STIGMA je riječ grčkog porijekla koja je u Antičkoj Grčkoj označavala biljeg/znak koji se urezivao ili spaljivao na kožu robova, kriminalaca ili izdajnika, sa namjerom da ih se označi kao sramotne i nemoralne osobe – osobe koje treba izbjegavati, pogotovo na javnim mjestima.

Danas se izraz stigma ili STIGMATIZACIJA koristi u kontekstu negativnog obilježavanja određenih osoba kao abnormalne, sramotne, ili na neki drugi način nepoželjne, što uključuje pričanje iza njihovih leđa, ismijavanje, izbjegavanje kao i posljedično socijalno udaljavanje od tih osoba.

Na stigmu možemo gledati kao na ETIKETU koja razlikuje osobu ili grupu osoba od drugih na omalovažavajući/obezvrijeđujući način, pa tako ljudi mogu biti etiketirani na osnovu boje kože (rasna pripadnost), tjelesne veličine (stepen gojaznosti), odjeće (siromaštvo), mentalnog zdravlja (osobe sa psihičkim poteškoćama) i slično.

Stigma je uzrokovana kombinacijom neznanja i straha, što je podloga stvaranju različitih stereotipa i predrasuda, a što u konačnici dovodi do diskriminacije članova stigmatizirane grupe.

ČAK I OSOBE KOJE NE MISLE NIŠTA LOŠE I ŽELE SVE NAJBOLJE MOGU REĆI NEŠTO POGREŠNO, MOGU IMATI NETAČNE

PRETPOSTAVKE I VJEROVATI U STVARI KOJE UZROKUJU DA DRUGI BUDU STIGMATIZIRANI.

Stigmatizacija osoba sa psihičkim poteškoćama vrlo je rasprostranjena. Veliki broj različitih zajednica ima predrasude i negativne stavove prema osobama sa psihičkim poteškoćama. Takve predrasude i strah od stigme među glavnim su razlozima zbog kojih osobe koje pate od određenih problema mentalnog zdravlja ne potraže stručnu pomoć kada im je ona najpotrebnija.

Može se reći kako osobe sa psihičkim poteškoćama imaju 2 PROBLEMA: bolest kao prvi problem te doživljenu stigmu koju ta bolest donosi kao drugi problem.

Stigmatizacija dovodi do isključivanja osoba iz raznih segmenata društva. Društvena isključenost znači da osoba nije u prilici da bude aktivnim članom društva i da joj se ne pružaju jednake mogućnosti koje imaju drugi ljudi.

Osobe sa psihičkim poteškoćama koje žive u društvu koje doprinosi njihovoj stigmatizaciji dovode u sumnju vlastite sposobnosti i mogućnost neovisnog i samostalnog života, pronalazak posla kao i pronalazak životnog saputnika, oni doživljavaju stigmu kao ličnu sramotu koja im umanjuje samopouzdanje i narušava samopoštovanje.

Stigma uzrokuje promjene u osjećanjima, stavovima i ponašanju osoba koje su stigmatizirane kao i kod članova njihovih porodica.

Stigma predstavlja prepreku u kvaliteti života osoba sa mentalnim bolestima i njihovih porodica, a može predstavljati čak i mnogo veću prepreku od same bolesti.

ZDRAVLJE

‘TO SE MENI NE MOŽE

DOGODITI’

DISKRIMINACIJA (PONAŠANJE) Ljudi postupaju prema osobama sa psihičkim poteškoćama na nepravedne i diskriminirajuće načine. Diskriminacija se definiše kao nepravedna razlika u ophođenju prema različitim kategorijama ljudi, poricanje njihovih prava i odgovornosti kao punopravnih građana i nastaje kao posljedica stereotipa i predrasuda.

Razlikujemo dva glavna oblika stigme: JAVNU STIGMU i SAMO-STIGMU. Kada šira javnost ima određene pretpostavke o osobama na osnovu

njihovih psihičkih poteškoća, tada govorimo o javnoj stigmi. Sa druge strane, samo-stigma je proces prihvatanja javne stigme od

strane samih osoba koje su stigmatizirane, kao i istovremeno slaganje sa negativnim i omalovažavajućim prikazivanjima koja su prihvaćena kao

tačan prikaz sebe i drugih osoba sa psihičkim poteškoćama.

Sa stanovišta samo-stigme, osoba sa psihičkim poteškoćama primjenjuje stavove javnosti na samu sebe. Stereotipi se definišu kao negativna javna vjerovanja o osobama sa mentalnim bolestima koja se tumače kao istinita

(npr. osoba se slaže sa uvjerenjem da su ljudi sa mentalnim bolestima neinteligentni). Predrasude su rezultat spajanja stereotipa i doživljavanja

negativnih osjećanja o sebi zbog postojanja mentalne bolesti (npr. osoba smatra da je neinteligentna i doživljava stid zbog toga). Predrasude mogu dovesti do

samostigmatizirajuće diskriminacije (npr. osoba izbjegava liječenje).

Negativne posljedice samo-stigme mogu biti koncipirane u pojmu “zašto pokušati efekat”, u kojem prihvaćeni stereotipi i predrasude dovode osobu do toga da odustane od ličnih ciljeva. Smanjena nada, povjerenje i samopoštovanje mogu smanjiti pojedinčev doživljaj vlastitih kompetencija, koji u konačnici dovodi do povlačenja i odustajanja od obrazovnih, društvenih i poslovnih ciljeva.

STEREOTIPI (NEZNANJE) Mnogi ljudi ne znaju puno toga o mentalnim bolestima, a mnogo onoga što znaju je netačno.

PREDRASUDE (NEGATIVNI STAVOVI) Ljudi se boje i izbjegavaju druge osobe koje imaju psihičke poteškoće; osobe sa psihičkim poteškoćama očekuju da će biti izbjegavane od strane drugih ljudi.

Sa stanovišta javne stigme stereotipi se definišu kao negativna očekivanja o osobama sa mentalnim bolestima (npr. mentalno bolesne osobe su opasne).

Predrasude se definišu kao spoj stereotipa i doživljaja negativnih osjećaja prema osobama sa mentalnim bolestima (npr. osjećaj straha od osoba sa

mentalnim bolestima zbog vjerovanja da su opasne). Predrasude mogu dovesti do diskriminacije prema mentalno bolesnim osobama (npr. poslodavac ne želi

da uposli osobu ili stanodavac da joj iznajmi stan).

ČAK I OSOBE KOJE NE MISLE NIŠTA LOŠE I ŽELE SVE NAJBOLJE MOGU REĆI NEŠTO POGREŠNO, MOGU IMATI NETAČNE

PRETPOSTAVKE I VJEROVATI U STVARI KOJE UZROKUJU DA DRUGI BUDU STIGMATIZIRANI.

1. Jednom lud, uvijek lud Mnogi ljudi sa najtežim oblikom shizofrenije i drugim teškim psihičkim oboljenjima u stanju su da žive produktivnim životima

2. Sve osobe sa mentalnim bolestima su slične Osobe sa mentalnim bolestima su raznolika grupa ljudi kao i bilo koja druga grupa

3. Teške mentalne bolesti su rijetke i meni se ne mogu dogoditi Zapravo, teške mentalne bolesti kao što su šizofrenija, manična depresija i druge, mogu doseći brojku od 8 do 10% populacije

4. Mentalno bolesne osobe su opasne Vrlo je mali broj ljudi sa mentalnim bolestima koji su ubili nekoga. Osobe sa mentalnim bolestima nisu ni manje ni više nasilne od ostatka populacije

5. Mentalno bolesne osobe ne mogu preživjeti van bolnice Ogromna većina ljudi sa mentalnim bolestima živi uspješne živote u svojim zajednicama

6. Mentalno bolesne osobe neće nikada imati koristi od psihoterapije

Podrška i rehabilitacija imaju značajan uticaj na živote osoba sa mentalnim bolestima

7. Mentalno bolesne osobe nisu u stanju raditi bilo šta osim najjednostavnije poslove Osobe sa mentalnim bolestima obavljaju poslove na svim nivoima, baš kao i ostatak populacije

STVARNOSTI O MENTALNIM BOLESTIMA:

> Diskriminaciji

> Društvenoj isključenosti

> Strahu i stidu

> Ljutnji i frustriranosti

> Izbjegavanju tretmana

> Nepovjerenju

> Nezaposlenosti

> Neriješenom stambenom pitanju

> Niskom samopouzdanju

> Narušenom samopoštovanju

> Slaboj socijalnoj podršci

Borba protiv stigmatizacije podrazumijeva da se ljudima sa mentalnim bolestima obezbijede jednaka mjesta u društvu. Postoje različiti načini na koje se može djelovati u borbi protiv stigme, diskriminacije i socijalne isključenosti. Dok će jedni željeti da se zalažu za poboljšanje zakona kako bi se osiguralo da se osudi nepravedno ponašanje kada se pojavi, drugi će željeti da pruže mogućnosti za više kontakta među ljudima sa mentalnim bolestima i ostalim ljudima u cilju smanjenja straha i predrasuda. Ne postoji mjesto u društvu u kojem nije moguće doprinijeti u borbi protiv stigme.

Strategije izmjene javne stigme podijeljene su u 3 KATEGORIJE: edukativni programi, kontakt i protesti.

Kratki EDUKATIVNI PROGRAMI dovode do značajnog poboljšanja stavova o mentalnim bolestima. Obrazovni programi pomažu ljudima da prepoznaju netačne stereotipe o mentalnim bolestima i zamijene ih sa činjeničnim informacijama. Cilj nije da se prisutne učini ekspertima za mentalne bolesti, već da se upoznaju sa osnovnim činjenicama kako bi se razbili postojeći mitovi o mentalnim bolestima.

KONTAKT sa mentalno bolesnim osobama također donosi značajna poboljšanja u stavovima. Osobe koje su više upoznate sa činjenicama o mentalnim bolestima manje odobravaju pogrešne stavove. Osim toga,

Najčešća metoda izmjene samo-stigme su PSIHOEDUKATIVNI PROGRAMI. U tim programima učesnici uče činjenice koje su suprotne stereotipima o određenoj bolesti. Koriste se lična iskustva učesnika sa predrasudama i raspravlja se o posljedicama njihovog prihvatanja.

Strategije koje potiču osnaživanje također smanjuju stigmu. Osnaženi pojedinci imaju dobro samopoštovanje, vjeruju da su uspješni u životu, i optimistični su u pogledu svoje budućnosti.

Još jedan pristup smanjenja samo-stigme je terapija koja ima za cilj da pomogne u razvoju vještine preformulisanja i ispravljanja negativnih samousmjerenih mišljenja.

STIGME

osobe koje dolaze u kontakt sa mentalno bolesnim osobama kao dio anti-stigma programa pokazuju značajne promjene u svojim stavovima o mentalnim bolestima. Promjene u stavovima koje su rezultat kontakta održavaju se tokom vremena, a povezane su i sa promjenama u ponašanju.

PROTESTI naglašavaju nepravdu određenih stigmi kroz društveni aktivizam i vode ka moralnom apelu javnosti da prestane razmišljati i djelovati na stigmatizirajući način. Protesti su koristan način naglašavanja različitih oblika nepravde uzrokovane stigmom i mogu biti uspješni u tome da se stigmatizirajuće predstave uklone iz reklama, sa televizije, filma i drugih medija. Postoje razni načini protestvovanja: medijske kampanje o uspješnim članovima stigmatizirane grupe, pisane kampanje, telefonski pozivi, javna osuda, protestni marševi i sjedenja, bojkot.

ZBOG ČEGA SE BORITI PROTIV STIGME?ZBOG TOGA ŠTO BORBA PROTIV STIGME MOŽE I HOĆE NAPRAVITI PROMJENU. Obično se misli da ne postoji način prevazilaženja diskriminacije nad ljudima sa mentalnim bolestima, međutim, uvijek se mogu poduzeti određene aktivnosti kako bi se smanjila stigma, diskriminacija i društvena isključenost koju ti ljudi doživljavaju.

ZBOG TOGA ŠTO JE STIGMA NEPRIHVATLJIVA. Borba protiv stigme je moralni imperativ.

ZBOG TOGA ŠTO MENTALNE BOLESTI NISU RIJETKE. U određenim životnim okolnostima svakom od nas bolest se može dogoditi.

ZBOG TOGA ŠTO BORBA PROTIV STIGME DONOSI BROJNE PREDNOSTI ZA OSOBE SA MENTALNIM BOLESTIMA, ONIMA KOJI SU IM BLISKI I ŠIREM DRUŠTVU. Stigmatizacija stavlja prepreke na putu oporavka ljudi, može pogoršati simptome mentalnih bolesti i može spriječiti ljude od traženja pomoći kada im je potrebna. Smanjenje stigme zato ima potencijal da značajno poboljša kvalitet života ljudi koji imaju određene poteškoće sa mentalnim zdravljem.

ZBOG TOGA ŠTO ĆE SVAKI ČLAN DRUŠTVA IMATI KORISTI OD TOGA. Društva u kojima ima manje diskriminacije, i više prihvatanja ljudi koji su drugačiji, teže ka tome da budu zdravija. Diskriminacija i socijalna isključenost imaju ogromne društvene i ekonomske troškove za pojedince, njihove porodice i društvo u cjelini. Troškovi za društvo uključuju gubitak vještina i talenata ljudi koji imaju poteškoće sa mentalnim zdravljem – vještine koje propadaju ili su neiskorištene zbog diskriminacije i isključenja ljudi iz učešća i davanja doprinosa društvu. Svi, bilo da su to korisnici usluga mentalnog zdravlja, oni koji su im bliski, zdravstveni radnici i dr., MOGU DJELOVATI KAO SNAGA ZA PROMJENE.