Stari vijek i antika

POJAM STARI VIJEK

- Pojam »stari vijek« potjeĉe iz kršć. historiografije, koja je svu povijest podijelila na»staro« doba do

Krista i »novo« doba poslije Kristova roĊenja (Euzebije iz Cezareje (oko 265–340 n.e.).

ŠESTOĈLANA PODJELA

- Nakon što su Vizigoti Goti 410. n.e. opljačkali Rim, sv. Augustin (Aurelije Augustin, 354–430 n.e.)

zaduţio je Pavla Orozija (roĎ. oko 380. n.e.) da sastavi spis kojim bi dokazao da je čovječanstvo

pretrpjelo i gore katastrofe prije uspona kršćanstva; Orozijeva Povijest protiv pogana, pa su u 16–17.

stoljeća kršćanski povjesničari dijelili su povijest čovječanstva na više epoha, napokon na šest glavnih;

Antun Vramec (1538–1588),: 1) od početka do »Potopa vodenoga«, 2) od potopa do Abrahama, 3) od

Abrahama do kralja Davida i prorokâ, 4) od Davida do babilonskog progonstva, 5) od babilonskog

progonstva do Kristova roĎenja, 6) od Kristova roĎenja »do zkonzania ouvoga zveta«.

- od 17. do 19. stoljeća, »civilizacija« postaje kriterij; »stari vijek« poĉeo je oznaĉavati doba

prvotne,»drevne civilizacije«, s krajem nakon Kristova roĊenja (poslije je europska historiografija

prijelazni procjep nazvala »srednji vijek«).

- ANTIKA (fran. antiquité, tal. antichità, engl. Antiquity, njem. Antike, rus. античность), znaĉi tek

»stari vijek« (< lat. antiquus »star, preĊašnji«); ne uglavnom se u 18. suzila na grĉkorimsku starinu, oa

su nastali opći naziv za stari vijek (fran. monde antique, engl. ancient world, tal. mondo antico, njem.

Alterum, rus. древний мир).

ZNAČENJE CIVILIZACIJE I MIGRACIJA

- Neologizam civilizacija (civilis »graĊanski« od imenice civis, »graĊanin«) u doba francuskog

prosvjetiteljstva oznaĉio je kulturni potencijal čovječanstva, naspram aristokratskom formalizmu

europskog feudalstva (jedna svesvijetska civilizacija); zahvaljujući arheološkim i etnološkim

spoznajama postupno je prevagnulo gledište da su civilizacije društva koja se po stupnju svoje više

razvijenosti razlikuju od tzv. »primitivnih« zajednica.

Što razlikuje civilizaciju:

1) Morgan: pismo

2) Engels: sloţena podjela rada, razmjena, robna proizvodnja, klasni odnosi.

3) Childe: 10 znaĉajki - 1. gradovi, 2. monumentalne zgrade, 3. pismo, 4. počeci znanosti, 5. jaka eko-

nomija i trgovina, 6. porezi ili nameti, 7. specijalizirani obrtnici, 8. razvijena umjetnost, 9. povlaštene

(vladajuće) klase i 10. drţava.

4) Clyde Kluckhohn (1905–1960): gradovi, monumenti, pismo

5) Robert McCormick Adams (1926–): klasni odnosi, polit. i društ. hijerarhije, te adm. i terit.h podjela

6) Colin Renfrew: društv. stratifikaciju i podjelu rada (i Kluckholmovi kriteriji)

7) Kent V. Flannery (1934–) društvenopolit. organizacija i drţava

8) Fiedel: drţava, klasa, i brojnije stanovništvo

- Maje – nemaju gradove; Inke – nemaju pismo (samo, quipe,); smatra se da do civilizacije nisu stigli

ni ţarnopoljne populacije, ni bantuska plemena, ni protohistorijski Kelti.

- Nije lako razgraniĉiti prva civilizirana društva od kasnoprapovijesnih; ona nalikuju tek na razvijena

poglavištva; no socijalna asimetriĉnost vaţnija od samog poglavara ili dinastije; bolje se vlada pri-

rodnim i društvenim resursima; tendencija prerastanja rodovsko-plemenskih odrednica u politiĉko-

teritorijalne; Hijerarhije, klase i pojava drţave mogu se supsumirati u politiĉku sferu, koja je u

naj+ranijim civilizacijama slabo razluĉena u antropološkom kontekstu;

DREVNE SEOBE 2

- Teritorijalnost je ključna - sve prve civilizacije izrasle su na osnovi sedentarne zemljoradnje u okvi-

ru koje je došlo do razvoja naselja, društvene asimetričnosti i rastakanja rodovskog poretka; pokretno

nomadstvo nije se pokazalo perspektivnim u tom pogledu, iako su migracije, ili vanjski kontakti s

nomadima, djelovali na razvitak ranih civilizacije.

Toynbee

1) Različiti smjerovi mimeze: u primitivnim društvima mimeza je usmjerena prema starijoj generaciji i

mrtvim precima (prema prošlosti); ta su društva podreĊena obiĉaju i statiĉna; u civiliziranim zajed-

nicama mimeza je usmjerena prema stvaralaĉkim osobama (manjine).

2). Prijelaz iz prvog stanja daje poticaj ili motiv koji dolazi izvana; tada »kreativne manjine«, odgova-

rajući na »izazove«, preuzimaju vodstvo u društvu.

3) U civilizacijama »prve generacije«, »izazovi« su »fizički«; npr. suše na afroazijskoj stepi prisilila je

pretke Egipćana da migriraju u dolinu Nila, i da mijenjaju svoj naĉin ţivota.

4) U civilizacijama »druge« i »treće generacije« »izazov« moţe biti i »društven« (najĉešće sâm raspad

prethodne civilizacije).

5) Kada kreativne manjine izgube sposobnost odgovora na izazova; te manjine postaju samo »do-

minantne manjine«, a narodne mase postaju otuĊeni »unutarnji proletarijat«.

6) Agresivni vanjski barbari, u ulozi »vanjskog proletarijata«, stvaraju »vrijeme nemira«; raspad se

katkad odgaĊaju, stvaranjem »univerzalne drţave« univerzalne drţave i moţda »univerzalne crkve« .

7) Vanjski barbari probiju njihove granice, u rušilaĉkom zanosu; barbarsko herojsko doba.

- KRITIKE: zamisao o statičnosti predcivilizacijskih društava nije prihvatljiva; preuveliĉavanje uloge

»kreativnih manjina«; izazovi katkad nalikuju na geografski determinizam, a katkad ne odgovara

ĉinjenicama (nisu toĉne ni sve veze izmeĊu »roditeljskih« civilizacija i njihovih nasljednika – ni misao

da egipatska nije imala nasljednike); promatranje civilizaciju kao »nadepohalnu pojavu« koja se razvija

po svojim unutarnjim zakonitostima neovisno o (»realnom«) sociokulturnom progresu

- Ideja o civilizacijama »prve«, »druge« i »treće generacije« ipak je vrlo korisna (moţda više od

nezgrapne tipologije bronĉanodobnih, ţeljeznodobnih, drevnih i modernih civilizacija).

- Civilizacije »prve generacije« su sljedeće: sumerska, egipatska, minojsko-egejska (ili minojsko-

mikenska), indska (kompleks Harappe), drevnokineska, mezoameriĉka i peruanska.

CIVILIZACIJA I MIGRACIJA

Vode i močvare

Egipatske zemlje i drevni Sumer (sum. KI.EN.GI dosl. »mjesto gospodara domaćih«, akad. Šumeru)

nastanjeni su razmjerno kasno u prapovijesti; dotad su ta podruĉja bila moĉvarna, zarasla trstikom i

prepuna opasnih ţivotinja: zmija otrovnica, krokodila i drugih.

- Prije 15.000–10.000 godina, lovci sebilske kulture ţivjeli su na gornjoegipatskom prostoru – ali u

gornjopaleolitskim uvetima; sumerski kraj tvorio je skup laguna povezanih s morem; moţda su post-

glacijalni ljudi, sjeĉom drveća i gustiša u gornjoj Mezopotamiji, ubrzali eroziju tla i tako pridonijeli

gomilanju rijeĉnih nanosa na jugu,

- Kako su oborine ponestajale u dijelovima sjeverne Afrike i Prednje Azije stanovništvo se selilo

prema vlaţnijim podruĉjima, i prema Nilu i Mezopotamiju:

- DOLINA NILA: neolitska sela formiraju se u 5. ili 4. tisućljeću pr.n.e., prvo na zapadnom rubu Delte

(kulture Merimde i Fajumske kotline), a na kraju 4. tisućljeća ljudi kulture al-Badāri iz Srednjeg (i

Gornjeg) Egipta poĉeli su obraĊivati bakar; u vrijeme kulture al-'Āmra (iz badarijske matice) preddi-

nastiĉki Egipćani sišli su do obale Nila, gdje su poĉeli koristiti irigacijske mogućnosti rijeke .

- JUŢNA MEZOPOTAMIJA: naseljavanje se zbilo potupno izmeĊu 6. i 4. tisućljeća pr.n.e.; moţda su

prvi stigli lovci sa Zagrosa; u 6. tisućljeću, kultura Hassuna nastaje na sjeveru iz tradicija izvorno

prisutnih još kod Dţarma; iz nje se formira kompleks Samarre (5500–5000. pr.n.e.); tada je prihvaćena

irigacijska zemljoradnja, prvo uz Dijalu, lijevi pritok Tigrisa; nove migracije sa sjevera (iz Anatolije)

šire kulture Halafa, izmeĊu 5300. i 4500. pr.n.e. na velikom dijelu Mezopotamije; tada nastaje Eridu,

KAZALO 3

najstariji grad budućeg Sumera; ubaidska kultura (4500–3500) i uručka (3500–3100. pr. n.e.) već nose

protoobiljeţja sumerske civilizacije.

- Za eventualno znaĉenje migracije, nije dovoljno ukazati samo na kasno naseljavanje »teţih« prirodnih

sredina; u sumerskom sluĉaju vrlo je moguće da su migranti iz kulture Samarre prenijeli i iskustva što

su ih prije bili stekli na podruĉja Dijale. DVA su ĉimbenika vaţna; prvo: susretanje etnokulturno

različitih populacija, a zatim: razmjernu naglost pojavljivanja civiliziranih društava, i u Sumeru i u

Egiptu, u stoljećima oko 3000. pr.n.e.

Sumerski problem

- Sumer je u dinastiĉkom razdoblju bila jezično (i fizičkoantropološki) heterogena; svi su se Sumerani

zvali »crnoglavcima«: ideografski SA(N)G.GÍG.GA (akadski ṣalmāt qaqqadi) – no tvorili su (barem) tri

osobite skupine; 1) Sumerani po jeziku na jugu (od Nippura do mora), 2) AkaĎani (ist. Semiti) na

sjeveru; 3) Treća, etniĉki nejasna i prostorno raspršena manjina – moţda su to ljudi samarske kulture (s

Dijale), koji su govorili na »prototigridskom« (ili »bananskom«) jeziku.

- Treća skupina moţda je prenijela tehniku navodnjavanja s podruĉja rijeke Dijale i potaknulo razvitak

drugih kulturnih novìna koje se obiĉno pripisuje precima Sumeraca.

PROTOTIGRIDSKI

Prema jednom prijedlogu, neke kulturno vaţne sumerske riječi (za bedem, bakar, pečat, kalup za opeke),

kao i nazivi za zanimanja (tkalca, kamenoresca, graditelja, bakrodjelca, kovača, zemljoradnika, pastira),

potekli su iz predsumerskog jezičnog supstrata – iz »prototigridskog« leksika

- Odnos izmeĎu Sumeraca i AkaĎana: nema znakova antagonizma; dug suţivot; AkaĊani prihvatili

sumerski govor kao »uĉeni«; ipak, susret dvaju razliĉita jezika, od kojih je akadski imao srodnike u

drugim krajevima, implicira migraciju.

- mitovi i legende, smješteni gotovo uvijek u krajoliku što podsjeća na juţnu Mezopotamiju, ne uka-

zuju na pramigraciju; govori se o »svijetloj zemlji« Dilmun – gdje nije bilo ni smrti, ni bolesti, ni

ţalosti – ali nema nikakvih naznaka da su Sumerci nekad ţivjeli tamo (Bahrein); samo jedna legenda o

dolasku ljudi s juga; mit o kozoribi Ea, ĉudesnom vodozemnom biću koje je uoblikovalo svoje tijelo u

laĊu i povelo ljude i kulturu u Eridu, iz pravca juţne zvijezde η-Argus (Ea je akadska ime za Enkija,

»gospodara vode«, ĉiji je hram bio u Eriduu.

- Ubaidski arheološki sklop označio prekretnicu; neki sadrţaji veţu se za starije tradicije iz Mezopotamije,

pa je moguće govoriti i o kontinuitetu, no takoĊer se javljaju promjene – baš u »ideološkim« pokazatelji-

ma: novi pogrebni obred. (prije su ukupi bili u skvrĉenom poloţaju, a sada su ispruţeni); ubaidski kipovi

vitkih ţena, širokih ramena i gmazolikih glava, bitno se razlikuju od pretilih matrona iz starijih mezopo-

tamskih (ranozemljodjelskih) kultura, itd.

- U ubaidskom i zatim u uruĉkom razdoblju sumerske prošlosti razvijaju se osnove sumerske civiliza-

cije – »hramski gradovi«, monumentalna zdanja i zaĉeci pisma; to bi dakle moglo biti vrijeme dolaska

Sumerana.

- Odakle su došle?

- Juţno podrijetlo iz Dilmuna, odnosno Bahreina, moţe imati i vezu s Indiju (lik Inanne, koja uništava

i stvara ţivot, podsjeća na Kālī, indijsku boginju predarijskoga podrijetla, a Bahrein je imao dodire s

Indijom).

- Zapadni Iran; ispruţeni pogrebi ukazuju na to pordruĉje; moţda su »protoelamske« seobe na zapad

potisnule pretke Sumeraca s tog podruĉja.

- Sjeverna, anatolijska i kavkaska veza; to je smjer širenja drugih kultura (Hassune, Samarre i Halafa);

osobit sumerski jezik prema nekima potjeĉe s Kavkaza.

PODRIJETLO SUMERSKOG JEZIKA

Kavkaska teorija trenutno je najuvjerljivija. A u sklopu velikih shema poput nostratike i Greenbergovih

makroporodica, sumerski bi moţda ulazio u širu denekavkasku makroporodicu. Cavalli-Sforza prihvatio

DREVNE SEOBE 4

je više-manje tako nešto. I Ruhlen se osvrnuo na pokušaje da se sumerski poveţe s denekavkaskim

jezicima, no smatrao je to zasad još upitnim

- Samuel Noah Kramer (1898–1990): pristupio je »sumerskom problemu« na strukturno-analogijskom;

epske pjesme, primjerice Ep o Gilgamešu, vidio je kao tipski odraz herojskoga doba; pozivajući se na

Chadwicka, izdvojio je dvije glavne znaĉajke; 1) herojska su redovito doba vremena seoba naroda, 2) na-

rodi u seobi, na plemenskom stupnju razvitka, dolaze u dodir s već »civiliziranim« drţavama i forsi-

raju granice civilizacija u propadanju.

- Kramer je pretpostavio da su doseljenici iz jugozap. Irana, udruţeni sa semitskim migrantima (sic),

stvorili prvu »urbanu civilizaciju« u donjoj Mezopotamiji; šireći se prema zapadu, ušli su u sukob s

Sumercima – »primitivnim narodom« koji je stigao iz Zakavkazja ili Kaspije; kad je »carstvo« osla-

bilo, sumerski ratnici prodrli su u donju Mezopotamiju.

- voĊe došljaka zavladali nad razorenim gradovima – i još su se osjećali nesigurni u novoj sredini koja

je moţda ubrzo bila zahvaćena i najezdom pustinjskih Semita (MAR.TU).

- KRONOLOGIJA: Kramer je smatrao da se to doba moţe datirati u prvo stoljeće 3. tisućljeća pr.n.e.,

prethodni dolazak Sumeraca potkraj 4., i poĉetna kolonizacija donje Mezopotamiju na poĉetak 4.

tisućljeća.

- Datiranje je tu problematiĉno, no tajnovito mezopotamsko »carstvo« moţe se s predubaidskim kultur-

nim grupacijama iz 6. i 5. tisućljeća pr.n.e., ili s (ranim) Ubaidom; Kramer je smijetio dolazak Su-

meraca u uruĉko doba, nekoliko stoljeća prije nastanka civilizacije.

- Povijesna uloga Sumeraca bila u tome što su usvojili, usavršili i stopili kulturne tekovine koje za-

tekoše u juţnoj Mezopotamiji; migranti su uspjeli presloţiti postojeću graĎu u nov i dinamičan oblik.

Egipat: sljedbenici Hora

- Pojava civiliziranog društva izgleda naglija u Egiptu nego u Sumeru.

- No pretpostavke za takav pomak dugo su sazrijevale; staroafrički ţivalj – podrijetlom iz afroazijske

jezgre moţda najbliţe protočadskim narodima – ostvario je samostalni prelazak na neolitski tip ţivota

i korištenje nilskih poplava za potrebe zemljoradnje.

- Vrhovni vračevi, zaduţeni za kiše (dok su još postojala afriĉka klima), uzdigli su se na ĉelo lokalnih

zajednica, ili okruga – spAw, ili prema grĉkom nomi (jedn. νομόρ »okruţje, pokrajina«).

- Nomi su neka vrsta protodrţavne organizacije, tipiĉne i za druge kulture u predcivilizacijskom ili

ranocivilizacijskom razdoblju; u Egiptu se okupljanje stanovništva u nome ubrzalo u kasnoj prapovijesti

(gerzejsko razdoblje 3400–3200. pr.n.e.), kad je poĉela obrada bakra i kad se u zemlji pojavljuju i

znakovi o prodoru jedne nove populacije.

- Slijedile su borbe meĎu nomama, osvjedoĉene u crteţima na škriljastim paletama iz tog doba, koji

prikazuju krvave bitke na vodi i kopnu, povorke lancem vezanih zarobljenika, i pljenidbe stoke.

- teza Cyrila Aldreda (1914–1991): ljudi iz Anatolije ili Sirio-Palestine unijeli su u Egipat naprednu

zemljoradnju, obradu bakra i zatim bronce; to je pretjerano, no nalazi fiziĉke antropologije potvrĊuju

tezu o doseljavanju vanjskih skupina u dinamiĉnoj drugoj polovini 4. tisućljeća stare ere, jer su ti ljudi

bili snaţne i visoke graĊe s okruglim lubanjama, za razliku od niskih, gracilno graĊenih i dolihocefalnih

tipova prije toga; u vezi s jezikom - mnogi su prihvatili semitsku teoriju, no postoji i prijedlog o ana-

tolskom podrijetlu.

- Sugestivno je da se na prijelazu iz preddinastiĉkoga u proto- i ranodinastiĉko doba u Egiptu javljaju

mezopotamski kulturni utjecaji: valjkasti peĉati, umjetniĉki motivi, gradnja opekama i drugi (neki

autori govore o mogućem vanjskom utjecaju i na pojavu pismenosti.

- Childe je smatrao da otkriće azijskih sadrţaja Delti i proizvoda iz Delte u Gornjem Egiptu moţe oz-

naĉavati infiltraciju Semita, i politiĉku prevlast sjevera nad jugom; to je povezao s legendom o sljed-

benicima boga-sokola Hora koji su osvojili jug sa sjevera; »Sokolov klan« poslije se utaborio (i) u

Gornjem Egiptu; Childe je ukazao na moguće (izravne) dodire izmeĊu Sumera i Gornjeg Egipta u kas-

KAZALO 5

nom gerzejskom razdoblju; otad potjeĉu prikazi brodova, nalik na one iz Perzijskog zaljeva, naslikani

na stijenama danas suhih vàdija izmeĊu Nila i obale Crvenog mora; na jednom takvom brodu prikazan

je voĊa, pandţastih nogu, bradat i s krunom na glavi, koji je prema Pierreu Montetu (1885–1966)

mogao biti »roĊeni brat Gilgameša«!

LEGENDA O »SLJEDBENICIMA HORA« (šms.w hr)

moţe se shvatiti kao ostatak ranijeg epa, i – kao odraz kakvog egipatskog herojsko-migracijskoga doba.

Kao što znamo iz mitologije, Hor je bio posmrtni sin boga Ozirisa (wz-jr) od njegove sestre i ţene Izide

(As.t). Oziris je prvi naučio ljude zemljoradnji i civiliziranom ţivotu, a nakon što ga je ubio njegov brat i

suparnik Set, bog-vladar Gornjeg Egipta, Oziris je postao gospodarom zagrobnoga svijeta. Hor se poslije

osvetio Setu za ubojstvo oca, čime je učvrstio princip kraljevstva, a njegovi su sljedbenici kasnije

zavladali čitavim Egiptom. Povijesna osnova u toj priči tumačila se na više načina. Općenito se prihvaća

da je Oziris kraljevao u Delti u davnom preddinastičkom dobu. Neki su vidjeli sukob izmeĎu njega i Seta

kao borbu izmeĎu Donjeg i Gornjeg Egipta u 4. i 3. tisućljeću pr.n.e. Ali je zanimljivo ukazati na neke

druge aspekte. Prvo, Oziris je opisan kao prenositelj civilizacijskih tekovina. Drugo, svi su glavni

protagonisti u rodu, iako se meĎusobno bore – baš kao da se neko vanjsko pleme razbilo u jagmi za

osvojenom egipatskom zemljom. I izrazito visok rast što se pripisuje Ozirisu, a osobito riĎa kosa i svjetla

put Seta, odudara od onoga što bismo očekivali za staroafričko stanovništvo. Štoviše, samo ime Set (stš >

stḫ, nekad prenijeto kao Suteh) podsjeća na Sutu, ime rodonačelnika amorejskih plemena (str. Pogreška!

Knjiţna oznaka nije definirana., bilj. Pogreška! Knjiţna oznaka nije definirana.); moţemo dodati i da

su Hiksi – moţda na osnovi semitske baštine – osobito njegovali kult Seta kad su u 17. stoljeću pr.n.e.

upali u Egipat. Jasno, sve to ne bi bilo dovoljno da se Seta, Ozirisa i Hora proglasi pripadnicima kakve

doseljene manjine, ukoliko ne bi bilo drugih (fizičkoantropoloških i kulturnih) pokazatelja. No, ovako,

osirski mit moţe nadopuniti ostalu graĎu o prodoru stranaca u preddinastički Egipat, uz uvjet da se vodi

računa o »indigenim« sadrţajima koji su se takoĎer uvukli u tu priču, i to vjerojatno najviše u njezine

kulturno-civilizacijske teme

- Uloga doseljene manjine u preddinastiĉkom Egiptu bila je tendencijski više politiĉka nego kulturna (u

uţem smislu); ipak, izvoran je nomovski sustav gotovo sigurno izrastao na osnovi unutarnjih procesa u

dolini Nila; prvo spajanje noma u savezništva, zbog meĊusobnih sukoba, moglo je proteći bez su-

djelovanja ljudi izvana; no ubrzano okrupnjavanja nomovskih saveza na koncu preddinastiĉke epohe –

uza sve indikacije o nazoĉnosti stranaca u zemlji – nameće zakljuĉak da su upravo stranci nepovratno

narušili stabilnost malih i samostalnih okruga.

- Posljedica je bila osnutak triju kraljevstava: Pĉelino u Donjem Egiptu, sa prijestolnicom u gradu Sa

(sA; grĉ. Σάιρ), kraljevstvo Trstike u Srednjem Egiptu (grad Ehenes), i Sokolovo kraljevstvo u Gor-

njem Egiptu, sa sjedištem u Nehenu (nhn, grĉ. ‘Ηπακλεοπολιρ, < ἰέπαξ »sokol«).

- Ĉini se da je u presudnom ĉasu jedan strani rod zavladao Gornjim Egiptom, osvojio srednju drţavu, i

premjestio prijestolje u Teney (ṯni, grĉ. Θίρ, Tinit). Nije jasno moţemo li ga povezati sa »sljedbenici-

ma Hora«. U svakom sluĉaju preostalo je mukotrpno suparništvo izmeĊu Gornjega i Donjeg Egipta, sve

dok juţni vladar Narmer nije porazio Deltu. Oko 3200. pr. n.e. njegov nasljednik Menes, ili Hor-Aha

(borac Hor), ujedinio je zemlju, a na granici izmeĊu sjevera i juga podigao je »bijele zidine« – grad

Memfis (mn-nfr). Jedno od imena toga grada: Hwt-ka-Ptah (tj. ḥwt-kA-ptḥ), »posjed dvojnika boga

Ptah«, dalo je grĉko ime Αἴγςπηορ – Egipat.

PRVI VLADAR UJEDINJENOG EGIPTA

Na poznatoj kamenoj paleti iz Nehena pojavljuje se simbol boga-sokola i ime Narmer (ili Merinar), uz

prikaz kralja koji nosi krunu Gornjeg Egipta i pesnicom udara u tjeme neprijatelja čiji izgled tipizira

stanovništvo Delte. To zacijelo govori o pobjedi Juga nad Sjeverom. Maneton je u svom ljetopisu označio

tenejskoga vladara Menesa (Μήνης Θινιτίς) kao prvog kralja (ujedinjene) zemlje. Naţalost, to ime nije

lako potvrditi u arheološkim spomenicima, iako se na jednom pečatu iz Umm al Kaba kod Abida

(Teneya), uz imena Narmera pojavljuje i natpis mn, što se podudara s alternativnim oblicima Menesova

imena u Manetona, te prije njega i u Herodota (II: 4,3). Egiptolozi stoga poistovjećuju Menesa s Narme-

DREVNE SEOBE 6

rom ili s Hor-Ahom, a neki čak s »kraljem Škorpionom«, jednim od posljednjih preddinastičkih vladara

koji je, izgleda, već pokušavao ujediniti zemlju.

Dolina Inda

- Indska civilizacija poĉinje u drugoj polovini 3. tisućljeća pr.n.e.

- Mortimer Wheeler (1890–1976), primjerice, smatrao je da je stigla u dolinu Inda iz Mezopotamije;

njegovu tezu valja primiti s oprezom, unatoĉ utvrĊenim kontaktima izmeĊu Sumera i indskog podruĉja

u kasnijem razdoblju.

- Skeletni ostaci stanovništva harapskog kompleksa doista sugeriraju da su seobe utjecale na genezu

indske civilizacije; osim tipova s »vedoidno-australoidnim« obiljeţjima, kakvih ima u današnjoj juţnoj

Indiji, bilo je visokih dugoglavih ljudi »mediteranskog« i »sjevernog« izgleda, kao i brahicefalnih

»alpidnih« tipova, koji su moţda stigli iz Beludţistana; no nije moguće odrediti ni podrijetlo, ni znaĉaj

odnosa izmeĊu tih skupina, premda je vjerojatno da je indska civilizacija nastala u kombinaciji

vanjskih i indigenih sadrţaja.

Minojsko-mikenska civilizacija

- Arheolozi su pokušali povezati i minojsku civilizaciju, koja se uoblikovala prijelazu izmeĊu 3. i 2.

tisućljeća stare ere, s kulturno naprednim sredinama u Prednjoj Aziji.

- Arthur John Evans (1851–1941), vidio je minojski sklop kao ishod spajanja razliĉitih doseljeniĉkih

kontingenata: neolitskih migranata iz Anatolije, eneolitskih skupina s Balkana i Podunavlja, i do-

seljenika iz preddinastiĉkog Egipta; smatrao je da je ranominojska (i općenito egejska) kultura poĉela

kao lokalni izraz anatolsko-podunavske provincije – no posljednja skupina, stigavši iz Egipta, navodno

je potaknula proces što je u nastavku doveo do osebujnog sustava kretskih palaĉa.

- Prihvativši u osnovi Evansove argumente, Childe je pisao da su oko 3 tisuće godina pr.n.e. izbjeglice

s podruĉja nilske Delte i nove skupine iz sjeverne Sirije prenijele na Kretu tehniĉke i obrtniĉke

tradicije Egipta i Azije. U radovima drugih autora nailazimo na vrlo sliĉne formulacije.

- Egipatska teza nije, dakako, prošla bez kritike; već je Toynbee ponudio zaobilazno tumaĉenje, tvrdeći

da su Kretu naselili ljudi iz sušom ugroţenih afroazijskih zemalja; shvativši minojsku civilizaciju kao

izvoran »odgovor« na »izazov« mora; nedavno su Renfrew i drugi iznijeli tezu da je minojska civili-

zacija niknula zahvaljujući (pomorskoj) trgovini; uzgoj masline i vinove loze postavio je temelje, obrada

bronce učvrstila strukturu, a trgovina je sve to oplodila i unaprijedila; tako zamišljen uspon minojske

kulture nije u suprotnosti s idejom da ju je pokrenuo neki osobito uspješan etniĉki amalgam, u vrijeme

kad su seobe naroda inaĉe bile znaĉajne za podruĉje istoĉnog Sredozemlja.

MNOGOLJUDNA KRETA

Premda se u biti odnosi na mlaĎe razdoblje, prisjetimo se Homerovih stihova o lijepoj i mnogoljudnoj

Kreti: »Jezici različni tu se isprepleću...« (Odiseja 19: 175).

Indoeuropska i semitska kretanja

- Učinak migracije na formaciju hetitske, mikenske i pojedinih amorejskih drţava gotovo je siguran,

iako je rijeĉ sada o civilizacijama »druge generacije«.

- To se jasno vidi u kontinuitetu izmeĊu sumersko-akadske i babilonske kulture, ali i u sloţenijem

odnosu izmeĊu ratniĉke mikenske i relativno miroljubive minojske civilizacije.

- Hetitski primjer na prvi pogled izgleda drukčije, jer su indigene zajednice Anatolije – kojih je bilo oko

desetak – ostale na protocivilizacijskom stupnju do vremena dolaska Hetita. Ipak, hetitska povjesnica

sačuvala je predaju o bliskoj vezi s anatolskim kraljevstvom (ili poglavištvom) Kuššare, ĉiji su vladari

– Pithana i Anitta – pripremili teren za Labarnu, utemeljitelja hetitskog Starog Kraljevstva. MeĊu

drugim sponama koje su djelovale na Hetite treba još izdvojiti utjecaj mezopotamske sredine preko

asirskih trgovaca u Kanešu, kao i doprinos hurijske kulture (Gurney: hetitski panteon bio je hurijskog

KAZALO 7

podrijetla, Moscati je vjerovao da se odnos izmeĊu Hurijaca i Hetita bio nalik onome izmeĊu Sumeraca

i Babilonaca i Asiraca (ili pak odnosu izmeĊu grĉke i rimske kulture)

- U raspravi o metalnom dobu vidjeli smo da je 2. i rano 1. tisućljeće pr. n.e. bilo vrijeme širenja

arijskih i iranskih plemena od Bliskog istoka do Himalajskog gorja, i od Podunavlja do granice Kine;

arijski vladari Mitanija i dio zap. Iranaca (Medi i Perzijci) uspjele su integrirati kulturne tekovine

protociviliziranih i civiliziranih društava osvojenih krajeva, što su to uĉinili Hetiti u Anatoliji ili

Mikenci u Grĉkoj; drugdje, je (proto)civilizacijski obrazac bio nestalan, ili proţivljavao kakvu

temeljitu krizu, seobe iz eurazijske stepe usporile su ili ĉak prekinule, dotadašnji razvojni tok; čini se

da tako je nešto poremetilo razvitak predarijskih zajednica u Baktriji i Margijani, tj. u današnjem

juţnom Turkmenistanu i u istočnim dijelovima iranske visoravni.

- INDIJA: stariji harapski kompleks uglavnom je propao prije dolaska Arijaca; preostali su, razmrv-

ljeni komadići; u prvoj etapi došlo je i do miješanja s nekim slojevima starosjedilaĉkog stanovništva;

no bilo je tu moţda više otpora nego stapanja, uz veliku etnokulturnu razliku koja se poslije izrazila u

kastinskom sustavu Indije; stoga se moţe reći da su indoarijske drţavice, koje su nastale do 5. stoljeća

pr.n.e. u šumovitom krajoliku izmeĊu Gange i padina Himalaja, u biti oznaĉavale jednu novu izvornu

kulturu – i jedan nov civilizacijski tip. Preteĉe i raĊanje indoarijskog društva vidimo u svoj svojoj

sloţenosti na stranicama Mahābhārte.

Kina

- Korijeni drevnokineske civilizacije leţe u neolitskoj prajezgri u dolini Huánghé; osebujne crte prvih

seoskih kultura iskljuĉuju pomisao o utjecaju prednjoazijskih ţarišta utjecala na početak kineskog

neolitika (domaće proso umjesto ţita, svinje i pse umjera koza i ovaca

- Pa ipak, postoji mogućnost da su preci neolitskih Kineza stigli izvana, poglavito s juga Kine, i

potisnuli praţitelje uz Ţutu rijeku.

- Do kraja faze Lóngshāna, u srednju Kinu postupno pristiţu novìne koje upućuju i na moguće zapadne

kontakte: pšenica i ječam, goveda i mala rogata stoka, kokoši, konji, konjske zaprege i bojna kola; razvija

se specijalizacija obrta, imovinsko raslojavanje; obrambeni zidovi su znak sve veće uloge ratovanja.

- IzmeĎu kasne kulture Longshan i početka civilizacije Shang (Èrlìtóu), u razdoblju što moţda odgovara

još neutvrĊenoj dinastiji Xia iz kineske predaje, u zemlji se naglo proširuje metalurgija bronce; tada je

mitski zaĉetnik dinastije Xia, car Yu, zaustavio »veliku poplavu« uredio prve vodograĊe i iskovao

devet golemih brončanih kotlova ili »tronoţaca« – budućih simbola dinastiĉke vlasti.

KOTLOVI

Kineska riječ dĭng), prevodi se katkad kao »tronoţac«, katkad kao »kotao«, ili »drevna posuda za

kuhanje«. Znakovito je da se priča o kineskim posudama djelomično slaţe s Herodotovim primjerom

kotla skitskog kralja Arijante. Yu je, naime, naredio upraviteljima »devet pokrajina« da prikupe svu

»broncu i metal« u zemlji. Pod gorom Jĭng iskovao je iz skupljenog metala po jedan kotao za svaku po-

krajinu. No dok je skitski kralj dao izraditi kotao »u uspomenu na sebe«, car Yu mislio je na dobrobit

ljudi. Ukrasio je svoje kotlove prikazima svih vragova i zloduha na svijetu, kako bi ljudi mogli raspoznati

ta opasna bića prilikom svojih putovanja. Poslije su kotlovi postali simbolima carske moći, i kao takvi

prešli iz dinastije Xia u Yin (Shang), zatim u Zhou i u Qin. Ali dok su ih ljudi teglili u Qin, zazivajući

»nebo« u pomoć, jedan se kotao čudovito uzdignuo u vis, poletio do rijeke Sì i potonuo u njezinim

vodama. Ni tisuću ronilaca što ih je navodno »prvi car« Qina, Shi Huangdi, poslao u rijeku, nije ga

uspjelo izvući. Štoviše, uskoro je nestalo i preostalih osam kotlova, a da se nije znalo kamo su iščezli. I

doista, carstvo Qin označit će svojevrsni lom u kineskoj povijesti. Naravno, riječ je o povijesnoj bajci, ili

točnije o mitu, koji je bio zapisan u konačnom obliku tek u 3–2. stoljeću pr.n.e.. Vrlo je vaţno da je

Herodot zabiljeţio skitsku priču o Arijantinom kotlu još ranije, iako to ne daje nikakve okvire o

moţebitnom utjecaju eurazijske stepske sredine na razvitak na Kini; no osim riječi dĭng u kineskom

postoji i drugi naziv za velik lonac ili kotao – guō. Prema rekonstrukciji, starokineski je izgovor bio

vjerojatno *kwar, što je vrlo blisko protoindoeuropskom *kwerus, »krupna posuda za kuhanje«.

DREVNE SEOBE 8

- INDOEUROPSKE TEZE: Kulturna dilema o brzoj pretvorbi kasnog kineskog neolitika u civilizaciju

Shang ili Yīn, dovela je do teze o upletanju Indoeuropljana (Toharaca ili Iranaca); Pulleybank je go-

vorio o stranim ratnicima, vozarima bojnih kola, koji su uspostavili svoju vlast u srednjoj Kini i stopili

se s domaćim ljudima; ali razvitak šangovskog društva dade se tumačiti i posrednim vezama, preko

Sibira ili istočnog Turkestana i (prema nekim indikacijama) do podruĉja Inda i Mezopotamije.

- Ideogram shāng u kineskom pismu (商) oznaĉava pojam trgovine (trgovati), no prvobitno je ozna-

ĉavao neku kulturno vaţnu izraĊevina Šangovaca, zacijelo od bronce, moţda na kakve obredne posude

za sveĉene gozbe na kojima su se lokalne elite meĊusobno povezivale.

- Zbog nedavnih otkrića izvornih bronĉanodobnih kultura u jugoistoĉnoj Aziji i na jugu današnje Kine,

predloţio da je dinastija Shang stigla ne sa zapada, nego s istoka.

- No ranokineska civilizacija nije se razvijala u osami; uz širenja ideja i predmeta po Euraziji bilo je i

seoba ljudi; potkraj razdoblja Shang uslijedila su nova kretanja; sa zapada su stigli ljudi Zhou, koji neki

povezuju s tibetoburmanskim plemenima i nekim s Rongima; u 11. stoljeću pr.n.e. Zhouovci su porazili

šangovsku vojsku i sveĉano odrubili caru glavu; i Zhouovci su nastojali kinesku vlast proširiti i prema

vani; u 10. st. pr.n.e. car Mu vodio pohode na Quanrong na sjeveroistoku. i protiv naroda u pokrajini

Jiangsu; zhouovska premoć napokon se istrošila, i u doba »mnogih drţava« (lĕiguó 纍國; od 8. do 5. st.

stare ere – poznato takoĊer kao doba »proljeća i jeseni« – chūnqiū春秋), a pogotovu u vrijeme »zara-

ćenih drţava« (zhànguó 戰國; od 5. do kraja 3. st.), vanjski »barbari« redovito su ulazili u Kinu, dok su

istodobno rubne kineske oblasti, etnički često raznolike, uzastopno nametale svoje hegemonije.

- MeĊu vanjskim napadaĉima prednjaĉili su Xiongnu.

- Na kraju je Shĭ Huángdì (259–210 pr.n.e.), »Prvi car« (shĭ huángdì 始皇帝) iz zapadne (rubne) drţave

Qin, obranio zemlju od upada Xiongnua (214. pr.n.e.), te sjedinio ĉitavo podruĉje Središnjeg Carstva.

Ljudi Shi Huangdija dograĊivali su obrambene bedene uz sjevernu granicu, a ljetopisi veţu za njihovu

vlast i gradnju »Dugoga zida« (cháng chéng, 長城), koji je na donekle podsjeĉao na kasniji Veliki zid.

KINESKI ZID

Netočne su tvrdnje da je u doba Qina nastao i Veliki kineski zid, koji će izvan same Kine poprimiti mitske

značajke, premda. Kineski zid često je opisan na Zapadu kao drevna graĎevina, jedno od »svjetskih

čuda«, kao i simbol jedinstva, ali i zatvorenosti klasične kineske civilizacije prema drugim narodima. No

takve su tvrdnje neodrţive. Današnji izgled Velikoga zida potječe iz 15–16. stoljeća n.e., tek iz vremena

dinastije Míng (明), a što se tiče ranijih zidova, iako se uz »Dugi zid« Shi Huangdija doista razvio sim-

bolični mit, bio je to mit o mučnom radu za vladara-tiranina, i ne o stvaranju narodnog jedinstva

- Središnja vlast Shi Huangdija zabranila je sve starije (regijske) samonazive ili etnonime i kao jedinstve-

nu i obveznu naznaku za sve podanike uvela naziv qiánshŏu (黔首), »crnoglavci«; Podudarnost, sa su-

merskim samonazivom vjerojatno je sluĉajna, i moţda se ime oblikovalo prema radicionalnoj muškoj

nošnji, koja je od drevnosti ukljuĉivala i crnu kapu (kin. guān, 冠).

KINESKI ETNONIMI

U doba Shanga, identifikacija je bila s »velikim gradom Shang«, no u doba Zhou kineski autoetnonim bio

je Xia, prema prvoj mitskoj dinastiji. Qinovci su uveli oznaku »crnoglavci«. U doba dinastije Han, Kinezi

su rabili etnonim Qin, koji preko latinskoga ušao u većinu europskih jezika, a danas rabe etnonim Han, u

odnosu na prijašnju dinastiju. Oznake tipa »Kitaj«, »Cathay« itd. nastali su prema srednjovjekovnom

tunguškom narodu, Kidanima, koji je jedno vrijeme vladao Kinom.

- U Kini je postojala duga predaja o oprečju domaćeg tamnokosnog ţivlja prema »riĎokosim Ďavlima«,

koji su moţda sudjelovali i u nastanku naroda Zhou. Isto tako, moguće »barbarsko« ili »polubarbarsko«

podrijetlo što su ga kineski ljetopisci pripisivali narodu Qin, ponovno ističe vaţnost stranaca u nastanku

drevnokineske civilizacije.

- Postoji usporedba izmeĊu uloge Qinovaca u završnoj fazi »zaraćenih drţava« i Makedonaca u doba krize

grĉkih polisa. U oba sluĉaja periferni »polubarbari« uspjeli su ujediniti i proširiti razvijenije kulturne oblasti.

KAZALO 9

Amerika

- U pretkolumbovskoj Americi, kao i na Dalekom istoku, iznikla su samostalna neolitska ţarišta; naj-

starija su nastala u gorskom Peruu i u srednjem Meksiku.

- Razvitak zemljoradnje i sjedilaĉkog ţivota bio je tisućljetnji postojan proces; iako je teorijski moguće

da su nove eurazijske populacije stigle u Ameriku u to vrijeme, ameriĉki neolitik – po vrstama bilja

(kukuruz, grah i raznoliko povrće), malobrojnosti domaće stoke (osim kamelida u Andama), i ukupnom

materijalnom inventaru – ne odaje znakove mogućih vanjskih utjecaja.

- Teorijske mogućnosti transoceanskih kontakata:

1) Kultura Valdivije s primorja Ekvador; lonĉarske tehnike i motivi u ranom 3. tisućljeću vrlo su nalik

na istovremene nalaze iz kompleksa dţōmon na Japanu; japanska graĊa kontinuira od 10.000 pr.n.e., dok

se valdivijska pojavljuje iznenada, pa se zato pojavila teza o ribarima koji su zalutali s japanskog otoĉja

do juţnoameriĉke obale (no teško je zamisliti kako su to obavili u malim drvenim ĉunovima, kakvih je

bilo u dţōmonskom dobu, izaziva stanovitu skepsu.

2) Mogući dodiri izmeĎu Kine i Amerike: a) obrada ţada i druge crte u kulturi Olmeka (1250–900. pr.n.e.)

podsjećale su ih na šangovsku Kinu; protuargument jest odsutnost kola i metala u Olmeka; b) monu-

mentalne graĊevine na tihooceanskoj obali Perua, no vremenski one ne odgovaraju šangovskoj epohi;

sagraĊene su oko 1900. pr.n.e., nekoliko stoljeća »prerano«; c) umjetniĉke uzorke u 1. tisuću pr.n.e. u

sklopu peruanske kulture Chavín, imaju sliĉnosti s kineskim broncama iz vremena Shang i Zhou.

3) Transatlantske teorije: 1) vjerojatno nema veza izmeĊu gradnje piramida u Mezoamerici Egiptu,

unatoĉ junaĉkim pokušaju Thora Heyerdahla (1914–2002) u papirusnom brodu »Ra«; 2) jedan lik na

olmeĉkoj steli – komu su arheolozi, zbog brade i duga nosa, dali ime »ujak Sam« – pobudio dojmove

o semitskoj (sic) fizionomiji, uz pomisao da se radi o feniĉkom mornaru; 3) ostaje legenda o

Quetzalcóatlu, bradatom i svjetloputom bogu vjetra i istoka, koji je prema tolteĉko-azteĉkoj mitologiji

predao ljudima znanje o obrtu, metalurgiji i pismu.

PERNATA ZMIJA

Ime Quetzalcóatl znači na nahuatlskom jeziku »pernata zmija«. Osnovna radnja legende odnosi se na

dogaĎaje u doba razvitka toltečke prijestolnice Tule (Tollán, Tullan), koju su izmeĎu 750. i 950. n.e.

naselile dvije skupine – zaostali Čičimeki (»ljudi psi«) sa sjeverozapadne granice Meksika i izbjeglice

Nonoalca iz razvijenih, ali ratujućih drţava na jugu. Prema predaji, negdje na kraju tog razdoblja izbio

je sukob izmeĎu miroljubivog vladara Topiltzina, koga se poistovjećuje s Quetzalcóatlom, i okrutnog

boga Tezcatlipoca, traţitelja ljudskih ţrtava. Poraţen, Topiltzin-Quetzalcóatl morao je napustiti Tulu.

Otišao je do obale Meksičkog zaljeva, gdje je izgorio, pretvorivši se u zvijezdu Danicu. Vjeruje se da ta

priča odraţava dogaĎaje, seobe i etnička suparništva u doba Tolteka, te da je Topiltzin bio stvarna osoba

koja je vladala prema jednom viĎenju u 10., a prema drugom u 12. stoljeću n.e. Epizoda o odlasku do

obale mora ima vaţnu paralelu u majanskoj priči o čovjeku Kukulcánu, koji je 987. n.e. osvojio Yucatán i

zavladao u gradu Chichén-Itzá. Ime Kukulcán doslovan je prijevod naziva »pernata zmija«, a arheologija

potvrĎuje da je u 10. stoljeću neka toltečka skupina vjerojatno stigla meĎu Maje i preuzela vlast.

Nekoliko stoljeća poslije, Azteci su prisvojili toltečku legendu o Quetzalcóatlu, te u iščekivanju njegova

povratka, postavili straţe po obali Meksičkog zaljeva. Povijesnom koincidencijom, u vrijeme kad se

Quetzalcóatl trebao pojaviti – u Meksiko je stigao Cortés sa svojim osvajačima. Gotovo paradoksalno,

rekli bismo s obzirom na blagodatnu kulturno-stvaralačku ulogu što su drevni Meksikanci pripisivali

Quetzalcóatlu, dolazak tih bjeloputih i bradatih stranaca, uza svu zbunjenost Azteka, označio je početak

brzoga sloma mezoameričke civilizacije.

- Dopustivši i mogućnost povremenih i rijetkih veza izmeĊu Eurazije i Amerike, ameriĉke civilizacije

bile su toliko osebujne da ih moramo smatrati spontanim tvorevinama naprednih neolitskih zajednica u

samoj Americi.

- Ameriĉke civilizacije pokazale su inventivnost u proizvodnji hrane (sistem chinámpa), u urbanizmu

(kompleksi Teotihuácana i Tenochtítlana), i u komunikacijama (cestovna mreţa i sistem tekliĉa u Inka);

DREVNE SEOBE 10

umjetnički stilovi imali su podudarnosti sa starosvjetskima, ali je u cjelini prevladavala mnogo veća

geometričnost, u kojoj su linije i oštri uglovi potisnuli obline.

- Najveći odraz odvojenosti od ostaloga svijeta leţi u tehnološkoj sferi, koja je – ne samo u metalurgiji

i odsutnosti kolnog prijevoza –zaostajala za Azijom i Europom. Zato su se i najrazvijeniji Amerikanci

i dalje nalazili u biti na primarnom stupnju civilizacije, dok je Europa već bila na pragu moderne ere;

carstvo Inka opisano je tek kao golemo poglavištvo.

- UNUTAR SAME AMERIKE, ima indikacije o migracijskim utjecajima na razvitak civiliziranih

društava; kulture OLMEKA u Meksiku i TIAHUANACA/CHAVÍNA bile su dva temeljna difuzijska

ţarišta za iduće civilizacijske jezgre u Mezoamerici, odnosno u Andama.

1) OLMECI su bili a stupnju preddrţavnog poglavištva; kultura im je poznajemo iz tri glavna nalazišta

blizu Vera Cruza: San Lorenzo, La Venta i Tres Zapotes; postoje jasni olmeĉki tragovi – znak migracije i/ili

odraz razgranate trgovine; na izvornim prostorima triju »klasiĉnih« mezoameriĉkih civilizacija: u srednjo-

meksiĉkoj zavali – u podruĉju Teotihuácana, meĊu Zapotecima Monte Albána (Oaxaca), i meĊu pre-

cima Maja: Počeci majanske kulture, Monte Albána i Teotihuácana datiraju se od razdoblja izmeĊu 9. i

7. (ili 6.) stoljeća pr.n.e. –od vremena poslije propasti Olmeka

- CARSTVO TEOTIHUÁCANA; utjecaj Teotihuakanaca osjetio se diljem Meksika i do današnjeg

Beliza i Gvatemale; u samom Teotihuácanu postojala je ĉetvrt zapoteĉkih doseljenika; kad je Teotihuá-

can propao oko 750.; prazninu su popunile raznorodne migracijske skupine, pa i barbarski Ĉiĉimeki sa

sjevera; prvo su Tolteci, mješovita podrijetla, uspostavili prevlast; oko 1168. prijestolnica Tolteka, Tula,

nestala je u poţaru; u dva stoljeća u srednjem Meksiku izredalo se preko pedesetak drţavica; posljed-

nji od Ĉiĉimeka koji su opet nadirali sa sjevera bili su Aztēka’, poznati kao Tenoĉov narod (Tenochca)

i poslije kao Mexíca, dakle Azteci. Njihova migracijska predaja dobro je saĉuvana. Pribliţno u isto

vrijeme Mišteci su prodrli na podruĉje Zapoteka oko Monte Albána u Oaxaci.

AZTEĈKA MIGRACIJSKA PREDAJA

Kaţe se da su Azteci, zbog suše ili prenapučenosti, morali napustili svoj matični grad Aztlan, koji se

vjerojatno nalazio na sjeveru i po kojem su dobili i ime. Stigli su u Meksičku zavalu kad je gotovo sva

slobodna zemlja bila zauzeta. Tumarali su od mjesta do mjesta, povremeno boraveći na tuĎoj zemlji, iako

su ih zemljovlasnici redom protjerivali kad bi upoznali njihove surove običaje. Narod Colhuacána

dopustio im je da se nasele kao kmetovi, davši kćer njihova vladara aztečkom poglavaru za ţenu. Ali kad

je otac djevojke došao, misleći na svadbu, pa ugledao prizor svećenika odjevenog u koţu njegove kćeri,

uslijedilo je progon iz Colhuacána. Azteci su nastavili lutati, te napokon stigli do priobalnih otoka na

jezeru Texcóco, nazvanom na nahuatlskom Metzliapan, »Mjesečevo jezero«. Tu su ugledali orla sa

zmijom u kljunu kako sjedi na kaktusu – bio je to proročanstvom najavljen znak da na tom mjestu moraju

podići svoju prijestolnicu. Na dva otoka u jezeru, 1325. ili 1345. godine, osnovali su gradove blizance

Tenochtítlan i Tlaltelólco. Prvi će biti poznat i pod imenom Mexicco (< Metzico, »Mjesto Sunca«, ili

moţda Mētzxi’co »Mjesto mjesečeve sjene«), što je Aztecima dalo drugi etnonim – Mexíca.

- Sva se »postklasična« društva u Mezoamerici, i tolteĉka i azteĉka, mogu izvesti iz prethodnih civili-

zacijskih okvira; no seobe i bjegovi iz meksiĉkih drţava »postklasiĉnog« razdoblja – i dugostazni trgo-

vci (primjerice azteĉki pochtéca) – djelovali su i na sjeveru; na prostoru jugozapadnih SAD (kanjon

Chaco) i u dolini Mississippija (Cahokia); no tu su postojali i drugi utjecaji (kad je rijeĉ o misi-

sipijskoj pojavi treba uzeti u obzir takoĊer širenja i razvitak sjevernoameriĉke kulture Hopewell).

2) TIAHUANACO: moţda su mezoameriĉke kulture utjecale na promjene u andskom podruĉju

(širenje kukuruze i nekih umjetniĉkih motiva), ali tu su od 4. stoljeće do kraja prvog tisućljeća n.e.,

Tiahuanaco (Tiwanaku) na jezeru Titicaca i Huari u srednjem peruanskom gorju izvršili su kljuĉnu

ulogu; oba su grada propala gotovo u isto vrijeme; slijedila je ekspanzija drţave Chimú, koju au 1463.

n.e. porazili Inke; prizori barbarskih najezda manje su oĉiti u prošlosti Anda, iako graĊa iz doba

Tiahuanaca i kasnija politika Inka pokazuje da je meĊuetniĉkih dodira i seoba svakako bilo.

Zaključci o civilizaciji i migraciji

KAZALO 11

1) Doista postoji tragovi seoba, ili vanjskih dodira, prije ili tijekom nastanka ranih civilizacija, ali

svuda postoje i znakovi razvitka sedentarnih zemljoradniĉkih zajednica in situ; procesi stvaranja terena

za civilizirana društva bili su endemni na velikom dijelu kasnoprapovijesne Eurazije, Afrike i

Amerike; u Sumeru, Egiptu i Kini (i)migracija je tek ubrzala te tokove; izvanjski ljudi preoblikovali su

postojeće strukture, te stvarali napetosti koje su pokrenule i njih i starosjedioce u nov smjer..

2) Ima indikacija da su seobe pomogle u prijenosu tehničkih i inih dostignuća; to povezivanje iskustava

bilo je vaţna i zato što su prisvojene novìne postale čimbenicima nemira i brţe preobrazbe; usp. utjecaj

metala u poglavarskim sustavima; na kraju je odnos migracija, tehnokulturnih novìna i društvenog

razvitka uskladio stupnjeve izmeĊu civiliziranih društava Eurazije; razmjerno zaostajanje američkih

civilizacija dobro to potvrĊuje; no tehnologija nije sve – narodi Mezoamerike i Anda razvili su sloţena

društva na gotovo kamenodobnoj osnovi, dok su Kelti uvelike koristili svoje znanje o bronci i ţeljezu,

ali nisu stvorili vlastitu »pravu« (sic) civilizaciju.

3) Migracijski uĉinak bio je vaţan i zbog uĉinka fizičkog susreta (i sukoba) izmeĎu različitih kulturnih,

jezičnih, »rasnih« ili općenito etničkih skupina; takvi susreti stvorili su sloţene meĎugrupne odnose i

pridonijeli rastakanju rodovskih poredaka; jedan ishod bile su kastinske podjeljenosti (Indija) ili otvo-

reniji oblici »etniĉke« stratifikacije (u Hetita i Mitanaca); moglo bi se reći da su civilizacije nastale i u

adaptaciji na promjene i ukrštavanja u ljudskoj sredini, i u sferu meĊuetniĉke integracije; u sedentarnom

(teritorijskom) okviru civiliziranih društava, koji je apsorbirao rodovsko naĉelo, veliku vaţnost imali

su »unutarnji stranci« (plemstvu i vladarima stranoga podrijetla, strani trgovci i obrtnici, robovi).

4) No utjecaj migracija na nastanak i razvitak civiliziranih društava ne smije se uopćiti ni kao glavni, a

ni kao uvijek konstruktivan čimbenik; nije sluĉajno da su izriĉite uspomene o doseljavanju vlastitog na-

roda gotovo sasvim odsutne (ili potisnute) iz sjećanja izvornih civilizacija – premda ih susrećemo u

njihovih nasljednika (u Ţidova, Rimljana, Azteka); osim toga kulturni regres na dijelu srednje Azije za

vrijeme indoiranskih seoba nije bio jedini takav sluĉaj; smatra se da su i ĉesta kretanja po palestinskom

koridoru usporila protocivilizacijske procese: prejaka »vjetrometina«, još dok lokalne zajednice nisu

ostvarile ĉvrsto polazište, nije pogodovala razvitku civilizacije.

STAROVJEKOVNI DRUŠTVENI HORIZONT

- POLAZIŠNO PITANJE: Kako su starovjekovna društva ostvarivala svoju integraciju, gdje i koliko

su bila otvorena prema vanjskom svijetu, i kako su unutarnje promjene (ili konfliktna podruĉja) utje-

cale na njihove? Prvo treba ocrtati osnovne (integracijske) paradigme starovjekovnih društava.

Robovlasništvo, staroorijentalni sustav ili feudalizam

- Marksistička historiografija često je svodila sav stari vijek na »doba robovlasničkog društvenog poret-

ka«, no poslije je predloţila alternativnu mogućnost o »azijskom«, »orijentalnom« ili »starooriental-

nom« sklopu, u kojem seoske zajednice izvodile glavne proizvodne zadatke obraĊujući zemlju u ob-

veznosti prema vladaru (ili boţanstvu), koji je katkad i (formalni) vlasnik zemlje, iako moţe ustupiti

pravo uţivanju njezinih plodova plemstvu, hramovima ili drţavnim ĉinovnicima.

- HELOTI: Seljaci u »staroorijentalnim« društvu nisu robovi, ali su ipak pod prisilom; s obzirom na to

da je vlasništvo najĉešće polazilo od drţave (kralja ili hrama), status podreĊenog puka katkad je ozna-

ĉen kao helotski; spartanski heloti (εἵλωηοι) nastali su od peloponeskih starosjedilaca; za razliku od

pravih robova, ţivjeli su u seoskim zajednicama, i nisu pripadali pojedinaĉnim gospodarima, nego su

bili kolektivno vlasništvo spartanske drţave; prema jednom viĊenju, poloţaj helota bio je najbliţi

kmetskomu i obveze i obiĉajne duţnosti podreĊenog puka u starovjekovnim društvima »azijskog« tipa

imaju stanovite podudarnosti s feudalnim odnosima u srednjovjekovnoj Europi, iako europski feu-

dalizam nikada nije razvio tako snaţnu ulogu drţave.

- Giorgi Melikišvili (1918–) smatrao je da je feudalni obrazac bio glavni put razvitka sve do kapita-

lizma; ali da su se kao iznimke mogle pojaviti i robovlasniĉki poredak (u Fenikiji, Grĉkoj i Rimu), ali i

»azijski« (= staroorijentalni) sustav, kao sklop »protofeudalnih« odnosa.

DREVNE SEOBE 12

- Ideja o ishodišnom feudalstvu ima mnogo potencijala, pod uvjetom da shvatimo feudalstvo kao opću

analogiju za gustu mreţu klijentskih, zadruţnih i staleţnih duţnosti, koja se uplela u meĊuprostore već

naĉetih, ali još uvijek jakih rodovskih odnosa.

- Kao i feudalne ţupe u srednjovjekovnoj Europi, starovjekovni društveni horizont bio je, u ishodištu,

raščlanjen na male jedinice; tipski su primjer egipatski nomi.

- »Staroorijentalni« drţavni model odraţava povezivanje nome u jedinstvenu cjelinu..

- Mogli se reći da su »staroorijentalni« drţavni i »antiĉki« robovlasniĉki poreci u razliĉitim prilikama

potekli iz i opet se vraćali u široko shvaćen feudalni okvir; ili katkad prerastala u »svjetska« carstva.

Arhaični i razvijeni tipovi

1) POLAZIŠTE: 1) arhaično stanje: nomovsko društvo preddinastiĉkog Egipta, hramski gradovi ranog

Sumera i općine i »gradovi« šangovske Kine; 2) razvijene stanje:»feudalni« Egipat Srednjega Kraljev-

stva, hetitsku drţavu, Kinom dinastije Zhou, i indoarijska kraljevstv sredine prvog tisućljeća pr.n.e.

2) »STAROORIJENTALNA« UREĐENJA; arhaični i razvijeni tipovi mogu se tendencijski odrediti po

razmjerima posredovane vlasti: 1) arhaično stanje: Akadsko Carstvo Sargonida i egipatsko Staro Kra-

ljevstvo u kojem se vladarska vlast još nije svela na ĉinovniĉku; 2) srednji stupanj: Ur iz doba svoje

Treće dinastije, 3) razvijeno stranje: Egipat u Novom kraljevstvo i klasiĉna Kina; 4) prijelaz u

heterogena »svjetska« carstva (s obiljeţjima ĉinovniĉke i feudalne drţave): Babilonija i još više Asirija,

ahemenidska Perzija, te carstva Azteka i Inka (iako u njima ima mnoga arhaiĉnih crta).

3) ANTIĈKA (ROBOVLASNIĈKI) SUSTAV: razliĉiti stupnjevi razvijenosti u Heladi u Rimu; velike

rimske latifundije krajnji su izraz robovlasništva; no poĉetku antike, u rubnim podruĉjima antiĉkoga

svijeta i na zalasku antike prevladavali su feudalni odnosa; Rim je pod cezarima prihvatio i neka »staro-

orijentalna« obiljeţja, svojstvena »svjetskim« carstvima; u rimskom (i u grĉkom) društvu, za razliku od

situacije na Istoku, drţavno vlasništvo nije se razvilo u većem opsegu.

Klase ili konzensus (simbolika piramida)

- Zbog prisile i nejednake moći u proizvodnoj sferi moguće je neke odnose u starom vijeku oznaĉiti

kao »klasne« (njihovu simboliku je vidna vidimo u gorskim tvrĊama Anatolije, bogatim grobnicama

faraona i, svakako, u rimskim latifundijama).

- MeĊutim, starovjekovna društva izrasla iz aglomeracija rodovskih, odnosno rodovsko-seoskih za-

jednica, ĉija su obiljeţja dugo vremena zadrţavala; relativno male elite djelovale su kao spojnik, koji je

osiguravao jedinstveno i uspješno funkcioniranje redistributivnih, u osnovi agrarnih privreda (na Kreti, u

Egiptu i u Andama).

- Osobito u arhaiĉnim primjerima, sama proizvodna sfera bila je utkana, pa ĉak i posve utopljena u

sloţen nadsplet religijskih i obiĉajnih odrednica.

- Religija je zajamĉila konsenzus i za politiĉku vlast – što je povratno uĉvrstilo jedinstvo sistema; snaga

religijski uvjetovanog konsenzusa najbolje se vidi u golemosti piramida u Gizi; one nikad ne bi mogle

nastati iz puke samovolje kraljeva Ĉetvrte dinastije da vladareva osoba u to vrijeme nije bila

prihvaćena od većine Egipćana kao boţanska i blagodatna za stabilnost njihove zemlje.

- Sumersko-akadska situacija bila je nemirnija; jak peĉat religije na društvenu integraciju oĉitovao se u

pojavi hramskih gradova, no za vladavine akadskih Sargonida (2316–2200 pr.n.e.) porast moći

svjetovnih vladara naišao je na otpor svećenstva; kad su Kutijci napokon razorili Akad (što se poslije

tumaĉilo kao kaznu za uvredu koju je Sargonov unuk velikom bogu Enlilu), religija i svjetovna vlast

ponovno su se spojile; sumersko vjerovanje da su ljudi stvoreni radi opsluţivanja bogova, dopunjeno

mitom da se naĉelo kraljevanja spustilo s neba mnogo tisućljeća prije velikog potopa, nastalo je kao

legitimacija vladarske moći u doba centralizirane drţave Treće dinastije Ura (2113–2004 pr.n.e.).

Organizacija proizvodnje, rad i ekonomija

KAZALO 13

- Iako su proizvodni odnosi bili uklopljeni u opću ideologiju, moguće ih je post factum analizirati;

naime, prema jednom komentaru (Claudiu Barocasu), Egipat nikada nije bio »dar« Nila kako je tvrdio

Herodot, jer je svaki pedalj te zemlje bio oznaĉen ljudskim radom; u pogledu organizacije rada, vla-

darska se uloga promjenila od preteţito ideološke u Starom Kraljevstvu u specifiĉno »tehniĉku« u

Novom Kraljevstvu.

- Prema jednom širem tumaĉenju, na vrhuncu starog vijeka (od 1000. pr.n.e. do prvih stoljeća n.e.), kao

posljedica širenja i povezivanja raznih naĉina stjecanja viška proizvoda (poreza i pljaĉke, kontrole radne

snage i neravnomjerne robne razmjene) nastala su drevnoistoĉna i antiĉka carstva »svjetskoga« tipa.

- Iako je organizacija rada i viška proizvoda svakako bila kljuĉna za društveni razvitak, treba vrlo oprez-

no govoriti o ekonomiji; izvanekonomske kategorije: srodstvo, naslijeĊena zvanja i duţnosti, ĉast,

ugled, s time povezan grabeţ – uvelike su odreĊivale »ekonomsko« ponašanje; privredne strukture

dugo su bile slabe i materijalni prohtjevi puka (i dijela plemstva) ostali su skromni; trţišta su postojala,

ali su bila fokusirana na raskošne i strateške predmete (najprije metale) i u seoskim zajednicama

prevladavala je autarkiĉnost; trţišta robova niknula su u posebnim uvjetima i tek su u antici poprimila

»proizvodni« karakter; osobito »ekonomsko« ponašanje (pa i najamni rad i novĉarstvo) poprimilo je

veći znaĉaj u Babiloniji i ahemenidskoj Perziji, i pogotovu u Grka i Rimljana; no ni u grĉko-rimskoj

antici nije postojao pojam za »ekonomiju« u današnjem znaĉenju te rijeĉi – premda su i Grci i Rimljani

svakako vodili imanja, trgovali, ubirali poreze, novĉarili, te se bavili drugim gospodarstvenim

poslovima (1987: 21). Dakako, sasvim je moguće post factum analizirati gospodarstva starovjekovnih

drţava, tj. iz povijesne perspektive i s modernim metodama ekonomske analize, ali je vaţno pritom

uzeti u obzir opći antropološki kontekst, koji je motivirao ljude u drevnosti.

EKONOMIJA

Izraz οικονομικός kako se javlja u naslovu jedne Ksenofontove knjige u 4. stoljeću pr.n.e. obuhvaćao je

široku lepezu kreposti i djelatnosti u odnosu na »dobar ţivot«, pravilno trošenje bogatstva, odgoj i

uzdrţavanje robova, odgoj ţena i ţenske vrline, gospodarenje zemljom, itd.

Antropološka jezgra – teţnja prema ravnoteţi

- Saţeto rečeno, integracija društvenih zajednica starog vijeka izvorno je počivala na antropološkom

jedinstvu praktičkih i vrijednosnih orijentacija, čiji su pojedini ekonomski, politički, i vjersko-ideološki

sadrţaji bili ne samo meĎuovisni, već u svijesti ljudi dugo vremena nerazdvojni.

- Prevladavale su ideje o poţeljnosti ravnoteţe: 1) egipatski pojam maʿat (ili imʿt) koji oznaĉuje »pri-

rodni kozmiĉki red«, oliĉen u osobi kralja; 2) indijsko shvaćanje dharme (»pravde«), koje se formalno

odnosilo na meĊusobne duţnosti kasta – svaka je kasta, obavljajući svoje »priroĊene« zadatke, morala

udovoljiti potrebama društva u cjelin; 3) neke su grĉke i rimske filozofske zasade isto tako inzistirale

na redu, mjeri i ravnoteţi u društvu i svemiru; 4) u klasiĉnoj kineskoj doktrini o muškom (pozitivnom)

i ţenskom (negativnom) naĉelu, yáng i yīn, car je bio vrhovni jamac za sveukupni prirodni red, te su

poslije kineski »legalisti« (făjiā), u doba »zaraćenih drţava« razradili drţavnopolitiĉku filozofiju po

kojoj je car morao biti kao jedini izvor svih darova, ĉasti, pokuda i kazni.

- Iako su te konzervativne sheme moţda izraţavale interese vladajućih slojeva, u agrarnim zajed-

nicama, stabilnost prirode – i društva kao njezina mikrokozma – odgovarala je širokim slojevima

puka (opet su tu egipatske piramide indikativne).

- Ako ikome, nemir je najviše odgovorao upravo gornjim staleţima, osobito u civilizacijski graniĉnim

prostorima s oskudnim resursima, u kojima su se formirale izrazito ratniĉke, i u širem smislu eks-

panzivne zajednice: bitni su primjeri Asirija i Grĉka.

- Prema Toynbeeu, Asirija se razvila kao vojna krajina »babilonskog društva«, a samoubilaĉki »pore-

mećaj granice koja se okrenula protiv vlastite unutrašnjosti...« na kraju je doveo do njezine propasti;

ipak, uspon Asirije zbio se u već poremećenom razdoblju na prijelazu iz bronĉanog u ţeljezno doba;

tada su asirski kraljevi, izazivajući nove napetosti, ujedinili jedno veliko podruĉje, pretočivši u ratova-

nje antropološki splet politike, ekonomije (u obliku pljačke) i religije; svaka je. asirska vojna ujedno

DREVNE SEOBE 14

bila mjera obrane, razbojniĉki ĉin i kriţarski rat (za vlast drţavnog boga Ašura) (Roux); neki su autori

oznaĉili Asiriju i kao prvo »svjetsko« carstvo (imperij), od 9-7 st. pr.n.e..

- Na brdovitu i škrtom tlu Grĉke nije bilo mjesto za tako veliku vojnu drţavu kao što je bila Asirija, ali

i grĉko društvo imalo je vrlo jaku ratniĉku crtu; sukobe u herojskom razdoblju vodilo je naĉelo nadme-

tanja, borbe i psihiĉke razdraţenosti, oznaĉeno grĉkim izrazom αγών (odakle »agonija«); ratniĉki uzor

bio je prihvaćen i u plemstvu, i u puku (što odudara od situacije u drugim starovjekovnim civili-

zacijama); i na toj se osnovi razvio i pojam demokracije, prema Aristotelovoj tvrdi da se demokracija

javlja u uvjetima kad su za rat najprikladniji lako pješaštvo i ratna mornarica; »demokracija« je bila i

inventivnu pretvorbu kasnoprapovijesnih ideja o rodovskoj solidarnosti (»pod oruţjem« kao u Kelta) u

novom ruhu »graĊanstva«, i u teritorijalnom okviru polisa; no to nije prošlo bez napetosti i otpora (usp.

ĉeste pojave stasis-a, »ustanaka, buna stranĉarenje« u (pret)klasiĉnoj Grĉkoj).

- Unatoč idealu o ravnoteţi, ekološka kolebanja, degeneracija i relativna prenapuĉenost plodnih zem-

ljišta, inovacije (npr. metalurgija ţeljeza) i sluĉajni postupci kraljeva i svećenika povremeno bi narušili

antropološkog jedinstva; nestabilnost je moglo proteći iz jedne integracijske podsfere i proširiti se na

druge, a bi se otvorile, uvjetno reĉeno, klasne pukotine.

Prodori stranaca

- Prikazi društvenih kriza katkad govore o svijetu što se okrenuo naglavce, a u opise razdora ĉesto se

ukljuĉuju slike gladi, velikih prirodnih nepogoda, boţjeg gnjeva i – prodora stranaca!

- Egipatski tekstovi iz prijelaznih razdoblja izmeĊu Starog i Srednjega, te Srednjeg i Novog Kraljev-

stva iznose podosta takvih pojedinosti (a postupno se smanjuje i veliĉina piramida); indijski se izvori

ţale da se kaste više ne drţe svojih zadataka, i da su »barbari«, kraljevi mleććha, stali vladati svijetom.

- Pucanje sistema otvara prostore za ulazak stranaca, što moţe imati tri slijedeće posljedice: 1) nove

poteškoće; 2) popunjavanja praznina i vraćanje cjelovitosti društvu; 3) nametanje reda na »cezarski«

naĉin, kada strani zavojevaĉi preuzmu vlast u zemlji; no i tu je potrebno osjećaj ravnoteţe, te ritualno

(ili ţrtvovanjem) evocirati stanja savršenstva; takva stanja (osim egipatskog maʿat) obiĉno su se od-

nosila na daleku prošlost – usp. sumerski mit o vremenu kad su svi ljudi »... štovali Enlila na jednom je-

ziku«, grĉko i rimsko »zlatno doba«, te prvo kozmiĉko razdoblje opisano u indijskoj Mahābhārati.

ĈETIRI EPOHE

U staroindijskoj kao i u Heziodovoj shemi povijesni hod društva opisan je kao postupno propadanje.

Svako uzastopna razdoblje, ili yuga prema indijskom nazivlju, nazvano je prema zgodicima na kocki –

krta, tretā, dvāpara i kali, a u svakome se prvobitna dharma smanjuje za jednu četvrtinu. Posljednja

epoha, kaliyuga, navodno je počela u doba Mahābhārate (IX: 59). Na kraju tog razdoblja, kaţe se u epu,

uslijedit će miješanje duţnosti kasta i vlast barbara (mleććha). Prema imenima pojedinih barbara –

Andhra, Śaka (Skiti), Pulinda, Yāvan (Grci), KamboĎa i Abhira.

Barbariziranje tuđinca

- Prve starovjekovne civilizacije, iako su moţda nastale iz susreta razliĉitih populacija, naslijedile iz

prapovijesti sklonost vidjeti u tuĎim ljudima takmace i moguću prijetnju, ili izravnu prijetnju – u obliku

borbe za zemlju i pljaĉke – ili psihološka: razlike u ţivotnom stilu, vjerovanjima i pogotovu u jeziku

izazivale su barem oprez.

- Negativna vizija stranaca bila je i obrambeni mehanizam; najranije civilizacije bili su otoci u moru

okruţeni mnoštvom prapovijesnih plemena, budno pratećih njihove prekarne uspjehe; pošto su obiĉno

vladale većim resursima, njihov odnos prema manje razvijenim susjedima temeljio se i na psihologiji

podreĊivanja; pa ĉak kad su naleti barbara rušili gradove, to se tumaĉilo ne zbog moći tih ljudi nego

zato što su izvršavali kakvu kaznu boţju za grijehe naroda ili vladara.

Ovisno o (etno)kulturnoj samosvijesti i unutarnjem konsenzusu, variralo je odreĎivanje barbara:

1) ZA GRKE je jezik bio presudan: brbljavost tuĊih govora (odakle i rijeĉ βάπβαπορ); jezik je u He-

ladi bio kljuĉan jer je u podijeljenom svijetu grĉkih drţavica sluţio kao simbol i sredstvo svegrĉkih

vrednota; na kraju; kad su Grci bili na pragu svog najjaĉeg proboja u barbarske krajeve, Aristotel je

KAZALO 15

saţeo te misli, pišući: »... da je po naravi jedno te isto biti barbar i rob« – odnosno »... da su naravlju

skloniji ropstvu barbari nego Grci...« (Politika I: 2; III: 14).

2) U DREVNOJ INDIJI, poimanje barbara – mleććha naspram arya – imalo je analogije s grĉkim

primjerom, uz jaĉi naglasak na vjerske i rasne odrednice; oskvrnjujući govor, bezboţnost, nepoštivanje

obreda i ţrtvovanja, neposlušnost, bolest, tamna put i plosnati nosevi prikazani su kao znaĉajke tih

ljudi; imena glavnih protivnika Arijaca, Dasa i Dasyua (na koje se opis barbara uglavnom odnosio),

postupno su pridobila opće znaĉenja »rob«, odnosno »razbojnik«.

3) Sliĉnosti su postojale i U KINI; ideogram kojim se pisao etnonim naroda Xiongnu mogao se pro-

ĉitati i kao »zli robovi«; Kinezi su isticali i razliĉit fiziĉki izgled nekih tuĊinskih naroda, ali su za njih

ipak razlike u rasi ili jeziku bile manje vaţne od općih kulturnih kriterija u odreĊivanju »barbarina«.

4) SUMERCI, ţiveći u kulturnoj simbiozi s AkaĊanima, nisu smatrali potonje barbarima (tuĊincima ili

neprijateljima), bez obzira na lingvistiĉke razlike meĊu njima; no sumerski je ideal ipak bio jedan

jezik, a u jednom tekstu opisuje se zemlja Kutijaca kao »’široka’ planina«, nepokorivih i bezbrojnih

ljudi »... ĉije je razumijevanje ljudsko, (ali) oblik (i) mucave rijeĉi pseće« (ima primjera »psećih na-

roda« u Kini – Quanrong, i u Meksiku – Ĉiĉimeci; no pas je moţda bio totem tih naroda). Doduše,

Sumerci su ostali donekle neodreĊeni u odreĊenju »barbara, odgovara stanju u osvitu civilizacije, kad

su prva civilizirana društva u mnogo ĉemu nalikovala na »uglaĊena« poglavištva kasne prapovijesti«

PLANINA, POZEMLJE I ZMAJ

Predodţba o mucavom i »psećem« govoru Kutijaca bliska je grčkom odreĎenju »barbarina«, mada je tu

bitnija veza s »planinom«. Sumerski ideogram KUR označava »planinu« u uţem smislu, zatim sve tuĎe

zemlje i tuĎince (za razliku od »vlastite zemlje« KALAM i »ljudi Sumera« UKÙ), pa na kraju (kao drugdje) i

pojam »rob«. No u svemirskoj viziji Sumeraca KUR je takoĎer praznina izmeĎu zemljine kore i podzemnih

voda kamo odlaze duše umrlih, a ujedno i grozan zmaj koji je čuvao te vode. Takvo višeslojno semantičko

polje saţima ideju prijetnje i propasti, koju je jedna mlada, sedentarna i još nesigurna civilizacija ćutila u

pokretnome plemenskom svijetu izvan svojih granica – s kojim je ratovala, ali s kojim je ipak morala

imati neke uzajamne dodire. Najţešći predstavnici tog svijeta bili su narodi Zagrosa, pa su tako Kutijci,

dosljedno, prozvani »zmajevima planine«. S tim ljudima teško je bilo naći »zajednički jezik« (u širem

smislu). No, dok su gradili svoju samosvijest, Sumerci su postupno sveli njih i druge slične skupine na

»barbare«, premda je sumersko poimanje »barbarstva« zapravo ostalo nedorečeno. Zanimljivo je da go-

tovo iste motive susrećemo kod Indoarijaca, ali s odlučnijim raspletom. U gvedi, Indra je »ubio zmaja,

probio je Vode, rascijepio je trbuhe planine«; tako je razbio snagu dasa i dasyua, poistovjećenih sa zma-

jem, te pustivši vodu da teče (rijeke i kišu) ».... zemlju podao Arijcu,«. Neki misle da se zmaj (vrtra, dosl.

»zaprjek« ) odnosio na irigacijske brane što su ih gradili potomci harapske kulture (Dasi i Dasyui), a

koje su smetale arijskim stočarima; drugi da je zmaj bio golem oblak na planini koji je progutao svemir i

zadrţavao vode. Prema prvom tumačenju podudarnost sumerskih i indoarijskih sadrţaja prekrivala bi

dva suprotna motiva (jer su Sumerci briţno čuvali svoja vodograĎa), dok bi prema drugom gledištu

motivi bili slični. Prvo tumačenje odgovaralo bi etosu razaranja herojskog doba, a drugo civilizacijskom

činu svladavanja iskonske stihije i psihološkoj borbi sa prošlošću, što se sve moţe povezati jedino u mitu.

Inaĉe mitovi o ubijanju zmajeva i ĉudovišta naširoko su rasprostranjeni, i to redovito u društvima na

granici izmeĊu kasne prapovijesti i civilizacije. Prijelaz tih društava preko te granice dovodi do promjene

simbolike: prapovijesni »zmaj« (ili zmija u Rajskom vrtu), gledan sa zidina civilizacije, ostaje dabome

opasan, ali je sad ipak tek manjevrijedan barbarin!

- TuĎinci ili »barbari« bili su naličje i dio samosvijesti starovjekovnih društava, i pomogli su u inte-

graciji civilizacijskih središta (ne samo zbog zbijanja redova pred neprijateljem); jedno od naĉina izbje-

gavanja stalnih kriza u prekarnim uvjetima ranih civilizacija, bila je ekspanzija prema vani, i to razmjenom

ili osvajanje novih zemalja i pokoravanje tuĊinaca; zato su i agrarna društva prihvatila agresivno rato-

vanje; ali to je povećalo unutrašnje raslojavanje i pritisak novog ratniĉkog plemstva na staro rodovsko

vodstvo; trebalo je obredno vratiti ideološko jedinstvo, preko novih mitova i svjetonazora, poput su-

merske ideologije o kraljevanju ili zamisli o boţjoj »izabranosti« odnosno uzvišenosti vlastitog naroda; za

to su ĉesto bili potrebni ţrtveni obredi, a tuĊinci su posluţili kao najprikladnije ţrtve – i to doslovce.

DREVNE SEOBE 16

Stranci kao ţrtve

- HEREM: za arhaiĉna društva tipiĉan je model koji odgovara starozavjetnom pojmu hērĕm, »pro-

kletstvu« Jahve zbog kojeg su Izraelci morali pobiti »sve što diše« u osvojenim kanaanskim gradovi-

ma; korijen te rijeĉi znaĉi posvetiti bogu, uĉiniti boţjim vlasništvom, što je isto kao i latinski sacrifi-

cium znaĉilo izopćiti iz svijeta ţivih i beziznimno osuĊivanje na smrt; takvi primjeri postoje u raznim

krajevima Sredozemlja i Prednje Azije u vrijeme kad su ondje nicale prve civilizacije, no u svjetskom

kontekstu, ţrtvovanje zarobljenika bilo je najizraţenije u šangovskoj Kini i u Mezoamerici.

- Drevnokineski pojam fá, grafiĉki prikazan sjekirom kako obezglavljuje ĉovjeka, oznaĉavao je »vojni

pohod«, »zarobljenika« i »ljudsku ţrtvu«. Brojevi zarobljenika u pojedinim pohodima kretali su se u

stotinama, do preko tisuće (toĉno 1656 u jednom spomenutom pohodu); oko 2000 šangovskih natpisa

govore o ljudskim ţrtvama, a 81% svih naĊenih lubanja iz toga vremena bile su odrubljene.

- U Mezoamerici u doba Azteka, svake se godine ubijalo 2000 ljudi u Tenochtítlanu, i još 8-15000

diljem Meksiĉke zavale. Azteci su vodili ratove i ţrtvovali poraţene neprijatelje, uvjereni da će svemir

propasti ako bogove prestanu hraniti ljudskim srcima i krvlju; kad se njihovo carstvo proširilo po ve-

ikom dijelu Meksika, tri plemena azteĉkog saveza, da bi odrţali potreban broj ţrtava, organizirala su

meĊusobne borbe: »ratove cvijeća«, tako nazvane prema simbolici krvi.

- Osim ideoloških potreba, nuţnih za odrţavanje jedinstva, postojali su i konkretni razlozi za mnoge

surove postupke, bez obzira na to kako su ih shvaćali ili opravdavali njihovi izvršitelji.

- Totalna odmazda koju su Izraelci provodili u Kanaanu imala je svrhu uništiti sve inorodne elemente

koji bi mogli ubuduće pokolebati njihov plemenski savez; zato su ubijali i ţene i djecu, a katkad su

morali posvetiti Jahvi i sav materijalni plijen; plijen se ipak ĉešće dijelio ali prema propisima koji su

teţili tomu da se ne naruši ravnoteţa. Potpuno istrebljenje bilo je nareĊeno samo za gradove pod

hērĕm-om: potpuno za starosjedioce »obećane zemlje«; drugdje su Izraelci morali najprije ponuditi

mir – što je za sobom povlaĉilo porobljavanje – i tek ako bi ga neprijatelji odbili, sve muškarce trebalo

je pobiti »oštrim maĉem«, a ţene, djecu, stoku i sav plijen uzeti za sebe (Pnz 20: 10–18). Tada je

ratnicima bilo dopušteno i da se oţene zarobljenicama, što ih je izbavljalo iz ropstva.

Ropstvo i pokmećivanje

- Posvemašnjih pokolja muškaraca, pogotovu poraţenih vojnika, bilo je gotovo u svim arhaičnim

civilizacijama; nekad su vojske imale tek bodeţe i sjekire, palice i koplja, a dati robu, bivšem nepri-

jatelju, bakreni pijuk, lopatu ili motiku; zato se u ropstvo privodilo uglavnom samo ţene i djeĉake;

malobrojni pošteĊeni muškarci bili bi u naĉelu poravnavani s obiĉnim puĉanima; ali bilo je i sluĉajeva

drţanja stranaca za otkup ili (u razvijenim sredinama) kao talaca. Gospodari šangovske Kine povreme-

no su koristili zarobljenike za teške jednokratne radove, prije nego što su ih skupno ţrtvovali.

- S porastom vojne moći, situacija se mijenjala; bolje naoruţanje, ustaljivanje vlasti kraljeva i hijer-

arhija, veće podjele rada i ideološki pomaci, rezultirali su u »helotizaciji« puka i u proširenju ropstva u

pravom smislu; poraţeni tuĎinci imali su više izgleda sačuvati goli ţivot, iako su drevna carstva, u

pravilu provodila »politiku terora«. Ratovi su postali redoviti, a stalni pritok zarobljenika uĉvrstio je

pojmovno jednaĉenje kategorija tuĊinca i roba.

- Teror i porobljavanje takoĎer su pratili proces »unutarnjeg« ujedinjavanja, zdruţivanja nomovskih

zajednica u više ili manje jedinstvena carstva.

- Sargon Akadski, gradeći svoju drţavu, oslanjao se na moć svojih strijelaca, a njegovi sinovi, boreći

se protiv pobuna, razarali su gradove i ubijali tisuće protivnika.

- U ranom Egiptu robovi su uglavnom bili domaći ljudi; to je odstupanje ali većinu egipatskih robova

tvorili su potomci zarobljenika iz doba ratujućih noma i meĊusobnih borbi Gornjeg i Donjeg Egipta. U

drugoj polovini Starog Kraljevstva, egipatski dostojanstvenici poĉeli su ubrajati u svoje zasluge to da

nikad nisu porobili Egipćanina. No broj domaćih robova porastao bi svaki put kad bi se narušio red u

zemlji. U Egiptu, Mezopotamiji i drugdje, smirivanje unutarnjih prilika u uvjetima carske vladavine

znaĉilo je potiskivanje puka u helotski tip podreĊenosti.

KAZALO 17

- U Egiptu status nalik helotskom imali su hemwew nezwet, »carski hemwew«, gotovo svi radni ljudi; u

Starom Kraljevstvu radili su u pokretnim odredima; poslije je svaki seljak obraĊivao njemu povjerenu

parcelu, predajući urod u opća skladišta iz kojih je dobivao i svoj udio; upravnici su svake godine vršili

smotre mladeţi i rasporeĎivali je u pojedine djelatnosti diljem zemlje (u pravilu ne na imanja odakle

su potekli). Postojala je paralelu u Uru iz Treće dinastije, gdje su isto prevladavali pokretni radni od-

redi, bez vlastita oruĊa i ĉak pod »policijskim« nadzorom; uporaba »drţavnog« oruĊa, postojala je i u

šangovskoj Kini i jedna mlaĊa (arhaiĉna) analogiju odnosi se na drţavni sustav (pre)raspodjele u

carstvu Inka, u kojemu je bilo ne samo skupnih dobara, centralnih upravnika, obveznoga rada i re-

grutacije puĉana za odreĊene djelatnosti, nego i zabrana slobodnih seljenja seljaka.

- Steći se dojam o krajnjoj centralizaciji. No poslušnost vladarima, namjesnicima (u Egiptu: nomar-

sima) i plemstvu počivala je na običaju, a drţavne cjeline (osim u Inka) bile su konglomerati lokalnih

jedinica. U Egiptu su hijerarhije postojale tek unutar pojedinih imanja, i »velika kuća« kralja (pr-ʿA, od

18. dinastije naziv faraona) sluţila im je kao opći uzor.

- U Starom Kraljevstvu vladari su selili nomarhe po volji; u Srednjem Kraljevstvu i vladari su ih samo

potvrĊivali, jer su bili gotovo samostalni; slijedio je upad Hiksa i izgradnja ĉinovniĉke i vojniĉke dr-

ţave Novog Kraljevstva; i u Kini su »obiĉajne« tvorevine Shang i Zhou, poslije najezdi barbara i

vremena mnogih i ratujućih drţava, prešli su u jednovlaĊe Qina i Hana; no u Mezopotamiji i Anatoliji,

do uspostave »svjetskih« carstava, amorejskih i »brdski« kneţevi odrţali su razmjerno stabilne drţave na

feudalnoj osnovi; pritom su se sluţili i novim sredstvima: pisanim zakonicima, te diplomacijom i ugo-

vorima u vanjskim poslovima, što inaĉe oznaĉuje poĉetak meĊunarodnoga prava.

Najamništvo i anahoresis

- Hamurabi i drugi vladari proglasili naĉelo obrane »slabih od jakih«; tad se širila i pojava duţničkog

ropstva (i prodaje vlastite djece) i samovoljno stupanje u ropstvo; zakonski su propisi pokušavali

ograniĉiti porobljavanja ĉlanova zajednice; postojali su i drugi izlazi u nuţdi: razbojstvo (odlazak u

hapire), najamni rad po sezoni i bijeg u zaklon hramova i gradova utoĉišta.

- O najamnom radu i nadnicama govori se već u zakoniku iz Ešnunne, jedne od amorejskih kneţevina

nastalih u Mezopotamiji oko 2000. pr.n.e., nakon pada Treće dinastije Ura. U Hamurabijevo doba ta

se pojava proširila. »Slabi« su padali u zavisnost lihvara i trgovaca i gubili svoju zemlju, što je bilo

ravno gubitku »graĎanskih« prava. Hamurabi je pokušao zabraniti prodaje lena, no proces je poprimio

veće razmjere u novobabilonskom razdoblju (1. tisućljeće pr.n.e.); u to vrijeme, najamni rad javlja se u

Grĉkoj i u Kini; u ahemenidskoj Perziji, najmljenici su ušli, meĊu inim, u odrede ratnih zarobljenika i

duţnošću vezanih puĉana, nazvane na perzijskom garda. Ti su ljudi obavljali razne graditeljske,

obrtniĉke i stoĉarske poslove, a zemljodjelska garda ĉesto se selila od sela do sela.

- Najamni radni odnosi, u svim starovjekovnim i antičkim društvima, odraţavaju krize i napukline u

postojećim integracijskim shemama; redovito su najmljenici bili trajni ili privremeni otpadnici iz

svojih izvornih sredina; ali mogućnost najamništva osiguravala je kakvo takvo preţivljavanje; zato je

u prijelomnim (i kriznim) razdobljima, na marginama i izmeĊu pojedinih društvenih prostora redovito

porastao broj ljudi koji su nudili svoj rad, prvo za obroke i uzdrţavanje, a poslije i za novac.

- Grĉka rijeĉ za zemljišnu parcelu – κλῆπορ – prvobitno je znaĉila »ţdrijeb«, tj. udio u (pre)raspodjeli

zemljišta meĊu ĉlanovima zajednice; no već je Homer poznavao mnogozemne (πολύκληποι) i bezemne

ljude (ἅκληποι); iz skupine bezemljaša nastali su teti (θηηερ, jedn. θήρ): njihov poloţaj bio je gori i od

robovskoga, jer su ţivjeli izvan roda, bratstva i doma; teti su lutali zemljom u potrazi za poslom;

svatko ih je mogao ubiti, porobiti ili otjerati bez plaće; u 4. st. stare ere, u razdoblju propadanja polisa i

graĊanskih nereda poslije peloponeskih ratova, uvelike je porastao broj nadniĉara; Aleksandrovi po-

hodi još su pogoršali to stanje; do 270. pr.n.e. priljev ahemenidskog bogatstva stvarao je snaţne infla-

cijske pritiske u Grĉkoj, pa je zarada teta pala ispod ţivotnog minimuma.

- »Kraljev seljak« (γεωπγόρ βαζιλικόρ) u ptolemejskom Egiptu, i puk (λαόρ) u drţavi Seleukida, našli

su se u teškom poloţaju; plaćali su velik novĉani porez, a nadnice sezonskih radnika i najmljenika, kao

u Grĉkoj, padale su ispod ţivotnog minimuma; u Egiptu je vlada pokušavala strogo kontrolirati narod;

DREVNE SEOBE 18

seljaci su smjeli mijenjati boravišta tek ako bi platili odreĊenu pristojbu, a radnici, prilikom zapošlja-

vanja, morali su prisegnuti da neće napustiti mjesto rada; ipak, produbljavanje unutarnje krize, potica-

lo je otpor Egipćana prema grĉkomakedonskim vladarima; što je rezultiralo je u spletu bjegova (»uz-

micanje«, ἀνασώπηζιρ), u povremeno osloboĊena gornjoegipatska podruĉja, ili na hramska zemljišta.

Uloga hramova – domovi prezrenih

- Bijeg u hramove postojao je kao izlaz u nuţdi od poĉetka starog vijeka (vjerojatno i od kasne pra-

povijesti); u Sumeru, ljudi bez imetka, izbjeglice iz drugih općina, potomci preţivjelih zarobljenika i

mnoštvo robinja našli su mjesto na hramskim imanjima, sliĉno, izvori iz šangovske Kine spominju

sàng, »izgubljene« ili »izbjeglice«, koji su traţili utoĉište u hramovima i kod vladara; primjeri iz

Mezopotamije daju najstariju sliku uloge hrama kao društvenog regulatora; od Sumeraca do Babi-

lonaca, i poslije, hramovi su sluţili kao »domovi prezrenih« – prihvatilišta za ugroţene osobe (strance

i siromahe, usidjelice, invalide, nahode i siroĉad, djecu i starce ĉije ih obitelji nisu mogle uzdrţavati) –

no ujedno, bila su to mjesta gdje su viši društveni slojevi mogli polagati i čuvati »višak« proizvodnje;

hramovi su otkupljivali i ĉlanove zajednice koji su za vrijeme ratnih pohoda pali u zarobljeništvo, a

ĉije im obitelji nisu mogle priskrbiti otkupninu.

- Dok se najamni rad, u osnovi, moţe opisati kao simptom raspadanja i prijelaza u starovjekovnim

društvima, društvena funkcija hramova bila je imanentno integrativna.

- I marginalne i vladajuće skupine povezivale su se pod okriljem religije u sklopu jedne ustanove koja

je oliĉavala antropološko jedinstvo zajednice.

- primajući i tuĊince, hramovi su sluţili kao središnje točke konverzije kroz koje je vanjski svijet

ulazio u pojedina društva: azilna uloga hramova, i za domaće ljude i za strance, uvela je neophodan

meĎurodovski ili izvanrodovski element sigurnosti, rekli bismo »odmora«, u inače napetu shemu

suparništava (katkad s elementima krvne osvete).

- Podrijetlo izraza »azil« tumaĉi se iz grĉkoga, kao negacija ζῡλη (odmazde); prvotni razlog stvaranja

azila vjerojatno je bio u vezi s vjerskim tabuima; azili su bili nuţni da se nesretni (smrtni) sluĉajevi ne

bi pretvorili u razorne vraţde unutar zajednica; tu su funkciju imali gradovi-utoĉišta u drevnom Izraelu

i velika svetišta u Grĉkoj; postojanje azila pogodovalo je rastu i konsolidaciji gradova, pa su mnogi

gradovi nastali oko hramova (kao u Sumeru), ili nastojali da se proglase ἁζῡλη, pogotovu u vrijeme

helenizma; Ne znamo jesu li Rimljani poznavali ustanovu azila u svojoj najranijoj prošlosti, no Plutarh

je tvrdio da se oko Romula i Rema »okupilo mnogo robova i odmetnika«, i da se Rim brzo naselio

nakon što su u njemu osnovali svetište »bogu Azileju«.

- Osnovan prema predaji 753. pr.n.e., Rim je nastao na sjecištu raznih etniĉkih i kulturnih podruĉja; do

jake imigracije Etrušĉana, Latina i drugih Itala došlo je u 6. stoljeću pr.n.e., kad su gradom vladali

kraljevi etrušĉanska podrijetla; došljaci su prihvatili vojnu sluţbu u zamjenu za graĊanska prava.

Institucija građanstva (stranci i građani)

- GraĊanstvo, kao osobit društveni obrazac, dobilo je prvorazredan znaĉaj upravo u antiĉkom kontekstu.

S jedne strane, graĊanstvo preoblikuje ishodišne rodovsko-plemenske odrednice u nov teritorijalni

okvir zajedništva – što se dogodilo u Ateni poslije Solonovih i Klistenovih reforma. S druge strane,

naĉela podaništva se vraća u krilo zajednice, jer je pripadnost teritorijalnoj jedinki, kao prije toga rodu

ili plemenu, postala uvjet slobode, i ne samo odrednica obveza.

- GraĊanstvo se razvilo u sudaru novih i starih tendencija; razvitak grada, odnosno teritorija, potisnuo

je ulogu roda kao referentnog okvira – razvila se i zasebna vladarska sfera, ali za razliku od situacije u

Egiptu i na Bliskom istoku, samostalnost vladara nije uspjela pretvoriti nekadašnje slobodne puĉane i

plemenske ratnike u poslušne podanike kralja ili cara.

- Razlozi za takav izmak su dvojaki: isti ĉimbenici koji su uvjetovali zadrţavanje arhaiĉnog modela

suparništva izmeĊu malih neovisnih drţavica poticali su razvitak urbane robne privrede, što je napos-

ljetku povećalo moć puka i uopće dovelo do pojma graĊanstva; veliki kolonizacijski pohod u arhaj-

skim stoljećima grĉke povijesti (800–480. pr.n.e.) imao je utjecaj na zbivanja koja su na kraju rezultirala

KAZALO 19

u nastanku grĉke ustanove polisa; kao trgovci i kolonisti Grcima su konkurirali Feniĉani, no Fenikija se

nije uspjela posve izdvojiti od bliskoistoĉnih monarhistiĉkih i autoritarnih politiĉki modela; isto vrijedi

za tirsku koloniju Kartagu; ipak, Feniĉani, Grci i Kartaţani, uzastopce i zajedno utjecali su na razvitak

gradskih zajednica Etrušĉana, a zatim na Rimljane, u kojih je ideja o graĊanskom pravu dosegla

najveći starovjekovni domet.

- GraĊansko pravo razvijalo se kao pravo na zaštitu ţivota i imovine, na slobodnu trgovinu, posje-

dovanje nekretnina i sudjelovanje u politiĉkom odluĉivanju, u zamjenu za obveze, npr. vojne obveze i

propisane javne obveze (munia u rimskom pravu); vaţnost graĊanskih povlastica porastala je kako su

se antiĉka društva širila u vanjske prostore i ukljuĉivala u sebe sve veće skupine tuĊinaca.

- PERIJECI I METECI: U Sparti i u nekim drugim grĉkim mjestima najbliţi tuĊinci, tzv. perijeci

(πεπίοικοι), dosl. »izokolni«, rano su uspostavili osobit odnos s graĊanstvom; u Sparti su vodili obrt i

trgovine; bili su slobodni i ĉesto sluţili u vojsci i mornarici, ĉak kao zapovjednici, ali nisu imali po-

litiĉka prava, ni pravo na braĉne veze s pravim Spartancima; imali su viši društveni poloţaj od helota,

ali su i oni potekli iz redova podreĊenih peloponeskih starosjedilaca, pa su se razlikovali od doseljenih

tuĊinaca – meteka (μεηοίκοι), pojedinaĉnih »preseljenika« iz drugih grĉkih mjesta, kakvih je bilo

mnogo diljem Grĉke, i koji su se takoĊer uglavnom bavili trgovinom i obrtom.

- PRAVA METEKA: U Grĉkoj se graĊanstvo nasljeĊivalo po ocu, no kad je u Ateni broj meteka na-

rastao na 10.000 (oko 40% stanovništva bez robova), Atenjani su usvojili zakon kojim su oba roditelja

morali biti graĊani da bi dijete steklo isto pravo; osloboĊeni robovi nisu postali graĊani, nego meteci;

graĊanstvo se udjeljivalo strancima tek iznimno; ipak, dolazak meteka koristilo je Atenjanima, i zbog

poreza na boravak što su morali plaćati, i zbog struĉnosti, poslovnosti i novca što su ga donosili; stoga

je Ksenofont je u 4. stoljeća pr.n.e. predloţio neke takve mjere za stimuliranje dolaska stranaca (mo-

gućnost sluţenja u konjici, elitnom dijelu vojske, dopuštenje »vrijednim« metecima da kupe parcele i

grade kuće u gradu, rezerviranje sjedišta u kazalištu za strane trgovce, gradnja više prenoćišta u Pireju,

povećanje broja trţnica i drugo); Ksenofont nije predloţio ukidanje boravišnog poreza, iako su neki

grĉki gradovi uĉinili i to; inaĉe, stranci, ţeleći se trajno nastaniti u Ateni, morali su pronaći domaćeg

zastupnika koji bi ih upisao u svoj dem (općinu), a za prava i zaštitu stranaca u grĉkim polisima

općenito su brinuli prokseni: graĊani kojima su matiĉni gradovi stranaca povjerili tu poĉasnu duţnost.

- RIMSKA PRAKSA u odnosu na pravo graĊanstva razvijala se u sloţenijim uvjetima migracije i os-

vajanja stranih podruĉja; rimsko je graĊanstvo u naĉelu bilo nasljedno, ali tijek dogaĊaja i potreba da

se osigura stabilnost poretka, prisiljavao je Rimljane da uĉine sve veće ustupke priseljenicima i tuĊim

narodima koji su došli pod njihovu vlast.

- Na skupine stranoga podrijetla i na vanjske narode najprije se proširilo pravo trgovine (ius comer-

cii), zatim pravo na zakonske brakove s rimskim graĎanima (ius connubii), i na kraju politička prava –

tj. biračko pravo (ius suffragi) i pravo biti biran u magistraturu (ius honorum).

- Prva takva skupina, plebejci, potomci doseljenika u Rim još za etrušĉanskih kraljeva dobila je puno

rimsko graĎanstvo nakon uporne borbe u 5. i 4. stoljeću pr.n.e.; Rimljani su zatim dali puno graĊanstvo

nekim latinskim gradovima (npr. Tusculu i Lanuviju), a drugima tzv. Latinska prava, tj. ius comercii i

ius connubii, uz pravo na puno graĊanstvo za njihove stanovnike što se preseliše u Rim. Grčki gradovi

Kampanije dobili su ograničeno graĎanstvo, dok su ostali juţnoitalski Grci i Etruščani uţivali status

saveznika (socii Italici).

- Nakon rata s Latinima i raspada stare latinske lige (338. pr.n.e.), Rimljani su poĉeli suţavati latinska

prava; u idućem stoljeću rasle su napetosti izmeĊu Latina, sada uglavnom izjednaĉenih s italskim

saveznicima, i Rimljana; Rastuće tenzije na kraju su planule u tzv. socijalnom ratu (90–88. pr.n.e.).

Tijekom toga rata i poslije njega rimsko je graĎanstvo bilo udijeljeno svim slobodnim stanovnicima

Apeninskoga poluotoka do rijeke Pada, a latinska prava ţiteljima prekopadskih krajeva.

- Integracija Latina i Itala u rimsko graĊanstvo bilo je mnogo lakša od ukljuĉivanja drugih, kulturno

udaljenijih naroda koji su u sve većem broju potpadali pod vlast Rima.

DREVNE SEOBE 20

- Stranci unutar rimske politiĉke sfere dobili su naziv peregrini, za razliku od vanjskih skupina: externi,

barbari i hostes; peregrini su inaĉe ostvarivali svoje privatnopravne odnose u skladu sa zakonima

njihovih domovina; Rimljani su obiĉno poštivali te zakone, osim kad bi se strani narodi, poslije

pruţanja vojnog otpora, bezuvjetno predali; tada bi se govorilo se o »pokorenim strancima« – pere-

grini dediticii; u naĉelu stranci nisu uţivali ni rimski ius comercii ni ius connubii, no mogli su stupiti u

pravne odnose s rimskim graĊanima preko »zakona naroda« (ius gentium).

- U odnosu na Grke, Rimljani su mnogo češće davali puno drţavljanstvo strancima; i djeca oslobo-

Ċenih robova postala bi rimski graĊani; u doba Carstva strancima se dijelilo graĊanstvo takoĊer nakon

sluţbe u vojsci; smatra se da je na taj naĉin svake godine oko 15.000 Kelta, Ibera, Traĉana, Ilira i dru-

gih dobivalo rimsko graĊanstvo prilikom otpusta iz carske vojske.

- Rimsko graĎanstvo postupno je gubilo svoj privilegijski značaj usporedo s razvitkom kasnorimske

podjele na viši i niţi društveni sloj (honestiores i humiliores); kad je napokon, 212. n.e. Karakala (vl.

211–217) proširio rimsko graĊansko pravo na sve slobodne stanovnike Carstva, osim na »pokorene

strance« i »junijske Latine«, antiĉki model pravne iskljuĉivosti bliţio se kraju. Ostalo je samo da

Dioklecijan (vl. 284–305) ukine povlašten status Italije.

- Ali to nije znaĉilo da je svatko stekao slobodu kretanja i nastanjivanja; Dioklecijanove reforme

otvorile su razdoblje Dominata, kad su u Carstvu prevagnule jake birokratske kontrole; uskoro je Kon-

stantin (vl. 306–337) uveo mjere kojima su se seljaci (coloni) vezivali za zemlju.

Saţetak

- Razvitak civiliziranih društava postupno je doveo do raščlanjivanja izvornih i stvaranja sloţenijih,

razuĎenih integracijskih jezgara u kojima je bilo više kontaktne »površine« za vezivanje stranih sku-

pina, ali i više razloga i mogućnosti za preseljenje izvan matičnih zajednica (npr. bijeg i odlazak u naj-

mljenike); čelni sudari izmeĎu različitih (etno)kulturnih grupa gubili su prijašnju silinu (rimski »zakon

naroda« velik je napredak u odnosu na posvemašnje pokolje u šangovskoj Kini ili u drevnom Izraelu).

- Istodobno se odvijao pomak iz okvira u kojemu je čovjekov poloţaj bio odreĎen gustom mreţom

»feudalnih« obveza, prema otvorenijim »svjetskim« porecima, ili. prema antičkom pravnom društvu,

iako je to društvo bilo obiljeţeno isključivostima, nastalima na imanentno arhaičnim osnovama, kao i

procvatom ropstva.

- Treba relativizirati i pojam slobode. U starom vijeku, puna sloboda počivala je na vezama s matič-

nom sredinom; odlazak iz te sredine mogao je značiti ropstvo, a nije slučajno da je upravo ropstvo – u

antici – postalo i jednim od najčešćih oblika migracije.

KAZALO 21

Lekcija 7: Raseljavanje

RASELJAVANJA I PRESELJENJA STANOVNIŠTVA

- Dojava se naziva i deportacijom (prema latinskom glagolu deportare: »odnijeti«, »odvesti«).

- Deportacije su poĉele, kao popratne pojave ratovanja, ĉim je prestala arhaiĉna praksa ubijanja svih

ratnih zarobljenika; preteĉe prisilnih deportacija bile su i otmice ţena.

Egipat

- Utemeljitelj Ĉetvrte dinastije, Snefru (2575–2551. pr.n.e.), 7000 ljudi (i 200.000 grla stoke) u svom

nubijskom pohodu, i 1100 zarobljenika (uz mnogo stoke); Senusert III (1878–1841. pr.n.e.) iz

Dvanaeste dinastije, postavio je kamenu stelu kod Semne u Nubiji na kojoj je, uz ostalo, kazao:

»Zarobih njihove [tj. nubijske] ţene, odvedoh njihove ljude...« ; faraoni Novog Kraljevstva, takoĊer su

odvodili poraţene neprijatelje Tutmozis III, nakon pobjeda nad palestinskim gradom Megidom, odveo

je 340 »ţivih zarobljenika« (i bogat ratni plijen), te iz ĉitave gornje Siriopalestine odveo je 2503 osobe

(od toga 1796 muških i ţenskih robova), te oko 25.000 grla stoke (većinom ovaca).

- Poslije su kneţevi Palestine i drugi egipatski podanici i saveznici sâmi slali zarobljenike i ţene u

Egipat – bilo kao znak vjernosti (savezništva), bilo »po narudţbi«.

SLANJE ŢENA

jeruzalemski vladar Abdu-Heba smatrao je prikladnim pokloniti faraonu Ehnatonu dvadeset djevojaka i

osamdeset zarobljenika. Zanimljiva je narudţba koju je gezerski knez Milkilu primio od Ehnatona u kojoj

faraon traţi četrdeset prileţnica, koje su zbog ponuĎene cijene – četrdeset šekela srebra ponaosob –

morale biti »bez mrlje«. I Ehnatonov je otac, Amenhotep III, za svoje vladavine, dobio na dar iz Mitanija

čak oko 300 ţena za svoj harem. Prema jednom mišljenju, jedna od njih bit će znamenita supruga

njegova sina, Nefertiti.

- Treba spomenuti i slanje visokoroĊenih talaca na egipatski dvor, djecu podreĊenih vladara koja su

bili odgojena u faraonskom domu »kako bi sluţili gospodaru i stali blizu vrata kralja«.

- Ipak, egipatski primjeri ne predstavljaju neku sustavnu deportacijsku politiku; ti su se primjeri zbivali

više-manje zbog prestiţa ratnika, vezivanja vazala, ili u skladu s efektivnom potraţnjom za robovima.

- I doprema robova ulazi u okvir deportacije, ali društva poput staroegipatskoga, s »helotskim«

odnosima, imala su razmjerno ograniĉenu potrebu za stranim robljem; Egipćani su Azijce koristili kao

dopunsku radnu snagu u obrtu i u tkalaĉkim radionicama; Nubijce i Libijce slali bi u vojsku, koja je u

poĉetku imala dvostruku ulogu: braniti granice i raditi u sinajskim i drugim rudnicama; od Srednjeg

Kraljevstva pripadnici MeĊaja (mḏAyw) iz sjev. Nubije obavljali su redarstveniĉke zadatke u Egiptu,

- Tek je u Novome kraljevstvu broj stranih robova u Egiptu poprimio je veće razmjere; tada su kraljevi

poklanjali na tisuće mahom azijskih zarobljenika hramovima i najistaknutijim vojnicima. U to su

vrijeme Egipćani strane robove poĉeli koristiti i za poljske radove.

Hetiti

- Običaj masovnog raseljavanja pokorenih (ili podaničkih) naroda prvi su uveli Hetiti.

- Hetitski obrazac bio je tipičan: prvo bi pozvali neprijatelje da poloţe oruţje; ako bi potonji pruţali

otpor, navalili bi na njihov grad, opljaĉkali ga i spalili, prokleli katkad i zemlju na kojoj je stajao – a

sve ljude, zajedno sa stokom, preselili bi u Anatoliju i dijelili kao »kmetove« hetitskim ĉasnicima i

uglednicima; ako bi se napadnuti vladar predao, Hetiti su ga u pravilu »podredili na njegovu mjestu«,

tj. sklopili s njime savez o vazalstvu i vratili mu vlast; ali ni to nije sprijeĉilo barem djelomiĉno rase-

ljavanje stanovništva.

- U jednom izvoru, Muršili II (1349–1320), kaţe da je»podredio na mjestu« pobunjenu drţavu

Arzawu, i potom priveo 66.000 zarobljenika na svoj dvor, a da se pritom »nije moglo izbrojiti« koliko

DREVNE SEOBE 22

su ljudi i plijena njegovi vojnici odveli u hetitsku prijestolnicu Hattušu.

- Sumerski ideogram kojim se oznaĉuju zarobljenici: NAM.RA – u hetitskom izgovoru arnuvala – imao

je smisao »deportirani«.

- Prema ugovorima, podreĊeni vazali nisu smjeli primiti natrag ni svoje vlastite »deportirane« ukoliko

bi se ti vratili bez dopuštenja hetitskoga kralja.

- Optuţba za neizruĉivanje bjegunaca posluţila je Hetitima kao najĉešći izgovor za pokretanje ratova.

Inaĉe, Hetiti su se osobito trudili da moralno opravdavaju svoje ratne pothvate, a iz pobjedniĉkih

izvješća »potpuno« su izostavljali opise muĉenja i okrutnosti.

Asirci

- Što su Hetiti zapoĉeli, Asirci su nastavili, mnogo ţešće i u mnogo širim razmjerima.

- Asirski uspon upada u razdoblje velikih previranja (seoba Naroda mora, itd.); u to vrijeme aramejski

Haldejci naselili su donju Mezopotamiju; Asirci su utvrĎivali svoju vlast politikom terora; njihove ĉete

razarale su gotovo sve pred sobom; ubijale su i sakatile, uzimajući golem danak od poraţenih.

- U jednom opisu Šalmaneser I (1274–1245) tvrdi da je zarobio 14.400 neprijatelja – i sve ih dao

oslijepiti.; njegov nasljednik Tukulti-Ninurte (1244–1208) odveo je 28.800 vojnika nakon vojne na

podruĉje Hetitskog Carstva.

- No Asirci nisu još u to vrijeme sustavno odvodili ljude. U Asiriju su slali uglavnom samo izučene

obrtnike.

- Na prijelazu iz 2. u 1. tisućljeće pr.n.e. asirska je moć oslabila, no zatim su Adadnirāri II (912–891) i

njegov unuk Ašurnasipal II (883–859) pokrenuli novo razdoblje ekspanzije.

- PredvoĊeni Ašurnasipalom, Asirci su 876. izbili na Sredozemlje, gdje je kralj obredno »oprao svoje

oruţje u dubokom moru« i ubrao danak od Tirana, Sidonaca i drugih naroda; dvije godine poslije, Ašur-

nasipal je dovršio gradnju svoje nove prijestolnice Kalhu (današnji Namrūd); naa kamenom natpisu iz

zbornice tamošnje palaĉe, asirski kralj kaţe da je nastanio Kalhu ljudima iz svih zemalja što ih je osvo-

jio, da je uredio i druge gradove što su za vladavine njegovih otaca postali »gomile otpada«, u njima

naselivši mnoštvo ljudi.

- Sve se to postiglo, mačem i otimačinom, tako da su prikljuĉene pokrajine ostale puste, ne dajući više

prihod; i sami Asirci stradavali su zbog rata i epidemija; jak otpor poĉela su im pruţati aramejska sa-

vezništva u Siriji i hurijsko-armenska drţava Urartu u Anatoliji.

- Unatoĉ tome, idući kralj, Šalmaneser III (858–824), nastavio je u stilu svog prethodnika. U prvoj

godini vladanja deportirao je 14.600 Aramejaca; u šestoj godini pobio je nešto manji broj Aramejaca u

boju kod rijeke Oronta; za vladavine Šalmanesera, njegova unuka Adadnirārija III (811–781) i triju

praunaka, vodili su se borbe i na istoku, s medijskim i manejskim plemenima oko Urmijskog jezera, i

sve do Kaspije; u osvojenim pokrajinama i u samoj Asiriji izbile su pobune.

- pod Tiglatpileserom III (744–727) mijenja se drţavna politika, a neki smatraju Tiglatpilesera »pra-

vim tvorcem« Asirskog Carstva.

- Tiglatpiliser III morao je riješiti naseljavanje opustošenih pokrajina; kao način slamanja otpora

pokorenih naroda i kao modus demografske obnove koristio je deportacije; na poĉetku svoje vlada-

vine, osiguravši vlast nad Babilonom, odveo je haldejskih zarobljenika u Asiriju; zatim je krenuo na

Medijce i Perzijce i deportirao 65.000 njihovih ljudi na zapad; 742. i 741. preselio je 30.000 Sirijaca

na Zagros, i 18.000 Aramejaca s lijeve obale Tigrisa u sjevernu Siriju; Stari zavjet govori o masovnim

odvoĊenjima sa šireg podruĉja Galileje, a u asirskom izvoru Tiglatpileser kaţe da je odnio i »sav

Izrael« – »dom Omrija« (Bît Humria); u idućem desetljeću razbio je protuasirski savez u Siriji, zauzeo

središte otpora Damask (732), te stigao gotovo do granice Egipta. TakoĊer je odveo 154.000 Hal-

dejaca iz Babiloniji.

- Sukob s Izraelom nastavio se u doba Tiglatpileserova sina, Šalmanesera V (727–722); napokon je car

Sargon II (721–705), u prvoj godini svoje vladavine, zauzeo izraelsku prijestolnicu Samariju, te de-

KAZALO 23

portirao 27.290 ljudi u Asiriju i Mediju; Sargon je tvrdio da je Samariju izgradio »bolje nego što je

bila«, nastanivši u nju nove ljude; i on je ratovao s uspjehom protiv Medâ i preseljavao istoĉne za-

robljenike na zapad.

DA BI VUKLI UZDE NJEGOVA JARMA

U 11. godini njegove vlasti, kralj filistejskog grada Ašdoda pokušao se odmetnuti od Asirije. Sargon ga je

dao svrgnuti i stavio njegova brata na prijestolje. No neki »Hetiti« pokrenuli su pobunu i izabrali za

kralja nekog Grka – »Jamanija« (Ia-ma-ni). Sargon je odmah pošao u napad. Grk se sklonio u Egipat.

Asirac je potom zauzeo gradove Ašdod, Gat i Asdudimmu, i odveo likove njihovih bogova, članove

kraljeve obitelji, dvorsko blago i mnoge stanovnike. Na mjestu deportiranih naselio je ljude iz istočnih

pokrajina, koje je proglasio asirskim podanicima kako bi, prema njegovim rječima, »vukli uzde [njegova]

jarma«.

- Pod Sinaheribom (704–681) popeo na asirsko prijestolje, vratio se reţim grube sile; taj je car prvo

napadao donju Mezopotamiju (kralja Kiša) i priveo 208.000 haldejskih zarobljenika u Asiriju; malo

poslije, narodi Sirije i Palestine otkazali su poslušnost, raĉunajući na pomoć iz Egipta, gdje je u to

vrijeme vladala 25., tzv. etiopska dinastija; Sinaherib je zapisao u svojim analima da Sidkija, kralj Aš-

kelona, i Ezekija, kralj Judeje, nisu htjeli pokleknuti pod njegovim »jarmom«; Sidkiju je smjesta de-

portirao u Asiriju, s njegovim obiteljskim bogovima i svom porodicom; no protiv Ezekija vodio je

opsadni rat, u kojemu je istjerao 200.150 ljudi iz 46. jakih gradova i »bezbrojnih« sela; judejski kralj

napokon je zatraţio mir; Sinaherib je zatim pošao na Egipat, ali neka tajnovita pošast (AnĊeo Jahvin

prema Starom zavjetu; Kr II 19, 35) desetkovala je njegovu vojsku; slijedilo je nekoliko godina mira,

pa onda sukob s Elamom i Babilonijom; tada je Sinaherib je 689. uĉinio neviĊeno nedjelo: potpuno je

razorio sveti grad Babilon; ţitelje je dijelom poklao i dijelom deportirao; to je izazvalo opće zgra-

ţanje, pa je na kraju i sâm Sinaherib nasilno skonĉao ţivot; moţda je u to bio umiješan njegov sin i

nasljednik Asarhadon.

- Asarhadon (681–669) je obnovio Babilon i osvojio Egipat 671.; porazio je vojsku »etiopskog« fa-

raona Taharke, zauzeo Memfis i »Sve Etiopljane deportirao... iz Egipta, ne ostavljajući nijednoga da

[mu] odaje poĉast.«; kaznio je i bivše egipatske saveznike u Siriji (i kralja Tira) te sklopio vazalske

ugovore s mjesnim kraljevima, u kojima je uz ostalo zacrtao deportaciju kao kaznu za nevjernost.

VAZALSKI UGOVORI

U govor izmeĎu Asarhadona i Ramataje, kralja grada Urakazabanu, Asarhadon kaţe: »Drţite se ovog

ugovora... da ne izgubite svoje ţivote, da ne predate svoju zemlju razaranju, da vam narod ne bude

raseljen« (EH). Na vrlo slikovit način dodaje se dug spisak inih nevolja i pošasti koje bi se trebale oboriti

na vazala ako bi prekršio ugovor: prerana smrt, razne gnjusne bolesti, ratni porazi, propast uroda, glad i

ljudoţderstvo, bračni razdor, itd. (v. Pritchard 1975: 52–69). Dakako, Asirci su imali dugu tradiciju

takvih prijetećih tekstova, i već u ugovoru izmeĎu Ašurnirārija V (prethodnika Tiglatpilesera) i Matti’ela

(akad. Mati‛ilu) kralja Arpada, nailazimo na riječi: »Ako Mati’ilu sagriješi protiv (ovog) ugovora...

Mati‛ilu, zajedno s njegovim sinovima, kćerima, sluţbenicima, i narodom njegove zemlje [bit će prognan]

iz svoje zemlje, neće se vratiti u svoju zemlju, neće opet vidjeti svoju zemlju«.

- Upravo je u asirskoj povijesti obrazac prisilne deportacije prvo došao do potpunog izraţaja; Asirci su

morali pribjeći preseljavanju stanovništva kako bi uklonili demografsku i ekonomsku pustoš koju su

sami stvorili; preseljenici, prema tadašnjem nazivu šaknu (»posaĊeni«), postali su i glavna radna

snaga u carstvu; migracijski kontingenti od više stotina tisuća ljudi, kad je ukupno stanovništvo Bli-

skog istoka iznosilo jedva sedam milijuna, imali su golem društveni uĉinak; manji narodi sasvim su se

rasuli; raseljavanja su ozbiljno naĉela integralnost lokalnih zajednica, pri ĉemu su veliku vaţnost imale

deportacije vladarskih slojeva i »odvoĊenje« mjesnih bogova; s druge strane, iskorijenjene skupine,

ubaĉene u tuĊe i daleke zemlje, katkad su objektivno postale agenti centralizacije, i»vukle uzde [care-

va] jarma«; stjecajem okolnosti meĎu deportiranima prevladavali su Aramejci, pa se Asirsko Carstvo

u jezičnom pogledu postupno poaramejčilo, iako je dvorski jezik ostao asirsko narjeĉje akadskoga.

- Raseljavanja su uzrokovala i veliko stradanje; osim poniţenja u porazu i gubitka zaviaĉaja, mnogi su

DREVNE SEOBE 24

prognanici umirali na putu do odredišta – i to bez obzira što su Asirci, u vojne svrhe, izgradili odliĉnu

cestovnu mreţu; s preţivjelima se postupalo razmjerno dobro, zbog potrebe za »helotima«; ipak, spo-

men na nasilje i krutost reţima napokon je okrenuo sve pokorene narode protiv Asirije, što je pri-

donijelo njezinu potpunom slomu, nakon nizu vanjskih udaraca izmeĊu 614. i 609. pr.n.e.

Oponašatelji Asiraca

- MeĊutim, asirske deportacije posluţile su na Bliskom istoku kao uzor; kraljevi i kneţevi kanaanskih,

hurijskih, aramejskih i drugih drţavica na tom podruĉju oponašali su velike careve, seleći kontingente

zarobljenika i vlastiti narod iz jednoga kraja u drugi; takoĊer su sklapali sporazume o izruĉenju

bjegunaca, a jedan ugovor Tunipa i hurijske drţave Alalah u gornjoj Siriji, vjerojatno sadrţi najstarije

bilateralne odredbe u povijesti o zaštite vlastitih migranata na tuĊem teritoriju.

PRVI BILATERALNI UGOVOR O ZAŠTITI MIGRANATA

Ir-dIM, kralj Tunipa, govori Niqmepi, kralju Alalaha: »[Ako obitelji iz moje zemlje] uĎu u tvoju zemlju

traţeći uzdrţavanje, moraš ih uzeti u zaštitu u tvoju zemlju i hraniti ih, (ali) kada god poţele [vratiti se] u

moju zemlju, moraš ih okupiti i vratiti u [moju zemlju] i ne smiješ zadrţati ni jednu jedinu obitelj u svojoj

zemlji.« Oštećeni dio teksta što slijedi sugerira da je obveza bila obostrana: »Ako netko iz tvoje zemlje

uĎe u moju zemlju traţeći uzdrţavanje i kaţe ‘U mom gradu [nema ništa] za [jesti] [...] ako nije

prijestupnik, [...]«. Idući je odlomak još više oštećen, ali čini se da govori o zabrani nasilnih deportacija.

- I vladari carstva Urartu provodili su masovne deportacije; oko 776. pr.n.e. Argišti I sagradio je

tvrĊavu Erebuni, kraj današnjeg Jerevana, i tamo nastanio 6600 zarobljenika iz gornjeg Eufrata, koje je

predodredio za pograniĉnu vojnu sluţbu; urartski kralj Sarduri II (760–730) u jednom je pohodu sa

Zakavkazja priveo 12.735 djeĉaka i 46.600 ţena; u svakom pokoljenju Urarćani su privodili stotine ti-

suća zarobljenika, no uvjeti u zemlji nisu bili sazreli za prihvat tako velikih kontingenata, pa se preko

polovine (muških) zarobljenika ubijalo; od preostalih, neki su se koristili u obrtu, a neki u zemljorad-

nji; osobita taktika bilo je naseljavanje deportiranih ljudi kao vojnika u pograničnim oblastima, gdje

ih je gola nuţda za samoodrţavanjem prisiljavala da se bore protiv neprijatelja Urartua.

Babilonsko suţanjstvo Ţidova

- Progon Ţidova iz Jeruzalema spada u posljedice šireg sukoba izmeĊu Babilonije i Egipta oko vlasti u

Siriopalestini poslije pada asirske sile.

- Do presudnih dogaĊaja došlo je kada se judejski kralj Jojakin, na nagovor faraona Neha (610–595),

odmetnuo od Babilonije, koju je upravo u to vrijeme Haldejac Nebukadnezar II (605–562) izgraĊivao

u moćno carstvo.

- Nebukadnezar je krenuo na Jeruzalem, i 597. zaposjeo grad. Odveo je u Babiloniju 10.000 Ţidova,

zajedno s kraljem, plemstvom i 7000 »sposobnih ljudi« (mahom ratnika i izuĉenih obrtnika: »kovaĉa i

bravara«); na prijestolje je smjestio Jojakinova strica Sidkiju (597–587); desetak godina poslije, egi-

patski faraon Wahibre – hebr. Hofra – pošao je na sjever, osvojio Gazu, Tir i Sidon, te potaknuo

Sidkiju, protivno upozorenjima proroka Jeremije, na pobunu protiv Babilonaca; Nebukadnezar se vratio

586. zauzeo Jeruzalem, razorio grad i hram, i odveo velik broj ljudi, u prvom redu plemiće i obrtnike;

u Judeji je ostavio »male ljude«, vinogradare i ratare, kojima je postavio za namjesnika ţidovskog

plemića Gedaliju; nakon nekoliko godina izbila nova pobuna, i namjesnik je bio ubijen; tada su mnogi,

pa i Jeremija (iako se tomu usprotivio), prebjegli u Tafnis, Memfis i druga mjesta u Egiptu; Tafnis, od-

nosno Dafna (Γάθναι) na grĉkom, bila je pograniĉna tvrĊava na istoku Delte, koje se ruševine još i

danas nazivaju Qasr al-Bint al-Jahūdi »dvorac kćeri Ţidova«; ĉini se da su Babilonci 582. pr.n.e. izveli

još jednu deportaciju, u kojoj su zajedno sa Ţidovima odveli neke njihove amonske i moapske sa-

veznike.

- Ukupan broj odvedenih u sva tri progona teško je odrediti; osim 10.000 spomenutih za 597. godinu,

Stari zavjet daje i niţi broj od 4600, što bi iznosilo oko desetinu stanovništva; druge procjene za ukup-

ni broj deportiranih kreću se izmeĊu 15.000–20.000 i ĉak 50.000.

KAZALO 25

NEBUKADNEZAR

Za razliku od Asiraca, babilonski car zamislio je svoje akcije u Siriopalestini kao djela mira. Kod sela

Wādi-Brīssāti u Libanonu ostavio je natpis s riječima: »Pod zaštitom Nabua i Marduka, mojih gos-

podara, poveo sam svoje vojske u Libanon. Usrećio sam to područje, iskorijenio svuda svoje neprijatelje.

Skupio sam i vratio u njihova sjedišta raspršene stanovnike. Učinio sam što nijedan prijašnji kralj nije

učinio: prerezao sam strme gore, presjekao kamenje, otvorio prolaze i izgradio ravnu cestu za cedrove.

Učinio sam da ţitelji Libanona ţive zajedno u sigurnosti i da ih nitko ne ometa.«

- U Babiloniji se sa ţidovskim prognanicima postupalo razmjerno dobro. Nasljednik Nebukadnezara

oprostio je judejskom kralju Jojakinu i primio ga na trajno uzdrţavanje. Za razliku od Asiraca, Babi-

lonci nisu raspršili deportirane, nego su ih naselili u više-manje kompaktna naselja u središtu Ba-

bilonije, što je omogućilo odrţavanje obiĉaja i tradicija zajedništva. Jeremija je iz Jeruzalema uputio

poslanicu prvim preseljenicima u Babilonu, pokušavajući ih uvjeriti da se suţive i pomire sa svojom

sudbinom, sve dok ih Jahva ne bude vratio u staru domovinu.

JEREMIJA PROGNANICIMA

»Gradite kuće i nastanite se u njima, sadite vrtove i uţivajte urod njihov! Ţenite se i raĎajte sinove i

kćeri! Ţenite svoje sinove i udajte svoje kćeri! Mnoţite se da se ne smanjite! Ištite mir zemlji u koju vas

izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva vaš mir! Jer ovako govori Jahve: Istom kad se

Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas

vratiti na ovo mjesto« (Jr 29, 5–10).

- Babilonsko iskustvo ostavilo je dubok trag u ţidovskoj povijesti. MeĊu potomcima preseljenika došlo

je do rascjepa. Jedan njihov dio sve se više vezivao za ţivot u tuĊini, dok je drugi oplakivao izgubljeni

zaviĉaj, gajeći u sebi otpor – pa i ţelju za osvetom.

PSALAM 137

Duhovno stradanje tih prognanika izrazilo se u snaţnom pjesničkom obliku u Psalmu 137. Riječi »Kako

da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuĎinskoj« ostale su vječit motiv, ne samo za Ţidove, dok se

ogorčenost nad sudbinom uzdigla do vrhunca u završnici pjesme: »Kćeri babilonska, pustošiteljica...

Blaţen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!« Središnji stihovi: »Nek se osuši desnica moja, Jeru-

zaleme, ako tebe zaboravim! Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne

stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!«, očitavaju migrantsku dilemu – problem odrţavanja identiteta

naspram »radosti« i sile zaborava u stranome svijetu.

- Pokušaji da se razriješi migrantska dilema rezultirali su bitnim filozofsko-vjerskim pomacima. S jedne

strane, religija se oslobodila politiĉkih i prostornih odrednica; s druge strane, rodila se ideja o izba-

vitelju koji će vratiti Ţidove u postojbinu.

- Kad je 539. pr.n.e. perzijski car Kir II osvojio Babilon i dopustio Ţidovima povratak, mnogi su

odlučili ostati u tuĎini; ti koji su se vratili našli su izmijenjenu zemlju; u Judeji, poslije odvoĊenja

plemstva, razvio se vrlo jak sloj slobodnih sitnih seljaka; u zemlji je bilo i mnogo stranaca; njihov pro-

dor poĉeo je još u doba Davidove drţave, ali je poprimio šire razmjere u razdoblju asirske i babilonske

prevlasti, a osobito nakon raseljavanja judejske elite; pošto u takvu kontekstu, i u tadašnjim prilikama,

nije bilo moguće uskrsnuti staro kraljevstvo, povratnici su se počeli udruţivati u nove općinsko-hramske

zajednice, u prvom redu oko hrama u Jeruzalemu; vaţno je da su iz Babilonije uveli i aramejski jezik,

mada je hebrejski ostao govor »malih ljudi« na selu. Ponovna gradnja jeruzalemskog hrama poĉela je

već pod Kirom, te nakon prekida za vrijeme njegova sina Kambiza, završila se 515. pod Darijem.

Ahemenidi

- Tvorac Ahemenidskog carstva, Kir II, na staroperzijskom Kuruš (vl. 559–530. pr.n.e.), Kir Veliki,

stekao je slavu kao mudar, obziran i trpeljiv vladar; njegov ukaz kojim je omogućio povratak Ţidova

uklapa se u opću politiku koju je provodio da bi osigurao naklonost svojih podanika; meĊutim, iako je

Kir nedvojbeno bio iznimna osoba zbog blage vladavine i poštovanja tradicija svojih podanika, i on je

DREVNE SEOBE 26

katkad provodio prisilna raseljavanja; Herodot kaţe da je u ratu protiv lidijskog kralja Kreza prodao u

ropstvo sve ţitelje grada Pterije na granici Kilikije i Kapadokije, te da je istjerao i neduţno okolno

stanovništvo iz njihove zemlje; isto je tako postupio u maloazijskom gradu Magneziji.

- Idući ahemenidski carevi takoĊer su raseljavali oveće populacije, iako u pravilu tek kao krajnje

mjere; grĉke kolonije u Libiji, Kirena i Barka, svojevoljno su se podredile Kambizu (vl. 529–522) kad je

on osvojio Egipat (525 pr.n.e.), ali nakon njegove smrti Barka se odmetnula, pa je perzijski namjesnik

Egipta zauzeo grad i poslao njegove stanovnike novom caru Dariju, koji ih je naselio u Baktriji; na

poĉetku 5. stoljeća stare ere, tijekom ustanka u Joniji i prvog perzijskog upada u balkansku Grĉku,

Darije je deportirao i druge grĉke skupine; u drugom perzijskom pohodu na Grke (481–479), jednu

osobitu deportaciju upriliĉio je Darijev unuk i nasljednik Kserkso (vl. 485–465); prebacio je Branhide

iz okolice Mileta u daleku Sogdijanu, i to radi njihove zaštite, jer su mu predali Apolonovo svetište u

Didimi; navodno je poslije Aleksandar kaznio njihove potomke za tu izdaju; veći dio preseljenika u

doba Ahemenida vjerojatno je bio smješten na kraljevskim i plemićkim imanjima u Perziji, odnosno

uvršten u garde; neki su zacijelo upali u potpun robovski status.

- Migracijska slika »svjetskog« Ahemenidskog Carstva bila je i inače vrlo šarolika po motivima i

strukturi; osim prisilnih deportacija, ukljuĉila je (polu)slobodne kolonizacije i mnoge više-manje do-

brovoljne seobe pojedinaca i skupna; Perzijci su k tome usavršili cestovne i komunikacijske mreţe, što

je zajedno s praksom trpeljivosti prema zasebnim obiĉajima podanika i stranaca pridonijelo svestranom

kretanju ljudi. U velikim gradovima poput Babilona susretali su se ljudi iz svih krajeva carstva; ĉeste

selidbe nastavile su se na tom podruĉju i nakon Aleksandrovih osvajanja.

Helenističko razdoblje

- Ne raĉunajući Aleksandrove kolonizatorske pokušaje, helenistiĉki vladari Egipta i Azije provodili su,

sa svoje strane, nekoliko sustavnih preseljenja.

- Diodor Sicilski kaţe da je Ptolemej (vl. 305–284) razaslao više od 8000 zarobljenika diljem

egipatskih noma; zatim, oko 310. pr.n.e. Seleuk I (312–280) silom je naselio 5000 Grka i Makedonaca

na ušću Oronta, prilikom osnivanja Seleukije na obali (Pierije), blizu buduće Antiohije; stotinjak

godina poslije, Seleukov potomak Antioh III (223–187) briţljivo je isplanirao premještaj 2000 ţidov-

skih obitelji iz Mezopotamije i Babilonije u Frigiju i Lidiju.

PLANSKI PRERAZMJEŠTAJ

Prema Josipu Flaviju (Ţidovske starine, XII: 3, 4), Antiohov dopis Zeuksidu, zapovjedniku Babilonije,

glasio je ovako: »Kako sam saznao da su u Lidiji i Frigiji izbili veći nemiri, smatram da im moram po-

svetiti svoju paţnju. Nakon savjetovanja s prijateljima o najprikladnijim mjestima zaključio sam da u ut-

vrĎene gradove i u izloţenije krajeve naselim 2000 obitelji iz Mezopotamije i Babilonije, s najnuţnijom

opremom; jer vjerujem da su oni uslijed svoje poboţnosti dobri straţari naše zemlje... Premda će ih biti

teško preseliti, obećat ću im da mogu ţivjeti prema vlastitim zakonima. Kad ih budeš doveo na pred-

viĎena mjesta, svakome od njih daj mjesto za gradnju kuće, zemlju za njive i za vinograde; i oslobodi ih

od bilo kakvih davanja od uroda u naturi kroz deset godina. Odmjeri im, dok još ne ubiru plodove sa

svojih njiva, ţita koliko im je potrebno za ţivot... isto tako se pobrini da se onima u nuţdi pomogne, tako

da budu uslijed naše dobrohotnosti potaknuti da sluţe još revnije za našu stvar«.

- Iz Antiohovih uputa vidi se da je time ţelio smiriti stanje u podruĉju useljenja, smatrajući da će mu ti

ljudi, za koje je odobrio stanovite pogodnosti i olakšice radi prilagodbe, posluţiti kao »dobri straţari«

carstva. Element prisile u tom potezu manje je oĉit.

- U helenističkom razdoblju prisilno raseljavanje (deportacija u potpunom smislu) sve se više svodilo

na odvoĎenje robova, i to preteţito u grĉke polise u kojima se robovski poredak razvio već u arhajskom

i klasiĉnom razdoblju; od vremena Aleksandrovih osvajanja veliki kontingenti robova pristizali su u

Grĉku s Istoka. No u samoj Grĉkoj zbivale su se krupne promjene, izmeĊu ostalog pad nadnica i po-

jeftinjenje slobodne radne snage, pa je veći broj robova postao i problem, sve do pojave novih kupaca

na zapadu – Rimljana i Itala.

KAZALO 27

Ropstvo

- Već u egipatskom Starom Kraljevstvu odvoĎenje u ropstvo bio je jedan od prvih oblika deportacije,

premda je ropstvo ostalo ograničeno sve dok su prevladavali »helotski« odnosi; no taj se obrazac

proširio u antiĉkom društvenom sklopu.

- Slanje stranih robova u matične gradove postalo je sve češće usporedo s kolonizacijskim prodorima

Grka u arhajskom dobu, djelomično zbog ratova kolonista s mjesnim narodima, i dijelom jer su

barbar«, u nedostatku drugih predmeta za trgovinu, utemeljili svoju razmjenu s Grcima na prodaji

svojih vlastitih sunarodnjaka u ropstvo.

- Razvitak grĉkih polisa, trţišta, i napredovanje urbane (obrtne) proizvodnje, uĉvrstili su antiĉki

robovski sustav.

- U grubom vremenskom okviru robovlasniĉki poredak obiljeţavao je Atenu (i druge polise) poĉevši

od 6. stoljeća pr.n.e., a Rim i Italiju od 3. stoljeća pr.n.e. do 3. stoljeća n.e..

- Golema većina antiĉkih robova našla se u privatnom vlasništvu – no bilo je i nešto drţavnih robova,

poput »Skita strijelaca« u atenskoj policiji.

- Procjene broja robova variraju – za klasiĉnu Atenu ĉak izmeĊu 20.000 i 400.000; no smatra se da u

Grĉkoj i na Istoku, robovska radna snaga ipak nije uspjela potisnuti rad slobodnjaka; upravo je to, ĉini

se, uvjetovalo krizu u ranom helenizmu, kad je veći priljev robova djelovao zapravo dezintegrativno

na polise. Tada je i ustanova graĊanstva, u smislu pripadnosti gradu, poĉela gubiti vaţnost, a oštra gra-

nica izmeĊu robovskog i slobodnoga statusa ponegdje je izblijedjela.

- Slučajni i uvjetno rečeno »zakoniti« čimbenici potakli su nov i snaţan razvitak ropstva u rimskoj

drţavi u posljednja dva stoljeća pr. n.e.; Drugi punski rat (218–201), kada je Hanibal (247–183) 18

godina drţao dijelove Italije pod okupacijom, najprije je razorio maloposjedničku privredu na jugu

zemlje, a potom je ekspanzija samoga Rima ugrozila seljaštvo, jer je dovela do uvoza jeftinog ţita iz

Sicilije, Sardinije i s Istoka; mnogi maloposjednici napustili su svoju zemlju; velik dio pošao je u Pad-

sku nizinu, u skladu s drţavnom politikom naseljavanja tog (bivše keltskog) područja; drugi su našli

izlaz u vojnoj sluţbi, ili meĎu sve većim gradskim masama u Rimu; istovremeno, pripadnici viših

slojeva, pokupovali su napuštena zemljišta na jugu, te ih preuredili u specijalizirana poljoprivredna

imanja: latifundije. Latifundije su zatim stvorile uvjete za svestran uvoz robovske radne snage.

- Iako je preureĊenje poljoprivrede najviše utjecalo na procvat ropstva u rimskom razdoblju, opće je

usloţnjavanje društva umnoţilo broj drugih djelatnosti u kojima su se imućniji slojevi sluţili ro-

bovskim radom (i umijećem); masa robova na kraju je obuhvatila raznovrsne skupine kućnih sluga,

obrtnika, pisara, lijeĉnika, itd., od kojih su mnogi raspolagali većim ili manjim novĉanim sredstvima.

- Kako se Rim širio izvan Apeninskog poluotoka, tako su u Italiju pristizale sve veće skupine stranih

robova; oko 80.000 Sarda bilo je prodano u ropstvo godine 177., a intervencija u Epir 167. pr.n.e.

rezultirala je uništenjem 70-ak gradova i rasprodajom 150.000 njihovih ljudi; kad su Rimljani razorili

Kartagu u završnici Trećega punskog rata (146. pr.n.e.), odveli su u ropstvo oko 50.000 preţivjelih

graĊana.

- Potraţnja za robovima postala je i jednim od bitnih motiva ratne agresije Rima; po jednoj procjeni,

rimski prodor u Grčku i na Istok uzrokovao je smanjenje tamošnjeg stanovništva za 20–25% tijekom

2. stoljeća stare ere; što bi znaĉilo za dva do tri milijuna ljudi, od kojih je nemalen udio otpao na ro-

bove poslane u Italiju; i taj se trend nastavio; smatra se da je Cezar, tijekom galskih ratova (58–50.

pr.n.e.), odveo u ropstvo i do milijun ljudi. U prvim stoljećima naše ere na stotine tisuća robova stiglo je

u Rim iz Judeje, prvo nakon ţidovskog rata u kojem je Tito (vl. 79–81) razorio Jeruzalem, porušivši

njegov hram (70. n.e.), a zatim poslije ustanka Šimuna Bar-Kohbe (132–135. n.e.); u meĊuvremenu je

105. n.e. car Trajan (vl. 98–117) porobio je i deportirao u Rim oko 50.000 Daĉana.

- Od vremena Rimske Republike veliko mnoštvo robova dospijevalo je u Italiju preko trţišta; najĉešće

se spominje trţište na egejskom otoku Delu, gdje se navodno prodavalo 10.000 robova na dan; druga

vaţna trţišta postojala su u Tiru, na Rodu, u Bizantiju, i u grĉkim kolonijama okolo Crnog mora; jedni

od glavnih opskrbljivaĉa robljem bili su gusarski kapetani, koji su nastavljali tradiciju, zapoĉetu još u

DREVNE SEOBE 28

doba Feniĉana; dok im je pomorsko razbojstvo odgovaralo iz tog razloga, Rimljani nisu mnogo ome-

tali gusare; ali kad su potonji – ponajprije kilikijski gusari – poĉeli ugroţavati rimsku plovidbu i vršiti

upade u samoj blizini Rima, slijedila je reakcija; 67. pr.n.e. Pompej Veliki (106–48) dobio je mandat

da oĉisti more od gusara.

- U rimskoj Italiji, ukupan broj robova iz svih izvora narastao je do golemih razmjera; jedan autor

smatra da ih je na prijelazu u našu eru bilo tri na svakih pet slobodnjaka u poluotoĉnoj Italiji (podruĉje

latifundija), tri na deset u Padskoj nizini, i 280.000 na 870.000 stanovnika u Rimu i Ostiji; moţe se

govoriti o 30–50% stanovništva Italije, ne raĉunjajući osloboĊenike i njihove potomke. U doba Carstva

oko dvije trećine robova bili su roĊeni i odgojeni u rimskim domaćinstvima (vernae) , no zbog prirode i

podrijetla fenomena, rimski robovski sustav moţe se smatrati izrazitim migracijskim kontekstom.

- Prema rimskom zakonu, prodavaĉi robova morali su prilikom prodaje oznaĉiti etniĉku pripadnost

(natio) svakog roba; neki su narodi bili osobito na cijeni za pojedine poslove – Grci za kućnu poslugu,

Traĉani kao gladijatori, itd.; gdje je bilo više robova na jednom mjestu, ajĉešće je bilo i više

narodnosti; znamo da je Varon, u radu Seoski poslovi, unatoĉ zalaganju za inaĉe blag postupak prema

robovima, preporuĉio zemljovlasnicima da ne drţe prevelike skupine robova iz iste »nacije«, jer da to

vodi do »svaĊa«.

- Etniĉka i, uvjetno reĉeno, klasna fragmentacija nadopunjavale su jedna drugu i zajedno predstavljale

uvjet i posljedicu robovske podreĊenosti; takva razbijena shema ujedno je pogodovala asimilacijskim

procesima, tako da su neke (kućne i elitne) robovske skupine naposljetku usvojile mnoge vrijednosti,

pa i interese, svojih gospodara; to donekle objašnjava zašto su Rimljani bili spremniji osloboditi

robove nego drugi drevni narodi.

- Ipak, ideja o inorodnosti ostala je vaţna; pod Augustom, zakonodavci, uvjereni da će mješoviti

brakovi razrijediti »ĉistoću« italske krvi, donijeli su mjere radi spreĉavanja masovnih oslobaĊanja

robova; u svakom sluĉaju i osloboĊenici, kao i robovi, ostali su zapravo tuĊinci; u njima su se

obnavljali i preoblikovali ostaci tradicija i nova vjerovanja iz starih domovina, najĉešće iz istoĉnog

Sredozemlja; širenje istoĉnih kultova, osobito kršćanstva, dobro to ilustrira.

- Moguć utjecaj na širenje kršćanstva u Rimskom Carstvu imali su dogaĊaji još iz vremena ţidovskog

rata i ustanka Bar-Kohbe; prema predaji, neki od prvih kršćana napustili su Judeju uoĉi tih nemira, a

drugi su se sukobili s Bar-Kohbom, što je uvjetovalo nove seobe; ali posljedice judejskih ustanaka

imale su mnogo veću vaţnost za ţidovsku nego za kršćansku povijest; poraz Bar-Kohbe doveo je do

najvećeg raseljavanja Ţidova nakon babilonskog suţanjstva; 135. Ţidovima je bilo nareĊeno da na-

puste Jeruzalem, a povratak im je bio zabranjen, osim jednom godišnje u sluţbeno odreĊenom danu.

Rimske deportacije i laeti

- I opća raseljavanja, mimo porobljavanja, bile su dio rimske politike od vremena Republike; nakon

završetka trećega makedonskog rata (171–168), Rimljani su (osim zarobljenih Epirana) odveli u Italiju

tisuću prvaka ahajskog saveza, meĊu njima i povjesniĉara Polibija; u prvom stoljeću pr.n.e. Pompej

Veliki primijenio je humanije mjere kad je preselio poraţene kilikijske gusare u unutrašnjost Male

Azije, na poljoprivredna zemljišta; veće deportacije, povezane s obrambenim i kolonizacijskim moti-

vima, provodile su se u pograniĉnim podruĉjima za vrijeme Carstva; Rimljani su ovdje najprije ko-

ristili novu strategiju nenastanjenih graniĉnih krajina; u tom cilju, tijekom prvog stoljeća n.e., prisilno

su preselili 100.000 do 150.000 Daĉana, Geta, Sarmata i germanskih Bastarna s lijeve obale Dunava u

provinciju Meziju; nakon Trajanove pobjede i okupacije prekodunavske Dakije, na tisuću Daĉana

otišlo je iz te zemlje, svojom voljom ili pod prisilom; na njihovo mjesto stigli su kolonisti, uglavnom

iz Ilirika; zatim, pod Aurelijanom (270–275), rimska je vlast odluĉila evakuirati Dakiju; potomci

kolonista bili su prebaĉeni u Panoniju, Meziju i Trakiju; 278. car Prob (vl. 276–282) doveo je u Trakiju

i stotinjak tisuća »Skita« i Bastarna; veće skupine raznih barbara naselio je takoĊer i u rubnim dijelo-

vima Galije, a nešto i u Hispaniji; zapravo, rimski vladari naseljavali su poraţene ili izbjegle barbare

unutar granica rimske drţave od vremena Cezara do kraja carske epohe; Marko Aurelije, primjerice,

prebacio je (161–180) nekoliko tisuća Germana i Sarmata u kugom opustošene krajeve Dakije,

KAZALO 29

Podunavlja, Dalmacije, Italije i Galije; za takve kontingente uvrijeţio se naziv laeti, a svrha im je bila

dvojaka – da obnove zemljoradnju i da uĉvrste obranu granica; poloţaj bio im je poluslobodan.

Kina

- Pošto je ujedinio kineske »ratujuće drţave«, Shi Huangdi (3. stoljeća pr.n.e.) preselio je pripadnike

lokalnih plemstava, 120.000 »moćnih i bogatih obitelji«, u svoju prijestolnicu Xiányáng u pokrajini

Shaanxi; takav postupak bio je posve u skladu s ostalim krajnjim i ĉesto okrutnim mjerama prvoga i u

biti jedinog vaţnog cara dinastije Qin; ţeljeći stvoriti centraliziranu »legalistiĉku« drţavu, Shi Huang-

di gušio je svaki otpor, izriĉito je zabranio sve mjesne i etniĉke samonazive u zemlji, te napokon (212.

pr.n.e.), kao poseban pokušaj kontrole, naredio spaljivanje svih knjiga u zemlji, osim raprava o

medicini, ljekarništvu, poljoprivedi i gatanju.

- Sve je to djelovalo na porast nezadovoljstva, i gotovo odmah poslije careve smrti (210. pr.n.e.) izbili

su ustanci koji su prerasli u jedan od najkrvavijih graĊanskih ratova u povijesti Kine; rat je završio po-

bjedom i dolaskom na vlast dinastije Han (206. pr.n.e. do 8. n.e.).

- Carevi Hana ukinuti će najstroţe odredbe prethodnog reţima, i oni su provodili politiku masovnih de-

portacija; već 198. godine preselili su preko 100.000 bogatih i utjecajnih obitelji iz zemlje Qí u današ-

njem Shandongu i zemlje Chŭ u srednjoj dolini Yangzija u novu prijestolnicu Cháng’ān, danas Xī’ān.

- Politika deportacije imala je i mnogo šire razmjere od odvoĊenja pripadnika plemićkih slojeva u

carske prijestolnice; »legalistiĉka« carstva Qin i Han temeljila su svoju moć na razbijanju većih

grupacija u manje skupine; prema tome, središnja je vlast bila najjaĉa u novim podruĉjima naselja-

vanja, a to je bio jedan od glavnih razloga za politiku masovnih deportacija; drţava je isto tako na-

stojala proširiti podruĉje krĉenja i kolonizacija jer bi u ureĊenim krajevima lakše uspostavila nadzor

nad mnoštvom iskorijenjenih ljudi – raznorodnih osuĊenika, osloboĊenih robova, vojnika i propalih

seljaka, koji su tumarali zemljom u vrijeme društvenih kriza; deportacije su pomogle da se brţe nasta-

ne sušne zemlje uz sjevernu granicu, a razvitak tih krajeva olakšao je opskrbu vojske koja je branila

Kinu od upada nomadskih stepnjaka.

- Sustavno naseljavanje sjevernih i drugih pograniĉnih krajeva poĉelo je još u doba »ratujućih drţava«;

poslije, nakon uspjeha vojske Qina nad barbarima Hu, Xiongnu i Rong (215–214. pr.n.e.), Shi

Huangdi osnovao je nove pokrajine na sjeverozapadu odnosno na zapadu, i naselio ih osuĊenicima;

iduće godine odluĉio je prognati nepoštene sudske sluţbenike na rad uz Dugi zid; 215. pr.n.e. Shi

Huangdi utemeljio je nove pokrajine i na jugu – Guìlín u današnjoj pokrajini Guangxi, Xiang na

dalekom jugozapadu (ili moţda oko Hanoia) i Nánhăi u današnjem Guangdongu (Kantonu); u njima je

podigao vojne postaje u koje je takoĊer poslao osuĊenike; no car je katkad pokušavao olakšati ţivot

deportiranih; 223. pr.n.e. odredio je desetogodišnje izuzeće od poreza i tlaka za 30.000 obitelji koje je

preselio u Lángyé (u primorju današnjeg Shandonga); isto je uĉinio devet godina poslije, kad je radi

rasterećenja prijestolnice, premjestio 30.000 obitelji u predgraĊe uz brdo Lì, gdje je gradio svoju

grobnicu – »grad Li«, i još 50.000 u Yúnyáng, na poĉetku ceste prema sjeveru; car je drukĉije postupao

s 30.000 obitelji koje je 209. pr.n.e. preselio u sjeverozapadne zemlje Bĕihé i Yúzhōng (danas Lan-

zhou u pokrajini Gansu); sve ih je unaprijedio za jedan staleţ više u društvenoj ljestvici.

- Do seoba došla je u doba Hana, osobito za cara Wŭdìja (141–87. pr.n.e.); 127. pr.n.e. oko 100.000

seljaka dovedeno je iz Kine u Shuòfāng na sjeverozapadnom dijelu Ordosa, a sedam godina poslije,

nakon velikih poplava u zapadnom Shandongu 700.000 ljudi preseljeno je odatle u Shaanxi. Malo

poslije carska uprava osnovala je posebna vojna zapovjedništva u pokrajini Gansu: smatra se da je

ukupno dva milijuna ljudi prebaĉeno u sjevernozapadne pograniĉne krajeve samo u vrijeme Wudija;

inaĉe, poslije osnutka zapovjedništva u Dunhuangu slijedio je prodor u Tarim i uspostava savezniĉkih

i/ili podaniĉkih veza s još daljim zemljama Srednje Azije. Tada je nastala i glasovita mreţa razmjene

preko srednjoazijskih zemalja, koju su moderni autori prozvali »putom svile«.

- U kineskim pograniĉnim krajevima osnivale su se i posebne vojne kolonije (túntián), koje su

posluţile, meĊu inim, kao uporišta za preseljenja što ih je provodila drţava. Broj tih kolonija uvelike

DREVNE SEOBE 30

se povećao u doba Wudija; osobito uz pograniĉne zidine razvio se sloţen kompleks u kojem su

deportirani seljaci obraĊivali zemlju zajedno s vojnicima.

- U obrambenim poslovima suraĊivala su i savezniĉka »barbarska« plemena; kad je na poĉetku prvoga

stoljeća n.e. došlo do velikog povlaĉenja od obrambene linije koju je uspostavio Wudi, sliĉno kao i u

kasnom Rimskom Carstvom vlasti su poĉele popunjavati prazninu dovodeći nomadske stoĉare i

tibetoburmanske gorštake unutar zidina; poslije je vojskovoĊa mlaĊih ili istoĉnih Hana, Bān Chāo

(32–102 n.e.), ponovno ojaĉao granicu prema srednjoj Aziji i Ordosu; sa svojih je pohoda navodno

doveo oko 200.000 zarobljenih stepnjaka; na samome kraju razdoblja mlaĊih Hana, tadašnji je moćnik

Cáo Cāo (155–220 n.e.), trajno naselio jedan dio naroda Xiongnu u jugoistoĉnom dijelu pokrajine

Shanxi; preseljavanje barbara postalo je redovito potkraj 3. stoljeća u vrijeme dinastije Jin; tada je,

primjerice, oko 10.000 Wuhuana dovedeno u tri rubne pokrajine, gdje su već ţivjele druge naseljene

barbarske skupine, no do najvećih, bez sumnje prisilnih preseljenja vanjskih naroda doći će stotinjak

godina poslije, nakon uspona kuće sjevernih Wèi, koja već pripada kineskom srednjem vijeku.

DEPORTACIJE U DOBA WEIA

Dinastija sjevernih Wei bila je tabgačkoga podrijetla što najvjerojatnije znači da je imala osobite odnose

sa stepskim narodima. Povjesničar Gernet kaţe da su kao stepski ratnici preseljavali ljude gotovo kao

stoku. Deportacije su koristili da bi naselili područje oko svoje prijestolnice, Dàtóng u Shanxiu. Prema

istom autoru, samo su za vladavine cara Dào Wŭdìja (386–409 n.e.) prebacili 460.000 ljudi u Datong sa

zemalja istočno od gorja Tàiháng (. Gernet daje i podatke o pojedinim deportacijskim kontingentima u

doba sjevernih Weia: 398. godine 100.000 Xianbeia iz Hubeia i sjevernoga Shandonga preseljeno je u

Datong; 399. 2000 moćih kineskih obitelji prebačeno je u Datong; 399. 100.000 seljaka iz Henana pre-

seljeno je u Shanxi; 418. neutvrĎeni broj Xianbeia iz Hubeia premješten je u Datong; 427. 10.000 ţitelja

kraljevstva Xia (Shaanxi) naseljeno je u Shanxiju; 432. 30.000 obitelji iz Liaoninga preseljeno je u

Hubei; 435. neutvrĎeni broj ljudi iz Shaanxia i Gansua prebačen je u Datong; 445. neutvrĎen broj

kineskih seljaka iz Henana i Shandonga preseljen je sjeverno od Ţute Rijeke; 449. 2000 obitelji obrtnika

iz Chang’ana preseljeno je u Datong.

Robovi u Kini

- I u drevnoj Kini i robovi su ulazili u masu deportiranih osoba; najvećim dijelom bili su to ratni za-

robljenici, duţniĉki robovi, pa prodana djeca siromašnih roditelja, prijestupnici, ili ĉlanovi obitelji

prijestupnika koji su prema kineskom zakonu o skupnoj rodovskoj odgovornosti dijelili dio kazne

okrivljenoga (u sluĉajevima pobune protiv drţave, sâm prijestupnik platio bi glavom); u doba mlaĊih

Hana ĉini se da su neki egzotiĉni trţišni robovi pristizali iz jugoistoĉne Azije.

- Ipak, u društvu poput starokineskoga, gdje je i velik dio seljaštva imao poluslobodan ili neslobodan

(recimo »helotski«) status, ropstvo nije imalo isto znaĉenje; pravi robovi, núbì, dijelili su se na drţavne

i privatne; prvih je bilo 44. pr.n.e. oko 100.000; sluţili su na dvoru i u svim upravama – radili su kao

niţi pisari, pasli drţavnu stoku, vadili i obraĊivali ţeljezo, bili obrtnici, itd.; broj privatnih robova nije

poznat, premda 10.000 robova zaplijenjenih od privatnih trgovaca za vladavine cara Wudija moţe

posluţiti kao djelomiĉni pokazatelj.

- Osim za spomenute radne zadatke, robovi i osobito robinje imali su tipiĉnu prestiţnu ulogu; lijepe

mlade zarobljenice uzimane su kao prileţnice, pa je naposljetku kineska rijeĉ bì, »robinja«, mogla

takoĊer oznaĉavati i ţensko spolovilo.

- Sve u svemu – ustanova ropstva nije nikada u Kini prerasla u takav snaţni pokretaĉ masovnih depor-

tacija kao u europskoj antici, i to zbog dva kljuĉna ĉimbenika: 1) od razdoblja mlaĊih Hana, nemiri,

loše ljetine i druge prirodne i društvene nevolje povećale su broj lutajućih obitelji koje su traţile op-

stanak i zaštitu u moćnih obitelji; izmeĊu tih »štićenika« (kè, doslovce »gosti«) i pravih robova, glavna

razlika bila je to što se prvi nisu prodavali; 2) središnja je drţavna vlast u Kini djelovala kao koĉnica

za razvitak ropstva; drţava nije dobro gledala na porast broja robova i drugih zavisnih osoba u sluţbi

privatnih gospodara, jer je to jamaĉno jaĉalo samostalnost i razmjernu moć lokalne gospode; 280. n.e.

zakonodavci dinastije Jin uveli su i bitan zakon koji je ograniĉio ukupan broj zavisnih ljudi u jednog

gospodara na 50 obitelji ili 250 pojedinaca.

KAZALO 31

Inke

- tisuću i više godina poslije završetka europske antike i općenito eurazijskog staroga vijeka, ali ipak u

bitno arhaiĉnom kontekstu, Inke su sustavno preseljavali narode svojega prostranog carstva.

- Deportacije su koristili kao naĉin slamanja otpora nemirnih pokorenih naroda, ali i u interesu po-

danika; lojalne koloniste, nazvane na kiĉvanskom mitima, preselili bi u krajeve klimatski i ekološki

nalik na domovine tih ljudi; najvjernije kontingente regrutirali bi u okolici prijestolnice Cuzco, ili u

podruĉjima koja su dugo bila pod vlašću Inka.

- U krajevima useljenja, kolonisti bi bili ispremiješani s preostalim starosjediocima i podvrgnuti istoj

carskoj upravi, no iz njihovih redova formirali bi se vojni garnizoni i uţivali su stanovite povlastice.

- S gledišta Inka deportacijska politika pokazala se uspješnom: poĉeli su ju primjenjivati tek stotinjak

godina prije dolaska Španjolaca, a dotad je većina andskih i primorskih plemena carstva već izgubila

svoje zasebne identitete i jezike, te se stopila u masu kiĉvanskih etnija, pod vodstvom Inka (najvaţniju

iznimku predstavljale su skupine Ajmarâ, preseljenih s jezera Titicaca u primorje na padine istoĉnih

Anda).

- Kao i u drevnoistoĉnom svijetu, Inke su odnosili pokretne idole (wake) poraţenih naroda i odvodili

djecu mjesnih poglavara (koji su se bili svojom voljom predali); mladi taoci iz provincija bili su odgojeni

(i indoktrinirani) u drţavnoj školi u Cuzcu, gdje su uĉili jezik i religiju Inka, quipe, i inkansku

povijest.

EL INCA

Na početku 17. stoljeća, španjolski ljetopisac i po majci potomak kraljevskih Inka, Garcilaso de la Vega,

zvan El Inca (1539–1616), dao je sljedeće (sretno) viĎenje nekadašnjih deportacija u carstvu Inka: »Inke

preseljavaju Indijance iz jedne provincije u drugu iz posebnih razloga, neke za dobrobit vazala, druge za

vlastite potrebe i da bi osigurali svoju vlast od pobuna. Tijekom svojih osvajanja Inke su otkrili da su

neke pokrajine prirodno rodne, ali rijetko naseljene. U te oblasti poslali su Indijance podrijetlom iz

pokrajina sa sličnom klimom. U tome su bili oprezni kako se naseljenicima ne bi nanijelo nikakvo zlo.

Drugim prilikama, kad bi se stanovnici nekog mjesta prebrzo namnoţili, tako da ih pokrajina nije više

mogla uzdrţati, odveli bi stanovit dio naroda u drugu oblast. TakoĎer su dovodili Indijance iz jalovih i

nerodnih krajeva u plodne i obilne [zemlje], imajući u vidu dobrobit onih koji su otišli i onih koji su os-

tali; jer, kao srodnici, jedni bi drugima pomagali u ţetvama«.

DREVNE SEOBE 32

Lekcija 8: Kolonizacija

NAZIV I RANI PRIMJERI

- Već u neolitskom kontekstu kolonizacija se moţe odrediti kao oblik integralne migracije inaĉe seden-

darnih populacija; za razliku od deportacije, u kolonizaciji je dobrovoljna motivacija u pravilu (ali ne

uvijek) jaĉe izraţena.

- No kolonizacijski pokreti takoĊer odraţavaju specifiĉne napetosti u integracijskim jezgrama društava

podrijetla, nastalih zbog prirodno-ekoloških i/ili društvenih pritisaka.

NAZIV

Latinski glagol colere (prvo lice jedn. prezenta colo, supin cultum), koji označava pojmove »ţivjeti«,

»naseljavati« i »obraĎivati«, slabo razlikuje kolonista od najšireg ljudskog tipa u povijesti – seljaka. U

doba Rimske Republike i ranog Carstva riječ colonus rabila se kako za seljaka naseljenika tako i za

»kolonista« (de Neeve 1984: 38–39). S druge strane, kod Grka je postojala samo opća ideja o napuštanju

prebivališta (οικορ). Ţelimo li biti točni, morali bismo prevesti grčki naziv za koloniju, αποικίρ, točnije

kao »iselište«.

- Kolonije se mogu ĉesto odrediti i kao udaljena gnjezda u tuĊim sredinama, a mogu biti i poticana od

strane drţave.

Bliski istok

- I prije antike starovjekovna društva razvijala kolonizacijski obrazac, odnosno osnivala udaljena

»gnijezda« u novim i tuĊim okruţenjima: 1) u 4-3. tisućljeću pr.n.e. Sumerci su stvorili takve naseo-

bine meĊu istoĉnim Semitima na srednjem Eufratu i Tigrisu (Mari i Ašur), iako nije još jasno jesu li

Semiti prethodili Sumercima ili obratno; 3) Elamci su u istom razdoblju utemeljili kolonije i trgovišta u

Luristanu i Iranu; 3) potkraj 3. tisućljeća, ljudi indske kulture imali su kolonije na podruĉju Afgani-

stana (kod Šorgutaja na lijevoj obali Amudarje), a u sumerskom Lagašu postojala je indijska trgovaĉka

enklava; sumerski izvori govore o brodovima iz zemlje Meluha (ME.LUH.HAKI

), ĉije ime uvelike

odgovara indoarijskom imenu mleććha; na jednom peĉatu spominje se prevoditelj s meluškog jezika, a

izgleda da su i osobna imena Indijaca u Lagašu bila transliterirana s meluškoga na sumerski

- Mezopotamski gradovi raširili su mreţu svojih trgovaĉkih »komora« (mnoţ. karu) i ispostava (var-

baratu) diljem Bliskog istoka i Prednje Azije. Najpoznatiji je staroasirski kārnum Kaneš u Kapadokiji,

poznat i zbog prve vijesti o nazoĉnosti Indoeuropljana u Anatoliji.

KANEŠ

Mnogo o ţivotu u toj specifičnoj »koloniji« saznaje se iz staroasirskih (akadskih) tekstova. Kārnum Kaneš

plaćao je poreze mjesnim vlastima, a sa svoje je strane ubirao porez od karavana i brinuo se za njihov

nesmetan prolaz, ne obazirući se pritom ni na lokalne vlasti, ni na upravu grada Ašura (iako je Ašur utjecao

na trgovačku organizaciju). S obzirom na vaţnu ulogu krijumčarenja osnovna zapovijed trgovcima bila je

»ne govoriti ništa suvišnoga« prilikom carinskih pregleda. »Brbljivce« se kaţnjavalo protjerivanjem svih

njihovih roĎaka iz kārnum-a te lošim rješenjima njihovih sudskih predmeta. S druge strane, u slučaju

hapšenja krijumčara, kārnum je solidarno iskupljivao krivce. Sačuvani su i bračni ugovori izmeĎu Asiraca i

lokalnih ţena. U jednome, izmeĎu stanovitog Laqipuma i neke Hatale (domaće djevojke), kaţe se da

Laqipum nije smio uzeti drugu ţenu »na selu« (tj. u središnjoj Anatoliji), ali da je bio slobodan »u gradu«

(tj. u Ašuru) vjenčati se s hramskom robinjom. Radi se zacijelo o akomodaciji različitim (vjerskim) obi-

čajima. Inače Asirci nisu teţili tomu da trajno puste korijene u tuĎoj sredini. U slučaju zaoštravanja kontro-

le od strane mjesnih vlasti odselili bi se drugamo. Obiteljska prepiska trgovca Imd-Ela pruţa još neke

zanimljive pojedinosti. Imd-El imao je trideset roĎaka u tri pokoljenja koji su s njim radili u Kanešu. Njegovi

uspješni poslovi omogućili su mu da kupi dvije kuće u Ašuru. No kad se tamo napokon preselio (ili vratio),

poslovi su krenuli loše u Kanešu, pa je poslao pismo svojoj kćeri koja je ostala u Anatoliji, moleći ju da

pripazi na brata, kako ne bi mislio samo na kruh i pivo (»kaţi mu da bude muškarac!«).

KAZALO 33

- Kārnum Kaneš imao je vlastitu upravu i birao naĉelnike s jednogodišnjim mandatima. Asirci su se

ţenili Anatolkama, preuzeli su lokalni keramiĉki stil, ali su zadrţali mezopotamske pogrebne obrede;

stigli su na prijelazu izmeĊu 3. i 2. tisućljeća pr.n.e. vjerojatno radi prodaje skupocjenih i/ili jeftinih

tkanina, a ostali su zbog unosne trgovine metalima; neki tvrde da Kaneš nije bio iskljuĉivo asirska

»kolonija«, nego neka vrsta samostalne meĊunarodne trgovaĉke zajednice; nalazi upućuju na mješovit

etniĉki sastav u središtu mjesta, s prevlašću domaćih anatolskih Hata, i koncentracijom Asiraca samo u

sjevernoj gradskoj ĉetvrti.

- Trgovaĉki i privredni razlozi imali su bitan udio i u kolonizacijskim pothvatima drevnih Egipćana;

no drţavni i vojni interesi postali su okosnicom egipatske ekspanzije; djelomiĉna kolonizacija sjeverne

Nubije moţda je poĉela još u doba Prve dinastije; potkraj Starog Kraljevstva poprimila je jaĉe razmjere;

egipatske izvidnice i trgovci napredovale su po gornjem Nilu duboku u Afriku; prvi odlasci u zemlju

Punt, današnju Somaliju (ili podruĉje Bāb al-Mandaba), datiraju iz doba Snefrua, zaĉetnika Ĉetvrte

dinastije. Prodori u dubinu Afrike postali su ĉešći na kraju Staroga Kraljevstva.

- Poznate su ĉetiri afriĉke ekspedicije što ih je predvodio knez Herkuf, namjesnik Juga za vladavine

Mernerea (2268–2254) i Pepija II (2254–2160).

PIGMEJAC

Na posljednjem svom putu Herkuf je uhvatio patuljka-plesača, vjerojatno Pigmejca, što je uvelike obradova-

lo tada dvanaestogodišnjeg Pepija II. Dječak-kralj uputio mu je dopis s naredbom da briţno čuva Pigmejca,

kako ne bi obolio ili pao u vodu Nila – jer »Njegovo će Veličanstvo [tj. Pepi] poţeljeti vidjeti Pigmejca

[egip. dng] radije nego darove iz Behena [= Sinaja] i iz Punta«.

- Takva putovanja i upoznavanje pripremala su teren za buduće vojne zahvate, odnosno za koloni-

zaciju u vrijeme Srednjeg Kraljevstva; gotovo svi vladari Srednjeg Kraljevstva provodili su politiku

širenja prema Nubiji; prvi meĊu njima, Mentuhotep (2061–2010), stigao je do drugog nilskog ka-

tarakta, a poslije je Senusert I dospio do trećega; Senusert I (1971–1926) sagradio je tvrĊavu kod Bu-

hena, odmah uzvodno od drugog katarakta; najmoćniji vladar Srednjeg Kraljevstva, Senusert III,

izgradio je niz novih tvrĎava na tom području, od Semne na jugu do Batn al-Hagara na sjeveru; sve su

postale središta (doseljeniĉkih) naselja, i tako imale ulogu analognu britanskim utvrdama u doba

kolonizacije Sjeverne Amerike, ili kozačkih tabora u azijskoj Rusiji.

- TvrĎave-naselja, s prosječnim promjerima od tek 700-800 metara, postale su oslonac za drţavnu

kolonizaciju i u Kini za vrijeme dinastije Zhou; njihovi ostaci nalaze se na od sjevernih stepa sve do

bazena rijeke Yangzi; kao i drugdje, osvajanje novih zemljišta ubrzalo je novo ţeljezno oruĊe, koje je u

Kini konaĉno zamijenilo drveno i kameno oruĊe tek u 4. i 3. stoljeću stare ere; ţeljezo je olakšalo

krĉenje gusto zaraslih šuma pogotovu na jugu, pa jaĉa kineska kolonizacija juţnih krajeva poĉinje u 3.

stoljeća pr.n.e. I to je bilo povezano s vojnim poduhvatima.

- Na kraju 3. stoljeća pr.n.e. Shi Huangdi osnovao je garnizone u juţnim zemljama, ali sve do novih

pohoda na jug u 2. stoljeću i konačne pobjede Wudija (113. pr.n.e.), tamo će se odrţati polukinesko

Kraljevsko juţnih Yue (Nányuèguó), ĉije ime odgovara kineskom obliku imena Vijetnama.

- Broj vojnih kolonija, túntián, znatno se povećao za vladavine Wudija, ponajprije na sjevernoj i zapad-

noj granici, ali i u osvojenim dijelovima Koreje; zemljoradnjom i stoĉarstvom su se bavila dva tipa

vojnika-seljaka – »vojnici kanala za navodnjavanje« (héqúzú) i »vojnici ţitnica« (gǔzú), i to zajedno s

obiĉnim seljacima preseljenima iz unutrašnjosti Kine; to je ujedno vrijeme kada diljem zemlje lutaju

osiromašena mnoštva koja postaju »štićenici« (kè) moćne gospode i veleposjednika; na kraju razdoblja

mlaĊih Hana, Cao Cao pokušao je ispraviti to stanje novom vrstom túntián-a, koja se razlikovala od

bivših vojnih kolonija na dva naĉna: 1) u te zajednice ušli ne samo vojnici, nego i seljaci bez imanja i

imetka, pa i robovi i osuĊenici, i 2) osnivale su se ne samo uz granice Kine, nego i u unutrašnjosti.

- Sustav nove drţavne i vojne kolonizacije što ga je uveo Cao Cao zadrţao se poslije njegova vremena,

iako je dolazilo povremeno do bitnih lomova i raspada; obitelj Sīmă, koja je osnovala dinastiju Jìn

(263–316), prvo gušila te kolonije, ali je nakon dolaska na vlast i sáma preuzela praksu gradnje vojnih

DREVNE SEOBE 34

kolonija da bi odbila ĉeste upade nomada sa sjevera.

- Najezde stepnjaka, neredi, ratovi i pobune na sjeveru Kine potkraj 3. i na poĉetku 4. stoljeća n.e.

izazvali su goleme izbjegliĉke tokove; sve u svemu, smatra se da je ukupan broj izbjeglica u Kini u

prvoj ĉetvrti 4. stoljeća bio oko milijun ljudi; ovdje je bitno naglasiti samo to da je spontano kretanje

sa sjevera prema današnjoj juţnoj Kini uvelike dovršilo sinizaciju juţnih zemalja.

- Neke vrste, uvjetno reĉeno, drţavne kolonizacije postojale su i u pretkolumbovskoj Americi.

- Od prvoga stoljeća n.e. Teotihuácan je naseljavao seljake u standardno planiranim naseobinama po

Meksičkoj zavali (vjerojatno iz demografskih razloga), a Tiahuanaco je osnivao kolonije na obali i u

unutrašnjosti sjevernočilenske oblasti (vjerojatno iz trgovačkih razloga); vrijedi spomenuti i utvrĊena

sela koja su oznaĉavala ekspanziju (proto)civilizacijskog kompleksa misisipijske kulture u središnjim

SAD; no ta se kolonizacija ne moţe oznaĉiti kao drţavna; njezine najbliţe paralele treba traţiti u po-

glavarskom svijetu kasnoprapovijesne Europe, mlaĊe neolitske Kine i ţeljeznodobne Afrike, a postoje

i paralele sa starijim neolitskim modelima, recimo s utvrĊenim naseljima podunavskih kolonista.

- Drukčije prirode bile su indijske kolonije koje su do početka naše ere nastale u jugoistočnoj Aziji;

bile su to prvo trgovačke kolonije; jer su indijski trgovci ignorirali zabranu hinduizma, koja je prijeĉila

»dvaput roĊenima« da odlaze preko »crne vode« oceana; poslije su krenuli ĉak i brāhmani, budistiĉki

vjerovjesnici i redovnici, i pripadnici plemstva; tako je jedan indijski kraljević osnovao je, prema

predaji, javansko kraljevstvo.

MINOJSKE I MIKENSKE PRETEČE ANTIČKE KOLONIZACIJE

Minojci

- Tukidid je pisao da su Krećani za legendarnog Minosa zagospodarili morem i zatim, istjeravši karske

gusare, osnovali kolonije na najvećem broju Kikladskih otoka; arheološki tragovi njihove (moguće)

prisutnosti naĊeni su diljem Egeje: na Rodu, Kiteri (od 3. tisućljeća pr.n.e.), na otocima Kasu,

Karpatu, Sariji, na obali Male Azije (kod Mileta i drugdje), i (od 2. tisućljeća) na Keji, Melu, Teri,

Koju, Samu i drugim otocima; postoje izravne i posredne indikacije da su stigli i do Siriopalestine,

Egipta, Cipra, a moţda i do Sicilije i jadranskih obala. No unatoĉ legendi, teško je utvrditi jesu li

Krećani osnivali kolonije na svim tim lokacijama.

- Nekada se vjerovalo da je otok Far uz egipatsku obalu udomio jednu njihovu ispostavu; kao prave

kolonije spominju se Filakopi na Melu i Akrotiri na Teri; iako je Tera vjerojatno tek bila pod jakim

kulturnim utjecajem Krete, za Filakopi i barem još za Kastri na Kiteri, Kolonu na Egini i Aju Irini na

Keji, moţe reći da su doista bile minojske kolonije.

- Najjaĉu ekspanziju iz Krete treba datirati izmeĊu 1600. i 1450. pr. n.e., što znaĉi u vrijeme dok Knos

(ili »kralj Minos«) još nije uspostavio prevlast ni na vlastitom otoku; to što znamo o minojskoj civiliza-

ciji sugerira da su kolonijalne ili trgovinske veze nastale u relativno mirnim uvjetima; ipak, ne

moţemo isključiti utjecaj postupno rastućih unutarnjih tenzija, pogotovu ako imamo u vidu društvenu

stratifikaciju minojske i mikenske civilizacije, te nagli demografski rast u bronĉanom dobu; o visokoj

populacijskoj gustoći govore Homerov opis »mnogoljudne Krete« i Aristotelov komentar da su Kreća-

ni ozakonili mušku homoseksualnost kako se na otoku ne bi raĊalo previše djece.

STANOVNIŠTVA KRETE

Renfrewove procjene za populacijsku gustoću Krete daju nešto preko osam osoba na stotinu kvadratnih

kilometara u neolitiku (3500. pr.n.e.), malo ispod trideset na stotinu kilometara početkom srednjeg bronča-

nog, te osamdeset sredinom kasnoga brončanog doba. Uzevši u obzir površinu otoka (8.331 km2), apsolutna

veličina stanovništva bila bi oko 70.000 u prvom razdoblju, 230.000 u drugom, i 670.000 u kasnom

brončanom dobu – što je oko 10% više nego danas (2001. god. 603.000). Inače, porast stanovništva bio je

(opet prema Renfrewu) još veći u Meseniji na Peloponezu (7/100, 45/100 i čak blizu 200/100 km2 u istim

razdobljima). U tom primjeru, naglo povećanje populacijske gustoće u kasnom brončanom dobu vjerojatno

treba pripisati ne toliko prirodnom priraštaju koliko seobama i koncentraciji stanovništva u razdoblju

propadanja mikenskog svijeta, do čega je došlo u to vrijeme takoĎer u Ahaji, na Eubeji i na Kefaleniji

KAZALO 35

Mikenci

- Mikenska kolonizacija, od sredine 15. stoljeća pr.n.e., preuzela je osnovne smjernice prethodne

minojske, u ratniĉkom ruhu svojstvenom tadašnjem poglavarskom društvu na grĉkom kopnu.

- bit će da su Mikenci silom zaposjeli bivše minojske kolonije i kulturna podruĉja; poţari najavljuju nji-

hov prodor na Kiteru, Keju, na samu Kretu, i na Hij i Rod; drugdje treba pretpostaviti mirnije in-

tervencije; na sporadiĉne kolonizacije upućuju mnogi nalazi mikenske keramike na obali Male Azije,

od Smirne i Eritrijskog poluotoka do Halikarnasa, i na susjednim otocima od Hija do Roda (ukljuĉivši

Sam i većinu Dodekaneza);.Mikenci su preuzeli minojske poloţaje u primorskoj Siriji, i stvorili trgo-

vaĉke ispostave u dogovoru s domaćim vladarima, primjerice u Ugaritu (Ras Šamri); tijekom kasnomi-

kenskog razdoblja naselja kolonista (ili izbjeglica) nastala su na Cipru (na mjestu budućeg feniĉkog

Kitija), i kod Tarsa u Kilikiji. U 13. stoljeću pr.n.e., moţda zbog dobrim odnosima s Mikencima, na

Cipar su stigli i Ugarićani; Tars je i blizu lokacije Karatepe, gdje su mogući potomci Mikenaca

(Danuiti) ţivjeli još u 9. (8.) stoljeću pr.n.e.

- Kao i Minojci, Mikenci su imali dodire s Egiptom, još za vrijeme posljednjih faraona 18. dinastije.

- Ekspanzija na zapad bila je nov pokret (bez obzir na moguće minojske preteĉe); mikenske predmeti

naĊeni su u juţnoj Italiji (u Apuliji i na Ischiji), na Siciliji, Liparima, Sardiniji, a odjeci stiţu ĉak iz

Španjolske i Britanije; to se moţe objasniti i trgovinom, a ne kolonizacijom; no u nalazištu Scoglio del

Tonno kraj Taranta jedno je mikensko naselje doista postojalo i cvalo od 1400. do 1200. pr.n.e. i ima

razloga prepostaviti da je kakva kolonija ili polutrajna postaja kod Sirakuze, a moţda i kod Agrigenta

na Siciliji.

- Grĉki mitovi sadrţe mnoge aluzije na mikenske – i minojske – kolonijalne pokušaje u zapadnim i

drugim podruĉjima predantiĉkog svijeta.

- Zgode iz najstarijih mitskih ciklusa, o Minosu i Dedalu, o putovanjima Argonauta i o junaĉkim pot-

hvatima Herakla, smještene su na širokom prostoru od Sicilije i Afrike do Baltika, i od Crnog mora

(Kolhide) do Iberije.

- Mit, o Argonautima ima i nekoliko verzija i interpretacija. Prema jednoj, Jazon i njegovi drugovi, u

bijegu iz Kolhide vratili su se u domovinu (Tesaliju) preko Dunava i Jadrana; prema drugoj, slijedili

su Dnjepar i ruske rijeke u Baltik i zatim preko Gibraltara opet ušli u Sredozemlje; te priĉe evociraju

veze sa sjevernim narodima, prije svega sa zagonetnim Hiperborejcima (preko »puta jantara«); i Heraklo

je sudjelovao u ekspediciji Argonauta; no njegove osobne peripetije odvele su ga u mnoge krajeve: u

Trakiju (otmica Diomedovih kobila), u zemlju Amazonki (kraĊa Hipolitina pojasa), u Iberiju (otmica

Gerionova stada), u Italiju, Afriku i Egipat, u Aziju, na Kavkaz (potraga za zlatnim jabukama Hespe-

rida, oslobaĊanje Prometeja), opet u Aziju (kao rob lidijske kraljice Omfale, itd.); katkad je osnivao i

kolonije, naseljujući ih zarobljenicima koje je uhvatio tijekom svojih pothvata, a poslije su njegovi

sinovi od Testijevih kćeri, pod vodstvom Jolaja, poveli skupinu kolonista na Sardiniju.

- I mlaĊa, prije svega Homerova epopeja moţe se povezati s nekim kolonizacijskim smjernicama.

- Ahejski pohod na maloazijsku Troju te lutanja Odiseja i drugih junaka nakon pada Troje, više-manje

odgovaraju rasporedu mikenske arheološke graĎe po Sredozemlju; ali legenda o trojanskom ratu, iako

spaja različite slojeve sjećanja, u prvom redu govori o vrtlogu zbivanja u vrijeme pohoda Naroda mora.

- Vaţno je to što su i stariji i mlaĊi mitovi uklopljeni u sloţen sklop koji sadrţi još i seobe Pelazga, Etruš-

ĉana (Tirsenâ/ Tirenâ), italskih naroda, Trojanaca i drugih; neke interpretacije zasigurno su plod na-

knadnih razrada grĉkih i rimskih mitologa, ali ostaje opća slika o seobama Naroda mora, koja je, čini

se, saţela i mutna sjećanja na plovidbe i kolonizacije iz minojskih i mikenskih vremena; u tom po-

gledu, bitno je spomenuti da mitovi i legende, smješteni primjerice na italsko-sicilskom području, ne

vode računa o vaţnim teritorijalnim podjelama iz doba kasnije grčke kolonizacije; u njima se govori o

opskurnim lokalitetima koje ta kasnija kolonizacija nije zahvatila, ili ih je zahvatila tek djelomiĉno.

- Seobe Naroda oznaĉavaju, zapravo, prijelazno razdoblje u kojemu su posljednje mikenske migracije

prerasle u bijeg iz ugroţenih krajeva Grčke, dok su prerazmještaji stanovništva na Balkanu i u raz-

liĉitim dijelovima Sredozemlja istovremeno utjecali, meĊu inim, na stvaranje temelja za nove društvene

odnose koji će pokrenuti antiĉke kolonizacijske tokove.

DREVNE SEOBE 36

- Prva jonska (antiĉkogrĉka) naselja u Maloj Aziji moţda su nastala još u sumraku mikenske kulture.

Predaja kaţe da je Atena bila zborno mjesto kolonista prije odlaska u Aziju; i Atena je preţivjela udar

koji je razrušio većinu mikenskih gradova; no grĉkom naseljavanju Male Azije zacijelo su sudjelovale

raznorodne skupine siromašnih i obezdomljenih ljudi, potomci Mikenaca pa i »Dorana«, koji su u više

navrata prelazili Egeju u mraĉnom dobu izmeĊu 11. i 9. stoljeća pr.n.e..

FENIČKA I KARTAŠKA KOLONIZACIJA

Feničani

- Prema mišljenju Grka, Feniĉka kolonizacija Sredozemlja prethodila je grĉkoj; 1) prema Herodotu,

nakon što su »s obala Eritrejskog mora« (sic) stigli u svoju domovinu, Feniĉani su odmah krenuli u

»zamašne pomorske pohode, trgujući egipatskom, asirskom i drugom robom«; 2) Tukidid ih smještava

na Siciliju prije dolaska Helena, ali poslije navodne imigracije Trojanaca (Elimaca) na taj otok; 3). mit

o otmici Ije u Argu i o seobama Kadma sugeriraju ranu feniĉku prisutnost u Grĉkoj, i u Trakiji i Ili-

riku; (kako proizlazi iz priĉe o Kadmu). Osim toga, izgleda da su Grci asimilirali rana feniĉka kretanja i

predaje o seobama Pelazga.

- Specifična povijest Feničana poĉinje baš kad su sirijsko-palestinsko podruĉje zahvatile seobe Naroda

mora i hebrejskih i aramejskih plemena; sjeverno primorje Sirije, buduća Fenikija, tada je ostalo raz-

mjerno pošteĊeno stranih navala; tu se starokanaanski ţivalj odrţao oko nekoliko vaţnih gradova (Tir,

Sidon, Biblos, zatim Arvad, Simira i Tripolis na sjeveru, Berit i Sarepta na srednjem potezu, te Ako i

Akzib na jugu); prelazak susjednih podruĉja u ruke doseljenika, i barem privremeni raskid etnokultur-

nih veza sa zaleĊem, usmjerili su te gradove prema svojstvenom razvitku.

IDENTITET FENIĈANA

Feničani su postali poseban narod više u očima grčkih promatrača nego u vlastitoj viziji. Sami su se i dalje

nazivali Kanaancima; ime pod kojim će ih povijest zapamtiti dali su im Grci, prema pridjevu θοινιξ, koji

označuje grimiznu ili tamnocrvenu boju; bio je to opis tkanine kojom su trgovali (obojene izlučinom puţa

volaka, Murex, po tehnici što su je otkrili Tirani), ali i doslovni prijevod akadske riječi kinahunu, »Kanaan«

odnosno: crvena zemlja, zemlja zalazećeg Sunca, zemlja purpurne vune ili trgovine. Takva etimologija

objašnjava zašto je Herodot mislio da su Feničani potekli s Eritrejskog, tj. Crvenog mora. No Herodot je

ipak pogodio bit problema kad je tvrdio da su Feničani odmah postali pomorski trgovci. Ostavši zbog

priljevâ stranih naroda bez starog oslonca u kopnenom zaleĎu, otisnuli su se u Sredozemlje, gotovo u istom

trenutku kad je počeo samostalni razvitak i objektivna formacija feničkog identiteta.

- Shema rane feniĉke kolonizacije nije još sasvim razjašnjena; potkraj bronĉanog doba, sjeverni susje-

di Feniĉana, Ugarićani, bili su prisutni, zajedno s Mikencima, na Cipru, i takoĊer u Maloj Aziji (Liki-

ji); neki autori smatraju da su pothvati Feniĉana bila nastavak prijašnjih akcija sirijsko-palestinskih

naroda kad im je propast mikenske sile otvorila više prostora; i ĉini se da su Sidonci predvodili taj fe-

niĉki prodor; no Sidon je stradao u ratu s Filistejcima, pa je jedan dio njegovih stanovnika potraţio za-

klon u Tiru; tako ojaĉan i demografski opterećen, Tir je u idućim stoljećima preuzeo apsolutno vod-

stvo u feniĉkoj kolonizaciji.

- U prvoj fazi, od sredine 12. do sredine 11. stoljeća pr.n.e., Tirani su napredovali prema Rodu, Maloj

Aziji, Kreti i otocima Egeje; zlatonosni otok Tas bio im je vrlo vaţan, kao i stara minojsko-mikenska

središta Kitera, Mel i Tera; u potrazi za metalima, stigli su rano u daleku Iberiju, zemlju Taršiš iz Starog

zavjeta (grĉ. Ταπηηζζόρ) – i do sjevernoistoĉne Afrike.

- Gades na jugu Iberije (fen. gadir, »tvrĊava«), osnovan oko 1100. pr.n.e., bila je njihova prva ko-

lonija; malo poslije nastala je Utika (»stari grad«) u današnjem Tunisu; moţda su već u 12. st. pr.n.e.

Feniĉani crpili rudna leţišta na Siciliji; no feniĉko osvajanje Sicilije spada u drugu fazu kolonizacije, u

vrijeme kada su društveni nemiri i politiĉki sukobi došli do izraţaja u samom Tiru.

- U 10. stoljeću pr.n.e., za vladavine Hurama (= Hiram u Starom zavjetu), saveznika izraelskih kraljeva

Davida (1010–970) i Salomona (970–937), tirska je drţava bila na vrhuncu svoga blagostanja; Hura-

KAZALO 37

movo i Salomonovo brodovlje plovilo je do bogate zemlje Ofir vjerojatno u Jemenu, Somaliji, ili

moţda u zapadnoj ili juţnoj Indiji, dok su tirske laĊe, skupa s izraelskima, svake 3 godine pristizale iz

Taršiša »... donoseći zlato, srebro i slonove kosti, majmune i paune (1 Kr 10, 22).« Uspjeh pomorske

trgovine omogućio je Tiranima da uspostave dobre odnose u zaleĊu; to je zacijelo razlog zašto je Hu-

ram tako svesrdno pomagao Salomonu u zidanju Jahvina hrama u Jeruzalemu (1 Kr 5,15–26).

- Prilike su se poslije pogoršale; u prvom dijelu 9. st. pr.n.e. Asirci su počeli vršiti pritisak na Fenikiju;

u Tiru su izbijale pobune, popraćene sukobima meĊu plemićkim strankama; vlast je napokon uzurpirao

Etbaal I (887–856), koji je htio osnovati nove kolonije kamo bi mogao preseliti pristaše bivše dinastije;

u tu su svrhu nastali Botris u Fenikiji i Auzu u Africi; u vrijeme njegova nasljednika Pigmaliona (820–

774) blizu Utike nastao je Kart-Hadašt, »novi grad« ili Kartaga.

- Prema legendi Kartagu su podigli izbjeglice predvoĊene Elisom (Didonom), Pigmalionovom sestrom,

kojoj je ubio muţa; arheološki i knjiţevni pokazatelji ukazuju na mogućnost da su Feniĉani boravili na

lokaciji novoga grada još krajem 2. tisućljeća pr.n.e., no obiĉno se prihvaća podatak da je Kartaga

utemljena 814–813. pr.n.e.

TRI KARTAGE

Šifman navodi 825. pr.n.e. i, osim toga, ističe da je zapravo bilo tri Kart-Hadašta (»novih gradova«) u

vrijeme feničke (kartaške) kolonizacije – afrički grad Kartaga, Kart-Hadašt kod Kitija na Cipru i Kart-

Hadašt u Iberiji (današnja Cartagena). Treba spomenuti i jednu noviju tezu, po kojoj su zbivanja za

vladavine Pigmaliona dovela do osnutka kolonije kod Kitija, a ne afričke Kartage, koja je navodno nastala

tek na početku 7. stoljeća kad je asirski kralj Asarhadon napao i porazio tirskog kralja. Iako i ta verzija

odgovara mogućim povijesnim zbivanjima, odlučili smo prihvatiti zasad i dalje uvrijeţeno datiranje osnutka

Kartage krajem 9. stoljeća pr.n.e.

- U isto vrijeme nastale su i mnoge sjevernoafriĉke kolonije: Leptis Magna, Hippo Regius, Hadru-

mentum i druge; takoĊer u 9. i u 8. stoljeću, feniĉka se prisutnost uĉvrstila i proširila na Cipru (gradovi

Kitij, Golgi, Idalij, Tamas, Marion i Lapat), na Sardiniji (Nora, Sulhu, Bitija i Tar), na Siciliji (Motija,

Lilibej, Soloent, Panorm), na otocima Sicilijskog prolaza – Melita (Malta), Gaul (Gozo) i Kosira

(Pantelleria) – kao i u juţnoj Iberiji (Almuñécar, Toscanos, Trayamar, Huelva, Setifillia, Las Chorreras,

Malaka i druga mjesta); Neka su ta naselja poslije stvorila vlastite kolonije. Tako je Melita, primjerice,

osnovala Aholu na obali Afrike, a Kartaţani su sredinom 7. stoljeća naselili dotad gotovo pustu Ibizu.

- Premda su Tirani rano ušli u zapadno Sredozemlje, pomak glavne arene feniĉke kolonizacije na

zapad bio je uvelike posljedica rastuće konkurencije grĉkih i traĉkih grupa u egejskom prostoru; Cipar

je ostao feniĉki, ali otkad ga je nakratko zaposjeo Sargon II, tamošnja su naselja poĉela utvrĊivati

svoju samostalnost od feniĉke matice; poslije pada Asirije, Nebukadnezar je uspio podrediti svu

Fenikiju; zauzeo je Tir 573., a zatim Sidon i ostale gradove. To je označilo kraj tirske kolonizacije, iako

su Feniĉani i dalje trgovali po Sredozemlju, pa tako spominje da je u njegovo vrijeme u egipatskom

gradu Memfisu nastala i zasebna ĉetvrt Tirana, okupljenih oko hrama »Afrodite Strankinje« (zacijelo

feniĉko-kanaanske boţice Aštart).

Kartaga

- Tijekom 7-6. stoljeća Kartaga je uspostavila bliske veze gotovo sa svim afriĉkim kolonijama; potkraj

6. stoljeća zaposjela je obalna naselja i bitne komunikacijske toĉke na Sardiniji; na Siciliji Kartaţani

su 480. kod Himere doţivjeli vojni poraz od grĉke Sirakuze, ali poslije su – za vladavine roda Barkâ –

nametnuli svoju nadvlast Iberiji. Daljnja zbivanja izmeĊu 4. i 2. stoljeća pr.n.e. protekla su u znaku

sukoba izmeĊu Kartage i Grka, odnosno Kartage i Rima – i triju »punskih« (dakle »feniĉkih«) ratova

koji su 146. pr.n.e. završili potpunim razaranjem Kartage.

- Feniĉka kolonizacija, u koju moţemo ubrojiti i njezin kartaški nastavak, razvijala se u smjeru sve

veće siline, ovisno o prilikama u Tiru ili Kartagi.

- Na poĉetku su feniĉki mornari krstarili Sredozemljem radi trgovine i trampe, uspostavljajući sluĉajne

dodire s manje razvijenim narodima u prirodno bogatim krajevima. Na taj su naĉin upoznali nova

DREVNE SEOBE 38

podruĉja i mjesta podobna za trajniji ostanak. To su obiĉno bili priobalni otoci ili uski rtovi blizu

izvora svjeţe vode i, po mogućnosti, kamenih stijena za ukop mrtvih (uostalom i Sidon je izrastao na rtu,

a Arvad i Tir na otoĉićima).

- Prave urbane jezgre nisu se stvorile u poĉetnom dobu kolonizacije; no od 10. stoljeća kolonije su po-

stale sastavnim dijelom pomorske drţave Tira; u toj fazi iz Tira su se iselili ne samo trgovci i njihove

obitelji, nego i mnogi drugi ţitelji; rimski povjesniĉar Kvint Kurcije, pišući u 1. stoljeću n.e., izdvojio

je demografsku prenapuĉenost i prirodne nesreće (potrese) kao razloge za tu emigraciju; meĊutim i

politiĉka zbivanja u Tiru i njegovu zaleĊu igrala su veliku ulogu.

- Političke izbjeglice utemeljili su Kartagu, koja je od utemeljenja bila samostalna, jer je nastala mimo

volje tirskih vladara i imala na ĉelu predstavnicu kraljevskog roda; kad su promjene na Bliskom istoku

zasjenile moć Tira, Kartaga je na zapadu izgradila novo carstvo, u kojemu su vojni motivi sve više

odreĊivali kolonijalnu politiku.

Daleke izvidnice

- Poslije poraza na Siciliji Kartaţani su poĉeli slati izvidnice i trgovaĉko-kolonijalne ekspedicije daleko

izvan Gibraltarskih vrata; oko 450. pr.n.e. jedan njihov kapetan, Himilkon, stigao je do Galicije, Fran-

cuske i moţda Britanije; ali je općenito prevagnula afriĉka orijentacija; tragovi feniĉkih pristaništa

nalaze se u redovitim razmacima duţ marokanske obale, od rta Spartel do Bijele Plaţe na jugu; osim

toga, u zadnjoj ĉetvrti 5. stoljeća pr.n.e., iz Kartage se uputilo 60-ak brodova s mnoštvom (navodno

30.000) muškaraca i ţena, kojima je na ĉelu bio zapovjednik Hanon; smatra se da su dospjeli ili do

današnjega Sijera Leonea, ili do Kameruna (ili Gabona); na kraju su se morali vratili zbog nestašice

hrane, a vjerojatno i zbog neprijateljstva domorodaca.

HANONOVA EKSPEDICIJA

Na prvom dijelu puta Hanonovi kolonisti uspjeli su sprijateljiti neko nomadsko pleme na ušću rijeke Drāa,

koje im je dalo prevoditelje i vodiče za juţnije krajeve. Jednom prilikom, na nekom otoku (obično se govori

o otoku Šerbru) ugledali su muškarce i ţene dlakavih tijela, koje su njihovi vodiči nazivali »gorilama«.

Uhvatili su tri takva bića, no nije jasno jesu li to doista bili gorile ili kakvi drugi majmuni. Drugom zgodom

kartaška je druţina bila nazočna pri erupciji vulkana imenom »Kola bogova«. To se brdo povezuje ili s

gorom Kalukima u Gvineji ili s brdom Kamerunom, čije domaće ime – Manga-ma Loba – znači »sjedište

bogova«, pa je zato zabiljeţeno ime moţda prepisivačka greška namjesto »stan bogova«. Hanonova

ekspedicija podsjeća na mnogo dulji put što su ga prevalili fenički mornari, u sluţbi egipatskog faraona

Neha, još u 7. stoljeću pr.n.e. Herodot kaţe da su u dvije godine oplovili svu Afriku, krenuvši iz Crvenog

mora, i u trećoj godini vratili se u Egipat preko Gibraltara i Sredozemlja. U nastavku on piše da su

Kartaţani pričali o jednom drugom, kartaškom ili perzijskom pokušaju plovidbe oko Afrike, kad je Darijev

nećak Satasp stigao do sela »malih ljudi«, očito pigmejaca ili Sana). Fenička ekspedicija u doba Neha, kao i

Hanonovo i Sataspovo putovanje zacijelo su povijesne činjenice. MeĎutim, usput spomenimo da su se

uskoro nakon otkrića Amerike pojavile vrlo upitne teze (primjerice Korčulana Vicka Paletina u 16. stoljeću)

kako su Kartaţani (ili Feničani općenito) preplovili čak i Atlantik.

Sredozemni amalgan

- Feniĉka i kartaška kolonizacija proširila je i u nekim mjestima postavila povijesne temelje za »medi-

teranski« kulturni amalgam koji se još u naše vrijeme shvaća kao sociološki realitet; Feničani i Kar-

taţani, kao trgovci i prijenosnici istočnosredozemnih utjecaja, ušli su u ţivotna čvorišta različitih indi-

genih društava, dinamizirajući i usmjeravajući njihove kulturne sustave po više ili manje istom razvoj-

nom obrascu; u nekim podruĉjima domoroci su ostali zateĉeni; ĉesta skrovišta punskoga (i rimsko-

punskog) novca u unutrašnjosti Sardinije, tipizira reakciju jedne pastirske i konzervativne sredine na

vanjske novìne; i berberska plemena sredozemne Afrike bila su zateĉena, a zatim ih je Kartaga pod-

redila; naprotiv, u sredinama koje su već dostigle nuţan prag (i tip) razvitka, u Etruriji i Iberiji (tar-

teskoj drţavi), došlo je do obostranih kulturnih utjecaja i do izvornih doprinosa općem »sredozemnom

koinēu« (κοινὴ), kako ga je nazvao Enrico Acquaro. Na daljnju konsolidaciju te kulturne smjese

djelovali su grĉki kolonisti, i nakon njih Rimljani.

KAZALO 39

ŠIROKA DIFUZIJA HELADE

- Antiĉkogrĉka kolonizacija - imala je neke sliĉnosti s feniĉkom, ali i bitne razlike.

- SLIĈNOSTI: kao i u feniĉkoj kolonizaciji 1) i njezini poĉeci se mogu smjestiti u vrijeme Naroda

mora; 2) isprepletali su se sadrţaji – trgovaĉkih, demografskih i politiĉkih, i 3) postojala je suradnja s

Feniĉanima; RAZLIKE: 1) antiĉkogrĉka nije imala jedno izvorište; 2) gotovo su sve grĉke kolonije, od

osnutka, uţivale neovisnost od svojih metropola; ipak »etniĉke« podjele Eoljane, Jonjane i Dorane, i

tradicionalne (obiĉajne) veze s metropolama, zadrţale su stanovito opće znaĉenje.

Serobe u mračnom dobu (Mala Azija)

- Antiĉki povjesniĉari razdvojili su pokret u Malu Aziu na dva zasebna selidbena vala: stariji eolski i

malo mlaĊi jonski; prava slika je bila sloţenija, zbog dorskih seoba i pomicanje eolskih i jonskih sku-

pina po središnjoj Grĉkoj prije odlaska preko Egeje. Imena Eoljani, »mješanci«, i Jonjani, »domorodi«,

kao i jeziĉne crte eolskih i jonskih narjeĉja, sugeriraju da se radi o ostacima mikenskog ţivlja, manje

ili više stopljenima s (pridošlim) Doranima.

- Atika i Eubeja mogle su imati kljuĉnu ulogu u naseljavanju srednje obale Male Azije (Atena je moţda

biĉa zborno mjesto, »usko grlo«, za tu kolonizaciju): eolska seoba na sjeveru, od Smirne do Troade i

Lezba, vjerojatno je krenula iz Tesalije; vaţna su bila i zbijanje redova protiv barbarskih naroda, in-

digenih Karaca u Joniji i Traĉana u Eolidi, zatim Frigijaca i Lidijaca u zaleĊu, te sukobi izmeĊu samih

jonskih i eolskih kolonista; na juţni dio maloazijskog kopna – preko puta Roda – do 900. pr.n.e. stigli i

Dorani.

- KRONOLOGIJA: Herodotov opis o dolasku atenskih kolonista u Milet, gdje su poklali domaće Kar-

ce i uzeli za sebe karske ţene, odnosi se moţda na kasnomikensko razdoblje; inaĉe Halikarnas i dorski

Knid imaju najstarije temelje u Maloj Aziji; karski utjecaj bio je jak u Halikarnasu: no nalazi koji jasno

potvrĊuju da su Grci zauzeli jedno indigeno naselje dolaze iz stare Smirne; tu su prvi Grci – vjerojatno

Eoljani – stigli oko 1000. pr.n.e.; na otocima Hiju i Samu nema indigenih, ili predmikenskih nalaza; u

mraĉnom dobu Eoljani su prvi stigli na te otoke, ali – kao i u sluĉaju Smirne, Klazomene, Fokeje i

Eritre – Jonjani su preuzeli njihova naselja, koja su do kraja 9. stoljeća ušla u jonski savez, pod

vodstvom Efeza; ipak vrijeme osnutka eolske skupine naselja nije lako odrediti; jer su nastala u

mraĉnoj epohi grĉke prošlosti, na mogućim mikenskim (ili indigenim) lokacijama; graĊa naĊena na

Lezbu, u kopnenim gradovima Mirina, Pitana, Kima i drugdje, nije starija od 8. ili 7. stoljeća pr.n.e.

- Do 8. stoljeća maloazijsko primorje postalo je sastavnim dijelom Helade.

Nastanak polisa i široka difuzija Helade

- Toynbee je ĉak tvrdio da je »helenska civilizacija« najprije procvala baš u Maloj Aziji, jer se »... zbroj

brodskih posada, udruţujući snage da za sebe osvoji nov dom preko mora, spontano [pretvara] u grad

drţavu, rasĉlanjenu na lokalna ‘plemena’ pod vlasti izborne magistrature«; pomorska migracija

navodno potaknula i epsko stvaralaštvo (dakle Homera) i, s druge strane, rastoĉila obiĉajne i rodovske

veze i tako dovela do oblika politiĉke organizacije kojoj je izraz bio grad-drţava (1987 I: 104–107). No

razvitak grĉkog polisa bio je sloţeniji proces, s korijenima u plemenskim i prirodnim uvjetima u bal-

kanskoj Grĉkoj, iako su presudni utjecaj imale iduće promjene i dodiri s vanjskim svijetom. Ustanova

polisa u biti potječe iz (pretklasičnog) »arhajskog« razdoblja grčke prošlosti; tada je jedan kljuĉna

pojava bila, prema Finleyju – »široka difuzija Helade« od Crnog mora do Atlantika (. Te dvije pojave

bile su povezane.

Migracije u arhajskom razdoblju

- Za razliku od stihijske seobe u mraĉnom dobu, migracije u arhajskom razdoblju odvijat će se pod

vodstvom zastasalih (i stasajućih) grĉkih metropola.

- Kao uvod u tu epohu, nastala je kolonija Al Mina na ušću Oront; oko 800. pr.n.e. više je grĉkih

gradova, utemeljilo tamo neku vrstu zajedniĉke trgovaĉke postaje; u poĉetku je vlast nad Al Minom

imala kakva aramejska drţavica; osim Al Mine, smatra se da je Mezad Hašavjahu blizu Ašdoda po-

DREVNE SEOBE 40

stojala i jedna zasebna kolonija grĉkih plaćenika; treba se prisjetiti Jamanija (»Jonjanina«) koji je 712.

u pobuni protiv Sargona II Asirskoga; ĉini se da su asirski carevi nerado gledali na grĉke prodore; no

arheologija sugerira da je Al Mine stradala u intervalu kad se politiĉka moć pomaknula iz Asirije u

haldejsku Babiloniju; grad se obnovio u perzijskom razdoblju, kao potpuno grĉki grad, a trajao je

zatim sve dok helenistiĉka Seleukija nije preuzela njegovu ulogu.

- KRONOLOGIJA: izvan Bliskog istoka, do sredine 8. stoljeća pr.n.e. (ili prije), grĉka »iselišta« nik-

nula su u Italiji, na Siciliji i u juţnom Jadranu; na prijelazu iz 8. u 7. stoljeće proces je zahvatio Tra-

kiju, Tas, Troadu i Helespont; slijedila je konsolidacija u italsko-sicilskom prostoru (»unutarnja kolo-

nizacija«), te grĉki prodor u Egipat i Libiju (Kirenaiku); u 6. st. pr.n.e. kolonizacijski pokret proširio se

na zapadu do juţne Francuske, Španjolske, Sardinije i Korzike, na sjeveru do srednjeg Jadrana, i na

sjeveroistoku oko cijeloga Crnog mora.

- Na kraju su granice grčkoga svijeta zaokruţile prostor od Fasisa u Kolhidi do otoka Elefantine (egip.

Abu) izmeĎu Egipta i Nubije, pa sve do Heraklovih stupova (Gibraltara) na zapadu Sredozemlja.

Magna Graecia

- Juţna Italija je zajedno sa Sicilijom središnja i jedna od najranijih podruĉja grĉke kolonizacije u

arhajskom razdoblju.

- Većina izvora tvrdi da su prve grĉke kolonije u Italiji nastale malo prije 750. stare ere; Ljudi iz

Halkisa i Eretrije na Eubeji predvodili su tu ekspanzije; u drugoj ĉetvrti 8. stoljeća osnovali su Pite-

kuzu na otoku Ischiji i uspostavili trgovaĉke odnose s Etrušĉanima i narodima Kampanije; iz Pitekuze

su prešli na kampanijsko kopno, gdje su podigli Kumu (Κῡμη Χαλκιδική, lat. Cumae); moguće je da je

prozvan po maloazijskoj Kimi (Kyme, Κῡμε Φπικωνίρ), iako ta veza nije jasna; prvi kolonisti poslije

su osigurali strateško pristanište na Mesinskom tjesnacu, Zanklu (Messinu); na ist. obali Sicilije, Hal-

kiĊani iz Kume odcijepili su se od Eretrijaca, te oko 757–756. osnovali Naks, Leontine i Katanu; tu su

stigli i doseljenici iz Megare na Peloponezu, koji su 751–750. kolonizirali Megaru Hibleju; u Zanklu

su stigli novi iseljenici iz Halkisa i pojaĉili prvu skupinu iz Kume; za prvog mesenijskog rata izmeĊu

Sparte i Mesene (750–720. pr.n.e.) ti migranti, uz pomoć Mesenjana, kolonizirali su Regij (Reggio

Calabria); 733. Korinćani (= Dorani) utemeljili su Sirakuzu, a tada su skupine iz Ahaje na Peloponezu

osnovali Sibaris i Kroton, Kauloniju i Metapontij. Lakonci (Spartanci) podigli su oko 710. Tarant (Ta-

ranto); tada su Kumljani osnovali Partenopej, iz koje je nastao Neapol (»Novi grad«, Napulj). 688.

jedna druţina Dorana (s Roda i Krete) utemeljila je Gelu na Siciliji; izmeĊu 680. i 670. pr.n.e. Lokrani

su naselili Lokri Epizeferi, a malo prije 650. izbjeglice iz maloazijskog Kolofona utemeljile su Siris.

- Slijedila je »unutarnja kolonizacija«; i pod pritiskom naknadnih »priseljenika« iz Grĉke, εποικοι,

starije kolonije poĉele su podizati nove »naseobine« (κηίζμαηα) i tvrĊave (θπούπια); najviše sekun-

darnih kolonija osnovali su Sirakuţani (Heloru, Akru, Kasmenu i Kamarinu) i Lokrani (Medmu,

Hiponij, Metaur); Megara Hibleja i Zankla rano su prodrli u zapadni dio Sicilije, gdje su podigli

Selinunt (650), te Himeru (649), a 598. Gelani, uz pomoć novih došljaka s Roda, naselili su Akragant.

Jadran

- u red starijih kolonija spada i Korkira (Krf); naselili su ju prvo Eretrijci, zatim Korinćani, koji su

733. (kad su u njihovi sugraĊani osnovali Sirakuzu) protjerali Eretrijce s Krfa; 100-ak godina poslije

(627) Korkira je utemeljila Epidamno (Draĉ), a Korint oko 600. Apoloniju (Pojana); na poĉetku 6.

stoljeća KniĊani iz Male Azije, zajedno s Korkiranima, naselili su Crnu Korkiru (Korĉulu); druge su

skupine stigle do ušća Pada, gdje su izgradili (ili uzeli od Etrušĉana) trgovaĉko naselje Spinu; ulazak

Grka u jadranski prostor oteţavalo je gusarstvo ilirskih i srodnih plemena; Grci su se jaĉe uĉvrstili tek

poĉetkom 4. stoljeća, pod okriljem i u skladu s politikom sirakuskog tiranina Dionizija Starijeg (406–

367), i njegova sina Dionizija MlaĊeg (367–345); na mjestu starijih ilirskih naselja podigli su Isu (Vis),

Far (Stari grad), Lis (Lješ), i nekoliko kolonija na suprotnoj, zapadnoj obali Jadrana. Dionizije starije

je osnovao Ankon (Anconu) i Numanu ia Adriju je oteo od Etrušĉana; Dionizije MlaĊi, izgradio je dva

pristaništa na zap. obali Otrantskih vrata: Brentesij (Brindisi) i Hidrunt (Otranto).

KAZALO 41

Trakija

- grĉka kolonizacija obala Trakije krenula je na prijelazu iz 8. u 7. stoljeće pr.n.e., u doba prodora u

juţni Jadran; ime poluotoka Halkidike svjedoĉi o ulozi Halkisa; drugi migranti iz Eubeje, Eretrijci,

naselili su više mjesta na zapadnom »prstu« Halkidike; isti Eretrijci koje su Korinćani protjerali iz Kor-

kire osnovali su obliţnju Mendu, na sjeverozap. Solunskog zaljeva; u 7. stoljeća, HalkiĊani su pomogli

otoĉanima Andara podići kolonije na ist. dijelu Halkidike; oko 600. Korinćani su sagradili Potideju, na

korijenu eretrijskog »prsta«; kolonizaciju bliţe Helesponta inicirale su eolske skupine, naselivši do 700.

otok Samotrakiju; kolonisti sa Samotrakije sagradili su više utvrda na susjednom traĉkom kopnu; Eoljani

su podigli i En na ušću Marice; od ostalih Grka, treba spomenuti Parane (koji su 680-ih zauzeli Tas i

odatle osnovali kopnene kolonije Neapol/Kavallu, Oisimu i druge), Hijane (kod Maroneje) i doseljenike

iz Male Azije. Milećani su sagradili Kardiju i Limnu, dvije strateški smještene kolonije s obje strane

Traĉkog Hersoneza (Galipolja); poĉetkom 7. ili potkraj 8. stoljeća pr.n.e. Grci su zaposjeli Helespont, i

prodrli u Propont (Mramorno more); tu su vodeću ulogu imali su Megarani i maloazijski Jonjani, oso-

bito Milećani

Egipat i Afrika

- Na poĉetku vladavine Psamtika I (664–610) na obali Egipta nasukala se ĉeta jonskih i karskih

gusara; Psamtik ih je iskoristio da protjera Asirce iz zemlje, te im dao im zemljišta s obje strane Nila, u

blizini Bubaste. Kralj Ahmose (570–526), u grĉkim izvorima Αμαζιρ, preselio je njihove potomke u

Memfis. Sve do perzijske okupacije Egipta, faraoni su se uvelike oslanjali na pomoć grĉkih (preteţito

jonskih) plaćenika i njihovih karskih i ciparskih pandana; Grci su ţivjeli i sluţili i u garnizonima u

Tafnisu, na Elefantini i drugdje; no najvaţniji je bilo osnivanje Naukratije na kanopskom rukavcu

Naukratija je sigurno nastala prije Ahmosea, već u drugoj polovini 7. stoljeća, ili do 620. pr.n.e.;

Strabon je tvrdio da su je podigli Milećani, nakon što su s trideset brodova ušli u Nil do sa(it)skog na

mjestu grada moralo je postojati i starije egipatsko naselje. Egipćani su ĉinili dio stanovništva i poslije

dolaska Grka; Naukratija se razvila, poput Al Mine, kao trgovaĉka enklava, u kojoj su Grci imali

glavnu rijeĉ, ali ĉiji je opstanak ovisio o poticajima i zaštiti egipatskih vlasti. U gradu su se naselili

Grci iz ĉak petnaestak (ili više) matiĉnih gradova.

PLAĆENICI U EGIPTU

Herodot je tvrdio da su Grci u doba Psamtika i Ahmosea »... bili na ime prvi tudjinci, koji su se u Egiptu

naselili.« No to nije točno. Strane skupine ulazile su u Egipat od prapovijesti nadalje. Štoviše, prema jednom

(doduše upitnom) tumačenju, čak su i »Heleni«, pod imenom Haunebut (moţda h3nb.w), pristizali u Egiptu

već od preddinastičkog doba, odnosno od Staroga Kraljevstva. A bilo je i minojskih i mikenskih dodira.

Ipak, Herodotov komentar odraţava dio istine, jer je upravo od 7. stoljeća pr.n.e. Egipat postao sve ovisniji

o Grcima. Po svoj prilici, Psamtik je bio prvi egipatski kralj koji se uvelike oslonio na grčke plaćenike. To je

bio i izraz političkog propadanja zemlje, koja se nakon Devetnaeste i Dvadesete dinastije postupno pretvori-

la u drugorazrednu silu, i to zbog premještaja njezinog teţišta na sjever i slabljenja veza sa starim izvorima

moći na jugu

- Grĉke enklave u Egiptu ukazuje na veće zanimanje Grka u to vrijeme za juţnu stranu Sredozemlja;

istodobno s osnutkom Naukratije, kolonisti iz Tere stigli su do Libije; prema Herodotu prvo su unaj-

mili kretskog školjkara da povede izvidnicu do otoka u priobalju Libije, kojeg je taj upoznao kad ga je

bura onamo izbacila; otok se zvao Plateja; slijedio je dolazak kolonista. Ostali su na Plateji dvije go-

dine, i potom prešli na susjedno kopno, u predio »Aziris«. Nakon šest godina u tom kraju, domaći

Libijci nagovorili su ih da se presele dalje na zapad; tu su Terani podigli Kirenu – 630-ih godina; u 6.

stoljeću tu su stigli novi doseljenici s Peloponeza i jonskih otoka; do sredine istog stoljeća porasle su

unutarnje napetosti, pa je jedna skupina nezadovoljnika napustila Kirenu i osnovala Barku.

Politička zbivanja u Maloj Aziji

- U 7. stoljeća pr.n.e., poslije najezde »kimerskih« stepnjaka koja je srušila frigijsku drţavu, Lidija se

osamostojila i lidijski kraljevi (Gig, Ardije, Sadijat i Alijat) poĉeli su vršiti pritisak na grĉke gradove u

DREVNE SEOBE 42

primorju; a na kraju posljednji iz dinastije, Krez (563–546), nametnuo svoju nadvlast gotovo ĉitavom

primorju; kako je pisao Herodot: »Prije Krezove vlade bili su svi Heleni slobodni« (I: 6). A poslije

Kreza, vlast nad Malom Azijom prešla je u ruke Perzijaca.

- Maloazijska zbivanja pokaĉali su emigraciju: npr. seobe RoĊana i KniĊana u Siciliju, KniĊana na

Korĉulu, odlazak brojnih maloazijskih Grka u Trakiju i Egipat, i– daljnju ekspanziju Grka prema zap.

Sredozemlju i u crnomorske krajeve.

- Na prijelazu iz 7. u 6. st. pr.n.e. Fokejci su podignuli Masaliju na ušću Rhône, na kraju glavnoga

trgovaĉkog puta u unutrašnjost Galije, a zatim je Masalija podigla Emporij (Empúries) u sjevernoj

Iberiji; Fokejci su pokušali prodrijeti i na Baleare i u jugoist. Iberiju; oko 565. masalijski Fokejci sa-

gradili su Alaliju (Aleriju) na Korzici; velik je izbjegliĉki val krenuo tamo izmeĊu 546. i 540., kad je

perzijski vojskovoĊa Harpag zauzeo Fokeju; stigavši na Korziku, ta je skupina poĉela harati po okol-

nim kartaškim i etrušĉanskim podruĉjima, što je nakon pet godina izazvalo vojni sukob i novo preselje-

nje; na kraju su ti Fokejci osnovali Hijelu u juţnoj Kampanije; jedini istoĉni Grci, osim Fokejaca, koji

su tada u većem broju prešli na zapad, bili su Samljani; oko 531. podigli su Dikearhiju (»grad

pravde«), blizu kampanijske Kume.

Crno more

- Prema izvorima, Grci su poĉeli naseljavati crnomorske krajeve još u 8. stoljeću; no prema drugim po-

kazateljima, dublji prodor vjerojatno nije poĉeo prije posljednjih desetljeća 7. stoljeća stare ere; Sinopa

i Trapez (Trabzon) na juţnoj crnomorskoj obali, a moţda već i Amis (Samsun), nastali su kao miletska

trgovišta oko 600. pr.n.e.; u 6. stoljeću, Milećani su svojim kolonijama zaokruţili Crno more; ukupno

su imali ĉak 70-ak kolonija; u Kolhidi su sagradili Fasis; na istoĉnotrakijskoj obali Apoloniju (Sozo-

pol), Mesambriju, Odes (Varnu), Tome i Istar; na ušću Dnjestra Tiru; na ušću Buga i Dnjepra Olbiju i

neimenovanu koloniju na otoku Berezan; na Krimu, kod današnjeg Kerĉa, podigli su Pantikapej

(skitski: »put riba«), koji je osnovao niz vlastitih kolonija (Mirmekij, Nimfej i druge): Teodozija na

Krimu isto ulazi u red ranih miletskih naselja; U osnivanju nekih tih mjesta Milećani su imali pomoć

od drugih maloazijskih Grka: Hijana, Klazomenaca, Fokejaca i Tejana; izbjeglice iz Teja (zajedno s

Milećanima i Fokejcima) podigli su Fanagoriju preko puta Pantikapeja na ulazu u Azovsko more, na

istoĉnoj strani Kimerskog bospora (Kerĉkih vrata); nešto prije tu su nastali i Kepi, Hermonasa (danas

Taman) i Gorgipija; osim maloazijskih Grka, u Crno more ušli su i Megarani: iako se malo zna o

Herakleji, koju su podigli na jugozap. crnomorskoj obali, taj se grad brzo razvio i osnovao sekundarne

kolonije – npr. Kalat (izmeĊu Odesa i Toma) i (u 5. stoljeću) Hersonez (na jugu Krima).

Kraj Arhajskog razdoblja

- Arhajsko doba završilo je, prema uobiĉajenoj shemi, 480-479. pr.n.e; tada su se zbila tri tri vaţna

dogaĊaja: 1) udruţene grĉke snage zaustavile su perzijsku vojnu silu u balkanskoj Grĉkoj; 2) Sirakuza

je porazila Kartaţane na Siciliji; 3) grĉke kolonije oko Pantikapeja na Krimu stvorile su Bosporsko

kraljevstvo.

- Slijedilo je razdoblje klasiĉne Helade, u kojoj je Atena stekla prevlast; kolonizacija je u prijašnjem

obliku i obujmu prestala do početka 5. stoljeća; no poslije 480. Grci iz Bosporskog kraljevstva podigli

su Tanais na Donu, najsjeverniju od svih grĉkih kolonija (premda se ĉini da je u postojala jedna

sjevernija kolonija u zemlji Budina, kod sela Beljska u Poltavskoj oblasti); a u 4. stoljeću Sirakuza je

pokrenula ekspanziju na Jadranu. Osim toga,

- Atenjani su od kraja šestoga do konca 5. stoljeća, osobito za vrijeme Perikla, osnivali mnoge zavisne

kolonije, »kleruhije«, na osvojenom grčkom terenu u egejskom i susjednom podruĉju; prve su us-

postavili 506. godine na Eubeji, nakon pobjede nad Halkisom; u kleruhijama na Eubeji, juţnoj Trakiji,

kod Sinope i na otocima naselili su oko 10.000 svojih graĊana do kraja peloponeskih ratova (405), kad

su bili prisiljeni napustiti tu imperijalnu politiku.

- sredinom 4. stoljeća pr.n.e. zbio se posljednji veći kolonizacijski pokret na Siciliju; da bi smirili kaos

koji je nastupio poslije svrgnuća Dionizija MlaĊeg, i protiv kartaške opasnosti, Sirakuţani su zatraţili

KAZALO 43

pomoć od svoje matice Korinta; iz Korinta je stigao Timoleon; ubrzo je vratio red, i 339. porazio

Kartaţane; uputio je glasonoše diljem Grĉke, pozivajući nove koloniste; izmeĊu 50.000 i 60.000 ljudi

odazvalo se tom pozivu, od kojih se 40.000 nastanilo na sirakuskim posjedima.

OPĆA OBILJEŢJA

Poticaji

- DEMOGRAFIJA: Platon (428–347) je kao glavni razlog za kolonijalni pokret izdvojio »tjeskobu

zemlje« (ζηενοσοπία γῆρ) »...ili neku inu nevolju«: i doista, arheološka graĊa, prije svega sedmero-

struko povećanje broja grobova u Ateni i Atiki u prvih 60-ak godina 8. stoljeća (i sliĉne pojave u

Italiji i ist. Iberiji) potvrĊuje nagli porast stanovništva u vrijeme arhajske grĉke kolonizacije; u takvoj

shemi kolonizacija se moţe shvatiti kao »izvoz« prekomjernog stanovništva; treba spomenuti i

sluĉajne prirodne nevolje, poput sedmogodišnje suše koja je prema Herodotu bila razlog za emigraciju

Terana u Kirenaiku.

- TRGOVINA: neki su istaknuli znaĉenje trgovine, pogotovu u ranoj fazi kolonizacije: Al Mina,

Naukratija i iberijski Emporij bili su »mjesta susreta grĉkog i barbarskog svijeta«; ime Emporija znaĉi

tek »trţište« (ili »trgovište«), a izgleda i da Grci su krenuli u Italiju »u brazdama feniĉkih [trgovaĉkih]

laĊa«; Feniĉani su bili prisutni na lokaciji najstarijih grĉkih kolonija u Italiji, Pitekuze, i vjerojatno pri

osnutku Sirakuze, ĉije ime ima semitsku etimologiju, moţda »hrid galebova«; trgovaĉki motivi bili su

naglašeni u halkiĊanskoj i eretrijskoj kolonizaciji, koja je ĉesto utirala put grĉkoj ekspanziji; najvaţniji

grad Eubeje, Halkis, i susjedna Eretrija, postale su još u prvoj polovini 8. stoljeća razvijena obrtniĉko-

trgovaĉka središta; no iako su Eubejci gradili kolonije na strateškim trgovinskim toĉkama (npr. uz Me-

sinski tjesnac, ili blizu rudnih izvora (na Halkidiki), imali su oko i za plodna obradiva zemljišta.

- Agrarni poticaj, »tjeskoba zemlje«, bila je vaţna za seobu Ahejaca (ljudi iz Ahaje) u juţnu Italiju, i

za korintsku kolonizaciju (u kojoj su prednjaĉili seljani iz Tegeje kraj Korinta); no fokejsku koloniza-

ciju (kao i eubejsku) pokrenula je prvo trgovina, i poslije sukobi s Lidijcima i Perzijcima; ti su sukobi

utjecali i na iseljavanje drugih maloazijskih Grka, a borbe izmeĊu suparniĉkih gradova utjecali su na

iseljeniĉke tokove još otprije; npr. prvi i drugi mesenijski rat (u 8. odnosno u 7. stoljeću) i rat za Le-

lantsku ravnicu izmeĊu Halkisa i Eretrije (u trećoj ĉetvrti 7. stoljeća); u sekundarnoj kolonizaciji mo-

glo je doći do promjene osnovnih orijentacija. Primjerice, ahajsko je iseljavanje bilo preteţito agrarno,

ali Sibaris, jedan od uspješnijih ahajskih gradova juţne Italije, širio se radi trgovine..

OSNIVANJE TARANTA

Osnivanje Taranta zanimljiv je primjer koji na jedan osobit način potvrĎuje opće pravilo. Postoje raz-

ličite verzije te predaje. Strabon je zabiljeţio dvije – prvu je ponudio Antioh Sirakuţanin (5 stoljeće

pr.n.e.) i drugu Efor iz Kime (4. stoljeće n.e.). Prema Antiohu, djeca Spartanaca, tzv. παρθενίαι (»djevoj-

čani«), roĎena za vrijeme 1. mesenijskog rata i zatim lišena graĎanskih prava, spremala su pobunu. Kad

im je urota bila otkrivena, dio partena zatraţio je milost, a dio se uputio u Delfe, gdje im je savjetovano

da se odsele u bogatu zemlju Japigâ (danas Juţnu Apuliju). Efor je toj priči dodao neke detalje. Tijekom

mesenijskog rata Spartanci su prisegnuli da se neće vratiti kući sve dok ne razore Mesenu. Nakon 10

godina ratovanja, njihove su ih ţene upozorile da će Sparta ostati bez poroda zbog duge odsutnosti

muškaraca. Tad su Spartanci izdvojili najmlaĎe vojnike, koji nisu bili obvezni prisegom. Poslali su ih kući

s naredbom da ţive s tamošnjim djevojkama. Iz tih odnosa rodili su se parteni. Ali kad je Mesena

napokon pala, ratnici povratnici nisu htjeli priznati graĎanska prava partenima, jer su oni bili roĎeni

izvan braka. Potonji su skovali urotu, zajedno s helotima. Kad su je Spartanci otkrili, prema Eforu,

nagovorili su partene da se isele i da osnuju koloniju. Jednu sličnu verziju iste priče poznavao je i

Aristotel. I Pseudoskimno i Diodor Sicilski navode da su Tarant osnovali parteni iz Sparte, dok Polibije

kaţe da su to bili »nezakoniti sinovi« Spartanaca. No, radi potpunosti, treba reći da su drugi antički

autori povezali partene s kultom »Atene djevice«, s ilirskim narodom Partenima, s gorom Partenij u Ar-

kadiji, pa i s nekim indigenim narodom u Japigiji. Prema jednom tumačenju, parteni su bili Ahejci,

potisnuti iz Lakonije nakon dolaska Dorana. Ipak, više puta spomenuta veza izmeĎu Sparte i Taranta,

iznimnost spartanske kolonizacije, vremenska podudarnost izmeĎu prvog mesenijskog rata i datuma os-

nutka Taranta, pa i dorsko narječje te grčke kolonije govore u prilog priči o ratu, pobuni i emigraciji

partena iz Sparte. Uzeto zajedno, ta tri aspekta odraţavaju društvene napetosti u doba kolonizacije.

DREVNE SEOBE 44

- STASIS: no ni prenapuĉenost (glad za zemljom), ni trgovina, a ni prirodne nepogode i ratovi ne

objašnjavaju bit grĉke kolonizacije u arhajskom razdoblju; smirivanje prilika poslije burnih dogaĊaja

na prijelazu u ţeljezno doba omogućilo je obnovu proizvodnje i rast stanovništva, ali su slijedile unu-

tarnje krize; gradovi kao Atena i Arg gotovo nisu imali kolonije, unatoĉ populacijskom poletu, dok je

mnogo manji Korint, u kojem se plemstvo nametnulo kao iskljuĉiva sila, bio jedan od »voĊa« u kolo-

nizacijskom pokretu; to vrijedi za metropole Eubeje; u njima je vlast ostala u ĉvrstim rukama moćnih

viteza (»konjara«, grĉ. ἱπποβοηαι); društvene krize karakteriziraju gotovo sve matiĉne gradove koloni-

sta; razdor – ζηάζιρ – zahvatio je sve slojeve i staleţe; u tom relativnom kontekstu i puki porast sta-

novništva bio bi opasan; obespravljen puk, najĉešće pod vodstvom kadetskih ili nezadovoljnih pri-

padnika plemstva, odlazio je osnovati kolonije.

Postupak osnivanja kolonija

- Postojao je uhodan scenarij:

1) Odluka o organiziranom iseljavanju donijela bi se nakon posavjetvanja u jednome od glavnih

helenskih svetišta (najĉešće u Delfima ili Dodoni).

2) Izvršio bi se izbor kolonista, katkad bi odlazile specifiĉne društvene skupine, koje su same pri-

hvatile poziv za odlazak i katkad se izbor prepustio ţdrijebu.

3) Ako bi više gradova rganiziralo pokret, metropolom se smatrao onaj grad koji je dao prvi poticaj.

4) Odlazeća druţina dobila bi predvodnika (οἰκιζηήρ), kome se stavilo u zadatak da donese ustav

(πολῑηεία) kolonije, koji je u naĉelu bio blizak ustavu metropole.

5) Iz metropole kolonisti bi odnijeli plamen iz svetog ognja grada, kao znak svog podrijetla i tradicije.

No takoĊer su nosili i mirtinu grančicu, simbol smrti, prekida veza i prema tome potvrdu njihove

samostalnosti.

- samostalnost kolonija bila je ne samo potreba njihove potpune afirmacije, nego i realan odraz velike

rasutosti i razliĉitosti sredozemne Helade; mMetropole su morale to poštivati, ili bi došlo do sukoba; u

7. stoljeću pr.n.e. ţelja Korinta da vlada nad svojom kolonijom Korkirom izazvala je prvi pomorski

boj zabiljeţen u grĉkoj povijesti; no neke manje sekundarne kolonije, podignute bez obrednih sveĉa-

nosti blizu svojih metropola, i kolonije Sirakuze u Jadranu, ostale su jedno vrijeme podreĊene svojim

matiĉnim gradovima.

Lociranje grčkih kolonija

- Kao i Feniĉani, Grci su ugnijezdili sve svoje prve kolonije u prirodno zaštićenim poloţajima s dobrim

sidrištima i dostupom do bogatih zaleĊa ili mogućnošću kontrole glavnih trgovaĉkih putova (obiĉno

otoci i otoĉići, rtovi i uzvišice na ušćima vaţnih rijeka, najĉešće blizu indigenih staništa).

- Otoĉna naselja izgradila bi mostobrane na susjednim kopnima, i postupno iz njih osvajala zaleĊa.

- Velika udaljenost nekih najstarijih kolonija (npr. Pitekuze), sugerira da je igra sluĉaja djelovala na

njihov nastanak; no na putu izmeĊu tih kolonija i njihovih matica niknula bi nova naselja, na kljuĉnim

mjestima komunikacijske linije (uz Mesinski tjesnac i drugdje).

- Slijevanje podataka o stranim krajevima u egejsku Grĉku olakšalo je iduće kolonizacijske pothvate,

pri ĉemu su svegrĉka svetišta, osim izriĉite vjersko-ideološke uloge mogla sluţiti i kao opći informa-

cijski »uredi« (ali je ideologija svakako bila vaţna za adaptaciju u stranom svijetu).

- Drugi ĉimbenici: Grci su obiĉno izbjegavali zauzeta feniĉka podruĉja (iako ima pokazatelja o proţi-

manju feniĉkih i grĉkih utjecaja), zatim neke su metropole imale razmjernu veću ulogu, a postojala je

tendencija prostornog grupiranja kolonija iste metropole što je bilo korisno za obranu i od indigenih

naroda i od suparniĉkih grĉkih skupina, jer su stare razmirice iz egejske Helade nerijetko su prelazile i

u kolonijalne sredine.

- Grĉke kolonije imale su i prednosti u odnosu na svoje metropole (veće prirodne izvore, više prostora

za ekspanziju); gradovi Sicilije i juţne Italije najviše su iskoristili te prednsti i ubrzo slovili kao naj-

bogatiji u grĉkom svijetu; privukli su mnoge priseljenike, pa i nemali broj umjetnika i obrtnika; u 6.

KAZALO 45

stoljeću pr. n.e., u njima su našli utoĉište mislioci i politiĉki emigranti iz uznemirenih krajeva Egeje,

meĊu inima Ksenofan i Pitagora.

-»Velika Grĉka« bila je zapamćena više kao kulturni posrednik izmeĊu Grka i drugih naroda (Etruš-

ĉana i poslije Rimljana) nego kao stvaralac izvornih vrijednosti.

ODNOSE S INDIGENIM ILI ZATEĈENIM NARODIMA

- Problem pristransti izvora: imamo uglavnom samo podatke Grka o odnosima s tim narodima, a oni

nisu ostavili svoja viĊenja.

- bilješke Grka o drugim narodima u najboljem sluĉaju oslikavaju neku nejasnu prijetnju iz zabrĊa, a u

najgorem »strašnog i barbarskog neprijatelja pred vratima«; susreti s barbarima uprizorili su Grcima

(sociološku) razliku izmeĊu »nas« i »njih« i djelovali na jaĉanje opće helenske svijesti, dok je gradnja

obrambenih zidina protiv »njih« (i drugih Grka) ujedinila koloniste u osjećaju snaţne privrţenosti baš

svome gradu.

- Moţe se zakljuĉiti da su kontakti izmeĊu Grka i drugih naroda varirali ovisno o vremenu i motivu

kolonizacije, »plemenskim« tradicijama grĉkih kolonista i stupnju kulturne razvijenosti barbara; to

posljednje, izvan bliskoistiĉnog podruĉja, bilo je uglavnom »primitivno« u odnosu na grĉki sklop, i

zato su Grci ostali uvelike otporni na barbarske utjecaje, osim u pogledu nekih izraza u umjetnosti – i

nekih indigenih vjerovanja (usvojenih u ranoj fazi kolonizacije, preko mješovitih brakova i helenizira-

nih barbara).

Odnosi sa strancima u mračnom dobu kolonizacije

- Herodotov komentar o atenskim kolonistima Mileta, tipizira taj društveni trenutak: muškarci su pošli

na put sami, pobili karske muškarce, i prisvojili njihove ţene; izgleda da je to nasilje dovelo do neke

vrste kulturne involucije (karske ţene navodno su od tada prestale objedovati sa svojim muţevima, i

nisu ih više zvale imenom); i poslije su grĉki došljaci uzimali domaće ţene (bilo je mješovitih brakova

npr. u Trakiji, Kirenaiki); za Kirenaiku i Barku Herodot kaţe da su ţene poštivale libijske prehram-

bene obiĉaje; iz opisa naseljavanja Kirenaike proizlazi da libijski narodi nisu pzdravljali dolazak Grka.

Na koncu su pozvali u pomoć Egipćane, a daljnji rasplet, poslije perzijske intervencije, rezultirao je u

prisilnoj deportaciji Barkana u Baktriju.

- Naseljavanje Male Azije i Kirenaike u oba su sluĉaja pokrenuli, uvjetno, oĉajnici – potisnuti iz svojih

zaviĉaja krajnjom nuţdom; vjerojatno seljaci; postoji teza da su agrarni kolonisti slabo suraĎivali sa

starosjediocima, za razliku od skupina kod kojih su trgovački i obrtnički motivi upravo nalagali dobre

odnose sa stranim narodima; tu zgodnu tezu dalje nadopunjuje postavka da su dorski Grci od poĉetka

teţili podrediti starosjedioce, dok su Jonjani bili mnogo blaţi u tom pogledu; navodno su halkiĊanski

odnosno jonski kolonisti na Siciliji bili skloniji suţivotu s domaćim Sikelima, dok su Dorani, pre-

dvoĊeni Sirakuţanima, nastupali ratoborno i nadmoćno.

- Sikeli su svuda diljem Sicilije i juţne bili potisnuti; većina grĉkih naselja nastala je na starim sikel-

skim temeljima; prvo bi Grci podigli stanište blizu postojećih naselja, ili uspostavili posebnu ĉetvrt u

takvu naselju; slijedio bi dolazak priseljenika i naposljetku protjerivanje ostataka starosjedilaca; Sikeli

su ostali zateĉeni i preslabi pruţati otpor; kad je u 5. stoljeću pr.n.e. došlo do obnove njihove svijesti,

kad je na ĉelo tog pokreta stao sikelski prvak Duketij (u. oko 440.), Sikeli su bili već gotovo posve

pohelenjeni; 446. sam Duketij predvodio je korintske doseljenike na Siciliju.

- Drugi narodi Italije i Sicilije pruţali su jaĉi otpor.

- Jedna masovna grobnica blizu Akraganta iz 7. stoljeća pr.n.e., sugerira da su starosjedioci – Sikanci,

ne Sikeli – doĉekali Grke »na noţ«; no u zap. Siciliji, Feniĉani i Kartaţani uspostavili su relativno

dobre odnose s domaćim narodima, osobito s Elimcima; suraĊivali su protiv Grka; Etrušĉani su imali

donekle sliĉnu ulogu u vezi s tzv. sabelijskim plemenima iz Apenina (preteţito italski narodi, Sabinja-

ni, Samniti, Picenti i drugi); U 5. stoljeću pr.n.e., kad su se zaoštrili odnosi izmeĊu Etrušĉana i Grka,

poĉeo je veliki silazak Samnita u Kampaniju; ratnih sukoba bilo je i na prostoru današnje Apulije, no

arheološki trag ukazuje na mirnije odnose s ovdašnjim narodima: Peuketima, Mesapima i Daunijcima.

DREVNE SEOBE 46

- Na sjeveru i sjeveroistoku, odnosi Grka i domaćih naroda prolazili su kroz razne faze: 1) Iliri su prvo

odbili Grke svojim gusarstvom, poslije su posustali, ali 384. hvarski su starosjedioci, uz pomoć desetak

tisuća Ilira s kopna, podigli velik, ali neuspješan ustanak protiv kolonista; 2) Traĉani su se pokazali vrlo

neprijateljski prema Grcima, mada su propuštali grĉke rudare i poslije kupovali grĉku robu; i sami su

bili u ekspanziji; na kraju se uspostavio stanovit modus vivendi i traĉki kneţevi prisilili Grke na danak,

te zauzvrat ih štitili od daljnjih napada; u nekim grĉkim kolonijama nastale su traĉke ĉetvrti, ali

općenito, Grci i Traĉani rijetko su ţivjeli zajedno.

- Na sjevernoj Pricrnomorju, grĉki došljaci naišli su na Skite; etniĉka situacija bila je tu izrazito sloţena

i pokretna; ime »Kimerski Bospor« (Κιμμέπιορ Βόζποπορ) ĉuva uspomenu na Kimere; nakon skitskog

doba i sve do pada Bosporskog kraljevstva u 5. stoljeću n.e. tu su se izmjenjivali razni narodi i ple-

mena: poslije Skita – prvo Sarmati, zatim Geti, od sredine 3. stoljeća n.e. Goti, napokon Huni.

- Skiti su iskazivali sumnjiĉavost prema tuĊim (grĉkim) obiĉajima; Herodot je to ilustrirati primjerima

skitskog plemića Anaharsida i kralja Skileja; Skiti su prvoga ustrijelili kad se vratio iz Helade, jer je

usvojio grĉke obiĉaje; Skilej je prošao sliĉno (sve je ĉešće zalazio u jednu miletsku koloniju, gdje je

ţivio kao Grk, a na kraju bio je posvećen i u Dionizijeve-Bakhove misterije, za što je platio glavom);

ipak, ako je vjerovati priĉi da je jedan skitski kralj ţudio da zapravo bude Grk, crnomorski Grci os-

tavljali dubok dojam na skitski vladajući sloj; Grci su bili više upućeni na domaću narode, ponajprije

zbog velike udaljenosti od ostale Helade; štoviše još je od Homera postojala iznimno dobra slika

o»dobrohotnim nomadima, koji su ţivjeli u skladu s prirodom«; o uspješnosti suradnje u tom »barbar-

skom« zakutku najbolje svjedoĉe visokovrijedne umjetnine koje su grĉki majstori izraĊivali po ukusu

skitskih naruĉilaca.

- Više-manje mirno stanje na sjevernom Pricrnomorju trajalo je do 3-2. stoljeća pr.n.e. Potom su Skiti,

pod pritiskom Sarmata u zaleĊu, krenuli u napad na grĉke gradove u primorju.

Saţetak

- priĉe o sudbinama Anaharsida i Skileja govore o tome da su Grci su objektivno ugroţavali sklop

vrijednosti i »antropološke jezgre« naroda s kojima su dolazili u dodir; svojim utjecajem izazvali su

krize meĊu domaćim voĊama, svećenstvom i pukom; tako se pojava stasis, koja je leţala u korijenu

samog kolonizacijskog pokreta, proširila se preko kolonista u tuĊe sredine.

- Indigeni narodi, pa i visokocivilirani, ĉija je egzistencija uvelike ovisila o stabilnosti poretka, zauzeli

su rezerviran stav prema došljacima; dobar su primjer Egipćani, koji su prema Herodotu izbjegavali

zarazne dodire s Grcima, iz religijsko-obrednih razloga.

- Drugi narodi bili su otvoreniji prema grĉkim novìnama. Poneki su na kraju izgubili svoju osobitost,

kao što se dogodilo Sikelima.

- Snaţnije skupine, s ĉvršćim polaznim osnovama, uspjele su u vlastitu kulturu integrirati ono što su

primili od Grka (Etrušĉani, Latini); to i difuzija drugih kulturnih tekovina, unaprijedili su tekući proces

zbliţavanja mediteranskog stanovništva.

- Daljnji prodor grĉkih i sredozemnih utjecaja duţ Rhône, i od Jadrana u Alpe, unio je neke dinamiĉne

elemente i u kontinentalnu Europu, što je ubrzalo razvitak tamošnjih halštatskih i (poslije) latenskih

populacija; keltske seobe, koje je Strabon opisao kao posljedicu plemenskog razdora, mogu se shvatiti

kao dio tih promjena.

- Povratni utjecaji: Helada je u odnosu na strance uĉvrstila svoju helensku svijest, a priljev robe i

roblja iz barbarskih zemalja djelovao je na procvat klasiĉnih grĉkih polisa, pa tako i Atene.

- Poraz atenske politike u peloponeskim ratovima, nakon ĉega je nastupio opći razdor i kriza polisa,

omogućio je »(polu)barbarskim« narodima kojima su grĉka »iselišta« prenijela dio helenstva, pogla-

vito Makedoncima i Rimljanima, da preuzmu vodstvo u idućim fazama antiĉke povijesti.

HELENISTIČKA KRETANJA

- Plutarh tvrdi da je Aleksandar osnovao 70-ak gradova; istraţivaĉi smatraju da je taj broj tek oko 20, a

samo je desetak identificirano; bila su to mjesta prvenstveno vojnog znaĉaja, podignuta radi opskrbe,

KAZALO 47

pokoravanja stanovništva, ĉuvanja strateških toĉaka ili granica; većina su »stara istoĉnjaĉka naselja«,

koja su dobila grĉka imena i ustave, i u kojima su se naseljavali isluţeni vojnici; na kraju 4. stoljeća

n.e. preostala je samo Aleksandrija u Egiptu i Nikeforij na prijelazu Eufrata; druge su naseobine ne-

stale ili opet postale »istoĉnjaĉke... pod svojim starim imenima«: Herat (Aleksandrija u Areji),

Proftazija (Fradra), Kandahar (Aleksandrija u Arahoziji) i druge.

- autori iznose razliĉita mišljenja a masovnosti kolonizacije u Aleksandrovo vrijeme.

- Ipak, moţe se da su Aleksandrovi »gradovi« katkad posluţili kao uporišta za dotok Grka i Make-

donaca u osvojene krajeve, i da se taj dotok doista moţe razmotrati kao oblik kolonizacije.

Aleksandrije

- Aleksandrija u Egiptu, toĉnije Aleksandrija pri Egiptu, bila je sasvim nova kolonija; Aleksandar ju je

osnovao 331. pr.n.e. na pustu obalnom pojasu, prema svim kolonizacijskim pravilima (potraţio je

savjet u svetištu Zeusa Amona, potom na tlu iscrtao granice grada, itd.).

- Njezina prvotna svrha bila je da osigura zaleĊe i opskrbu (Egipat je već postao jednom od glavnih ţit-

nica za Grĉku).

- na povratku iz Egipta, Aleksandar je ugušio ustanak samarijskih plemena, i u Transjordaniji podigao

niz gradova, od kojih je jedan dobio ime makedonske prijestolnice Pele, jer je oko njega, prema

tadašnjoj zamisli, trebala niknuti nova Makedonija (Шифман 1988: 101).

- Naselja na istoku: Aleksandrije u Areji, Drangijani (Proftazija), u Arahoziji i »pod Kavkazom«

(toĉnije u podnoţju Hindukuša) trebale su imati opskrbne i zaštitne uloge; u Baktriji, a osobito u

Sogdijani i Marakandi (Samarkandu), Aleksandar je naišao na jak otpor domorodaca, koji su iz planin-

skih vrleti vodili neku vrstu gerilskog rata; odgovorio je krutom odmazdom, poubijavši desetke tisuća

ljudi (120.000, prema vjerojatno pretjeranu podatku Diodora). MeĊu pokorenim plemenima u »gornjim

satrapijama« podigao je Aleksandriju ἐζσαηή, »najdalju« (Hudţand u Tadţikistanu), i mekoliko manjih

mjesta kamo je nastanio 23.000 umornih i bolesnih vojnika.

- Aleksandar je poĉinio pokolje i u krajevima na ulazu u Indiju (u Nuristanu i Swatu); tu je naredio da se

obnovi poraţeni grad Arigeja (Nawagai), a Nisi, u podnoţju Koh-i-Mora (lat. Merus) podario je slobodu

i autonomiju; nakon pobjede nad indijskim vladarom Porom, osnovao je Nikeju (»Pobjedu«) i

Bukefalu (po imenu svog konja), oba grada na rijeci Hidasp (Jhelum). Na povratku na zapadu, uz Ind i

preko Gedrozije, osnovao je (ili preimenovao) još tri Aleksandrije.

- Sudbina Aleksandrovih naselja bila je razliĉita. Još u Indiji Aleksandar je ĉuo za ustanak meĊu

Grcima koje je ostavio u Baktriji (jedan se dio vratio u Heladu). Nakon njegove smrti, kaţe Diodor, i drugi

Grci u »gornjim satrapijama« postali su »bolesni« za helenskim naĉinom ţivota i podigli pobunu.

Indija i baktrijski Grci

- Na je jugu Ĉandragupta Maurya (vl. 322–298), tvorac prvog povijesnog carstva u Indiji (321–185.

pr.n.e.) i djed znamenitog Aśoke (273–232), protjerao je Grke i Makedonce iz naselja/garnizona na

indskom podruĉju; 303. Seleuk I, nasljednik istoĉnog dijela Aleksandrove drţave, morao je prepustiti

Ĉandragupti pokrajine Gandharu, istoĉnu Arahoziju i Gedroziju;

- 250. pr.n.e., stepski nomadi Parti (Parthava) zauzeli su krajeve juţno od Kaspije i odcijepili Baktriju

od Seleukida; tada je namjesnik Baktrije, Diodot (vl. 256–246), uspio je stvoriti kraljevstvo baktrijskih

Grka.; naseljavanje istoĉnih satrapija vjerojatno je bilo jaĉe nego što se prepostavilo (primjer Aj

Hanum na pritoku rijeke Kokĉe u Amudarju u Afganistanu)

- U prvoj ĉetvrti 2. stoljeća pr.n.e. (nakon pada dinastije Maurya) baktrijski Grci prešli su Hindukuš i

zavladali u Pandţabu i sjeverozap. Indiji; njihov kralj Demetrije (205–171), poĉeo je kovati novac s nat-

pisima na grĉkom pismu i na indijskom pismu brahui; slijedila je sinteza grĉke i indijske kulture,

uvelike zahvaljujući utjecaju budizma; budizam, uĉvrstivši se u Indiji za vladavine Aśoke, omogućio je

Grcima da se ukljuĉe u indijsko društvo, što im inaĉe nije dopuštao okoštali kastinski sustav hinduizma;

Indogrci su darivali veliko blago budistiĉkim samostanima, a vjerovjesnike nove religije upućivali su

duboko u unutrašnjost Azije.

DREVNE SEOBE 48

- Poslije grĉke ekspanzije u Indiju iz stepskih krajeva stigli su Kušani: Toharci prema grĉkim autorima,

Dà-Yuèzhì prema kineskim izvorima; do kraja 2. stoljeća pr.n.e. slomili su drţavu baktrijskih Grka.

Kolonisti i plaćenici

- Postoji suglasnost da su u Aleksandrovo vrijeme nositelji kolonizacije bili vojni veterani i grĉki

plaćenici.

- Plaćeništvo se razvilo u Heladi već u arhajskom dobu, no potkraj 5. i u 4. stoljeću poprimilo je široke

razmjere (usp. Ksenofontov opis o sudjelovanju deset tisuća grĉkih plaćenika u dinastiĉkom sukobu

perzijskih Ahemenida); sociološki, plaćeništvo je bio izraz i čimbenik propadanja polisa: raniji procvat

gradske proizvodnje i trţišne razmjene postupno je uništavao slobodno seljaštvo: pošto su dobre prilike

za odlazak u sredozemne kolonije već ponestale, a priljev robovske radne snage sve je više ograni-

ĉavao mogućnosti najamnog rada, plaćeništvo je postalo prihvatljiv izlaz u nuţdi.

- Uĉestali ratovi pogodovali su tom razvitku; bogati gradovi mogli su unajmiti profesionalne vojnike; ali

profesionalizacija vojske potkopala je graĎansku vojnu sluţbu, samu osnovu institucije grĉkog polisa;

diljem Helade, demokratski poreci ustupali su mjesto vladavini aristokrata i tirana (tzv. »mlade tiranije«).

- Guy Thomas Griffith procijenio je broj plaćenika koja se pridruţila makedonskoj vojsci tijekom Alek-

sandrovih ratova na 60.000 i 65.000, a broj koji je Aleksandar naselio u svojim »gradovima« na 36.000;

to i nisu neki veći kontingenti, no posljedice Aleksandrovih vojni, najprije pogoršavanje uvjeta u Grĉkoj

zbog prekomjernog priljeva blaga i robova iz Azije, te meĊusobne borbe baštinika Aleksandrovih

provincija: Seleukida, Atalida i Ptolemejevića – usmjerile su nove plaćeniĉke druţine na istok i jug.

Katoikije i kleruhije

- Dijadosi (»nasljednici«) naseljavali su ih u specifiĉnim vojnim staništima, katoikijama, pogotovu u

Maloj Aziji (Pergamu) i na podruĉju seleukidske drţave.

- Za razliku od Aleksandrovih veteranskih kolonija, u katoikijama su se naseljavali aktivni vojnici i

funkcionirale su kao garnizoni (iako je bilo i civilnih katoikija, ĉiji su pripadnici takoĊer, po potrebi,

mogli biti pozvani u rat); Grci i Makedonci ĉinili su većinu naseljenika, ali bilo je i drugih narodnosti

(npr. Kelta u Maloj Aziji, koji su poslije tu osnovali Galaciju): mnoge katoikije dobile su status polisa,

a katkad su se povezale s lokalnim zajednicama. Vjerojatno je iz vojnog naselja nastao i polis Dura-

Europa na Eufratu, ĉije su glavno stanovništvo ĉinili Grci i Makedonci, a nadzirao je vaţne trgovinske

putove Mezopotamije.

- Helenistiĉki vladari osnivali su i kleruhije, koje su više nalikovale na veteranske kolonije nego na

prijašnje atenske posadbe; meĊu klerusima su prevladavali grkomakedonski ratnici; dobili bi zemlju u

zamjenu za rezervnu vojnu sluţbu.

- Ptolemej I naselio je 8000 zarobljenika na kleruhijama u Egiptu; isto je uĉinio Antioh III sa Ţidovima

koje je premjestio iz Mezopotamije u Malu Aziju; prisilno i dobrovoljno preseljavanje podanika (ĉak i

ĉitavih gradova), nastavilo je i proširilo obrazac koji je ponegdje primijenio već Aleksandar; Seleuk I

na taj je naĉin utemeljio Seleukiju na Orontu, a osnovao je navodno ukupno 35 grada.

- U gradove što su ih podigli helenistiĉki vladari slile su se razliĉite vrste kolonista (makedonski ve-

terani, plaćenici i izbjeglice iz grĉkih gradova i pripadnici raznih azijskih narodnosti): stizale su i

mnoge skupine obrtnika i trgovaca; no vlast koja je poĉivala na osvajanju nije lako dobivala lokalnu

potporu: zato su helenistiĉki carevi postali ovisni o izabranim dvorskim »prijateljima« (ugĉavnom

Grka), o makedonsko-grĉkoj eliti, i o golemom aparatu nadzornika, pisara, redarstvenika i drugih

sluţbenika, takoĊer u velikoj mjeri novaĉenih iz redova doseljenika; viši sluţbenici i dvorjani dobivali

su od cara »darovnu zemlju« (δωπεά, »dar«).

Spajanje Zapada i Istoka

- Unatoĉ Aleksandrovu pokušaju stopiti zapad i istok (usp. golemo vjenĉanje desetak tisuća vojnika s

perzijskim djevojkama), makedonski i grĉki doseljenici u Aziji i Egiptu ţivjeli su odvojeno od do-

maćih naroda, zatvoreni u svoje uske krugove, te briţno ĉuvali svoje ustanove, narodnost, umjetnost,

KAZALO 49

knjiţevnost i svu svoju »grĉkost«; s druge strane, iako su se sjećali gradova i zaviĉaja podrijetla, u

kulturno stranim sredinama »izgladili« su razlike koje su dijelili njihove pretke; u daljnjemu slijedu,

zajedniĉki jezik – κοινὴ – postao je kao odraz zbijanja redova u helenistiĉkom kontekstu.

- I neki slojevi indigenog (negrĉkog) stanovništva prihvatili su barem kao lingua franca grĉki κοινὴ.

Ali stari jezici, obiĉaji, i najviše vjerovanja ostali su duboko usaĊeni u puku i lokalnom plemstvu

- Elitni poloţaj Grka i Makedonaca izazvao je otpor; u Egiptu, glomazna i parazitska nadgradnja pto-

lemejevske drţave okrenula je domaće Egipćane protiv sebe: troškovi i tereti pali su na leĊa »kraljev-

skih seljaka«, kratkovidni zahvati u ekonomiju, nemar vladara za potrebe starosjedilaca, narušavanje

egipatske ideologije, potaklo je neposluh, bjegove i ustanke; i praksa nastanjivanja kleruha u

domovima Egipćana naišla je na opće negodovanje; situacija se malo ublaţila poslije graĊanskog rata

(kad se Gornji Egipat privremeno odcijepio, 207-186. pr. n.e.), i nakon»filantropskih dekreta« 118.

(protiv zlovlasti sluţbenika); ali grkomakedonski sloj i Egipćani i dalje su najĉešće ţivjeli zasebno; s

tim u vezi, znakovit je da se prema Plutarhu tek Kleopatra VII (69–30 pr.n.e.), posljednja iz roda Ptole-

mejevića, uopće potrudila nauĉiti egipatski jezik.

Aleksandrijske populacije - politeumate

- Aleksandrije pri Egiptu formalno nije ulazila u sociogeografski pojam Egipta; Egipćani su smatrali

grad Behedet, 25 km juţno od obale, najsjevernijom toĉkom zemlje; na mjesto Aleksandrije nalazilo

se prije toga jedno manje selo (Rakotis) i faraoni su drţali osmatraĉnice radi ĉuvanja ulaza u Nil; zato

je Aleksandrija izrasla na neopterećenu terenu; u grad su ubrzo stigli razni doseljenici; moguće je

razlikovati nekoliko grupacija: 1) ljudi oznaĉeni u izvorima jednostavno kao »Aleksandrijci«, koji su

uţivali stanovita ograniĉena prava; 2) više samoupravnih »graĊanstava« – πολιηεςμαηα, stvorenih na

etniĉkoj osnovi; osim Grka i Makedonaca, takve su zajednice imali Ţidovi (Judejci), Sirijci, Kirenci i

drugi; 3) zasebnu grupaciju na dnu društvene ljestvice tvorili su »podanici« (λαόρ, »puk«), uglavnom

obespravljeni Egipćani; bilo je i mnoštvo meĊupoloţaja i socijalnih niša; grad bijaše amalgam funk-

cionalno povezanih, ali obiĉajno i pravno razluĉenih populacija.

- U Aleksandriji, i u drugim helenistiĉkim gradovima, pravna raznorodnost spreĉavala je oblikovanje

općeg graĊanstva; helenistiĉki polis, za razliku od izvorne ustanove, nije imao puĉku osnovu; sliĉnost

je postojala u tome što su priseljenici, teško dobivali puno graĊanstvo; novo rješenje bila je pojava

politeumata; no imigracije, porast broja etnokulturnih skupina, nedostatak općih interesa i smanjene

mogućnosti za politiĉko djelovanje, potakli su stvaranje spontanih udruţenja: kultnih saveza i raznih

inih udruga izvan politiĉke sfere; ĉlanovi tih udruga odrţavali su skupna ţrtvovanja, blagdane, gozbe i

sliĉno; to je i jaĉalo veze meĊu ţiteljima gradova; porasla je meĊusobna trpeljivost, pa i razmjena ideja i

vjerovanja; razvila su se nova magijska i filozofska gledanja, a u velikim helenistiĉkim gradovima šaro-

like horde varalica, astrologa, alkemiĉara i proricatelja takmile su se s tradicionalnim vjerovanjima i

pravim znanostima.

- No trpeljivost bila je najviše posljedica ravnodušnosti; izrazit primjer odstupanja bio je ukaz Antioha

IV Epifana (175–163) iz 167. pr.n.e. kojim je zabranio Ţidovima vaţan dio njihovih obreda; slijedio je

ustanak u Judeji, makabejski rat (167–142), u kojemu su Ţidovi, uz potporu Rima, izborili neovisnost;

no pod utjecajem i u reakciji na helenizam, ţidovstvo se podvojilo u univerzalistiĉke i tradicionalne

struje, i njihova su meĊusobna trvenja utjecala na budući razvitak sve do izravne rimske okupacije

Judeje na poĉetku 1. stoljeću n.e., te do ţidovskog rata i ustanka Bar-Kohbe; univerzalistiĉko gledište

najviše su podrţavali Ţidovi izvan Judeje; iseljeni Ţidovi dali su neke vrlo vaţne kulturne doprinose; s

tim u vezi vrijedi osobito spomenuti Septuagintu, nastalu na grĉki κοινή u Aleksandriji u 3. (2.) st.

pr.n.e.; iseljeno ţidovstvo ilustrira migracijsku pojavu dijaspore, koja je najvjerojatnije poprimila

svoje osnovne tipske znaĉajke upravo u razdoblju helenizma.

Pojam dijaspore

- Helenistiĉku migraciju Grka i Makedonaca oznaĉujemo kao kolonizaciju, jer su te skupine integralno

presadile svoje »zajedništvo« u nove sredine – ali razvitak helenistiĉkih gradova ukljuĉivao je i snaţan

i ĉesto prevladavajući dotok drugih naroda, koji su na temelju vlastitog nasljeĊa i vlastitih potreba, te

DREVNE SEOBE 50

zbog prvotne neprobojnosti grkomakedonskih slojeva, stvorili, kako smo vidjeli, zasebne organizacije.

Takav okvir, u kojemu su manjine mogle odrţati svoje identitete kroz više naraštaja, bio je povoljan za

razvitak dijaspora.

- Sami Grci i Makedonci tvorili su jednu takvu dijasporu, a druge su ĉinili prostorno raspršeni barbar-

ski narodi, u prvom redu upravo Ţidovi; u sociološkom pogledu dijaspore se odreĎuje ne toliko ras-

pršenost kakve migracijske populacije u prostoru, koliko odrţavanje i okupljanje migranata oko zajed-

ničkih ustanova u inače stranim sredinama; indski trgovci u Sumeru (Lagašu), Staroasirci u Kapa-

dokiji i deportirani Ţidovi u Babilonu već su imali stanovita obiljeţja dijaspora. U helenistiĉkom ok-

viru dijaspore su postale gotovo pravilo. Moţe se reći da su grkomakedonske enklave posluţile kao uzor

drugim narodima, rasporeĊenima u socijalnim meĊupoloţajima helenistiĉkih gradova.

Utjecaji helenizma

- Kulturni utjecaj u helenizmu uglavnom se širio iz rasutih grĉkih zajednica na druge narodne skupine;

bilo je i povratnih utjecaja, u periferijskim podruĉjima i tamo gdje su mnogi poluhelenizirani starosje-

dioci mogli djelovati kao kulturni prijenosnici.

- Učinak helenističkih kretanja na samu Makedoniju i Grčku: priljev velikog blaga produbio je

postojeću krizu u Grĉkoj i poremetio razvitak u Makedoniji; u Maledoniji se ubrzala se urbanizacija i

nastali su novi gradovi, poput Kasandrije na Halkidici i Tesalonike (Soluna); no nagli prodor robno-

novĉanih odnosa imao je razorne posljedice za seljaštvo, koje je u Makedoniji, još više nego u Grĉkoj,

ĉinilo osnovu društva i drţave; Aleksandrov otac Filip II (382–336) dovodio je Skite, Ilire (Dardance) i

Traĉane u zemlju kako bi ojaĉao njezino stanovništvo; u idućem razdoblju stanje se pogoršalo; velik

emigracija na Istok oslabila je Makedoniju.

- Filip V (238–179), nako što je doţivio poraz od Rimljana u drugom makedonskom ratu (200–197),

pokušao je popraviti makedonski poloţaj: uveo je pronatalnu politiku i poticao doseljavanje Traĉana; i

u Grĉkoj je došlo do endemnog pada prirodnog priraštaja; Polibije kaţe da se to zbilo zbog »umiš-

ljenosti, sebiĉnosti i lijenosti«, ali prema ocjeni Sarah Pomeroyeve, u visokopokretnom društvu hele-

nizma mnogi stari razlozi za brak jednostavno su nestali; u klasiĉnoj Grĉkoj brak je imao smisao radi

odrţavanja obiteljskih loza, kultova i grobnica, što je sve nestalo kad su veze ljudi sa svojim domo-

vinama oslabile; osim toga, povećao se udio siromašnih ljudi koji nisu mogli uzdrţavati veće obitelji.

RIMSKA KOLONIZACIJA

- Današnji naziv »kolonizacija« potjeĉe upravo od Rimljana; njihove su kolonizacijske sheme, u stano-

vitom smislu, saţele mnoga starija iskustva, i pridonijele našoj općoj predodţbi o tom tipu migracije.

- Rani Rim poĉeo je kao zajednica seljakâ-ratnikâ, koja je za vladavine Etrušĉana, i poslije protjeriva-

nja kraljeva, dobila znaĉajke grada-drţave: prvobitna rimska res publica, ili »javna stvar«, imala je

mnoge sliĉnosti s grĉkim polisom: kao i za polis razvijala se prostornim širenjem; no za razliku od

raspršenoga širenja grĉkih gradova, Rimljani su teţili osvojiti podruĉja u prostornom kontinuitetu, nad

kojim bi zatim uspostavili drţavnu dominaciju.

-U prvoj fazi Rimljani nisu bili dovoljno jaki da bi sami zavladali nad osvojenim zemljama: stoga su

nakon niza sukoba s okolnim narodima (Etrušĉanima, Ekvima, Volscima itd.) sklopili 493. savez s li-

gom latinskih gradova (nomen Latinum), u kojoj su sebi osigurali glavnu ulogu.

- Rim je prvi samnitski rat (343–341. pr.n.e.), koji je otvorio put prodoru u Kampaniju, završio izdaj-

niĉkom nagodbom; Latini su poveli ustanak (340–338): Rimljani su ga ugušili, uz pomoć Samnita, uki-

nuli Latinsku ligu i proširili neka stara latinska prava na svoje nove italske saveznike (Samnite i druge).

- Sloţeni odnos s Latinima i Italima uvjetovao je poĉetni, pa i daljnji hod rimske kolonizacije.

- U naĉelu, od poraţenih naroda traţila formalno stupanje pod vlast (potestas) rimskog naroda (sub

dicionem populi Romani) – kao »predani« (dedicticii) dobili bi pravo na zaštitu (fides, »vjeru«), koju su

odreĊivali pobjednici; od poraţenih se ĉesto uzimao dio zemlje, koji bi postao javnim posjedom (ager

publicus populi Romani); takvi posjedi, ukoliko ih Rimljani ne bi iznajmili njihovim bivšim vlasnicima,

mogli su se parcelirati i predati na pojedinaĉnu uporabu (viritim) rimskim graĊanima (koji su s

KAZALO 51

vremenom postali faktiĉki vlasnici), ili pak koristili za gradnju dvije vrste kolonija: latinske i (u uţem

smislu) rimske. Do ukinuća Latinske lige (338 pr.n.e.) upravo su Latini prednjaĉili u kolonizaciji.

Latinske i rimske kolonije

- Razlozi za osnivanje prvih latinskih kolonija, uvjetno, leţe u sociodemografskim pritiscima, u Plato-

novoj »tjeskobi zemlje«, i porastu napetosti (stasis) unutar matiĉnih gradova. Rimski graĊani, osobito

plebejci, takoĊer su odlazili u latinske kolonije; od sredine 5. stoljeća plebs, od sredine 5. stoljeća je u

nekoliko navrata vršio politiĉke pritiske, traţeći dodjelu zemlja izvan grada; prva specifiĉno rimska

kolonija, luka Ostija blizu ušća Tibera, osnovana je tek 351. pr.n.e., ako ne i poslije – nakon 338., kad

je Rim napokon usvojio vlastitu kolonijalnu politiku.

- U odnosu na latinske kolonije, rimske nisu u poĉetku bile osobito privlaĉne; bile su okupacijski

garnizoni ili male strateški smještene naseobine s po tri stotine graĊana ili obitelji, bez veće samouprave i

s razmjerno slabim mogućnostima ili izgledima za rast; veće i privlaĉnije rimske kolonije podignute su

tek poslije zauzeća prekopadske, tj. cisalpinske Galije (Gallia Cisalpina); latinska naselja, koja su se gra-

dila u Italiji i nakon 338., imala su u polazištu negdje oko 2.500 muških graĊana, ili 6-10.000 ljudi;

Venusija, osnovana 291. na sjevernoj granici Apulije i Lukanije, privukla je ĉak 20.000 ljudi.

- Poloţaj latinskih kolonista bio je dobar do 268. godine (do osnutka Ariminuma); poslije su Rimljani

uskratili kolonijalnim Latinima ius connubii i migratio (u dijelu u odnosu na dobivanje rimskog graĊan-

stva); od 173. latinski doseljenici u rimskim kolonijama dobivali su manje posjede; proširenje rimskog

graĊanstva na Latine i Itale tijekom i nakon socijalnog rata (90–88. pr.n.e.) povratilo je pravnu jednakost,

pa je poslije srednji status ius Latii ostao samo za neke kolonije ili indigene zajednice izvan Italije.

Kronologija rimskih i latinskih kolonija

GODINE OSNIVANJA KOLONIJA

Latinske – Cora (501), Signia (495), Velitrae (495), Norba (492), Ardea (442), Labici (418), Vitellia (395),

Circeii (393), Satricum (385), Setia (383), Sutrium i Nepete (382), Cales (334), Fregellae (328), Suessa

Aurunca (313), Luceria (314), Interamna na jugu Lacija (312), Alba Fucens (303), Sora (303), Venusia

(291), Hadria u Picenu (289–283), Narnia (299), Carseoli (298), Paestum kod grčke Posidonije (273),

Cosa (272), Ariminum (Rimini) (268), Beneventum (268), Firmum (Fermo) (264), Aesernia (Isernia) (263),

Brundisium (244), Spoletium (241), Placentia (Piacenza) (218), Cremona (218), Thurii Copia (193), Vibo

Valentia (192, na mjestu grčkog Hiponija), Aquilea (181) i Luca; rimske – Ostia (351. ili 338), Antium

(Anzio) (338), Tarracina (329), Minuturae (295), Sena Gallica (Senigallia) (283), Pirg (264), Alsium (247),

Fregenae (245), Volturnum, Liternum, Puteoli, Salernum (Salerno), Buxentum, Tempsa, Croton (kod grčkog

grada) i Sipontum (Manfredonija) (sve 194), Bononia (Bologna) (189), Potentia u Picenu (184), Pisaurum

(Pesaro) (184), Parma i Mutina, (Modena) (183), Graviscae (181), Luna (La Spezia) (177), Auximum u Pi-

cenu (157 ili 128), Saturnia (183), Tarentum (grčki Taras) (133) i Scolacium (122).

1) Do 338. pr.n.e. postojalo je 10-ak latinskih kolonija većinom na podruĉju Lacija, i dvije u juţnoj Et-

ruriji na zemlji otetoj od etrušĉanskog grada Veja

2) Od 338. do 273. Latini su podigli još 13 naselja (5 u Laciju, 3 u Kampaniji, 2 u Lukaniji i po 1 u

Apuliji, Picenu i Etruriji); Rimljani su osnovali 5-6 (4 u Laciju, po 1 u Kampaniji i Umbriji);

posljednja rimska kolonija u toj fazi, Sena Gallica u primorju Umbrije (danas Marche), nastala je 283.

pr.n.e., nakon što su Rimljani poĉinili strašan pokolj nad keltskim plemenom Senona i na »galskom

polju« (ager Gallicus) smjestili vojni tabor.

- Tako se preko Apeninskog gorja od Lacija do Jadrana stvorio pojas rimskog teritorija koji će za

mnoga stoljeća obiljeţavati geopolitiĉku sliku Italije.

3) 273. pr.n.e. sva je Italija od Pada do gradova Velike Grĉke postala rimska; italski »debakl« epirskog

kralja Pira, koji je krenuo u Italiju na poziv graĊana Taranta (uznemirenih zbog porasta moći Rimljana

i osnutka Venusije na njihovim granicama), bio je izravni povod za tu ekspanziju; poslije je Rim os-

novao 11. vaţnih kolonije (4 u Kampaniji, 3 u Etruriji, 2 u Bruciju /današnjoj Kalabriji/ i po 1 u Luka-

niji i Apuliji): u tom razdoblju latinski kolonisti podigli su (gotovo) jednak broj novih naselja (po 2 u

Etruriji, Umbriju i Samniju, po 1 u Picenu, Apuliji, Lukaniji i Bruciju, i 2 preko Pada).

DREVNE SEOBE 52

- Prodor Rimljana u Padaniju poĉeo je 233.; 223/222. zauzeli su središte keltskih Insubrijaca, Medio-

lanum (Milano); drugi punski rat (218–201), u kojemu su Kelti stali na stranu Hanibala, odgodio je os-

vajanje prekopadske (cisalpinske) Galije do 191. pr.n.e; zatim je do konca 2. stoljeća nastalo još 10-ak

rimskih kolonija (5 u Padaniji i cisalpinskoj Galiji, 2 u Etruriji, 1 u Liguriji, 1 kod Taranta i 1 u Bru-

ciji); posljednja latinska kolonija u to vrijeme bila je Akvileja u zemlji Veneta; Akvileja je trebala po-

slije posluţila kao polazište za širenje prema Istri i Dalmaciji.

- Sveukupno u prvim stoljećima Republike, u Italije je nastalo 66 vaţnijih latinskih i rimskih kolonija;

kolonizacija je zahvatila je oko 250.000 ljudi: omjer latinskih naspram rimskih kolonija bio je 24:7

prije 273. pr.n.e., i 14:21 poslije te godine (ukupno 38:28).

Izlazak iz Italije

-Izlazak Rima iz Italije bio je rezultat prvoga punskog rata.

- Odmah nakon pobjede nad Kartagom (241) Sicilija je postala prvom rimskom provincijom; malo pos-

lije (238) u isti je status spala Sardinija (s Korzikom); slijedio je prodor u cisalpinsku Galiju i dva ilir-

ska rata (230–228 s Teutom i 220–219 s Demetrijem Hvaraninom).

- Pokret prema sjeveru i istoku privremeno zaustavio je drugi punski rat, kojega je ishod imao – u više

pogleda – dalekoseţne posljedice (i) za rimsku kolonizaciju.

- Još 218. pr.n.e. – uoĉi drugoga punskog rata – rimski vojnici stigli su u Iberiju; tijekom rata, Publije

Kornelije Scipion (235–183. pr.n.e.) (poslije Afriĉki) osvojio je tamošnja kartaška podruĉja (209–207).

U te krajeve, 206., upućene su skupine italskih kolonista. U dolini Guadalquivira, na latinskom Baetis,

podignuto je naselje Italika; Kartaţani su se morali povući u Afriku, gdje se rat oduljio do 201.

- HISPANIJA: 197. godine, 4 godine nakon primirja s Kartagom, Iberija je bila organizirana u dvije

provincije: Hispania Ulterior (»dalja«) i Hispania Citerior (»bliţa«); Corduba (Córdoba), koju je Stra-

bon smatrao najstarijom kolonijom u Hispaniji (III: 2. 13), moţda je tada dobila kolonijalni status; u

bivšoj feniĉkoj Karteji (kod Gibraltara) podignuto je 171. pr.n.e. Colonia Libertinorum za potomke iz

mješovitih brakova Rimljana i domaćih ţena; poslije je juţna Iberija (Betika) postala središte rimske

kolonizacije u zap. Sredozemlju; nešto manje bila je to i zap. Iberija (usmjerena na grad Tarakon). Iz

tih krajeva, konzul Metel (123) preselio je 3.000 rimskih kolonista na Balearske otoke; no podreĊivanje

unutarnjih i (sjevero)zapadnih (luzitanskih i keltiberskih) podruĉja Iberijskog poluotoka bio je dug

proces, koji je trajao sve do Julija Cezara i Augusta, pa i poslije.

- Nakon drugoga punskog rata, Rim je doţivio veliku društvenu preobrazbu; taj rat nije samo uklonio

najjaĉeg takmaca za nadvlast u Sredozemlju, nego je i oznaĉio unutarnju prekretnicu.

- Na pustoši koju je stvorila Hanibalova vojska za vrijeme dugogodišnjega haranja po Italiji, izrastao

je sistem velikih latifundija, na štetu malih i srednjih zemljovlasnika koji su prije bili temeljem

rimskog društva i drţave.

- Promjene u Italiji bile su zasjenjene, ali i usko povezane s prodorima na širem sredozemnom pod-

ruĉju.; tijekom 2. stoljeća pr.n.e., odmah nakon završetka (i još za vrijeme) drugog punskog rata, Rim

se upleo se u niz novih sukoba, koje je katkad i samovoljno inicirao, iz kojih je napokon izašla kao

najmoćnija sila na Sredozemlju.

- Poslije sravnjenja Kartage sa zemljom (treći punski rat) i sloma makedonske drţave, Republika je

stekla niz novih provincija: Makedoniju i Ahaju (146), Afriku (oko razrušene Kartage) (146), i Aziju

(Pergam i Frigija) (133–113).

Kasna Republika i braća Grakho

- 133. pr.n.e., u okviru rastućih unutarnjih napetosti, narodnim tribunom postao je Tiberije Sempronije

Grakho (163–133); njegov pokušaj da se usvoji zakon o agrarnoj reformi u prilog slobodnih seljaka u

odnosu na veleposjednike, naišao je na otpor; uskoro je i sâm poginuo, pod udarcima razjarene svjetine

predvoĊene skupinom senatora; nakon njegove smrti izbile prve otvorene agitacije Latina i Itala za

dobivanje rimskog graĊanstva, što dovesti, poĉetkom posljednjeg stoljeća stare ere, do socijalnog rata.

- U meĊuvremenu, 10 godina nakon ubojstva Tiberija Grakha, na mjesto narodnog tribuna bio je

izabran njegov mlaĊi brat Gaj Sempronije (154–121); mlaĊi je Grakho uspio izboriti, izmeĊu ostalog,

KAZALO 53

zakon o gradnji novih kolonija u Italiji i izvan nje; Najveći projekt bilo je osnivanje Junonije, na ruše-

vinama Kartage; Gaj Sempronije predvidio je da se tamo preseli 10.000 kolonista, od kojih je svaki

trebao dobiti posjed od 600 jugera; pošao u Afriku da nagleda poĉetak gradnje Junonije; no nakon

povratka u Rim (121), došlo je do sukoba s novim konzulom i do ubojstva mlaĊeg Grakha.

- Slijedilo je razdoblje neprekidne krize Republike, vanjskih i graĊanskih ratova i sve veće uloge moć-

nika: Cine, Marija, Sule, Pompeja i naposljetku Cezara.

Veteranske kolonije i preobrazba drţave

- IzmeĊu 120. i 118. pr.n.e. Rimljani su zaposjeli juţni dio transalpinske (»francuske«) Galije, i tu orga-

nizirali provinciju Gallia Narbonensis (prema keltskom mjestu Narbonu); Narbon je postao 118. (ili

115.) najranija i središnja kolonija na tom podruĉju; u idućem desetljeću, do juga Galije stigla je prva

velika najezda Germana – Cimbra, Teutona i drugih; 105., u boju kod Arausiona (Orange), Germani su

nanijeli uţasan poraz rimskoj vojsci (navodno su Rimljani izgubili ĉak 80.000 ljudi); to (i ini razlozi)

potaknuli su konzula Gaja Marija (157–86) na korjenitu vojnu reformu, što mu je pomoglo da 104. i

ponovno 101. razbije germanski nalet.

- Marijeva vojna reforma, više nego seoba Germana, imala bitan utjecaj na razvitak kolonizacije;

Marije je profesionalizirao vojsku, primajući u njezine redove i bezemljaše; drţava je dobila stalne le-

gije kojima je mogla nastaviti svoju ekspanziju, ali je morala preuzeti brigu za isluţene vojnike.

Rješenje se našlo u osnivanju veteranskih kolonija.

- Još 103. pr.n.e., tribun Saturnin, pobornik Marija, uspio je progurati zakon kojim se veteranima iz

afriĉkih ratova udijelilo po 80-ak jugera zemlje u Afric; 3 godine poslije nametnuo je zakone o osni-

vanju veteranskih kolonija na Siciliji, u Grĉkoj, Makedoniji, cisalpinskoj Galiji i u krajevima što su ih

bili zaposjeli Cimbri i Teutoni (iako je Senat zakoĉio primjenu tih zakona).

- U idućem razdoblju, praksa davanja zemljišta isluţenim vojnicima, odnosno stvaranja veteranskih ko-

lonija, pokazala se korisnom za drţavu (da bi kontrolirala osvojene provincije), i za ambiciozne poli-

tiĉare (briga za lojalne vojne »svite«).

- Sula (138–78) je za svoje diktature (82–79) naselio 120.000 veterana na zaplijenjenoj zemlji u Italiji;

Cezar 80.000-100.000, August 300.000.

- S preobrazbom društva sve je više malih seljaka odlazilo u vojsku, s većom vojskom drţava je postala

agresivnija, a »put do zemlje« preko vojne sluţbe povezao je interese siromašnih seljaka s osvajaĉkom

politikom drţave; tako je vojska, u pogledu kolonizacije, poprimila veliku integracijsku ulogu.

- 59. pr.n.e. Cezar je odredio veliĉinu posjeda za veterane (ili siromahe) s dvoje-troje djece na 10

jugera, što je postalo nuţno kao zaštita protiv makinacija, iako su tako mali posjedi, s obzirom na rim-

sku praksu nasljeĊivanja, bili nestabilni na dulji rok; zato je August, da bi ostvario svoje kolonizacij-

ske nakane, otkupio od gradova u Italiji i provincijama zemlju u vrijednosti od 860 milijuna sestercija.

- Inaĉe, problem se rješavao imperijalistiĉkim zahvatima u tuĊa podruĉja: do bitke kod Aktija (31.

pr.n.e.), koja u općoj kronologiji označuje kraj Republike, Rimljani su zaposjeli više novih provincija,

ukljuĉivši Kirenaiku i Bitiniju (74), Siriju (64), svu Galiju (49) i ptolemejevski Egipat (30). Na prije-

lazu iz stare u novu eru, August je dodao još i Norik (16. pr.n.e.), Reciju (15. pr.n.e.), donji tok Rajne

(9. n.e.), Ilirik (konaĉno osvojen 9. n.e.) i Panoniju (10. n.e.).

- Do kasne Republike i poĉetka Carstva, rimska je kolonizacija prerasla u sloţen splet raznih tipova »ise-

lišta«; i dalje su se osnivale civilne kolonije »latinskog tipa« i garnizonsko-strateška naselja nalik na prve

rimske kolonije; katkad su to bila nova mjesta, katkad latinsko ili rimsko pravo davalo starim indige-

nim središtima; u njima bi se nastanili doseljenici iz Italije, a poslije i ljudi iz drugih podruĉja pod

rimskom vlasti.

Obred osnivanja kolonija

- U osnivanju novih gradova, poštivao se obred koji je podsjećao na mitsko utemeljenje Rima. Kao što

je Romul upregnuo bijelu kravu i bijelog bika da zaore brazdu kojom je oznaĉio tlocrt rimskih zidina,

tako su ĉinili osnivaĉi novih gradova; za vrijeme Republike koloniste je predvodilo troĉlano povjeren-

stvo sa zadatkom da podijeli zemljišta (tres viri coloniae deducendae et agroque dividundo); u doba

Carstva to je ĉinio legat ili kurator. Veteranske kolonije proširile su tu shemu, s tim da su veterani, u

DREVNE SEOBE 54

kasnijem razdoblju, sve ĉešće traţili da se nasele blizu mjesta svoga sluţbovanja.

Kolonijalne mreţe

- Oko vojnih logora nastala su popratna civilna naselja, ĉesto na mjestu prijašnjih indigenih središta;

urbanizacija je napredovala, osobito u kontinentalnoj Europi, a prostor izmeĊu gradova popunila su

izdvojena seoska imanja (villae); u osvojena podruĉja, skupno ili pojedinaĉno, organizirano ili samo-

inicijativno, stizali su obiĉni seljaci, coloni u općem smislu rijeĉi.

- Bilo je i primjera da su Rimljani doveli koloniste u gradove što su ih u prethodno sami razorili; Cezar

je tako obnovio Kartagu (Colonia Iulia Carthago) i Korint.

- Sve svoje »gradove« i postaje, kolonije i pridruţene municipije, Rimljani su nastojali povezati u ĉvrste

teritorijalne cjeline: regije u Italiji i provincije izvan nje; rimske ceste, trgovišta, garnizoni i granice,

razgranati sklop raznih prava i duţnosti, ujedinili su kolonijalne prostore i upućivali sve njih na Rim.

- Rimski sustav provincija uvaţavao je zateĉene odnose u indigenih naroda ukoliko se nisu kosila s

općim planom.

Carevi osnivaju kolonije

- Cezaru se pripisuje da je od 69. pr.n.e. (kad je otišao u Hispaniju) do 44. (kad je bio ubijen) osnovao

preko 20 kolonija: osim Kartage i Korinta, i Hispal (Sevillia, feniĉka Setifilia), Tarakon (koji je isto

postojao od ranije), novi gradovi u Galiji: Arlas (Arles), Forum Iulii (Fréjus) i Aurausio (Orange), zatim

Genava (Ţeneva) i kolonije kod Sinope i Herakleje na Crnom moru (i kod feniĉke Cirte u Africi); Cezar

je dao puna rimska prava Gadesu i Olisponu (Lisabonu), a latinska je prenio na 30-ak drugih hispanijskih

mjesta i na Nemausus (Nîmes), Tolosu (Toulouse), Viennu (Vienne) i Avennio (Avignon) u Galiji.

- najvaţnije mjesto u središnjoj Galiji, Lugdunum (Lyon), postalo je rimska kolonija u godini poslije

Cezarove smrti, pod Augustom.

- August je nadmašio Cezara u broju kolonija – ukupno 98 (preteţito veteranskih) kolonija u Italiji i

80-ak utemeljenja u provincijama; primjeri su Patra (Patras), gdje je August naselio dio rimske vojske

nakon bitke kod Aktija – zatim mnoge »Auguste«: u Hispaniji Caesar Augusta (Zaragoza) i Emerita

Augusta (Merida), u predalpskom i alpskom podruĉju Augusta Taurinorum (Torino) i Augusta Prae-

toria (Aosta), u Reciji Augusta Vindelicorum (Augsburg), na srednjem Moselu Augusta Treverorum

(Trier), itd.; i Sicilija, Afrika i Pizidija bile su kljuĉne oblasti Augustove kolonizacije; vjerojatno su pod

Augustom (Oktavijanom) kolonijalni status stekli i stari gradovi u Iliriku: Salona (Colonia Iulia Martia

Salona), Iader (Zadar) i Narona. U Panoniji, rimska vojska podigla je garnizonska naselja u Emoni,

Sisciji, Poetovion (Ptuju), Mursi (Osijeku) i Sirmiju.

- Pod Klaudijem (41–54 n.e.), Mauretanija (44), Trakija (46) i Britanija (43–47) pripojene su Carstvu;

prva veteranska kolonija u Britaniji, Camulodunum (Colchester), nastala je 49. n.e. oko napuštene

legijske utvrde; slijedile su Lindum (Lincoln), Glevum (Gloucester) i ine kolonije; keltsko selo Londi-

nium (London) preraslo je pod Rimljanima u glavno britansko trgovište; od drugih Klaudijevih naselja

vaţna je Colonia Agrippina (Köln), osn. 51. n.e. na Rajni i Vindobona (Beĉ), u poĉetku tek skromna

rimska tvrĊava.

- u doba Klaudija i Nerona (54–68), Rimljani su poĉeli masovno preseljavati (i naseljavati) barbarska

plemena u donjem Podunavlju; poslije su Flavijevci zauzeli podruĉje njemaĉke Crne šume (agri

Decumates) i proširili Germaniu Superior (83); oko legijskih tabora Argentoratus (Strasbourg) i Mo-

gontiacum (Mainz) razvilo se desetak kolonija i gradića (civitates) i gusta mreţa utvrda i seoskih vila.

Veći dio tih utvrda nastao je u razdoblju od Trajana i Hadrijana do Marka Aurelija (161–180), koji je

utemeljio još vaţno legijsko središte na Dunavu – Castru Reginu kod današnjeg Regensburga.

Granice (limes)

- Sustav granica (limes) razradio je Hadrijan (117–138 n.e.), graditelj »zida« izmeĊu rimske Britanije i

Pikta na sjeveru.

- Još za vladavine Trajana (98–117) Carstvo se proteglo daleko na istok; najjaĉi kolonizacijski val,

zahvatio je tada novu provinciju Dakiju (106); Trajan je zaposjeo i Arabiju Petreju (Nabatejsko Kra-

KAZALO 55

ljevstvo), te nakratko Armeniju, »Asiriju« i Mezopotamiju; od srednje Mezopotamije preko Sirijske

pustinje do Crvenog mora, Trajan i zatim Hadrijan izgradili su nekoliko lanaca utvrda i utvrĊenih gra-

dova, prema praksi s Dunava i Rajne; no istoĉna granica sluţila je više da zaštiti karavanske putove

nego da za obranu brani Carstvo.

- Granice su općenito poticale kolonizaciju; rimski limes u neku se ruku moţe usporediti i s podruĉjem

drţavne kolonizacije uz kineske obrambene zidine.

- Uz gradju popratnih civilnih naselja (i vile) oko vojnih logora, graniĉari su od ranije pokazivali

teţnju da se trajno nastane u podruĉjima dugog sluţbovanja, iako nisu smjeli osnovati obitelji za

trajanja aktivne vojne sluţbe; premještenja nisu se rado prihvaćala; na kraju 2. stoljeća n.e. Septimije

Sever (193–211) ozakonio je brakove što su ih vojnici dotad neformalno sklapali s domaćim dje-

vojkama; takoĊer im je dopustio (i preporuĉio) da se u slobodno vrijeme bave zemljoradnjom.

Naseljavanje barbara unutar granica

- Od kraja 3. stoljeća n.e. sve se više razvila rimska politika naseljavanja barbara unutar granica

Carstva. Germanske i druge preseljene skupine (laeti) trebale su štititi drţavne granice od napada

svojih prekorajnskih srodnika; preteĉe te politike nalaze se u velikim deportacijama barbara koje su

izveli Marko Aurelije i drugi nasljednici Augusta, te zatim u odluci cara Proba da naseli u Trakiji oko

100.000 »Skita« i Bastarna, potisnutih iz crnomorskih podruĉja pred najezdom Gota.

- Do poĉetka Dioklecijanova Dominata sustavno koloniziranje barbara u graniĉnim predjelima pre-

raslo je u uvrijeţenu praksu.

Romanizacija

- Problem barbara u bliskoj je vezi s tematikom romanizacije; s gledišta ureĊenja materijalne osnovne

ţivota, urbanizacije i razvitka prometa i veza, romanizacija se ĉesto ocjenjuje pozitivnim predznakom;

no treba voditi raĉuna o nasilju i etnocentrizmu; ima više primjera koji svjedoĉe o ţestokom otporu do-

maćih naroda pred rimskom agresijom; Tacit je prenio saţete rijeĉi voĊe britanskog otpora, Kalgaka o:

Rimljanima: »Pljačku, ubojstvo i grabeţ nazivaju upravljanjem; [da] su stvorili pustoš i nazvali je mi-

rom«.

- Strabon, kao Grk, gledao je na romanizaciju drukĉije: romanizaciju juţne Italije vidio je kao

»barbarizaciju«: sada »...svi [krajevi] osim Taranta, Regija i Neapola, postali su potpuno barbarizirani«.

- Strabon je pisao da su Briganti, u vindeliĉkom Noriku, pokušali suzbiti najezdu italsko-rimskih

kolonista; mavodno, kad bi osvojili neko italsko mjesto pobili bi sve muškarce i mušku djecu. TakoĊer

bi ubili trudnice, ukoliko bi im gatar oznaĉio da nose muški plod (VI: 2.5).

- Kolonizacija je predstavljala osnovni obrazac prodiranja rimskih modela u tuĎe kulturne sredine, pa

su kolonisti bili izloţeni napadima od naroda koji su osjetili njihov prodor kao prijetnju; no visoka

koncentracija vojske uz nemirne granice ubrzala je njihovu romanizaciju.

- Zbog ukljuĉivanja ljudi nerimskog podrijetla u pomoćne ĉete (poslije i u legije), vojska je pridobila

dodatnu integracijsku ulogu; preko vojne sluţbe »barbari« su nauĉili latinski jezik i rimske obiĉaje;

pri otpustu su dobivali rimsko drţavljanstvo, a kao veterani bili su izravno uključeni u daljnje koloni-

zacije; u taj sustav postupno su ušli domaći kneţevi sa svojim klijentskim svitama, a na kraju prese-

ljeni barbarski saveznici. Ipak, u mnogim provincijama poraţeni narodi, u trenucima krize, podizali su

ustanke.

Pojasi romanizacije:

1) romanizacija je bila najjaĉa u Betici, Africi, na istoku Taragonske Hispanije, u Narbonskoj Galiji i

oko Salone u Iliriku (u prva dva podruĉja utjecaj Feniĉana i Kartaţana pripremio je teren za prihvat

rimske kulture; starosjedioci su bili unaprijed socijalizirani za gradski ţivot i obraćanje s došljacima);

broj italskih doseljenika u Betici narastao na 100.000 ili jednu desetinu stanovništva do 40-ih godina

pr.n.e.; Africa proconsularis takoĊer je privukla mnoštvo italskih kolonista; 50-ak gradova omogućilo

je razvitak rimske urbane kulture; uzvan gradova, razvilo se veleposjedništvo; u doba Nerona svega je

DREVNE SEOBE 56

6 zemljovlasnika drţalo gotovo svu zemlju u Africi; u 2. stoljeću n.e. prijenos masline u periferijske

krajeve s manjim oborima potaknuo je i maloposjedništvu.

2) Razmjerno visok stupanj romanizacije postigli su obalni pojasi i rijeĉne doline vaţne za komuni-

kacije (doline donjeg Taga i Ebra/Ibera u Hispaniji, i Rhône/ Rodana i Saone/Arara u Galiji).

3) Manje romanizirana bila su podruĉja uz Garumnu (Garonne) od Tolose do Burdigale (Bordeauxa),

uz Mosel i Rajnu (od Triera do Kölna), unutarnje oblasti oko Lugdunuma (Lyona), Augustoduna

(Autuna), i središta belgijskog plemena Rema (Civitas Remorum, danas Reims).

4) Britanija se nalazila na prijelaznom stupnju izmeĊu (polu)romaniziranih i neromaniziranih krajeva –

kakvih je bilo u Galiji (Bretanja), sjevernozap. Hispaniji (Baskiji), Bosni, u gorju Atlasa i drugdje.

- U visokoromaniziranim zemljama, novo se društvo stvaralo usporedo s raspadom starog supstrata;

nestali su plemenski odnosi (»sistem naroda«), a lokalne je jezike gotovo posve potisnuo latinski; u

manje romaniziranim područjima došlo je pak do sinteza s elementima prijašnjih plemenskih sustava,

ili do odrţavanja zasebnih rimskih i domaćih zajednica; lokalni jezici i obiĉaji dugo su se zadrţavali; u

Galiji su rimski sudovi dopuštali su svjedoĉenje na keltskom jeziku i ostali su stari poganski bogovi,

koji su s vremenom poprimili rimska obliĉja.

- Dakija bijaše iznimka: po logici udaljenosti, divljaštva starosjedilaca itd.; protiv oĉekivanja Dakija je

bila temeljito romanizirana – tri su razloga kljuĉna u tom pogledu: 1) Trajan je osvojio Dakiju u

muĉnoj borbi, nakon koje je došlo do masovnog povlaĉenja poraţenih Daĉana; 2) Drugo, do prikljuĉe-

nja te zemlje, društveni sustav u Carstvu ulazio je u novu transformaciju; mali seljaci, pred konku-

rencijom robovskih latifundija su se sve su ĉešće prihvaćali zakupniĉke odnose, pa je osvajanje jedne

nove i plodne oblasti privuklo razmjerno veći priljev doseljenika nego prije; 3) u taj priljev umiješali

su se ljudi iz raznih podruĉja – jednom u Dakiji naišli su na rastoĉene ostatke starosjedilaca i drugih

skupina; u takvu sloţenu kompleksu, latinski jezik i rimska kultura bili su jedini naĉin da se osigura

kakav-takav zajedniĉki nazivnik.

- Miješanje stanovništva bio je bitan faktora romanizacije; u većini rimskih kolonija i gradova obi-

tavali su rimski graĊani, pripadnici domaćih naroda, robovi i trgovci, vojnici i drugi migranti iz svih

dijelova Carstva: kretanje ljudi u oba pravca izmeĎu Italije i provincija zahvatilo je i najviše slojeve

društva (careve i senatore); omjeri provincijalaca u srednjim i niţim slojevima Italije bili su i veći; u

Galiji primjerice, mogu se naći imena ljudi iz Italije, iz redova podunavskih Kelta, Grka, Sirijaca,

Ţidova, Afrikanaca i drugih; sliĉno šarenilo zabiljeţeno je i u Britaniji, gdje nalazimo i na Sarmate (u

3. stoljeću), te veterana iz Hispanije, Galije, Podunavlja i Afrike i pojedine doseljenike iz raznih bliţih i

udaljenih provincija; u naseljima s mješovitim ţivljem, kao i u Dakiji, latinski jezik i rimska kultura

posluţili su kao zajedniĉki nazivnik.

- U prva dva stoljeća Carstva došlo je i do procvata »kolegijâ«; društva razliĉitih namjena, kojima je

glavna svrha bila skupljanje novca za jednomjeseĉne gozbe, kultove, pogrebne obrede i druge potrebe, a

koje podsjećaju na spontane udruge u helenistiĉkim sredinama (iako vuku korijen iz ranije rimske

prošlosti): u kolegijama su se udruţivali ljudi istih zanimanja, i/ili doseljenici iz istih krajeva Carstva.

- STANJE NA ISTOKU: na Istoku, u krajevima gdje su drevne kulture i grčki utjecaj stvorili čvrste

civilizacijske osnove, romanizacija je bila manja; seobe su i tu bile intenzivne, ali doseljeni Rimljani

poput Grka i Makedonaca prije njih, ţivjeli su u enklavama; gradovi su odrţavali vlastite institucije

graĊanstva, iako su zbivanja u doba helenizma umnogome smanjila njihovu vaţnost; tako je došlo do

pojave da su »gospoda Rimljanikao negraĊani ali ujedno kozmopoliti (pripadnici »svjetskog grada«),

uţivali više privilegija od graĊana; od 2. stoljeća n.e., mnoge su gradske vrhuške na Istoku stekle

rimsko graĊanstvo.

Veza s Indijom

S Bliskog istoka, rimski su iseljenici prodrli i u azijske zemlje izvan Carstva; na jugu Indije nastala je

udaljena kolonija, kod mjesta Arikadmedu ili Negapatam blizu Koimbatora u zemlji Tamilnadu; to

nije bila samo trgovaĉka stanica, nego pravo naselje, ĉiji su stanovnici izraĊivali staklo i keramiku po

italijskim uzorcima; izvori iz starih tamilskih kraljevstava (Ĉera/Kerala, Ĉola, Pandija) govore o Java-

KAZALO 57

nima, tj. o »Jonjanima«, dakle Grcima, što treba shvatiti i kao opću oznaku za ljude sa zapada, iako su

Grci (u sluţbi Rimljana) imali bitnu ulogu u širenju prema Istoku. Zahvaljujući njima, došlo je i do iz-

ravnih dodira s dalekom Kinom, a moţda i s podruĉjem današnjeg Vijetnama; u tim se primjerima

uglavnom radilo o istraţivaĉkim, trgovaĉkim i diplomatskim pohodima.

RIM I KINA

Takva je zacijelo bila i znamenita misija koja je 166. n.e. stigla na dvor kineskog cara Huándìja (146–168)

u Luoyangu. Ljetopisci mlaĎe dinastije Han zabiljeţili su taj susret s izaslanicima »kralja Āndūna« (wáng

āndūn,) iz »zemlje Dà Qín« (dàqínguó). Andun je prijenos obiteljskog imena Marka Aurelija, dok Dà Qín

(»Veliki Qin«) označuje Rimsko Carstvo.

Konstantinopol

- Posljednji primjer odnosi se na»preseljenje« samoga Rima.

- Godine 330. Konstantin je utemeljio Novi Rim, Konstantinopol, na lokaciji bivše megarske kolonije

i prije toga traĉkog sela – Bizantija. Grad je bio zamišljen kao kršćanska prijestolnica, slobodna od po-

ganskih tradicija staroga Rima. ali po arhitekturi, raskoši i ustanovama (senatu i drugima) bio je slika i

prilika stare tiberske metropole.

- Konstantin je u svoj grad pozvao predstavnike najuglednijih rimskih obitelji, kao i odliĉnike iz is-

toĉnih provincija; sakupio je u prijestolnici takoĊer i novi »rimski« plebs: Oolobodio ga je poreza, te

kao u Rimu, organizirao za nj besplatne zabave i raspodjelu hrane (»kruha i igara«).

- Konfiskacijama diljem Carstva nakupio je moţda do 60.000 funti zlata, što mu je omogućilo gradnju

goleme palaĉe, hipodroma, sveuĉilišta, škola, knjiţnica i, dakako, kršćanskih crkava. Stanovništvo je

brzo raslo; do kraja 4. stoljeća dostiglo je oko 100.000 ljudi, a potkraj 5. stoljeća Konstantinopol je po

broju ţitelja nadmašio stari Rim – 150.000 ljudi.

- Ukazom iz 332. Konstantin je »prikovao« kolone (seljake zakupce) za zemlju. Oduzeo im je pravo

preseljenja s jednoga imanja na drugo, i zabranio im slobodan ulazak u vojsku; zemljovlasnici morali

su okovati kolona za koga bi posumljali da se sprema na bijeg; poslije,

- U ukazu Arkadija (395–408) i Honorija (395–423), prvih careva odvojenog Istoĉnog i Zapadnog

imperija, koloni se nazivaju robovima zemlje (servi terrae) i zemljovlasnicima se daje pravo da ih

preprodaju zajedno sa zemljom. Isti carevi privezali su obrtnike u drţavnim radionicama za njihova

radna mjesta; bilo je propisano i ţigosanje, kako bi ih bilo lakše pronaći ako se gdje sakriju.

- Vezivanjem kolona za zemlju bitno se suzila i zapravo dokonĉala faza antiĉke kolonizacije; stvorio se

kolonat, koji podsjeća na starije »orijentalne« (ili helotske) obrasce, i predstavlja uvod u kmetske

odnose iz europskog srednovjekovlja; Kolonat je u biti označio kraj antičkog obrasca kolonizacije.