UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE – NIKŠIĆ

Slađana Glušica

STAVOVI I MIŠLJENJA VASPITAČA O ZNAČAJU FIZIČKOG VASPITANJA U PREDŠKOLSKIM

USTANOVAMA

(Završni rad)

Nikšić, 2016.

ii

UNIVERSITY OF MONTENEGRO FACULTY FOR SPORT AND PHISICAL EDUCATION – NIKŠIĆ

Slađana Glušica

VIEWS AND OPINIONS TO EDUCATORS ABOUT THE IMPORTANCE OF EDUCATION IN PRESCHOOL

INSTITUTIONS

(Thesis)

Nikšić, 2016.

iii

UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE – NIKŠIĆ

STAVOVI I MIŠLJENJA VASPITAČA O ZNAČAJU

FIZIČKOG VASPITANJA U PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA

(Završni rad)

Predmet: Metodologija naučnog istraživanja Mentor: Prof. dr Rašid Hadžić

Studijski program: Menadžment u sportu Kandidat: Slađana Glušica Broj indexa: 8/15

Nikšić, novembar 2016.

iv

Sažetak: Dosadašnja istraživanja ukazala su na nedovoljnu efikasnost nastave fizičkog vaspitanja na razvoj funkcionalnih sposobnosti djece predškolskog uzrasta. Ovaj rad je imao za cilj da utvrdi stavove i mišljenja vaspitača o značaju fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama. Generalni cilj istraživanja je bio utvrditi stavove vaspitača o značaju fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama, dok su parcijalni ciljevi bili: utvrditi da li vaspitači redovno sprovode fizičke aktivnosti sa djecom predškolskog uzrasta; utvrditi da li vaspitači smatraju da posjeduju adekvatne prostorne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja; utvrditi da li se nastava fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama realizuje u dovoljnom broju časova u prirodi na svježem vazduhu; utvrditi da li vaspitači smatraju da fizičke aktivnosti rezultiraju i boljem razvoju psihofizičkih sposobnosti, brzine, okretnosti, snage, preciznosti i sl. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 110 vaspitača (ispitanika). Na osnovu rezultata može se zaključiti da su stavovi i mišljenja ispitanika na navedenoj temi veoma pozitivni. Dobijeni rezultati dovode do zaključka da fizički razvoj djece predškolskog uzrasta, predstavlja okosnicu njihovog sveukupnog razvoja. Fizičko vaspitanje djece predškolskog uzrasta podrazumijeva aktivnosti kojima se zadovoljavaju osnovne potrebe djece za pokretom, istraživanjem sopstvenih potencijala i mogućnosti okruženja. Takođe, ono predstavlja segment opšte zrelosti djece za polazak u školu. Ključne riječi: djeca predškolskog uzrasta, vrtić, fizičko vaspitanje….

v

Abstract: Previous studies have pointed to the lack of efficiency of physical education in the development of functional abilities of children of preschool age. This study was aimed to determine the views and opinions of teachers about the importance of physical education in preschool institutions. The general goal of the study was to determine the opinions of teachers about the importance of physical education in kindergartens, while the partial goals were: determine whether teachers regularly conduct physical activities with children of preschool age; determine whether teachers think that they have adequate resources for teaching physical education; determine whether the teaching of physical education in preschool institutions shall be implemented in a sufficient number of hours in nature, fresh air; determine whether educators believe that physical activity can result in better development of mental and physical abilities, speed, agility, power, precision, etc. The survey was done on a sample of 110 teachers (respondents). Based on the results it can be concluded that the attitudes and opinions of respondents on this subject are very positive. The results lead us to conclude that the physical development of children of preschool age, is the backbone of their overall development. Physical education for children of preschool age includes activities to meet the basic needs of children in movement, exploring their own potential and possibilities environment. Also, it is a segment of the general maturity of children for school. Key words: preschool children, kindergarten, physical education ....

vi

SADRŽAJ

1. UVODNA RAZMATRANJA ………...........…………….………..……… 2. TEORIJSKI OKVIR RADA ..........................................................................

2.1 Definicije osnovnih pojmova …...………………………....................... 2.2 Pregled dosadašnjih istraživanja ……………….…………………........

3. PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA …………….......... 4. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA …….……………………………………...... 5. METOD RADA ...............................................................................................

5.1 Tok i postupci istraživanja …………………..….……………………... 5.2 Uzorak ispitanika …………………..….……………………………..... 5.3 Uzorak mjernih instrumenata …………………..….………………....... 5.4 Opis mjernih instrumenta …………………..….………………..…....... 5.5 Statistička obrada podataka …………………..….………......................

6. REZULTATI I DISKUSIJA ………….……………………………………. 7. ZAKLJUČAK ……………………………………………………………….. Literatura ……………………………………………......................................... Prilog: Anketni upitnik .......................................................................................

1

3 3 4

7

8

9 9 9 9 9

10

11

20

22

23

1

1. UVODNA RAZMATRANJA Fizičko vaspitanje djece predškolskog uzrasta sastavni je dio cjelovitog

sistema obrazovanja i vaspitanja kao organizovanog procesa oformljavanja i razvoja ličnosti. Cilj fizičkog vaspitanja djece predškolskog uzrasta je, prije svega, da u sistemu cjelokupnog vaspitanja doprinosi cjelovitom razvoju ličnosti, prvenstveno razvoju fizičkih, funkcionalnih i motoričkih sposobnosti, očuvanju i unapređenju zdravlja, sadržajnijem i korisnijem provođenju vremena i razvoju pozitivnih osobina ličnosti. Obzirom na visoku povezanost fizičkog, intelektualnog i emocionalnog razvoja djece ovog uzrasta fizičko vaspitanje umnogome doprinosi usaglašenom cjelovitom razvoju svih dimenzija razvoja djeteta. Fizičko vaspitanje ima poseban značaj za dječiji organizam. Kretanje, kao osnova fizičkog vaspitanja, predstavlja jedan od osnovnih uslova za normalan rast i razvoj mladog organizma. Nedostatak motoričke aktivnosti, odnosno ograničena fizička aktivnost, veoma nepovoljno utiče na rast i razvoj organizma, ugrožava normalno funkcionisanje važnih organa i sistema organizma, zdravlje i normalan razvoj djece. Predškolsko doba je period intenzivnog razvoja svih organa i sistema dječijeg organizma: mišića, kostiju, nervnog sistema, unutrašnjih organa – srca i krvnih sudova, disajnih organa i dr. Tjelesni razvoj i stepen razvijenosti motorike djece predškolskog uzrasta predstavljaju dobru osnovu za sistematsku i organizovanu primjenu odgovarajućih programa i aktivnosti u fizičkom vaspitanju. Na taj način se, primjenom odgovarajućih programa fizičkog vaspitanja, od najranijeg djetinjstva obezbijeđuje pozitivan uticaj na: harmoničan tjelesni rast i razvoj; pravilan razvoj motorike, usvajanje lakoće, mekoće i koordinacije pokreta; usvajanje pravilnog držanja tijela, prevenciju tjelesnih deformiteta i otklanjanje početnih funkcionalnih poremećaja pravilnog držanja tijela; povećavanje otpornosti organizma prema nepovoljnim spoljašnjim uticajima; pravilan razvoj i funkcionisanje srca i krvnih sudova, disajnih i drugih organa i sistema; emocionalni i intelektualni razvoj i ukupan razvoj dječije ličnosti (Kamenov, 1983).

Opredjeljivanjem zadataka fizičkog vaspitanja praktično se vrši operacionalna

konkretizacija opšteg cilja fizičkog vaspitanja. Operacionalizacijom cilja konkretizuje se sistem zadataka koji treba i koji se može ostvarivati u pojedinim etapama procesa fizičkog vaspitanja. Kroz zadatke fizičkog vaspitanja vrši se strukturna – kvantitativna i kvalitativna razrada cilja fizičkog vaspitanja. U procesu operacionalizacije cilja fizičkog vaspitanja susrećemo se sa različitim nivoom razrade zadataka. U tom smislu u stručnoj literaturi susrećemo u osnovi dva pristupa: prvi pristup razrađuje najvažnije zadatke fizičkog vaspitanja kao smišljenog sistematskog procesa u kome se obezbjeđuju željeni pozitivni uticaji na cjelokupan razvoj dječijeg organizma i dječije ličnosti. Ovako formulisani zadaci mogu se sistematizovati prema različitim kriterijumima; drugi pristup detaljno razrađuje zadatke pojedinih nosilaca procesa fizičkog vaspitanja djece predškolskog uzrasta, precizno navodeći šta sve treba da čine predškolske ustanove, vaspitači, roditelji i drugi subjekti, kako bi se ciljevi i zadaci fizičkog vaspitanje što cjelovitije ostvarivali. Ova dva pristupa se međusobno ne isključuju, oni se dopunjuju i predstavljaju samo različit nivo razrade zadataka u procesu fizičkog vaspitanja. Kroz fizičko vaspitanje djece predškolskog uzrasta ostvaruju se veoma važni i raznovrsni zadaci vezani, ne samo za podsticanje harmoničnog fizičkog rasta i razvoja, već u znatnoj mjeri i ukupnog fizičkog, intelektualnog i emocionalnog razvoja djeteta. Zadaci fizičkog vaspitanja baziraju se na naučnim saznanjima o značaju i vrijednostima fizičke aktivnosti kao fiziološkog

2

stimulansa za harmoničan fizički rast i razvoj i doprinos cjelovitom razvoju dječije ličnosti. Zadaci fizičkog vaspitanja ostvaruju se kroz osnovne mehanizme uticaja fizičke aktivnosti na organizam djeteta. To su sljedeći mehanizmi: tonizirajuće djelovanje igre i fizičke aktivnosti uopšte – ispoljava se na taj način što se kroz igru i fizičke vježbe pojačava intenzitet bioloških funkcija u organizmu djeteta; stimuliše rad vegetativnih organa, posebno srca, krvotoka i disajnih organa; reguliše funkcija unutrašnjih organa; poboljšava aktivnost srčano – sudovnog sistema; poboljšava raspoloženje i postiže osjećaj svježine i zadovoljstva; trofičko djelovanje igre, odnosno fizičke aktivnosti – ispoljava se aktiviranjem procesa razmjene materija i boljim snabdijevanjem mišića i organizma u cjelini hranljivim materijama i kiseonikom; poboljšavanjem procesa oksidacije u organizmu i pojačavanjem razmjene u tkivima čime se podstiče rast, razvoj, oporavak i drugi pozitivni procesi; kompenzatorno djelovanje igre, odnosno fizičke vježbe – ispoljava se kroz privremenu ili trajniju zamjenu narušenih funkcija (kompenzaciju), prilikom zamora, povreda, početnih oblika posturalnih poremećaja, oboljenja; djelovanje igre, odnosno fizičke vježbe kroz mehanizam normalizacije funkcija – ispoljava se kroz aktiviranje različitih funkcija organizma čime se doprinosi normalizaciji narušenih funkcija (na primjer, početnih funkcionalnih poremećaja pravilnog držanja tijela, ali i početnih poremećaja u radu drugih organa i sistema organizma). Mehanizam normalizacije funkcija posebno dolazi do izražaja u kineziterapiji (Matić, Arunović, Bokan, 1992).

Suština ovog rada jeste da se ustanove stavovi i mišljenja vaspitača o značaju

fizičkog vaspitanja. Smatrajući da je ovo bitan predmet za svu djecu, od suštinskog je značaja kakvog su mišljenja vaspitači koji će se baviti poslom bitnim za vaspitanje i obrazovanje djeteta.

3

2. TEORIJSKI OKVIR RADA

2.1 Definicija osnovnih pojmova

Fizičko vaspitanje je sistematski organizovan proces sticanja motoričkih vještina, znanja i sposobnosti, jačanja zdravlja i razvoja psiho – fizičkih snaga i sposobnosti vaspitanika (Krulj, Kačapor, Kulić, 2001).

Fizička aktivnost (tjelesna aktivnost) se definiše kao bilo koje tjelesno kretanje u produkciji skeletnih mišića koje dovodi do potrošnje energije (Caspersen, Powell, & Christenson, 1985). Fizička sposobnost podrazumijeva funkcionalnu sposobnost čovjekovog organizma da se adekvatno nosi sa svakodnevnim fizičkim naporima na radnom mjestu, u domu, na ulici itd. (Mikalački, 2000). Motoričko ponašanje je kompleksan pojam, koji zavisi od motoričkog razvoja i podrazumijeva cjelokupnu motoričku aktivnost u situaciji u kojoj je potrebno reagovati na motoričkom nivou (Bala, Popović i Sabo, 2006). Motoričke vještine (motoričke navike) su stečena motorička ponašanja i odnose se na mogućnost pojedinca da precizno i brzo organizuje pokrete za izvršavanje motoričkih zadatka različite kompleksnosti. Osnovne radnje držanja, kretanja i manipulacije, omogućavaju čovjeku da se angažuje u različitim motoričkim radnjama širokog spektra zadataka (Newell, 1991). Vježba je podskup fizičke aktivnosti koja se planira, ima strukturu, ponavlјa se i ima konačan ili srednjeročan cilј pobolјšanja ili održavanja fizičke kondicije, ali i unapređivanje motoričkih sposobnosti i sticanje motoričkih vještina (Caspersen et al., 1985). Stav je socijalizacijom stečena, relativno trajna mentalna dispozicija, koja se ispoljava kao tendencija da se misli, osjeća i postupa na određeni način. (Vidanović, 2006). Rast je proces kvantitativnih promjena koje se odnose na povećanje dimenzija tijela promjenama u strukturi pojedinih tkiva i organa. Razvoj označava proces kvalitativnih promjena koje su prvenstveno uzrokovane sazrijevanjem i diferenciranjem struktura pojedinih tkiva, organa i cijelog organizma (Neljak, 2009).

Anketiranje je jedna od najrasprostranjenijih istraživačkih tehnika i

podrazumijeva prikupljanje podataka pisanim ili usmenim putem na osnovu odgovora na unaprijed sastavljena pitanja. Instrument ove tehnike je upitnik ili anketni list koji sadrži dvije grupe pitanja: prva se odnosi na personalne podatke ispitanika (ime, prezime, datum rođenja, pol, zanimanje i sl.), a druga na aktuelni predmet istraživanja (Perić, 2006).

4

2.2 Pregled dosadašnjih istraživanja U prošlosti se diskutovalo o tome koliko je fizičko vaspitanje zastupljeno u

vrtiću i koliko su djeca i roditelji zadovoljni. Živkov i Markov (2008) su sproveli istraživanje o tome da utvrde uticaj

programiranog fizičkog vježbanja na razvoj motorike kod djece predškolskog uzrasta. Istraživanje je realizovano u devet vrtića Predškolske ustanove “Dragolјub Udicki” u Kikindi. Realizacija usmjerenih aktivnosti metodike fizičkog vaspitanja koju je izvodio profesor fizičkog vaspitanja odvijala se u Vrtiću “Miki”. U ostalih osam vrtića usmjerenu aktivnost iz oblasti metodike fizičkog vaspitanja realizovali su vaspitači. Nakon izvršenog šestomjesečnog programiranog vježbanja, ispitanici eksperimentalne grupe su pokazali bolјe rezultate prema svim ispitivanim parametrima. Utvrđeno je da nakon programiranog fizičkog vježbanja u odnosu na klasičan način održavanja usmjerenih aktivnosti iz oblasti fizičkog vaspitanja ispitanici eksperimentalne grupe postižu bolјe rezultate prema ispitivanim motoričkim parametrima. Nedovolјna efikasnost usmjerenih aktivnosti metodike fizičkog vaspitanja na predškolskom uzrastu pripisuje se različitim faktorima. Takvo stanje se pravda nepovolјnim prostornim i tehničkim uslovima. Ovo istraživanje akcentuje profesora fizičke kulture kao jednog od stručnih saradnika ili realizatora usmjerenih aktivnosti iz oblasti fizičkog vaspitanja.

Savićević, Suzović i Dragić (2012) su sproveli istraživanje sa cilјem

ispitivanja efekata devetomjesečnog programskog modela fizičkih aktivnosti usmjerenog na motorički status djece uzrasta 6 – 7 godina. Hipotetički okvir istraživanja zasniva se na pretpostavci da će specifični kurikulum fizičkih aktivnosti zasnovan na sociokonstruktivističkom pristupu u trajanju od devet mjeseci, dovesti do pozitivnih transformacijskih efekata motoričkih sposobnosti djece predškolskog uzrasta. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 128 djece uzrasta (AS±SD) 6.23 ± 0.88 godine, koja nisu uklјučena u dodatne programe fizičkih aktivnosti. Uzorak je podijelјen na dva subuzorka koja su činila eksperimentalna (N = 61) i kontrolna grupa (N = 67). Primjenjeno je 12 motoričkih testova kojima je testirano šest hipotetskih motoričkih faktora. Devetomjesečni program fizičkih aktivnosti je realizovan pet puta nedjelјno u obje grupe. Svaka organizaciona forma fizičkog vaspitanja u eksperimentalnoj grupi je bila realizovana u 30% dužem vremenskom trajanju u odnosu na identične forme fizičkih aktivnosti predviđene redovnim kurikulumom u vrtićima. Programski dizajn eksperimentalne grupe zasnivao se na premisama socijalnog konstruktivizma na kojima su struktuirani diferencirani sadržaji fizičkih aktivnosti. Značajnost razlika u razvojnom nivou motoričkih sposobnosti procijenjena je primjenom multivarijantne (MANOVA – sa ponovlјenim mjerenjem) i univarijantne analize varijanse (ANOVA – sa ponovlјenim mjerenjem). Primjenom multivarijatne analize za ponovlјena mjerenja (MANOVA sa ponovlјenim mjerenjem) utvrđena je statistički značajna razlika (F = 436.35, p = 0.01, eta kvadrat = 0.67) u razvojnom nivou motoričkih sposobnosti djece eksperimentalne i kontrolne grupe. Na univarijantnom nivou statistička značajna razlika između grupa evidentirana je na nivou značajnosti p ≤ 0.05 u varijablama koje definišu silu, eksplozivnu, repetativnu snagu i elemente brzine i to u korist eksperimentalne grupe. Razvojni nivo motoričkih sposobnosti djece obuhvaćene eksperimentalnim tretmanom statistički značajno se razlikuje od postignutog razvojnog nivoa motoričkih sposobnosti djece obuhvaćene redovnim kurikulomom fizičkog vaspitanja u dječijem vrtiću.

5

Janković (2013) je sproveo istraživanje u Srbiji, u pet (5) novosadskih vrtića, sa ciljem da utvrdi nivo aktivnosti djece predškolskog uzrasta. Istraživanja su pokazala dа su djeca prilično neaktivna na časovima odnosno da аktivnosti u prosjeku trаju 1794,8 sekundi (29,55 minuta), а dа su djecа tokom аktivnosti prosječno motorički аngаžovаnа 1024,1 sekundu (17,07 minutа). Motoričkа аngаžovаnost u odnosu nа trаjаnje usmjerenih tjelesnih аktivnosti je nаjvećа u pripremnom dijelu (22,9 %), dok je nаjmаnjа u glаvnom B dijelu аktivnosti (5,7 %,). Da li je u pitanju manjkavost programa, slaba realizacija istog, nedovoljna obrazovanost vaspitača ili nešto sasvim drugo potrebno je istražiti, ali ono što možemo da preduzmemo u ovom trenutku je da unaprijedimo sve navedene segmente. Moguće rješenje bi bilo angažovanje profesora sporta i fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama kao viskoobrazovanih stručnjaka iz te oblasti i novi plan i program, koji će iskoristiti dobre strane već postojećeg, po kojem predškolske ustanove izvode nastavu fizičkog vaspitanja i unijeti neke novine.

Pelemiš (2016) je sproveo istraživanje sa ciljem da se primjenom eksperimentalne metode naučno utvrdi da li dodatni šestomjesečni program fizičkog vježbanja u redovnim uslovima rada predškolske ustanove može rezultirati značajnim promjenama u morfološkim karakteristikama i motoričkim sposobnostima kod djece predškolskog uzrasta prosječne starosti 6,21 ± 0,56 decimalnih godina. Obuhvaćeno je ukupno 211 djece od toga djevojčica (n = 103) i dječaka (n = 108) koji su na početku istraživanja (01. septembar 2014. godine) bili polaznici predškolskih grupa u Predškolskoj ustanovi "Čukarica" u Beogradu. Prema kriterijumu primjene šestomjesečnog fizičkog vježbanja ispitanici su bili podijeljeni u tri homogene grupe i to: eksperimentalnu (E) koju je činilo 36 dječaka i 28 djevojčica, prvu kontrolnu (K1) sastavljenu od 31 dječaka i 37 djevojčica i drugu kontrolnu grupu (K2) sačinjenu od 41 dječaka i 38 djevojčica. E grupa je imala dodatni koncept programa koji je bio zasnovan na sadržajima visoke složenosti, sproveden kao fizičko vaspitanje, a usmjeren na razvoj biotičkih motoričkih znanja. K1 grupa je takođe imala dodatni ali diferenciran program, usmjeren kao trenažne sekvence, za dječake polistrukturalno – aciklične aktivnosti, a za djevojčice estetsko – konvencione aktivnosti. Dok K2 grupa pored redovnih aktivnosti iz fizičkog vaspitanja nije bila podvrgnuta nijednom obliku dodatnog fizičkog vježbanja. Koristio se kvazi – eksperimentalni nacrt istraživanja, tačnije nacrt sa neekvivalentnim grupama i pretest – posttestom. Uzorak morfoloških mjernih instrumenata bio je sačinjen po redukovanom modelu (Viskić, 1972; Kurelić i sar., 1975) preuzet iz istraživanja Bale (1980). Motorički mjerni instrumenti proizilaze takođe iz redukovanog teoretskog modela (Kurelića i sar., 1975; Gredelja i sar., 1975) preuzetog iz istraživanja Bale i Popovića (2007). Rezultati istraživanja ukauzuju da je program dodatnog fizičkog vježbanja E grupe dao dobre rezultate u redukciji potkožnog masnog tkiva i volumena i mase tijela kod djece. Najbolje rezultate dao je u pogledu mehanizma za strukturiranje kretanja. Djeca iz K1 grupe, takođe su redukovala potkožno masno tkivo i volumen i masu tijela, ali u pogledu motoričkih sposobnosti nije bilo pomaka u mehanizmu za strukturiranje kretanja. Kod djece u K2 grupi došlo je do povećanja potkožnog masnog tkiva, volumena i mase tijela kao i pada pojedinih motoričkih sposobnosti. U sve tri grupe izolovana su dva hipotetska morfološka faktora koje je bolje interpretirati kao jedan Faktor mekog tkiva, i dva motorička koji se mogu interpretirati kao Generalni motorički Faktor. Kvalitativne promjene u strukturi oba ekstrahovana faktora uočene su samo u K1 grupi u motoričkom prostoru, što je posljedica diferenciranog programa fizičkog vježbanja.

6

Rezultati su ukazali da redovan program fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama nije dovoljan za pripremnu predškolsku grupu, kao i da se dodatnim programiranim fizičkim vježbanjem postižu bolji rezultati pogotovo ako je usmjeren ka razvoju biotičkih motoričkih znanja.

7

3. PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Nije bitno samo da dijete nauči da broji, čita i piše, već je takođe bitno da se dijete razvija u cjelini, da kroz igru, vježbu, ima mogućnost da razvija svoj um, da se opušta i da ima pravilan položaj tijela. Svi vaspitači treba da imaju ovo na umu i da u skladu sa tim uvide koja sredstva u nastavi treba koristiti, odnosno koji sportovi i vidovi aktivnosti će najbolje doprinijeti poboljšanju sposobnosti kod djece, povećati njihove motoričke sposobnosti, njihove potrebe i interesovanja za bavljenje određenim sportom, nekom drugom fizičkom aktivnošću i van sistema obrazovanja i vaspitanja. Iako su poznate vrijednosti fizičkog vaspitanja na žalost i dalje postoje problemi u vidu održavanja kvalitetne realizacije kao i problem statusa fizičkog vaspitanja.

Problem ovog istraživanja predstavlja značaj fizičkog vaspitanja u

predškolskim ustanovama. Predmet ovog istraživanja su stavovi i mišljenja vaspitača o značaju fizičkog

vaspitanja u predškolskim ustanovama. Cilj istraživanja jeste utvrditi stavove vaspitača o značaju fizičkog vaspitanja

u predškolskim ustanovama. U svrhu kvalitetnijeg ostvarenja generalnog cilja, postavljeni su i sljedeći

parcijalni ciljevi: • utvrditi da li vaspitači redovno sprovode fizičke aktivnosti sa djecom

predškolskog uzrasta; • utvrditi da li vaspitači smatraju da posjeduju adekvatne prostorne uslove za

izvođenje nastave fizičkog vaspitanja; • utvrditi da li se nastava fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama

realizuje u dovoljnom broju časova u prirodi na svježem vazduhu; • utvrditi da li vaspitači smatraju da fizičke aktivnosti rezultiraju i boljem

razvoju psihofizičkih sposobnosti, brzine, okretnosti, snage, preciznosti i sl.;

8

4. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Na osnovu generalnog i parcijalnih ciljeva ovog istraživanja, i na osnovu dosadašnjih istraživanja, mogu se opravdano postaviti generalna i pojedinačne hipoteze.

Generalna hipoteza glasi: Hg: Stavovi vaspitača o značaju fizičkog vaspitanja su pozitivni.

Pojedinačne hipoteze glase:

H1: Vaspitači redovno sprovode fizičke aktivnosti sa djecom predškolskog uzrasta.

H2: Vaspitači smatraju da posjeduju adekvatne prostorne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja.

H3: Vaspitači smatraju da se nastava fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama realizuje u dovoljnom broju časova u prirodi na svježem vazduhu.

H4: Vaspitači smatraju da fizičke aktivnosti rezultiraju i boljem razvoju psihofizičkih sposobnosti, brzine, okretnosti, snage, preciznosti i sl.

9

5. METOD RADA

5.1 Tok i postupci istraživanja Ovo istraživanje je transvezalnog tipa u kojem su kao osnovni bili korišćeni

bibliografski, empirijski i statistički metod. Za prikupljanje podataka, korišćena je tehnika anketiranja.

Neposrednoj izradi projekta prethodilo je niz aktivnosti kao što su

pronalaženje i proučavanje dostupne literature, definisanje problema i predmeta istraživanja, te cilja, zadataka i istraživačkih hipoteza. Prije realizacije glavnog istraživanja izvršeno je umnožavanje upitnika i vaspitači su obaviješteni da će se istraživanje sprovesti u zakazanom terminu. Tom prilikom je istaknut cilj i svrha istraživanja i usaglašeni najprikladniji termini za sprovođenje anketiranja. U procesu istraživanja, pri podjeli upitnika sem glavnog autora učestvovalo je još 3 (tri) pomoćnika koji su pratili sam proces istraživanja. Istraživanje je sprovedeno u prostorijama JPU „Dragan Kovačević“ iz Nikšića, JPU „Đina Vrbica“ iz Podgorice i JPU „Irena Radović“ iz Danilovgrada.

5.2 Uzorak ispitanika

Za potrebe istraživanja prikupljeni su i obrađeni podaci na uzorku od 110

ispitanika, ženskog pola, starosti od 22 do 50 godina, vaspitačica iz JPU Nikšića, Podgorice i Danilovgrada. Prikupljanje podataka realizovano je na teritoriji Crne Gore prema sljedećoj tabeli br. 1.

Tabela br. 1. Struktura uzorka

Mjesto Naziv predškolske ustanove Broj vaspitača

Nikšić JPU „Dragan Kovačević“ 70 Podgorica JPU „Đina Vrbica“ 23 Danilovgrad JPU „Irena Radović“ 17 Ukupno 3 (dva) JPU 110

5.3 Uzorak mjernih instrumenata

U ovom istraživanju je korišćena modifikovana anketa autora Mitića (1988), koja je korišćena u nizu kasnijih istraživanja pomenutim u posebnom poglavlju.

5.4 Opis mjernih instrumenata

Instrument na osnovu kojeg je izvršeno ovo istraživanje je sveden na dvije

grupe pitanja, gdje se prva grupa pitanja odnosi na personalne podatke (zaposlen, pol, starost, radni staž itd.) i druga grupa pitanja koja se odnose na aktuelni predmet istraživanja, stavove i mišljenja vaspitača o značaju fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama. Anketni upitnik se sastojao iz 4 pitanja koja su vezana za

10

socio – statusne karakteristike i 8 pitanja koja su vezana za utvrđivanje stavova vaspitača za značaj fizičkog vaspitanja u vrtićima, zatvorenog tipa.

5.5 Statistička obrada podataka

U istraživanju statistička obrada podataka je urađena programom SPSS

statistics 19 za operativni sistem Windows 7. Za statističku obradu podataka korišćeni su frekvencije i procenti. Dobijeni podaci su obrađeni pomoću statističkog softvera SPSS.

11

6. REZULTATI I DISKUSIJA

U istraživanju je učestvovalo ukupno 110 ispitanika, odnosno 110 vaspitača. Svi ispitanici su bili ženskog pola koji su trenutno u radnom odnosu u predškolskim ustanovama u Nikšiću, Danilovgradu i Podgorici. Rezultati istraživanja su prikazani tabelarno i histogramima.

Prvo pitanje u upitniku odnosilo se na izjašnjavanje ispitanika (vaspitača) o

tome da li vaspitači redovno sprovode fizičke aktivnosti sa djecom predškolskog uzrasta. Na osnovu dobijenih rezultata i prikazanih u tabeli 2, vidi se da najviše ispitanika tj. 50 ili 45,5% od ukupnog uzorka, odgovorilo je da gotovo uvijek primjenjuje fizičke aktivnosti u vaspitnoj grupi; 33 ispitanika ili 30% odgovorilo je da često primjenjuje fizičke aktivnosti u vaspitnoj grupi; 12 ispitanika ili 10,9% odgovorilo je da to radi ponekad; 10 ispitanika ili 9,1% odgovorilo je da to rijetko radi dok 5 ispitanika ili svega 4,5% je dalo odgovor da nikad ne primjenjuje fizičke aktivnosti u vaspitnoj grupi.

Dakle, na osnovu dobijenih odgovora na postavljeno pitanje, može se

konstatovati da je poražavajuća činjenica da jedan broj vaspitačica ne sprovodi nastavu fizičkog vaspitanja sa djecom predškolskog uzrasta ili jedan broj vaspitačica to radi rijetko ili povremeno što se kosi sa zakonom o predškolskom vaspitanju. Na osnovu toga, može se reći da neodgovrne vaspitačice sputavaju pravilan rast i razvoj djece u jednom od najosjetljivijih perioda.

Tabela br. 2. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li vaspitači redovno sprovode

fizičke aktivnosti sa djecom predškolskog uzrasta

Fizičke aktivnosti primjenjujemo u vaspitnoj grupi:

Frequency Valid Percent

gotovo uvijek 50 45.5

često 33 30.0

ponekad 12 10.9

rijetko 10 9.1

nikad 5 4.5

Valid

Total 110 100.0

12

Histogram br. 1. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li vaspitači redovno sprovode fizičke aktivnosti sa djecom predškolskog uzrasta

Pitanje br. 2, odnosilo se na izjašnjavanje ispitanika (vaspitača) o tome da li

vaspitači smatraju da posjeduju adekvatne prostorne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja. Najviše ispitanika (55 ili 50,0% od ukupnog uzorka) odgovorilo je da posjeduje adekvatne prostorne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja; 35 ispitanika ili 31.8% odgovorilo je da posjeduje djelimično adekvatne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja; 16 ispitanika ili 14,5% odgovorilo je da ne posjeduje adekvatne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja.

U razvijanju tjelesnih i fizičkih sposobnosti djece, prostor koji je opremljen odgovarajućim spravama i rekvizitima je neophodan. Takođe, ne treba zapostavljati okolinu i destinaciju gdje se ustanova nalazi, da li je vazduh dovoljno čist, da li je bezbjedno djecu izvesti u dvorište vrtića i sl.

Tabela br. 3. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li vaspitači smatraju da posjeduju adekvatne prostorne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja

Da li posjedujete adekvatne prostorne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja?

Frequency Valid Percent

posjedujemo adekvatne uslove 55 50.0

posjedujemo djelimično 35 31.8

ne posjedujemo adekvatne uslove 20 18.2 Valid

Total 110 100.0

13

Histogram br. 2. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li posjeduju adekvatne prostorne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja

Pitanje br. 3 se odnosilo na izjašnjavanje ispitanika (vaspitača) o tome da li se

nastava fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama realizuje u dovoljnom broju časova u prirodi na svježem vazduhu. Najviše ispitanika, 70 ili 63,5% od ukupnog uzorka, odgovorilo je da često realizuje u dovoljnom broju časova nastavu fizičkog vaspitanja u prirodi na svježem vazduhu; 28 ispitanika ili 25,4% odgovorilo je da ponekad realizuje u dovoljnom broju časova nastavu fizičkog vaspitanja u prirodi na svježem vazduhu; 8 ispitanika ili 7,3% da to rijetko radi dok 4 ispitanika ili svega 3,6% je dalo odgovor da navedene aktivnosti nikad ne realizuje u prirodi na svježem vazduhu.

Pogrešno je shvatanje da se djeca ovog uzrasta dovoljno spontano kreću i da

im nije potrebno vaspitno podsticanje. Istina je, međutim, da djeca spontanim kretanjem razvijaju samo neke koštano – mišićne strukture, dok neke mogu zaostajati u svom razvoju. Zbog toga je poželjno djecu podsticati na što raznovrsnije kretanje. Pored hodanja, trčanja i skakanja, potrebno je upražnjavati i puzanje, penjanje, silaženje, provlačenje, hodanje na rukama i nogama, vješanje i njihanje, veranje, jahanje, dizanje i premještanje, prenošenje predmeta, bacanje, hvatanje itd. Najsvestranije kretanje postiže se trčanjem i plivanjem. Fizičko vaspitanje u ranom djetinjstvu i predškolskom uzrastu, ostvaruje se pretežno putem igre, uz obilato korišćenje vazduha, sunca i vode. Poželjno je da vaspitač nenametljivo prati tok igre i rukovodi njime, ali ne smije narušavati dječiju slobodu i inicijativu.

14

Tabela br. 4. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li se nastava fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama realizuje u dovoljnom broju časova u prirodi

na svježem vazduhu

Da li se nastava fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama realizuje u dovoljnom

broju časova u prirodi na svježem vazduhu:

Frequency Valid Percent

često 70 63.5

ponekad 28 25.4

rijetko 8 7.3

nikad 4 3.6

Valid

Total 110 100.0

Histogram br. 3. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li se nastava fizičkog

vaspitanja u predškolskim ustanovama realizuje u dovoljnom broju časova u prirodi na svježem vazduhu

Pitanje broj 4. odnosilo se na izjašnjavanje ispitanika (vaspitača) o tome da

iznesu stavove da li kroz fizičke aktivnosti, dijete formira i učvršćuje sposobnosti ovladavanja prostorom kroz kretanje u njemu, koje je koordinirano, skladno, uravnoteženo i ritmično. Najviše ispitanika (72 ili 65,5% od ukupnog uzorka) mišljenja je da gotovo uvijek dijete kroz fizičke aktivnosti formira i učvršćuje sposobnosti ovladavanja prostorom kroz kretanje u njemu, koje je koordinirano, skladno, uravnoteženo i ritmično; 17 ispitanika ili 15.5% dalo je odgovor da često dijete kroz fizičke aktivnostiformira i učvršćuje sposobnosti ovladavanja prostorom kroz kretanje u njemu, koje je koordinirano, skladno, uravnoteženo i ritmično; 12 ispitanika ili 10,9% dao je odgovor da ponekad dijete kroz fizičke aktivnosti formira i učvršćuje sposobnosti ovladavanja prostorom kroz kretanje u njemu, koje je koordinirano, skladno, uravnoteženo i ritmično; 3 ispitanika ili 2,7% mišljenja je da

15

rijetko dijete kroz fizičke aktivnosti formira i učvršćuje sposobnosti ovladavanja prostorom kroz kretanje u njemu, koje je koordinirano, skladno, uravnoteženo i ritmično; 2 ispitanika ili svega 1,8% je dalo odgovor da nikad dijete kroz fizičke aktivnosti formira i učvršćuje sposobnosti ovladavanja prostorom kroz kretanje u njemu, koje je koordinirano, skladno, uravnoteženo i ritmično, dok 4 ispitanika ili 3,6% dalo je odgovor ne znam.

Iz priloženog se može ustanoviti da je veći dio ispitanika mišljenja da fizičko

vaspitanje je bitno sprovoditi sa djecom do 6 godina. Kroz fizičke aktivnosti djeca uče pravila u ponašanju, snalaženje u prostoru, kretanje u njemu, upoznaju se.

Tabela br. 5. Analiza odgovora ispitanika na postavljeno pitanje

Kroz fizičke aktivnosti, dijete formira i učvršćuje sposobnosti ovladavanja prostorom kroz kretanje u njemu, koje je koordinirano, skladno, uravnoteženo i ritmično:

Frequency Valid Percent

gotovo uvijek 72 65.5

često 17 15.5

ponekad 12 10.9

rijetko 3 2.7

nikad 2 1.8

ne znam 4 3.6

Valid

Total 110 100.0

Histogram br. 4. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li kroz fizičke aktivnosti, dijete formira i učvršćuje sposobnosti ovladavanja prostorom kroz kretanje u njemu,

koje je koordinirano, skladno, uravnoteženo i ritmično

Naredno pitanje se odnosilo na izjašnjavanje ispitanika (vaspitača) o tome da li su mišljenja da fizičke aktivnosti rezultiraju i boljem razvoju psihofizičkih

16

sposobnosti, brzine, okretnosti, snage, preciznosti i sl. Najviše ispitanika (68 ili 61,8% od ukupnog uzorka) odgovorilo je da se slaže sa navedenim; 17 ispitanika ili 15,5% je suprotnog mišljenja; 25 ispitanika ili 22,7% nema mišljenje o navedenom, dalo je odgovor ne znam.

Generalno, veći dio ispitanika smatra da kroz fizičke aktivnosti djeca dolaze

do razvoja kreativnosti, maštovitosti, stvaralaštva, boljem razmišljanju. Kroz igru djeca stiču bolju kondiciju, okretnost i bivaju zadovoljnija. Međutim, manji broj ispitanika izjavio je da i ne zna da li fizičke aktivnosti rezultiraju razvoju psihofizičkih sposobnosti kao i okretnosti i preciznosti, što je zabrinjavajući podatak. Tabela br. 6. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li fizičke aktivnosti rezultiraju

i boljem razvoju psihofizičkih sposobnosti, brzine, okretnosti, snage, preciznosti i slično

Fizičke aktivnosti rezultiraju i boljem razvoju psihofizičkih sposobnosti, brzine,

okretnosti, snage, preciznosti i slično: Frequency Valid Percent

slažem se 68 61.8

ne slažem se 17 15.5

ne znam 25 22.7 Valid

Total 110 100.0

Histogram br. 5. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li fizičke aktivnosti rezultiraju i boljem razvoju psihofizičkih sposobnosti, brzine, okretnosti, snage,

preciznosti i slično

Pitanje broj 6. se odnosilo na izjašnjavanje vaspitača da li sa djecom rade vježbe za finu motoriku kako bi prije ovladali pisanjem i pravilno držali olovku u

17

ruke. Njih 54.5% je odgovorilo da to radi gotovo uvijek, 27.3% je odgovorilo često, 11.8% je reklo ponekad a mali broj 6.4% je izjavilo rijetko.

Fina (sitna) motorika je sposobnost da se prave precizni pokreti rukom uz

zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka. Brojne aktivnosti podstiču razvoj sitne motorike koje treba da budu dio svakodnevne igre predškolskog djeteta.

Tabela br. 7. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li sa djecom radim vježbe za finu motoriku kako bi prije ovladali pisanjem i pravilno držali olovku u ruke.

Sa djecom radim vježbe za finu motoriku kako bi prije ovladali pisanjem i pravilno

držali olovku u ruke: Frequency Valid Percent

gotovo uvijek 60 54.5

često 30 27.3

ponekad 13 11.8

rijetko 7 6.4

nikad 0 0

Valid

Total 110 100.0

Histogram br. 6. Analiza odgovora ispitanika na pitanje da li sa djecom radim vježbe

za finu motoriku kako bi prije ovladali pisanjem i pravilno držali olovku u ruke.

Pitanje broj 7. odnosilo se na izjašnjavanje ispitanika da li djeca kroz igru i fizičke aktivnosti razvijaju maštu i ispoljavaju kreativnost. Iz priloženih rezultata

18

(tabela br. 8) se vidi da opet većina ispitanika smatra da je fizičko vaspitanje potrebno da se realizuje jer doprinosi razvoju maštovitosti, podstiče kreativnost, razvijaju se i druge sposobnosti. Djeca se druže, stiču lična iskustva, osmišljavaju igre sa loptom ili nekim drugim materijalom koji može biti prirodni, industrijski i slično.

Međutim ne treba zapostaviti ni manjinu koja smatra da fizičko vaspitanje i

nije toliko potrebno niti je toliko korisno što bi dovelo do maštovitosti kod djece. Polaze da djeca tokom fizičkih aktivnosti skakuću, guraju se, provlače se, hoće da su najbolji (pogotovu dječaci), što dovodi do svađa i manjka pažnje.

Tabela br. 8. Analiza odgovora na pitanje da li kroz igru i fizičke aktivnosti djeca razvijaju maštu, ispoljavaju svoju kreativnost

Kroz igru i fizicke aktivnosti djeca razvijaju mastu, ispoljavaju svoju kreativnost:

Frequency Valid Percent

gotovo uvijek 64 58.2

često 21 19.1

ponekad 14 12.7

rijetko 6 5.5

nikad 5 4.5

Valid

Total 110 100.0

Histogram br. 7. Analiza odgovora na pitanje da li kroz igru i fizičke aktivnosti djeca razvijaju maštu, ispoljavaju svoju kreativnost

Na pitanje br. 8, sa kolegama pravim dnevne planove o boravku djece na svježem vazduhu kroz realizovanje fizičkih aktivnosti, rezultati govore da je većina vaspitača dalo potitivan odgovor. Tačnije njih 45.5% je reklo gotovo uvijek, 30.0%

19

često. Sa druge strane njih 10.9% je odgovorilo ponekad, 9.1 rijetko a svega 4.5% nikad.

Činjenica je da većina vaspitača pravi dnevne planove što sa jedne strane

govori da vode računa da djeca kvalitetno borave u vaspitnoj grupi, a sa druge strane da i timski rade sa kolegama gdje zajednički se dogovaraju i prave planove za neke zajedničke aktivnosti vaspitnih grupa na svježem vazduhu. Takođe podaci nam sugerišu da je i sama saradnja među kolegama na nivou, eksterijer vrtića je adekvatan za realizovanje fizičkih aktivnosti. Tabela br. 9. Analiza odgovora na pitanje da li sa kolegama pravim dnevne planove o

boravku djece na svježem vazduhu kroz realizovanje fizičkih aktivnosti

Sa kolegama pravim dnevne planove o boravku djece na svježem vazduhu kroz realizovanje nastave fizičkog vaspitanja:

Frequency Valid Percent

gotovo uvijek 50 45.5

često 33 30.0

ponekad 12 10.9

rijetko 10 9.1

nikad 5 4.5

Valid

Total 110 100.0

Histogram br. 8. Analiza odgovora na pitanje da li sa kolegama pravim dnevne

planove o boravku djece na svježem vazduhu kroz realizovanje fizičkih aktivnosti

20

7. ZAKLJUČAK

Predškolsko vaspitanje je od izuzetne važnosti za dijete. Znanje, vaspitanje i usmjerenja koje dijete dobija sa 3, 4 i 5 godina, kroz boravak u vrtiću, predstavlja osnovu za dalje učenje, razvoj ličnosti, radne navike i želju za znanjem. Šteta koja se u ovom uzrastu može nanijeti nepravilnim vaspitanjem, rijetko kasnije može da se ispravi. Ukoliko se osujeti djetetova želja da zna, uči i živi, malo je vjerovatno da će se ta želja kasnije javiti u istom intenzitetu.

Fizički razvoj djece predškolskog uzrasta, predstavlja okosnicu njihovog

sveukupnog razvoja. Fizičko vaspitanje djece predškolskog uzrasta podrazumijeva aktivnosti kojima se zadovoljavaju osnovne potrebe djece za pokretom, istraživanjem sopstvenih potencijala i mogućnosti okruženja. Takođe, ono predstavlja segment opšte zrelosti djece za polazak u školu.

Hronološki prikaz razvoja programskih ciljnih orijentacija, koje se odnose na fizičko vaspitanje i razvoj djece do polaska u školu ukazuje na konstatan zahtjev koji se postavlja predškolskoj ustanovi i vaspitaču, a koji podrazumijeva brigu o dječijem zdravlju, obezbijeđivanje uslova za pravilan fizički razvoj i jačanje dječijeg organizma. Iz ovako postavljenih ciljeva jasno su određeni i zadaci fizičkog vaspitanja predškolske djece (od razvoja svih mišićnih grupa i osnovnih oblika kretanja djeteta, razvoja čulne osjetljivosti, sposobnosti i neophodnih životnih navika, razvoja dječije samoinicijative i samostalnosti).

Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi stavove vaspitača o značaju fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama. U okviru završnog razmatranja slijedi pregled odnosa dobijenih rezultata i postavljenih hipoteza:

Na osnovu analize dobijenih rezultata kroz odgovore ispitanika, može se konstatovati da je većina ispitanika imala pozitivan stav o značaju fizičkog vaspitanja, stoga se može donijeti zaključak da se generalna hipoteza prihvata.

Takođe, na osnovu dobijenih rezultata i postavljene hipoteze H1, koja glasi: vaspitači redovno sprovode fizičke aktivnosti sa djecom predškolskog uzrasta, može se kazati da se djelimično prihvata. Na osnovu dobijenih rezultata vidi se da najviše ispitanika tj. 50 ili 45,5% od ukupnog uzorka, odgovorilo je da gotovo uvijek primjenjuje fizičke aktivnosti u vaspitnoj grupi; 33 ispitanika ili 30% odgovorilo je da često primjenjuje fizičke aktivnosti u vaspitnoj grupi; što je velika većina. Ovdje se konstatuje jedna poražavajuća činjenica, koju smo utvrdili istraživanjem, da jedan broj vaspitačica ne sprovodi nastavu fizičkog vaspitanja sa djecom predškolskog uzrasta ili jedan broj vaspitačica to radi rijetko ili povremeno što se kosi sa zakonom o predškolskom vaspitanju.

Hipoteza H2, se djelimično prihvata, jer je u odgovorima najviše ispitanika 55 ili 50,0% od ukupnog uzorka, odgovorilo da posjeduje adekvatne prostorne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja; 35 ispitanika ili 31.8% odgovorilo je da posjeduje djelimično adekvatne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja; 16 ispitanika ili 14,5% odgovorilo je da ne posjeduje adekvatne uslove za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja.

21

Hipoteza H3, koja glasi: vaspitači smatraju da se nastava fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama realizuje u dovoljnom broju časova u prirodi na svježem vazduhu, djelimično se prihvata. Najviše ispitanika, 70 ili 63,5% od ukupnog uzorka, odgovorilo je da često realizuje u dovoljnom broju časova nastavu fizičkog vaspitanja u prirodi na svježem vazduhu; 28 ispitanika ili 25,4% odgovorilo je da ponekad realizuje u dovoljnom broju časova nastavu fizičkog vaspitanja u prirodi na svježem vazduhu; 8 ispitanika ili 7,3% da to rijetko radi dok 4 ispitanika ili svega 3,6% je dalo odgovor da navedene aktivnosti nikad ne realizuje u prirodi na svježem vazduhu.

Hipoteza H4, koja glasi: vaspitači smatraju da fizičke aktivnosti rezultiraju i

boljem razvoju psihofizičkih sposobnosti, brzine, okretnosti, snage, preciznosti i sl., djelimično se prihvata. Najviše ispitanika (68 ili 61,8% od ukupnog uzorka) odgovorilo je da se slaže sa navedenim; 17 ispitanika ili 15,5% je suprotnog mišljenja; 25 ispitanika ili 22,7% nema mišljenje o navedenom, dalo je odgovor ne znam.

Dakle, može se zaključiti da je fizička aktivnost veoma važna za zdravlje svakog čovjeka, a posebno djece. Roditelji i vaspitači moraju vlastitim fizičkim aktivnostima unaprijediti svoje zdravlje, spriječiti nastanak mnogih bolesti, ali i stvoriti naviku fizičkog vježbanja kod djece. S obzirom da je igra najizrazitiji oblik dječije aktivnosti i budući da dijete kroz igru ima priliku i pokazuje sve što zna, najčešće i sve što može, fizičko vježbanje treba provoditi kroz tu igru koja će sadržavati sve motoričke pokrete.

22

Literatura

• Arunović, D., Bokan, B., Višnjić, D., Matić, M., Radovanović, Đ. (1992). Fizičko vaspitanje, Niš: Narodne novine.

• Bala, G., Popović B. i Sabo, E. (2006). Istraživanja na predškolskoj deci u

Novom Sadu. U G. Bala (Ur.), Fizička aktivnost dečaka i devojčica

predškolskog uzrasta (str. 75-102). Novi Sad: Fakultet fizičke kulture. • Caspersen, C. J., Powell, K. E., & Christenson, G. M. (1985). Physical

activity, exercise, and physical fitness: definitions and distinctions for health-

related research. Public health reports, 100(2), 126–131. • Gredelj, M., Metikoš, D., Hošek, A. i Momirovič, K. (1975). Model

hijerarhijske strukture motoričkih sposobnosti. I. Rezultati dobijeni primjenom

jednog neoklasičnog postupka za procjenu latentnih dimenzija. Kineziologija, 5(1-2), 7-82

• Janković, M. (2013). Motorička angažovanost predškolske dece u odnosu na

sadržaj glavnog dela usmerenih telesnih aktivnost. Neobjavljeni rad. • Kamenov, E. (1983). Intelektualno vaspitanje kroz igru, Beograd: Zavod za

udžbenike i nastavna sredstva. • Kreč, D., Kračfild, R. (1978). Elementi psihologije, Beograd: „Naučna

knjiga“. • Krulj, Kačapor, Kulić (2001). Pedagogija, Beograd, Svet knjige. • Manojlović, A., Arsić, Z. (1992). Psihologija detinjstva i mladosti, Novi Sad:

Misao. • Mikalački, M. (2000). Teorija i metodika sportske rekreacije. Novi Sad:

Fakultet fizičke kulture. • Neljak, B. (2009). Kineziološka metodika u predškolskom odgoju. Zagreb:

Kineziološki fakultet Sveučilišta. • Newell, K. M. (1991). Motor skill acquisition. Annula Review of Psychology,

42, 213–237. • Pelemiš, V. (2016). Uticaj dodatnog programa fizičkog vježbanja na

morfološki i motorički status predškolske dece, Doktorska disertacija, Novi Sad: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Novom Sadu.

• Perić, D. (2006). Metodologija naučnih istraživanja, Beograd: DTA Trade. • Pijaže, Ž., Inhelder, B. (1990). Psihologija deteta, Novi Sad: Izdavačka

knjižara Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci i Dobra vest. • Vidanović, I. (2006). Rečnik socijalnog rada, Beograd.

23

Prilog: Anketni upitnik

FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE – NIKŠIĆ STUDIJSKI PROGRAM: MENADŽMENT U SPORTU

Poštovani vaspitači!

U toku je istraživanje na temu „Stavovi i mišljenja vaspitača o značaju

fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama“. Molim Vas, da svojim učešćem u

ovoj anketi date doprinos istraživanju koje se radi u okviru ovog rada. Iznošenjem

Vaših mišljenja u ovom upitniku doprinijećete rasvjetljavanju ovog problema, pa Vas

zbog toga molimo da najiskrenije ispunite ovu anketu. Na postavljena pitanja,

zaokruživanjem jednog od ponuđenih odgovora, iznijećete Vaš stav/mišljenje o

pitanom. Anketiranje je dobrovoljno i garantuje punu anonimnost anketiranih.

Zahvaljujemo na saradnji!

1. Zaposlen/a u vrtiću 1. Da 2. Ne

2. Pol 1. Muški 2. Ženski

3. Godine 1. 22 – 40 2. 41 – 50 3. 50 +

4. Trenutno zaposlen/a u : 1. JPU “Dragan Kovačević” 2. JPU “ Đina Vrbica” 3. JPU “Irena Radović”

1. Fizičke aktivnosti primjenjujemo u vaspitnoj grupi:

a) gotovo uvijek b) često c) ponekad d) rijetko e) nikad

2. Da li posjedujete adekvatne prostorne uslove za izvođenje nastave fizičkog

vaspitanja: a) posjedujemo adekvatne uslove

b) posjedujemo djelimično

c) ne posjedujemo adekvatne uslove

24

3. Da li se nastava fizičkog vaspitanja u predškolskim ustanovama realizuje u dovoljnom broju časova u prirodi na svježem vazduhu: a) često

b) ponekad

c) rijetko

d) nikad

4. Kroz fizičke aktivnosti, dijete formira i učvršćuje sposobnosti ovladavanja

prostorom kroz kretanje u njemu, koje je kordinirano, skladno uravnoteženo i ritmično: a) gotovo uvijek b) često c) ponekad d) rijetko e) nikad f) ne znam

5. Fizičke aktivnosti rezultiraju i boljem razvoju psihofizičkih sposobnosti,

brzine, okretnosti, snage, preciznosti i slično: a) slažem se b) ne slažem se c) ne znam

6. Sa djecom radim vježbe za finu motoriku kako bi prije ovladali pisanjem i

pravilno držali olovku u ruke: a) gotovo uvijek b) često c) ponekad d) rijetko e) nikad

7. Kroz igru i fizičke aktivnosti djeca razvijaju maštu, ispoljavaju svoju

kreativnost: a) gotovo uvijek b) često c) ponekad d) rijetko e) nikad

8. S kolegama pravim dnevne planove o boravku djece na svjež vazduh u

prirodi, gdje sprovodimo vježbe u skladu sa njihovim individualnim potrebama: a) gotovo uvijek b) često c) ponekad d) rijetko e) nikad

25

Biografija Slađana Glušica je rođena u Nikšiću, 1974. godine. Osnovnu školu je završila

u Nikšiću, dok je srednju (ekonomski tehničar) u Trebinju. Diplomirala je na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje - odsjek za sportsko novinarstvo 2015. godine.

Sa suprugom i troje djece živi u Nikšiću.