subota strand.pdf

117

SUBOTAKenneth A. Strand

SAETAKSubota

U Starome i u Novome zavjetu tjedni dan odmora i bogosluja bio je sedmi dan tjedna, na-zvan subota. Ova je rije primjenjivana i na dane godinjih blagdana, premda se najee rabila za sedmi dan tjedna.U novozavjetnoj kranskoj povijesti rije subota poela se u nekim tradicijama na Za-padu primjenjivati na nedjelju, prvi dan tjedna, pa i dan-danas kod raznih krana svetko-vatelja nedjelje oznaava nedjelju. U ovom lanku rije subota uvijek se odnosi na sedmi dan u tjednu.Rije subota izvedena je iz hebrejskog korijena b, ije je primarno znaenje prestati ili odustati od neke aktivnosti. Imeniki oblik je abb, a glagol je ba. Suvremeni hrvat-ski prijevodi obino prevode imenicu kao subota (ponekad dan odmora), a glagol kao poivati (ponekad poinuti). Premda su ovi prijevodi ispravni i odgovarajui, koncept prestanka ukazuje na vezu s neim to je prethodilo, a ne na razlog za umor.Jo jedna imenica koja se u Izlasku i Levitskom zakoniku odnosi na subotu jest abbn, takoer izvedena iz b, esto je prevedena kao sveti dan. est od jedanaest puta ona se po-javljuje u frazi abb abbn (Izl 31,15; 35,2; Lev 16,31; 23,3.32; 25,4). abb i abbn zajedno ukazuje na intenzivnost. U Novom zavjetu je rije za subotu grka imenica sabban, ili njezina, po svemu sude-i, mnoina sabbaa. Meutim, ovaj posljednji oblik moda je jednostavno transliteracija aramejske rijei abbe, naglaenog stanja imenice u jednini. Zbog toga, kad se u Novome zavjetu javlja izraz sabbata kontekst nam pomae odrediti radi li se o jednini ili mnoini.Ponekad se sabbaton u Novome zavjetu odnosi na cijeli tjedan. Na primjer u Luki 18,12 farizej se hvali kako posti dvaput tou sabbatou (u tjednu). U nizu tekstova prvi dan je tjedna oznaen brojem jedan uz rije sabbaton ili sabbata (Mt 28,1; Mk 16,2.9; Lk 24,1; Iv 20,1.19; Dj 20,7; 1 Kor 16,2), pri emu se uporabom enskog roda broja jasno podrazumijeva imenica dan.U Hebrejima 4,9 izraz sabbatismos ispravno je preveden kao subotni poinak. U ovom opem dijelu Poslanice Hebrejima (3,74,13), u kojem subota slui kao metafora duhovnog odmora, imenica katapausis (poinak) javlja se osam puta, a glagol katapau triput.

Kljune rijei: abat; subota; Dan-Gospodnji; nedjelja; etvrta-zapovijed; adventisti

UDK: 264: 241.62Pregledni lanakPripremljen u kolovozu 2001.

Kenneth A. Strand: Subota - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 117-158 (2002.)

118

SADRAJ I. Subota u Starome zavjetu A. Petoknjije 1. Opi pregled 2. Subotnji tekstovi u Petoknjiju B. Povijesne knjige, Psalmi i Proroci 1. Tekstovi iz jedanaestog i desetog stoljea 2. Tekstovi iz devetog stoljea 3. Tekstovi iz osmog stoljea 4. Tekstovi s kraja sedmog i iz estog stoljea 5. Tekstovi iz petog stoljea: Nehemija II. Subota u Novome zavjetu A. Evanelja 1. Subota u neprijepornom okruenju 2. Dogaaji u subotu koji su doveli do raspre 3. Znaenje Isusovih iscjeljivanja subotom B. Djela, poslanice i Otkrivenje 1. Djela 2. Poslanice 3. Otkrivenje C. Saetak novozavjetnih pokazatelja III. Biblijska teologija subote A. Subota i doktrina o Bogu 1. Bog kao Stvoritelj 2. Bog kao Otkupitelj 3. Bog kao tvorac Saveza 4. Bog kao Davatelj dobrih darova i Odravatelj stvorenoga 5. Bog kao vrhovno potenje 6. Bog kao savrenstvo 7. Kristova boanska narav B. Subota u doktrini o ljudskom rodu 1. Subota i ovjekova stvorenost 2. Subota kao izjednaitelj 3. Subota i naa vrijednost u Bojim oima 4. Subota i zajednitvo, ljubav i suut C. Subota i doktrina o spasenju D. Subota i doktrina o Crkvi E. Subota i doktrina o posljednjim dogaajima IV. Vanost subote za krane V. Subota u povijesti A. Razdoblje izmeu dva zavjeta i rani judaizam 1. Razdoblje izmeu dva zavjeta


119

2. Rabinska tradicija 3. Eseni i betuzijanci 4. Filon i Josip Flavije B. Subota i nedjelja u prvoj Crkvi 1. Podrijetlo svetkovanja nedjelje 2. Subota i nedjelja u drugom i treem stoljeu 3. Subota i nedjelja od etvrtog do estog stoljea C. Subota u Srednjem vijeku i razdoblju reformacije 1. Srednji vijek 2. Razdoblje reformacije D. Subota meu puritancima i baptistima 1. Puritansko nedjeljno subotarstvo 2. Subota u Engleskoj 3. Subota u Novom svijetu E. idovi i subota u nae vrijeme F. Subota u povijesti i praksi adventista sedmoga dana 1. Poeci svetkovanja subote kod adventista 2. Adventistiko svetkovanje subote VI. Literatura Dodatak: Sedmodnevni tjedan i julijansko-gregorijanski kalendar A. Planetarni tjedan B. Julijansko-gregorijanski kalendar

I. Subota u Starome zavjetu

A. Petoknjije

1. Opi pregledU veini sluajeva abbt, bat i abbtn odnose se na sedmi dan tjedna, ali u razliitim tek-

stovima u Petoknjiju nalazimo ovu vrstu subotnje terminologije primijenjene na neke godinje blagdane i na sedmu (subotnju) godinu. U nekim sluajevima ovi se izrazi u prenesenom smislu rabe za poivanje zemlje.

Tri ulomka u Petoknjiju posebno povezuju subotu sa stvaranjem: Postanak 2,1-3; Izlazak 20,11; 31,13-17. Niz drugih ulomaka govori o poivanju sedmog dana u tjednu. U nastavku ove rasprave analiziramo subotnje tekstove redom kojim se pojavljuju u Petoknjiju. (Vidi BP v. 10. 2002 - Stvaranje, I. A. 14.)

2. Subotnji tekstovi u Petoknjijua. Postanak 2,1.3. Nakon opisa aktivnosti iz dana u dan prvih est dana tjedna stvaranja,

Postanak 2,1 iznosi saetu izjavu o tome da je stvaranje dovreno. U Postanku 2,2.3 itamo: I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uini. I poinu u sedmi dan od svega djela koje uini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poinu od svega djela svoga koje uini.


120

Nekoliko elemenata u ovom ulomku zasluuje posebnu pozornost: 1. Premda se ovdje ne pojavljuje imenica abbt, u oba se sluaja javlja glagol bat koji kae da je Bog poinuo od svog djela stvaranja. 2. Sedmi dan tjedna posebno je istaknut; spomenut je pet puta, od toga triput kao sedmi dan, a dvaput kao zamjenica. 3. Tvrdnja ima oblik hijazma, odnosno oblik izvrnutog paralelizma.

A. Bog dovri svoje djelo (r. 2) B. I poinu u sedmi dan od svega djela koje uini (r. 2) C. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti (r. 3) B1 jer u taj dan poinu od svega djela svoga koje uiniA1 prigodom stvaranja (r. 3; samo u engleskom).

Uvodne izjave u ovom hijazmu (A i B) ukazuju na Boje stvaralako djelo i Njegovo poivanje sedmog dana. Iste dvije misli prisutne su i na kraju hijazma, obrnutim redom (B1 i A1). U sreditu hijazma (C) ostaje spominjanje Bojeg blagoslova i svetkovanje sedmog dana. U hijazmu ovog oblika, A-B-C- B1- A1, sredinje mjesto logino oznaava glavnu misao teksta. Zbog toga je u Postanku 2,2.3 glavna misao: Blagoslovi Bog sedmi dan i posveti.

Hebrejska rije uporabljena za Boji blagoslov nad sedmim danom jest brak, ista ona kojom se izrie Boji blagoslov nad ivotinjama i ljudima (Post 1,22.28). Ovaj boanski blagoslov nije sta-tian, ve traje od vremena prve objave. Osnovno znaenje hebrejskog izraza posveti (od qda, biti svet) jest odvojiti ili staviti na stranu, neto to pokazuje ispunjenje boanskog cilja i/ili zapovijedi. Stoga tvrdnja da je Bog posvetio sedmi dan ne samo to taj dan ini drugaijim od ostalih est, nego istie i trajnost posebnog znaenja tog dana za ljudska bia stvorena po Bogu. Neto to je odvojeno mora biti vie od jednostavne uspomene na prolost; to mora imati trajno znaenje. Ova svetost subote ponovljena je u razliitim kasnijim tekstovima u Petoknjiju (npr. Izl 16,23; usp. 31,14.16; 35,2), a temeljni jezik izjave u Postanku 2,2.3 ponovno se pojavljuje u zapovijedi o suboti u Izlasku 20,8-11.

b. Izlazak 5,5. U ovom tekstu nalazimo subotnju terminologiju u faraonovoj izjavi: Sad kad se svjetina tako umnoila vi biste ih od posla odvratili? Ova posljednja reenica u izvorniku glasi: Vi biste uinili da poivaju (ba) od svojih tereta! Premda ovdje nije spomenut sedmi dan tjedna, sam kontekst pokazuje da je ovaj poinak imao vjersko znaenje.

c. Izlazak 16. U ovom poglavlju prvi put u Starome zavjetu uporabljena je hebrejska imenica abb (r. 23). U ovom je ulomku ova imenica uporabljena ak etiri puta (rr. 23.25.26.29). Ovaj dogaaj opisuje davanje mane sinovima Izraelovim u pustinji Sin dva tjedna prije njihova dolaska na goru Sinaj. Prema Izlasku 16,5, Izraelci su estog dana trebali sakupljati i nakupiti dvaput ono-liko koliko su skupljali za svaki dan. Dalje u poglavlju reeno im je da sedmog dana mane nee biti (rr. 15.16), i dok e se mana koja bi se sakupila u ostale dane preko noi pokvariti, ova saku-pljena estog dana nee se pokvariti (rr. 19-24). Sedmog dana neki su izili sakupljati manu, ali je nisu nali (r. 27). Boji odgovor je glasio: Dokle ete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima? Pogledajte! Zato to vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane estoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana. (rr. 28.29) Uporabljene rijei jasno pokazuju da Izraelcima subota nije bila nepoznata.


121

d. Izlazak 20,8-11. Izlazak 20 sadri Deset zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju na gori Sinaju. U ovom Zakonu etvrta zapovijed odreuje da treba raditi est dana, a sedmi dan svetkovati kao dan odmora. Osnova za ovu naredbu jest to je i Bog est dana stvarao nebo, zemlju i mora i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (r. 11)

Ovdje uporabljene rijei saetak su sadraja iz Postanka 2,2.3 i ne ostavljaju sumnje da Izla-zak 20,11 ukazuje na subotu stvaranja. Takoer je znaajno to se subota javlja u okviru Deset zapovijedi, koje su opet bile sredite Bojeg saveza. Da je ovaj Zakon u obliku Deset zapovijedi bio poseban, a ostali zakoni iz Petoknjija dodatak ili komentar, jasno je iz izjave u Ponovljenom zakonu 5,22 da Bog ovim zapovijedima nita nije dodavao, odnosno da je Dekalog posebna, izdvojena cjelina.

Osim toga, zavjetna osnova koja je istaknuta u Izlasku 20 o vrenju Deset zapovijedi, uklju-ujui subotnju zapovijed, spasiteljska je povijest, ili bolje reeno, boansko otkupljenje. Sinovi Izraelovi uli su u zavjetni odnos s Jahvom (vidi Izl 19). Zatim Bog u preambuli i povijesnom pro-logu Dekaloga istie primarni element u otkupljenju koje su Izraelci doivjeli: Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. (Izl 20,2) Izraelci su bili osloboeni od ropstva i ova ranija Jahvina dobrota tvorila je temelj za Savez u kojem su Izraelci zauzvrat trebali biti posluni Bojim zapovijedima.

S vremenom su subota i ideja o Bojem savezu zapravo postali sinonimi (usp. Izl 31,16). Vie nego bilo koji od ostalih devet propisa Dekaloga, subota je osigurala vidljivu razliku koja je Boji narod odvajala od svih koji nisu sluili Jahvi. Tako je ona na vrlo stvaran nain utjelovila pravo znaenje zavjetnog odnosa s Bogom jer se po njoj Izrael prepoznavao kao narod koji ivi u zajed-nici sa svojim Stvoriteljem i Otkupiteljem.

tovie, subotnja zapovijed je jedina u Dekalogu koja ima tri odreene oznake peata: ime, slubu i podruje vlasti pojedinca ili entiteta iju vlast peat predstavlja. Zato se subota moe sma-trati peatom Dekaloga. (Vidi i raspravu o suboti kao znaku u vezi s Izlaskom 31,13-17 i Ezeki-elom 20,12.20.) Subotnja je zapovijed posebna ne samo zbog toga to sadri tri bitna imbenika peata, ve i to se slui jedinstvenim uvodom, rijeima sjeti se. Ove rijei mogu ukazivati na vie koncepata: sjeti se subote kao ve stoljeima potovane institucije; sjeti se jer postoji opasnost od zaboravljanja; i sjeti se gledajui unaprijed, zato to je subota toliko sredinja za doivljavanje Saveza. Koje god nijanse ovaj izraz imao u kontekstu izvorne izjave na Sinaju, jedno je jasno: rijei sjeti se imaju ulogu naglaavanja u uvodu i pozivaju na obraanje posebne pozornosti na subotnju zapovijed.

e. Izlazak 23,12. Nakon spominjanja subotnje godine u Izlasku 23,10.11, za sedmi dan tjed-na objavljena je sljedea uputa: est dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odu-stani, da ti otpoine vo i magarac i da odahne sin tvoje slukinje i pridolica. (r. 12) Za poinak koji je Izraelcima zapovjeen u Savezu s Bogom, uporabljen je glagol ba, dok je za tovarne ivotinje vrsta odmora jednostavno uporabljen na, a za sina tvoje slukinje i za pridolicu nifalni imperfekt nfa, osvjeiti. Ova hebrejska rije ne mora ukazivati na oporavak od umora, premda i to moe biti ukljueno; ona ukazuje na poboljanje kvalitete ivota ili na zadovoljstvo odmora od dobro obavljenog rada. Prema tome, subota treba biti znaajno duhovno iskustvo i za izraelske sluge i pridolice.


122

f. Izlazak 31,13-17. U ovom ulomku nalazimo izjavu slinu izjavama u Postanku 2,2.3 i Izla-sku 10,11, ali s vie dodatnih elemenata. 1. Svetkovanje Boje subote znak je ne samo stvaranja (r. 17), ve i posveivanja Njegovog naroda (r. 13). 2. Zavjetni odnos, ranije istaknut u kontekstu Dekaloga (pogl. 19 i 20), sada je izrijekom primijenjen na subotu i nazvan vjeni savez (r. 16). 3. Za oskvrnue subote predviena je smrtna kazna (rr. 14.15). 4. Po prvi je put uporabljena nagla-ena kombinacija ba abbn, dan posvemanjeg odmora (r. 15). 5. Pozivajui se na stvaranje subote, izjava ne spominje samo Boji poinak kao u Postanku 2,2.3 i Izlasku 20,11., ve dodaje da je Bog odahnuo (r. 17), oito ne u smislu oporavljanja od umora, ve ugodnog oputanja nakon zavretka svojeg savrenog djela stvaranja.

Zamijetimo uporabu rijei znak u retku 13. Znak je neto to nadilazi sebe u otkrivanju dublje stvarnosti. S obzirom na subotu, ta je stvarnost bila dvostruka: subota znai trajnu potvrdu Bojeg posveenja Njegovog naroda (r. 13) i slui kao stalni podsjetnik Bojeg stvaralatva (r. 17). U oba sluaja svetkovanje subote je ono to znaku daje djelotvornost (rr. 13.16).

g. Izlazak 34,21. Ovaj tekst glasi: est dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme etve. Ovdje ne nalazimo imenicu subota, ali je izriito naglaen sedmi dan, a glagol za poinak je ba. To to se u ratarskom drutvu vjerno trebala svetkovati subota u vrijeme najvanijih sezonskih poslova, u doba oranja i u vrijeme etve, naglaava veliku sve-tost kojom je Bog obiljeio ovaj dan.

h. Izlazak 35,2.3. U ovom je tekstu izraz ba abbn uporabljen u zapovijedi koja nalae da se sedmi dan svetkuje kao dan potpunog poinka u ast Jahvi. Jo jednom je odreena smrtna kazna za prekraj, uz dodatnu primjedbu: U subotni dan ni vatre ne loite po svojim stanovima. Ovdje se oito govori o nepotrebnom subotnjem poslu za Izraelce.

i. Levitski zakonik. Premda se u ovoj knjizi izrazi ba i abbn spominju ee nego u drugim knjigama Petoknjija, razmjerno se rijetko odnose posebno na tjednu subotu. Tekstovi u kojima je to sluaj jesu 19,3.30; 23,3.38; 24,8 i 26,2.

U 19,3.30 i 26,2 nalazimo jednostavnu zapovijed: Drite moje subote! U prvom sluaju ova se zapovijed javlja nakon naloga o potovanju roditelja, a u posljednja dva sluaja prethodi reeni-ci: tujte moje Svetite! Ja sam Jahve. U Levitskom zakoniku 23,3 ukratko stoji: est dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota dan potpunog odmora [ba abbn], dan svetog zbora, kad se ne smije raditi nikakva posla. Gdje god boravite, subota [abb] je Jahvina. Ovo pokazuje da subota nije trebala biti samo potpuni odmor, ve i sveti zbor. Preostali dio Le-vitskog zakonika 23 posveen je u prvom redu godinjim blagdanima, koji su objavljeni povrh Jahvinih subota (r. 38). Levitski zakonik 24,5-8 odreuje da Aron svakog tjedna u subotu treba zamijeniti kruhove u Svetitu.

U Levitskom zakoniku 16,31 godinji Dan pomirenja oznaen je kao ba abbn. Ovaj dan i razliiti drugi godinji blagdani u 23. poglavlju oznaeni su kao subote ili dani potpunog poinka. Za etiri od njih uporabljena je subotnja terminologija abbn ili ba abbn: prvi dan sedmog mjeseca (glasanje truba), deseti dan sedmog mjeseca (Dan pomirenja) i prvi i osmi dan Blagdana sjenic (23,14.15.27-32.34.36). Prvi i sedmi dan Blagdana beskvasnih kruhova i Dan pedesetnice vjerojatno su isto smatrani subotama, premda je esenska i betuzijanska tradicija kasnijeg judaizma protumaila tekst o suboti u redcima 11.15.16 kao tjedne subote sedmog dana. Tijekom svih ovih godinjih blagdana, osim za Dan pomirenja, nikakvog se teakog po-


123

sla nije smjelo obavljati, no za ovaj dan vrijedila je jo stroa zabrana: Nemojte raditi nikakvog posla. (r. 28)

U Levitskom zakoniku 25,2-6 ponovno je rabljen subotnji rjenik, ali se ovdje odnosi na su-botnju godinu. U Levitskom zakoniku 26 nekoliko tekstova o subotama (r. 34 [dvaput].35.43) je metaforino, jer oznaavaju budue vrijeme kad e zavjetni narod Izrael, ako bude neposluan, biti odveden u ropstvo pa e zemlja namiriti svoje subote. Osim imenice u mnoini, uporabljen je i glagol ba koji pokazuje da e zemlja imati poinak (rr. 34.35).

j. Knjiga Brojeva. Brojevi govore o tjednoj suboti u dva ulomka. U 15,32-36 nalazimo izvje-taj o ovjeku koji je u subotu sakupljao drva i bio kanjen smru za oito grub prekraj subotnjih propisa. U 28,9.10 nalazimo propis da se subotom na rtvu paljenicu trebalo prinijeti dva jedno-godinja janjeta, uz redovnu rtvu paljenicu.

k. Ponovljeni zakon 5,12-15. Posljednji tekst koji u Petoknjiju spominje subotu nalazimo u Ponovljenom zakonu 5,12-15. Ovdje Mojsije ponavlja subotnju zapovijed na vrlo slian nain kao u Izlasku 20,8-11, osim jedne vane injenice: umjesto da o suboti govori u okviru stvaranja, razlog za svetkovanje subote je Boje izbavljenje Izraelaca iz egipatskog ropstva. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruenom miicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dri dan subotni. (r. 15)

Neki komentatori uzimaju ovu tvrdnju kao dokaz da je subota bila razmjerno nova institucija koju je Izrael prihvatio nakon izlaska iz Egipta, a da uope nije bila povezana sa subotom stvara-nja. Takav je zakljuak neopravdan iz vie razloga: 1. Leksik uporabljen u retku 15 pokazuje da je ovaj redak Mojsijevo izlaganje Dekaloga. 2. Ponovljeni zakon je sam po sebi nabrajanje onoga to je Izrael doivio u pustinji, i sasvim je logino da se u tom kontekstu spominje izbavljenje iz egipatskog ropstva. 3. Spominjanje injenice da je Izrael izbavljen iz egipatskog ropstva ni u kom sluaju ne nijee injenicu da je Izrael bio i te kako svjestan subote kao uspomene na stvaranje, to je vidljivo iz Izlaska 20,11 i 31,17. 4. Motiv izbavljenja iz Egipta u vezi s Dekalogom u Ponovlje-nom zakonu 5 nije nov, jer se ve pojavio u vezi s davanjem Dekaloga u Izlasku 20 (vidi I. A. 2. d).

Jahvino izbavljanje Izraela iz egipatskog ropstva bio je otkupiteljski in, dokaz Njegove ranije dobrote i osnova za sklapanje Saveza sa svojim narodom. Preambula i povijesni prolog u Izlasku 20,1.2 ponovljen je u Ponovljenom zakonu 5,6: Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. U slinim onovremenim drevnim politikim savezima, odnos vrhov-nog vladara prema vazalnom vladaru (i/ili pretku) bio je osnova za pokornost vazala vrhovnom vladaru. Tako je i Jahvina ranija dobrota prema Izraelcima bila osnova za njihovo prihvaanje Boga, kako je to izraeno u Deset zapovijedi. Stoga nas ne treba iznenaditi to je Mojsije kao osnovu za zapovijed o svetkovanju subote uzeo injenicu da je Jahve izveo Izraelce iz Egipta ru-kom jakom i ispruenom miicom (Pnz 5,15). Posebno naglaavanje ovog izbavljenja dolazi kao normalan tijek Mojsijevih misli, jer nakon to je ponovio dio subotnje zapovijedi da se doljacima i slugama dopusti poinak (r. 14), on odmah nadovezuje: Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egi-patskoj. (r. 15)

Ovim ponavljanjem Dekaloga Mojsije objavljuje njegovu narav kao zasebne i savrene cjeline. U Ponovljenom zakonu 5,22 Mojsije tvrdi kako Bog, nakon to je izgovorio Deset zapovijedi, ni-ta nije dodavao. Osim toga, poloaj Dekaloga kao jedinstvenog apodiktikog zakona (proirene izjave naela univerzalnog karaktera) i u Petoknjiju je prikazan kao jedinstven, posebno ako ga


124

usporeujemo s mnotvom uputa koje tumae Zakon u Petoknjiju. Bog je odluio subotu uiniti integralnim dijelom moralnog Zakona; time je naglasio i sauvao njegovo moralno znaenje. Svaki ovjek koji je odvaja od ostalih devet zapovijedi ili tvrdi da je obredna, drsko se protivi onome to je objavio sam Bog.

B. Povijesne knjige, Psalmi i ProrociU starozavjetnoj povijesti Izraela, osim Petoknjija, subota se spominje razmjerno manje nego

u Mojsijevim knjigama. Meutim, dokazi da je Izrael i dalje svetkovao sedmi dan tjedna jasni su i suvremeni strunjaci za Stari zavjet ih ne nijeu. U nastavku iznosimo u osnovi kronoloki slijed ovih biblijskih podataka.

1. Tekstovi iz jedanaestog i desetog stoljeaNajstarije tekstove o svetkovanju subote nakon Petoknjija nalazimo u 1. i 2. knjizi Ljetopisa.

Prorok Samuel i David postavili su razne ljude u slubu zbog njihove vjernosti (1 Ljet 9,22). Meu njima je bilo nekih Kehatovaca koji su bili odgovorni za kruhove to se postavljaju svake subote (r. 32). I kad je ostario i nauivi se dan, David je okupio sve izraelske knezove, svee-nike i levite (23,1.2) i podijelio im razne dunosti u hramu (23,128,21). S tim u vezi spomenute su rtve paljenice Gospodinu subotom, za mlaaka i na blagdane (r. 31). Iste je dane spomenuo i Salomon u svojem pismu tirskomu kralju Hiramu, u kojem je traio pomo u gradnji hrama (2 Ljet 2,3). Nakon to je hram sagraen i posveen, Salomon je prinio rtvu koja je bila zapovjeena u te iste dane (8,13). To su dokazi o kontinuitetu liturgije sukladno propisima u Petoknjiju, koji su razlikovali ove tri kategorije svetog zbora od obinih dana.

2. Tekstovi iz devetog stoljeaU 2. knjizi o kraljevima nalazimo dva teksta o suboti iz devetog stoljea. Prvi (2 Kr 4,18-37)

izvjetava kako je, nakon iznenadne smrti sina unamske obitelji, majka od mua zatraila da joj da jednog momka i magaricu kako bi mogla otii proroku Elizeju. Ne znajui da im je sin mrtav, otac pita: Zato da danas poe k njemu? Nije ni mlaak, niti je subota. (r. 23) Ovo spominjanje obveze prema suboti dokaz je u prilog religioznoj naravi tog dana. Bilo je oito da su ovaj dan smatrali posebno prikladnim za posjet Bojim prorocima.

Drugi tekst, u 2. knjizi o kraljevima 11,4-20 (usp. 2 Ljet 23,1-11), izvjetava o dravnom udaru to ga je izveo Jojada, veliki sveenik, kad je zbacio Ataliju i na prijestolje postavio sedmogodi-njeg Joaa. Bilo je to u subotu, u vrijeme izmjene hramske strae. To je bilo najpogodnije vrijeme jer je imao na raspolaganju dvostruki broj straara koji su mu bili potrebni za dravni udar. to-vie, sam dravni udar imao je duhovne dimenzije budui da je znaio odbacivanje Baala kojega je promicala Atalija, ki Ahaba i Izebele, pa je prema vjerskom obredu posveenja novi kralj po obiaju stajao kod stupa pri ulazu u hram (r. 14; ispravno u DK).

3. Tekstovi iz osmog stoljeaa. Povijesna literatura. Najstariji tekst o suboti iz osmog stoljea u starozavjetnoj povijesnoj

literaturi zabiljeen je u 2. knjizi o kraljevima 16,18 o tome kako je kralj Ahaz uklonio iz Jahvina Doma Subotni hodnik koji bijahu sagradili. Ovo je kao in oskvrnjenja hrama (usp. r. 17) uinio pred asirskim kraljem (r. 18) i prema tome bilo je dio Ahazova otpada pod asirskim utjeca-


125

jem. U 2. knjizi Ljetopisa 31,3 u vezi s Ezekijinom velikom reformom, kralj je odredio doprinos od svoga imanja za paljenice to se prinose subotom, za mlaaka i na blagdane.

b. Ukori proroka Amosa, Hoee i Izaije. Tri najstarija proroka spisa Amosa, Hoee i Izaije oekivano spominju subotu. Korei one koji u sjevernom kraljevstvu ine zlo, Amos ih citira kako pitaju kad e zavriti subota da trimo penicu, smanjuju efu, poveavajui ekel, da vara-mo krivim mjerama (Am 8,5). Optuujui Izrael, i Hoea citira Gospodina koji kae: Uinit u kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlaacima, subotama, i svim blagdanima njezinim. (Ho 2,13; r. 11 u prijevodima a i DK) U sveobuhvatnom jadikovanju zbog Judine formalistike religije, Izaija na slian nain objavljuje: Prestanite mi nositi nitavne prinose, kd mi omrznu. Mlaaka, subote i sazive ne podnosim zborovanja i opaine. (Iz 1,13)

Tako Amos, Hoea i Izaija dokazuju da je svetkovanje subote smatrano normativom za Boji narod u Izraelu i Judi. Narod je, meutim, u objema kraljevstvima ravnoduno vrio religiozne obveze, meu ostalima i isto formalistiko svetkovanje subote.

c. Pozitivni tekstovi u Izaiji. Izaija prua nekoliko predivnih rasprava o pravom svetkovanju subote. Prva od njih, u Izaiji 56,2-8, ima oblik proirenog blaenstva. U njoj se izrie blagoslov nad onim koji potuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje uva od svakoga zla djela (r. 2). Zatim se suutno obraa tuincima i eunusima (rr. 3-7). Eunusima koji svetkuju Boje subote i dre Njegov Savez podii e spomenik i ime, bolje nego sinovima i kerima (r. 5), a tuince koji pristanu uz Jahvu i svetkuju subotu, razveselit e u Bojem Domu molitve (rr. 6.7). U Izaiji 58,13.14 subota je spomenuta u ulomku koji kazuje to se podrazumijeva pod pravim postom. Izjava koja se odnosi posebno na subotu glasi:

Zadri li nogu da ne pogazi subotu, i u sveti dan ne obavlja poslove, nazove li subotu mi-linom a asnim dan Jahvi posveen; asti li ga odustaju od puta, bavljenja poslom i pregovaranja tad e u Jahvi svoju milinu nai, i ja u te provesti po zemaljskim visovima, dat u ti da uiva u batini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.

Ovdje je subota prikazana kao dan koji Boji narod treba svetkovati. Trebaju se ustezati da tog dana ne ine ono to je za njihovo zadovoljstvo. A Bog zauzvrat obeava da e ih obasuti bogatim duhovnim i zemaljskim blagoslovima. Izrazi moj sveti dan i sveti dan Gospodnji (u ostalim prijevodima, osim u KS) paralele su izrazu subote moje u Izaiji 56,4 (nije samo u KS).

Izaijin posljednji tekst o suboti nalazimo u 66,22.23. Ovdje je izneseno obeanje za budunost: Jer kao to e nova nebesa i zemlja nova, koju u stvoriti, trajati preda mnom rije je Jahvina tako e vam ime i potomstvo trajati. Od mlaaka do mlaaka, od subote do subote, dolazit e svi ljudi da se poklone pred licem mojim govori Jahve.

4. Tekstovi s kraja sedmog i iz estog stoljeaa. Jeremija. Prorok Jermija, koji je u prorokoj slubi djelovao oko etiri desetljea

(oko 626. do 586. pr. Kr.), podsjetio je Judine kraljeve i narod da subotom ne unose te-reta u Jeruzalem niti nose bremena iz kue i da nikakva posla ne rade tog dana, kako je Bog zapovjedio njihovim precima (Jr 17,21.22). Za poslunost je obeao slavu i dug ivot Jeruzalemu, a za neposlunost zaprijetio neugasivim ognjem koji e progutati dvore jeru-zalemske (rr. 24-27).


126

Jeruzalem je zbilja bio razoren. U tri vojna pohoda Nabukodonozor je pokorio Judu, raselio njegovo stanovnitvo i razorio hram. O takvom dogaaju govori jo jedan jasan Jeremijin tekst o suboti: Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svom prezre kralja i svee-nika. (Tu 2,6)

b. Ezekiel. Prognan u Babilon, Ezekiel vieput ukazuje na krenje subote u ulomcima u koji-ma spominje i druge oblike otpada. U Ezekielu 20,12-24 prorok snanim rijeima ukazuje na svr-hu i posljedice pravog svetkovanja subote: I dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vriti da bi ivio; dadoh im i svoje subote, kao znak izmeu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveujem (rr. 12.13), i: Svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog va (r. 20). Ove dvije izjave nalazimo u okviru teksta u kojem ponavlja doivljaje Izraela u pustinji u vrijeme izlaska iz Egipta; tako oni tvore oitu vezu s Izlaskom 31,3-17, gdje se o suboti govori kao znaku Bojeg posveenja Njegovog naroda i Njegovog stvaralatva. One takoer istiu subotu kao sveti dan u Petoknjiju (Izl 20,8-11; Lev 23,3) i spominju Izrael kao sveti narod (Izl 19,6; Lev 19,2).

Osim to je potvrdio znaenje subote kao znaka (Izl 31,13-17; vidi I. A. 2. f), Ezekiel do-daje jo neto: spoznaju da Gospodin posveuje svoj narod (20,12) i da mu je Jahve Bog (r. 20). Spoznaja o tome svakako podrazumijeva i intelektualnu svijest, ali u tom se izrazu krije i mnogo bogatije znaenje: on obuhvaa i potvruje prisnu osobnu zajednicu. Za stare Hebreje znati ili poznati u prvom redu je oznaavalo odnos. Zato Ezekiel 20,12.20 istie zapravo ui i zapovije-da duboki, iskreni i trajni duhovni susret Boga i Njegovog naroda koji ih povezuje u najprisniju moguu zajednicu.

Nekoliko drugih tekstova o suboti nalazimo u dijelu o Ezekielovom idealnom hramu u poglavljima 40-48. Ovdje sveenici leviti, potomci Sadokovi (Ez 44,15) neka svetkuju moje [Boje] subote (r. 24). Knez je duan davati rtve paljenice, prinosnice i ljevanice za svetkovine i za mlaake, za subote i blagdane (45,17). Na kraju subotom i na mlaake vrata koja gledaju na istok inae zatvorena est radnih dana trebaju biti otvorena za bogosluje i odgovarajue liturgijske aktivnosti (46,1-3).

5. Tekstovi iz petog stoljea: NehemijaNehemija, idovski voa nakon povratka iz Babilona, triput spominje subotu. Prvi put to ini

u pokajnikoj molitvi u kojoj potvruje da je Bog dao Izraelcima pravedne naredbe, vrste za-kone, zapovijedi izvrsne i uredbe, i da im je objavio svoju svetu subotu kao i naredbe i Zakon Mojsijev (Neh 9,13.14). Ovaj zapis je dokaz da su se jo u petom stoljeu razlikovale zapovijedi to ih je Bog izravno dao i uredbe koje je Bog dao preko Mojsija. Ova se razlika u kasnijem judaizmu izgubila.

Dva druga teksta povezana su s reformom subote. Narod je obeao da subotom i drugim blagdanima nee trgovati s narodima zemlje (10,31-33). Kad je Nehemija poslije vidio da se ratarski proizvodi pripremaju i njima subotom trguje (13,15.16), naredio je da se gradska vrata u Jeruzalemu, kad se mrak spusti zatvore i ne otvaraju do iza subote (r. 19).


127

II. Subota u Novome zavjetu

A. EvaneljaNovi zavjet prua vane informacije o teologiji i svetkovanju subote. Posebice Isusov nauk

i ivot otkrivaju naela koja trebaju slijediti Njegovi sljedbenici u pitanjima vezanim uz subotu. U ovom dijelu razmatramo vanije sluajeve, kad je Isus primjerom, rijeju i udima lijeenja nauavao sr pravog svetkovanja subote. Pri ocjenjivanju Isusovih sukoba sa idovima o pita-nju subote, u kojima je ak bio optuivan za njezino krenje, moramo biti svjesni da se radilo o vaenju usmenog zakona. Do rasprava o suboti nije dolo u vezi s onim to je zabranjivao Stari zavjet, ve u vezi s tradicijama koje su nastale tijekom razdoblja izmeu dva zavjeta (vidi V. A. 2).

Temeljno naelo koje je Isus objavio bilo je da nije doao ukinuti Zakon i Proroke, ve ispu-niti (Mt 5,17.18). Ovo je naelo prikazano Njegovim odnosom prema suboti i drugim propisima Dekaloga, kao to je potovanje roditelja i izbjegavanje ubojstva (rr. 21.22; 15,3-6). On je svojim stavom uzvisivao boanski Zakon, ali je zbog toga dolazio u sukob sa idovskim dodacima i tu-maenjima tog Zakona. Njegove subotnje aktivnosti i pouavanje, prikazani u etirima evanelji-ma, otkrivaju povratak izvornoj svrsi subote uvoenjem njezinog cjelovitog, dubokog duhovnog znaenja.

Neki tekstovi, koji u etirima evaneljima spominju subotu, ne izvjetavaju o Kristovoj ra-spravi s knjievnicima i farizejima, dok drugi pokazuju da se radilo o polemici tijekom dogaaja ili nakon njega.

1. Subota u neprijepornom okruenju a. Isus odlazi u sinagogu. Isus je subotom odlazio u sinagogu (Mk 1,21; 6,2; Lk 4,16.31;

13,10). Prema Luki 4,16, subotom je imao obiaj ii u sinagogu. Time je pokazao pozitivno stajalite prema suboti kao vremenu svetog zbora (Lev 23,3).

b. Savjet u vezi sa subotom u Mateju 24,20. Jedna Isusova tvrdnja u Njegovoj eshatolokoj raspravi zapisanoj u Mateju 24 pokazuje isti pozitivan stav prema suboti. Proriui vrijeme kad e rimska vojska osvojiti Jeruzalem, Isus je savjetovao svojim uenicima: Molite da va bijeg ne bude zimi ili u subotu. (r. 20) Tekoe koje donosi zima razumljive su, ali zato je spomenuo subotu? Neki kau da bi bijeg u subotu bilo teko izvesti zbog mijeanja idova; meutim, ako su idovi bili zaokupljeni borbom, subota bi bila prikladno vrijeme za naputanje grada. Nije uvjerljiva ni misao da bi prepreku predstavljao subotnji dan hoda, jer nain svetkovanja subote prikazan u evaneljima podrazumijeva da su krani izbacili ovaj izvanbiblijski dodatak (osim toga, rabinska literatura doputala je bijeg da bi se spasio ivot). Ovaj tekst jednostavno pokazuje da su se uenici trebali moliti da ne moraju bjeati u subotu ne bi li tako izbjegli situaciju u kojoj bi im bilo onemogueno normalno svetkovanje subote, to bi umanjilo osjeaj njezine svetosti.

c. Svetkovanje subote dok je Isus boravio u grobu. Luka 23,54-56 pokazuje primjer svet-kovanja subote u dan koji je Isus proveo u grobu. ene su vidjele gdje je bilo poloeno Njegovo tijelo, zatim pripremie miomiris i pomast, a u subotu se nisu micale prema propisu (Zakona). ekale su da rano u prvi dan sedmice odu do groba i pomau tijelo, ali su ga nale praznog (Lk 24,1-3). Propis koji su potovale bio je oito subotnja zapovijed u Dekalogu. Svetkujui subotu u vrijeme Isusove smrti, pokazale su da su slijedile Njegov primjer svetkovanja subote. Ovo takoer


128

potkopava teoriju prema kojoj je Isus imao negativno stajalite prema suboti koje je, navodno, pruilo temelj kasnijem odbacivanju subote.

d. Najranija zapisana ozdravljenja. Najraniji zapisani primjeri Isusovog lijeenja subotom nisu izazvali nikakvu raspravu. Marko i Luka opisuju izljeenje opsjednutoga koji je prekinuo subotnje bogosluje u sinagogi u Kafarnaumu (Mk 1,21-28; Lk 4,31-37). Poslije, oito iste subote, Isus je izlijeio Petrovu punicu od jake groznice (Mt 8,14.15; Mk 1,29-31; Lk 4,38.39). Nakon zalaska sunca uslijedilo je vie drugih izljeenja (Mt 8,16; Mk 1,32-34; Lk 4,40).

2. Dogaaji u subotu koji su doveli do rasprea. Trganje klasja subotom. Prvi sukob oko subote to su ga zapisala tri pisca sinoptikih evan-

elja nastao je oko pitanja smiju li Isusovi uenici trgati klasje subotom (Mt 12,1-8; Mk 2,23-28; Lk 6,1-5). Uenici su trgali klasje te ga trli rukama i jeli (Lk 6,1). Premda je Stari zavjet doputao onima koji prolaze kroz njivu da se poslue penicom i utae glad, farizeji su prigovorili Isusu.

Prema usmenom zakonu (kasnije zapisanom u Mini i Talmudima), Isusove su uenike okri-vili za dvije glavne vrste rada koji je subotom bio zabranjen: etvu i vridbu (vidi V. A. 2). Isus ih je branio obrativi pozornost na sluaj kad je David jeo postavljene kruhove jer je bio gladan, a spomenuo je i injenicu da su sveenici u Hramu vrili dodatni rad subotom, a nisu za to bili krivi (Mt 12,3-5). Tako ni Njegovi uenici nisu bili krivi. Zatim je dodao: A ja vam kaem da je ovdje neto vee od hrama! (r. 6) i objavio da je subota nainjena radi ovjeka, a ne obrnuto (Mk 2,27). Sva tri sinoptika pisca zakljuuju snanom Isusovom tvrdnjom da je Sin ovjeji uistinu gospodar subote (Mt 12.8; Mk 2,28; Lk 6,5; vidi: BP v. 10. 2002 - Stvaranje II. C).

b. Lijeenje subotom kod sinoptikih pisaca. U Mateju 12,9-13; Marku 3,1-5 i Luki 6,6-10 nalazimo izvjetaj o lijeenju ovjeka s uzetom rukom. Propisi, poslije kodifi cirani u Mini, do-putali su subotom lijeiti bolesnu ili povrijeenu osobu, ali samo kad je situacija bila opasna po ivot. Ovo je bio kronian sluaj pa se ovaj propis oito nije odnosio na njega. Zato su knjievnici i farizeji, u nakani da ga okrive, upitali Isusa: Je li doputeno u subotu lijeiti? (Mt 12,10; Lk 6,7) Isus im je odgovorio pitanjem: Ima li tko meu vama da svoju jedinu ovcu, kad bi u subotu upala u jamu, ne bi prihvatio i izvadio? (Mt 12,11) Neki su rabinski propisi to doputali, no osnovno je pitanje bilo bi li za ljudsko bie trebalo uiniti neto manje (r. 12). Zatim je farizejima postavio mnogo ozbiljnije pitanje: to je doputeno u subotu: initi dobro ili zlo? spasiti ivot ili ga upro-pastiti? (Mk 3,4) Oni su smatrali da je ne uiniti dobro isto to i uiniti zlo. Prema tome, da nije izlijeio ovjeka s usahlom rukom, bilo bi suprotno njihovim osnovnim naelima. Isus ih srdito sve naokolo pogleda, oaloen zbog tvrdoe njihova srca (r. 5).

Dva druga ozdravljenja koja su potaknula pitanja zapisao je Luka: jedno je bilo ozdravljenje ene opsjednute osamnaest godina od duha koji je bio zaetnik bolesti i ovjeka s vodenom bolesti (Lk 13,10-17 i 14,1-6). U vezi s ovim ozdravljenjima Isus je ponovno ukazao na ovjenije postupanje sa ivotinjama u subotu nego to su to knjievnici i farizeji bili spremni dopustiti za ljudska bia.

c. Lijeenja subotom kod Ivana. U Evanelju po Ivanu zapisana su samo dva Isusova izlje-enja subotom: u 5,2-9 ozdravljenje uzetog ovjeka u ribnjaku Bethesdi i u 9 izljeenje slijepca. U prvom sluaju Isus je izlijeio ovjeka i zatim mu zapovjedio: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj! (Iv 5,8) ovjek je ustao i postupio onako kako mu je Isus rekao (r. 9); time je pokazao da


129

je njegovo ozdravljenje bilo stvarno i potpuno. Ovaj je in izazvao sukob sa idovima (rr. 10.16), pogotovo zato to je ozdravljeni ovjek prekrio zakon nosei teret subotom, to je bio jedan od trideset devet glavnih poslova poslije kodifi ciranih u Mini. Isus je ovo ozdravljanje opravdao rijeima: Moj Otac neprestano radi, zato i ja radim (r. 17). Bog je stalno aktivan u odravanju svemira, kao i u djelu otkupljenja ljudskih bia. Isus je jednostavno ali odluno tvrdio da sudjeluje u ovoj stalnoj boanskoj otkupiteljskoj aktivnosti, potpuno sukladnoj svrsi subote. (Vidi BP v. 10. 2002 - Stvaranje, II. C.)

Da je u to bilo ukljueno mnogo vie od tjelesnog ozdravljenja, vidljivo je iz rijei to ih je Isus uputio ovjeku kojega je poslije naao u hramu: Eto, ozdravio si! Vie ne grijei, da ti se to gore ne dogodi! (r. 14) Ozdravljenje ovog ovjeka podrazumijevalo je duhovnu i tjelesnu dimenziju. Isto je prisutno u Isusovu izljeenju uzetoga u Kafarnaumu (Mt 9,1-7; Mk 2,1-12; Lk 5,17-25) kojem je Isus oprostio grijehe pokazujui da Sin ovjeji ima vlast na zemlji opratati grijehe (Mt 9,6). Poruka je savreno ista kao ona koju je uputio prigodom izljeenja uzetoga u ribnjaku Bethesdi. Tako je Isus ovim udima proglasio svoju boansku narav i mesijanstvo.

U sluaju izljeenja slijepca od roenja, farizeji su optuili Isusa da ne svetkuje subotu (Iv 9,16). I ovom prigodom Isus nije potovao farizejske zakone o svetkovanju subote, a ne biblijske propise. tovie, Isus je ovo udo nazvao Bojim djelom (r. 3). Neposredno prije ovog ozdravljenja Isus je izgovorio vrlo sline rijei onima koje je izrekao kod ozdravljanja uzetoga u Bethesdi. Sada je rekao: Dok je dan, meni treba initi djela onoga [Oca] koji me posla. (r. 4) Ovim udom Krist je ponovno otkrio da sudjeluje u djelu Boga Oca i time usmjerio pozornost na sebe kao Mesiju preko kojega se na svijet izlijeva boanska milost i blagoslovi.

3. Znaenje Isusovih iscjeljivanja subotoma. Razlozi za iscjeljivanja subotom. Isus je svoja uda ozdravljanja mogao initi u druge dane

osim subote, ali nije. Naprotiv, ini se da evanelja posebno naglaavaju lijeenja subotom koja su izazivala protivljenje idova. Preko njih je Isus dao pouke o pravom svetkovanju subote. tovie, ovim je udima usmjerio pozornost na svoju boansku narav, na zajednitvo s Ocem i na svoje djelo spaavanja. Sukob oko ozdravljenja subotom dao je Isusu priliku da naglasi istine koje su se odnosile na Njegovo spasiteljsko djelo. Osim toga, dva izljeenja subotom koja spominje Ivan, dogodila su se u Jeruzalemu u vrijeme godinjih blagdana i time pruila Isusu priliku da objavi istine vane za spasenje ljudskih bia.

b. Ozdravljenja kao objava Isusove misije. Vrijedno je zapaziti dva ozdravljenja subotom, zapisana u Evanelju po Ivanu, zbog rasprave koja je uslijedila i zato to su to bile karike u nizu dogaaja kojima je potvrena Isusova misija. Kad je Isus ozdravio uzetog ovjeka u ribnjaku Bethesdi i objavio da On i Otac rade, idovi su to shvatili kao izjednaivanje s Bogom i jo vie nastojali da ga ubiju (Iv 5,18). Isus je istaknuo nekoliko znaajnih istina: (1) Sin ini isto to i Otac (r. 19); (2) Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve to sam ini. Pokazat e mu jo vea djela od ovih (r. 20); (3) jer kao to Otac uskrisuje mrtvace i vraa im ivot, tako i Sin vraa ivot (r. 21); (4) Otac koji u sebi ima ivot, dao je i Sinu da ima ivot u sebi (r. 26); (5) Otac je sav sud dao Sinu (r. 22); (6) tko ne potuje Sina, ne potuje ni Oca koji ga posla (r. 23); i (7) onaj tko uje Kristovu rije i doe k Njemu, ima ivot vjeni (r. 24; usp. rr. 39.40).


130

Isus ovdje nauava, kao i u poglavljima koja slijede, da je pravi ivot, vjeni ivot, dostupan ljudskim biima i da ga mogu primiti samo po Njemu. Ovo je ona osnovna vijest koju je Ivan objavio na samom poetku svojeg evanelja: U njoj bijae ivot i ivot bijae svjetlo ljudima. (Iv 1,4)

Vjeni ivot, to ga ima Krist kao jedini Izvor, bio je ono na to su ukazivala Isusova iscjelji-vanja subotom. U Isusovoj raspravi kod ribnjaka Bethesde ovaj se izraz javlja dvaput (Iv 5,24.29), a pojavljuje se i u poglavljima koja slijede (Iv 6,27.40.47.54.68; 10,28; 17,2.3). Isus je jasno istaknuo da ovaj izobilan ivot (Iv 10,10) ivot punine, cjelovitosti i bogatstva zapravo poinje sada za one koji prihvate Njega i Njegovo spasenje (vidi Iv 5,24). Krist takoer potvruje da e se ovaj i-vot produiti u vjenost kad On uskrisi mrtve u posljednji dan (Iv 6,40; usp. 5,28.29; 6,39.40.54; 1 Kor 15,51-54; 1 Sol 4,16.17).

B. Djela, poslanice i Otkrivenje

1. DjelaPodaci iz Djela apostolskih pokazuju da su apostoli nakon Isusova uskrsnua nastavili svet-

kovati subotu. U Antiohiji u Pizidiji (Mala Azija) Pavao i Barnaba prisustvovali su i sudjelovali dva tjedna zaredom u bogosluju u sinagogi (Dj 13,14.42-44). Nekoliko godina poslije, tijekom Pavlova drugog misionarskog putovanja, Pavao i Sila pridruili su se u subotu skupini ena koja se okupila pokraj rijeke u Filipima (Dj 16,12.13).

Kad je stigao u Solun, Pavao je otiao u sinagogu po svom obiaju (Dj 17,2), a izraz upo-rabljen u ovom dogaaju vrlo je slian onome o Isusu u Luki 4,16. U tri subote koje je proveo u Solunu, Pavao je raspravljao s njima na temelju Pisama, tumaei i dokazujui kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih (Dj 17,2.3).

Poslije je Pavao godinu i pol dana radio u Korintu (Dj 18,1-18). Preko tjedna radio je u svojem zvanju izraujui atorska krila (r. 3 JB), ali je svake subote raspravljao u sinagogi i nastojao pridobiti idove i Grke (r. 4). No za vrijeme ovog dijela svojeg boravka u Korintu, zbog idov-skog protivljenja na koje je naiao u sinagogi (rr. 6.7), propovijedao je rije Boju (r. 11) u kui Ticija Justa.

Tako Djela apostolska biljee niz sluajeva u kojima su Pavao i njegovi pratioci svetkovali subotu. S druge strane, nema izvjetaja da bi ovi apostoli ikada odravali bogosluja prvog dana tjedna. Dva teksta za koje se tvrdi da su dokaz redovnog nedjeljnog bogosluja Djela 20,7 i 1. Korinanima 16,2 to ne dokazuju. Prvi govori o veernjem sastanku u posebnoj prigodi (prema biblijskom raunanju u subotu uveer), a u drugome se biljei savjet da svatko kod kue (a ne u crkvi ili sinagogi) stavlja po strani novac koji e se poslije prikupiti.

2. PoslaniceJedina dva teksta u kojima se u novozavjetnim poslanicama spominje rije subota (premda s

razliitim grkim rijeima, kako emo to vidjeti u nastavku), jesu Koloanima 2,16 i Hebrejima 4,9.a. Koloanima 2,14-17. Suvremeni znanstvenici priznaju da je tekst u Koloanima 2,2-23

rasprava protiv heretikog nauka, vjerojatno gnostike naravi (vidi posebno rr. 8-11.18-23). U ovom kontekstu nalazimo tekst o Bogu koji je izbrisa[o] zadunicu koja je svojim odredbama


131

bila nama protivna (r. 14) i uputu: zato neka vas nitko ne osuuje zbog jela ili pia, ili zbog godinjih blagdana, ili mlaak, ili subot, koje su samo sjena stvarnosti koja je imala doi, stvarnosti koja je pripadala Kristu (rr. 16.17).

Je li ovdje uporabljen grki sabbatn u mnoini ili jednini, nije jasno. Mnogi komentatori smatraju da ovaj tekst govori o subotama ili blagdanima o kojima je rije u Mojsijevu obred-nom zakonu, a ne o tjednim subotama.

No ovi se komentatori i tumai, meutim, uglavnom nisu pozabavili injenicom da je tekst u Koloanima 2,16 po svemu sudei slian brojnim starozavjetnim tekstovima u kojima se pojav-ljuje trilogija godinjih-mjesenih-tjednih blagdana (ovim ili obrnutim redom). Naravno da ne moemo biti potpuno sigurni da se kod krivovjerja u Kolosi radilo o trostrukom nizu blagdana, a moda se ovdje uporabljena terminologija ne moe usporeivati sa starozavjetnom. Takoer je mogue da se Pavao posluio uobiajenim knjievnim sredstvom obrnutog paralelizma, pa je tako s godinjih blagdana preao na mjesene, da bi se ponovno vratio na godinje.

U svakom sluaju, ne smijemo previdjeti injenicu da kontekst u kojem je spomenuta ova trilogija blagdana u Koloanima, nema veze sa samim danima, ve obredima. Tekst spominje blagdane u kojima je bilo jela i pia. Ukratko, Koloani ovdje raspravljaju o ceremonijalizmu koji je iz vida izgubio Krista, Onoga na koga su ukazivali starozavjetni obredi.

Znaajno je i to to u starozavjetnim tekstovima koji spominju ovu trilogiju blagdana ni u jed-nom sluaju nije rije o svetkovanju dan, ve o odredbama u vezi s ovim blagdanima u obred-nom zakonu (1 Ljet 23,31; 2 Ljet 2,4; 8,13; 31,3; Iz 1,11-14; Ez 45,17). Pogreno isticanje obreda i zadovoljavanje formalizmom moglo je dovesti do religije bez znaenja, bilo u starozavjetno, bilo u novozavjetno vrijeme. U Koloanima 2,16.17 nalazimo savreno istu poruku kao u Izaiji 1, 11-14; ni u jednom sluaju ne radi se o svetosti Bogom odreenog dana za svetkovanje. U oba sluaja napadu je izloen samo grubi ceremonijalizam, s tim to se Poslanica Koloanima protivi osui-vakom duhu nekih koji su zastupali sada zastarjele obredne slube.

Zato spominjanje rijei sabbatn u Koloanima 2,16 ne nagovjetava niti podrazumijeva ukidanje sedmog dana subote. tovie, temeljito prikazano svetkovanje subote kod apostola protivi se svim pokuajima da se Koloanima 2,16 uporabi kao dokaz o ukidanju sedmog dana subote.

b. Hebrejima 3,74,13. U dijelu Poslanice Hebrejima 3,74,13 osam puta nalazimo izraz katapausis (3,11.18; 4,1.3 [dvaput].5.10.11) , a triput glagol katapau (4,4.8.10). Gotovo svi su prevedeni s poinak ili poinuo. Rije sabbatismos nalazimo samo jedanput (4,9 i prevedena je kao subotni poinak). Prema tome, ovdje je oito kljuna misao poinak, ukljuujui i subot-ni poinak. Ovaj ulomak Poslanice Hebrejima homiletiko je tumaenje Psalma 95,7-11 koji se odnosi na neposluh Izraelaca tijekom putovanja kroz pustinju. Njihov neposluh doveo je do Boje zakletve da nee ui u Njegov poinak.

Misao na poetku psalma sadri poziv: O da danas glas mu posluate: Ne budite tvrda srce kao u Meribi. (Ps 95,7.8) Ova izjava je temelj cijelog ulomka u Poslanici Hebrejima (Heb 3,8.13.15; 4,7) u kojem je rije poinak uporabljena kao metafora iskustva spasenja u Kristu (usp. Mt 11,28-30). Ovaj poinak moe se odnositi i na neko budue, eshatoloko ispunjenje. Poslanica Hebrejima, kao i ostala novozavjetna literatura, naglaava i sadanje iskustvo vjerom i vrijeme konane nagrade (vidi Heb 10,25 i Heb 11).


132

U Hebrejima 4,4 pisac aludira na Boji poinak od rada u vrijeme stvaranja; spominjui subo-tu (4,9.10), kae: Prema tome, preostaje narodu Bojem neki subotni poinak. Jer tko je uao u poinak njegov, i sam je poinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih. Postoje razliita tumaenja na to se ovdje misli pod subotnim poinkom. S obzirom na snano isticanje Bojeg primjera, neki su tvrdili da se ovdje radi o svetkovanju subote. S druge strane, nije mudro uzeti ovaj ulomak kao potvrdu svetkovanja nedjelje s obzirom na injenicu da u njemu nedjelja nigdje nije spome-nuta. Drugi dan u osmom retku nije nedjelja, jer jasno pokazuje da se radi o vremenu koje je za Jouu i osvajanje Kanaana budunost.

S obzirom na koncept poinka u cijelom ulomku, ini se da su onome to se tekstom eljelo rei najblii oni koji izjavu o subotnom poinku tumae kao metaforu. Na nesreu i neispravno, neki su egzegeti zakljuili da je to to je subotnji poinak ovdje metaforiki uporabljen da prikae ono to je Krist doivio, dokaz da je tjedna subota ukinuta. Meutim, mnogo je razumljivije su-protno gledite, jer da oni kojima je Poslanica bila upuena nisu svetkovali tjednu subotu, homile-tiko/teoloki argument ne bi imao snagu. Zato, premda Hebrejima 4,9.10 ne govore prvenstveno o svetkovanju subote, ovaj tekst prua neizravnu potvrdu apostolskog svetkovanja sedmog dana tjedna.

3. OtkrivenjeU Otkrivenju 1,10 nalazimo izraz dan Gospodnji koji obiljeava dan u koji je Ivan na oto-

ku Patmosu primio vienje. Ovaj je izraz u oitoj suprotnosti danima rimskog cara: on uzvisuje Gospodina Isusa Krista iznad Domicijana, koji je prognao Ivana na Patmos i koji je volio da ga se oslovljava kao Gospodina i Boga.

Mnogi su tumai zakljuili da se ovdje radi o prvom danu tjedna nedjelji. Meutim, najraniji primjer uporabe izraza dan Gospodnji nalazimo skoro gotovo stoljee kasnije u jednom pa-tristikom izvoru koji ga primjenjuje na tjednu kransku nedjelju (vidi V. B. 2. b). Metodoloki je neispravno ovo znaenje uitavati u Novi zavjet, u kojem nema dokaza o njegovoj ranijoj ili onovremenoj uporabi. Evanelje po Ivanu koje je vjerojatno nastalo samo nekoliko godina nakon pisanja Otkrivenja, i koje bi zato trebalo biti posebno znaajan izvor, nedjelju dosljedno naziva prvim danom sedmice. Nijednom ne rabi izraz dan Gospodnji, to je vrlo neobino ako je dan Gospodnji ve bio kranska oznaka za nedjelju.

Manji broj tumaa smatra da je Ivan u vienju bio prenesen u vrijeme svretka i da je to pravo znaenje izraza dan Gospodnji. Za takvo to nema lingvistike osnove (izraz se razlikuje od dana Kristova). Osim toga, budui da se prvo vienje i nekoliko drugih, bar u poetnom dijelu, odnose na Ivanovo vrijeme, nije prihvatljivo izrazu dan Gospodnji u Otkrivenju 1,10 davati eshatoloke elemente.

Vie raznih podataka ukazuje na to da je dan Gospodnji u Otkrivenju 1,10 bio subota. (1) Ovaj su dan Krist i Njegovi apostoli dosljedno svetkovali prisustvujui bogoslujima; osim toga, bio je to dan za koji je Krist izriito rekao da je njegov Gospodar (Mt 12.8; Mk 2,28; Lk 6,5). (2) Otkrivenje Ivanovo prepuno je starozavjetnih izraza i slika, pa za Otkrivenje 1,10 moe biti od posebnog znaenja to Stari zavjet govori o suboti kao Bojem svetom danu (Iz 56,4, 58;13; Ez 20,12.13.20.21.24; 22,8.26; 23,38). Otkrivenje pokazuje posebnu usuglaenost s osnovnim konceptima i slikama iz Ezekiela; znaajno je to je Ezekiel starozavjetni prorok


133

koji je najee rabio frazu moje [Boje] subote. (3) Vijest prvog anela iz Otkrivenja 14,6 rabi rjenik stvaranja i slian rjenik iz zapovijedi o suboti u Dekalogu; ova je vijest povezana s psalmom hvale koji se po Davidovu nalogu pjevao prigodom prenoenja Kovega s Deset zapovijedi u Jeruzalem (vidi 1 Ljet 16,7-36). (4) Isticanje Bojih zapovijedi u Otkrivenju (usp. Otk 12,17; 14,12) ukazuje na cjelovitost Bojih zahtjeva, ukljuujui i svetkovanje subote.

C. Saetak novozavjetnih pokazateljaPodaci iz Novoga zavjeta pokazuju da su Krist i Njegovi apostoli redovno svetkovali subotu

prisustvujui svetom zboru (obino u sinagogama). tovie, nigdje u Novome zavjetu nema po-dataka o tome da je bilo koji drugi dan bio odvojen kao dan za bogosluje. Osim toga, u Novome zavjetu neemo naii na raspravu o suboti i nedjelji. Kad god u vjerskoj praksi dolazi do velikih promjena, to neizbjeno izaziva sukobe, kao to je u Novome zavjetu bio sluaj s obrezanjem. No u Novome zavjetu neemo nigdje naii ni na kakvu polemiku oko svetkovanja sedmoga dana tjedna. Ova injenica dodatni je snani dokaz da se subota i dalje svetkovala. U novozavjetnom razdoblju jedina kranska subota bila je sedmi dan tjedna.

III. Biblijska teologija suboteAksiom da religijska praksa nije bolja od teologije koja je izlae i podupire, vrijedi i za svet-

kovanje i teologiju subote kao i za sve druge aspekte vjerskog ivota. Ova injenica ukazuje na vanost razumnog, biblijski utemeljenog razumijevanja pravog svetkovanja subote. Ali tu ima jo neega: subota nije sama sebi cilj, ve je pokazatelj unutarnjeg iskustva. Za krane je sredite vjerskog iskustva osobni odnos s Isusom Kristom i preko Njega s Bogom Ocem (Iv 14,9.21.23; 17,21-23.26). Ovaj je odnos sr iskustva koje se odraava u suboti. Svaki aspekt teologije o suboti, kao i nain svetkovanja subote o kojem govori, djelovanje je boanskog Trojstva i odraava ivo-tvorni odnos s Njime.

Da bi imala vrijednost, teologija o suboti mora biti utemeljena na Bibliji, vrsto ukori-jenjena u Starome i Novome zavjetu. U ovom se smislu teologija subote temeljito razlikuje od takozvane teologije nedjelje, koja se ne moe osloniti ni na kakvu boansku rije jer u Bibliji nigdje nije spomenuta posebna svetost nedjelje. Naprotiv, Biblija sadri brojne teksto-ve koji opisuju znaajke sedmog dana tjedna i objavljuje da je to dan koji je Bog odvojio za bogosluje i poinak.

U istraivanju teologije subote mi se oslanjamo na druge biblijske doktrine. Konana slika mora tvoriti povezanu cjelinu.

A. Subota i doktrina o BoguTemeljno pitanje koje moramo postaviti glasi: to nas subota ui o Bogu? Sljedei popis, ni

u kom sluaju konaan, ukazuje na neke glavne elemente Boje naravi, karaktera i aktivnosti koji su osvijetljeni prikazom subote u Svetome pismu.

1. Bog kao StvoriteljBog je svemogui Stvoritelj kojeg ljudska bia trebaju priznati i tovati, i s kojim trebaju uspo-

staviti zajednitvo da bi imala izobilan ivot. Ovu poruku nedvojbeno nalazimo u Postanku 1 i 2,


134

kao i u zapovijedi o suboti u Dekalogu te u razliitim drugim biblijskim ulomcima. Stvoritelj je subotu predvidio kao blagoslov za ljudska bia kojima je posebno potrebno zajednitvo sa Stvori-teljem, na koje subota podsjea i koje potie.

Moramo drati na umu da su Krist, boanski Sin Boji, kao i Bog Otac, sudjelovali u stvaranju i uspostavi subote. Nita to je postalo nije bez njega postalo (Iv 1,1-3), jer je u njemu sve stvo-reno sve na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo (Kol 1,16).

2. Bog kao OtkupiteljBog je silni Otkupitelj i Spasitelj; Njegovo izbaviteljsko djelo prethodi zavjetnom odnosu s

narodom koji je otkupio. Neki od prije spomenutih biblijskih tekstova, Izlazak 31,17 i Ezekiel 20,12.20, govore o suboti kao znaku Jahvine vlasti i o Bogu kao Posvetitelju. Isto tako, u izravnoj vezi sa subotnjom zapovijedi u Izlasku 20 i Ponovljenom zakonu 5, povijesni prolog u Dekalogu govori posebice o Jahvinom silnom djelu izbavljenja kad je svoj narod izbavio iz egipatskog rop-stva (Izl 20,2; Pnz 5,6). Osim toga, u Mojsijevom ponavljanju subotnje zapovijedi spominje se Boja spasiteljska djelatnost (Pnz 5,15).

Subota kao znak otkupljenja ima prednost na subotom kao uspomenom na stvaranje. Samo oni koje je Krist izbavio, mogu spoznati i razumjeti znaenje stvaranja. Osim toga, primjer Bojeg osloboenja Izraelaca iz egipatskog ropstva usmjerava nae misli na otkupljenje koje nam je omo-gueno ivotom, smru i uskrsnuem Isusa Krista. Ovo otkupljenje ini sva manja izbavljenja, ukljuujui i izlazak iz Egipta i osloboenje Izraela iz Babilona, djelotvornim i znakovitim.

3. Bog kao tvorac SavezaBogu je stalo do zajednice s Njegovim stvorenjima. To je kod stvaranja prikazao time to je

subotu odvojio kao poseban dan za druenje s ljudima koje je stvorio. Kristova sluba na Zemlji prua istu pouku. On je subotom odravao zajednicu sa svojim narodom i svakodnevno se druio s njime. Upravo kao to je namjena subote u biblijska vremena bila da bude dan kad Boja djeca njeguju posebnu zajednicu s Njim i sa svojim blinjima na bogosluju, njezina je namjena i danas ista.

Problem grijeha i Boje izbavljenje ljudskih bia donijelo je dodatnu dimenziju Bojem dru-enju s ljudskim rodom. Oni koji prihvate boansku spasiteljsku milost, razlikuju se od ostalih zato to su uspostavili savezni odnos s Bogom. U Savezu koji je Bog s Izraelom uinio pod Sina-jem, Njegova dobrota koja se oitovala u oslobaanju Izraelaca iz egipatskog ropstva, tvorila je osnovu za zajednitvo. A subota je u propise Saveza Deset zapovijedi bila tako utkana da je ona sama nazvana vjeni savez (Izl 31,16).

Savezi podrazumijevaju uzajamne obveze. Na Sinaju je veliki suvereni Vladar svemira stupio na Zemlju i sklopio formalni Savez s narodom kojega je izbavio iz okrutnog ropstva. Ovaj je Savez jamio Njegovu stalnu brigu i zatitu, ali je zauzvrat zahtijevao poslunost kojom e narod oitovati svoju odanost Njemu. U tako uspostavljenom zavjetnom odnosu Izrael je bio kraljevstvo sveenik, narod svet (Izl 19,6). Ovaj opis nalazi odjeka u Novome zavjetu u prikazu kranske Crkve (1 Pt 2,9; Otk 1,6). Novozavjetni Savez, koji je izravno utemeljen na spasenju postignutom uz beskonanu cijenu boanskog Trojstva, jami Boju


135

stalnu skrb. No isto tako zahtijeva poslunost zapovijedima u znak zahvalnosti i odanosti Njemu (Heb 8,10; 10,16; usp. Jr 31,31-33).

4. Bog kao Davatelj dobrih darova i Odravatelj stvorenogaS obzirom na to da ukazuje na Boju aktivnost stvaranja i novog stvaranja, subota pokazuje

Njegovu dareljivost. U Edenu se pobrinuo za sve to je bilo potrebno ljudskim biima koja je stvorio. Ovim je bio obuhvaen sam ivot, ljudska i boanska zajednica, potpuno zdravlje i srea, savrena sredina te svi talenti i umne i tjelesne sposobnosti nune za pravilno funkcioniranje ovjeanstva. Otkupljenjem i spasenjem koje je omogueno Kristovom rtvom, vraeni su svi blagoslovi obnovljene zajednice s Bogom. Zahvaljujui Kristu, ljudska bia mogu dobiti oprost grijeha, doivjeti duhovnu obnovu i stei radost i unutarnji mir koji samo spasenje moe osigu-rati. Osim toga, Bog prua tjelesne blagoslove ak i onima koji Ga ne priznaju. Prema Kristovim rijeima, nebeski Otac ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kia pada pravedni-ma i nepravednima (Mt 5,45).

Ovim rijeima Isus objavljuje da je Bog Odravatelj svega, da stalno bdije nad ljudskim bi-ima koja je stvorio i da zadovoljava njihove potrebe. Ova strana Oevog i Kristovog karaktera i aktivnost prikazana je i u Kristovoj izjavi koju je dao nakon jednog od subotnjih uda iscjeljenja: Otac moj neprestano radi, zato i ja radim. (Iv 5,17) Nema sumnje da su Kristova subotnja iscje-ljenja snaan svjedok injenice da je Bog veliki Odravatelj kao i Spasitelj i Darovatelj svih dobrih darova (Jak 1,17).

5. Bog kao vrhovno potenjeBog je savreno poten. Bog nije pristran. (Dj 10,34) Sedmi dan je poseban znak i oitovanje

Bojeg potpunog i nepokolebljivog potenja. To je dar ljudskom rodu koji je jednako primjenjiv na svakoga i svakome dostupan. Svuda se javlja jednako redovito i u istoj koliini. Osim toga, u vezi sa svetkovanjem subote meu starim Izraelcima, Bog je odredio da svatko sluga i pridolica, kao i zemljoposjednik (Izl 23,12) ima taj jedan dan svakog tjedna u koji e biti osloboen od svih uobiajenih poslova, to pokazuje savrenu nepristranost.

6. Bog kao savrenstvoBog je savren. Osnovni svjedoci Njegovog savrenstva jesu stvaranje i otkupljenje na koje

subota podsjea. U poetku su Boja djela bila savrena i takva su ostala dok grijeh nije ukaljao Njegovo stvaranje. Spasenje koje Krist nudi savreno je. Isus Krist je i jedno i drugo, zaetnik i zavritelj vjere (Heb 12,2). uda koja je Krist inio subotom i Njegova izlaganja u vezi s njima otkrivaju savrenstvo boanskog Trojstva u djelu spaavanja. Na kraju, treba zamijetiti da e nova nebesa i zemlja nova, koje e Bog stvoriti, takoer biti savreni (Iz 66,22, Otk 21,1-4).

7. Kristova boanska naravKrist je Bog. Subota svjedoi o Kristovom boanstvu zahvaljujui Njegovoj izjavi da je Gospo-

dar subote (Mt 12,8) i udima izljeenja koja je uinio subotom. On je Gospodar subote zato to ju je nainio. Njegova iscjeljenja nisu znaila samo nadnaravno izljeenje tijela, ve i oprost grijeha i duhovnu cjelovitost, to je nedvojbeno svjedoilo o Njegovoj boanskoj naravi i naglaavalo istinu Njegove tvrdnje da je jedno sa svojim nebeskim Ocem (Iv 5,17.19.20; 9,3.5; 10,30). Tako


136

nam subota pomae u prepoznavanju Kristove boanske naravi. (Za druge znaajke doktrine o Bogu vidi Bog, IVIII.)

B. Subota u doktrini o ljudskom rodu

1. Subota i ovjekova stvorenostDrugi dio pitanja to nas subota ui o Bogu glasi: to nam subota kazuje o nama samima kao

ljudskim biima? Time to nau pozornost svraa na tjedan stvaranja, subota nas podsjea na to da smo stvorena bia. Kao takvima Bog nam je dao razliite sposobnosti i talente, primjerene aktivnostima koje ljudi mogu obavljati. Nai su praroditelji bili stvoreni na Boju sliku i ta je slika na odreene naine ostala do danas, unato oteenjima kao posljedici grijeha. Meu sposob-nostima koje je Bog dao ljudskoj obitelji jesu zajednitvo, ljubav, samilost i razliite emocije koje proivljavamo. Premda je neke od njih grijeh jako ograniio i ak zatro, Boje otkupljenje u Kristu moe ih obnoviti, a to i ini u onima koji prihvate Kristovu spasiteljsku milost.

injenica je da smo stvoreni kao pojedinci s razliitim znaajkama stvorenosti. Kao takvi mi smo smrtna bia. Kad je stvorio ljude, Bog ih nije obdario besmrtnou; stoga su svi ljudi podloni smrti. Bog jedini ima besmrtnost (1 Tim 6,16). Samo On moe dati besmrtnost i to e uiniti svojim vjernim sljedbenicima kad se Krist vrati na Zemlju (1 Kor 15,51-54; 1 Sol 4,15-17).

Budui da nas subota navodi na razmiljanje o naoj ljudskoj stvorenosti, ona nas pod-sjea da nismo ni svemogui ni sveznajui, ve da ivimo i djelujemo samo u ogranienoj sferi ivota i sposobnosti koje nam je podario na Stvoritelj. To u nama treba pokrenuti duh istinske poniznosti, jer injenica da sva ljudska bia za svoje postojanje i talente duguju su-verenome Bogu, ne ostavlja prostora ni za kakvo hvalisanje. Uz to, svijest o naoj ljudskoj stvorenosti treba u nama potaknuti potovanje i brigu prema svim ljudskim biima. Osim toga, to nas treba uiniti osjetljivima za na okoli kad shvatimo kako je Bog odredio da se brinemo o njemu.

2. Subota kao izjednaiteljTime to nau pozornost usmjerava na stvaranje i injenicu da smo stvoreni, subota djeluje

kao izjednaitelj. Kao to smo zamijetili prije (III, A. 5), subota je jednako dostupna svim ljud-skim biima, s jednakom redovitou i u istoj koliini. Osim toga, Bog je pokazao da njezin po-inak vrijedi za sve ljude, sluge i pridolice, kao i vlasnike dobara. Univerzalnost subote istaknuo je i prorok Izaija kad kae da meu njezine svetkovatelje ubraja i sinove tuinske koji pristadoe uz Jahvu (Iz 56,6.7). Budui da je subota dio vremena, njezina univerzalnost pokazuje da je na raspolaganju svim ljudskim biima, nepristrano i besplatno.

3. Subota i naa vrijednost u Bojim oimaSubota takoer ui da imamo vrijednost u Bojim oima i da nam je dao znaajan potenci-

jal. Jedan od izraza Njegove ljubavi prema nama jest injenica to je subotu dao ljudima koje je stvorio kako bi mogli s Njim njegovati posebno zajednitvo. No od Njega potjeu i svi ostali bla-goslovi: ivot, ljudsko zajednitvo, prekrasni okoli i intelektualna i tjelesna snaga. Zato su ljudska bia u stanju vriti korisne i znaajne pothvate koji mogu biti vrijedan doprinos Bogu i drutvu. Bog nam je dao niz od est dana u koje moemo obavljati koristan posao. Upravo kao to je On


137

ocijenio vrlo dobrim ono to je stvorio u est dana (Post 1,31), i mi na kraju naih est radnih dana moemo zahvaliti Njemu za ono to nam je omoguio.

4. Subota i zajednitvo, ljubav i suutSubota nas podsjea da je Bog ljude obdario potrebom za zajednitvom i sposobnou da

vole, brinu se i pokazuju suut. Subota je trebala biti dan svetoga zbora (Lev 23,3). Ona je uz to bila podsjetnik starim Izraelcima da trebaju biti milostivi i postupati ljubazno i milostivo prema svojim blinjima zato to je Bog bio toliko ljubazan prema njima i oslobodio ih iz egipatskog ropstva.

C. Subota i doktrina o spasenjuGrijeh je poremetio Boji izvorni plan za stvorene ljude, ali je zahvaljujui Kristu ovaj plan ob-

novljen i dostupan svima koji prihvate Njegovu spasiteljsku milost. Subota ima ulogu u rjeavanju problema grijeha jer je znak Kristove posveujue sile i Njegova gospodstva. Ona nam pomae da shvatimo svoju potrebu za otkupljenjem, spasenjem i obnovom. Ona usmjerava na um prema Onomu koji jedini ima lijek za bolest grijeha i njegovo ropstvo. Ukazujui na Krista kao Otkupi-telja, subota nam pomae da prepoznamo svoju potrebu za spasenjem i beskonanu cijenu koju su Bog Otac i Isus za njega platili.

Biblijska osnova za soterioloko znaenje subote proizlazi iz nekoliko injenica: (1) Ob-veza svetkovanja subote, kao i obdravanja drugih devet zapovijedi Dekaloga, uspostavljena je na Sinaju u okviru Boje otkupljujue ljubavi i spasiteljskog djelovanja. (2) Subota je pro-glaena znakom da je Jahve Bog svojem narodu i da ga On posveuje. (3) Ako se pravilno svetkuje, subota dovodi do toga da se radujemo u Bogu kako je to prikazano u Izaiji 58,13.14. (4) Kristovo lijeenje subotom snano prikazuje Njegovu mo da lijei duhovno kao i tje-lesno. Krist je svakako jedini Spasitelj. On je taj koji je izbavio Izraela iz egipatskog ropstva (vidi 1 Kor 10,1-4) i On je taj koji oprata grijehe i ljudskim biima okovanima grijehom daje slobodu i zdravlje.

Kao zakljunu primjedbu o odnosu subote prema spasenju iznosimo da za ljudska bia u svi-jetu grijeha, subota kao znak otkupljenja ima vee znaenje nego kao znak ili uspomena na stva-ranje. Da bi stvaranje i na Stvoritelj za nas imali stvarno znaenje, prvo mora doi do ponovnog stvaranja. To ne umanjuje vanost subote kao uspomene na stvaranje, ve jednostavno ukazuje na vanu injenicu da za ljudska bia, podlona ropstvu grijeha, treba prethoditi osloboenje od tog ropstva; ono je temelj svake spoznaje o Bogu i odnosa prema Njemu. Ispravno svetkovanje subote mogue je samo u okviru osobne zajednice s Kristom.

D. Subota i doktrina o CrkviKao to smo vidjeli, subota slui kao izjednaitelj samom svojom naravi i time to u nama

odrava svijest o tome da smo stvoreni. No subota izjednauje i svojom soteriolokom dimenzi-jom, ne samo zbog nae potrebe za spasenjem koju imaju sva ljudska bia, nego i zato to oni koji je uzimaju u svoj ivot, ulaze u zajednitvo u kojem nema vie ni idova ni Grka; nema vie ni roba ni slobodnjaka; nema vie ni mukog ni enskog jer su svi samo jedan u Kristu Isusu (Gal 3,28). Ova zajednica je Kristova ekklsia, kranska Crkva.


138

Kao znak Kristove otkupiteljske snage, subota daje Crkvi ulogu u stvaranju potovanja i ljuba-vi u cijeloj kranskoj zajednici. Ona nas podsjea da svi sudjelujemo u zajednikom spasenju i da je na Gospodin i Spasitelj ujedno Gospodin i Spasitelj nae kranske brae i sestara. Okupljajui se iz subote u subotu, mi rastemo u uzajamnoj ljubavi i potovanju. Veza meu iskrenim Kristo-vim sljedbenicima postaje tako prisna da su proeti duhom Kristovih rijei: Nitko nema vee ljubavi od ove: poloiti vlastiti ivot za svoje prijatelje. (Iv 15,13) Kad je izgovorio ove rijei, Isus je bez sumnje mislio na svoju smrt, ali Njegova izjava ima i proroko i obeavajue znaenje za sve krane. Ona se odnosi na zajedniki ivot Crkve u tom smislu da svaki pojedini vjernik tako ljubi svojeg brata i sestru u Kristu da bi za njih bio spreman umrijeti. Povijest prve Crkve svjedoi da su pravi krani, kad su bili progonjeni, ispunili Isusove rijei.

Eklezioloka strana subote sadri jo jednu vanu injenicu; ona se odnosi na djelo Svetoga Duha u izgradnji crkvene zajednice i svjedoenju svijetu. Radi se o tome da Bog Svetim Duhom kranskoj zajednici daje posebne darove, sposobnosti koje su prikladno nazvane duhovni darovi (Rim 12,4-8; 1 Kor 12,4-11; Ef 4,11-14). Subotom se ovi razliiti darovi javno oituju. Osim toga, injenica da je subota znak otkupljenja treba nas uiniti zahvalnima ne samo za darove kojima je Sveti Duh obdario nas, ve i za darove kojima je obdario druge. I dok vjernici zajedno djeluju, trebaju nastojati prepoznati duhovne darove jedan u drugome. (Vidi Duhovni darovi, II.)

E. Subota i doktrina o posljednjim dogaajimaU staro doba idovi su imali izreku da je subota predukus vjenosti u ovome svijetu (Mina,

Tamid 7. 4). Ne bi iznenadilo kad bi novozavjetni krani imali slino miljenje, ali o tome nema-mo dovoljno jasnih biblijskih podataka. Premda se poinak u Hebrejima 3,74,13 moe shvatiti kao da se odnosi na novu Zemlju, glavni je naglasak ipak stavljen na duhovno iskustvo u Kristu, koje poinje u sadanjosti. Ovo iskustvo je, naravno, poetak vjenog ivota i bit e nastavljeno na Nebu i na novoj Zemlji.

Unato tome to gotovo svi suvremeni krani ne mare za subotu, Sveto pismo nastavlja po-zivati na njezino svetkovanje u ast Kristu kao Stvoritelju i Otkupitelju. Takav poziv neizbjeno izaziva protivljenje suboti.

Subota e imati posebno mjesto u posljednjoj krizi povijesti Zemlje. Pri kraju ovog doba doi e do jaanja demonske sile. Gnjev Sotone, tog Zmaja u Otkrivenju 12, usmjeren je na enin ostatak (Crkvu, Otk 12,17), a narav i snaga te srdbe prikazana je u Otkrivenju 13,11-17. Za ovaj ostatak posljednjeg vremena Biblija kae da vri Boje zapovijedi i ima svjedoanstvo Isusa Krista (Otk 12,17). Lani znak, ig Zvijeri, nametnut je uz otre sankcije cijelome svijetu (13,16.17). Ovaj je ig suprotan Bojem peatu, koji je u Svetome pismu prikazan kao subota. Kao to je subota za stare Izraelce bila znak da je Jahve njihov Bog, tako e u toj posljednjoj krizi ona biti znak odanosti Bogu onih koji vre sve Njegove zapovijedi. Ona e biti oitovanje potpunog pouzdanja Kristovog naroda u Njegovu spasiteljsku mo i dokaz odbacivanja Zvijeri i njezinog znaka. (Vidi Ostatak/Trojica anela, V; Velika borba, V. AD.)

IV. Vanost subote za kraneVjernici koji prema biblijskim uputama svetkuju subotu, to ine s radou, a ne iz prisile.

Oni u suboti vide dokaze Boje ljubavi; oni takoer razumiju da svetkovanjem subote uzvraaju


139

Njegovu ljubav. Pravi svetkovatelji subote manje razmiljaju o subotnjim ogranienjima, a vie o njezinim prednostima.

Subota je najljepi dan u tjednu. Kad je Bog u svojem sveznanju i dobroti odluio stvoriti ovaj svijet i to u est dana stvaranja, On je takoer odluio dodati jo jedan dan dan poinka da dovri sedmodnevni tjedan. Ovaj je dan poseban upravo zato to ga je Jahve blagoslovio i posvetio (Post 2,3). Subota ostaje za ljudski rod posebno znaajan dio vremena, ije su znaenje te fi ziki i duhovni blagoslovi danas bogatiji nego ikada. Stoga za nas koji ivimo u ovom narataju jo uvijek vrijede subotnji boanski blagoslovi i mi ih moemo u potpunosti doivjeti. Kad Kristovom milo-u prihvatimo i ivimo u radosti subote, ona postaje na najljepi dan u tjednu.

Zreo kranin doivljava subotu kao vitalan dio izobilnog ivota, vjenog ivota u Kristu, koji kvalitativno poinje ve sada, a prigodom Kristovog drugog dolaska kvantitativno e prijei u vjenost. Kraninu koji raste, subota omoguava prisniju zajednicu s Kristom, dok ova zajednica s Kristom kao i duhovni odmor, radost i sigurnost koju daje istodobno vodi k boljem razu-mijevanju subote i jaanju iskustva svetkovanja subote. Gledano iz obje perspektive, subota nije teret, ve ugodno oslobaanje od strke koja tako esto ispunjava ostalih est dana u tjednu. Ona u sebi sadri Kristov poinak o kojem je govorio: Doite k meni svi koji ste umorni i optereeni, i ja u vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uite od mene. Jer je jaram moj sladak, a moje breme lako. (Mt 11,28-30)

Osnova za nau teologiju o suboti i nae svetkovanje subote jest prisna osobna zajednica s Kristom, naim Spasiteljem. On je sredite iz kojeg proizlaze sva naa vjerovanja i aktivnosti. Bez Njega smo nitko i nita jer je On savren; i samo u Njemu i kroz Njega moemo izgraditi valjano i znakovito kransko iskustvo.

Ispravno svetkovanje subote pretpostavlja u ivotu svetost koju nalazimo samo u Kristu. U Starome zavjetu Bog je Izraelcima stalno naglaavao potrebu da budu sveti zato to je On svet (vidi Lev 11,44; 19,2; 20,26). Ova se tema u Novome zavjetu ponavlja za krane (1 Pt 1,15.16). Ellen White je istaknula da je subota znak Kristove sile da nas ini svetima (enja vjekova, str. 236) i da bi subotu drali svetom, ljudi i sami moraju biti sveti (isto, str. 231). Jedan drugi pisac to je rekao ovako: Subota nema svrhe ako njezina stvaralaka mo ne postie odreeni rezultat u ivotu onoga koji je svetkuje. Svetost samog vremena mora se slagati sa svetou u vremenu. (Kubo 49)

V. Subota u povijesti

A. Razdoblje izmeu dva zavjeta i rani judaizam

1. Razdoblje izmeu dva zavjetaRazdoblje izmeu dva zavjeta (kraj petog stoljea pr. Kr. do poetka prvog stoljea po Kr.) ima

mnogo praznina u vezi s razvojem judaizma i svega to ga je pratilo. Pa ipak, postoji odreena dokumentacija.

a. idovi s Elefantine. Dokumenti s Elefantine, otoka na Nilu u gornjem Egiptu, blizu da-nanjeg Asuana, pokazuju da je jo od petog stoljea prije Krista tu postojala idovska kolonija. Tijekom 1940-ih strunjaci su prouavali ispisane djelie lonarije iz ove idovske kolonije. Dva


140

od njih samo usput spominju subotu, ali pokazuju da se subota svetkovala. Meutim, dva druga su mnogo odreenija. U jednom sluaju eni po imenu Yislah nareeno je da pripremi (vee [?]) vola u (ili prije [?]) subotu, da se ne bi izgubio. U drugom sluaju trebalo je prije subote obaviti odreeni posao, vjerojatno primiti poiljku riba. Bez obzira na to kakav je religijski sinkretizam vladao meu idovima na Elefantini, vidi se da su znali za pravilno svetkovanje subote.

b. Makabejski ustanak. Na poetku makabejske pobune (166.142. pr. Kr.) protiv vladara iz kue Seleukovia, Antioha IV. Epifana, idovi su se drali tradicije prema kojoj se subotom nisu borili. Meutim, ve na poetku ustanka Makabejaca, kad su neprijateljske vojske poubijale nekoliko tisua idova (1 Mak 2,31-38), makabejski voa Matatija i njegovi pristae zakljuili su da obrambeni rat nije krenje subote (rr. 39-41).

Godine 63. pr. Kr. Pompej Veliki, rimski vojskovoa, koristio je subotu za vojne pripreme kao to je podizanje zemljanih nasipa protiv jeruzalemskih bedema. Na kraju je, nakon tromjesene opsade, u subotu uao u grad. Rimljani su i 37. g. pr. Kr. u subotu osvojili Jeruzalem.

c. Knjiga o Juditi i Jubileji. Dva starozavjetna pseudoepigrafska djela govore o suboti. I Knji-ga o Juditi i Jubileji datiraju od sredine do kraja drugog stoljea prije Krista. U objema nalazimo obiaj da se subotom ne posti. to se tie Judite (navodne junakinje iz razdoblja izgnanstva, ali po svemu sudei izmiljene), zapisano je kako je ona, nakon to joj je mu za etve jema umro od sunanice, postila sve dane udovitva svoga osim uoi subote i za samih subota (Jdt 8,2-6). Knjiga Jubileja propisuje smrtnu kaznu za poenje subotom (50,12.13). Smrtna kazna propisana je i za putovanje, paljenje vatre, klanje, postavljanje zamki i ribarenje te ratovanje.

Izmeu drugih aktivnosti koje su bile zabranjene subotom uz prijetnju smrtnom kaznom, bili su brani spolni odnosi, razgovori o poslovnim stvarima, ukljuujui planove za putovanje, zahvaanje vode i iznoenje bilo ega iz stana (50,8). Jedine doputene subotnje aktivnosti bile su (1) jedenje, pijenje, poivanje i blagoslivljanje Boga te (2) prinoenje tamjana i donoenje darova i rtava pred Gospodina (50,9-11). U knjizi se kae da su Bog i aneli na Nebu svetkovali subotu prije nego to je objavljena ljudima na Zemlji (2,30).

2. Rabinska tradicijaPrva opsena kodifi kacija usmenog zakona bila je Mina, izraena ne prije poetka treeg

stoljea. Ovaj dokument dobro oslikava zakonodavnu tradiciju meu idovima u novozavjetno vrijeme. Premda je subota spomenuta u nizu od ezdeset tri traktata (ili knjige) Mine, dva su posebno posveena suboti i subotnjem danu hoda Shabbath i Erubin.

Traktat Shabbath navodi trideset devet vrsta glavnih kategorija poslova koji se moraju izbje-gavati i zatim nabraja niz aktivnosti za svaku od kategorija. Glavne su kategorije: sijanje, oranje, etva, vezanje snoplja, vridba, vijanje, ienje uroda, mljevenje, prosijavanje, mijeenje, peenje, ianje ovaca, pranje ili obraivanje ili bojenje vune, predenje, tkanje, pravljenje dvije petlje, upli-tanje tri niti, razdvajanje dvije niti, vezanje [vora], odvezivanje [vora], ivanje s dva uboda, lov na gazele, klanje ili deranje koe ili usoljavanje ili suenje koe, struganje ili krojenje koe, pisanje dva pisma, brisanje dva slova da bi se napisala nova, graenje, ruenje, gaenje vatre, paljenje va-tre, udaranje ekiem i prenoenje bilo ega s jednog mjesta na drugo (Shabbath, 7. 2).

Unutar ovih trideset devet glavnih kategorija nabraja se niz aktivnosti. Na primjer, bila je propisana odreena koliina za proizvode ili predmete koji se subotom mogu nositi: slame


141

koliko krava uzme u jednom zalogaju, mlijeka dovoljno za jedan gutljaj, konopca toliko da se moe izraditi ruica za koaru i drugo (Shabbath, 7. 28. 7). Evo jo nekih primjera iz traktata Shabbath: Grki izop ne smije se jesti subotom jer nije hrana za zdrave. (14. 3) Osoba koju bole zubi ne smije preko njih sisati ocat, ali ga moe uzeti na uobiajen nain, i ako ozdravi, bit e zdrava (14. 4). Spominju se razliiti vorovi koji se subotom ne smiju vezati niti odvezivati, ali je jedan rabin objavio da nikoga ne smatra krivim zbog bilo kakvog vora koji se moe odvezati jednom rukom (15. 1). Za zahvaanje vode iz zdenca ili atrnje moe se uzeti tikva s kamenom; ali ako kamen ispadne, osoba e biti kriva (17. 6), vjerojatno zato to kamen nije bio dio posude za izvlaenje vode, ve teret u samoj posudi. Rad je, kako su ga rabini razumijevali, znaio aktivnost sa svrhom, obavljan na normalan nain. Zato se pisanje nogom ili ustima ili laktom, budui da nije bilo uobiajen nain pisanja, nije smatralo krivnjom. Nesuglasje vlasti oko toga koja djela ine ovjeka krivim, jo je vie zakompliciralo situaciju (abbath, 12. 3-12. 5).

Traktat Erubin govori o udaljenosti koja se smjela prijei u subotu, kao to je 2000 lakata subotnjeg dana hoda. Meutim, ova se udaljenost mogla poveati. Ako je ovjek prije zalaska sunca za poetak subote otiao 2000 lakata iz grada u kojem je ivio i na to mjesto stavio hrane za dva obroka te na ispravan nain proglasio da je to njegov erub, to bi mjesto slubeno postalo njegovo boravite za subotu. Onda bi u subotu mogao otii do tog mjesta i odande otii jo 2000 lakata, dakle ukupno 4000 lakata.

Erub je takoer sluio za prenoenje predmeta iz jednog stana u drugi. Time je prijeeno ogranienje kretanja od etiri lakta koje se odnosilo na pojedinani stan. Ako su stanovnici obli-njih stanova u zajedniko dvorite stavili hranu prije poetka subote i proglasili erub, vie sta-nova (i zajedniko dvorite) moglo se smatrati jednim velikim stanom. Tako se subotom mogla iznositi hrana i drugi predmeti u dvorite i iz njega, te izmeu dotinih stanova. No postojala su i ogranienja: na primjer, ako su dva vanjska dvorita inila erub, a izmeu njih je bilo jo jedno dvorite, u njega se smjelo pristupiti, ali se nije smjelo prelaziti iz jednog vanjskog dvorita u dru-go (Erubin 4. 6). Bilo je mnotvo razliitih aktivnosti i okolnosti koje su se odnosile na uporabu erub a.

Navedeni primjeri iz Mine pokazuju kako je rabinska tradicija ogradila zakon i liberalizira-la subotnja ogranienja. Na primjer, stroga pravila o premjetanju predmeta u subotu, zasnovana na razradi zabrana u Jeremiji 17,22, bila su ublaena. Daljnji primjer liberalizacije stajalita bio je u tome to je netko mogao biti okrivljen za krenje subote samo ako je itavo djelo uinio u zablu-di. Ako netko pone neki posao u zabludi a zavri ga svjesno, ili ako ga pone svjesno a zavri u zabludi, nije kriv ako i poetak i kraj svog posla nije uinio u zabludi (Shabbath 11. 6). Ako je netko subotom neto bacio, a onda se sjetio da je subota, a taj je predmet uhvatio drugi ovjek ili pas, ili je izgorio, nije kriv. Ako je baeni predmet ranio bilo ovjeka bilo ivotinju, ali se prije nego to je rana bila zadana ovjek koji je bacio predmet sjetio da je subota, ne bi bio okrivljen za krenje subote.

Sofi zam knjievnika u razvijanju usmenog zakona doveo je do pojave takvog mnotva ljud-skih zabrana i prilagodbi da su samo uitelji Zakona (zakonici) bili u stanju shvatiti i izii na kraj s brojnim nijansama. Obian narod bio je potpuno zbunjen i zbog toga je smatran neznalicama u pogledu Zakona.


142

Unato takvom nespretnom teretu zabrana i prilagodbi, drevni judaizam je subotu smatrao posebnom prednou i milinom. U petak uveer subotu se doekivalo s posebnim veseljem. Su-botnji ruak bio je poseban i nikako ga se nije smjelo propustiti. Subotnja pravila bila su ublaena za odreene prilike kao to su blagdani, i za sluajeve izuzetne hitnosti.

3. Eseni i betuzijanciJosip Flavije kae da su eseni bili najstroa idovska sljedba. Bili su mala, ali ipak znaajna

stranka u novozavjetnom razdoblju. Jedno esensko djelo, sastavljeno vjerojatno ne kasnije od jednog stoljea nakon Knjige Jubileja, i nazvano Zadokov ili Damaanski dokument, sadri niz propisa o suboti (10. 1411. 18). Glavni mu je cilj u velikoj mjeri slian sadraju iz Knjige Jubileja. Meutim, za krenje subote nije spomenuta smrtna kazna (vjerojatno zato to je u to vrijeme vlast nad ivotom i udovima bila u rimskim rukama). Osim toga, subotnji dan hoda nije pre-lazio 1000 lakata (polovica udaljenosti koju su doputali farizeji), premda je onaj tko je subotom pasao stoku mogao prijei 2000 lakata. Damaanski dokument takoer odreuje da se subotom ne smije nositi dojene, da se ivotinjama ne smije pomagati kad se tele ili kote i da se subotom ne smije izvaditi mladune ivotinje ako bi palo u atrnju ili jamu. Josip Flavije je zapisao da eseni subotom nisu doputali ni pranjenje crijeva (Ratovi, 2. 8. 9)!

Premda su saduceji, sveenika aristokracija u Novome zavjetu, bili helenisti, u temeljnim i-dovskim vjerskim propisima slijedili su pravila farizejske sljedbe. Saducejska podskupina poznata kao betuzijanci ini se da je dostigla esensku strogost. Poput esena, betuzijanci su slijedili solarni kalendar koji je onemoguavao da godinji blagdani padnu na tjednu subotu. Po njihovom milje-nju takva je praksa znaila zatitu subote.

4. Filon i Josip FlavijeNa prijelazu u novozavjetno razdoblje, u prvoj polovini prvog stoljea, Filon Aleksan-

drijski omoguuje uvid u teologiju o suboti i subotnje aktivnosti. Iznio ih je u apologetikom okviru i odraavaju situaciju u Aleksandriji, a ne u Palestini. Filon spekulira o znaenju broja sedam, govori o suboti kao roendanu svijeta i raspravlja o fi lozofskom znaenju poinka ukljuujui i elemente jednakosti i slobode sadrane u zapovijedi o suboti (Posebni zakoni, 2. 15; i Dekalog, 20).

to se prakse tie, Filon govori da se u sinagogu subotom odlazilo na prouavanje fi lozofi je odnosno Staroga zavjeta. Nema sumnje da je ovaj izraz uporabio zbog fi lozofske orijentacije u Aleksandriji i svoje osobne sklonosti prema fi lozofi ji. Osim toga tvrdi da subotu treba u potpuno-sti posvetiti fi lozofi ji poradi razvitka karaktera i pokoravanja savjesti (O stvaranju, 43). idovske sinagoge bile su kole zdrave svijesti, u kojima su njegovane umjerenost, hrabrost, pravda i druge vrline (Posebni zakoni, 2. 15). Provoditi slobodno vrijeme na takvim mjestima za stjecanje mu-drosti bilo je daleko bolje, smatra on, od provoenja vremena u portovima i zabavama (Mojsije, 2. 39).

I Josip Flavije, pri kraju prvog stoljea, govori o idovima koji nisu radili u sedmi dan, ve su ga posvetili uenju idovskih obiaja i zakona (Starine, 16. 2. 3). Osim toga, on navodi obiaj jednog sveenika u Jeruzalemu koji je stajao blizu kule u jugozapadnom uglu hrama i u petak poslijepodne zatrubio kao znak pribliavanja subote, a to je isto inio kao znak zavretka subote


143

u subotu uveer (Ratovi, 4. 9. 12). Takoer biljei podatak o zakonodavnoj idovskoj predaji da se subotom ne posti, i spominje propis da subotom treba ruati (ivot, 279).

B. Subota i nedjelja u prvoj Crkvi

1. Podrijetlo svetkovanja nedjeljeToan redoslijed dogaaja koji su doveli do svetkovanja nedjelje poneto je nejasan. Jasno je

da se nedjelja nije poela svetkovati namjesto subote. Sve do etvrtog stoljea nedjelja nije nado-mjestila subotu kao dan poinka; dotad je kranska nedjelja bila radni dan, s vremenom odvoje-nim za posebno bogosluje.

Godinje proslavljanje nedjelje uskrsnua moglo je biti prethodnica svetkovanju tjedne nedje-lje, koja je postupno prihvaena kao blagdan u ast uskrsnua. U Novom se zavjetu smatralo da idovska Pasha ukazuje na pravo pashalno Janje; isto tako se smatralo da idovski blagdan prvih plodova ukazuje na Kristovo uskrsnue (1 Kor 5,7; 15,20).

Prema Levitskom zakoniku 23,11, prvi snop trebalo je prinijeti sutradan po suboti. Fa-rizeji su tumaili da je to dan poslije pashalne subote. Pashalno janje bilo je zaklano 14. Nisana, 15. Nisana slavila se pashalna subota, a 16. Nisana prinosio se prvi snop kao prvina, bez obzira na dan tjedna u koji su ovi datumi mogli pasti. Nasuprot tome, eseni i betuzijan-ski saduceji tumaili su da izraz sutradan po suboti znai dan nakon tjedne subote, a to je uvijek bila nedjelja.

Krani su svoj blagdan uskrsnua prvina slavili godinje, a ne tjedno, i po svemu sudei slavili su ga u skladu sa starim obiajem idovskog slavljenja prvina. Tako su prvi krani prihva-tili oba tipa idovskog raunanja farizejski i esensko-betuzijanski to se vidi iz sukoba oko Uskrsa do kojeg je dolo krajem drugog stoljea.

S vremenom se ovaj godinji blagdan pretvorio u tjedni vjerojatno iz niza razloga kao to su protuidovsko raspoloenje (posebno prisutno u Rimu i Aleksandriji) i degradiranje subote su-botnjim postom. Osim toga, postoje dokazi koji ukazuju na to da je razdoblje od sedam tjedana izmeu Uskrsa i Pedesetnice imalo posebno znaenje za odreene dijelove prve Crkve, i obiaj slavljenja nedjelje tijekom tog razdoblja mogao se poslije proiriti na cijelu godinu.

2. Subota i nedjelja u drugom i treem stoljeua. Najraniji podaci. Treba spomenuti tri teksta koji u drugom stoljeu govore o danu odmora,

jer se za njih tvrdilo da potvruju svetkovanje bilo nedjelje, bilo subote, premda nijedan posebno ne spominje bilo koji od tih dana. To su tekstovi Ignacija Antiohijskog, Plinija, rimskog namje-snika u Bitiniji, i Didahe.

Oko 115. godine Ignacije Antiohijski napisao je poslanicu Magneanima u Maloj Aziji; u njoj je ove krane upozorio na izuzetnu krajnost judaistikog ivljenja. U Poslanici Magne-anima 9. 1, govori o tome kako vie ne treba subotariti, ve ivjeti u skladu s Gospodnjim, u kojem se pojavila i naa nada u njega. Ovo je esto bilo tumaeno da vie ne treba svetkovati subotu, ve ivjeti u skladu s danom Gospodnjim [nedjeljom]. Rijei dan nema u grkom pa je dodana. Umjesto dodavanja rijei dan, mogli bismo dodati rije ivot, pa bi prijevod glasio: ve ivjeti u skladu s Gospodnjim ivotom. Prema grkoj konstrukciji ove reeni-


144

ce, mogue je i jedno i drugo znaenje, ali bi s Gospodnjim ivotom bilo posebno prikladno s obzirom na to da se u njemu pojavila i naa nada u njega [Krista].

Izraz subotariti prikazuje opi nain ivota, a ne svetkovanje nekog dana. Jedan interpolator Ignacija iz etvrtog stoljea nije izraz subotariti izjednaio sa svetkovanjem subote, jer je poticao na svetkovanje oba dana, subote i nedjelje. Jedino je imao primjedbu na idovski nain svetkova-nja subote (vidi V. B. 3. a). Kontekst Ignacijeve izjave poziv na oponaanje starozavjetnih proro-ka (8. 29. 1) pokazuje da on raspravlja o nainu ivota, a ne o danima bogosluja. Starozavjetni proroci, koji nisu subotarili, a ivjeli su u skladu s Gospo

subota strand.pdf

Documents