÊ)

U ponoÊi Bog pokazuje svoju moÊ da izbavi svoj narod.Pojavljuje se sunce u punom sjaju. Znakovi i Ëudesa brzo seniæu. Zli s uæasom i Ëuenjem gledaju prizor, dok pravedni usveËanoj radosti promatraju znakove svog izbavljenja. »ini seda se sve u prirodi poremetilo. ... Pojavljuju se tamni, teπkioblaci i buËno se sudaraju. Usred razbjeπnjelog neba svijetlije prostor neopisive slave, odakle dolazi Boæji glas kao glasmnogih voda govoreÊi: “Svrπeno je!” (Otkrivenje 16,17)

Taj glas potresa nebesa i zemlju. Nastaje silan potres, “ka-kav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviπe na zemlji — takovelik bijaπe taj potres, tako snaæan” (Otkrivenje 16,17.18). Kaoda se nebeski svod otvara i zatvara. Kao da na trenutak kroznjega bljesne slava s Boæjeg prijestolja. Planine se tresu po-put trske na vjetru, a odlomljene stijene padaju na sve stra-ne. ...

Grobovi se otvaraju i bude se “mnogi koji snivaju u prahuzemljinu; jedni za vjeËni æivot, drugi za sramotu, za vjeËnugadost” (Daniel 12,2). Svi koji su umrli u vjeri u poruke tre-Êeg anela izlaze proslavljeni iz svojih grobova da Ëuju Boæjisavez mira s onima koji su odræali Njegov Zakon. ...

S neba se Ëuje Boæji glas koji objavljuje dan i sat Isusovadolaska i proglaπava vjeËni savez sa svojim narodom. Poputtutnja najjaËeg groma prolamaju se Zemljom Njegove rijeËi.Boæji Izrael stoji sluπajuÊi, pogleda uprtog prema gore. Njiho-va su lica obasjana Njegovom slavom i sjaje kao Mojsijevo li-ce kad je siπao sa Sinaja. Zli ne mogu gledati u njih. A kadje izreËen blagoslov nad onima koji su πtovali Boga svetkuju-Êi Njegovu subotu, prolama se pobjedniËki usklik. (Velika borba,str. 547—550)

349


Sam Krist dolazi po nas

“Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s gla-som arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba, inajprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi,mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na obla-cima u susret Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Go-spodinom. Stoga, tjeπite jedan drugoga tim rijeËima!” (1.Solunjanima 4,16-18)

Isus dolazi, dolazi na oblacima i s velikom slavom. PratitÊe Ga mnoπtvo blistavih anela. Kada doe, proslavit Êe onekoji su Ga voljeli i dræali Njegove zapovijedi i uzeti ih k sebi.Nije zaboravio ni njih ni svoje obeÊanje. (R&H, 22. studenoga1906.)

Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak. ... Boæji narodzna da je to znak Sina »ovjeËjega. U sveËanoj tiπini oni ganetremice promatraju dok se pribliæava Zemlji ... dok ne pre-raste u veliki bijeli oblak, kojemu donji dio sliËi na razgorjeluvatru, a nad kojim lebdi duga saveza. Isus se pribliæava kaosilni pobjednik. ...

Kako se æivi oblak pribliæava, svako oko vidi Kneza æivo-ta. Trnov vijenac sad ne nagruje Njegovu svetu glavu, na njojpoËiva kruna slave. Njegovo lice nadmaπuje sjajem zasljeplju-juÊu svjetlost podnevnog sunca. “Na svom ogrtaËu — na boku— nosi napisano ime: ‘Kralj kraljeva’ i ‘Gospodar gospodara’.”(Otkrivenje 19,16) ... Nebesa se svijaju kao svitak, Zemlja dr-hti pred Njim, a sve se gore i svi otoci pokreÊu sa svojih mje-sta. ...

Usred posrtanja Zemlje, bljeskova munja i tutnjave gro-mova, glas Boæjeg Sina poziva svete koji spavaju. ... Uzduæ ipoprijeko cijele zemlje mrtvi Êe Ëuti ovaj glas i oni koji gaËuju, oæivjet Êe. ... Ali svi ustaju u svjeæini i snazi vjeËne mla-dosti. ...

Æivi pravedni se preobraæavaju “u jedan hip, u tren oka”.Na Boæji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnulimsvetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. (Velika borba,str. 550—554)

Kakav je to bio slavni sastanak! (Rani spisi, str. 232)

350


Dan Kristovog krunjenja

“Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Boæe, Sve-moguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju na-roda!” (Otkrivenje 15,3)

Toga dana izbavljeni Êe blistati slavom Oca i Njegovog Sina.SvirajuÊi u svoje zlatne harfe, nebeski aneli ukazat Êe dobro-doπlicu Kralju i trofejima Njegove pobjede — one koji su seoprali i ubijelili svoje haljine u krvi Janjetovoj. Odjeknut Êe ipjesma pobjede ispunjavajuÊi cijelo Nebo. Krist je pobijedio.On ulazi u nebeske dvore u pratnji svojih otkupljenih, svje-doka da Njegove patnje i ærtva nisu bile uzaludne. (R&H, 22.studenoga 1906.)

Visoko iznad grada, na temeljima pretopljenog zlata stojiprijestolje, visoko i uzdignuto. Na njemu sjedi Boæji Sin, a okoNjega su podanici Njegova kraljevstva. Nema jezika niti perakoje bi opisalo Kristovu moÊ i veliËanstvo. Slava vjeËnog Ocaokruæuje Njegova Sina. Sjaj Njegove pojave ispunjava Boæjigrad i razlijeva se izvan vrata, preplavljujuÊi cijelu Zemlju svo-jim bljeπtavilom.

Najbliæi prijestolju su oni koji su nekada revnovali za So-toninu stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, poπliza svojim Spasiteljem u dubokoj, iskrenoj privræenosti. Do njihsu oni koji su usavrπili krπÊanski karakter usred prijevara inevjerstva, koji su πtovali Boæji zakon kada ga je krπÊanskisvijet proglasio ukinutim, i milijuni iz svih vremena koji suzbog svoje vjere podnijeli muËeniËku smrt. A iza njih je “velikomnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda iplemena, puka i jezika ... pred prijestoljem i pred Janjetom,obuËeni u bijele haljine, s palmama u rukama” (Otkrivenje7,9). Njihova je borba zavrπena, a pobjeda izvojevana. TrËalisu utrku i postigli cilj. ...

U nazoËnosti okupljenih stanovnika Zemlje i Neba otpo-Ëinje zavrπna krunidba Boæjeg Sina. (Velika borba, str. 571,572)

351


Krist mi predaje krunu i harfu

“VeÊ mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi uonaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meninego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.” (2. Ti-moteju 4,8)

Prije nego πto Êe uÊi u Sveti Grad, Spasitelj svojim sljedbe-nicima daje simbole pobjede i oznake njihovog kraljevskog do-stojanstva. Sjajni redovi su oblikovali savrπeni Ëetverokut okosvog Kralja, Ëiji se veliËanstveni stas uzdiæe visoko iznad svetihi anela, a Njegovo ih lice obasjava dobrostivom ljubavlju. Svakije pogled ovog bezbrojnog mnoπtva spaπenih uprt u Njega, svakooko promatra slavu Onoga komu je “lice bilo neljudski iznaka-æeno te obliËjem viπe nije naliËio na Ëovjeka”. Na glave pobjed-nika Isus svojom vlastitom desnicom stavlja vijenac slave. Zasvakoga ima krunu na kojoj je ispisano njegovo “novo ime”(Otkrivenje 2,17) i natpis: “PosveÊen Jahvi!” U svakoj se rucinalazi pobjedniËka palma i blistava harfa. A onda, na znakanela koji daju ton, svaka ruka vjeπto dodiruje æice budeÊizanosnu glazbu s bogatim skladnim akordima. Neiskazani zanosobuzima svako srce i svaki se glas uzdiæe u pjesmi zahvalno-sti. “Njemu, koji nas ljubi i koji nas je otkupio od grijeha svojomkrvlju, i uËinio nas kraljevstvom sveÊenika za Boga, svog Oca— njemu slava i vlast u vijek vjekova!” (Otkrivenje 1,5.6) (Velikaborba, str. 554,556)

O, kakva li je neizreciva radost vidjeti Onoga koga smovoljeli — vidjeti u slavi Onoga koji nas je tako volio da jedao sebe za nas — gledati te ruke koje su jednom bile probodeneza naπe spasenje kako se πire da nas blagoslove i pozdrave!(Signs, 2. studenoga 1882.)

Oni koji ... stavljaju sebe u Boæje ruke ... gledat Êe Kraljau svoj Njegovoj ljepoti. Vidjet Êe Njegovu nenadmaπnu pri-vlaËnost i udarajuÊi u svoje zlatne harfe, ispunit Êe cijelo Ne-bo bogatom glazbom i pjesmama Janjetu. (R&H, 15. lipnja1905.)

352


Bijela haljina pravednosti

“Moj gospodine — odgovorih mu — to znaπ ti. Ovo su —nato mi reËe — oni πto dolaze iz velike nevolje; oni suprali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj.” (Otkri-venje 7,14)

Slavne Êe nagrade biti podijeljene kad se vjerni radniciokupe oko prijestolja Boga i Janjeta. ... Oni Êe stajati predprijestoljem, prihvaÊeni u Ljubljenome. Svi njihovi grijesi suizbrisani, svi njihovi prijestupi uklonjeni. I sada mogu gleda-ti u nezaklonjenu slavu Boæjeg prijestolja. ... U taj dan otkup-ljeni Êe blistati slavom Oca i Sina. SvirajuÊi u svoje zlatneharfe, aneli Êe dobrodoπlicom doËekati Kralja i trofeje Nje-gove pobjede — one koji su oprali i ubijelili svoje haljine ukrvi Janjetovoj. (9T, str. 285)

Svi Êe biti sretna, ujedinjena obitelj, odjeveni u odjeÊu hvalei zahvaljivanja — u ruho Kristove pravednosti. Cijela prirodau svoj svojoj nenadmaπnoj ljepoti, prinosit Êe Bogu stalni pri-log hvale i oboæavanja. Svijet Êe biti okupan u nebeskoj svjet-losti. Godine Êe prolaziti u radosti. Svjetlost Mjeseca bit Êekao svjetlost Sunca, a svjetlost Sunca bit Êe sedam puta jaËanego πto je sada. Nad tim prizorom zajedno Êe pjevati jutarnjezvijezde, i svi sinovi Boæji klicat Êe od radosti, dok Êe se Bogi Krist sjediniti u objavljivanju: “Smrti viπe neÊe biti!” ...

Sukob je zavrπen. Sve nevolje i razdori su doπli kraju. Pje-sme pobjede ispunjavaju cijelo Nebo dok svi otkupljeni stojeoko Boæjeg prijestolja. Svi prihvaÊaju rijeËi radosne pjesme:“Dostojno je, dostojno je Janje zaklano i æivo, pobjedonosni osva-jaË!”

“Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oËima velikomnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda iplemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Ja-njetom obuËeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikalijakim glasom: ‘Spasenje je djelo naπega Boga, koji sjedi naprijestolju’, i Janjeta!” (R&H, 26. studenoga 1903.)

353


Pobjeda nad smrÊu

“On Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe ne-Êe biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer starisvijet proe.” (Otkrivenje 21,4)

Mi imamo æivog, uskrslog Spasitelja. On je polomio okovesmrti poπto je leæao u grobu tri dana i pobjedonosno povikaoiznad iznajmljenog Josipovog groba: “Ja sam uskrsnuÊe i æi-vot!” I On dolazi! Jesmo li Ga spremni doËekati? Jesmo li ta-ko spremni da Êemo, ako budemo morali otiÊi na poËinak, otiÊiu nadi u Isusa Krista? ...

Æivotodavac Êe uskoro doÊi ... da polomi okove groba. OnÊe izvesti zarobljenike. ... Posljednja njihova misao je bila ogrobu i smrti, a sada objavljuju: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda?Gdje je, smrti, tvoj æalac?” Pandæe smrti bile su posljednje πtosu osjetili. ... Kada su se probudili, boli je nestalo. “Gdje je,smrti, tvoja pobjeda?” I evo ih kako stoje; zavrπni dodir bes-mrtnosti je na njima i oni odlaze u susret svojem Gospodinuna oblacima. Vrata Boæjega grada otvaraju se na svojim πar-kama ... i Boæji otkupljenici ulaze u druπtvu serafina i keru-bina. Krist im upuÊuje dobrodoπlicu i daje im svoj blagoslov.“Dobro, valjani i vjerni slugo ... Ui u veselje gospodara svoga!”Kakva je to radost? On vidi muku duπe svoje i radostan je.... Ovdje je onaj za kojega smo se po noÊi molili Bogu. Ovdjeje onaj s kojim smo razgovarali na njegovoj samrtniËkoj po-stelji, koji je svoju bespomoÊnu duπu oslonio na Isusa. Ovdjeje onaj koji je bio jadni pijanac. Mi smo njegove oËi usmjeriliprema Onome koji ga moæe spasiti i govorili smo mu da muKrist moæe darovati pobjedu. I sada su krune besmrtne slavena njihovim glavama. (MS 18, 1894.)

Tamo nema razoËaranja, nema tuge, nema grijeha, nemanikoga tko bi rekao: Bolestan sam! Tamo nema pogrebne po-vorke, nema plaËa, nema smrti, nema razdvajanja, nema slom-ljenih srca; tamo je Isus, tamo je mir. ... U Njegovoj prisutnostije obilje radosti, kraj Njegove desne ruke je obilje zadovolj-stva. (Signs, 8. veljaËe 1892.)

354


Nema viπe grijeha

“NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i Janje-tovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu igledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njiho-vim Ëelima.” (Otkrivenje 22,2-4)

Nestaje svaki trag prokletstva. ... Ostaje samo jedan pod-sjetnik: naπ Otkupitelj Êe uvijek nositi oæiljke raspeÊa. Na Nje-govoj izranjenoj glavi, na Njegovim rebrima, rukama i noga-ma vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela πto ga je grijehpoËinio. GledajuÊi Krista u Njegovoj slavi, prorok kaæe: “Zra-ke sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.” (Habakuk3,4) Ta probodena slabina iz koje je potekao grimizni mlazkoji je pomirio Ëovjeka s Bogom — u njoj je Spasiteljeva slava,“ondje mu se krije sila”. “Velik kad spaπava”, zahvaljujuÊi ær-tvi otkupljenja, On je imao moÊ da izvrπi kaznu nad onimakoji su prezreli Boæje milosre. Znakovi Njegova poniæenja Nje-gova su najveÊa Ëast; kroz vjeËna Êe vremena rane s Golgoteisticati Njegovu veliËinu i objavljivati Njegovu moÊ. ...

Doπlo je vrijeme koje su sveti ljudi s Ëeænjom oËekivaliotkako je plameni maË protjerao prve ljude iz Edena — vrije-me “za otkupljenje onih πto su postali Boæje vlasniπtvo” (Efeæa-nima 1,14). Zemlja prvobitno dana Ëovjeku kao njegovo kra-ljevstvo, koja je izdajom preπla u Sotonine ruke i tako dugodræana pod vlaπÊu ovog moÊnog neprijatelja, velikim je planomotkupljenja Ëovjeku vraÊena. Sve πto je grijehom izgubljeno,ponovno je obnovljeno. ... Boæja iskonska namjera pri stvara-nju je ostvarena kad je uËinjena vjeËnim obitavaliπtem otkup-ljenih. “Zemlju Êe posjedovati pravednici i æivjet Êe na njoj do-vijeka.” (Psalam 37,29) (Velika borba, str. 579,580)

Tada Êemo zajedno s Njime uæivati u svoj slavi buduÊegsvijeta tijekom svih beskrajnih vjekova vjeËnosti. ... NiËega neÊebiti u Boæjem kraljevstvu πto bi moglo zasmetati ili uznemiriti.To je æivot obeÊan pobjednicima — æivot sreÊe i mira, æivotljubavi i ljepote. ... Nema viπe grijeha, nema briga koje umaraju,niËega πto bi ugrozilo mir njegovih stanovnika. (Signs, 10. stu-denoga 1887.)

355

13. prosinca Nebo je stvarno i prekrasno mjesto

Kao baπtinici, baπtinit Êemo kraljevstvo

“Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kra-ljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!”(Matej 25,34)

Pred spaπenim je mnoπtvom Sveti Grad. Isus πirom otvarabiserna vrata i narod koji je saËuvao istinu ulazi u grad. Unjemu gledaju Boæji raj, Adamov dom dok je joπ bio nevin.Tada se Ëuje glas, ljepπi od svake glazbe koju je ikada Ëulosmrtno uho: “Vaπa je borba zavrπena!” “Doite, blagoslovljeniOca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljenood postanka svijeta.”

Sad je ostvarena Spasiteljeva molitva za Njegove uËeni-ke: “Htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja.” “Nepo-roËne i razdragane pred njegovom slavom” (Juda 24), Kristpredstavlja Ocu otkupljene svojom krvlju govoreÊi: “Evo, ja idjeca koju si mi dao.” “Ja sam ih saËuvao!” »udesne li otku-piteljske ljubavi, radosti trenutka kad vjeËni Otac, gledajuÊiotkupljene, bude vidio svoje obliËje, a nesklad grijeha budeuklonjen, njegovo prokletstvo izbrisano i ljudsko ponovno us-klaeno s boæanskim!” (Velika borba, str. 555)

I tada Êe otkupljeni biti doËekani dobrodoπlicom u domukoji im Krist pripravlja. ... Oni Êe se druæiti s onima koji sunadvladali Sotonu i boæanskom miloπÊu izgradili savrπeni ka-rakter. Svaka greπna sklonost i nesavrπenstvo koji su ih ovdjemuËili, uklonjeni su Kristovom krvlju i njima su darovani sa-vrπenstvo i sjaj Njegove slave koja daleko nadmaπuje SunËevsjaj. Iz njih zraËi moralna ljepota i savrπenstvo Kristova ka-raktera svojom vrijednoπÊu daleko nadmaπujuÊi sve vanjskobljeπtavilo. Oni su bez mane pred velikim bijelim prijestoljemi uæivaju dostojanstvo i aneoske Ëasti. (Put Kristu, str. 135;2005.)

356


Obitelji Êe ponovno biti sjedinjene

“Ovako govori Jahve. Prestani kukati, otari suze u oËi-ma! Patnje Êe tvoje biti nagraene: oni Êe se vratiti izzemlje neprijateljske. Ima nade za tvoje potomstvo — rijeËje Jahvina — sinovi tvoji vratit Êe se u svoj kraj.” (Jere-mija 31,16.17)

Krist Êe doÊi s oblacima i velikom slavom. ... On Êe uskrisitimrtve i preobraziti æive svete ljude iz slave u slavu. ... Kari-ke obiteljskog lanca opet Êe se spojiti. (Isusov æivot, str. 523)

Predivnog li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili,dugo mu se nadali, razmiπljali o njemu s nestrpljivim iπËeki-vanjem. ...

Æivi pravedni se preobraæavaju “u jedan hip, u tren oka”.Na Boæji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnu-lim svetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. Aneli sakup-ljaju “svoje izabranike od Ëetiri vjetra, od kraja zemlje do krajaneba” (Marko 13,27). Sveti aneli donose malu djecu u naru-Ëje njihovim majkama. Prijatelji, dugo rastavljeni smrÊu, opetsu sjedinjeni da se nikada viπe ne rastanu i s pjesmama radostizajedno uzlaze do Boæjega grada. (Velika borba, str. 554)

S neizrecivom radoπÊu roditelji gledaju krune, ruho, harfe;sve to πto su dobila njihova djeca. Dani nade i straha zavrπe-ni su. ... Njihova djeca su spaπena. (Signs, 1. srpnja 1886.)

Tamo Êemo gledati na svim stranama prekrasno rajskodrveÊe, a usred njega drvo æivota. Tamo Êemo promatrati neo-graniËenim pogledom ljepote obnovljenog Edena. Tamo Êemospustiti kraj nogu naπeg Izbavitelja krune koje je On staviona naπe glave i udarajuÊi u svoje zlatne harfe, upuÊivat Êemohvalu i zahvalnost Onome koji sjedi na prijestolju. ... O, kadbiste svi bili meu onima koji Êe uÊi kroz biserna vrata u gradnaπega Boga! O, kada biste kao ujedinjena obitelj vjeËno bo-ravili u utoËiπtu za umorne! Neka vam svima Bog pomogneda uspijete u utrci za krunu æivota! (R&H, 3. rujna 1903.)

357


Prepoznat Êemo jedni druge

“Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem ulice. Sad nesavrπeno poznajem, a onda Êu savrπeno spo-znati kao πto sam spoznat.” (1. KorinÊanima 13,12)

U nebeskim stanovima srest Êemo se da se viπe nikada nerastanemo. Jedni druge Êemo poznavati u naπem nebeskomdomu. (Signs, 20. lipnja 1911.)

Otkupljeni Êe se sresti i prepoznati one koji su njihovupozornost usmjerili na uskrslog Spasitelja. Kakve Êe blagoslov-ljene razgovore voditi s tim duπama! “Bio sam greπnik!” reÊiÊe, “bez Boga i bez nade u svijetu, a ti si doπao k meni i us-mjerio moju pozornost na dragog Spasitelja kao moju jedinunadu!” ... Drugi Êe reÊi: “Bio sam neznaboæac u neznaboæaË-koj zemlji. Ti si ostavio svoje prijatelje i svoj udobni dom idoπao me nauËiti kako naÊi Isusa i vjerovati u Njega kao ujedinog pravog Boga. Pobacao sam idole i sluæio Bogu, i sadaGa gledam licem u lice. Spaπen sam, spaπen za cijelu vjeË-nost, i mogu stalno gledati Onoga koga volim. ...”

Drugi Êe izraæavati svoju zahvalnost onima koji su hra-nili gladne i odijevali neodjevene. “Kada je oËaj odveo mojuduπu u nevjerovanje,” reÊi Êe takvi, “Gospodin te je poslao kmeni da mi uputiπ rijeËi nade i utjehe. Donio si mi hranu dazadovoljim svoje tjelesne potrebe, a onda si mi otvorio BoæjurijeË da postanem svjestan svojih duhovnih potreba. Postupaosi prema meni kao prema bratu. ... Uporno si me pouËavaoda na Nebu imam Oca koji me voli. »itao si mi dragocjenaBoæja obeÊanja. Nadahnuo si me vjerom da Êe me On spasiti.Moje srce je omekπalo i slomilo se dok sam razmiπljao o ærtvikoju je Krist dao za mene. ... I sada sam ovdje, spaπen, spa-πen za cijelu vjeËnost, da uvijek æivim u Njegovoj prisutnostii slavim Onoga koji je dao svoj æivot za mene.”

Kakva Êe to radost biti kada se ovi spaπeni sretnu i pozdra-ve. Koliko Êe se oni koji su æivjeli ne ugaajuÊi sebi, veÊ bla-goslivljajuÊi druge koji su bili u nepovoljnijem poloæaju od njih,radovati kada ih budu vidjeli. Njihovo srce Êe biti zadovoljno.(R&H, 5. sijeËnja 1905.)

358


Prelijepa domovina

“A da su pod tim joπ mislili na onu iz koje su iziπli, joπbi imali vremena da se vrate. A sad, oni teæe za boljom,to jest za nebeskom (domovinom). Zato ih se Bog ne stidi,ne stidi se nazivati se njihovim Bogom. Zbilja im jepripravio grad.” (Hebrejima 11,15.16)

Strah da buduÊa baπtina ne izgleda previπe materijalno,naveo je mnoge na simboliËno tumaËenje upravo onih istinakoje nas navode da u njoj vidimo svoj dom. Krist je svojimuËenicima potvrdio da im ide pripremiti stanove u kuÊi svogOca. Oni koji prihvate uËenja Boæje rijeËi neÊe biti potpunoneupuÊeni u vezi s nebeskom domovinom. A ipak “πto oko nijevidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo:to je Bog pripravio onima koji ga ljube” (1. KorinÊanima 2,9).Ljudski jezik nije sposoban opisati nagradu pravednih. OnaÊe biti poznata samo onima koji je budu vidjeli. Nijedan ogra-niËeni um ne moæe shvatiti slavu Boæjeg raja.

U Bibliji je baπtina spaπenih nazvana domovinom (Heb-rejima 11,14-16). Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvoreæive vode. Drvo æivota daje plod svakog mjeseca, a liπÊe sta-bla sluæi za lijek narodima. Tamo su potoci koji vjeËno æubo-re, bistri kao kristal, a uz njih lelujavo drveÊe baca svoje sje-ne na putove πto ih je Gospodin pripravio za otkupljene. (Velikaborba, str. 580)

Trava ima æivu zelenu boju i nikada neÊe uvenuti. U zemljiÊe biti ruæa, ljiljana i najraznovrsnijeg cvijeÊa. Ono nikada neÊepropasti, izblijedjeti ili izgubiti svoju ljepotu i miris.

Lav od kojega se ovdje moramo uæasavati i plaπiti, tamoÊe leæati zajedno s janjetom, a i sve ostalo na novoj Zemljibit Êe u miru i skladu. DrveÊe na novoj Zemlji bit Êe ravno idostojanstveno, bez mana. (YI, listopad 1852.)

Na novoj Zemlji neÊe biti hladnih vjetrova i nikakvih ne-ugodnih promjena. Atmosfera Êe uvijek biti ugodna i zdrava.(Diary, 24. oæujka 1859.)

359


Jest Êemo plodove s drveta æivota

“Svuda izmeu gradskog trga i rijeke rastu stabla æi-vota koja raaju dvanaest puta: svakog mjeseca dajusvoj plod. LiπÊe od stabala sluæi za lijek poganima.” (Ot-krivenje 22,2)

Iz prijestolja je tekla bistra rijeka, a na objema obalamarijeke bilo je stablo æivota. ... Plod je bio prekrasan; izgledaoje kao zlato pomijeπano sa srebrom. (Rani spisi, str. 36)

Plod drveta æivota u Edenskom vrtu imao je nadnaravneosobine. Jesti ga znaËilo je æivjeti vjeËno. Ovaj plod je bio li-jek protiv smrti. Njegovo liπÊe je davalo æivot i besmrtnost. ...Nakon pojave grijeha, nebeski DomaÊin je presadio drvo æi-vota u nebeski raj. (8T, str. 288)

Otkupljeni sveti, koji su ljubili Boga i dræali Njegove za-povijedi na Zemlji, uÊi Êe kroz vrata u grad i imat Êe pravona drvo æivota. Oni Êe slobodno jesti ploda s njega, kao i naπipraroditelji prije pada u grijeh. LiπÊe tog besmrtno razgrana-tog drveta sluæit Êe za iscjeljivanje narodima. Tada Êe nestatisve njihove nevolje. Bolest, tugu i smrt nikada viπe neÊe osjeÊatijer Êe ih liπÊe drveta æivota izlijeËiti. Isus Êe tada vidjeti trudsvoje duπe i biti zadovoljan kada se otkupljeni, koji su bilipodloæni æalosti, teπkom radu i nevoljama, koji su stenjali podprokletstvom, okupe oko drveta æivota da jedu njegove besmrtneplodove na koje su naπi praroditelji izgubili svako pravo kr-πeÊi Boæje zapovijedi. NeÊe viπe biti nikakve opasnosti da po-novno izgube pravo na drvo æivota, jer Êe onaj koji je naveonaπe praroditelje da sagrijeπe biti uniπten drugom smrÊu. (YI,listopad 1852.)

Na drvetu æivota raslo je najljepπe voÊe koje su sveti moglislobodno ubrati. ... Ni najuzviπeniji jezik ne moæe opisati nebe-sku slavu i neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi. (Ranispisi, str. 233)

360


Na svadbenoj veËeri

“Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu go-zbu!” (Otkrivenje 19,9)

Njeæna i sveta zajednica koja postoji izmeu Krista i Nje-gova naroda i u Starom i u Novom zavjetu prikazana je braË-nom vezom. Kristovo razumijevanje radosti svadbenih sveËa-nosti upuÊuje na radost onoga Dana kad Êe On dovesti svojuzaruËnicu u OËev dom i otkupljeni s Otkupiteljem sjesti naveËeru svadbe Janjetove. On kaæe: “I kao πto se æenik radujenevjesti, tvoj Êe se Bog tebi radovati. NeÊe te viπe zvati Os-tavljenom ... nego Êe te zvati Moja milina ... jer ti si miljeJahvino.” “On Êe se radovati tebi pun veselja, obnovit Êe tisvoju ljubav, kliktat Êe nad tobom radosno.” (Izaija 62,5.4; Se-fanija 3,17) Kad je Ivan primio vienje o nebeskim dogaaji-ma, zapisao je: “Uto Ëuh neπto kao glas golemog mnoπtva, kaoπum velikih voda, kao prasak jakih gromova: Alleluja! Jer sedomognu kraljevstva Gospodin, naπ Bog, SvemoguÊi. Veseli-mo se, kliËimo od veselja i zahvalimo Bogu, jer doe Janjetovasvadba! Njegova se zaruËnica opremila. Blago onima koji supozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!” (Otkrivenje 19,6.7.9)

U svakoj duπi Isus je vidio Ëovjeka kome treba uputiti pozivza Njegovo kraljevstvo. (Isusov æivot, str. 110,111)

Kad primi kraljevstvo, doÊi Êe u svojoj slavi kao Kralj nadkraljevima i Gospodar nad gospodarima na spasenje svom na-rodu, koji Êe “sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovomu kraljevstvu nebeskom” (Matej 8,11; Luka 22,30) da sudjelujeu Janjetovoj svadbenoj gozbi. (Velika borba, str. 367)

361


Ljepote naπeg nebeskog doma

“Zidine su sagraene od jaspisa, a grad od Ëistoga zla-ta, kao Ëisto staklo. Temelji su gradskih zidina ukraπe-ni svakovrsnim dragim kamenjem.” (Otkrivenje 21,18.19)

Slavni Boæji grad ima dvanaest vrata, ukraπenih veliËan-stvenim biserima. Ima i dvanaest temelja razliËitih boja. Ulicegrada su od Ëistoga zlata. U tom gradu je i Boæje prijestolje,a Ëista, prekrasna rijeka izlazi od njega, bistra kao kristal.Njezina blistava ËistoÊa i ljepota sluæe na radost Boæjem gra-du. Sveti Êe slobodno piti ljekovitu vodu iz rijeke æivota. ...

Sva lica Êe odraæavati lik svojeg Otkupitelja. NeÊe, dakle,u njemu biti nijedno zabrinuto, nevoljno lice, veÊ Êe sva bitivedra, nasmijana u neokaljanoj neporoËnosti. Aneli Êe biti ta-mo, ali i otkupljeni sveti s muËenicima, a πto je najljepπe odsvega, najveÊu radost Êe nam priËinjavati prisutnost naπeg dra-gog Spasitelja koji je patio i umro da bismo mi mogli uæivatitu sreÊu i slobodu — Njegovo slavno lice sjat Êe jaËe od Sunca,obasjavat Êe prekrasni grad i odraæavati slavu svuda unaoko-lo.

I djeca Êe biti tamo. Ona se nikada neÊe upuπtati u sukobei nesuglasice. Njihova Êe ljubav biti vatrena i sveta. I ona Êeimati zlatne krune na svojoj glavi i harfe u svojim rukama.Sva njihova mala lica, koja su danas ovdje joπ uplakana i zbu-njena, zraËit Êe svetom radoπÊu izraæavajuÊi njihovu savrπe-nu slobodu i sreÊu. ...

Sveti Êe imati krune slave na svojoj glavi i zlatne harfeu svojim rukama. Svirat Êe na svojim zlatnim harfama i stvaratimelodiju u Ëast Bogu. Njihove nekadaπnje nevolje i patnje uovom svijetu bit Êe zaboravljene i izgubljene usred ljepota noveZemlje. Njima Êe uvijek biti upuÊivan odobravajuÊi smijeπakIsusa Krista i njihova sreÊa bit Êe nenadmaπna. ... BuduÊe bora-viπte svetih bit Êe puno slave. (YI, listopad 1852.)

362

20. prosinca Aktivnosti na Nebu

Rad iz zadovoljstva i uæivanja

“Gradit Êe kuÊe i stanovat u njima, saditi vinograde iuæivati rod njihov. NeÊe se viπe graditi da drugi stanu-ju, ni saditi da drugi uæiva: vijek naroda moga bit Êeko vijek drveta, izabranici moji dugo Êe uæivati plodo-ve ruku svojih.” (Izaija 65,21.22)

Tamo se prostrane ravnice proteæu u prekrasne breæulj-ke, a Boæje gore uzdiæu svoje uzviπene vrhove. Na ovim Êe mir-nim ravnicama tih æivahnih potoka Boæji narod, toliko dugotuinci i putnici, naÊi dom.

“Narod Êe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bez-briænim poËivaliπtima.” (Velika borba, str. 580)

Na obnovljenoj Zemlji otkupljeni Êe se baviti svime onimπto je donosilo radost Adamu i Evi u poËetku. Æivjet Êe eden-skim æivotom, æivotom u vrtovima i poljima. “Gradit Êe kuÊei stanovat u njima, saditi vinograde i uæivati rod njihov.” ...

Tamo Êe svaki talent biti razvijen, svaka sposobnost pove-Êana. Izvodit Êe se najveliËanstveniji pothvati, ostvarivati naj-plemenitije æelje, postizati najuzviπenije teænje. Ali joπ uvijekÊe biti novih visina za svladavanje, novih Ëuda za divljenje,novih istina za shvaÊanje, svjeæih tema za prouËavanje, i sveÊe to poticati snage tijela, uma i duπe. (Izraelski proroci i kra-ljevi, str. 465,466)

Na Nebu Êemo uvijek biti neËim zaokupljeni. Cijela obiteljotkupljenih neÊe æivjeti u nekom stanju dremljive dokolice. Joπostaje odmor narodu Boæjemu. Na Nebu aktivnosti neÊe bitizamorne i teπke; bit Êe to odmor! Cijela obitelj otkupljenih naÊiÊe svoje zadovoljstvo u sluæenju Onomu komu pripada po stva-ranju i po otkupljenju. (Letter 11, 1899.)

Umornima i teπko natovarenima, onima koji su se boriliu dobroj borbi vjere, bit Êe to slavan poËinak; jer mladost isnaga besmrtnosti bit Êe njihova, a viπe se neÊe morati boritiprotiv grijeha i Sotone. (CTBH 99)

363


Skladan druπtveni æivot

“Na divnu zemlju padoπe mi konopi, vrlo mi je mila mojabaπtina.” (Psalam 16,6)

Tamo Êe osjeÊaji ljubavi i suÊuti πto ih je sam Bog usadiou duπu doÊi do najstvarnijeg i najljepπeg izraæaja. »ista zajed-nica sa svetim biÊima, skladan druπtveni æivot s blagoslovlje-nim anelima i s vjernima svih vremena koji su prali svojehaljine i obijelili ih u Janjetovoj krvi, svete veze koje povezu-ju svu “Ëeljad i na nebesima i na zemlji” (Efeæanima 3,15) —sve to pridonosi sreÊi otkupljenih. (Velika borba, str. 581,582)

Usred otkupljenog mnoπtva nalaze se i Kristovi apostoli:junaËki Pavao, gorljivi Petar, omiljeni Ivan pun ljubavi i nji-hova vjerna braÊa, a s njima golemo mnoπtvo muËenika. (Velikaborba, str. 574)

Nebo je puno radosti. Ono odjekuje hvalom Onome kojije prinio prekrasnu ærtvu za otkupljenje ljudskog roda. Zarne bi i Crkva na Zemlji trebala biti puna hvale? Zar ne bi ikrπÊani po cijelom svijetu trebali objavljivati radost sluæenjaKristu? Oni koji Êe se na Nebu pridruæiti aneoskim zboro-vima u njihovoj pjesmi hvale, moraju veÊ ovdje na Zemlji nauËitinebeske pjesme Ëiji je osnovni ton zahvaljivanje. (7T, str. 244)

Na Nebu je sve plemenito i uzviπeno. Svi teæe dobru i sreÊidrugih. Nitko ne gleda samo za sebe niti se brine samo o sebi.NajveÊa radost svih svetih biÊa jest πto su svjedoci radosti isreÊe onih koji se nalaze oko njih. (2T, str. 239)

Ako ovdje imate nevolja, ako se osjeÊate usamljeni, po-dignite pogled iznad tog mraËnog svijeta i pogledajte blistavuljepotu Neba! Uæivajte u nebeskim radostima i tada neÊeteosjeÊati tako duboko nevolje i razoËaranja ovog æivota, jer ÊeteosjeÊati da tamo imate dom u slavi, krunu, harfu i dragog Spa-sitelja. Teæite za tom blaæenom baπtinom koju je Bog obeÊaosvima koji Ga ljube i dræe Njegove zapovijedi. (YI, listopad1852.)

364


ProuËavanje Boæje mudrosti krozvjeËnost

“Da Bog naπega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, da-dne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upozna-te; da vam dadne prosvijetljene oËi vaπeg srca.” (Efeæani-ma 1,17.18)

Znanost o otkupljenju je znanost nad svim znanostima,znanost koju izuËavaju aneli i bezgreπni svjetovi, znanost kojazaokuplja pozornost naπega Gospodina i Spasitelja, znanost kojaulazi u namjere kojima su proæete misli SvemoguÊega — na-mjere koje su “dræane u tajnosti od vjeËnih vremena”, zna-nost koja Êe biti predmet prouËavanja otkupljenih tijekom svihbeskrajnih vjekova vjeËnosti. To je najuzviπenije prouËavanjekojim se Ëovjek moæe baviti. Kao nijedno drugo prouËavanje,ono Êe oæivjeti um i uzdiÊi duπu. ... Otkupljenje je tajna u kojubi i aneli æeljeli zaviriti; ta Êe tajna biti znanost i pjesmaotkupljenih tijekom beskrajnih vjekova vjeËnosti. Nije li ondadostojna pomnog prouËavanja i razmiπljanja veÊ danas? ...

Ova tema je neiscrpna. ProuËavanje Kristovog utjelovlje-nja, Njegove ærtve pomirenja i posredniËkog djelovanja zaokup-ljat Êe um marljivog uËenika koliko god vrijeme bude potrajalo;i gledajuÊi u Nebo s njegovim nebrojenim godinama, on Êe uz-viknuti: “Uzviπena je tajna prave vjere!”

Tijekom vjeËnosti nauËit Êemo i ono πto bi, da smo primi-li prosvjetljenje koje se tada moglo steÊi na Zemlji, joπ ovdjeprosvijetlilo naπ razum. Zato Êe teme o otkupljenju zaokupljatisrca, um i jezik otkupljenih tijekom beskrajnih vjekova. OniÊe razumjeti istine koje je Krist æelio objasniti svojim uËenicima,ali za koje nisu imali dovoljno vjere da bi ih shvatili. Uvijeki dovijeka pojavljivat Êe se novi pogledi na savrπenstvo i slavuIsusa Krista. Tijekom beskrajnih vjekova vjerni DomaÊin iznositÊe iz svoje riznice nova i stara blaga. (Signs, 18. travnja 1906.)

BuduÊi da je Bog beskrajan i da se u Njemu nalaze sveriznice mudrosti, mi Êemo moÊi istraæivati tijekom cijele vje-Ënosti, uËiti uvijek neπto novo i nikada neÊemo iscrpiti bogat-stvo Njegove mudrosti, Njegove dobrote i Njegove moÊi. (Signs,25. travnja 1906.)

365


Krist Êe pouËavati otkupljene

“U prorocima stoji pisano: ‘Svi Êe biti uËenici Boæji!’”(Ivan 6,45)

U Kristovoj πkoli uËenici nikada ne diplomiraju. Meu uËe-nicima su i stari i mladi. Oni koji sluπaju pouke boæanskogUËitelja neprestano rastu u mudrosti, uglaenosti i plemeni-tosti duπe i tako se pripremaju za viπu πkolu u kojoj Êe senapredovanje nastaviti tijekom cijele vjeËnosti. ...

Boraviti zauvijek u ovom domu blaæenih, ne nositi na duπi,duhu i tijelu mraËne tragove grijeha i prokletstva, veÊ imatisavrπenu sliËnost s naπim Stvoriteljem, i tijekom beskrajnihvjekova napredovati u mudrosti, znanju i svetosti, uvijek is-traæujuÊi nova podruËja razmiπljanja, uvijek pronalazeÊi novaËudesa i nove ljepote, uvijek jaËajuÊi u znanju, radosti i ljubavi,znajuÊi da je i dalje izvan naπeg domaπaja beskrajna radost imudrost — to je cilj prema kojemu upuÊuje krπÊanska nada.(GH, kolovoz 1882.)

U buduÊem svijetu Krist Êe voditi otkupljene obalama ri-jeke æivota i uËit Êe ih prekrasne pouke istine. On Êe im otkri-vati tajne prirode. Oni Êe vidjeti da Gospodarova ruka dræisvijet u njegovom poloæaju. Oni Êe promatrati vjeπtinu kojupokazuje veliki Umjetnik bojeÊi cvijeÊe u polju, otkrit Êe na-mjere velikog i milosrdnog Oca od kojega se πiri svaka zrakasvjetlosti, i zajedno sa svetim anelima otkupljeni Êe priznatiu pjesmama zahvalnog slavljenja Boæju neizmjernu ljubav pre-ma nezahvalnom svijetu. I tada Êe shvatiti da je Bog “takoljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogineni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (R&H, 3.sijeËnja 1907.)

Krist Êe podijeliti bogate riznice znanja. On Êe razotkrititajne Boæje promisli koju u ovom æivotu nismo bili u stanjushvatiti. (Letter 242, 1908.)

Mi moramo ovdje steÊi obrazovanje koje Êe nas osposo-biti da æivimo s Bogom tijekom vjeËnih vjekova. Obrazovanjekoje smo zapoËeli ovdje, usavrπit Êe se na Nebu. Tamo Êemose samo preseliti u viπi razred. (MS 16, 1895.)

366


Putovanje na daleke svjetove

“Oni prate Janje kud god ono ide. Oni su otkupljeni odljudi kao prvenci Bogu i Janjetu.” (Otkrivenje 14,4)

Otkupljenima Êe sva blaga svemira biti otvorena za istra-æivanje. Nevezani smrtnoπÊu vinut Êe se neumornim letom nadaleke svjetove — svjetove koji su bili obuzeti tugom gleda-juÊi ljudske jade, a odzvanjali pjesmama radosti na vijest onekoj spaπenoj duπi. Neizrecivim Êe se oduπevljenjem djeca oveZemlje upoznati s radoπÊu i mudroπÊu biÊa koja nisu pala. OnaÊe podijeliti bogatstvo znanja i razumijevanja πto su ga steklatijekom vjekova razmiπljajuÊi o Boæjim djelima. Nezamaglje-nim pogledom promatrat Êe slavu stvaranja — Sunca, zvijez-da i sustava, kako svi prema utvrenom redu kruæe oko Bo-æjeg prijestolja. Na svemu, od najmanjeg do najveÊeg, napisa-no je Stvoriteljevo ime i na svima se oËituje bogatstvo Njego-ve moÊi.

I kako odmiËu, godine Êe vjeËnosti donositi sve bogatija islavnija otkrivenja o Bogu i Kristu. Kako napreduje znanje,tako Êe rasti ljubav, πtovanje i sreÊa. ©to ljudi viπe nauËe oBogu, to Êe biti veÊe njihovo divljenje prema Njegovom ka-rakteru. Kako Isus pred njima otkriva bogatstvo otkupljenjai zadivljujuÊa dostignuÊa u velikom sukobu sa Sotonom, srcaotkupljenih plamte snaænijom predajom i s joπ veÊim ushitomdiraju strune zlatnih harfi, a tisuÊe se tisuÊa i mirijade gla-sova udruæuje i prerasta u silan zbor hvale. ...

Veliki je sukob zavrπen. Grijeha i greπnika viπe nema. Cijelije svemir Ëist. Bilo neizmjerna svemira kuca istim otkucajemsklada i radosti. Od Njega koji je sve stvorio teËe æivot, svjet-lost i radost kroz prostranstva beskrajnog svemira. Od najma-njeg atoma do najveÊeg svijeta ... u svojoj nepomuÊenoj ljepo-ti i savrπenoj radosti objavljuje da je Bog ljubav. (Velika bor-ba, str. 582,583)

367


Sluπanje aneoskih zborova

“Odjedanput se anelu pridruæi mnoπtvo vojske nebeskekoja je hvalila Boga: ‘Slava Bogu na visini i na zemljimir ljudima koje ljubi!’” (Luka 2,13.14)

Nijedan Ëovjek koji je doπao na ovaj svijet, pa Ëak ni onajkoji primio najviπe darova meu Boæjom djecom, nije bio po-zdravljen s takvim izljevom radosti kao Dijete u Betlehemu.(R&H, 5. travnja 1906.)

Aneli ... su se pojavili pred skromnim pastirima, koji sute noÊi Ëuvali svoja stada na betlehemskim paπnjacima. ... AneoGospodnji priπao im je i rekao: “Ne bojte se, jer vam, evo, do-nosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danasvam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin.I neka vam ovo sluæi kao znak: NaÊi Êete Djeteπce povijeno upelenice gdje leæi u jaslama!” Joπ se njihove oËi nisu ni naviklena slavnu prisutnost ovog jednog anela kada je, gle, cijelaravnica zasvijetlila Ëudesnom slavom mnoπtva anela koji suispunili betlehemsku visoravan ... slaveÊi Boga i govoreÊi: “SlavaBogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!”

I onda su uπi smrtnika Ëule nebesku melodiju i nebeskizbor se vratio na Nebo poπto je zavrπio svoju nezaboravnupjesmu. Svjetlost je izblijedjela ... ali je u srcima pastira ostalanajsvjetlija slika koju je oko smrtnika ikada ugledalo, i bla-æeno obeÊanje i uvjeravanje u dolazak Spasitelja ljudi na naπsvijet, koje je radoπÊu i veseljem ispunilo njihova srca, zajednos vjerom i Ëudesnom ljubavlju prema Bogu. (R&H, 9. prosin-ca 1884.)

O, kad bi danas ljudski rod mogao prepoznati ovu pje-smu! Objava koja je tada dana, melodija koja se tada Ëula,razlijegat Êe se do kraja vremena i odjekivati do krajeva ze-maljskih. Kad grane Sunce Pravde sa zdravljem na svojim zra-kama, toj Êe se pjesmi vratiti odjek glasa mnogoga mnoπtvakao glas mnogih voda govoreÊi: “Alleluja! Jer se domognu kra-ljevstva Gospodin, naπ Bog, SvemoguÊi.” (Otkrivenje 19,6) (Isu-sov æivot, str. 26)

368


ZajedniËko bogoπtovlje

“Jer, kao πto Êe nova nebesa i zemlja nova, koju Êu stvo-riti, trajati preda mnom — rijeË je Jahvina — tako Êevam ime i potomstvo trajati. Od mlaaka do mlaaka,od subote do subote, dolazit Êe svi ljudi da se poklonepred licem mojim — govori Jahve.” (Izaija 66,22.23)

U poËetku, nakon svog djela stvaranja, Otac i Sin su seodmarali u subotu. Kad se “dovrπi nebo i zemlja sa svom svo-jom vojskom” (Postanak 2,1), Stvoritelj i sva nebeska biÊa ra-dovali su se promatrajuÊi slavni prizor. Tada “su klicale zvijezdejutarnje i Boæji uzvikivali dvorjani” (Job 38,7). ...

Ono πto “nebo treba da pridræi do vremena sveopÊe ob-nove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih pro-roka” (Djela 3,21), subota stvaranja, dan kad je Isus leæao iodmarao se u Josipovom grobu, bit Êe joπ uvijek dan odmorai radosti. Nebo i Zemlja sjedinit Êe se u slavljenju “od subotedo subote” (Izaija 66,23) a mnoπtvo spaπenih u radosnom obo-æavanju klanjat Êe se Bogu i Janjetu. (Isusov æivot, str. 636)

Spaπeni narodi neÊe poznavati drugoga zakona osim Za-kona Neba. Svi Êe biti sretna, ujedinjena obitelj, odjeveni uodjeÊu slavljenja i zahvaljivanja. Iznad ovoga prizora zajednoÊe pjevati jutarnje zvijezde, a sinovi Boæji klicat Êe od rado-sti. ...

“Od mlaaka do mlaaka, od subote do subote, dolazit Êesvi ljudi da se poklone pred licem mojim — govori Jahve.”“Otkrit Êe se tada Slava Jahvina, i svako Êe je tijelo vidjeti.”“UËinit Êe Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim naro-dima.” “U onaj dan, Jahve nad Vojskama postat Êe kruna slavei sjajan vijenac Ostatku svoga naroda.” (Izraelski proroci i kra-ljevi, str. 467)

Dokle god Nebo i Zemlja traju, subota Êe biti znakom Stvo-riteljeve moÊi. Kad Eden bude ponovno procvao na Zemlji, Boæjisveti dan odmora poπtovat Êe svi pod Suncem. (Isusov æivot,str. 222)

369

27. prosinca Sva æivotna iskustva postat Êe nam jasna

Prednosti neposrednog razgovora sBogom

“Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Go-spodin, Bog, SvemoguÊi, i Janje.” (Otkrivenje 21,22)

Boæji narod uæiva prednost neposredne zajednice s Ocemi Sinom. “Sad vidimo u ogledalu, nejasno.” (1. KorinÊanima13,12) Sad vidimo odraz Boæjeg lika kao u ogledalu: u djelimaprirode i Njegovom postupanju s ljudima; ali onda Êemo Gavidjeti licem u lice, bez zasjenjujuÊe koprene meu nama. StajatÊemo pred Njim i promatrati slavu Njegova lica. (Velika bor-ba, str. 581)

Mi Mu se moæemo obratiti imenom od milja: “OËe naπ!”— πto je znak naπe ljubavi prema Njemu i zalog Njegove njeæneskrbi o nama i odnosa koji je uspostavio s nama. A Boæji Sin,promatrajuÊi baπtinike milosti, “ne stidi se nazvati ih braÊom”.Oni imaju joπ svetiji odnos s Bogom od anela koji nikadanisu pali u grijeh.

Sva oËinska ljubav koja se prenosila iz naraπtaja u nara-πtaj preko ljudskih srca, svi izvori njeænosti koji su se otvaraliu duπama ljudi, samo su kao potoËiÊ prema beskrajnom oce-anu kada se usporede s beskrajnom, neiscrpnom Boæjom lju-bavlju. (R&H, 22. listopada 1908.)

Nebo je neprekidno pribliæavanje Bogu kroz Krista. ©tosmo dulje u blaæenstvu Neba, to Êe nam se sve viπe i viπeotvarati slava; i πto viπe poznajemo Boga, utoliko Êe silnijabiti naπa sreÊa. (Isusov æivot, str. 265)

A πto je nebeska sreÊa nego vidjeti Boga? Ima li veÊe radostiza greπnika koji je spaπen Kristovom miloπÊu nego vidjeti Bo-æje lice i upoznati Ga kao Oca? (8T, str. 268)

Kolika nam je utjeha veÊ sada i ovdje da Njega gledamooËima vjere i da gledanjem postajemo kao πto je On; ali πtoÊe tek biti kada Ga budemo gledali kao πto jest, bez vela kojibi Ga sakrivao? (BE, 15. sijeËnja 1892.)

370


Veo Êe biti povuËen u stranu

“Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem ulice.” (1. KorinÊanima 13,12)

Kakvo li Êe se podruËje istraæivanja tada otvoriti za naskad bude uklonjena koprena koja sada zamraËuje naπ vidik,kad naπe oËi ugledaju svijet ljepote koji sada letimice gleda-mo mikroskopom; kad budemo gledali slavu nebesa koju sa-da izdaleka promatramo teleskopom; kad bude uklonjen zlo-kobni utjecaj grijeha, kad se cijela Zemlja pojavi “u krasotiGospoda, Boga naπega“! Tada Êe svaki istraæivaË znanosti moÊiËitati izvjeπtaje o stvaranju i neÊe otkriti niπta πto bi ga pod-sjetilo na zakon zla. MoÊi Êe sluπati glazbu glasova prirode ida ne otkrije nijedan ton tugovanja, nijedan prizvuk æalosti.U svemu πto je stvoreno, moÊi Êe pratiti samo jedan rukopis— u beskrajnom svemiru gledat Êe Boæje ima napisano veli-kim slovima, a ni na zemlji, ni na moru ni na nebu neÊe vi-djeti nijedan zaostali trag zla. ...

Tamo Êe se istraæivaËu otvoriti neograniËeni vidici i neiz-reciva bogatstva povijesti. Ovdje, uz pomoÊ Boæje rijeËi, istra-æivaËu se dopuπta pogled u prostrano podruËje povijesti i onmoæe steÊi neπto znanja o naËelima koja upravljaju razvojemljudskih dogaaja. Ali njegovi vidici su i dalje zamraËeni injegovo znanje nepotpuno. Tek kad bude obasjan svjetloπÊuvjeËnosti, bit Êe mu sve objaπnjeno. ... Koprena koja je bilastavljena izmeu vidljivog i nevidljivog svijeta, bit Êe povuËe-na u stranu i bit Êe mu dana divna otkrivenja. ...

Tamo Êe svi koji su nesebiËno radili, gledati plodove svo-ga rada. Tamo Êe se vidjeti ishod svakog pravog naËela i ple-menitog djela. ... Ali kako malo rezultata svoga rada vidi uovom æivotu onaj koji obavlja najplemenitije djelo u svijetu!... Roditelji i uËitelji odlaze na svoj posljednji poËinak, a sveπto su u æivotu radili izgleda uzaludno; oni ne znaju da je nji-hova vjernost otpeËatila izvore blagoslova koji nikada neÊe pre-stati teÊi ... i da Êe se njihov utjecaj umnogostruËiti. ... U vjeË-nosti Êe se vidjeti djelovanje i protudjelovanje svega. (Odgoj,str. 269—271)

371


Upoznat Êu svojeg anela Ëuvara

“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jeraneli njihovi, kaæem vam, na nebesima neprestanogledaju lice Oca moga nebeskog.” (Matej 18,10)

Kad Boæju providnost budemo promatrali u svjetlu vjeË-nosti, tek tada Êemo shvatiti πto dugujemo brizi i zalaganjuBoæjih anela. Nebeska su biÊa aktivno sudjelovala u poslovi-ma ljudi. Ona su se pojavljivala u odjeÊi koja je sjala kao munja;dolazila su kao ljudi, u liku putnika. PrihvaÊala su gostoprim-stvo ljudskih domova; sluæila su kao vodiËi putnicima koje jenoÊ zatekla na putu. Ona su osujeÊivala namjeru otimaËa iskretala udarac zatiraËa.

Iako vladari ovoga svijeta to ne znaju, ipak su aneli Ëe-sto govorili u njihovim vijeÊima. Ljudske su ih oËi gledale. Ljud-ske su uπi sluπale njihove govore. U vijeÊnicama i sudnicamanebeski su glasnici zastupali progonjene i potlaËene. Oni suobarali namjere i zaustavljali zla koja su mogla nanijeti πte-tu i patnje Boæjoj djeci. ...

Svaki otkupljeni saznat Êe kakvu su sluæbu u njegovu æi-votu obavljali aneli. Kako li Êe to biti kad bude razgovaraos anelom koji je bio njegov Ëuvar od njegovih najranijih dana;s anelom koji je bdio nad njegovim koracima i zaklanjao nje-govu glavu u dan opasnosti; s anelom koji je bio s njim udolini smrti, koji je obiljeæio mjesto njegova poËinka i koji Êega prvi pozdraviti u jutro uskrsnuÊa — kad bude doznao povijestboæanskog mijeπanja u æivot pojedinca, povijest rada cijelogNeba u svemu πto je uËinjeno za ljudski rod!

Tada Êe biti objaπnjene sve teπkoÊe u æivotnom iskustvu.Tamo gdje smo gledali samo zbrku i razoËaranje, osujeÊenenamjere i izjalovljene planove, vidjet Êe se velika, vrhovna,pobjedonosna namjera, boæanski sklad. (Odgoj, str. 270,271)

372


Zaπto je velika borba dopuπtena

“I da svima iznesem na svjetlo provedbu Tajne koja jeod vjeËnosti bila sakrivena u Bogu, stvoritelju svega, dase sada po Crkvi saopÊi mnogolika Boæja mudrost po-glavarstvima i vlastima na nebesima.” (Efeæanima 3,9.10)

Zaπto je bilo dopuπteno da velika borba traje vjekovima?Zaπto Sotona nije prestao postojati Ëim se pobunio? Bilo je tozato da bi se svemir mogao uvjeriti da Bog pravedno postupaprema zlu; da bi grijeh mogao biti zauvijek osuen. U planuspasenja postoje visine i dubine koje ni sama vjeËnost neÊeistraæiti, Ëuda u koja i aneli æele zaviriti. Samo su otkupljeni,meu svim stvorenim biÊima, stekli vlastito iskustvo u borbis grijehom; oni su radili s Kristom i, viπe od samih anela,upoznali zajednicu Njegovih muka. ...

»ak se i sada “poglavarstvima i vlastima na nebu” objav-ljuje “kroz crkvu ... mnogorazliËna premudrost Boæja”. I Onnas “uskrse i posadi na nebesima ... da pokaæe u vjekovimakoji idu preveliko bogatstvo blagodati svoje dobrotom na na-ma u Kristu Isusu”. (Odgoj, str. 273)

Kad spaπeni pogledaju Otkupitelja i na Njegovu licu videvjeËnu OËevu slavu; kad budu promatrali Njegovo prijestoljekoje traje od vijeka do vijeka i kad shvate da Njegovom kra-ljevstvu nema kraja, uskliknut Êe u uzviπenoj pjesmi. ...

Vidi se da se milosre, njeænost i oËinska ljubav stapajusa svetoπÊu, pravdom i silom. Dok promatramo veliËanstvo Nje-gova prijestolja, visoka i uzviπena, vidimo najmilostivije oËi-tovanje Njegova karaktera i shvaÊamo kao nikada ranije zna-Ëenje onog predragog naziva: “Naπ Otac.” ...

Rezultat Spasiteljeva sukoba sa silama tame jest radostotkupljenih koja Êe kroz svu vjeËnost odjekivati u slavu Bogu.(Velika borba, str. 559,560)

373


TrËim prema cilju

“BraÊo, ja joπ ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaæemsamo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi seprema onome πto je naprijed, trËim prema cilju da po-stignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog po-zvao po Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,13.14)

Joπ jedna godina vaπeg æivota danas se zavrπava. ©to mo-æete vidjeti kad se osvrnete na nju? Jeste li napredovali u po-boænom æivljenju? Jeste li razapeli svoje “ja” sa svim njego-vim sklonostima i strastima? Imate li viπe æelje za prouËava-njem Boæje rijeËi? Jeste li izvojevali odreene pobjede nad svojimosjeÊajima i svojevoljnosti? O, kakav je bio izvjeπtaj o vaπemæivotu u ovoj godini? Koji su to izvjeπtaji o vaπem æivotu tijekomprotekle godine koja je sada otiπla u vjeËnost, koje viπe ne mo-æete opozvati?

Dok ulazite u novu godinu, neka to bude s Ëvrstom odlukomda idete naprijed i prema gore. Neka vaπ æivot bude uzviπenijii plemenitiji nego πto je bio dosad. Postavite sebi cilj da netraæite samo svoj probitak i svoje zadovoljstvo, veÊ da una-prijedite djelo naπeg Otkupitelja. Nemojte se naÊi u poloæajuu kojem Êete zahtijevati tuu pomoÊ i gdje Êe vas drugi moratiËuvati da ostanete na uskom putu. Trebate biti jaki i vrπitiposveÊujuÊi utjecaj na druge. Trebate biti tamo gdje Êe vaπaduπa Ëiniti dobro drugima, tjeπiti æalosne, jaËati slabe i svje-doËiti za Krista kad god vam se pruæi prigoda. Slavite Bogau svemu, uvijek i svugdje. Unesite svoju vjeru u sve πto Ëinite.(2T, str. 261,262)

Pripremajte se za vjeËnost s takvim æarom kakav dosadniste pokazali. Odgajajte svoj um da voli Bibliju, da voli moli-tvene sastanke, da voli trenutke razmiπljanja i, iznad svega,vrijeme kad je duπa u zajednici s Bogom. Postanite nebeskiistomiπljenik ako se æelite ujediniti s nebeskim zborom u nebe-skim dvorovima. ... Nova stranica je okrenuta u knjizi anelazapisniËara. ... Neka u njoj budu zabiljeæena izvjeπÊa kojih seneÊemo morati postidjeti kad budu otkrivena pogledu ljudi ianela. (2T, str. 268)

374

Kratice za djela Ellen G. White

AA The Acts of the Apostles (Djela apostolska)

AH The Adventist Home (Temelji sretnog doma)

AUCR The Australasian Union Conference Record

1BC The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. l (2BC itd.za sv. 2—7) (takoer i 1SDA BC)

BE The Bible Echo

BTS Bible Training School

CD Counsels on Diet and Foods (Savjeti o æivotu i prehrani)

CE The Colporteur Evangelist

CG Child Guidance

CH Counsels on Health

Ch Ed Christian Education

ChS Christian Service

CM Colporteur Ministry (Literarni evanelist)

COL Christ’s Object Lessons (Isusove usporedbe)

CPT Counsels to Parents, Teachers and Students

CS Counsels on Stewardship

CSW Counsels on Sabbath School Work

CT Counsels to Parents, Teachers, and Students

CTBH Christian Temperance and Bible Hygiene

CW Counsels to Writers and Editors

DA The Desire of Ages (Isusov æivot, »eænja vjekova)

Ed Education (Odgoj)

Ev Evangelism (Evangelizam)

EW Early Writings (Rani spisi)

FE Fundamentals of Christian Education

FLB The Faith I Live By (Vjera kojom æivim)

GC The Great Controversy (Velika borba)

GCB General Conference Bulletin

GH Good Health

GW Gospel Workers

HR The Health Reformer

375

HS Historical Sketches of SDA Missions

H to L How to Live

IHP In Heavenly Places

Letter Ellen G. White Letter

LS Life Sketches of Ellen G. White

MB Thoughts From the Mount of Blessing (Misli s gore blagoslova,Isusov govor na Gori)

Med Miss The Medical Missionary

MH The Ministry of Healing (Put u bolji æivot)

ML My Life Today (Moj æivot danas)

MM Medical Ministry

MS Ellen G. White Manuscript

MYP Messages to Young People (Poruka mladim krπÊanima)

NL Notebook Leaflet

PHJ The Pacific Health Journal

PK Prophets and Kings (Izraelski proroci i kraljevi)

PP Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci)

RC The Remnant Church

Redem Redemption: or The Teachings of Christ, the Anointed One

RH Review and Herald

SC Steps to Christ (Put Kristu)

SD Sons and Daughters of God

1SG Spiritual Gifts, sv. 1 (2SG itd. za sv. 2—4)

SL The Sanctified Life

1SM Selected Messages, knj. 1 (2SM za knj. 2)

SpT Special Testimonies

SR The Story of Redemption

ST The Sings of the Times

SW The Southern Watchman

1T Testimonies for the Church, sv. 1 (2T itd. za sv. 2—9) (Svje-doËanstva za crkvu)

Te Temperance

TM Testimonies to Ministers and Gospel Workers

1TT Testimony Treasures, sv. 1 (2TT itd. za sv. 2 i 3)

WM Welfare Ministry

YI The Youth’s Instructor

376

Biljeπka o spisateljici

Ellen G. White (1827.—1915.) najviπe je prevoena spisa-teljica u povijesti, najviπe prevoeni autor iz Sjedinjenih Ame-riËkih Dræava i jedna od najutjecajnijih duhovnih autoriteta.Napisala je 5.000 Ëlanaka u razliËitim Ëasopisima i Ëetrdesetknjiga iz podruËja duhovnosti, odgoja, zdravlja i obiteljskogæivota. Iz 50.000 stranica njezinih rukopisa Ëitateljima je da-nas dostupno Ëak stotinjak naslova, koji su nastali ureiva-njem njezinih spisa po temama. Knjige joj se prevode i tiska-ju u milijunskim nakladama u viπe od dvjesto zemalja svije-ta. Ellen G. White je uzdizala Sveto pismo kao temelj svojevjere i kao pouzdanu Boæju objavu. Njezina su djela osobitiBoæji blagoslov ËovjeËanstvu, a dvadesetak ih imamo na hrvat-skom jeziku, neka i u viπe izdanja.

Viπe: www.whiteestate.org

377

Ako ste se ... predali Kristu,postali ste Ëlanovi Boæjeobitelji, pa vam stoji na

raspolaganju sve πto se nalazi uOËevoj kuÊi. Sve Boæje riznice suvam otvorene, i u sadaπnjem i ubuduÊem svijetu. Sluæba anela,dar Njegova Duha, rad Njegovihslugu — sve vam je naraspolaganju. Svijet, sa svim onimπto je u njemu, vaπ je, sve dotledok vam to moæe sluæiti na dobro.»ak Êe se i neprijateljstvo zlihpretvoriti u blagoslov,usavrπavajuÊi vas za Nebo. Ako“ste Kristovi”, onda “je sve vaπe”(1. KorinÊanima 3,23.21).

— Ellen G. White

Ako ste se ... predali Kristu,postali ste Ëlanovi Boæjeobitelji, pa vam stoji na

raspolaganju sve πto se nalazi uOËevoj kuÊi. Sve Boæje riznice suvam otvorene, i u sadaπnjem i ubuduÊem svijetu. Sluæba anela,dar Njegova Duha, rad Njegovihslugu — sve vam je naraspolaganju. Svijet, sa svim onimπto je u njemu, vaπ je, sve dotledok vam to moæe sluæiti na dobro.»ak Êe se i neprijateljstvo zlihpretvoriti u blagoslov,usavrπavajuÊi vas za Nebo. Ako“ste Kristovi”, onda “je sve vaπe”(1. KorinÊanima 3,23.21).

— Ellen G. White

www.znaci-vremena.com

moj æivot danas9 sijeŁanj posve˘en ﬁivot 1. sijeŁnja moje posveæenje danas staza pravednosti...

Documents