24 25

Pozdravna riječ, župnika stolačkog, don Rajka Markovića(nisam je uspio dobiti, kamermani kažu, da je nisu snimili)

Koncelebrirano misno slavlje prdvodio je biskup mostarsko-duvanjski i upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić uz sudjelovanje: don Damjan Raguž (župnik u Rotimlji), don Vinko Raguž (župnik u Aladinićima), don Ivice Raguž (profesor na katedri dogmatske teologije bogoslovnog fakulteta u Đakovu), don Luka Pavlović (župnik katedralne župe u Mostaru), don Ivo Pavlović (župnik u Domanovićima) don Pero Pavlović (župnika u Ravnom) i don Ivan Kovač (biskupijski službenik).

Poslanica

1. čitanje: Pnz 6, 4-9 (važnost prijenosa vjere)Psalam 16 (Bog je baština danas kad slavimo našu baštinu)

čita: - Martina (5/56-11141-kći)Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. Jahve je jedan. Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vra-tima svojim. Riječ Gospodnja!

Sveta Misa kod crkve sv.Ilije Proroka

26 27

Čuvaj me Bože jer se tebi utječem.

Jahvi rekoh: Ti si moj gospodar,Nema mi blaženstva bez tebe!

Za svetima što su u zemljisav plamtim od čežnje!

Gomilaju patnje mojekoji slijede bogove tuđe.

Ja im ljevanica nalijevat neću,ime im spominjat neću usnama.

Jahve mi je baština i kaležti u ruci držiš moju sudbinu.

Na divnu zemlju padoše mi konopi,vrlo mi je mila moja baština.

Blagoslivljam Jahvu koji me savjetuje,te me i noću srce opominje.

Jahve mi je svagda pred očima;jer mi je s desna, neću posrnuti.

Stoga mi se raduje srce i kliče duša,i tijelo mi spokojno počiva.

Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemljuni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu u život,puninu radosti pred licem svojim

sebi s desna blaženstvo vječno

26 27

2. čitanje: 1 Kor 15, 1-11 (Pavao „predaje“ ono što je primio… dakle naglasak opet na predaji…)

čita: - Kazimir (5/31-12211)Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje koje sam vam propovijedao i koje ste prihvatili i u kojem stojite. Po njemu ste na putu spasenja ako zbilja čvrsto držite riječ koju sam vam kao Radosnu vijest navijestio – osim ako ste lakomisleno prigrlili vjeru. Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je poko-pan, da je treći dan, suglasno Pismima, uskrsnuo, da se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici. Zatim se ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki su već pomrli. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima. A naposljetku ukazao se i meni kao nedonoščetu.Ja sam uistinu najmanji među apostolima, budući da sam progonio Crkvu Božju. Milošću sam Božjom ono što jesam. A milost koju mi je Bog dao nije bila bez uspjeha. Naprotiv, trudio sam se više nego oni svi; ne ja, nego milost Božja sa mnom. Dakle: to mi - bilo ja , bilo oni - propovijedamo; to ste vi vjerom prihvatili. Riječ Gospodnja!

Sv. EvanđeljeMt 1, 1-17 (rodoslovlje, vezano uz slavlje rodoslovlja Raguževih) čita: - don Vinko (5/33-2335)Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova; Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i braću njegovu. Juda s Tamarom rodi Faresa i Zaru, Fares rodi Esroma, Esrom rodi Arama,Aram rodi Aminadaba, Aminadab rodi Naasona, Naasona rodi Sal-mona, Salmona s Rahabom rodi Booaza, Booaz s Rutom rodi Obeda, Obed rodi Jeseja, Jesej rodi kralja Davida.David s bivšom ženom Urinijom rodi Salomona. Salomon rodi Roboama, Roboam rodi Abiju, Abija rodi Asu, Asa Jozafata, Jozafat rodi Jorama, Joram rodi Oziju, Ozija rodi Joatama, Joatam rodi Ahaza, Ahaz rodi Ezekiju, Ezekija rodi Manasiju, Manasija rodi Amona, Amon rodi Joziju, Jozija rodi Jehoniju i njegovu braću u vrijeme progonstva u Babilonu.Poslije progonstva u Babilonu, Jehonija rodi Salatiela, Salatiel rodi Zorobabela, Zorobabel rodi Abijuda, Abijud rodi Elijakima, Elijakim rodi Azora, Azor rodi Sadoka, Sadok rodi Ahima, Ahim rodi Elijuda, Elijud rodi Eleazara, Eleazar rodi Matana, Matan rodi Jakova, Jakov rodi Josipa , muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist.Svega dakle: od Abrahama do Davida četrnaest koljena; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest koljena; od progonstva u Babilon do Krista četrnaest koljena. Riječ Gospodnja!

28 29

Prigodna propovijedbiskupa mons. dr. Ratka Perića

(po majci Anici Raguž, a po ocu Grgi Perić)

Draga braćo i sestre! Uvod. Zahvalimo dragomu Bogu na ovom prekrasnom danu. Puno je bolje ovako peći se na žegi dana, nego li da je kiša pa da se moramo zbiti u crkvu. A sjetimo se malo i svojih starih pradjedova koji su najviše vremena proveli ovako na žegi, na ovom Božjem zvjezdanu, žegajući na svojim njivama. Biskupska genealogija. Prije 2000 godina, malo manje, Gospodin je Isus na Posljednjoj večeri zaredio za apostole, to jest svećenike, Dvanaestoricu svojih učenika. Mi na teologiji učimo da su bitne, glavne riječi kojima je On učinio tu sakramentalnu gestu: „Ovo činite meni na spomen!“ Isus je dakle pretvorio kruh u svoje tijelo, vino u svoju krv i rekao učenicima: „Ovo i vi činite meni na spomen“. Tim je riječima ovlastio, zaredio svoje učenike da mogu to činiti Njemu na spomen. Znamo da je samo nakon sv. Petra poznata lista nasljednika Petrovih do dana današnjega. Ovaj je papa Benedikt XVI. 265. papa. Ali i svi drugi apostoli – njih deset, jer je onaj jedan izišao iz zbora - imali su također svoje nasljednike, koji su se smjenjivali ti-jekom povijesti do danas, samo ih nitko ne zna. A pogotovo ih nitko od iskupa ne zna u svome povijesnom slijedu. Blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup, za vrijeme svoga episkopata od 1964. do 2003. godine zaredio je 12 biskupa. Ti zaređeni biskupi mogu pratiti svoju lozu, hajmo tako reći, duhovnu lozu svojih prethodnika preko kardinala Kuharića, kardinala Šepera, nadbiskupa Ujčića, nad-biskupa Bauera, onda jednoga kardinala u Rimu, Mery del Vala, drugoga kardinala Mariana Rampolle itd. Mogu segnuti u povijest 444 godine, i ni makac dalje. Kako bih volio sada da mogu vidjeti svoju duhovnu lozu tko je onaj prvi apostol od kojega je ovaj današnji biskupski red. E nema. Zašto nema? Izgorjeli doku-menti. Negdje se zatrunilo. Ne može se naći ili nije se još našlo. Možemo segnuti u godinu 1566. Ne dalje. Onaj koji je te godine bio zaređen, neki Scipione Rebiba, bio je zadnji kojemu znamo podatke. Ostalo nam je 1600 godina praznih, nepopunjenih. Da je bilo tih ređenja, to je tako sigurno kao što i ti imaš prababu ili prašunkubabu, koja je sigurno postojala u tvome rodoslovnom nizu, samo hajde reci kako joj je ime. Tako ne znamo kako je ime svim ovim prethodnicima do prvih Isusovih apostola. Baš mi je žao. Raguževa genealogija. A evo u plemenu Raguževu već više od 100 godina postoji želja i nastojanje da se ispita gdje je taj početak, podrijetlo, rodozačetnik Raguževa imena, prezimena, plemena, ne onoga čovjeka koji je prvi, nego tko se prvi prozvao Ragužem. I dosegnulo se, nakon svih prouka u kojima je sudjelovalo mnoštvo ljudi, u prvom redu župnika koji su to zapisivali ovdje na ovom prostoru kroz ovih 400 godina, pa onda osobito proučavatelja iz Raguževa roda: pokojni Đure zvani Ševo, pokojni Nikola zvani Gluho, sve do suvremenih Vladimira i Stojana, do današnjih dana, koji su se zauzeli koliko su mogli više da ispitaju i crkvene matice, ali puno više da ispitaju žive ljude, kako bi što bolje dosegnuli u prošlost odakle je poteklo to prezime. Zahvalni smo Bogu što smo mogli prilično dobro doći do određenih spoznaja u svemu ovome proučavanju, unatoč svim propustima, pogrješkama, nagađanjima. Može se postaviti razložna pretpostavka; negdje nismo sigurni sto posto. Ali za ono što je učinjeno ovdje bih želio javno zahvaliti svima koji su to uradili. Samo se na temelju njihova rada može reći valja nešto, ili ne valja. Na tome temelju može se raditi, ispravljati, dopunjati. Ovo je predivna pista za one koji žele i dalje proučavati, a pogotovo one koji žele nastaviti i slijediti dosadašnji rad.

28 29

Raguži i Židovi. Ne znam koji narod danas u svijetu prati svoju lozu. Možda samo Židovi. Kad pogledaš enciklopediju, osobito wikipediju, i nađeš riječ Židov, vidjet ćeš koliko ih ima danas u svijetu u 170 ili 180 država. Oni su se popisali tako da se zna koliko ih gdje ima: u Malavi, 20, u Bahreinu 30, u Austriji 8.000, u Francuskoj 600.000, u Italiji pet stotina i ne znam koliko tisuća, u Americi 4.700.000, u Izraelu 4.500.000. U Izraelu, osim hebrejskoga, oni govore 21 jezik, jer su došli iz čitava svijeta i od 1948. godine, kada je uspostavljena njihova država, do danas. Mnogi su došli iz Rusije, Portugala, Španjolske, Poljske, iz raznih drugih dijelova svijeta. Donijeli su sa sobom jezik te zemlje i njime govore. Ima ih koji govore arapskim. U svim zemljama svoga podrijetla govorili su dotičnim jezicima, ali su očuvali svoju lozu, podrijetlo. U njih se računa uglavnom majčina strana, ne očeva linija. Dobro, oni mogu pratiti svoju povijest 4000 godina! Mi ponosni što imamo Raguževo prezime od prije 400 godina! A sada zamislite one koji imaju 4000 godina! A zašto to mogu pratiti? Zato što su uključeni u povijest spasenja. Zato što ih je Biblija na poseban način stavila u prvi plan.

Abrahamovi blagoslovi. Zato što je Bog u njihovu početku, prije 4000 godina, izabrao jednoga čovjeka iz poganskoga svijeta, iz Ura kaldejskoga, danas negdje dolje u dnu Iraka, pa ga pozvao, prozvao po imenu Abram, kasnije mu promijenjeno u Abraham, otac vjere, otac mnogih naroda, otac života. On je pošao preko Harana, poganske zemlje, dok nije došao u Kanaan, današnju Palestinu ili Izrael. Putovao 50 godina zajedno sa svojom suprugom Sarom. A ono što je jedino želio u svome životu jest da ima od srca poroda. Prošlo vri-jeme, prošle godine, zašla Sara u 89. godinu, a on u 100. godinu. Nema više šanse, priroda stala. Nema više nikakve nade, ni nade protiv nade, da bi mogli imati dijete. Iako im je Bog stalno obećavao kad bi im se god ukazao - a ukazivao im se barem 7 - 8 puta - uvijek bi navijestio da će imati sina od svojih bokova. Vide oni nema ništa, i onda Sara dade svoju sluškinju Hagaru Abrahamu i kaže mu: Imaj s njom dijete i to će dijete biti moje, smatrat ćemo ga svojim djetetom. Dakle, posuđena majka. Tako je i bilo. Hagara rodila Išmaela. Od njega su drugi semitski narodi, i današnji Arapi. Ali kad je prestala svaka nada, Bog se smilovao i Sara rodila Izaka. Nemoj se čuditi tomu! Znaš zašto? Zato što je prije nekoliko godina, 2005., jedna Rumunjka u Bukureštu začela u 67. godini života sedmero djece. Nevjerojatno. Upotrebljavala svakakve lijekove, trave i droge, i svu prirodu poremetila što je mogla pokvariti. Mi ne vjerujemo da je Sara uzimala te nekakve kako ih zovu, nego njihova molitva i vjera izazvala od Boga dar djeteta. Bog je htio dokazati na konkretnu primje-ru da je dijete dar, a nije Božji dug ljudima. Ako se dvoje zaručnika vjenčalo, ne znači da moraju imati dijete. Ako im Bog da, da. Roditelji daju samo tijelo, a Bog udahnjuje dušu. Ono što je Bog na osobit način u svomu razgovoru, u hodu s Abrahamom, govorio Abrahamu jest: prvo, da će mu dati zemlju, sigurnu zemlju; drugo, da će mu dati porod, velik porod i narod, kojega će biti ko-liko je pijeska na obali mora ili zvijezda na svodu nebeskom; i, treće, da će mu dati poseban mesijanski blagoslov. Eto to troje. A volio bih da hoće slušatelji zapamtiti barem ove tri bitne stvari koje dolaze iz Božje ruke: zemlju, djecu i blagoslov. Borio se Abraham koliko je mogao, došao u današnju Palestinu, ali nije imalo nimalo zemlje. Tek kad mu je umrla Sara, uspio je kupiti zemlje eto ovoliko koliko mi imamo na ovome prostoru pred crkvom. Makpelsku pećinu jedva jedvice kupio, tisuću puta skuplje nego što je trebalo. Nije mu nitko htio ni prodati. Tu se motao sa svojim stadima 50 godina. „Ti si kod nas došljak i kad završiš ovdje svoj boravak, natrag“, tako su mu govorili domaći Hetiti. Ali on zna što je njemu Bog rekao: „Ti ćeš baštiniti ovu zemlju“. „Ako ću je ja dobiti, onda daj mi je, Bože“. E nema: daj mi je, Bože! Treba je zaslužiti, zaraditi, oznojiti se za zemlju i na zemlji. To znači, Bog daje od sebe dar, ali od nas traži rad. Srećom, našlo se novca da je mogao kupiti taj mali komadićak zemlje da pokopa svoju Saru.

30 31

Tu je i on kasnije pokopan, u Hebronu. I to je početak Svete Zemlje, taj mali djelić. Onda je kasnije kupljena zemlja na drugom mjestu: Jakov, njegov unuk, kupio je zemlju u Samariji, u Si-hemu, gdje je danas Jakovljev zdenac. I kasnije se još malo po malo kupovalo, dok nisu došli Židovi iz Egipta došli i osvojili čitavu zemlju bez kupovine. „Dati ću vam zemlju, porod i narod“, to je Božji dar.Evo gledana linija Abrahama, Izaka i Jakova, od Jakova Juda ili Žid, do dana današnjega, 15.500.000 Židova. Koliko ih je kroz povijest bilo ubijano, uništavano u raznim sukobima, ratovima s Babiloncima, s Rimljanima, s Egipćanima, i pogotovo u Drugom svjetskom ratu. Ali treće je najvažnije, ako nam Bog da blagoslov, onda smo blagoslovljeni. Kaže Bog: „Ja ću vam dati blagoslov, ali vi sa svoje strane trebate pružiti ruke na molitvu, otvoriti srca. Ako od Boga ne tražiš, nego ako Boga psuješ i kuneš, kako možeš očekivati od njega blagoslov!? Petrovi blagoslovi. Dragi Raguži, prezime Raguž od 400 godina dosegnulo je do Petra Latinina, kojemu se stavila godina rođenja po prilici, 1610., računima pokojnoga don Stjepana Batinovića i nekih drugih. Nemojmo se tomu čuditi. Govorimo o Abrahamu, kojemu nitko živ ne zna početak u 200 godina. Naći ćemo u raznim knjigama razne podatke. Nije ni bitna godina, ali je dobro da se postavlja određena godina kako bi se moglo obilježiti. Četiristota godišnjica nije mala obljetnica! Tko je bio otac Petra Latinina? Odakle je on bio? Kuda njegova seže loza, ne znamo. Mi to ne ispitujemo, odnosno vi Raguži to ne ispitujete, nego ste rekli: „Hajdemo samo ono od kada smo se prozvali Ragužima“. Petrov sin, također Petar, došao je iz Dubrovnika, a Ragusa. Od toga je nastao Araguž, Raguž, do danas. Baš je zanimljivo kako ste vi Raguži došli od Dubrovnika, a svi danas navalili u Dubrovnik. Suvremenima samo čežnja i želja da imaju malo svoga komadićka, barem kao što je Abraham imao ono zemlje, da imaju nešto svoje kućice na dubrovačkom području, a vaši prethodnici navalili u Hercegovinu.

Taj Petar prvi je prozvan prezimenom Raguž. I onda od toga imena i čovjeka slijedi ovo što mi danas obilježujemo. Koga je on imao, braće i sestara, kuda su oni otišli, to ne znamo. Valjalo bi i to ispitivati kad bi se moglo.Braćo Raguži, vi imate zemlju i ovdje i po svijetu gdje ste se nastanili! Vi imate roda i ovdje i po svijetu gdje ste se naselili. Vi imate blagoslova - imamo li uvijek blagoslova, eto to je pitanje. Ako ne budemo Božji, ako se ne budemo držali Deset Božjih zapovijedi, ako ne budemo živjeli po Sedam svetih sakramenata, ako ne budemo surađivali sa Sedam darova Duha Svetoga, a ne izbjegavali svih Sedam glavnih grijeha, nema blagoslova! Kada nema blagoslova, i onda je uzalud i zemlja i rod. Ako budemo imali blagoslova, onda će biti i proučavatelja vlastitoga roda, i radosti i naroda, i ovakvih slav-lja i sastanaka. E to će onda biti najveća milost koju možemo doživjeti u blagoslovu Božjem.

30 31

Je li tebi drago kada te netko prokune? Nije, ne mislim da to ima ikakve koristi ili štete od toga. Koliko puta čovjek nešto rekne drugomu kunući ga, baš onako temeljito. I ništa. Ali da te prokune tvoja rođena majka ili otac zato što se udaješ za nekoga koga ne želi u kući ni otac ni mati, je li ti to drago? Ali netko može biti proklet od Boga. Proklet je svaki onaj tko svjesno i hotimično udari na Boga, na Njegove zapovijed, zakona. to se samo sobom osvećuje. I nepoštovanje Božje opstojnosti, i pogrđivanje Božjega imena, i neslavljenje Njegova dana, i nepoštovanje svojih roditelja, svoga tijela i tijela i života drugoga, i tuđe imovine, i osobito istine. Ako se budemo opsluživali Božji zakon, uzalud je sve: i naša povijest, i naša prouka, i naše bla-gostanje. Nema pravoga blagostanja bez Božjega blagoslova. Upravo to želim svima vama kao što želim i svima onima koji su izmiješani s Raguževom krvlju. Vje-rujem da je malo koja obitelj ili prezime ovdje, barem u jugoistočnoj Hercegovini, a da nije vezana i uz Raguže. Tko će to doznati na ovome svijetu čiji sam ja: mame Anice Ragužuše ili Grge Perića ili one Zorice Matićuše iz Bjelojevića, prababe svoje? Možda je baš Bog od nje prenio gene na me. Ako nije prenio fizičke gene, duboko sam uvjeren da je prenio duhovne gene. Pričala mi je pokojna mama, rođena 1905., da je pamtila prabaku Matićušu, koja je umrla 1917.,a pre-postila je svaku subotu o kruhu i vodi, preko, preko 50 godina. Bogati Matići nisu je dali za siromašne Periće, onda se Perići dogovore i „ukradu“ živu djevojku. Ona je bila u čardaku, a oni dolje razgrnuli gunjinu i djevojka iz oblaka na gunjinu. Zamotali je, kroz smreku i pobjegli, 1856. godine. U Prenju je župnik don Nikola Lazarević imao oštru propovijed protiv takve krađe i postupka, iako se tako za turskoga doba najviše i radilo. Ona je, jadna, razumjela da ju je dumo „prokleo“ sa oltara. A nije. Tako je ona postila svake subote (bit će da je i „ukradena“ u subotu). Kažem u sebi: odakle je zvanje, svećeničko zvanje? Tko ga je izmolio? Možda baš ta molitva, post i ljubav pokojne prababe Matićuše. Dajte malo više i duhovnoga roda, duhovnih zvanja, Raguži i Ragužuše! Sinoć smo u gradu na prezentaciji nabrojili šest svećenika Raguža, a devet je svećenika od Ragužuša. A ima preko 20 časnih sestara koje su ili od Raguža ili od Ragužuša, Bogu hvala. Ali da to nije premalo za vaše pleme od 400 godina ove povijesti od kada se sigurno zna za ovo prez-ime? Zato sklopi ruke, znaj postiti, Bogu se predati! Ako ti dijete rekne: „Mama, tata, ja bih želio u svećenike, u redovnike, u redovnice“, reci mu: Hajde sine, kćeri, u sto dobrih časa!Neka te Božji blagoslov prati. Gdje je tvoja sreća, tu je i moja sreća“. Onda ćemo biti potpuni i pravi, puni blagoslova, duhovni začin. Ako je proslava Raguževa spomena samo pivo i ćevapi, onda to nije ništa. Ako nije ovo ovdje gdje smo se okupili (oltar!), gdje slušamo biblijsku riječ, gdje čujemo svoju riječ iz povijesti, onda ničemu ne koristi. Bog daje svoj blagoslov u naš duh. Neka vama svima ovdje nazočnima i svim Ragužima po čitavome svijetu, bilo s muške bilo sa ženske strane, Bog dadne dobru zemlju, dobar rod i svoj trajni blagoslov.

32 33

Molitva vjernika:

biskup RatkoNebeskom Ocu, koji u Isusu Kristu posvećuje ovaj svijet, njegovu povijest, svaki rod, svaku obitelj i pojed-inca, uputimo iskrene prošnje:

Inga (5/29-4281-kći)Gospodine, osnaži svoju Crkvu da u svijetu hrabro i odvažno prenosi tvoju poruku, uvijek svjesna tvoje djelatne prisutnosti, molimo te.

Martin (5/01-3332112)Gospodine, nadahni pastire Crkve da s pouzdanjem u tvoju ljubav ponizno predvode tvoj narod u izgradnji tvoga kraljevstva ljubavi i mira, molimo te.

Ivana (5/50-4295-kći)Gospodine, tvojom je dobrom riječju stvoren cijeli ovaj dobri svijet i svako stvorenje. Pošalji nam svoga Duha da te uvijek hvalimo i slavimo, tražimo i nalazimo u svim tvojim stvorenjima, molimo te.

Tomislav (5/60-53111); Kazimir (5/31-12211)Gospodine, ti nisi daleki, nego bliski Bog. Ti si Bog koji je ušao u grješnu i vapijuću povijest ljudskoga roda i svakoga naroda. Pogledaj na hrvatski narod na ovoj prelijepoj hercegovačkoj grudi, utješi ga svojom prisutnošću i učvrsti u vjeri njegovih otaca da radosno svjedoči o tvojoj ljubavi, molimo te.

č.s. Tereza (5/36-213-kći)Gospodine, svojim si utjelovljenjem posvetio svako pleme i svaki rod. Danas na 400. obljetnicu proslave Raguževa roda, svi ti Raguži zahvaljuju na ljubavi koju si im darovao i danas ih njome obdaruješ. Sada ti se svi oni posvećuju: daj da ostanu vjerni tebi i svim pokoljenjima koji su im, u nestalnim vremenima ovoga svijeta, namrijeli nepromjenjivo blago kršćanske vjere, nade i ljubavi, molimo te.

don Damjan (5/04-5112)Gospodine, u svetoj Obitelji dao si nam uzor krjeposnoga života i uzajamne ljubavi: daj da je svaka obitelj Raguž, ali i sve obitelji usrdno nasljeduju te i same budu dom tvome Sinu, molimo te.

Mirjana (5/56-11151 - supruga)Gospodine, ti pozivaš sve vjernike na svetost, a napose one koje svojom milošću odabireš da te izbliza nasljeduju u svećeničkom i redovničkom pozivu. Zahvalni na duhovnim zvanjima iz našega Raguževa roda, utječemo se tvojoj ljubavi da i danas pozoveš mladiće i djevojke Raguže da te nasljeduju u svećeničkom i redovničkom pozivu, da služe tebi, Crkvi i svome hrvatskom narodu, molimo te.

Mario (5/36-33142)Našu braću i sestre koji se bliže dovršetku zemaljskoga hoda osnaži pouzdanjem u tvoju vječnu ljubavi, a sve koji u vjeri preminuše, posebno sve naše drage pokojne Raguže, uvedi u radost svoga nebeskog kraljevstva, molimo te.

biskup RatkoVječni Oče, u svojoj beskrajnoj ljubavi obdario si nas mnogim darovima. Udijeli nam milost da ti spremno prinesemo plodove svoje povijesti i svoga rada te zavrijedimo ući u vječno zajedništvo s tobom. Po Kristu Gospodinu našemu.

32 33

Oba liturgijska čitanja,sv. Evanđelje kao i sve molitve vjernika izabrao je i pripremio don Ivica Raguž (5/35-12221)

Smijemo primijetiti da se većina prisutnog puka na ovom misnom slavlju i pričestila. Iz zahvalnosti svojim precima, i kao zavjet budućim naraštajima, na koncu misnog slavlja iz svih se grla prolomilo:

Do nebesa nek’ se ori,naših grudi gromki glas ,neka jeknu rajski dvori,nek’ nas čuje Isus spas.

Isukrste srcu tvoms nama naš se kune dom,

dušom tijelom vijek sam tvoj,za krst časni bijuć boj.

Gradska glazba svojim sudjelovanjem uveličala je slavlje