suvišna kiselost tla kao negativni ĉimbenik razvitka...

Plenarna izlaganja

44. hrvatski i 4. međunarodni simpozij agronoma 9

Suvišna kiselost tla kao negativni ĉimbenik razvitka poljoprivrede u

Hrvatskoj

Milan Mesiš1, Stjepan Husnjak

1, Ferdo Bašiš

1, Ivica Kisiš

1, Ivan Gašpar

2

1Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, Hrvatska

(e-mail: [email protected]) 2Petrokemija d.d. Kutina, Aleja Vukovar 4, 44320 Kutina

Saţetak

Suvišna kiselost tla ţimbenik je ograniţenja koji u velikoj mjeri odreŤuje uţinkovitost svih

biljno-uzgojnih zahvata na brojnim poljoprivrednim gospodarstvima u Hrvatskoj. U okviru

cjelovitog rješavanja problema gospodarenja poljoprivrednim tlima primjena vapnenih

materijala zauzima, zajedno s gnojidbom i obradom tla, kljuţno mjesto. U posljednjih

nekoliko godina, vapnjenje se u Hrvatskoj provodi nešto vešim intenzitetom, ali još uvijek

postoji velika potreba za korekcijom suvišne kiselosti tla na brojnim poljoprivrednim

gospodarstvima. Problem predstavlja ţinjenica da se analize tla ne provode uvijek prije

odreŤivanja koliţine materijala, što znaţi da se vapneni materijali primjenjuju u koliţinama

koje nisu ispravne, a takvo postupanje moţe biti štetno. U radu je prikazana kiselost tla u

pojedinim regijama Hrvatske, te su predloţene mjere za rješenje ovog problema.

Kljuţne rijeţi: kiselost tla, Hrvatska, analize tla, vapneni materijali

Uvod

Primjena vapnenih materijala drevna je poljoprivredna praksa poznata još iz Rimskog

carstva. Cato i Varro (cit. prema Barberu, 1984.) opisuju primjenu vapna još u drugom

stolješu pr.n.e., a ocjenjivanje kiselosti tla provodilo se organoleptiţki - kušanjem vode

procijeŤene kroz košaru s tlom. Collumela (cit. prema Donahue i sur. 1990.) korištenje vapna

za povešanje prinosa usjeva opisuje 45. godine n.e. U Hrvatskoj Beltram (1946.) opisuje

primjere pozitivnog djelovanja ―pjeskanja‖ na podruţju Korduna. Pjeskanje ili šodranje je

empirijska kalcifikacija koju su seljaci provodili s vrlo visokim dozama vapnenog pijeska.

Na kiselim tlima usjevi su reagirali povešanjem prinosa, te boljom otpornoššu na sušu. U

monografiji ―Kalcifikacija tala‖, u kojoj je prvi put u nas prikazana cjelokupna

problematika kalcifikacije na znanstvenoj osnovi, Graţanin (1947.) citira navode engleskih

poljoprivrednika temeljene na 300-godišnjem razdoblju empirijske kalcifikacije.

Kalcifikacija u Hrvatskoj ni danas nije zastupljena u mjeri koja bi jamţila ―odrţivost‖ u

gospodarenju tlom. To drugim rijeţima znaţi da su gubici kalcija i magnezija, kao i

njihovo iznošenje prinosom razliţitih usjeva u pravilu veši nego koliţina koja se u tlo dodaje. Dugoroţno, ovakav pristup nije dobar, te ga svakako treba mijenjati.

Procesi koji dovode do zakiseljavanja tla

U razliţitim ekosustavima obiljeţje procesima zakiseljavanja daju postoješi tip tla, klima i

organizmi, a u posljednje vrijeme sve više i ţovjek. Danas se za tumaţenje kiselosti tla

koristi ekološki koncept. Ulrich (1991.) ukazuje na vaţnost ţivotnih procesa razliţitih

organizama i njihov utjecaj na zakiseljavanje tla. U stabilnim ekosustavima proizvodnja i

razgradnja organske tvari su ujednaţene, nema razlike u koliţini osloboŤenih i usvojenih

protona, a pravac kemijskih procesa u tlu nije uvjetovan aktivnoššu organizama. S druge

Plenary lectures

44th Croatian & 4th International Symposium on Agriculture 10

strane, odstupanja od stabilnog stanja uvjetuju razlike u proizvodnji i potrošnji protona, što

rezultira ili zakiseljavanjem, ili alkalizacijom tla. Zakiseljavanje tla je kompleksni

elementarni pedogenetski proces do kojeg dolazi u vešem ili manjem intenzitetu na

podruţju cijele pedosfere prije svega u humidnim i perhumidnim podruţjima. Procesi koji dovode do zakiseljavanja tla mogu se podijeliti na prirodne i antropogene procese.

Prirodno zakiseljavanje

Porijeklo prirodne kiselosti tla moţe se podijeliti na geogeno i pedogeno. Kiselost

geogenog porijekla rezultat je razvoja tla na kiselim matiţnim supstratima, dok je kiselost

pedogenog porijekla rezultat razvoja tla na neutralnim i baziţnim matiţnim supstratima.

Zakiseljavanje tla koje predstavlja skup prirodnih procesa koji se praktiţki permanentno

odvijaju, prisutno je u vešem intenzitetu kod tala koji se razvijaju na neutralnim i baziţnim

matiţnim supstratima. Premda je kod kiselih tala geogenog porijekla prisutna kiselost

posljedica prije svega kiselog matiţnog supstrata, i kod tih tala je prisutno permanentno daljnje zakiseljavanje tla.

Zakiseljavanje tla odvija se pod utjecajem procesa koji nastaju uslijed konstelacije

prirodnih ţimbenika, te tako utjeţu na evolucijsko genetski razvoj tala. Naroţito veliki

utjecaj na zakiseljavanje tla ima matiţni supstrat, odnosno njegova kvaliteta i naslijeŤe iz

njega, te oborine koje utjeţu na ispiranje baza iz tla i unjedravanje nositelja kiselosti pod

utjecajem oborina i organizama u tlu. U okviru zakiseljavanja tla javlja se više prirodnih procesa koje se mogu izdvojiti kao:

∙ -dekarbonatizacija

∙ -debazifikacija

∙ -zakiseljavanje ili acidifikacija

Pod dekarbonatizacijom se podrazumijeva ispiranje i premještanje kalcijevog karbonata

(CaCO3) iz gornjih horizonata u niţe dijelove profila. Uslijed reakcije izmeŤu kalcijskog

karbonata i ugljiţne kiseline, dolazi do stvaranja topivog bikarbonata (Ca(HCO3)2, koji se

onda premješta silaznim (descedentnim) protjecanjem vode. Dekarbonatizacija predstavlja

poţetak procesa zakiseljavanja kod tala s baziţnom reakcijom, odnosno kod tala razvijenih

na baziţnom matiţnom supstratu. Debazifikacija je proces pod kojim se podrazumijeva

ispiranje baza sposobnih za zamjenu i to Ca, Mg, K, i dr.. Kod tala s baziţnom reakcijom,

javlja se nakon ispiranja karbonata, a kod tala s neutralnom reakcijom praktiţki zapoţinje s

postankom tla. S intenzitetom protjecanja vode kroz solum tla, pojaţava se potiskivanje

baza iz adsorpcijskog kompleksa koje potom zamjenjuju vodikovi (H+) ioni.

Zakiseljavanje ili acidifikacija predstavlja unjedravanje vodikovih iona u adsorpcijski

kompleks na mjesto istisnutih baza. Javlja se kod tala s neutralnom ili kiselom reakcijom.

Odvija se zapravo istovremeno s debazifikacijom. Postepeno unjedravanje vodikovih iona dovodi do permanentnog zakiseljavanja tla.

Antropogeno zakiseljavanje

Najznaţajniji izvor antropogenog zakiseljavanja je intenzivna gnojidba mineralnim i

organskim gnojivima. Primjena fiziološki kiselih mineralnih gnojiva u intenzivnoj biljnoj

proizvodnji, posebno danas kada se gnojiva primjenjuju u formulacijama sa sve više

aktivnih tvari a sve manje «balasta» takoŤer dovodi do zakiseljavanja tla na kojima se

takva primjena vrši. Prema IFA (1992) ekvivalent kalcijevog oksida za kalcijsko amonijski

nitrat (27%) iznosi 0,6, za ureju 1, za DAP 2, te za amonijski sulfat 3 kg CaO po

kilogramu dušika iz ovih gnojiva, uz pretpostavljenih 50% iskorištenja primijenjenog

Plenarna izlaganja


dušika, a sliţna je situacija i s visokokoncentriranim kompleksim mineralnim gnojivima.

Do zakiseljavanja tla dolazi i kod primjene organskih gnojiva, posebice gnojovke, ako je njezina primjena uţestala na istim parcelama.

Ispiranje kalcija i magnezija ovisi o humiditetu klime i znaţajkama samog tla. Mengel i

Kirkby (1987.) za podruţja umjerene klime navode 200 do 300 kg/ha kalcija, te 2 do 30

kg/ha magnezija koji se godišnje ispiru iz tla. Za naše uvjete Butorac (1988.) navodi

godišnje ispiranje na pseudogleju u rasponu od 250 do 315 kg/ha za kalcij, te od 14 do 66

kg/ha za magnezij. U vlastitom istraţivanju utvrŤeni su prosjeţni gubici kalcija i magnezija

s vodom iz drenskih cijevi u iznosu od 49 do 157 kg/ha kalcija, te od 29 do 87 kg/ha

magnezija, ovisno o intenzitu gnojidbe mineralnim dušikom (Mesiš i sur. 2007.). Osim

toga, u vodi iz lizimetara takoŤer su utvrŤeni znaţajni gubici kalcija i magnezija.

Amberger i Schweiger (1979.) iznose rezultate 36-godišnjeg mjerenja ispiranja kalcija

provedenih pomošu lizimetara na tri tipa tla. Na pjeskovitom tlu utvrŤeno je prosjeţno

godišnje ispiranje kalcija od 314 kg, humusnoj ilovaţi 442, te na praškasto ilovastom tlu

359 kg/ha. Koncentracija kalcija u lizimetarskoj vodi bila je posebno visoka u razdobljima

s visokom mobilizacijom dušika. Usvajanje kalcija od strane biljaka na ilovastim tlima u

prosjeku je iznosilo 30 kg godišnje, a na pjeskovitom tlu 9 kg. Schweiger i Amberger

(1979.) utvrdili su da je gubitak magnezija u istom istraţivanju u prosjeku iznosio 72 kg/ha

godišnje na pjeskovitom tlu, te 94 kg/ha na ilovastim tlima. Istraţivanje je provedeno u okolici Munchena, u podruţju s 810 mm oborina godišnje.

Ovdje svakako treba ukljuţiti i koliţine kalcija koje se iznose prinosom pojedinih kultura,

gdje takoŤer postoje znatne razlike vezane uz visinu prinosa i samu kulturu, kao i postupak

sa biljnim ostacima. Jagodin (1984.) istiţe da biljke u tijeku vegetacije usvajaju znatne

koliţine kalcija. Za visoke prinose pšenice i ostalih strnih ţitarica navodi koliţinu od 20 do

40 kg CaO/ha, a za kukuruz i šešernu repu 60 - 120 kg CaO/ha. Prema Gotlinu (1967.)

prinos kukuruza od 10 t/ha iz tla iznosi do 50 kg kalcija. Osim ispiranja kationa i iznošenja

kalcija i magnezija prinosom pojedinih kultura na proces zakiseljavanja utjeţu i aktivnost

korijena, dekompozicija organske tvari i nitrifikacija amonijskih gnojiva. Biološka

aktivnost u tlu takoŤer moţe utjecati na stvaranje slobodnih kiselina koje uvjetuju i

privremene promjene pH vrijednosti. Promatrano kroz duţe razdoblje moţe doši do pojaţanog ispiranja kalcija i magnezija, što uvjetuje i pojaţano zakiseljavanje tla.

Kisela tla u Hrvatskoj

Kiselu reakciju tla nalazimo kod vešeg broja tipova tala, pri ţemu neki tipovi mogu imati

kako kiselu tako i neutralnu ili/i alkalnu reakciju. S obzirom na svrhu istraţivanja ovdje

prikazujemo samo vaţnije tipove tla s kiselom reakcijom koji se nalaze na

poljoprivrednom zemljištu Republike Hrvatske, te koji zauzimaju znaţajniju površinu. U

poljoprivrednoj praksi bi ta tla pored ostalog trebala imati prioritet za kalcifikaciju. Popis

spomenutih tipova tala prema postoješoj klasifikaciji tla u Hrvatskoj (Škoriš, 1986), s procjenom stupnja kiselosti tla i površinom prikazuje se u tablici 1.

Plenary lectures


Tablica 1. - Popis vaţnijih tipova tla s kiselom reakcijom na poljoprivrednom zemljištu RH

*Slabo kisela tla-pH 5,5-6,5 u M KCL; kisela tla-pH 4,5-5,5; jako kisela tla –ph <4,5

** Površina pojedinih tipova tla je prema Husnjak i sur.2005a

Ukupna površina u tablici navedenih tla iznosi 831.704 ha, što predstavlja oko 32% u odnosu na ukupnu površinu poljoprivrednog zemljišta.

Rasprostranjenost kiselih tala u poljoprivrednim regijama Hrvatske

Rasprostranjenost kiselih tala prikazana je na temelju Namjenske pedološke karte

poljoprivrednog zemljišta Republike Hrvatske mjerila 1:500.000 (Bogunoviš i sur., 1996;

Husnjak i sur. 2005b). S obzirom na izrazito veliku prostornu razliţitost stupnja kiselosti

tla na poljoprivrednom zemljištu Republike Hrvatske, te sitnog mjerila korištene pedološke

karte, nije bilo moguše izdvojiti i prikazati na slici slabo kisela te kisela i jako kisela tla,

kao ni pojedine tipove tla. Stoga se uvaţavajuši postotak zastupljenosti pojedinih tipova

navedenih kiselih tala unutar kartiranih jedinica tla prema legendi korištene Namjenske

pedološke karte, prikazuju podruţja s >50% kiselih tla, zatim podruţja s 10-50% kiselih

tala te podruţja s <10% kiselih tala. TakoŤer se posebno prikazuju i podruţja bez kiselih

tala.

Rasprostranjenost kiselih tala prikazuje se posebno za pojedine poljoprivredne regije

Hrvatske, pri ţemu su granice poljoprivrednih regija korištene prema karti regija koja se

prikazuje na slici 1 (Bašiš, i sur., 2004). Integracijom spomenute Namjenske pedološke

karte s kartom poljoprivrednih regija, te daljnom obradom integriranih karata, izraŤene su

karte podruţja s kiselim tlima za Panonsku, Gorsku i Jadransku regiju. Na temelju karte za

Panonsku poljoprivrednu regiju (slika 2), izvršena je inventarizacija površina za pojedine

tipove kiselih tala. Vaţno je naglasiti da kisela tla u toj regiji zauzimaju 660.617 ha što

predstavlja ţak 79,5% u odnosu na ukupnu površinu kiselih tala u Hrvatskoj. Od ukupne

površine kiselih tala u panonskoj regiji, posebno se izdvajaju dva tipa tla i to pseudoglej

koji zauzima 42% i lesivirano tlo koje zauzima 40%. Preostalih pet tipova tala zauzima

15% površine, tablica 2.

Odjel Klasa Tip tla

Stupanj kiselosti tla

(reakcija tla)* Površina ha**

Variranje Dominan

tni

Automorfn

a tla

Humusno

akumulativna tla Ranker

Kisela do jako

kisela Kisela 16.866

Kambiţna tla Distriţno smeŤe tlo Kisela do jako

kisela Kisela 73.950

Eluvijalno

iluvijalna tla Lesivirano tlo

Slabo do jako

kisela tla Kisela 343.830

Hidromorf

na tla

Pseudoglejna tla Pseudoglej Slabo do jako


Glejna tla Pseudoglej-glej Kisela do jako


Antropogena

hidromorfna tla

Hidromeliorirani

drenaţom

pseudoglej

Slabo do jako kisela tla

Kisela 16.232

Hidromeliorirani drenaţom

pseudoglej-glej

Kisela do jako


Ukupna površina 831.704

Plenarna izlaganja


Tablica 2: Površina kiselih tala u poljoprivrednih regijama Hrvatske

Tip tla

Površina (ha) za poljoprivredne regije

Panonska regija Gorska regija Jadranska

regija

Ranker 8.968 6.932 966

Distriţno smeŤe tlo 31.095 40.459 2.396

Lesivirano tlo 261.953 47.565 34.312

Pseudoglej 275.501 29.135 2.817

Pseudoglej-glej 65.064 5.396 1.109

Hidromeliorirani drenaţom pseudoglej 16.232

Hidromeliorirani drenaţom pseudoglej-

glej 1.804

UKUPNO 660.617 129.487 41.600

P 1

P 2

P 3

P 4

G 1

G 2

J 1

J 2

J 3

PANONSKA

GORSKA

JADRANSKA

LEGENDA

istočna

središnja

zapadna

sjeverozapadna

predplaninska

planinska

sjeverna

središnja

južna

Granica poljoprivrednih podregija

Granica poljoprivrednih regija

RegijaPodregija

P 1P 2

P 3

P 4

G 1

G 2

J 1

J 2

J 3

PANONSKA

GORSKA

JADRANSKA

N

50 0 50 100 KilometersKm

Izvir: Bašić F. i sur., 2002.

Slika 1: Prikaz poljoprivrednih regija u Hrvatskoj

50 0 50 100 150 Kilo me ters

S

N

EW

Km

LEGENDA

Područja s >50 % kiselih tala

Područja s 10-50 % kiselih tala

Područja s <10 % kiselih tala

Područja bez kiselih tala

Naselja

Vodene površine

ŠumeZAGREB

ČAKOVEC

OSIJEK

SISAK

S. BROD

Slika 2: Podruĉja s kiselim tlima u Panonskoj poljoprivrednoj regiji

Plenary lectures


S

N

EW

50 0 50 100 Kilo me tersKm

LEGENDA





Naselja

Vodene površine

Šume

GOSPIĆ

OGULIN

Slika 3: Podruĉja s kiselim tlima u Gorskoj poljoprivrednoj regiji

Na temelju karte za Gorsku poljoprivrednu regiju (slika 3), inventarizacijom površina je

utvrŤeno da ukupna površina kiselih tala iznosi 129.487 ha što predstavlja 15,5% u odnosu

na ukupnu površinu kiselih tala u Hrvatskoj. U toj regiji tri tipa tla zauzimaju 90% u

odnosu na ukupnu površinu kiselih tala. Od toga, na lesivirano tlo otpada 37%, na distriţno

smeŤe 31% te na pseudoglej 22%. Ranker i pseudoglej-glej ukupno zauzimaju preostalih 10%, dok se kisela tla hidromeliorirana cijevnom drenaţom ne nalaze u toj regiji, tablica 2.

Inventarizacijom površina na temelju karte za Jadransku poljoprivrednu regiju (slika 4),

utvrŤeno je da ukupna površina kiselih tala iznosi 41.600 ha što predstavlja svega 5% u

odnosu na ukupnu površinu kiselih tala u Hrvatskoj. U odnosu na ukupnu površinu u toj

regiji najveši dio otpada na lesivirano tlo koje zauzima ţak 83% površine. Ostali tipovi

tala, odnosno ranker, distriţno smeŤe, pseudoglej i pseudoglej-glej, zauzimaju zajedno

17% površine. Kisela tla hidromeliorirana cijevnom drenaţom nisu utvrŤena u Jadranskoj

regiji, tablica 2.

50 0 50 100 Kilo me tersKm

LEGENDA





Naselja

Vodene površine

Šume

S

N

EW

PULA

DUBROVNIK

Slika 4: Podruĉja s kiselim tlima u Jadranskoj poljoprivrednoj regiji

Plenarna izlaganja


S obzirom da je zakiseljavanje tla permanentni prirodni proces koji je prisutan kod svih

tala, moţe se potvrditi da še reakcija tla kod ranije navedenih tipova kiselih tala koji se

koriste u poljoprivredi, biti s vremenom sve kiselija, naravno ako se ne poduzmu

odgovarajuše mjere korekcije te kiselosti.

Pored toga vaţno je istaši i slijedeše: osim dakle ranije navedenih vaţnijih tipova kiselih

tala u Hrvatskoj, posebno se napominje da i neke niţe jedinice drugih tipova tala koji se

koriste u poljoprivredi, mogu imati slabo kiselu pa i kiselu reakciju. Naime, na temelju

analize postoješih podataka za pedološke profile, utvrŤeno je da slabo kiselu do kiselu

reakciju tla mogu na nekim podruţjima imati naroţito ţernozem izluţeni i posmeŤeni,

eutriţno smeŤe lesivirano, eutriţno smeŤe pseudoglejno, ritska crnica nekarbonatna,

crvenica lesivirana te moţvarno glejna tla. Na svim tim tlima odvija se preteţno

intenzivna poljoprivredna proizvodnja. Procjena je da še se postoješi procesi

zakiseljavanja nastaviti ubrzano i dalje, na naţin da še slabo kisela tla priješi u kisela a kisela u jako kisela tla.

Navedene tvrdnje ukazuju na nuţnost neodgodivog rješavanja pitanja cjelovite

problematike kiselosti tla u Hrvatskoj i donošenja dugoroţnih mjera u okviru strategije zaštite tla, kako za korekciju kiselosti tako i za njezinu prevenciju.

Materijali za korekciju suvišne kiselosti tla

Suvišna kiselost tla korigira se aplikacijom vapnenih materijala. Opšenito, za kalcifikaciju

se mogu koristiti svi materijali koji sadrţe kalcijeve i magnezijeve ione (Barber, 1984.).

Prema ovoj definiciji za kalcifikaciju se mogu koristiti ţivo i hidratizirano vapno, mekani i

tvrdi vapnenac, dolomit, lapor, te razliţiti otpadni muljevi bogati kalcijem i magnezijem,

ţiju primjenu u Hrvatskoj regulira Zakon o otpadu (»Narodne novine« broj 178/04 i

111/06), te Pravilnik o gospodarenju muljem iz ureŤaja za proţiššavanje otpadnih voda

kada se mulj koristi u poljoprivredi. Sam promet i primjena materijala za kalcifikaciju

predmet je Zakona o gnojivima i poboljšivaţima tla (»Narodne novine« broj 163/03).

Jedan od najznaţajnijih elemenata pri izboru materijala za kalcifikaciju u praksi, uz

kemijsku i kakvošu u fizikalnom smislu, svakako je i cijena materijala koja znatno varira.

Kako je kalcifikacija vrlo skup zahvat, u praksi se ţesto postavlja pitanje o koliţinama

vapnenih materijala koje treba primijeniti, te o trajnosti ovog agromelioracijskog zahvata.

Na koliţinu materijala za kalcifikaciju utjeţu brojni ţimbenici. Jedan od prvih svakako je

poţetna pH vrijednost tla. MeŤutim, i pri istoj pH vrijednosti razliţita tla reagiraju razliţito

na istu koliţinu primijenjenog vapnenog materijala. Osnovni razlog za takvo stanje

uvjetovan je ţinjenicom da su tla razliţito sposobna oduprijeti se promjeni pH vrijednosti

tla zbog razliţite puferne sposobnosti. Nakon provedene kalcifikacije dolazi do povešanja

pH vrijednosti tla, pri ţemu kalcijevi i magnezijevi ioni zamjenjuju vodikove ione na

adsorpcijskom kompleksu. Prilikom odreŤivanja koliţine vapna za kalcifikaciju potrebno

je poznavati reakciju tla, adsorpcijski kompleks, mehaniţki sastav, sadrţaj organske tvari,

te sadrţaj mobilnog aluminija u tlu. Ukoliko s takvim podacima ne raspolaţemo, moguše

je uvaţiti samo neke, a to su najţešše pH vrijednost, te barem pribliţno mehaniţki sastav i

sadrţaj humusa.

Neutralizacijska vrijednost se odreŤuje prema koliţini kiseline koju vapneni materijal

moţe neutralizirati. U osnovi se radi o umnošku koeficijenata koji oznaţavaju kemijsku i

fizikalnu kakvošu materijala. Fizikalna kakvoša vapnenog materijala jedan je od

ţimbenika koji u najvešoj mjeri utjeţe na brzinu aktivacije u tlu. Glavni elementi koji

utjeţu na otapanje i reaktivnost upravo su veliţina ţestica, ekvivalent kalcijevog karbonata

i vrsta materijala za kalcifikaciju. Sve ţestice materijala sitnije od 0,425 mm vrlo se malo

razlikuju s obzirom na neutraliziranje kiselosti tla, ali su zato deset puta djelotvornije od

Plenary lectures


onih finoše 2,36-0,85 mm, odnosno dva puta od onih finoše 0,85-0,60 mm. Vapnenac s

ţesticama krupnijim od 2,00 mm razmjerno sporo utjeţe na korekciju suvišne kiselosti tla.

Nadalje, fino usitnjene ţestice vapnenog materijala ravnomjerno se miješaju s masom tla,

što osigurava više ţestica po jedinici volumena tla, a to rezultira povešanjem dodirne površine s ţesticama tla i brţim otapanjem korištenog materijala.

Koeficijent redukcije dijametra ţestica vapnenog materijala varira od 0,07 do 12,2

mikrometra tjedno, a mijenja se s vremenom. Usporedba kalcita i dolomita ukazuje na

velike razlike meŤu njima. Koeficijent redukcije dijametra za kalcit iznosi 2,83

mikrometra, a za dolomit svega 1,39 mikrometra tjedno. Do razlike dolazi i uslijed kemijskog sastava pojedinog vapnenog materijala.

Uţinak primjene vapnenih materijala

U domašoj literaturi postoji obilje podataka o djelovanju razliţitih vapnenih materijala na

prinos razliţitih ratarskih kultura, ali i na kemijske znaţajke tla. Veliki je broj istraţivaţa

provodio istraţivanja na ovu temu diljem Hrvatske, tako da postoje izuzetno vrijedni

podaci koji se mogu koristiti u svrhu detaljnog opisa uţinka primjene vapnenih materijala

u uzgoju pojedinih kultura. Zbog ograniţenog prostora ovdje se ne navode, a dio radova

novijeg datuma moguše je pronaši na www stranicama Hrvatske znanstvene bibliografije - http://bib.irb.hr/.

Opšenito, što je tlo jaţe kiselo, a uzgaja se osjetljivija kultura, to še rezultati promjene pH

vrijednosti biti jaţe vidljivi. U ekstremnim sluţajevima, uzgoj pojedinih kultura na jako

kiselim tlima uopše nije moguš, dok se ne promijene uvjeti u kemijskom kompleksu tla.

Opšenito, ako je pH tla manji od 4, gotovo da nema kulture koja neše pozitivno reagirati

na primjenu vapnenih materijala. Uloţena sredstva u nabavku i primjenu vapnenih

materijala mogu se vratiti kroz nekoliko sljedeših godina, uz uvaţavanje ţinjenice da je

kalcifikacija zahvat koji djeluje 5-10 godina, a ponekad i duţe. Ulaganja se vrašaju kroz

povešanje dobiti uslijed povešanja produktivnosti koje u prvoj godini prosjeţno iznosi oko

20%, u drugoj godini za 25% te od treše pa na dalje za 30%. Ovisno o podruţju,

klimatskim, proizvodnim i ekonomskim uvjetima, kalcifikaciju je potrebno povremeno ponavljati, ili odrţavati pH vrijednost tla tzv. uzdrţnim dozama vapnenog materijala.

Zakljuĉak

Za dobre uţinke kalcifikacije neophodno je znaţajke tla utvrditi potrebnim analizama,

zatim odrediti vrstu i koliţinu materijala, te provesti njihovu primjenu. Baza laboratorija za

analize tla i biljnog materijala moţe se naši na www stranicama Agencije za zaštitu okoliša

- www.azo.hr. Baza je izraŤena u okviru provedbe Projekta Izrada programa trajnog

motrenja tala Hrvatske s pilot projektom - LIFE05 TCY/CRO/000105. Sam projekt

predviŤa uspostavu monitoringa poljoprivrednih, šumskih i oneţiššenih tala, tako da bi i

podaci o promjeni pH vrijednosti mogli u budušnosti biti prašeni na svim toţkama

predloţenim u okviru projekta. Tako bi se, uz sve ostale korisne informacije prikupljene u okviru programa monitoringa stanje kiselosti tla pratilo na jednoobrazan naţin.

Sliţno zemljama s razvijenom poljoprivredom, primjena vapnenih materijala i u Hrvatskoj

mora naši svoje mjesto u slijedu redovitih zahvata na jako kiselim tlima. Zato je na svakom

poljoprivrednom gospodarstvu potrebno poznavati pokazatelje kiselosti, te prema njima

provoditi biljno uzgojne, a prema potrebi i agromelioracijske zahvate. Takva praksa

pomogla bi u konaţnici podizanju konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, jer rentabilna

proizvodnja ukljuţuje, a na odreŤeni naţin i podrazumijeva, intenziviranje agrotehnike

Plenarna izlaganja


kroz suvremene zahvate agromelioracija, do granice definirane pojmom odrţivog

gospodarenja tlom.

Prema prikazanim rezultatima, najveše potrebe za primjenom vapnenih materijala prisutne

su u Panonskoj, zatim u Gorskoj, a najmanje u Jadranskoj poljoprivrednoj regiji. Danas je

u Hrvatskoj ponuda materijala za kalcifikaciju dobra, postoji veši broj proizvoŤaţa koji

mogu zadovoljiti potrebe poljoprivrednika koji gospodare na kiselim tlima, ali primjenu

treba uvijek provoditi na temelju preporuke struţnjaka i rezultata analiza tla, te konkretnog sustava biljne proizvodnje.

Literatura

Amberger A., Schweiger P., 1979. Ca-Bilanz und Ca-Auswachung in einem langjährigen

Lysimeterversuch. Z. Acker- und Pflanzenbau 148:393-402.

Barber, S.A. 1984. Liming materials and practices. p. 171-209. In F. Adams (ed.) Soil Acidity and

Liming. 2nd ed. Agron. Monogr. 12. ASA and SSSA, Madison, WI

Bašiš, F., Butorac, A., Vajnberger, A., Malbašiš, D., 1987. Komparativna istraţivanja efikasnosti

razliţitih materijala u kalcifikaciji kiselih tala, Poljoprivredne aktualnosti, vol. 28, br.1-2, 153-170.

Bašiš, F., i sur., 2004. Regionalizacija hrvatske poljoprivrede (u pripremi za tisak)

Beltram, V., 1946. Melioracija kiselih zemljišţ, Ministarstvo za kmetijstvo in gozdarstvo Ljudske Republike Slovenije, Maribor.

Bogunoviš M., Vidaţek Ţ., Racz Z., Husnjak S., Sraka M., 1996. Namjenska pedološka karta

Republike Hrvatske mjerila 1:300.000. Zavod za pedologiju Agronomskog fakulteta Sv.u

Zagrebu.

Bogunoviš M., Vidaţek Ţ., Racz Z., Husnjak S., Sraka M., 1997. Namjenska pedološka karta

Republike Hrvatske i njena uporaba, Agronomski glasnik 5 –6, Zagreb.

Butorac, A., 1967. Agrotehniţka malioracija pseudogleja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj s aspekta

uvoŤenja lucerne. Disertacija. Poljoprivredni fakultet, Zagreb.

Butorac, A., F. Bašiš, S. Redţepoviš, ĐurŤica Vasilj, 1988. Istraţivanje mogušnosti uzgoja lucerne

(Medicago sativa L.) na lesiviranim akriţnim tlima niskog pokrivenog krša, Poljoprivredna znanstvena smotra, Vol. 53., br.1-2, 5-21, Zagreb.

Butorac, A., 1999. Opša agronomija. Udţbenik. Školska knjiga Zagreb, str. 648.

Donahue, R.L., Miller, R.W., Shickluna, J.C., 1990. Soils and introduction to soils and plant growth, Prentice hall of India, Private limited, New Delhi.

Gotlin, J., 1967. Suvremena proizvodnja kukuruza, Agronomski glasnik - posebno izdanje, Zagreb.

Graţanin, M., 1947. "Kalcifikacija tala", Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb.

Husnjak, S., i sur., 2005a. Zemljišni resursi Hrvatske - za Nacionalni projekt navodnjavanja i

gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama. Zavod za pedologiju Agronomskog fakulteta Sveuţilišta u Zagrebu.

Husnjak, S., i sur., 2005b. Namjenska pedološka karta poljoprivrednog zemljišta Republike Hrvatske mjerila 1:500.000. Zavod za pedologiju Agronomskog fakulteta Sveuţilišta u Zagrebu.

IFA – International Fertilizer Industry Association. 1992. World Fertilizer Use Manual. 632 p.

Jagodin, B.A., 1984., Agricultural chemistry. Mir Publishers, Moscow.

Juriš, I., Ţugec, I., Buljan, V., 1986. Utjecaj kalcizacije i fosfatizacije na kemijske promjene tla i prinos kukuruza. Zemljište i biljka 35:165-177.

Juriš, I., Ţugec, I., Kovaţeviš, V., Komljenoviš, I., 1988. Kalcizacija i fosfatizacija kao mjere povešanja plodnosti tla istoţne Hrvatske. Zemljište i biljka, 37:191-201.

Kisiš, I., Bašiš, F., Mesiš, M., Butorac, A., VaŤiš, Ţ. 2004. The Effect of Fertilization and Liming

on Some Soil Chemical Properties of Eutric Gleysol. ACS. Agriculturae conspectus scintificus. 69 (2004) , 2-3; 43-49.

Plenary lectures


Kovaţeviš, V. 2007. Poboljšanje iskorištenja kiselih zemljišta agromeliorativnim mjerama.

UnapreŤenje poljoprivredne proizvodnje na Kosovu i Metohiji / Kneţeviš, D. (ur.). Lešak: Poljoprivredni fakultet Priština. Str. 91-96.

Lonţariš, Z. Popoviš, B., Karališ, K., Rastija, D., Engler, M. 2007. Phosphorus fertilization and liming impact on soil properties. Cereal Research Communications. 35, 2 Part 1; 733-736.

Mengel K., Kirkby, E.A., 1987. Principles of plant nutrition, International Potash Institute, Bern, Switzerland.

Mesiš, M., 1992. Utjecaj kalcifikacije i gnojidbe organskim i mineralnim gnojivima na prinos

kukuruza u agroekološkim uvjetima Korduna. Magistarski rad. Zagreb. Agronomski fakultet, 87

str.

Mesiš M., Kisiš I., Bašiš F., Butorac A., Zgorelec Ţ., Gašpar I., 2007. Losses of Ca, Mg and SO42-

S

with Drainage Water at Fertilisation with Different Nitrogen Rates. Polj. znan. smotra, vol. 72/1: 95-101.

Mesiš, M., 1996. Korekcija suvišne kiselosti tla razliţitim vapnenim materijalima. Doktorska disertacija. Zagreb. Agronomski fakultet, 154 str.

Mihališ, V., 1985. Opša proizvodnja bilja, Školska knjiga, Zgreb.

Schweiger P., Amberger A., 1979. Mg-Auswaschung und Mg-Bilanz in einem langjährigen Lysimeterversuch. Z. Acker- und Pflanzenbau 148:403-410.

Stevens, J.J., R.W. Blanchar, 1992. Soil pH gradients near calcite and dolomite particles. Soil Sci. Soc. Am. J. 56:967-972.

Škoriš A., Filipovski Gj., Širiš M., 1985. Klasifikacija zemljišta Jugoslavije. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Ulrich, B., 1991. An ecosystem approach to soil acidification. p. 28-79. Iz Ulrich,B., Sumner,M.E.

(eds) Soil acidity. Springer-Verlag Berlin Heidelberg. Germany.

Vukadinoviš, V., Lonţariš, Z., Bertiš, B., Kraljiţak, Ţ., Šeput, M. 2005. Interpretacijska baza tala

istoţne Hrvatske. Zbornik radova XL. znanstvenog skupa hrvatskih agronoma s meŤunarodnim sudjelovanjem. Str. 26-29.

Vyn, T. J., Tollenaar, M., 1998. Changes in chemical and physical quality parameters of maize grain during three decades of yield improvement, Field Crops Research, Vol. 59, (2) 135-140.

Excessive Soil Acidity as a Negative Factor for Development of Croatian

Agriculture

Abstract

Excessive soil acidity is a limiting factor that strongly determine the effectiveness of all

plant growing practices at numerous agricultural farms in Croatia. For successful

management of the farms that are operating on different agricultural soils liming is,

together with tillage and fertilization, a key factor. In a last few years application of lime in

Croatia is intensified, but there is still a need for the correction of excessive soil acidity at

numerous agricultural farms. The fact that soil analyses are not carried out always before

the application of lime we see as a problem, and such practice can cause negative

consequences, because doses of liming materials in such cases are not determined in a

proper way. This paper presents the information about the soil acidity in different regions

of Croatia and describes necessary measures that are recommended for the resolving of

that problem.

Key words: Soil acidity, Croatia, Soil analyses, Liming materials

suvišna kiselost tla kao negativni ĉimbenik razvitka...

Documents