UDRUENJE INENJERA I TEHNIARA UMARSTVA FBiH I HRVATSKO UMARSKO DRUTVO

NAE UMEOUR FORESTS

ISSN 1840 - 1678 UDK 630

ASOPIS ZA UNAPRIJEENJE UMARSTVA, HORTIKULTURE I OUVANJA OKOLINE

16-1 7decembar - prosinac GODINA VIII Sarajevo, 2009.

Broj

UDK 630asopis za unaprijeenje umarstva, hortikulture i ouvanja okoline.

ISSN 1840 1678

NAE UME OUR FORESTS

Journal for the improvement of forestry, horticulture and preservation of the environment.

IZDAVA PUBLISHER Udruenje inenjera i tehniara umarstva Federacije Bosne i Hercegovine (UIT FBiH) i Hrvatsko umarsko drutvo Mostar (HD) Association of Forestry Engineers and Technicians Federation of Bosnia and Herzegovina (UIT FBIH) and the Croatian Forestry Society Mostar (HD) ZA IZDAVAA FOR PUBLISHERS Omer Paali, dipl. ing. um., Ljubo Rezo, dipl. ing. um. SAVJET ASOPISA EDITORIAL COUNCIL Ahmet Sejdi, dipl.ing.um. - Predsjednik President doc. dr. Mersudin Avdibegovi, evad Muslimovi, dipl. ing. um., Sead Hadiabdi, dipl.ing.um., dr. sci. efik Korii, mr. sci. Ahmed Dizdarevi, Bilja Zori, dipl. ing. um., Behudin Zec, dipl. ing. um, Edib Pai, dipl. ing. um., Miroslav Bilo, dipl. ing. um., Sead Ali, dipl. ing. um., mr. sci. Senad Kozar, Marko Bagari, dipl.oec., Mladinko Perkovi dipl. oec., Ante Begi, dipl. ing. um., mr. sci. Ivica Juri, Davorka Prce, dipl. ing. um., Vlado Boro, dipl. ing. um., Nevzeta Elezovi, dipl.ing.um. REDAKCIJA ASOPISA EDITORIAL BOARD Samira Smailbegovi, dipl. ing. um., doc. dr. Sead Vojnikovi, Nusret Curi, dipl.ing.um., Sead Hadiabdi, dipl.ing.um., Smail Karovi, dipl. ing. um., doc. dr. Tarik Treti, Ivan Aneli, dipl. iur., Dragan Tomi, dipl. ing. um., Frano Kljajo, dipl. ing. um. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK EDITOR - IN - CHIEF prof. dr. Dalibor Ballian ZAMJENIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA DEPUTY EDITOR - IN - CHIEF doc. dr. Sead Vojnikovi TEHNIKI UREDNIK TECHNICAL EDITOR Azer Jamakovi LEKTORI PROOF READERS prof. Dunja Grabovac - Bosanski jezik - Bosnian language mr. sci. Josip Raos - Hrvatski jezik - Croatian language GRAFIKO UREENJE I DTP GRAPHIC PREPARATION AND DTP Ivica avar, Branka avar FOTOGRAFIJA NA NASLOVNOJ STRANI Photo on the front page Poumljavanje bijelim borom (Pinus sylvestris L.) - G.J. Tribanj - Tunica Livno Afforestation whit Scots pine (Pinus sylvestris L.) - GJ Tribanj - Tunica Livno (foto photo: Azer Jamakovi) TAMPA PRINTING TIRA tamparija Fojnica 1000 kom. ADRESA REDAKCIJE ASOPISA ADDRESS Redakcija asopisa Nae ume Editorial board of Nae ume Ul. Titova br. 7 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Tel./fax: +38733202737 E-mail: info@usitfbih.ba WEB stranica: http://www.usitfbih.ba/casopis.html Journal of Nae ume Online: http://www.usitfbih.ba/casopis.html NAPOMENA: Redakcija asopisa Nae ume ne mora biti saglasna sa stavovima autora. Rukopisi, fotografije, CD i diskete se ne vraaju. Note: The Editorial board of Nae ume may not be consistent with the attitudes of the author. Manuscripts, photos, CDs and disks are not returned. asopis NAE UME upisan je u Registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo pod brojem: NMK 43/02 od 03. 04. 2002. god., na osnovu lana 14. Zakona o medijima. Miljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta/porta Bosne i Hercegovine, broj 04 - 15 - 7094/02 od 25. 10. 2002. god. asopis NAE UME je proizvod iz lana 19. taka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga na iji se promet ne plaa porez na promet proizvoda. Journal Nae ume is entered in the Register of the media in the Ministry of Education, Science and Information of the Canton Sarajevo: NMK 43/02 of 03 04. 2002., on the basis of Article 14 Law on the media. Opinion the Federal Ministry of Education, Science, Culture and Sport of Bosnia and Herzegovina, the number of 04 - 15 - 7094/02 of 25 10. 2002. Journal of Nae ume is a product of the Article 19 10th point Law on tax on goods and services on which the market does not pay sales tax on products.

SADRAJ:RIJE GLAVNOG UREDNIKA ........................................................................................................................................2 Dalibor Ballian, Safet Gurda, Azra abaravdi, Alija Sulejmanovi PRELIMINARNI REZULTATI OSRAVANJA ARIA (Larix sp.) NA POKUSNOJ POVRINI BATALOVO BRDO KOD SARAJEVA PRELIMINARY RESULTS OF HEARTWOOD APPREANCE (Larix sp.) EXPERIMENTAL LOCALITY BATALOVO BRDO NEAR SARAJEVO ..........................................................................3UDK 712:630*27 UDK 582.475:57.087.1(497.6) 674.032.475.3(497.6)

Dino Hadiderviagi RAZVOJ VRTOVA I PARKOVA KROZ HISTORIJU DEVELOPMENT OF GARDENS AND PARKS THROUGH HISTORY ......................................................................13 Draen Kotroan BALKANSKI AKCIONI PLAN ZA ZATITU LEINARA - NOVI POKUAJ OBNAVLJANJA POPULACIJE BJELOGLAVOG SUPA U HERCEGOVINI BALKAN ACTION PLAN FOR THE PROTECTION OF VULTURES - A NEW ATTEMPT AT RESTORING THE POPULATION OF GRIFFON VULTURE IN HERZEGOVINA ............................................22 Mijo Frankovi KULTURNA I PEJZANA VALORIZACIJA HRASTA LUNJAKA NA UMSKO - GOSPODARSKOM PODRUJU SPREKO IVINICE CULTURAL AND LANDSCAPE EVALUATION OF PEDUNCULATE OAK ON THE FOREST - ECONOMIC AREAS SPREKO IVINICE ....................................................................................27UDK 630*38:624.2/.8 UDK 582.632.2:630*27(497.6 ivinice) UDK 598.279(497)(497.6)

Devada Sokolovi SAVREMENI DRVENI MOSTOVI MODERN WOODEN BRIDGES ...................................................................................................................................33UDK 582.475:630*1(234 Kamenica)

Intervju - Midhat Ahmetovi .........................................................................................................................44 Edukacija umarskih inenjera u dosljednoj primjeni kriterija kvalitetnih klasifikacija stabala .........................48 Edukacija umarskih tehniara u JP PD ZDK d.o.o. Zavidovii ................................................................49 Informacija o gospodarenju umama u FBiH u 2008. g. i planovi gospodarenja umama za 2009. g. ..............50 Info iz umarstva ...........................................................................................................................................67 Novosti -PD Unsko-sanske ume ..............................................................................................................70 Novosti - JP ume TK ...................................................................................................................................76 Bibliografija umarskog fakulteta ..................................................................................................................81 Prof. dr. Heinz Ellenberg - ivot i rad (1913. - 1997.) ....................................................................................82 Orijaka oskorua ..........................................................................................................................................84 Katastrofalni snjegolomi drvea u urbanom zelenilu Sarajeva .........................................................................85 Izvod iz zapisnika sa Prve vanredne skuptine Udruenja inenjera i tehniara umarstva FBiH ...................88 Problematika snabdijevanja ogrijevnim drvetom stanovnitva Opine Zenica .................................................90 12TH Meunarodni simpozij o obinoj jeli - 40 godina IUFRO RG Obona jela (WP1.01.09), Obina jela (Abies alba mill.) i njena prisutnost u Europi: Trenutno stanje i budua perspektiva ......................91 Potpisivanje sporazuma o saradnji izmeu Savjeta umarskih udruenja BiH i Maarske umarske asocijacije .................................................................93 Posjeta UP Karlovac ....................................................................................................................................95 Moja prva osvojena umarska medalja .........................................................................................................97 Prirodne ljepote okoline Sjenice .......................................................................................................................98 Travnjaci .....................................................................................................................................................101 Iz foto arhiva Gostilj 1974. godina ...............................................................................................................107 In memoriam Uzeir - Huso Hamzi .............................................................................................................119 In memoriam Anto Elija .............................................................................................................................110 In memoriam Anto unji ...........................................................................................................................111 Upute autorima ...........................................................................................................................................112

Dalibor Ballian, Davor Mio OBINA JELA (Abies alba Mill.) NA PLANINI KAMENICI SILVER FIR (Abies alba Mill.) ON THE MOUNTAIN KAMENICA .............................................................................39

ERRATA CORRIGE! U asopisu Nae ume, broj 1415, strana 116 (IN memoriam Uzeir-Huso Hamzi), dolo je do zamjene fotografije, to ovom prilikom ispravljamo. Molimo autora lanka, porodicu preminulog, kao i cijenjene itaoce da uvae ovo izvinjene. Redakcija

RIJE GLAVNOG UREDNIKA prof. dr. Dalibor Ballian

Problem znanstvenih i slinih asopisa u Bosni i Hercegovini jest taj to i pored svoje dokazane kvalitete nisu priznati izvan granica nae zemlje. Razloge tome treba traiti u ne indeksiranosti istih. Zbog toga su mladi znanstvenici pokuavali objaviti svoja znanstvena dostignua u obliku znanstvenih lanaka u zemljama gdje su asopisi ve dugi niz godina indeksirani u priznatim bazama podataka. Kad smo preuredili na asopis prije nekoliko godina, jedan od postavljenih ciljeva bio je da se on indeksira u sekundarnim bazama podataka, te se koristim ovom prilikom da objavim irem auditoriju da smo u tome i uspjeli, te se nadam da emo svojim radom i kvalitetom opstati u budunosti u meunarodnim bazama podataka. Tijekom kolovoza 2009. godine stupili smo u kontakt sa sredinjicom baze CAB International, te kroz kontakte s odgovornim osigurali da se na asopis ''Nae ume'' upie u bazu CAB znanstvenih asopisa. To je, takoer, znailo da je automatski povezan i bazom Forest abstract, koja je jedna od najstarijih i najprestinih sekundarnih znanstvenih baza. Tako smo ve dvobroj 14/15 uspjeno uvrstili u tu bazu podataka, ali e samo znanstveni, struni i drugi profesionalni lanci biti indeksirani. Inae, sekundarna baza CAB smatra se za jednu od najstarijih, a lanci koje ona obrauje seu do daleke 1910. godine, a ujedno objedinjuje najvei broj objavljenih znanstvenih naslova, kao i veliki broj znanstvenih asopisa iz brojnih oblasti irom svijeta. Tako baza CAB indeksira znanstvene lanke iz sljedeih oblasti: poljoprivredne proizvodnje itarica, zatite itarica, veterine, oplemenjivanja i genetike, stoarstva, ljudske i ivotinjske prehrane, parazitologije, umarstva, zemljita, koritenja tla, poljoprivrednog inenjeringa, poljoprivredne ekonomike, biotehnologije, istraivanja prirode, ruralnog razvoja, turizma i socioekonomskih istraivanja, ljudske i ivotinjske parazitologije, mikologije i sl. Samo uvrtavanje naeg asopisa predstavlja veliki uspjeh za nas, no i obvezu u narednom razdoblju, ali zato daje poseban poticaj za mlade znanstvenike iz Bosne i Hercegovine koji se bave promoviranjem umarskih i hortikulturnih znanosti, da objavljuju u naem asopisu. Takoer emo uvijek imati otvorena vrata za suradnju sa znanstvenicima iz srodnih oblasti ,kao to je biologija uma, veterinarstvo divljai, pedologija, agroforestri, ruralni razvoj i slino. Kako su mladi znanstvenici do sada imali male anse da objavljuju u indeksiranim asopisima, ovo bi im trebao biti poticaj za njihovu vlastitu afirmaciju, tim vie jer mladi znanstvenici na fakultetima koji su ukljueni u Bolonjski proces za svoja napredovanja u nastavno - znanstvenim zvanjima treba da imaju objavljen pozamaan broj znanstvenih lanaka u indeksiranim asopisima. Na taj emo nain moi i redovitije izdavati asopis, odnosno tiskati ga 3 4 puta godinje, i prestati s praksom objavljivanja dvobroja. Tako ovom se prigodom koristim da se zahvalim kolegama iz firme CAB International koji su nam pomogli u svemu ovome, a to je do prije pola godine izgledalo kao nedostian cilj.

2

PRELIMINARNI REZULTATI OSRAVANJA ARIA (Larix spp.) NA POKUSNOJ PLOHI BATALOVO BRDO KOD SARAJEVASaetak

PRELIMINARY RESULTS OF HEARTWOOD APPREANCE (Larix spp.) ON EXPERIMENTAL LOCALITY BATALOVO BRDO NEAR SARAJEVO

UDK BROJ: 582.475:57.087.1(497.6) 674.032.475.3(497.6)

Dalibor Ballian*, Safet Gurda*, Azra abaravdi*, Alija Sulejmanovi* U okviru IUFRO programa sa ariem (Larix spp.), 1961 osniva se pokusna ploha na Batalovom brdu. Kod starosti od 45 godina izvreno je istraivanje promjera, temeljnice bjeljike i osrenosti drveta, te poetka osravanja. Mjerenja su obavljena samo na preostalom dijelu pokusne povrine koja nije stradala u ratnim razaranjima. Za svojstvo prsnog promjera, poetka osravanja i procenta osrenosti na temelju temeljnica srednjeg stabla dobili smo statistiki znaajnu razliku, dok ostala svojstva nisu pokazala znaajnu varijabilnost. Provenijencije 59-2 iz Slovake (Brezovika 2) pokazala se najuspjenijom u ovom pokusu, te bismo je trebali rabiti u podizanju kultura, ime bi smo ostvarili najbolje ekonomske efekte. K lj u n e r i j e i: Larix spp., provenijencije, osrenost. Bosna i Hercegovina raspolae velikim zemljinim potencijalom, koji u umarstvu ni priblino nije iskoriten, jer oko 50% uma jesu niske ume i neproduktivne ikare (Mati i sur. 1971). Poto su ume prema svom obliku najsloeniji ekosistemi koji imaju sposobnost uspostavljanja ravnotee izmeu neivog (tla i atmosfere) i ivog sastavnog dijela (fitocenoza, zoocenoza, mikrobiocenoza), provoenjem mjera njege usmjerava se prirodni razvoj sastojina u pozitivnom smjeru radi osiguranja trajne stabilnosti, stalne proizvodnje drva i proizvoda od njega. Da bi se omoguilo to racionalnije koritenje postojeih zemljinih potencijala, pored prirodnih uma dolaze i umjetni nasadi (kulture), a koji bi trebalo da odigraju vanu ulogu u proizvodnji drvne mase, u kratkim ophodnjama. Posebno mjesto zauzimaju brzorastue vrste, gdje spada i ari. Ipak, prema Pintariu (2000a) umjetni nasadi ne bi trebalo da budu zastupljeni na povrinama veim od 5-10 % povrine degradiranih uma, ali se treba rabiti to kvalitetnije tlo gdje moemo ostvariti veliku proizvodnost. Stoga na tim povrinama treba unositi visokovrijedne vrste u cilju proizvodnje to vrjednijih sortimenata. O ovom problemu raspravljaju Mati i sur. (1969), te Izetbegovi (1986) i zakljuuju da ukoliko autohtonim vrstama, s obzirom na stanine uvjete, ne moemo ostvarivati zadovoljavajui prinos, potrebno je unositi podesne alohtone vrste drvea kojim se moe ostvarivati ak i vei prinos. U pogledu izbora stranih vrsta drvea daje se prednost naroito onim vrstama drvea, koje u kraim produkcijskim razdobljima proizvode veu drvnu masu po jedinici povrine, iako se kasnije te prednosti gube (Pintari 2000b). Od ne manje vanosti jest i kvaliteta drvne mase, jer se kod kvalitetnije drvne mase postie vea trina vrijednost. Kako je ari jedna od visoko vrijednih brzorastuih vrsta (Koiova 1975; Morandini i Tocci 1975; Schoeber 1987), i on moe nai svoje mjesto u aktivnostima na poveanju proizvodnosti naih degradiranih uma. Posebna kvaliteta kod aria jest pojava osrenosti, na tritu poznata kao krvavi ari, to mu na tritu daje visoku vrijednost (Jovanovi 2000; Vidakovi i Franji 2004). Za razliku od osrenog drva aria, neosreno nema tu vrijednost i slui samo za proizvodnju celuloze.* prof. dr. Dalibor Ballian, prof. dr. Safet Gurda, doc. dr. Azra abaravdi, Alija Sulejmanovi, dipl. ing. hort., umarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, ul. Zagrebaka br. 20, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

Uvod Introduction

3

Cilj ovog istraivanja jest da izmeu devet preostalih provenijencija u pokusu Batalovo Brdo odredimo onu provenijenciju koja imaju najvei postotak osrenosti, odnosno da to ranije poinju sa osravanjem. Tako se moemo na egzaktan nain opredijeliti za najbolju provenijenciju, koja e zadovoljiti kako kvantitetom, tako i kvalitetom drvne mase koju elimo proizvoditi u budunosti. O POKUSNOJ PLOHI EXPERIMENTAL PLOTS Pokusna se povrina nalazi u Gospodarskoj jedinici Zujevina, lokalitet Batalovo brdo kod Rakovice, na oko 15 km zapadno od Sarajeva, na nadmorskoj visini od 620 do 630 m, sjevernoj ekspoziciji i nagibu 4-15. Nalazi se u zoni prijelaza od submediteranske ka kontinentalnoj klimi, a osnovne znaajke za Meteoroloku stanicu Sarajevo (Stefanovi i sur. 1983) koja se nalazi 12 km istono od pokusne plohe su sljedee: Srednja godinja temperatura 9,7C Srednja temperatura u periodu V.-IX. 15,5C Trajanje vegetacijskog perioda 186 dana Godinja koliina padalina 946 mm Koliina padalina u periodu V.-IX. 450 mm Relativna vlanost zraka u periodu V.-IX. 65% Matini supstrat na kojem razdoblju se nalazi pokusna ploha jednim je dijelom vapnenac, a drugim silikatni pjear i ronac. Na silikatnom pjearu i ronacu razvilo se kiselo-smee zemljite (distrini kambisol) i ilimerizirano zemljite (fluvisol). Karakteristika ovih zemljita je visok sadraj skeleta, to je od vanosti za njihove ekoloko-proizvodne znaajke. Zemljite je slabo humozno. Sadraj fizioloki aktivnog fosfora je veoma nizak, a i opskrbljenost zemljita kalijem je nedovoljna. Po granulometrijskom sastavu ovo su pjeskovite ilovae, ilovaste prahulje i pjeskovito-glinovite ilovae. Na osnovi analize vodno-zranih svojstava, pripadaju kategoriji poroznih do malo poroznih zemljita. Retecioni je kapacitet osrednji do malen. Kapacitet biljci pristupane vode manji je do veoma slab. Kapacitet zemljita za zrak promjenljiv je. Sve ove razliitosti mogu imati utjecaj na priraivanje pojedinih provenijencija aria na pokusnoj plohi (Pintari i Zeki 1966). Na lokalitetu Batalovo brdo nalazila se visoka bukova uma (Fagetum montanum illyricum). Ta uma je pod utjecajem tetnih biotskih faktora, prvenstveno antropogenih, mijenjala svoju strukturu, da bi na kraju (u vrijeme postavljanja pokusa) bila u stadiju bukove ikare. Floristiki sastav visoke bukove ume (Fagetum montanum illyricum Fukarek, Stefanovi 1958) sljedei je: sloj drvea: Acer platanoides, A. pseudoplatanus, Ulmus montana sloj grmlja: Daphne mezereum, Evoneimus latifoli, Lonicera xylosteum prizemna flora: Cardamine bulbifera, Asperula odorata, Paris quadrifolia, Asarum europeum, Allium ursinum. Prema Pintariu i sur. (1990) pokusna je povrina osnovana u proljee 1961. godine u okviru II. Internacionalnog pokusa s ariem razliitih provenijencija. Za sadnju su uporabljeni dvogodinje sijanace aria (2+0) u razmaku sadnje 2 x 2 m (2.500 sadnica po hektaru). Prije sadnje na tom mjestu se nalazila bukova panjaa u fazi letvenjaka, a koja je posjeena istom sjeom, a sadnja je obavljena pod ma. Na pokusnoj povrini uporabljeno je 10 provenijencija aria u tri ponavljanja (shema 1).Svaka od provenijencija posaena je na parceli veliine 520 m (20 x 26 m).51 9a 12 - 2 29 2 1 59 - 2 50 52 12 - 2 1 JA 52 59 - 2 29 50 51 2 2 JA 9a 9a 12 - 2 50 1 29 51 JA 52 59 - 2

Shema 1.: Raspored provenijencija na pokusnoj plohi Batalovo brdo Figure 1.: Distribution of provenances on experimental plots Batalovo brdo

4

Pod negativnim utjecajem ovjeka tijekom agresije na BiH, od deset provenijencija koje su bile zasaene, u tri bloka danas je preostalo jako malo, samo devet provenijencija (Ballian 1998). Kako je provenijencija iz Japana sauvana u prvom i drugom bloku, radi lake analize podataka plohu u drugom bloku sa japanskim ariem oznaili smo sa JA-1 (shema 2).Shema 2.: Raspored preostalih provenijencija Figure 2.: Distribution of reminded provenances9a JA 12 - 2 50 1 29 51 JA 52 59 - 2

Osnovni podaci o preostalim provenijencijama Elementar data about provenances Provenijencija 1. Mderbrugg, Austrija (1432 E, 4720 N), nadmorska visina 1350 m, blago nagnuta padina june ekspozicije. Srednja je godinja temperatura 4,8C, temperatura u razdoblju V.IX. iznosi 11,5C. Srednja godinja koliina padalina 850 mm, padaline u razdoblju V.IX. 515 mm. Geoloka podloga i tlo: kriljac, vrlo svjee srednje duboko tlo i humozno, jer se nalazi u dolini. Sjeme sabrano sa stabla starog oko 80 godina. Provenijencija 9a. Lammerau, Beka uma, Austrija (1556 E, 4803 N), nadmorska visina 610 m, sjeveroistona ekspozicija, strm nagib. Srednja je godinja temperatura 8,7C, temperatura u razdoblju V.IX. 16,7C. Srednja godinja koliina padalina 944 mm, koliina padalina u rszdoblju V.IX. 518 mm. Geoloka podloga i tlo: fli, tlo je humozno, kamenita i pjeskovita ilovaa, duboko i svjee. Sjeme sabrano sa stabla starog 102 godine. Provenijencija 12-2. Sterzing/Flains, Juni Tirol, Italija (1126 E, 4654 N), nadmorska visina 1000 m. Srednja godinja temperatura 7,0C, temperatura u razdoblju V.IX. 14,6C. Srednja godinja koliina padalina 788 mm, koliina padalina V.IX. 424 mm. Geoloka podloga i tlo: krenjaki kriljac, podzolirano smee tlo plitko do srednje duboko (30-35 cm), reim vlage u tlu dobar. Sjeme sabrano sa stabla starog oko 200 godina. Provenijencija 29. Dunkeld Hybrid, kotska, (351 E, 5646 N), nadmorska visina 185-425 m. Starost stabala 28 godina, prva generacija hibridnog aria od japanskih roditelja. Provenijencija 50. Krnov, Radin, eka (1734 E, 5006 N), nadmorska visina 400-500 m, juna ekspozicija. Srednja godinja temperatura 27,7C, temperatura u razdoblju V.IX. 14,8C. Srednja godinja koliina padalina 588 mm, padaline u razdoblju V.IX. 362 mm. Geoloka podloga i tlo: smee tlo, duboka skeleteoidna ilovaa, dobro opskrbljena vodom. Provenijencija 51. ierny Vah, Niske Tatre, Slovaka (1953 E, 4900 N), nadmorska visina 780 do 880 m, sjeveroistona ekspozicija, blago nagnuta. Srednja godinja temperatura 5,9C, temperatura u razdoblju V.IX.13,6C. Srednja godinja koliina padalina 744 mm, koliina padalina V.IX. 414 mm. Geoloka podloga i tlo: krenjak, rendzine, pjeskovita ilovaa, srednje do duboko skeletno tlo.

5

Provenijencija 52. trbske Pleso, Visoke Tatre, Slovaka (2004 E, 4907 N), nadmorska visina 13601380 m, zapadna i jugozapadna ekspozicija. Srednja godinja temperatura 3,2C, temperatura u razdoblju V.IX. 10C. Srednja godinja koliina padalina 983 mm, padaline u razdoblju V.IX. 520 mm. Geoloka podloga i tlo: granit, srednje duboko do duboko tlo s velikim sadrajem kamena, dobra opskrbljenost vodom. Provenijencija 59-2. Brezovika-II, Slovaka (2049 E, 4907 N), nadmorska visina 820-840 m, juna i jugoistona ekspozicija. Srednja godinja temperatura 8,6C, temperatura u razdoblju V.IX. 15,7C. Srednja godinja koliina padalina 799 mm, padaline u razdoblju V.IX. 538 mm. Geoloka podloga i tlo: fli, ilovasti pijesak, tlo plitko, geoloka podloga pomijeana sa tlom, opskrbljenost vodom slaba. Japanski ari JA Nabavljeno sjeme iz Japana. Nadmorska visina oko 2000 m. METODA RADA MATERIAL AND METHOD Na preostalom dijelu pokusne povrine izvreni su sljedei radovi: - mjerenje premjera na visini 1,30 m na svim stablima, s tonou od 1 mm - buenje svih stabala "Preslerovim svrdlom", na prsnoj visini u cilju: - mjerenje prirasta bjeljike s pominim mjerilom - 10-god. osravanja na svim izvrtcima s pominim mjerilom. Pri analizi podataka koritena je metoda deskriptivne statistike analize. Da bi se ustanovila statistika varijabilnost izmeu provenijencija u statistikom programu Anova, primijenjen je F-test; kako ovaj test ne moe pokazati stvarno variranje izmeu provenijencija, koristili smo Post hoctest viestruke komparacije i na kraju smo varijabilnost grupirali Duncanovim testom za svako od analiziranih svojstava. Prsni promjer Iz tablice 1 vidljivo je da je najvei prsni promjer imala provenijencija 59-2 iz Slovake, koji je iznosio 31,95 cm, a najmanji prsni promjer je ostvarila provenijencija 29: Dunkeld hybrid iz kotske, koji iznosi 23,24 cm. U naim istraivanjima prsnog promjera posebno treba izdvojiti hibrid provenijencije 29 (Larix x eurolepis) i japanski ari. Prema Schoberu (1987) u Europi japanski ari u istim staninim uvjetima ima proizvodnju veu za 30% nego europski ari, dok je naoj pokusnoj povrini japanski ari veoma slabih prirastnih mogunosti u pitanju promjera. Slino je i sa Hibridom provenijencije 29, to bi se moglo objasniti pojavom depresije u potomstvu Hibrida. U ovom sluaju moe se govoriti o generaciji F2, a ne o generaciji F1, koja je visoko proizvodna. Takoer, prema Pintariu (2000) ovakav prinos japanskog i hibridnog aria moe se objasniti opskrbom vodom tijekom vegetacijskog perioda, to je u zapadnoj Europi mnogo povoljnije nego u Bosni.

REZULTATI ISTRAIVANJA I RASPRAVA RESULTS AND DISSCUSION

Slika 1. eeri na Ariu Picture 1. European larch

6

Promjer na 1,30 m (cm)

Tablica 1.: Osnovni statistiki podaci o prsnom promjeru Table 1.: Descriptive statistics of the diameter on the breast hight

Svojstvo

Provenijencija 59 - 2 51 50 52 29 12 - 2 JA - 1 JA 1 9a Ukupno

N 19 20 15 20 25 31 13 13 30 10 196

Srednja veliina (cm) 31,9526 31,7250 29,1333 28,1250 23,2400 28,4677 25,6154 27,2692 29,1833 30,1500 28,4138

Standardna devijacija (cm) 4,03063 6,20160 11,17949 5,09353 7,27599 7,71787 3,66943 5,56258 6,31157 5,53298 7,01270

Standardna greka 0,92469 1,38672 2,88653 1,13895 1,45520 1,38617 1,01772 1,54278 1,15233 1,74968 1,46407

Ekstremne veliine Minimum 24,00 13,00 8,00 15,50 10,00 11,00 20,00 17,50 13,00 18,00 8,00 Maksimum 39,10 40,50 40,00 34,50 33,50 39,50 33,00 35,50 40,00 38,50 40,50

Na osnovi F testa ustanovljena je statistiki znaajna varijabilnost izmeu provenijencija, to je potvreno na temelju post hoctesta. Rezultati Duncanovog testa takoer potvruju prisutnu varijabilnost, a pokazuju da imamo grupiranje prema bliskosti u tri skupine. Debljina kore Svojstvo debljina kore variralo je od 7,64 mm kod provenijencije 29 do 8,73 mm kod provenijencije 50 (tablica 2). Na temelju F-testa i post hoctesta viestruke komparacije nisu ustanovljene statistiki znaajne razlike izmeu provenijencija za analizirano svojstvo. Ovo je potvreno i Duncanovim testom, gdje smo dobili samo jednu grupu, a to se oekivalo s obzirom na to da analiza varijanse nije pokazala oekivanu varijabilnost. Zanimljivo je da prema Jovanoviu (2000) debljina kore kod starih stabala moe biti i do 15 cm.Tablica 2.: Osnovni statistiki podaci o debljini kore Table 2.: Descriptive statistics of bark thicknessSvojstvo Provenijencija 59 - 2 51 50 Debljina kore (mm) 52 29 12 - 2 JA - 1 JA 1 9a Ukupno N 19 20 15 20 25 31 13 13 30 10 196 Srednja veliina (mm) 8,2632 8,1000 8,7333 7,6500 7,6400 8,1613 7,6923 8,2308 7,8000 8,2000 8,0102 Standardna devijacija (mm) 2,15618 2,33734 4,14844 1,78517 2,17715 2,29633 2,35884 1,87767 2,36934 2,61619 2,39013 Standardna greka 0,49466 0,52265 1,07112 0,39918 0,43543 0,41243 0,65422 0,52077 0,43258 0,82731 0,17072 Ekstremne veliine Minimum 4,00 5,00 5,00 5,00 4,00 4,00 4,00 5,00 5,00 5,00 4,00 Maksimum 2,00 4,00 8,00 1,00 2,00 2,00 3,00 2,00 3,00 4,00 8,00

Poetak osravanja Vrijeme poetka osravanja najkrae je kod provenijencije 59-2 iz Slovake (Brezovika 2), koja poinje osravati sa 9,7 godina. Ova nam je injenica vrlo bitna za konano opredjeljenje koju emo provenijenciju odabrati kako bi nas zadovoljila kako svojim kvantitetom, tako i kvalitetom, jer ova provenijencija ima i najvei prsni promjer, a, ujedno, najprije poinje sa osravanjem. Najkasnije poinje osravati provenijencija

7

9a iz Austrije (Sjeveroistone Alpe) u 13,4 godina, ali ima prsni promjer koji je iznad prosjeka za sve provenijencije i iznosi 30,15 cm. Ranije od prosjeka poinju osravati provenijencije, 50, JA-1, 52, 29, 12-2, a vrijeme poetka osravanja koje je vee od prosjeka imale su provenijencije, JA, 51 i 1 (tablica 3).Tablica 3.: Osnovni statistiki podaci za poetak osravanja Table 3.: Descriptive statistics of heartwood appearanceSvojstvo Provenijencija 59 - 2 51 Starost bjelike (godina) 50 52 29 12 - 2 JA - 1 JA 1 9a Ukupno N 19 20 15 20 25 31 13 13 30 10 196 Srednja veliina (godina) 9,7895 12,9500 10,0000 11,1500 11,4400 11,5484 10,9231 12,6923 13,1000 13,4000 11,7143 Standardna devijacija (godina) 2,69936 3,15353 3,38062 2,58080 2,73983 2,83829 3,17442 2,83974 2,45441 2,22111 2,97511 Standardna greka 0,61928 0,70515 0,87287 0,57708 0,54797 0,50977 0,88042 0,78760 0,44811 0,70238 0,21251 Ekstremne veliine Minimum 5,00 5,00 5,00 6,00 5,00 6,00 4,00 9,00 9,00 10,00 4,00 Maksimum 15,00 17,00 16,00 16,00 16,00 19,00 16,00 18,00 18,00 18,00 19,00

Takoer su dobivene statistiki bitne razlike izmeu provenijencija na osnovu post hoctesta, kao i Duncanovim testom, gdje imamo etiri skupine, a to se i oekivalo sa obzirom na analizu varijanse. Na temelju tog rezultata imamo provenijencije ranog, srednjeg i kasnog osravanja, pa bismo se prilikom unoenja aria u nae ume trebalo opredijeliti za skupinu provenijencija koje rano poinju sa osravanjem, a ne za one s kasnim jer one proizvode drvo manje vrijednosti. Na temelju dobivenih rezultata moe se primijetiti da najranije osravanje poinje u 4. godini. To je vrlo vrijedan podatak koji nam ostavlja prostora za individualnu selekciju. I saznanje da imamo jedinke kod nekih provenijencija koje osravaju tek u 19 godini s motrita proizvodnje visokovrijedne mase jako je nepovoljno. Stoga bi trebalo usmjeriti istraivanja ka tome da se to ranije mogu determinirati stabla koja ne osravaju ili kasno osravaju, da bi smo ih u ranim fazama razvoja kroz prorjede uklanjali iz nasada. Ukupna temeljnica bez kore na D1,30 Ukupna temeljnica srednjeg stabla varira od 0,0661 m kod provenijencije 1 do 0,1528 m kod provenijencije 59-2 (tablica 4) i nije se javila statistiki znaajna varijabilnost izmeu provenijencija u odnosu na ukupnu temeljnicu za srednje stablo.Tablica 4.: Osnovni statistiki podaci o ukupnoj temeljnici bez kore Table 4.: Descriptive statistics of total basal area without barkSvojstvo Provenijencija 59 - 2 Ukupna temeljnica bez kore (m2) 51 50 52 29 12 - 2 JA - 1 JA 1 9a Ukupno N 19 20 15 20 25 31 13 13 30 10 196 Srednja veliina (m2) 0,1528 0,1480 0,1343 0,1154 0,0837 0,1249 0,0917 0,1059 0,0661 0,1265 0,1124 Standardna devijacija n(m2) 0,32463 0,32359 0,25411 0,25221 0,20622 0,34302 0,15897 0,18401 0,02541 0,19015 0,24618 Standardna greka 0,07259 0,07061 0,06353 0,05504 0,04044 0,06064 0,04249 0,04918 0,00464 0,05733 0,01719 Ekstremne veliine Minimum 0,04 0,01 0,00 0,02 0,01 0,01 0,03 0,02 0,01 0,02 0,00 Maksimum 1,53 1,56 1,08 1,21 1,09 2,00 0,64 0,74 0,12 0,70 2,00

8

I prema Duncanovom testu imamo samo jednu skupinu u odnosu na bliskost izmeu provenijencija za promatrano svojstvo, to je bilo za oekivati jer sa analizom varijanse i post hoctestom nije dobivena oekivana varijabilnost. Prosjena temeljnica bjeljike na D1,30 Prosjena temeljnica bjeljike varira od 0,0187 m do 0,0439 m2. Najveu prosjenu temeljnicu bjeljike pokazuje provenijencija 51 (tablica 5), te odmah moemo zakljuiti da je ta provenijencija prema kvalitetnoj strukturi najnepovoljnija jer ima veliki udio loe drvne mase. Za provenijencijom 51 slijedi provenijencija 9a. Ako se jo zna da je srednji period osravanja kod ove dvije provenijencije prilino kasno, to njih ne treba unositi u proizvodnju.Tablica 5.: Osnovni statistiki podaci za temeljnicu bjeljike Table 5.: Descriptive statistics of whitewood basal areaSvojstvo Provenijencija 59 - 2 51 Temeljnica bjeljike (m2) 50 52 29 12 - 2 JA - 1 JA 1 9a Ukupno N 19 20 15 20 25 31 13 13 30 10 196 Srednja veliina (m2) 0,0395 0,0439 0,0329 0,0306 0,0213 0,0187 0,0202 0,0303 0,0212 0,0408 0,0284 Standardna devijacija (m2) 0,08418 0,09562 0,06242 0,06676 0,05277 0,01015 0,03526 0,05277 0,00875 0,06166 0,05632 Standardna greka 0,01882 0,02087 0,01560 0,01457 0,01035 0,00180 0,00942 0,01410 0,00160 0,01859 0,00393 Ekstremne veliine Minimum 0,01 0,01 0,00 0,01 0,00 0,00 0,00 0,01 0,00 0,01 0,00 Maksimum 0,40 0,46 0,26 0,32 0,28 0,05 0,14 0,21 0,05 0,23 0,46

Analizom varijanse nismo dobili statistiki bitnu razliku izmeu provenijencija, to je potvrdio post hoc i Duncanov test gdje smo dobili jednu skupinu, iako deskriptivni statistiki pokazatelji ukazuju na odreeni stupanj razlika, ali koje su relativno male da bi u sloenoj statistikoj proceduri bile vidljive. Temeljnica osrenog dijela na D1,30Tablica 6.: Osnovni statistiki podaci za temeljnicu osrenog dijela Table 6.: Descriptive statistics of heartwood basal areaSvojstvo Provenijencija 59 - 2 Temeljnica osrenog dijela (m2) 51 50 52 29 12 - 2 JA - 1 JA 1 9a Ukupno N 19 20 15 20 25 31 13 13 30 10 196 Srednja veliina (m2) 0,1132 0,1043 0,1015 0,0850 0,0623 0,0908 0,0715 0,0756 0,0451 0,0469 0,0796 Standardna devijacija (m2) 0,24071 0,22805 0,19195 0,18586 0,15356 0,24918 0,12390 0,13144 0,01887 0,01529 0,17767 Standardna greka 0,05382 0,04976 0,04799 0,04056 0,03012 0,04405 0,03311 0,03513 0,00344 0,00461 0,01241 Ekstremne veliine Minimum 0,03 0,01 0,00 0,01 0,00 0,01 0,00 0,01 0,00 0,01 0,00 Maksimum 1,13 1,10 0,81 0,89 0,81 1,45 0,14 0,21 0,05 0,23 0,46

9

Temeljnica osrenog dijela varira od 0,4510 m kod provenijencije 1 do 0,1132 m kod provenijencije 59-2, takoer se nije javila statistiki znaajna varijabilnost izmeu provenijencija. Post hoctest nije pokazao varijabilnost, a prema Duncanovom testu imamo jednu skupinu, to potvruje raniji rezultat. Postotak osrenosti na temelju temeljnica srednjeg stablaTablica 7.: Osnovni statistiki podaci o postotku osrenosti Table 7.: Descriptive statistics of heartwood percentageSvojstvo Provenijencija 59 - 2 51 50 Postotak osrenosti (%) 52 29 12 - 2 JA - 1 JA 1 9a Ukupno N 19 20 15 20 25 31 13 13 30 10 196 Srednja veliina (%) 73,6135 69,5967 71,6433 72,1729 73,5312 71,6659 77,5121 70,9279 67,3590 67,8555 71,4438 Standardna devijacija (%) 6,64519 6,85260 12,63220 8,13604 7,56836 6,11797 6,78650 6,69008 7,70430 5,62923 7,87873 Standardna greka 1,48591 1,49536 3,26162 1,77543 1,48428 1,08152 1,81377 1,78800 1,40661 1,69728 1,55162 Ekstremne veliine Minimum 60,95 53,32 43,95 50,31 56,25 49,35 66,06 56,69 51,02 56,37 43,95 Maksimum 82,89 85,93 85,58 86,68 86,59 82,79 92,51 81,06 82,89 75,82 92,51

Postotak osrenosti varira od 67,36% kod provenijencije 1 do 77,51% kod provenijencije JA (tablica 7). Post hoctestom smo potvrdili prisutnost statistiki znaajne varijabilnosti izmeu provenijencija. Meutim provedenim Duncanovim testom koji pokazuje grupiranje prema bliskosti imamo tri skupine, za postotak osrenosti. Za nas je najinteresantnija trea skupina jer su to provenijencije sa najveim procentom osrenosti i kao takve veoma su zanimljive za unoenje u nae degradirane ume u cilju poveanja vrijednosti drvne mase. Najvei postotak osrenosti na temelju temeljnica srednjeg stabla ostvarila je provenijencija JA-1 i on iznosi 77,51 %, a najmanji provenijencija 1 i iznosi 67,36 %. Provenijencija 59-2 ima vei postotak osrenosti od prosjeka za sve provenijencije, koji iznosi 73,61 %. Dobivene rezultate nismo diskutirali, jer nisu vrena slina istraivanja. Takoer, zbog nedostupnosti slinih istraivanja, nismo diskutirali dobivene rezultate za temeljnicu osrenosti i postotak osrenosti. Iz dobivenih rezultata nismo mogli potvrditi ranije rezultate o visokoj proizvodnosti hibridnog aria, provenijencija 29: Dunkeld Hybrid iz kotske. Taj hibrid, prema Larsenu (1956), Vincentu i Machanieku (1972), Schoberu (1987), irom Europe pokazuje veliku proizvodnost, ali ne i u ovom pokusu. Razlog tome moe leati u tome to je za pokus uporabljeno sjeme generacije F2, kada hibrid pokazuje depresiju u rastu, a najveu proizvodnost pokazuje u generaciji F1. Na temelju toga potrebno je obratiti veliku pozornost prilikom kupovanja hibridnog sjemena, te rabiti sjeme samo provjerenih proizvoaa. Zakljuak Conclusion Procjenom odreenih dendrometrijskih parametara kod aria razliitih provenijencija, u pokusu Batalovo brdo, dobivena je statistiki znaajna razlika. To su svojstva prsnog promjera, poetka osravanja i postotka osrenosti na temelju temeljnica srednjeg stabla. Najvei prsni promjer imala je provenijencija 59-2 iz Slovake (Brezovika 2), zatim provenijencija 51, takoer iz Slovake (Niske Tatre), a najmanji srednji promjer pokazuje provenijencija 29: Dunkeld, hibrid iz kotske, za koju se oekivalo da bude najproizvodnija. Najdeblju koru je imala provenijencija 50 iz eke (Sudeti), zatim provenijencija 59-2, a najtanju koru je imala provenijencija 29.

10

Prema vremenu kad se javlja osravanje na temelju naih istraivanja moemo zakljuiti da provenijencija 59-2 s prosjekom 9,7 godina poinje najranije osravati, zatim provenijencija 50, pa provenijencija JA, a najkasnije poinje osravati provenijencija 9a. Iz rezultata je takoer vidljivo da imamo i stupanj individualne varijabilnosti unutar pojedinih provenijencija, te da pojedine jedinke ve u 4. godini osravaju to nam ostavlja veliku mogunost za individualnu selekciju. Najdeblju je bjeljiku imala provenijencija 9a, zatim provenijencija 50, a najtanju bjeljiku imala je provenijencija JA; takoer je prisutna individualna varijabilnost unutar pojedinih provenijencija. Najveu temeljnicu bez kore imala je provenijencija 59-2, a najmanju provenijencija 1, a za temeljnicu bjeljike najbolja provenijencija 51, a najloija provenijencija 12-2, dok kod temeljnice osrenog dijela najbolja je provenijencija 59-2, a najloija provenijencija 1. Kod ovih svojstva takoer je prisutna individualna varijabilnost unutar pojedinih provenijencija. S obzirom na postotak osravanja najbolja je provenijencija JA-1, a najloija provenijencija 1. Na osnovi gore reenog, najvei prsni promjer ima provenijencija 59-2, kao i temeljnicu osrenosti i nju treba favorizirati pri konverziji uma. Poslije nje dolazi provenijencija japanskog aria, koja ima najvei postotak osrenosti, koji se javio zbog toga to je prirast bjeljike manji kod ove provenijencije nego kod provenijencije 59-2, zato u poumljavanju treba rabiti provenijencije 59-2 podrijetlom iz Slovake (Brezovika 2) da bi se ostvarili najbolji ekonomski efekti prilikom unoenja aria u degradirane ume. Literatura References Ballian, D. (1998): Zone boschive protette con regime spectale di gestione, Seminar: Boschi e Ambiente in Bosnia Erzegovina, Edolo, Italia. St. 63-70. Meki, F., Vinji, . (2005): Provoenje mjera njege u nenjegovanim kulturama, umarski fakultet u Sarajevu, str. 81. Jovanovi, B. (2000): Dendrologija, Nauna knjiga Beograd, str. 483. Izetbegovi, S. (1986): Prilog rijeavanju problema rekonstrukcije degradiranih uma, Nauni skup - Rekonstrukcija degradiranih uma, str. 1-7,Sarajevo. Koiova, M. (1975): Kvaliteta kmena proveniencii na 2. medzinrodnej proveninnej pokusnej ploche so smrekovcom na Podbanskom. Ladn. as. 21(2): 113-124. Larsen, S. C. (1956): Genetics in silviculture. Oliver and Boyd, Edinburg-London. str. 224. Mati, V.; Pintari, K.; Drini, P., (1969): Osnovne smjernice gazdovanja umama u BiH za period 1971. do 2005. godine. Institut za umarstvo u Sarajevu, Sarajevo, Mati, V., Drini, P., Stefanovi, V., iri, M., i sur. (1971): Stanje uma u SR Bosni i Hercegovini, prema inventuri na velikim povrinama u 1964.-1968. godini. um. fak. i inst. za um. posebna izdanja br. 7, Sarajevo, pp 639. Morandini, R., Tocci, A. V. (1975): Esperienze sulle provenienze del larice. Annali dell' Instituto Sperimentale per la Selvicoltura, 6: 279-317. Pintari, K. (2000a): Trideset godina istraivanja na ariu razliitih provenijencija u Bosni, umarski list br. 5-6, Zagreb. Pintari, K., (2000b): Znaaj alohtonih-gostujuih vrsta drvea u umarstvu Bosne i Hercegovine, Seminar - Sjemensko-rasadnika proizvodnja u BiH - Aktualno stanje i perspektive, Brko. Pintari, K. (2002): umsko-uzgojna svojstva i ivot vanijih vrsta umskog drvea, UIT-Sarajevo, str. 221. Pintari, K.; Miki, T.; Vueti, M. (1990): Rezultati priraivanja aria razliitih provenijencija u visinu i debljinu u starosti od 29 godina, Radovi umarskog fakulteta u Sarajevu. Pintari, K., Zeki, N. (1966): Prirast aria raznih provenijencija na oglednim plohama na podruju FOD- Igman. Radovi umarskog fakulteta i Instituta za umarstvo u Sarajevu. God. XI, knjiga 11, sv. 2 str. 17-45, Sarajevo. Schober, R., (1987): Ertragstafeln wichtiger Baumarten, J. D. Sauerlander's Verlag, Frankfurt am Main.

11

Stefanovi, V., Beus, V., Burlica, ., Dizdarevi, H., Vukorep, I. (1983) : Ekoloko vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine umarski fakultet u Sarajevu, posebna izdanja br.17 str. 51. Vidakovi, M., Franji, J. (2004): Golosjemenjae. umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu. str.823. Vincent, G., Machaniek, L. (1972): Heterzni rust modrinovch kriencu. Lesnictvi 18(6): 523-536. Summary In the frame of IUFRO program research related to larch (Larix spp.) the experiment locality was established on Batalovo brdo (central Bosnia) in 1961. The measurements of the most interesting taxative characteristics (diameter on the breast height, basal area of whitewood and heartwood, the beginning of heartwood appearance) were completed in age of 45. The measurements were performed on remained (the war-non/damaged area) of experimental locality. The significant statistical differences of some dendrometric parameters of different larch provenances are obtained. They are the diameter on the breast height, start of heartwood appearance and heartwood percentage based on basal area of mean tree. The provenance 59-2 (Slovakia (Brezovika 2)) achieves the highest value of the diameter on breast height, then provenance 51 (Slovakia (Low Tatra)). The smallest diameter on breast height has the provenance 29 Dunkeld hybrid from Scotland although this provenance has been assigned as the most productive recently. The fattest bark is obtained for the provenance 50 from Czechoslovakia (Sudet), then 59-2 while the thinnest bark has the provenance 29. Considering the start of heartwood appearance, the provenance 59-2 (mean =9.7 years) starts to make the heartwood the earlier, then the provenance 50, JA while the latest appearance of heartwood is obtained for provenance 9a. It is visible that some degree of intra-provenance individual variation is present: some trees started to produce heartwood in age of 4 what indicates the large possibility for individual selection. The fattest whitewood is obtained for provenance 9a, then 50 while the tines whitewood has JA provenance. Here is noticed intra-provenance individual variability too. The largest basal area without bark is obtained for provenance 59-2, the smallest provenance 1. In a case of the basal area with bark the best provenance is 51 while the smallest provenance is 12-2. Considering the basal area of whitewood the best provenance is 51 and the smallest has provenance 12-2. The largest basal area of heartwood is obtained for provenance 59-2 and the smallest is in provenance 1. Latest characteristics expressed intra-provenance individual variability to. Considering the heartwood percentage the best provenance is provenance JA while the worst is provenance 1. Summarizing the findings it could be concluded that the highest values of the diameter of breast height and the basal area of heartwood were obtained for provenance 59-2 and this one should be favourite in forest conversion. Then, Japanese larch follows with the largest heartwood percentage. The provenance 59-2 (Slovakia, Brezovika 2) is the most suitable and should be used in re-forestation of degraded forests due to the most promising economic potential. Obtained resulted could not affirm evidences that the provenance 29 Dunkeld hybrid from Scotland has the high potential of hybrid larch. This hybrid expresses high productivity in Europe but not in this trial. Here is used the F2 second-generation seed when hybrid suffers from growth depression while in F1 generation it achieves the highest productivity. Those facts could be reasons for non-expected results in case of provenance 59-2.

12

RAZVOJ VRTOVA I PARKOVA KROZ HISTORIJUAbstract

DEVELOPMENT OF GARDENS AND PARKS THROUGH HISTORYDino Hadiderviagi*

UDK BROJ: 712:630*27

This work shows a short overview of the historic development of gardens and parks with the most important characteristics of the garden art in each period and examples of the most beautiful and most important gardens and parks which are of big significance for the development of garden art. K e y w o r d s: garden art, landscape architecture, gardens, parks. Vrtovi i parkovi dokument su kulture nekog naroda i vremena u kojemu su nastali. Oni su izraz duhovne potrebe ovjeka, pokazuju njegov nain ivota, vienje prirode i umjetnosti, oni su slika njegove filozofske ideje. Od svog postanka vrt je vezan uz ideju individualnog posjeda, a uz to je imao religiozno i magino znaenje. ovjek je oduvijek znao da priroda preputena sama sebi postaje dunglom, pa je prostor uz svoje obitavalite ograivao i kultivirao sa osobitom brigom, prema svojim eljama i potrebama. Ljudi oboavaju svoje vrtove ve vijekovima. Ono to se tokom vremena esto mijenja jest ukus. Mnogobrojni stilovi nastaju i nestaju, da bi se kasnije javili u neto drukijem obliku. Ve su se Babilonci, Grci, Egipani i Rimljani bavili oblikovanjem vrta. Iako su prilikom sadnje birali uglavnom korisno rastinje, vrt je ve tada imao odreeni oblik. Asirija Smatra se da je civilizacija nastala u dolini rijeka Eufrata i Tigrisa kolijevka pejzane arhitekture. Formiranje raskonih vrtova uz palae kraljeva, careva i ostalih predstavnika vladajue klase, bilo je omogueno zahvaljujui razvijenom sistemu navodnjavanja u suhoj pustinjskoj klimi. Biljni materijal je preteno mediteranskog porijekla ili iz slinih klimatskih podruja. Iz ovog perioda najpoznatiji su Visei vrtovi kraljice Semiramide u Babilonu koji su bili jedno od sedam svjetskih uda Starog svijeta. Izgradio ih je Nebuchadnezzar II (oko 600. godine p.n.e.) za kraljicu Semiramidu. Rim Antiki grad Rim, zajedno sa Aleksandrijom i Babilonom, spada u prve ve-legradove na svijetu uope. Jedna od karakteristika antikog Rima je bila i ta da se unutar gradskih zidina nalazilo 19 parkova, a 5 neposredno izvan grada (Milinovi, 1999). Zelenilo se sastojalo preteno od mediteranskih vrsta biljaka i bilo je kombinirano s trijemovima, skulpturama, terasama, bazenima. U kompoziciji rimskih parkova i vrtova, bilo je karakteristino orezivanje zimzelenog bilja posebno imira (topiarne forme). Vrhunac razvoja vrtne umjetnosti u antikom Rimu bili su vrtovi u vilama rimskih patricija, koje su se nalazile izvan grada pored mora, jezera, rijeka, ili to je bio est sluaj na breuljcima. Rimske vrtove u vilama izvan grada definiraju 3 osnovne karakteristike: 1. logian raspored zelenih povrina u odnosu na ukupnu dispoziciju objekta, 2. usklaenost i intimna povezanost izmeu objekta i vrtova, 3. sklonost starih Rimljana prema skupocjenim materijalima i luksuznoj opremi.* Dino Hadiderviagi, dipl. ing. hort., umarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za hortikulturu, ul. Zagrebaka br. 20, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina; e-mail: d.hadzidervisagic@sufasa.org

Uvod Introduction

Antiki period Ancient period

13

Jedna od najpoznatijih vila iz ovog perioda je Villa Adriana u Tiburu koja je predstavljala itav kompleks bogato opremljenih objekata i meusobno povezanih raskonim vrtovima (Milinovi, 1999). Rimljani su u oblasti vrtne umjetnosti ostvarili velika dostignua, koja su ostavila duboke tragove na dalji razvoj i irenje vjetine podizanja zelenih povrina. Vrtovi Dalekog Istoka (Kina i Japan) Gardens of the far east (China and Japan) Kineski vrt se temelji na filozofiji da je ovjek dio prirode i da se ni on, kao ni priroda, ne mijenja kada dosegne klimaks (budizam, taoizam). Pun poruka i likovnih izriaja, kineski vrt je namijenjen meditaciji, konverzaciji i itanju poezije. Prvi kineski vrtovi potjeu iz II vijeka nove ere. Velikih su dimenzija u kojima mogu biti prisutna jezera i razni drugi objekti. U jednoj kompozicionoj cjelini vrta prisutno je vie scenarija (razonoda i zadovoljstvo, strava i uas, oaranost i oduevljenost). Kamen je osnovni element vrta. Proimanje interijera i eksterijera vano je obiljeje kineskog vrta i arhitekture (Obad itaroci, 1992). Najpoznatiji i najznaajniji kineski vrtovi su: carski vrt Bei Hai u Pekingu iz dinastije Jin i vrt rezidencije Wu Kuana dravnog sekretara dinastije Ming. Prvi japanski vrtovi datiraju iz VII vijeka nove ere. Proizlaze iz slikovitog japanskog pejzaa. Bitni elementi vrta su: kamen, voda i biljke (upotreba i tzv. patuljastog ili minijaturnog drvea). Kompozicija japanskog vrta ukljuuje asimetrinost, ravnoteu u rasporedu zelenila i vrtne opreme, prostorni ritam i posueni pejza (shakkei), tj. blii i dalji krajolik koji fiziki ne pripada vrtu ali ga okruuje i sudjeluje u njegovu vizualnom doivljavanju. Karakteristina su tri tipa vrta: kuni vrt, vrt kontemplacije (zen-vrt) i vrt za ceremonije aja (Obad itaroci, 1992). Japanski vrtovi su manjih dimenzija u odnosu na kineske, a najstariji i najvredniji se nalaze u Kyotu, bivem glavnom gradu Japana, koji je ostao nacionalna svetinja japanske vrtne umjetnosti. Od japanskih vrtova najljepi i najvredniji su oni u Kyotu: vrt Golden Pavilion, vrt kontemplacije (zen-vrt) Ryoan-ji, vrt carske vile Shukagu-in, vrt Katsura vile, kameni vrt Ryogen-in i kameni vrt Tofuku-ji.

Fotografija 1. Japanski vrt Golden Pavilion u Kyotu Figure 1. Japanese garden Golden Pavilion in Kyoto

14

Srednji vijek Middle century

Ovaj je period u Evropi predstavljao stagnaciju i nazadovanje u privrednom, kulturnom i svakom pogledu, to se takoer odrazilo i na vrtnu umjetnost. Usljed ovakvih prilika u srednjem vijeku vrtovi su uglavnom bili ogranieni na manastirske vrtove opasane visokim zidinama i simbolizirali su rajsku zatvorenost manastirskog ivota. Tu se uzgajalo ljekovito bilje, rue, voe, povre i dr. Ovi vrtovi su u stvari modifikacija rimskog vrta (Meki, 1998) jer je u osnovi zadran koncept istog (dvije poprene staze sa etiri zelena polja i bazenom u sredini). Izvjesne inovacije u razvoju vrtne umjetnosti ovog perioda, prisutne su kod zelenih povrina uz dvorce i zamkove. Tako se prvo u Francuskoj, a zatim i u ostalim zemljama Evrope pojavljuju objekti sa divljim ivotinjama tzv. vivariumi, (Meki, 1998) vjetake peine, bazeni, labirinti. U nekim sluajevim radilo se o pravim zoolokim vrtovima. U odnosu na stanje u srednjovjekovnoj Evropi, kada je u pitanju vrtna umjetnost, panija predstavlja izuzetak u pozitivnom smislu. Prodorom Arapa na Pirinejski poluotok dolazi do prenoenja njihovog kulta vrtova, koji je bio baziran po principima islama pri emu nastaje tzv. maurski stil u vrtnoj umjetnosti. U kompoziciji maurskog vrta dominiraju tri osnovna elementa: voda, boja i miris. Voda je koritena na razne naine: bazeni, fontane, vodoskoci, kanali za navodnjavanje i sl. Ovi elementi obino su bili minijaturnih dimenzija, kao i cijeli vrt, sa bogato ukraenom emajliranom keramikom ivih boja: zlatna, uta, plava i zelena. Boja je bila prisutna na principu kontrasta, npr. povrine pod cvijeem ivih boja, ispred visokog zelenila tamnozelene boje. Ovaj kontrast jo je vie naglaavan izrazitim sjenama na mediteranskom suncu. Miris je naglaavan sadnjom biljaka sa Orijenta koje imaju jak i intenzivan miris. Tu spadaju: jasmin, zumbul, ruzmarin, imir, limun i dr. Da bi se ovaj miris jo vie naglasio pojedine vrste biljaka su saene u grupacijama. Od visokog zelenila bili su zastupljeni: empres, mirta, lovor, borovi, itd. Iz ovog perioda, naroito, su poznata dva objekta sa vrtovima u maurskom stilu koje su podigli Arapi u paniji, a to su: palaa Alhambra i sultanova ljetna rezidencija Generalife u Granadi. Od poznatijih tu je jo i: Dvorite narani u Cordobi. Palaa Alhambra je kompleks izuzetne graditeljske cjeline, okruen s mnogo vegetacije po obroncima breuljaka, dok u svojoj unutranjosti ima niz vrtova-dvorita (pacia). Unutar palae su etiri glavna vrtna prostora: Dvorite lavova (najpoznatije dvorite - pacio), Dvorite mirta (prisutan pravokutni bazen kao vodeno ogledalo), Dvorite mree i Dvorite Daraxa (Obad itaroci, 1992).

panija Spain

Fotografija 2. Dvorite lavova unutar palae Alhambra u Granadi Figure 2. Courtyard lions inside the Alhambra Palace in Granada

15

Vrtovi sultanove ljetne rezidencije Generalife predstavljaju proirenje kue i djelomino su orijentirani prema okolnom pejzau. ine je tri vrtna prostora: Dvorite kanala, Dvorite empresa i vodene stepenice. Jedan su od najpoznatijih arapskih vrtnih prostora u kojemu se jasno oituju tri bitna elementa arapskih vrtova: voda, boja i miris (Obad itaroci, 1992). Renesansa Renaissance Preokret koji se desio u svim granama umjetnosti u ovom periodu, krajem XV i XVI vijeka, odrazio se i na vrtnu umjetnost odnosno pejzanu arhitekturu. Za razliku od manastirskih vrtova koji su bili malih dimenzija sada se formiraju mnogo vei vrtovi parkovi, koji e imati veliki utjecaj na dalji razvoj pejzane arhitekture. Prema Milinoviu (1999) osnovne karakteristike renesansnog vrta su: - planski organizirana povrina kao jedinstvena cjelina, - dispozicija je strogo geometrijska ali zbog velike povrine predstavlja sloeno rjeenje, - razvijanje vrtnog partera koji u osnovi dobija oblik ornamenta sastavljenog od cvijea i orezanog grmlja, - kosi tereni se rjeavaju kao sistem terasa povezanih sa raskonim stepenitima, - opremu vrta ine graevinski elementi: labirinti, fontane, bazeni, vodoskoci, skulpture i sl. Sve ovo pokazuje da je funkcija renesansnih vrtova bila estetska. Najznaajniji renesansni vrtovi u Italiji su: Giardino di Boboli u Firenzi (smatra se jednim od najcjelovitijih djela vrtne umjetnosti, a projektovao ga je Tribolo 1549. g.), Vila d'Este u Tivoliju (vrtovi oko ove vile ubrajaju se u najpoznatije i najljepe na svijetu), Vila Kaprarola i Vila Lante (njihove osnovne osobine su: vrt kao jedinstvena cjelina, simetrinost kompozicije u odnosu na podunu osovinu vrta, naglaena geometrijska dispozicija, upotreba velikog broja graevinskih elemenata i sl.).

Fotografija 3. Neptunova fontana u vrtu Vile dEste - Tivoli Figure 3. Neptune Fountain in the Garden of Vile dEste - Tivoli

Vrtna umjetnost renesanse u Francuskoj, Engleskoj i Njemakoj razvila se pod velikim utjecajem italijanske renesanse. U Francuskoj se prvi put pojavljuje tzv. ipkasti parter u vrtu oko zamka Anet koji e tek svoj vrhunac dostii neto kasnije u velianstvenom vrtu dvorca Versailles.

16

Iz perioda renesanse u Francuskoj su najznaajniji vrtovi uz dvorce rijeke Loire, a jedan od najljepih je vrt dvorca Villandry, dok su u Engleskoj znaajniji vrtovi oko palae Hampton Court u Londonu i vrt Ham House u Petershamu, London Knot garden (vrtovi sa ornamentikom u obliku vorova). U Njemakoj je najznaajniji Dvorski vrt Hortus palatinus u Heidelbergu (vrt je bio poznatiji od samog dvorca). Barok Baroque Vrtovi stvoreni u periodu XVII vijeka, u Francuskoj, smatraju se vrhuncem razvoja pejzane arhitekture kao umjetnike discipline. Koncepcija baroknog vrta se uglavnom oslanja na likovne principe. Namjena vrtova ovog perioda bila je u prikazivanju moi vladara sa naglaskom na drutvenom prestiu, bezbrinosti i razonodi. Vrtovi nemaju vie geometrijske forme, nego sloene oblike zapletenih linija i neukrotivih perspektiva. Osobine koje su karakteristine za francuski (klasini) stil su: - naglaena monumentalnost, - potpuna simetrija, - uravnoteenost vrtne kompozicije, - koritenje reljefa za vizualne efekte, - razvijenost vrtnih partera po terasama, - koritenje velikog broja dekorativnih elemenata s vodom.

Fotografija 4. Oranerija u vrtu dvorca Versailles - Pariz Figure 4. Conservatorys in the Garden of the caside Versailles - Paris

Vrt carskog dvorca u Versaillesu se smatra za najslavniji vrt u historiji vrtne umjetnosti i bio je pravo udo, izazivajui zavist i ljubomoru cijele Evrope. On ne samo da predstavlja najvii domet francuskog (klasinog) stila ve i vrtne umjetnosti u svijetu uope. Projektovao ga je Andre Le Notre koji se smatra najtalentiranijim francuskim pejzanim arhitektom. Osim vrta u Versaillesu jo je projektovao i mnoge druge vrtove, a posebno se izmeu ostalih izdvaja vrt uz dvorac Vaux-le-Vicomte u Maincyju (ovo mu je bio prvi projekt). Iz ovog perioda u Austriji su najpoznatiji: vrt uz dvorac Belvedere u Beu (ljetna rezidencija princa Eugena Savojskog) koji se smatra remek-djelom austrijskog baroka i vrt dvorca Schnbrunn, takoer, u Beu (ljetna rezidencija dinastije Habsburg). U Holandiji je najznaajniji vrt kraljevske rezidencije Het Loo u Apeldornu, dok je u paniji barokni vrt La Grana de San Ildefonso u Segoviji (mnogi ga zovu Mali Versailles jer su neki njegovi dijelovi umanjena replika Versaillesa).

17

U Njemakoj su najpoznatiji Veliki vrt ljetne rezidencije Herrenhausen vojvode od Hannovera i Veliki vrt dvorca Pillnitz u Dresdenu, a u Rusiji vrt carskog dvorca Petrodvorets u St. Petersburgu kojeg je projektovao francuski projektant Jean-Baptiste Alexandre Le Blond, inae, uenik slavnog Andre le Notrea (mnogi su ovaj vrt zvali Ruski Versailles). XVIII vijek XVIII Century Dok je jo barok bio aktualan, krajem XVII vijeka, pojavile su se otre kritike francuskog (klasinog) stila u vrtnoj umjetnosti. Kritike su bile reakcija na formalizam koji se manifestirao u izrazitoj monumentalnosti, strogoj simetriji, geometrijskim formama i ogranienoj namjeni vrta. Tradicionalno konzervativni Englezi, koji su jo u vrijeme renesanse, pokazivali rezerviranost prema monumentalnosti francuskih (klasinih) vrtova, sada se otvoreno zalau da prirodni predjeli (pejzai) budu uzor za oblikovanje parkova (Milinovi, 1999). Tako nastaje novi stil u pejzanoj arhitekturi koji se naziva prirodni (pejzani) ili engleski stil. Za razliku od francuskog stila u pejzanom (engleskom) stilu bioloki elementi dominiraju nad arhitektonskim, drvee i grmlje vie se ne orezuje nego se puta da doivi bioloku zrelost i na taj nain ispolji svoje osobine: prirodni habitus, boju, oblik lista, cvijet i plod. Takoer, parkovi vie nisu rezervirani samo za visoku klasu ve su namijenjeni irem krugu ljudi koji mogu uivati u njima. Najpoznatiji pejzani parkovi iz ovog perioda u Engleskoj su: Kew Gardens i Kensington Gardens u Londonu i Rousham Park u Oxfordshireu koje je projektovao William Kent (smatra se osnivaem prirodnog stila u pejzanoj arhitekturi) i Sheffield Park u East Sussexu kojeg su projektovali Lancelot Brown i Humphrey Repton (Kluckert, 2005).

Fotografija 5. Pejzani (prirodni) stil oblikovanja Sheffield parka u East Sussexu Figure 5. Landscape (natural) style formatting Sheffield park in East Sussex

U Njemakoj su najznaajni sljedei pejzani parkovi: Wrlitz, Wilhelmshhe u Kasselu i Sanssouci Park u Potsdamu Berlin. Krajem ovog perioda dolazi do pojave tzv. mjeovitog stila u pejzanoj arhitekturi koji kombinira elemente francuskog (klasinog) i engleskog (prirodnog) parka.

18

XIX vijek danas XIX century today

Sve veom urbanizacijom i industrijalizacijom bilo je potrebno napraviti dovoljan broj zelenih povrina koje su trebale zadovoljiti estetsku i sanitarno-higijensku ulogu, a u isto vrijeme pruiti funkcionalnost u cilju pruanja odmora i rekreacije sve veem broju korisnika. Ova pojava, naroito, je bila izraena u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Kao rezultat ovoga dolazi do izgradnje Central parka u New Yorku koji se prostire na povrini od oko 340 hektara (cca. 1 x 3,4 km). Projektovao ga je Frederick Law Olmsted, a izgraen je u periodu od 1853.-1856. godine. Park predstavlja modificirani oblik engleskog (pejzanog) parka sa velikim brojem sadraja za rekreaciju graana, ukljuujui i velike vodene povrine.

Fotografija 6. Pogled na Central park u New Yorku Figure 6. View of Central Park in New York

Po uzoru na ovaj park i u drugim amerikim gradovima izgrauju se slini parkovi sa velikom povrinom: Prospect park u Chicagu, Campidoglio Gardens u Washingtonu D.C., Franklin park u Bostonu i dr. Savremeni stil Contemporary style Smatra se da u funkcionalnom i estetskom pogledu, arhitektonski objekt i njegova neposredna okolina trebaju predstavljati jedinstvenu cjelinu. Prema Milinoviu (1999) sada imamo funkcionalni (veliina), socioloki (lokacija) i ekoloki pristup (veliina povrine i vrsta zelenila) u oblikovanju zelenih povrina. Kompleksnost savremenih zelenih povrina, naroito, je dola do izraaja kod velikih zabavnih parkova, kao to su Disneyland na Floridi i Eurodisney u Parizu koji imaju veliki zabavno-vaspitni znaaj. Faza modernog stila trudi se odbaciti kruta pravila prolosti i usmjeriti se ostvarenju bitnog, korisnog i originalnog. Upravo ovaj period prua umjetniku najvie mogunosti u ispoljavanju svoje kreativnosti. Neki od najljepih modernih parkova i vrtova u svijetu su: Park Gell (projektant Antoni Gaudi) i Joan Mir park u Barceloni, Oerlikon park u Zrichu, Sculpture garden Maeght fondacije u St. Paul de Venceu (kolekcije skulptura Joan Mira, Alexander Caldera i Pierre Bonnarda), Greenacre park i Paley park (tzv. mali urbani parkovi) u New Yorku i drugi.

Moderni stil Modern style

19

Fotografija 7. Mozaina fontana salamander (zmaj) u parku Gell - Barcelona Figure 7. Mosaic fountain salamander (dragon) in the Park Gell - Barcelona

Zakljuak Conclusion

Historijski gledajui, sve umjetnosti (slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, itd.) mijenjale su se tokom vremena, pa je tako i vrtna umjetnost doivjela razliite promjene. Izuzetak su vrtovi Dalekog Istoka koji se nisu mijenjali od svog postanka, prije vie od 1000 godina, to se moe pripisati ivotnoj filozofiji istonjakih naroda da se ovjek i priroda ne mijenjaju kada dosegnu klimaks (budizam, konfuijanizam, taoizam). Vrtovi i parkovi dokument su kulture nekog naroda i vremena u kojemu su nastali. Oni su izraz duhovne potrebe ovjeka, pokazuju njegov nain ivota, vienje prirode i umjetnosti i slika su njegove filozofske ideje. Srednji vijek u Evropi je bio period stagnacije u oblikovanju vrtova to se mijenja u renesansi i baroku kada dolazi do procvata vrtne umjetnosti. U ovom periodu nastaju neki od najljepih vrtova svijeta, kao npr. vrt oko dvorca Versailles koji je u to vrijeme izazivao zavist i ljubomoru cijele Evrope i smatra se udom vrtne umjetnosti. Funkcija renesansnih i baroknih vrtova je dekorativno-estetska i bili su namijenjeni malom broju ljudi, preteno vladajuoj klasi. Pojavom industrije i sve veom urbanizacijom gradova, u XIX vijeku, klasine vrtove zamjenjuju parkovi jer vrtovi vie nisu mogli zadovoljiti potrebe suvremenog ovjeka. Tako dolazi do podizanja velikih parkova sa ogromnim brojem stabala koja e bar djelomino eliminirati negativne efekte gradskih aglomeracija i industrije (a, praina, tetni plinovi i dr.) i koji e zadovoljiti potrebe sve veeg broja korisnika u urbanim aglomeracijama. Osim estetske funkcije, koja je najvie bila zastupljena u prolosti, parkovi sada imaju i druge funkcije: sanitarno-higijensku, rekreativnu, obrazovnu, itd. U svim periodima vrtna umjetnost se razvija do najviih vrijednosti, do umjetnosti jednake arhitekturi, kiparstvu i slikarstvu. Ideja vrta je bila nezaobilazni dio ope kulture. Vrtovi i parkovi oduvijek su predstavljali blagodati za ovjeka i jasan su pokazalac njegovog kulturnog i tehnikog razvoja.

20

Literatura References

Brookes, J. (2004.): Dizajn vrta, Znanje, Zagreb. Kluckert, E. (2005.): European Garden Design From Classical Antiquity to the Present Day, Knemann, Germany. Milinovi, V. (1999.): Povijest pejzane arhitekture, Skripta, umarski fakultet, Sarajevo. Meki, F. (1998.): Rasadnici i nasadi, umarski fakultet, Sarajevo, str. 441.- 453. Obad, M. itaroci (1992.): Hrvatska parkovna batina zatita i obnova, kolska knjiga, Zagreb. *** (2005.): Velika ilustrirana enciklopedija VRT, Mozaik knjiga, Zagreb. Napomena: Sve fotografije su preuzete sa Interneta Modern science starts from the assumption that the civilization which arise in the valley of the rivers Euphrates and Tigris is the motherland of landscape architecture. From this period the Hanging Gardens of the queen Semiramis in Babylon are the most famous example. These gardens were on the list of the 7 world wonders of the ancient world. Gardens from the Far East are based on the philosophy that the human being is part of the nature. The human and the nature do not change until they reach the climax (Buddhism, Zen Buddhism). In Medieval Europe, with the conquests of the Pyrenees by the Arabs who bring their garden cults which are based on the principals of the Islam, a new garden style arises in the garden art: The so called Mauric style. During the epochs of the renaissance and baroque, the garden art gets a new prosperity, first in Italy and then in France, the most beautiful pit gardens were built, around the Versailles castle for example. The aim of these gardens is to show the power of the ruler with an accent on the prestige, jauntiness and entertainment. During the 18th century, the traditionally conservative English people, strongly pledge that the natural landscapes should represent examples how to model parks spaces. This is the birth of the natural (landscape) or English style. If we compare the French and the English style, we realize that the natural and biological elements dominate over the technical architectural elements. With the accruement if the industrial revolution in the 19th century, several problems show up. During this period there had to be enough green spaces created which could satisfy the esthetic and sanitarian-hygienic role and be functional with the intention to offer space for rests and recreation for as much users as possible. Because of there reasons, the world's biggest parks were being created, for example, the Central Park in New York with the size of 340 ha. The epoch of the modern style wants to reject the strict guidelines of the past and devote its energy to create important, useful and originally spaces. This period gives space to the artist to show his creativity.

Summary

21

BALKANSKI BALKAN ACTION PLAN AKCIONI PLAN FOR THE PROTECTION ZA ZATITU OF VULTURES - A NEW LEINARA - ATTEMPT AT RESTORING NOVI POKUAJ THE POPULATION OF GRIFFON OBNAVLJANJA VULTURE IN HERZEGOVINA POPULACIJE BJELOGLAVOG SUPA U Draen Kotroan* HERCEGOVINISaetak

UDK BROJ: 598.279(497)(497.6)

Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) se usljed niza trovanja, unitavanja stanita i uznemiravanja prestao gnijezditi u Bosni i Hercegovini poetkom 90-ih godina 20. vijeka. Od 2005. godine Bosna i Hercegovina se ukljuila u Balkanski akcioni plana za zatitu leinara s ciljem obnove populacije bjeloglavog supa. U radu su prezentirane aktivnosti realizovane u sklopu datog projekta u periodu od 2005. do 2008. godine. K lj u n e r i j e i: bjeloglavi sup, stanje, Balkan, plan. Due to a series of poisonings, destruction of habitat and disturbance the Griffon Vulture (Gyps fulvus) ceased its breeding in Bosnia and Herzegovina in the beginning of the 1990s. Starting with the year 2005, Bosnia and Herzegovina has become a member of the Balkan Action plan for protection of vultures, aimed at a renewal of the Griffon Vulture population. The paper presents activities realized in the period 2005-2005 within that project. K a y w o r d s: Griffon Vulture, situation, Balkan, plan. Prema podacima koje prua Prijedlog Crvene liste ugroenih i rijetkih vrsta ptica SR Bosne i Hercegovine, 97 ptiijih vrsta oznaeno je nekom od kategorija ugroenosti (Obratil, Matvejev, 1989). Pri tome, 15 vrsta je oznaeno kao izumrle (Ex) ili potencijalno izmrle vrste (Ex?). Naalost, novija istraivanja ukazuju da je jedan broj vrsta, u Predlogu oznaenih kao ugroene, u meuvremenu usljed izraenih degradacijskih utjecaja na stanita, prekomjernog lova, uznemiravanja i trovanja stekao status izumrlih vrsta (Kotroan, Papes, 2007). Jedna od navedenih vrsta je bjeloglavi sup - Gyps fulvus (Hablizl, 1783). Prve podatke o bjeloglavom supu u Bosni i Hercegovini objavio je Talsky (1882). Meutim, najznaajniji prilog poznavanju ove i ostalih leinara koji su naseljavali Bosnu i Hercegovinu u 19. i poetkom 20. vijeka dao je dr. Otmar Reiser kustos Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Prema njegovom pisanju (Rajzer, 1889) krajem 19. vijeka Bosna i Hercegovina je bila jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj su bile zabiljeene sve 4 vrste leinara (kostoberina, sup starjeina, bjeloglavi sup i crkavica). Podaci o bjeloglavom supu u Bosni i Hercegovini koje je prikupio Reiser u periodu od 1887. do 1920. godine objavljeni su u njegovoj monografiji o pticama Bosne i Hercegovine (Reiser, 1939), te zajedno sa podacima drugih istraivaa iz spomenutog perioda u treem dijelu Pregleda istraivanja ornitofaune Bosne i Hercegovine (Obratil, 1972). Na osnovu Reiserovih istraivanja ve se tada mogla naslutiti opasnost od nestanka cjelokupne populacije bjeloglavog supa u Bosni i Hercegovini. U drugoj polovici 20. vijeka podatke o bjeloglavom supu nalazimo u faunistiko-ekolokim studijama dr. Svjetoslava Obratila (npr. Obratil, 1984, 1988, 2005). Posebnu panju populacijama bjeloglavog supa u Hercegovini posveuje srbijanski ornitolog dr. Saa Marinkovi koji je kroz niz (ko)autorskih radova prezenti* mr. sci. Draen Kotroan, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Zmaja od Bosne br. 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

Abstract

1. Uvod 1. Introduction

22

rao podatke o rasprostranjenju, ekologiji i brojnosti bjeloglavog supa u Hercegovini u periodu druge polovine 20. vijeka (Marinkovi, Dimitrijevi, 1983; Marinkovi, Gruba, 2000; Marinkovi, Vasi, 1996; Marinkovi, Karadi, 1999; Marinkovi et al., 1985, 2002, 2005, 2007). Analizirajui podatke iz navedenog perioda oito je da se usljed znaajnih pritisaka (smanjenje stonog fonda, degradacija stanita, ubijanje, trovanje) populacija bjeloglavog supa postepeno smanjivala do krajnjeg nestanka koji je bilo uvjetovao masovnim trovanjima osamdesetih i devedesetih godina i ratnim dejstvima u periodu od 1992. do 1995. godine kada su preostale jedinke migrirale u kanjon Uvca (Marinkovi, pers. comm.). U prilog iznesenom stoje i podaci da su posljednji primjerci na gnijeenju zabiljeeni krajem 20. vijeka. Prema razliitim autorima veliina gnijezdee populacije se u tom trenutku kretala izmeu 20 i 40 parova (npr. 1983/1984 - 30 do 40 parova Obratil-prema Hani, 1998; 1991- 20 parova, Taves, 1994; Gnbol, 1995-prema Marinkovi, Gruba, 2000). Trovanje se smatra jednim od glavnih uzroka istrebljenja gnijezdee populacije bjeloglavog supa u Hercegovini. Najpoznatiji sluaj je trovanje zabiljeeno u junu 1991. godine u Blagaju kada je potrovano oko 40 jedinki (Sui, 2002). Prema Marinkoviu i saradnicima (2007) u periodu od 1980. do 1991. godine u regionu Hercegovine otrovano je 97 jedinki. U periodu od 1992. godine do poetka 21. vijeka nije bilo znaajnijih istraivanja, pa stoga i izostaju konkretniji podaci o bjeloglavom supu. Nastavkom ornitolokih istraivanja u Bosni i Hercegovini zapoete su i aktivnosti uz prikupljanje podataka o bjeloglavom supu. Pri tome, izostaju podaci koji u potpunosti dokazuju prisustvo, ali ima niz usmenih podataka da je bjeloglavi sup u preletu registrovan na pojedinim podrujima Bosne i Hercegovine (Bjelanica i Dabarsko polje Gruba, Gai, 2001; Jahorina Gai, 2007; Gatako polje - perss. com, M. Schneider-Jacoby). U 1998. godini je pokuana introdukcija bjeloglavih supova na podruje Blagaja. U sklopu datog projekta kao donacija su iz Extramadure (panija) dobijena tri para bjeloglavih supova (Hani, 1998). Naalost, zbog neadekvatnog pristupa i nedostatka potrebnih dodatnih uvjeta (npr. obezbjeivanje hrane i sl.) ovaj pokuaj introdukcije je bio neuspjean (Kotroan, 2006). Historijski podaci o rasprostranjenju i gnijeenju bjeloglavog supa u Hercegovini i iskustva neuspjele introdukcije bili su osnova za ukljuivanje Bosne i Hercegovine u Balkanski akcioni plan za zatitu leinara (BVAP). 2. Metodologija BVAP-a u Bosni i Hercegovini u periodu 2005.-2008. godine 2. Methodology BVAP-a in Bosnia and Herzegovina in the period 2005. -2008. Prve aktivnosti u sklopu Balkanskog akcionog plana za zatitu leinara zapoete su krajem 2005. godine. U prvoj polovini 2006. godine uraeno je rekognosciranje terena od strane lanova Fonda za zatitu crnog leinara (BVFC) i Ornitolokog drutva Nae ptice iz Sarajeva. Tom prilikom prikupljani su podaci neophodni za pokretanje projekta i ostvareni kontakti sa potencijalnim saradnicima. Takoer, uraene su javne prezentacija u Sarajevu i Mostaru s ciljem dobijanja podrke javnosti i posebno nadlenih opinskih i gradskih struktura u Mostaru, Blagaju i Trebinju. Na osnovu prikupljenih podataka Fond za zatitu crnog leinara (BVFC) je izradio plan aktivnosti BVAP-a koje su predviene da se realizuju u sklopu meunarodnog projekta Ekoloki razvoj u ruralnim oblastima Bosne i Hercegovine i Srbije. Spomenuti projekat su finansijski podrali panska agencija za meunarodnu saradnju Ministarstva vanjskih poslova i saradnje (AECI), Fond za solidarnost i saradnju Majorke (Fons mallorqui de Solidaritat i Cooperaci) i Centar Balears Europa Ministarstva ekonomije, finansija i inovacija Vlade balearskih otoka. Nosioci aktivnosti u Bosni i Hercegovinisu bile su nevladine organizacije iz Sarajeva (Ornitoloko drutvo Nae ptice), Blagaja (NVO Novi val) i Trebinja (NVO Junjako plavo nebo), uz strunu pomo panske organizacije Fond za zatitu crnog leinara (BVFC). Podrku projektu kao lokalni saradnik pruio je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. Tokom 2006. i 2007. godine u sklopu navedenog projekta realizovane su sljedee aktivnosti: pilot studija Stanje stoarstva i mogunosti njegovog jaanja na prostorima Blagaja i Trebinja, eko edukacija i izgradnja kaveza za prihvatanje doniranih jedinki na podruju Blagaja i postavljanje hranilita na podruju Trebinja. Rezultati navedenih aktivnosti i budui planovi u pravcu stvaranja uslova za povratak

23

bjeloglavih supova na podruje Hercegovine predstavljeni su u oktobru mjesecu na meunarodnom seminaru Koritenje kljunih vrsta za ruralni i ekoturistiki razvoj koji je odran u Sarajevu (Kotroan, 2007). 3.Rezultati BVAP-a u Bosni i Hercegovini u periodu 2006.-2008. godine 3. Results of BVAP in Bosnia and Herzegovina in the period 2006.-2008. Aktivnosti BVAP-a u Bosni i Hercegovini u periodu 2005.-2008. obuhvaene su akcijama realizovanim kroz projekat Koritenje kljunih vrsta za ruralni i ekoturistiki razvoj. Za obnavljanje populacija bjeloglavog supa u Hercegovini od posebnog znaaja su rezultati dobijeni kroz istraivaku studiju stanja stoarstva u regijama Blagaja i Trebinja, pokretanjem hranilita u okolini Trebinja i otvaranjem kaveza sa dvije jedinke bjeloglavog supa u Blagaju. 3.1. Pilot studija Stanje stoarstva i mogunosti njegovog jaanja na prostorima Blagaja i Trebinja 3.1. Pilot study Situation of live stock and the possibility of its strengthening in the area Blagaj and Trebinje lanovi Ornitolokog drutva Nae ptice u saradnji sa prof. dr. Esmom Habul su 2006. i 2007. godine obavili terenska istraivanja na podruju Podveleja i krakih polja u Hercegovini (Fatniko polje, Popovo polje, Dabarsko polje, Nevesinjsko polje, Gatako polje i dr.) s ciljem konstatovanja stanja stonog fonda i stoarstva, kao i lovne divljai na navedenim podrujima. Na osnovu prikupljenih podataka na terenu, anketiranja lokalnog stanovnitva i podataka dobijenih od saradnika na studiji prof. dr. Zahid auevi i ing. Sead Hadiabdi konstatovano je znatno smanjenje stonog fonda (od 42% smanjenje kod goveda do 70% kod svinja) i lovne divljai na datom podruju. Takoer, zabiljeen je nedostatak stoara, tehnike i drugih neophodnih preduslova za razvijanje stoarstva. U zakljucima studije istaknuta je neophodnost jaanja stonog fonda u vidu pomoi stoarima (kupovina ovaca, pasa za uvanje stoke i sl.), razvijanje programa za jaanje fonda lovne divljai i dr. 3.2. Hranilite na Trebinjskim brdima 3.2. Feeding on the Trebinje hills U 2006. godini je pokrenuto hranilite na lokaciji Ilijine grede na Trebinjskim brdima. Hranilite su postavili lanovi NVO Junjako plavo nebo iz Trebinja. Tokom 2006. i 2007. nije zabiljeeno dolazak bjeloglavih supova na hranilite. Meutim zabiljeeni su gavranovi i galebovi koji uz supove uobiajeno borave na hranilitima. 3.3. Kavez za supove u Blagaju 3.3. Cage for Griffon vultures in Blagaj U organizaciji NVO Novi Val iz Blagaja i uz strunu pomo panskih saradnika na podruju Blagaja je podignut kavez za supove. Iz panije su donesene dvije jedinke bjeloglavog supa i putene u kavez na sveanom otvaranju 26. 07. 2007. godine. Kavez, pored edukativne i turistike namjene, ima za svrhu privlaenje jedinki bjeloglavog supa za koje se pretpostavlja da prelijeu dati prostor.Slika 1. Sa otvaranja kaveza sa supovima u Blagaju (Foto: NVO Novi Val) Figure 1. Opening the cage with Griffoni vulture in Blagaj (Foto; NVO Novi Val)

24

Zakljuci Conclusions

Na osnovu rezultata poetnih aktivnosti u sklopu BVAP-a u Bosni i Hercegovini moe se konstatovati da je neophodno stvoriti odreene uslove (npr. razvijen stoni fond kao potencijalna hrana za supove) kao temelj za obnavljanje populacije bjeloglavog supa u Bosni i Hercegovini. Stoga su kao polazna taka uzeta podruja Blagaja i Trebinja. Osnove nastavka provoenja BVAP-a ogledat e se u realizaciji zakljuaka projekta Ekoloki razvoj u ruralnim oblastima Bosne i Hercegovine i Srbije. To se prije svega misli na jaanje stonog fonda kroz saradnju sa lokalnim stoarima. U tom pogledu predvieno je da se u sljedeoj fazi podijeli izvjestan broj ovaca i pasa za uvanje stada kao poticaj obnovi tradicionalnog stoarstva u regionu od Blagaja do Trebinja. Drugi znaajan zadatak u nastavku BVAP-a, uz odravanje pokrenutog hranilita kod Trebinja, je pokretanje novih hranilita. Neophodno je istai da su 2007. godine lanovi NVO Vidra iz Visokog pokrenuli na podruju opine Stolac (Dervovi, 2007). I pored injenice da otvaranje ovog hranilita nije realizovano u sklopu BVAP-a ukoliko bi se ono odralo aktivnim, predstavljalo bi znaajan doprinos obnavljanju populacije bjeloglavog supa u Hercegovini. Iako su dosadanja istraivanja pokazala da supovi jo uvijek ne slijeu na trebinjska i stolaka hranilita, za oekivati je da e u dugoronijem periodu ona ipak iskazati svoju namjenu. U prilog oekivanjima je i prva dokazana registracija bjeloglavog supa u zadnjih 10 godina. Naime, 14. jula 2007. godine jedna jedinka je zabiljeena u preletu iznad vrsnice (Kulijer, 2007). Uz spomenuta hranilita planirano je i pokretanje hranilita u okolini Blagaja. Od bitnog znaaja je i pokretanje monitoringa ptica na podruju Hercegovine i edukacija to veeg broja posmatraa ptica. Pored nastavka ranije zapoetih aktivnosti (edukacija uenika, program sprjea-vanja trovanja i dr.) nove aktivnosti (monitoring program, nova hranilita) bi trebale predstavljati osnovu druge faze projekta Ekoloki razvoj u ruralnim oblastima Bosne i Hercegovine i Srbije koja bi se realizovala tokom 2008. i 2009. godine. Ove aktivnosti bi se uklapale u ranije predvieni BVAP plan za Bosnu i Hercegovinu kojim je predvieno da bi se prvi znaajni rezultati obnove populacije bjeloglavog supa u Hercegovini mogli oekivati u periodu izmeu 2010. i 2015. godine. Dervovi, I. (2007.): Hranilite za bjeloglave supove na podruju opine Stolac. Bilten Mree posmatraa ptica u Bosni i Hercegovini, 3(3): 52-53. Gai, B. (2007.): Prilog za faunu ptica Jahorine (Bosna i Hercegovina). Ciconia, 15: 46-53. Gruba, B., Gai, B. (2001.): Savremeni podaci o fauni ptica istone Hercegovine i susednih podruja (Bosna i Hercegovina). Ciconia, 13: 59-76. Hani, E. (1998.): Orao-ptica koja nestaje. Most, 106-107(17-18): 124-126. Kotroan, D. (2006.): Akcija za povratak leinara u Bosnu i Hercegovinu Fondeko svijet 20: 34-36. Kotroan, D. (2007.): Izvjetaj o naprednom seminaru Koritenje kljunih vrsta za ruralni i ekoturistiki razvoj. Bilten Mree posmatraa ptica u Bosni i Hercegovini, 3(3): 48-51. Kotroan, D., Papes, M. (2007.): Popis ptica zabiljeenih u Bosni i Hercegovini od 1888. do 2006. godine. Bilten Mree posmatraa ptica u Bosni i Hercegovini, 3(3): 9-38. Kulijer, D. (2007.): Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) zabiljeen iznad vrsnice. Bilten Mree posmatraa ptica u Bosni i Hercegovini, 3(3): 53. Marinkovi, S., Dimitrijevi, R. (1983.): Kolonija bjeloglavog supa (Gyps fulvus Habl.) na Blagaju. Larus, 33-35: 213-214. Marinkovi, S., Karadi, B. (1999.): Role of nomadic farming in distribution of Griffon Vulture Gyps fulvus on the Balkan peninsula. Contributions to the Zoogeography and Ecology of the Eastern Mediterranean Region 1, 141-152. Marinkovi, S., Karadi, B., Vasi, V. (2002.): Feeding of Griffon Vulture Gyps fulvus on Central part of Balkans Peninsula. 9th Intrenational Congress on the zoogeography of Greece and adjacent regions, Thessaloniki pp 91. Marinkovi S., Gruba, B. (2000.): Beloglavi sup (Gyps fulvus). U: Puzovi, S., 2000 (eds): Atlas ptica grabljivica Srbije. Zavod za zatitu prirode Srbije, Beograd.

Literatura References

25

Marinkovi, S., Orlandi, Lj., Karadi, B. (2005.): Area of Griffon Vultures Gyps fulvus in Herzegovina before balkans civil conflict. I Simpozij biologa Republike Srpske, Banja Luka, knjiga saetaka, pp: 31-32. Marinkovi, S., Orlandi, Lj., Mickovi, B., Karadi, B. (2007.): Census of vultures in Herzegovina Vulture news, 56: 14-28. Marinkovi, S., Sui,G., Gruba, B., Soti, J., Simonov, N. (1985.): The Griffon Vulture in Yugoslavia. ICBP. Tehnical Publication 5. Cambridge. Thessaloniki pp. 131 -135. Marinkovi, S., Vasi, V. (1996.): Hranilita za beloglavog supa Gyps fulvus, njihova uloga u zatiti i planiranju reintrodukcije leinara Gypaetiinae na prostoru Jugoslavije. 8 Kongres Ekologa Jugoslavije. Beograd. Obratil, S. (1984.): Naselja ptica (Aves) u kopnenim biocenozama krakih polja Hercegovine. GZM BiH (PN) NS 23: 147-184. Obratil, S. (1988.): Fauna ptica (Aves) Vran planine i meugorske depresije Dugo polje. GZM BiH (PN) NS 27: 161-188. Obratil, S. (2005.): Ptice parka Blidinje i blieg okruenja. Prvi meunarodni znanstveni simpozij Blidinje 2005. Zbornik radova, pp: 271-292. Obratil, S., Matvejev, S. (1989.): Predlog Crvene liste ugroenih ptica SR Bosne i Hercegovine. Nae starine, 18-19: 227-235. Rajzer, O., 1889: Prebivanja etiriju vrsta evropskih leinara u Bosni i Hercegovini. GZM BiH 1 (1): 51-57. Reiser, O. (1939.): Materialien zu einer Ornis Balcanica I, Bosnien und Herrzegovina. Wien. Sui, G. (2002.): Opstanak ili nestanak ? U: Sui, G., Grbac, I., 2002: elite li stvarnost ili mit [pria o bjeloglavom supu]. Katalog izlobe. Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb. Talsky, J. (1882.): Ein weisskpfiger Geier (Vultur vulpus) aus Bosnien. Mittheilungen des Ornithologischen Veireines in Wien, 6: 14, Wien. Summary The Griffon Vulture (Gyps fulvus) is one of the four vulture species, which abundantly bred in great numbers of localities in Bosnia and Herzegovina in the beginning of the 20th century. Because of poisoning, uncontrolled killing, destruction of habitat and disturbance, the last specimens of this species, which bred in Herzegovina, were exterminated in the beginning of the 1990s. At the end of 2005, the first activities started on involvement of Bosnia and Herzegovina in the Balkan action plan for vultures protection. Through activities of the local NGO together with the Spanish partner, attempts have been made on creating preconditions for a renewal of the Griffon Vulture population in Herzegovina. Within the first phase of the project Ecological development in rural areas of Bosnia and Herzegovina and Serbia a pilot-study has been made for an assessment of the livestock fund in the regions of Trebinje and Blagaj. Also, a programme of education aimed against uncontrolled poisoning has started, a cage in Blagaj was opened, and a feeding-place has been activated in the area of Trebinje hillsides. In addition to the mentioned, monitoring and bird-watching in the area of Herzegovina is conducted on the regular basis. Enhancing of the livestock fund, opening of greater number of feeding places and continuous education should create conditions for the renewed breeding of the Griffon Vulture in Herzegovina. In favour of these expectations also goes a registration of a young specimen of the Griffon Vulture above vrsnica mountain, recorded on 14 July 2007, which is the first proved record for the Herzegovina area in the last 10 years. The first results of the Griffon Vulture population renewal in Herzegovina are expected to appear in the period 2010-2015.

26

KULTURNA CULTURAL AND LAND I PEJZANA SCAPE EVALUATION OF VALORIZACIJA PEDUNCULATE OAK ON HRASTA THE FOREST LUNJAKA ECONOMIC AREAS NA UMSKO SPREKO IVINICE GOSPODARSKOM PODRUJU SPREKO Mijo Frankovi* IVINICESaetak

UDK 582.632.2:630*27(497.6 ivinice)

Primjerci starih stabala od najstarijih vremena predmet su posebnog potovanja ili kultnog odnosa ovjeka prema njima. Vie takvih stabala ili njihovih skupina hrasta lunjaka ouvano je do danas na podruju . G. P. Spreko, ivinice. Sauvani objekti graditeljskog nasljea na ovom podruju dokumentiraju njihovu upotrebnu vrijednost i ujedno govore o kulturno-historijskom znaenju ovih stabala. U vrijeme intenzivne urbanizacije i invazivne gradnje ovaj dendro inventar dobiva sve veu ambijentalnu, prostornu, urbanistiku, ekoloku i estetsko-simboliku vrijednost. Bolje reeno, namee se potreba njihove pejsane i historijske valorizacije, o emu govori ovaj prilog. K lj u n e r i j e i: soliterno stablo, skupina stabala, kulturno-historijski, valorizacija, pejsani. Hrast lunjak (Quercus robur L.) ouvan je na umskom gospodarskom podruju Spreko u obliku soliternih stabala ili u manjim skupinama stabala hrasta lunjaka. Predmet su valorizacije stabla ili skupine hrasta lunjaka u urbanim dijelovima podruja i na povrinama koje se naslanjaju na glavne prometnice. Razvojem prirodnih znanosti ova stabla dobivaju poseban i nezamjenjiv znaaj u znanstvenim disciplinama, kao to su: dendrologija, botanika, genetika, entomologija, fitopatologija, ornitologija, klimatologija, geologija i pedologija. Pored ovih znaenja treba istai njihovu socijalnu, ekoloku i kulturnu funkciju. Predstavljaju optimalne biotope razliitih oblika, mnogobrojnim viim i niim oblicima flore i faune, ali isto tako i refugije za ugroene vrste, to je od posebne vanosti za odravanje stabilnosti i ravnotee umskih ekosistema. Njihova ogromna lisna povrina monumentalni je proizvoa i pufer-sistem u ovjekou okoliu. Posebno znaenje imaju u svrhu turistike prezentacije, te svojim habitusom i grandioznou daju motive za umjetniku interpretaciju ili sredstvo inspiracije i ivog modela u skulptorskom kreiranju. Dakle, arhitektonika hrasta lunjaka esto je inspirator mnogih kreacija u umjetnikim ateljeima, ali isto tako i prostorno-gabaritni reper u urbanistikom planiranju. Historijska dimenzija hrasta lunjaka, ijim je sastojinama u prolosti bio prekriven najvei dio tuzlanskog i sprekog kraja, manifestira se u njegovoj graditeljskoj upotrebi u mnogobrojnim sauvanim objektima kulturno-graditeljskog nasljea. U vrijeme turskog osvajanja Tuzla je bila drveni grad, koji je nakon izvjesnog vremena izgorio u poaru. Od sauvanih objekata graditeljskog nasljea, u kojima je hrast graditeljsko i konstruktivno tkivo, spomenut emo: damije iz 16. stoljea (Dindiji, Poljice, Debar, Devetak), Gospina kapela u Srednjoj Lipnici, Turska magaza u Gornjoj Tuzli, Turska barutana u Tuzli, dvije stambene obiteljske kue u Gornjoj Tuzli, Bijela damija u Gornjoj Tuzli, Turski slani bunari u Tuzli i Gornjoj Tuzli.* Mijo Frankovi, dipl. ing. um., Umirovljenik

Uvod Introduction

Historijski znaaj Historical significance

27

Nedavno otkopani slani bunari iz osmanskog razdoblja na Solnom trgu u Tuzli, konstruktivno su ojaani potpuno sauvanom hrastovom graom od prije vie od 500 godina. uma Gojin gaj kod Kalesije, naravno, vie ne postoji, jer je za vrijeme Austrougarske bila rtva trgovake pekulacije, bila je objekt prve organizirane eksploatacije uma u posljednjim desetljeima osmanske uprave. Naime, tu je proizvedena hrastova duica, koja se izvozila u Austriju i Madarsku. U svojim sjeanjima, bivi umarski savjetnik Forkapi, koji je prije Prvog svjetskog rata slubovao u Vlasenici, navodi ostatke razbijenih kotlova po umama Biine i Sprekog polja. Kod lokalnog stanovnitva na podruju Sprekog polja postoji predaja po kojem su ti eljezni kotlovi potjecali od divova koji su nekada bili nastanjeni po hrastovim umama. To su zapravo bili ostaci eljeznih kotlova u kojima je vreno spaljivanje drveta hrasta za proizvodnju pepela koji je tada sluio u sapunskom obrtu, u topljenju kovina i higijene u kuanstvu. Poznati etnograf M. Filipovi jo je 1948. godine pisao o pepelarenju i paljenju luga, o prisustvu Kaura u predjelu Spree jo prije Omer-painog (Omer-paa Latas) vremena, koji su radili na proizvodnji luga paljenjem hrastovog drva. Navodi da je strvena mnoga hrastova uma, a od pepelara spominje nekog Fabijana i Mika. U prvim godinama osmanske uprave u sprekom i tuzlanskom kraju Hrastovina se koristila za gradnju damija i obiteljskih kua kao temeljni konstruktivni materijal. Od tih objekata do danas sauvani su mnogi u izvornom stanju, od kojih navodimo kapitalne objekte osmanskog graditeljstva: Dindiji damiju u Tuzli, Bijelu damiju u Gornjoj Tuzli, pored ostalih ve spomenutih sakralnih objekata. to se tie profane graditeljske kulture osmanskog razdoblja tu je nekoliko obiteljskih kua, od kojih najveu spomeniku vrijednost posjeduje Bugilovia kua u Gornjoj Tuzli. Nalazite slanog bunara iz osmanskog razdoblja u sreditu Tuzle govori o prvoj industrijskoj upotrebi hrastovine za podgraivanje slanih bunara, kao i za gradnju pra