sociološko istraživanje za potrebe projekta „b.transparent...

Ovaj projekt financira Europska unija Ovaj projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

Sociološko istraživanje za potrebe projekta „B.transparent: Jačanje lokalnih partnerstva za transparentno upravljanje javnim dobrima i prirodnim resursima na području Novigradskog i Karinskog mora“


2

Ovaj dokument je nastao u sklopu projekta „B.transparent: Jačanje lokalnih partnerstva za

transparentno upravljanje javnim dobrima i prirodnim resursima na području Novigradskog i

Karinskog mora“ kojeg provodi Udruga za promicanje ekološke proizvodnje hrane, zaštite okoliša i

održivog razvoja „Eko-Zadar“. Uz nositelja projekta, kao partneri na projektu sudjeluju i Zadarska

županija, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Zadarske županije Natura-

Jadera, Općina Novigrad, Udruga za poticanje neformalnog obrazovanja, kritičkog mišljenja i filozofije

u praksi „Mala filozofija“ i Ekološka udruga Zrmanja.

Projekt je započeo s provedbom 10. studenoga 2015. godine, s ukupnim trajanjem od 18 mjeseci

odnosno do 10. svibnja 2017. godine. Ukupna vrijednost projekta je 175.597,81 EUR, dok projekt

financira Europska unija i sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske u ukupnom udjelu od

94,52% (165.981,87 EUR). Udio EU iznosi 149.383,68 EUR (90%), a udio Ureda za udruge Vlade

Republike Hrvatske iznosi 16.598,19 EUR (10%). Projekt se provodi unutar Programa Europske unije

za Hrvatsku IPA.

Sadržaj ovog dokumenta isključiva je odgovornost autora, dr.sc. Svena Marcelića i Udruge „Eko-Zadar”

i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije i Ureda za udruge Vlade

Republike Hrvatske.


3

1. PROSTOR NOVIGRADSKOG I KARINSKOG MORA -

SOCIOEKONOMSKI I DEMOGRAFSKI KONTEKST

1.1. Demografski i gospodarski kontekst

Uz Novigradsko i Karinsko more veže se pet jedinica lokalne samouprave, dva grada (Benkovac i

Obrovac) i tri općine (Jasenice, Novigrad i Posedarje), i svih pet nalaze se u potpunosti unutar teritorija

Zadarske županije. Novigradsko i Karinsko more pritom zauzimaju površinu od oko 37km2.

Prema popisu stanovništva provedenom 2011. godine, a čiji se rezultati mogu naći na stranicama

Državnog zavoda za statistiku, na području tih pet gradova i općina živi 22855 stanovnika, što je

povećanje od 2472 osobe u odnosu na popis stanovništva iz 2001. Pritom je najveća jedinica lokalne

samouprave Benkovac s 11026 stanovnika čime obuhvaća gotovo polovinu stanovništva, zatim

Obrovac s 4232, a slijede Posedarje s 3607, Novigrad s 2375 i konačno Jasenice kao najmanja jedinica

lokalne samouprave s 1398 stanovnika.

Radi se o izrazito rijetko naseljenom području koje karakteriziraju teritorijalno velike jedinice lokalne

samouprave s razmjerno malim brojem stanovnika i raštrkanim naseljima. Na ukupnoj površini od

1117 kvadratnih kilometara živi 22855 stanovnika što daje gustoću naseljenosti od svega 20.4

stanovnika po kvadratnom kilometru, što je daleko ispod prosjeka Zadarske županije od 46.6 i

Republike Hrvatske čija je gustoća naseljenosti 76 stanovnika po kvadratnom kilometru. Osobito su

rijetko naseljeni Jasenice (11.5 st/km2) i Benkovac (12.4 st/km2), a jedino su Novigrad i Posedarje na

razini županijskog prosjeka s 46 st/km2. Kao što se može vidjeti na donjoj slici, čak tri od osam najrjeđe

naseljenih jedinica lokalne samouprave u Zadarskoj županiji naslonjeno je na prostor Novigradskog i

Karinskog mora. Pritom je cijeli prostor najrjeđe naseljenih jedinica lokalne samouprave, s izuzetkom

općine Sali i dijela otoka Paga, teritorijalno koherentan prostor zaleđa sastavljen od uglavnom slabije

razvijenih gradova i općina sa stanovništvom koje je pretežno starije od državnog prosjeka.


4

Slika 1. Gustoća naseljenosti jedinica lokalne samouprave na području Novigradskog i Karinskog mora

(Izvor: Državni zavod za statistiku)

Na cijelom tom prostoru nalazi se ukupno 64 naselja od kojih 6 ima više od tisuću stanovnika. Od tih

64 naselja 38 ih bilježi porast stanovništva. Na priloženoj slici1 se može vidjeti dinamika promjene

stanovništva između popisa 2001. i 2011. godine. Plavom bojom označeni su prostori koji bilježe rast

stanovništva, a crvenom oni koji ga gube. Pritom je razlika to veća što je nijansa tamnija. Vidljivo je da

je sam prostor Novigradskog i Karinskog mora, s izuzetkom naselja Novigrad i Pridraga (koji bilježe

ukupan gubitak od devet stanovnika, dakle ne radi se o dramatičnom padu), ima porast stanovništva

koji je osobito primjetan u naseljima Donji Karin (porast od 73% odnosno 72 stanovnika) te Gornji

1 Prilikom izrade mapa korišten je geografski informacijski sustav QGIS, verzija 2.6.1. Brighton.


5

Karin (porast od 31% odnosno 266 stanovnika). Pogleda li se sveukupni prostor tih pet jedinica lokalne

samouprave, jasno je da je najveći porast u područjima koja su nakon završetka rata bila praktički

nenaseljena i u kojima se dogodio povrat stanovništva. Čak pet naselja bilježi promjenu stanovništva

s porastom od preko 500%: Donji Kašić, Komazeci, Donje Biljane, Lišane Tinjske i Bilišane, s

povećanjem od ukupno 414 stanovnika. S druge strane Podlug, Medviđa, Bruška i Donje Ceranje

bilježe gubitak od 20% ili više stanovnika, s ukupnim padom od 184 stanovnika. Velika većina naselja

koja gube stanovništvo nalazi se u Benkovcu, a naselja s najvećim rastom pretežno su grupirana u

Obrovcu.

Slika 2. Promjena broja stanovnika naselja jedinica lokalne samouprave Novigradskog i Karinskog mora

prema popisima stanovništva 2001. i 2011. (Izvor: Državni zavod za statistiku)


6

Ako se pogleda prosječna starost stanovništva, samo je Benkovac mlađi od državnog prosjeka s 40.8

godina, Posedarje i Jasenice su praktički na razini Republike Hrvatske s 41.8 (RH = 41.7), Novigrad je

nešto stariji s 42.5, dok je Obrovac daleko najstarija jedinica lokalne samouprave s prosječnom

starošću od 44. Pritom je karakterističan razmjerno velik broj malih naselja s relativno visokom

prosječnom starošću koja predstavljaju poseban društveni i infrastrukturni problem s obzirom na

zdravstvene i ostale potrebe koje se ostvaruju u prostoru koji je rijetko naseljen i prometno slabo

povezan.

Slika 3. Razvijenost jedinica lokalne samouprave Novigradskog i Karinskog mora prema kategorijama

indeksa razvijenosti (Izvor: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije)


7

Pogleda li se razvijenost ovog područja, mjerena prema podacima o indeksu razvijenosti koje je 2013.

iznijelo Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, četiri od pet jedinica lokalne

samouprave ubraja se u drugi stupanj razvijenosti, između 50% i 74.99% prosjeka razvijenosti

Republike Hrvatske, a jedino se Jasenice ubrajaju u treću skupinu, između 75% i 99.99% državnog

prosjeka. Pritom sve četiri jedinice lokalne samouprave imaju vrlo slične rezultate, između 67.63% i

70.04%. Međutim, detaljniji uvid u strukturu indeksa pokazuje da različite općine i gradovi imaju vrlo

različite komponente koje dovode do zbroja indeksa. Struktura je posebno nepovoljna po Obrovac,

koji ima najniže prosječne osobne prihode i najveću nezaposlenost, ali je zato zbog velikog broja

povratnika komponenta koja uključuje demografiju izrazito visoka. S druge strane, Benkovac ima

najnižu stopu nezaposlenosti, ali su osobni prihodi neznatno viši nego u Obrovcu i stanovništvo je

razmjerno neobrazovano. Jasenice imaju najveće osobne prihode, najveće prihode jedinice lokalne

samouprave te najobrazovanije stanovništvo od svih.

Ukupno gledano, taj je prostor pri samome dnu u Zadarskoj županiji ako govorimo o razvoju i posebno

ga pogađaju niski prihodi stanovništva te, s izuzetkom Obrovca i Jasenica, izuzetno niski prihodi

jedinica lokalne samouprave, što svakako ima reperkusije i na njihove financijske kapacitete. Ono što

je također problem je i da je zbog stanovništva koje se vratilo nakon rata opći razvojni moment ovog

kraja precijenjen jer je kod apsolutno svih pet jedinica kao najbolja razvojna komponenta ocijenjena

demografija.


8

Slika 4. Vrijednosti indeksa razvijenosti svih jedinica lokalne samouprave u Zadarskoj županiji (Izvor:

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije)

Zaključno, može se reći kako od svih jedinica lokalne samouprave vezanih uz prostor Novigradskog i

Karinskog mora u socioekonomskom i demografskom kontekstu najlošije stoji Obrovac, čije

stanovništvo ima najmanje osobne prihode, najveću nezaposlenost i najveću prosječnu starost, dok

su Jasenice, ukupno gledano, u najboljoj situaciji.

Međutim, zbog velikog teritorijalnog opsega, rijetke naseljenosti i raštrkanosti stanovništva, ovaj se

prostor u razvojnome smislu suočava s problemima koji su uglavnom veći nego u ostatku Zadarske

županije, osobito u smislu pritiska na infrastrukturu. Ovaj će se nalaz kasnije potvrditi kako kroz

anketu, tako i kroz razgovore s pripadnicima vlasti jedinica lokalne samouprave.


9

1.2. Organizacije civilnog društva na području Novigradskog i Karinskog mora

U općinama koje obuhvaćaju područje Novigradskog i Karinskog mora ukupno djeluju, prema Registru

udruga u Republici Hrvatskoj koje se vodi pri Ministarstvu uprave, 202 udruge. S obzirom na broj

stanovnika od 22855 koji ukupno žive u tih pet jedinica lokalne samouprave, pokazuje se kako je broj

udruga u odnosu na broj stanovnika manji nego u Zadarskoj županiji (8.89 udruga na tisuću stanovnika

na istraživanom području u odnosu prema 10.08 udruga u Županiji).

Pritom gustoća udruga civilnog društva varira od jedinice do jedinice lokalne samouprave i najveća je

u Obrovcu (13.42 udruge na tisuću stanovnika), a najniža u Benkovcu (6.98 udruga na tisuću

stanovnika). S obzirom na to da je Benkovac najveća jedinica lokalne samouprave koja sadrži gotovo

50% stanovništva čitavog prostora, a ima najmanji broj udruga u odnosu na broj stanovnika, očito je

da je relativno slaba gustoća civilnog društva na cijelom prostoru vezana primarno uz nisku aktivnost

na benkovačkom području.

Slika 5. Usporedba broja udruga građana na tisuću stanovnika u jedinicama lokalne samouprave

Novigradskog i Karinskog mora i Zadarskoj županiji (Izvor: Ministarstvo uprave)

Usporedi li se situacija na području Novigradskog i Karinskog mora sa svim ostalim jedinicama lokalne

samouprave u Zadarskoj županiji vidi se kako su Benkovac, Jasenice i Posedarje u donjoj trećini, dok

su Novigrad i Obrovac u gornjoj trećini svih jedinica, pri čemu je vidljivo da je gustoća najveća u

otočnim i urbanim sredinama, a najniža u slabije razvijenim područjima zaleđa i primorskog dijela

Županije. Ovakva niska gustoća pretpostavlja slabu razvijenost civilnog društva, a time i njegov slabiji

Benkovac Jasenice Posedarje Novigrad Obrovac Ukupno Županija

Skup1 6,98 7,15 7,76 12,21 13,42 8,89 10,08

0,00

2,00

4,00

6,00

8,00

10,00

12,00

14,00

Usporedba broja udruga građana na tisuću stanovnika u jedinicama lokalne samouprave Novigradskog i Karinskog mora i Zadarskoj županiji.


10

kapacitet za inkluzivno djelovanje i participaciju. Zanimljivo je ipak kako Obrovac, za kojeg je

prethodno ustanovljeno kako je u najlošijoj socioekonomskoj situaciji, ima daleko najrazvijenije civilno

društvo od svih pet jedinica. Očito je ipak da se na stanju civilnog društva i brojnosti udruga građana

na području Novigradskog i Karinskog mora ima još itekako puno raditi.

Slika 6. Usporedba broja udruga građana na tisuću stanovnika u svim jedinicama lokalne samouprave

Zadarske županije (Izvor: Ministarstvo uprave)

0,00

2,00

4,00

6,00

8,00

10,00

12,00

14,00

16,00

18,00

Škab

rnja

Gal

ova

c

Suko

šan

Pri

vlak

a

Star

igra

d

Raž

anac

Po

ličn

ik

Ben

kova

c

Jase

nic

e

Bib

inje Vir

Po

sed

arje

Stan

kovc

i

Liša

ne

Ost

rovi

čke

Sve

ti F

ilip

i Ja

kov

Zem

un

ik D

on

ji

Po

lača

Gra

čac

Po

vlja

na

Vrs

i

Pak

ošt

ane

Žup

anija

Kal

i

Pre

ko

Zad

ar

Nin

Paš

man

No

vigr

ad

Ob

rova

c

Sali

Ko

lan

Tko

n

Bio

grad

na

Mo

ru

Pag

Ku

kljic

a

Usporedba broja udruga građana na tisuću stanovnika u svim jedinicama lokalne samouprave Zadarske županije


11

2. KVANTITATIVNI DIO ISTRAŽIVANJA

2.1 Metodologija kvantitativnog dijela istraživanja

Kvantitativni dio istraživanja proveden je kao prva faza mješovitog istraživačkog nacrta koji uključuje

kombinaciju anketnog upitnika (kvantitativna metoda) i polustrukturiranog intervjua (kvalitativna

metoda).

Anketni upitnik sastojao se od pet cjelina s ukupno 71 pitanjem. Prvi dio upitnika odnosio se na

sociodemografske karakteristike ispitanika. Preostala četiri dijela sastavljena su od četiri različite skale

koje su mjerile stavove ispitanika prema određenim problemima unutar istraživanja. Prva skala vezana

je uz stavove o materijalnoj infrastrukturi i sastojala se od 16 čestica. Druga skala tiče se društvene

infrastrukture i sadrži 16 čestica. Treća skala mjerila je percepciju gradske/općinske politike i čini ju

16 čestica. Zadnja, četvrta skala posvećena je stavovima o udrugama i sastoji se od 15 čestica. Sve

skale osim prve koncipirane su kao Likertova skala s dodanim odgovorom „ne znam/nije mi važno“,

dok je prva bila klasična Likertova skala2 s pet stupnjeva.

Anketu je ispunilo ukupno 144 ispitanika i ispitanica na području pet jedinica lokalne samouprave

vezanih uz Novigradsko i Karinsko more. Uzorak je bio prigodan pri čemu niti u jednoj jedinici nije

sudjelovalo manje od 20 stanovnika. Anketni upitnik distribuiran je u papirnatom obliku i sastojao se

od osam stranica, dok su unos podataka i daljnja inicijalna obrada rađeni uz pomoć aplikacije google

docs. Statističke analize rađene su pomoću programa Excel i SPSS. Ispunjavanje ankete bilo je u

potpunosti anonimno.

2 Likertova skala je skala koja se sastoji od kontinuuma od potpunog neslaganja do potpunog slaganja s nekom tvrdnjom.


12

2.2. Sociodemografske karakteristike uzorka

Anketu su ukupno ispunile 144 osobe, što iznosi oko 0.63% populacije pet jedinica lokalne samouprave

područja Novigradskog i Karinskog mora. S obzirom na to da je uzorak prigodan potrebno je uzeti u

obzir i njegova ograničenja, koja su prije svega vezana uz dobnu strukturu i ukazuju na slabiju

uključenost starijih osoba.

Kao što se može vidjeti, u uzorku dominiraju dobne skupine od 18-49 godina. Mlađi od 18 godina

sačinjavaju 5.6% uzorka, a stariji od 50 16.6%. Odnosno, ako promatramo s aspekta radno sposobnog

stanovništva (18-65 godina), ono je predominantna kategorija unutar uzorka s 87.5%. To znači da je

prosječna dob ispitanika u uzorku manja nego ona u populaciji, tako da stavove vezane uz

infrastrukturu važnu starijim osobama poput medicinske pomoći treba uzeti s rezervom jer su rezultati

možda precijenjeni zbog toga što ih ocjenjuju osobe koje nisu stalni ili potrebiti korisnici.

Tablica 1. Dobna struktura

Koliko imate godina?

Frekvencija Postotak

Manje od 18 8 5.6

18-29 37 25.7

30-39 41 28.5

40-49 34 23.6

50-65 14 9.7

Više od 65 10 6.9

Ukupno 144 100

Spolna je struktura, s druge strane, puno ujednačenija i bolje odgovara populaciji. Omjer muškaraca i

žena u uzorku je 47% prema 51%, čime se približava realnom odnosu u populaciji, uz dva

ispitanika/ispitanice koji se nisu izjasnili.


13

Tablica 2. Spolna struktura

Kojeg ste spola?


Bez odgovora 2 1.4

M 67 46.5

Ž 75 52.1

Ukupno 144 100

Premda je većina uzorka vezana uz radno sposobnu populaciju, stalna zaposlenost nije dominantan

oblik rada koji ispitanici navode. Svega 30.6% navodi kako je stalno zaposleno, dok su privremeni i

povremeni oblici rada brojniji – 34.4% ispitanika kaže kako radi u nekom od privremenih ili povremenih

oblika rada, a 9% traži posao. Svega 23% ispitanika trenutno je ili trajno izvan svijeta rada zbog odlaska

u mirovinu ili školovanja.

Tablica 3. Struktura zaposlenosti

Jeste li zaposleni?


Bez odgovora 1 0.7

Da, povremeno/sezonski 15 10.4

Da, privremeno 30 20.8

Da, radim "na crno" 6 4.2

Da, trajno 44 30.6

Ne, ali tražim posao 13 9

Ne, i ne tražim posao 1 0.7

Ne, još se školujem 17 11.8

Ne, u mirovini sam 17 11.8

Ukupno 144 100


14

Unatoč tome što niti trećina nije trajno zaposlena, malen broj ispitanika smatra da živi lošije ili znatno

lošije od prosjeka, njih svega 13.9%. Za usporedbu, 38.2% ih smatra da živi dobro ili vrlo dobro (pri

čemu ipak treba uzeti u obzir da je broj onih koji tvrde da im je financijska situacija vrlo dobra najmanji

u uzorku), iz čega se može zaključiti da povezanost stalnog zaposlenja i procjene imovinskog statusa

nije snažna te da je očito kako i drugi oblici ekonomske aktivnosti kompenziraju izostanak stalnog

radnog mjesta, najvjerojatnije vezane uz turizam i poljoprivredu.

Tablica 4. Procjena vlastite ekonomske situacije

Biste li rekli da je vaša ekonomska situacija: Frekvencija Postotak

Vrlo loša. (Moja obitelj i ja jedva spajamo kraj s krajem) 8 5.6

Loša. (Moja obitelj i ja uz teškoće ispunjavamo svoje potrebe) 12 8.3

Osrednja. (Moja obitelj i ja uglavnom uspijevamo prebroditi

mjesec bez većih problema)

69 47.9

Dobra. (Moja obitelj i ja redovito ispunjavamo potrebe bez

problema i možemo trošiti sa strane)

53 36.8

Vrlo dobra. (Financijski smo osigurani i možemo si priuštiti

puno toga sa strane)

2 1.4

Ukupno 144 100

Ukoliko se pogleda gradska odnosno općinska pripadnost unutar uzorka vidljivo je da gotovo dvije

trećine uzorka čine tri općine primarno vezane uz prostor Novigradskog i Karinskog mora (Jasenice,

Novigrad i Posedarje s ukupno 63.2%), dok Obrovac i Benkovac čije stanovništvo većim dijelom nije

direktno vezano uz taj prostor sudjeluje s nešto više od trećine ispitanika.


15

Tablica 5. Teritorijalna pripadnost

Kojem gradu/općini administrativno pripada Vaše naselje? Frekvencija Postotak

Benkovac 29 20.1

Jasenice 36 25

Novigrad 29 20.1

Obrovac 24 16.7

Posedarje 26 18.1

Ukupno 144 100

Gledano prema bračnome stanju, više od polovine ispitanika je oženjeno ili udano, a slijede neoženjeni

i neudane s 36.8%. Vrlo je nizak udio razvedenih, a također nisku pojavnost udovica i udovaca može

se objasniti niskim postotkom starijih osoba u uzorku.

Tablica 6. Obiteljski status

Koji je vaš obiteljski status? Frekvencija Postotak

Bez odgovora 1 0.7

Neoženjen/neudana 53 36.8

Oženjen/udana 77 53.5

Razveden/a 8 5.6

Udovac/udovica 5 3.5

Ukupno 144 100

Većina ispitanika navodi da ima djecu i to u gotovo jednakim omjerima maloljetnu i punoljetnu (23.6%

naprema 22.2%), dok 8.3% ima i maloljetnu i punoljetnu djecu. 45.8% nema djecu, a radi se ponajprije

o mlađem dijelu uzorka.


16

Tablica 7. Roditeljstvo

Imate li djecu? Frekvencija Postotak

Da, i maloljetnu i punoljetnu 12 8.3

Da, maloljetnu 34 23.6

Da, punoljetnu 32 22.2

Nemam djecu 66 45.8

Total 144 100

Konačno, a u smislu ovog istraživanja osobito bitno, većina ispitanika nisu članovi udruga građana, što

osigurava da imaju nepristran pogled na aktivnosti i društveni značaj civilnog društva. Više od 70%

ispitanika nije učlanjeno niti u kakvu organizaciju civilnog društva, dok je svega 5.6% učlanjeno u više

od jedne udruge građana.

Tablica 8. Članstvo u udrugama građana

Jeste li član/ica udruge građana? Frekvencija Postotak

Bez odgovora 1 0.7

Da, jedne 32 22.2

Da, više njih 8 5.6

Ne 103 71.5

Total 144 100


17

2.3. Materijalna infrastruktura

Skala koja je mjerila zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom sastojala se od 16 čestica i pokazala

se kao vrlo konzistentna (Cronbach alfa = 0.912).3 Pregled rezultata za ukupan uzorak pokazuje

razmjerno visoko zadovoljstvo jer je većina čestica imala vrijednost iznad 3, odnosno iznad teoretskog

prosjeka.

Tablica 9. Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom

Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom

N Prosjek SD

[Dostupnost vodovodne mreže] 142 3.77 0.897

[Kvaliteta električne mreže] 144 3.65 0.713

[Dostupnost osnovnih zdravstvenih usluga] 142 3.61 0.85

[Kvaliteta javne rasvjete] 143 3.52 0.963

[Kvaliteta vodovodne mreže] 143 3.49 1.006

[Dostupnost farmacijskih usluga (ljekarna)] 143 3.38 1.132

[Kvaliteta osnovnih zdravstvenih usluga] 143 3.34 0.848

[Zbrinjavanje otpada] 143 3.15 0.959

[Kvaliteta lokalnih cesta] 143 3.13 0.874

[Kvaliteta pješačke infrastrukture (nogostupi)] 139 3.11 1.108

[Briga za okoliš] 144 3.08 0.976

[Dostupnost kanalizacijske mreže] 143 3.06 1.285

[Kvaliteta kanalizacijske mreže] 144 2.87 1.194

[Održavanje lokalnih cesta] 144 2.81 0.869

3 Cronbach alfa je mjera za unutarnju konzistentnost određene skale. Što je vrijednost bliže 1, smatra se da je skala konzistentnija, odnosno da njezine čestice mjere upravo ono što bi trebale. U praksi se vrijednosti iznad 0.9 smatraju izvrsnima, a minimalna prihvatljivost je iznad 0.6.


18

[Dostupnost javnog prijevoza] 144 2.61 0.976

[Kvaliteta javnog prijevoza] 143 2.56 0.853

Pritom su anketirani ispitanici najveće zadovoljstvo izrazili dostupnošću vodovodne mreže (M=3.77,

SD=0.897), kvalitetom električne mreže (M=3.65, SD=0.713) i dostupnošću osnovnih zdravstvenih

usluga (M=3.61, SD=0.85). S druge strane, najnezadovoljniji su kvalitetom javnog prijevoza (M=2.56,

SD=0.853), dostupnošću javnog prijevoza (M=2.61, SD=0.976) te održavanjem lokalnih cesta (M=2.81,

SD=0.869). Očito je da su problemi prometa i prijevoza percipirani kao posebno neadekvatni na

istraživanome području.

Rezultati se ipak razlikuju ako pogledamo svaku od jedinica lokalne samouprave posebno, što je, ako

uzmemo u obzir zemljopisnu, demografsku i prostornu raznolikost jedinica, sasvim logično. U

sljedećem dijelu izvještaja stavit će se veći naglasak upravo na probleme svake od pojedinih jedinica

uz prikaz onih aspekata kojima je stanovništvo najzadovoljnije i najnezadovoljnije, iskazano kroz pet

najbolje i najlošije ocijenjenih aspekata.

Tablica 10. Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Benkovac)

Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Benkovac)

N Prosjek SD






U Benkovcu ispitanici pretežno iskazuju zadovoljstvo dostupnošću elementarne materijalne

infrastrukture (struja, voda, kanalizacija) i osobito visoko zadovoljstvo dostupnošću farmacijskih

usluga, s čime se pokazuje vrlo visok stupanj slaganja. Generalni stupanj zadovoljstva je ipak, ukupno

gledano, prilično nizak jer najbolje ocijenjene čestice nisu postigle osobito visok rezultat.


19

Tablica 11. Nezadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Benkovac)

Nezadovoljstvo materijalnom infrastrukturom

(Benkovac)

N Prosjek SD

[Kvaliteta lokalnih cesta] 29 2.62 0.979


[Kvaliteta pješačke infrastrukture (nogostupi)] 28 2.54 0.881



Ukoliko pak gledamo čime su najnezadovoljniji, ispitanici iz Benkovca vrlo jasno iskazuju konzistentno

nizak stupanj zadovoljstva s prometnom infrastrukturom, od cestovne, preko pješačke do javnog

prijevoza te je to ujedno jedinica lokalne samouprave koja ima najjasniju sliku nezadovoljstva jer su

apsolutno sve najlošije ocijenjene čestice vezane uz isti problem.

Tablica 12. Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Jasenice)

Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Jasenice)

N Prosjek SD







20

U Jasenicama je primjetno razmjerno visoko zadovoljstvo u onim segmentima u kojima su ispitanici

najzadovoljniji pa je tako svih pet navedenih čestica ocijenjeno s 3.75 ili više, pri čemu je najbolje

ocijenjena vodovodna mreža.

Tablica 13. Nezadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Jasenice)

Nezadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Jasenice)

N Prosjek SD






Evidentno je da se i u Jasenicama problem javnog prijevoza i cestovne infrastrukture pokazuje kao

važan, ali u ovome su slučaju i kanalizacijska mreža i nedostatak adekvatnih farmacijskih usluga

također percipirani kao problematični.

Tablica 14. Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Novigrad)

Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Novigrad)

N Prosjek SD







21

U Novigradu je također primjetno vrlo visoko zadovoljstvo onime čime su ispitanici najzadovoljniji s

čak tri aspekta evaluirana s preko 4, a vidljivo je kako su osobito zadovoljni infrastrukturom vezanom

uz vodovod i zdravstvo.

Tablica 15. Nezadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Novigrad)


(Novigrad)

N Prosjek SD


[Kvaliteta lokalnih cesta] 29 3 0.535




Problemi koji muče ispitanike iz Novigrada primarno su vezani uz prometnu infrastrukturu i javni

prijevoz, uz što se veže četiri od pet najlošije ocijenjenih čestica, a s ispitanicima iz Jasenica dijele

nezadovoljstvo razinom pruženih farmacijskih usluga.

Tablica 16. Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Obrovac)

Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Obrovac)

N Prosjek SD






22


U Obrovcu je primarno vidljivo kako su čak i u najbolje ocijenjenim aspektima ocjene razmjerno niske,

a pet najbolje ocijenjenih čestica je ujedno i jedinih pet s ocjenom iznad teoretskog prosjeka od 3.

Obrovčani su najzadovoljniji električnom i vodovodnom mrežom te, za razliku od nekoliko dosad

spomenutih jedinica lokalne samouprave, razinom farmacijskih usluga.

Tablica 17. Nezadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Obrovac)

Nezadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Obrovac)

N Prosjek SD






Ako pak govorimo o nezadovoljstvu, primjetno je kako su u Obrovcu najveći problemi javni prijevoz i

kanalizacijska mreža, a upada u oči i kako se radi o jedinici lokalne samouprave koja izrazito nisko

ocjenjuje one aspekte s kojima je najnezadovoljnija i radi se o jedinoj jedinici koja je neke od aspekata

materijalne infrastrukture ocijenila s ocjenom ispod 2, što je zabrinjavajuće nizak stupanj zadovoljstva.

Tablica 18. Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Posedarje)

Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Posedarje)

N Prosjek SD



23


[Dostupnost vodovodne mreže] 24 4 0.417



U Posedarju je posebno dobro ocijenjen zdravstveni element infrastrukture, jer su sve tri mjere među

najviše ocijenjenima, a primjetan je i generalno visok stupanj zadovoljstva sa zadovoljstvom

farmacijskim uslugama od čak 4.27, što je najviše ocijenjen element u bilo kojoj od pet jedinica.

Tablica 19. Nezadovoljstvo materijalnom infrastrukturom (Posedarje)


(Posedarje)

N Prosjek SD

[Kvaliteta kanalizacijske mreže] 26 3 1.296



[održavanje lokalnih cesta] 26 2.85 0.732

[Briga za okoliš] 26 2.77 1.032

S druge strane, iako je čak i kod nezadovoljstva primjetan zapravo visok postignut prosjek na česticama

(jedan od pet najlošije ocijenjenih aspekata ima ocjenu 3), jasno je da se negativna percepcija veže uz

problem kanalizacije i prometa, s time da se jedino ovdje kao važan (i najlošije ocijenjen) aspekt

pojavljuje briga za okoliš.

Konačno, kao instrument usporedbe ukupnog zadovoljstva za svaku od jedinica lokalne samouprave

konstruiran je poseban indeks zadovoljstva koji je uključio prosječan zbroj za svih 16 čestica na skali


24

zadovoljstva materijalnom infrastrukturom tako da je teoretski raspon od minimalno 16 do

maksimalno 80.

Slika 7. Usporedba jedinica lokalne samouprave Karinskog i Novigradskog mora prema indeksu

zadovoljstva materijalnom strukturom

S obzirom na teorijsku sredinu indeksa od 48 vidljivo je da su Obrovac i Benkovac ispod teorijskog

prosjeka s rezultatom od 43.5 odnosno 47.5, dok su Jasenice, Novigrad i Posedarje iznad tog rezultata.

Ukoliko se pogleda struktura i položaj tih jedinica, jasno je da su zadovoljnije manje općine izravnije

vezane uz prostor Novigradskog i Karinskog mora, dok su nezadovoljniji gradovi s puno većim i

raspršenijim stanovništvom. Ovaj nalaz potvrđuje i Scheffeov post-hoc test za usporedbu aritmetičkih

sredina, koji sugerira statističko grupiranje Benkovca i Obrovca te Jasenica, Novigrada i Posedarja.

Vratimo li se prikazu onih aspekata kojima su stanovnici najzadovoljniji i najnezadovoljniji možemo

vidjeti da je vrlo jasno kako je najveće nezadovoljstvo, prisutno u apsolutno svim jedinicama lokalne

43,5

47,5

53,8

55,956,7

30,0

35,0

40,0

45,0

50,0

55,0

60,0

Obrovac Benkovac Jasenice Novigrad Posedarje

Indeks zadovoljstva materijalnom infrastrukturom


25

samouprave, vezano uz prometnu povezanost i održavanje cesta, a uz to kao česti problemi navode

se i kvaliteta kanalizacijske mreže te kvaliteta farmacijskih usluga.

U konačnici je provedena i faktorska analiza kako bi se pokazalo jesu li pojedine čestice, a time i

percepcija aspekata materijalne infrastrukture, statistički povezane. Upotrebom metode analize

glavnih komponenata uz varimax rotaciju izlučena su tri faktora koja ukupno objašnjavaju 65.5%

varijance. Struktura faktora može se vidjeti u tablici. Pritom je svakome od faktora dan određeni naziv

s obzirom na to kakvu vrstu čestica okuplja.

Tablica 20. Faktorska struktura zadovoljstva materijalnom infrastrukturom

Zdravstvo, prijevoz

i okoliš

Ceste, struja i

voda

Kanalizacija

[Dostupnost osnovnih zdravstvenih

usluga]

0.743

[Kvaliteta osnovnih zdravstvenih usluga] 0.768

[Zbrinjavanje otpada] 0.717

[Dostupnost javnog prijevoza] 0.638

[Kvaliteta javnog prijevoza] 0.739

[Briga za okoliš] 0.792

[Dostupnost farmacijskih usluga

(ljekarna)]

0.817

[Kvaliteta javne rasvjete] 0.632

[Kvaliteta pješačke infrastrukture

(nogostupi)]

0.558

[Kvaliteta električne mreže] 0.601

[Dostupnost vodovodne mreže] 0.874

[Kvaliteta vodovodne mreže] 0.877

[Kvaliteta lokalnih cesta] 0.477


26

[Održavanje lokalnih cesta] 0.732

[Dostupnost kanalizacijske mreže] 0.594

[Kvaliteta kanalizacijske mreže] 0.616

Prvi faktor nazvan je „zdravstvo, prijevoz i okoliš“ jer uključuje sve aspekte vezane uz zdravstvo,

uključujući i farmacijske usluge, vezuje uz sebe čestice zbrinjavanja otpada i brige za okoliš, što je jasna

ekološka komponenta te je povezan s javnim prijevozom. Drugi faktor većinom uključuje fizičku

infrastrukturu koja se odnosi na struju, vodu i prometne aspekte koji nisu vezani uz javni prijevoz pa

je nazvan „ceste, struja i voda“. Treći faktor objašnjava najmanje varijance i uz sebe veže svega dvije

čestice, ali one se jasno odnose na kanalizaciju.

Tablica 21. Vrijednosti pojedinih čestica i prosječna vrijednost faktora zadovoljstva materijalnom

infrastrukturom

Zdravstvo, prijevoz

i okoliš (M=3.10)

Ceste, struja i

voda (M=3.35)

Kanalizacija

(M=2.96)

[Dostupnost osnovnih zdravstvenih

usluga]

3.61

[Kvaliteta osnovnih zdravstvenih usluga] 3.34

[Zbrinjavanje otpada] 3.15

[Dostupnost javnog prijevoza] 2.61

[Kvaliteta javnog prijevoza] 2.56

[Briga za okoliš] 3.08

[Dostupnost farmacijskih usluga

(ljekarna)]

3.38

[Kvaliteta javne rasvjete] 3.52

[Kvaliteta pješačke infrastrukture

(nogostupi)]

3.11


27

[Kvaliteta električne mreže] 3.65

[Dostupnost vodovodne mreže] 3.77

[Kvaliteta vodovodne mreže] 3.49

[Kvaliteta lokalnih cesta] 3.13

[Održavanje lokalnih cesta] 2.81

[Dostupnost kanalizacijske mreže] 3.06

[Kvaliteta kanalizacijske mreže] 2.87

Pogleda li se prosječno zadovoljstvo na svakome od tih faktora, vidljivo je kako je treći faktor,

kanalizacija, onaj na kojemu se izražava najmanje zadovoljstvo. Prosječan zbroj na te dvije čestice

iznosi 2.96, što znači da je ukupno gledano problem kanalizacije najizraženiji. Potom slijedi faktor

vezan uz zdravstvo, prijevoz i okoliš, koji na sedam čestica pokazuje ukupno zadovoljstvo od 3.10, što

se primarno može objasniti time da uključuje aspekt koji je u svim jedinicama lokalne samouprave

ocijenjen loše, a to je javni prijevoz. Konačno, faktor cesta, struje i vode ocijenjen je najbolje, s

prosjekom od 3.35 i vidljivo je da su građani upravo tim aspektom najzadovoljniji.

U zaključku, može se jasno navesti kako su primarni problemi materijalne infrastrukture u pet jedinica

lokalne samouprave vezanih uz Novigradsko i Karinsko more vezani uz neadekvatan javni prijevoz i

kanalizacijsku mrežu, dok najveće zadovoljstvo stanovnici iskazuju dostupnošću osnovnih zdravstvenih

usluga te općenito gledano osnovne fizičke infrastrukture poput struje i vode.


28

2.4. Društvena infrastruktura

Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom mjereno je pomoću skale od 16 čestica koja se pokazala

visoko konzistentnom (Cronbach alfa je iznosila 0.882). Inicijalno je izražena pomoću šest tvrdnji, od

„u potpunosti se slažem“ do „u potpunosti se ne slažem“ uz dodatak novog iskaza „ne znam/nije mi

bitno“. Posljednja kategorija je kasnije rekodirana u sustavno nedostajuću te je skala pretvorena u

klasičnu Likertovu skalu od pet stupnjeva.

Tablica 22. Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom

Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom

N Prosjek SD

U svojem se mjestu osjećam sigurno. 143 4.05 0.772

Djeca iz mojeg mjesta mogu sigurno i bez velikog napora svaki dan stići u

osnovnu školu. 111 3.92 0.865

U svojem mjestu mogu ispuniti većinu svojih vjerskih potreba. 128 3.84 0.978

Moje je mjesto ugodno za život. 142 3.82 0.888

U slučaju potrebe hitne medicinske pomoći, smatram da će ona u moje

mjesto stići pravovremeno i da je dobro organizirana. 141 3.57 1.203

U mojem mjestu u slučaju potrebe možemo računati na brzu i kvalitetnu

intervenciju policije. 142 3.54 1.146

Grad/općina dobro organizira predškolski odgoj i vrtić. 90 3.33 1.161

Većinu kupovine najvažnijih namirnica mogu obaviti bez korištenja

automobila ili javnog prijevoza. 140 3.19 1.097

Moj grad/općina dovoljno brine za djecu u mojem mjestu. 116 3.08 1.056

Ukupno gledano, u mojem se mjestu živi bolje nego u većini ostalih

mjesta u županiji. 141 3.06 1.047

U mojem su mjestu javne površine poput trga ili igrališta dobro

održavane. 141 3.01 1.062

Moj grad/općina dobro brine za potrebe starijih ljudi. 140 2.76 1.036


29

Grad/općina mi pruža mogućnost da zadovoljim svoje kulturne potrebe. 138 2.53 1.048

Ukupno gledano, u mojem se mjestu živi bolje nego u većini ostalih

mjesta u zemlji. 142 2.50 0.873

Zadovoljava me mogućnost bavljenjem sportskim i rekreativnim

sadržajima u mojem gradu/općini. 113 2.34 1.066

U mojem gradu/općini ima dovoljno aktivnosti za mlade. 134 2.21 0.974

Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom pokazuje kako su građani najzadovoljniji time što se u

svojim mjestima osjećaju sigurno (M=4.05, SD=0.772), što djeca mogu sigurno stići u školu (M=3.92,

SD=0.865) te da mogu ispuniti većinu svojih vjerskih potreba (M=3.84, SD=0.978). Iz toga se može

iščitati snažan utjecaj zajednice, s kojim se obično povezuje osjećaj sigurnosti, ugodnosti i bliskih veza,

što uključuje i brigu za djecu, koja je generalno dobro ocijenjena.

S druge strane, negativno se gleda prije svega na aktivnosti za mlade (M=2.21, SD=0.974), kvalitetu

sportskih i rekreativnih sadržaja (M=2,34, SD=1.066) i kvalitetu života u odnosu na državu (M=2.50,

SD=0.873). Pritom su se pri dnu prema zadovoljstvu smjestili i zadovoljenje kulturnih potreba te

potrebe starijih ljudi, iz čega se može zaključiti da su ljudi zadovoljniji kvalitetom zajednice u kojoj žive,

nego onime što im jedinice lokalne samouprave pružaju kao posebnim skupinama u društvu ili kao

korisnicima određenih aktivnosti. Vidljiv je i niži stupanj odgovora na pitanja o vrtiću i osnovnoj školi,

čemu je primarni razlog taj što određenim dijelovima populacije, osobito starijima koji nemaju djecu

u dobi koja bi zahtijevala predškolski odgoj ili osnovnu školu, to pitanje nije relevantno.

Pregled prema pojedinim jedinicama opet donosi različitu sliku, jer problemi koje ispitanici iskazuju

nisu posve isti, iako među njima postoji razmjerno velika podudarnost.

Tablica 23. Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Benkovac)

Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Benkovac)

N Prosjek SD



30


U slučaju potrebe hitne medicinske pomoći, smatram da će ona u

moje mjesto stići pravovremeno i da je dobro organizirana. 29 3.79 0.620

Djeca iz mojeg mjesta mogu sigurno i bez velikog napora svaki

dan stići u osnovnu školu. 21 3.71 0.902


U Benkovcu ispitanici iskazuju najveće zadovoljstvo s upravo onih pet kategorija koje su najbolje

ocijenjene u uzorku, ali uz niži stupanj prosječnog zadovoljstva te nešto drugačiji redoslijed. Evidentan

je osjećaj zajednice kao najveći izvor zadovoljstva životom u toj sredini.

Tablica 24. Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Benkovac)

Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Benkovac)

N Prosjek SD

Grad/općina mi pruža mogućnost da zadovoljim svoje kulturne

potrebe. 28 2.79 0.917


Ukupno gledano, u mojem se mjestu živi bolje nego u većini

ostalih mjesta u zemlji. 29 2.41 0.825




Kad govorimo o nezadovoljstvu, ponavlja se slučaj da je svih pet kategorija kojima su najnezadovoljniji

svi ispitanici u uzorku ujedno i onih pet kojima su najnezadovoljniji u Benkovcu. Ipak, razina

nezadovoljstva je nešto niža nego u ukupnom uzorku, što znači da ispitanici iz Benkovca pokazuju

manje zadovoljstva i manje nezadovoljstva u odnosu na krajnje vrijednosti, odnosno da je njihovo

ukupno zadovoljstvo razmjerno prosječno.


31

Tablica 25. Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Jasenice)

Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Jasenice)

N Prosjek SD



U mojem mjestu u slučaju potrebe možemo računati na brzu i

kvalitetnu intervenciju policije. 35 4.03 0.618





Jasenice iskazuju visok stupanj zadovoljstva s onim aspektima društvene infrastrukture kojima su

zadovoljni s tri čestice ocijenjene ocjenom višom od 4, a specifičnost ove općine je visok stupanj

povjerenja u policiju.

Tablica 26. Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Jasenice)

Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Jasenice)

N Prosjek SD



potrebe. 33 2.67 0.479







32

Pogled na one aspekte kojima su Jaseničani nezadovoljni otkriva da je vrtić i predškolski odgoj onaj

aspekt koji se pojavljuje kao posebna karakteristika upravo ove jedinice, iako je velik broj ispitanika

izjavio kako im to nije važno. Međutim, mlađa populacija koja je primarno zainteresirana za taj

problem nije zadovoljna kako je on riješen. Ostale čestice su iste kao kod ostalih jedinica i odnose se

na aktivnosti za mlade, sport i kulturu, pri čemu je primjetno da su ispitanici prilično kritični i njihovo

nezadovoljstvo je prilično izraženo, s jednom česticom na prosjeku od 2.13.

Tablica 27. Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Novigrad)

Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Novigrad)

N Prosjek SD





U mojem mjestu u slučaju potrebe možemo računati na brzu i

kvalitetnu intervenciju policije. 28 4.11 0.994


U Novigradu je zadovoljstvo onim aspektima koji su najbolje ocijenjeni još veće nego u Jasenicama i

svih pet čestica ima prosjek viši od 4, što je vrlo visok stupanj slaganja. Pritom je struktura odgovora

slična onoj u Jasenicama.

Tablica 28. Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Novigrad)

Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Novigrad)

N Prosjek SD


33

Većinu kupovine najvažnijih namirnica mogu obaviti bez

korištenja automobila ili javnog prijevoza. 29 2.93 1.252







Pogledamo li negativne aspekte, specifičnost Novigrada je loša percepcija mogućnosti nabave

namirnica, što nije zabilježeno niti u jednoj drugoj jedinici. S druge strane, vidljiv je relativno visok

stupanj općeg zadovoljstva, jer su čak i najlošije ocijenjene komponente blizu teoretskog prosjeka.

Tablica 29. Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Obrovac)

Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Obrovac)

N Prosjek SD







U Obrovcu je primjetan klasični obrazac zadovoljstva različitim aspektima društvenosti vezane uz

zajednicu, a očit je i razmjerno nizak stupanj zadovoljstva, jer je doslovno samo pet najbolje ocijenjenih

čestica iznad teoretskog prosjeka od tri, a preostalih jedanaest je ispod tog rezultata.


34

Tablica 30. Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Obrovac)

Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Obrovac)

N Prosjek SD








potrebe. 24 1.63 1.135


Pogled na negativne aspekte je u Obrovcu osobito zabrinjavajući, jer se radi o jedinoj jedinici u kojoj

ne samo da postoje čestice ocijenjene ocjenom manjom od 2, nego takvih čestica ima čak pet, što

upućuje na izrazito nezadovoljstvo pojedinim dijelovima društvene infrastrukture. Te se čestice

uglavnom poklapaju s onima u uzorku, a specifičnost je nezadovoljstvo razinom hitne pomoći, što se

vjerojatno može objasniti sjećanjem na standard koji je po tome pitanju Obrovac imao u ranijim

periodima. Ipak, primarna karakteristika Obrovca je općenito vrlo niska razina zadovoljstva

društvenom infrastrukturom.

Tablica 31. Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Posedarje)

Zadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Posedarje)

N Prosjek SD





35




Posedarje iskazuje visok stupanj zadovoljstva u onim aspektima koje ocjenjuje pozitivno, a zanimljivo

je kako je vrtić i predškolski odgoj, inače tema koja najviše dijeli ispitanike jer se našao i u dobro i u

loše ocijenjenim aspektima, ovdje na prvome mjestu, dok je ostatak primarno vezan uz već spomenute

komponente zajednice.

Tablica 32. Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Posedarje)

Nezadovoljstvo društvenom infrastrukturom (Posedarje)

N Prosjek SD






potrebe. 25 2.32 0.945



Negativno su u Posedarju ocijenjeni oni aspekti koji su najnegativnije ocijenjeni i u uzorku, ali uz veću

razinu kritičnosti, uz posebno loše evaluirane mogućnosti za mlade.

Detaljan uvid u rezultate za cijeli uzorak i sve pojedine jedinice lokalne samouprave jasno pokazuje

kako su ispitanici najzadovoljniji onim aspektima koji su vezani uz život u zajednici, poput osjećaja

ugodnosti i sigurnosti, pri čemu je najbolje ocijenjen onaj dio infrastrukture vezan uz općenitu brigu

za djecu (iako je predškolski odgoj i vrtić tema koja očito snažno aktivira ispitanike) i vjerske potrebe.

S druge strane, najveće nezadovoljstvo vlada kvalitetom života pojedinih skupina kao što su mladi ili


36

stari, a također su negativno ocijenjene i specifične potrebe poput sporta ili kulture. To govori kako je

zajednica preuzela određeni dio neformalnog socijalnog održavanja solidarnosti, dok same općine i

gradovi još trebaju poraditi na tome da zadovolje potrebe tih dijelova populacije, što je univerzalan

nalaz za sve jedinice. A dodatna važnost ove konstatacije očituje se i u onome što će se pokazati u

sljedećem poglavlju, a to je da se ispitanici izrazito protive ukidanju svojih jedinica lokalne

samouprave, jer ih vide kao okvir unutar kojega trebaju rješavati svoje probleme. Ključno je, dakle,

uspostaviti sinergiju zajednice i lokalne uprave.

Jedan od posrednika takve sinergije moglo bi biti upravo civilno društvo, koje je u dobrom dijelu ovog

prostora još uvijek slabo razvijeno, kao što se moglo vidjeti u prethodnom dijelu ovog izvještaja.

Kao i u slučaju zadovoljstva materijalnom infrastrukturom, i ovdje je formiran indeks ukupnog

zadovoljstva koji se također sastojao od kompozita 16 čestica s teoretskim minimumom od 16,

maksimumom od 80 i srednjom vrijednosti od 48.

Primjetna je izrazita sličnost rezultata svih jedinica lokalne samouprave s izuzetkom Obrovca čiji

ispitanici iskazuju vrlo visok stupanj nezadovoljstva društvenom infrastrukturom, što se pokazuje i

post hoc testovima koji sugeriraju grupiranje prema principu „Obrovac i svi ostali“. Takav rezultat

sukladan je vrlo niskoj razini zadovoljstva koja se mogla primijetiti već kod tablice koja je pokazivala

najlošije ocijenjene aspekte i predstavlja problem s kojim se ta jedinica lokalne samouprave treba

detaljnije pozabaviti.


37

Slika 8. Usporedba jedinica lokalne samouprave Karinskog i Novigradskog mora prema indeksu

zadovoljstva materijalnom strukturom

S druge strane, ovdje ne možemo postaviti jasnu razdjelnicu između malih primorskih općina i većih

teritorijalno raspršenijih gradova kao što je to bio slučaj kod materijalne infrastrukture, ali možemo

konstatirati kako se kod svih jedinica pojavljuju isti problemi, iako različitim intenzitetom.

Konačno, i ovdje je provedena faktorska analiza kako bi se provjerilo koje se čestice statistički povezuju

međusobno i kako bi se identificirale pojedine dimenzije društvene infrastrukture. Upotrijebljena je

metoda primarnih komponenata uz upotrebu varimax rotacije i identificirana su tri faktora koja

objašnjavaju 68.23% varijance. Struktura faktora prikazana je u tablici.

39,63

51,67 52,2753,11 53,73

30,00

35,00

40,00

45,00

50,00

55,00

60,00

Obrovac Posedarje Benkovac Novigrad Jasenice

Indeks zadovoljstva društvenom infrastrukturom


38

Tablica 33. Faktorska struktura zadovoljstva materijalnom infrastrukturom

Općinska

infrastruktura Zajednica

Briga za

djecu

Moj grad/općina dovoljno brine za djecu

u mojem mjestu. 0.799

U mojem gradu/općini ima dovoljno

aktivnosti za mlade. 0.878

Moj grad/općina dobro brine za potrebe

starijih ljudi. 0.73

Zadovoljava me mogućnost bavljenjem

sportskim i rekreativnim sadržajima u

mojem gradu/općini. 0.734

Grad/općina mi pruža mogućnost da

zadovoljim svoje kulturne potrebe. 0.894

U slučaju potrebe hitne medicinske

pomoći, smatram da će ona u moje

mjesto stići pravovremeno i da je dobro

organizirana. 0.69

Ukupno gledano, u mojem se mjestu živi

bolje nego u većini ostalih mjesta u

županiji. 0.715



zemlji. 0.64

U mojem su mjestu javne površine poput

trga ili igrališta dobro održavane. 0.788

U mojem mjestu u slučaju potrebe

možemo računati na brzu i kvalitetnu

intervenciju policije. 0.647

U svojem mjestu mogu ispuniti većinu

svojih vjerskih potreba. 0.759

U svojem se mjestu osjećam sigurno. 0.883


39

Moje je mjesto ugodno za život. 0.61

Grad/općina dobro organizira

predškolski odgoj i vrtić. 0.712

Djeca iz mojeg mjesta mogu sigurno i bez

velikog napora svaki dan stići u osnovnu

školu.

0.569

Većinu kupovine najvažnijih namirnica

mogu obaviti bez korištenja automobila ili

javnog prijevoza.

0.611

Prvi je faktor primarno vezan uz različite aspekte općinske infrastrukture i ispunjavanja potreba

posebnih skupina građana i korisnika usluga te je stoga nazvan „općinska infrastruktura“ te se radi o

faktoru koji okuplja najveći broj čestica i objašnjava najveći postotak varijance. Drugi faktor, nazvan

„zajednica“, vezuje tri čestice i primarno objašnjava one aspekte koji su slabije vezani uz

administrativne aspekte jedinica lokalne samouprave, a više uz samo organsku zajednicu, poput

osjećaja ugodnosti i sigurnosti, a s obzirom na tradicionalnu sredinu važan element su ovdje i vjerske

potrebe. Konačno, posljednji faktor, nazvan „briga za djecu“, vezuje se uz predškolski i školski uzrast

te dostupnost namirnica, što nije usko vezano uz situaciju s djecom, ali ukazuje na element

dostupnosti.

Tablica 34. Vrijednosti pojedinih čestica i prosječna vrijednost faktora zadovoljstva društvenom

infrastrukturom

Općinska

infrastruktura

(M=2.86)

Zajednica

(M=3.90)

Briga za

djecu

(M=3.48)

Moj grad/općina dovoljno brine za djecu

u mojem mjestu. 3.08

U mojem gradu/općini ima dovoljno

aktivnosti za mlade. 2.21


40

Moj grad/općina dobro brine za potrebe

starijih ljudi. 2.76

Zadovoljava me mogućnost bavljenjem

sportskim i rekreativnim sadržajima u

mojem gradu/općini. 2.34

Grad/općina mi pruža mogućnost da

zadovoljim svoje kulturne potrebe. 2.53

U slučaju potrebe hitne medicinske

pomoći, smatram da će ona u moje

mjesto stići pravovremeno i da je dobro

organizirana. 3.57



županiji. 3.06



zemlji. 2.50

U mojem su mjestu javne površine poput

trga ili igrališta dobro održavane. 3.01

U mojem mjestu u slučaju potrebe

možemo računati na brzu i kvalitetnu

intervenciju policije. 3.54

U svojem mjestu mogu ispuniti većinu

svojih vjerskih potreba. 3.84

U svojem se mjestu osjećam sigurno. 4.05

Moje je mjesto ugodno za život. 3.82

Grad/općina dobro organizira

predškolski odgoj i vrtić. 3.33

Djeca iz mojeg mjesta mogu sigurno i bez

velikog napora svaki dan stići u osnovnu

školu.

3.92


41

Većinu kupovine najvažnijih namirnica

mogu obaviti bez korištenja automobila ili

javnog prijevoza.

3.19

Prosječno zadovoljstvo na svakom od faktora ukazuje na jedan vrlo važan društveni fenomen.

Stanovnici jedinica lokalne samouprave na istraživanome području iskazuju puno veće povjerenje u

zajednicu, nego u službene administrativne strukture i upravo je zajednica onaj faktor koji je dobio

izrazito visoku ocjenu (M=3.90), što znači da stanovnici osjećaju kako je neformalna solidarnost

snažniji društveni osigurač i kohezivni element od same gradske ili općinske strukture, koja je najslabije

ocijenjen element (M=2.86). To se dodatno učvršćuje kad se promotri treći faktor, „briga za djecu“,

jer briga za djecu je također bitna odrednica organske zajednice. Vidljivo je, dakle, da je nužno izgraditi

poveznicu organske zajednice i administracije lokalne samouprave.


42

2.5. Percepcija gradske/općinske politike

Skala koja je obrađivala percepciju gradske/općinske politike sastojala se od 16 čestica i pokazala se

kao visoko konzistentna (Cronbach alfa od 0.817). Inicijalno je koncipirana kao Likertova skala s pet

stupnjeva uz dodatak šeste tvrdnje, „ne znam/nije mi važno“ koja je kasnije rekodirana u sustavno

nedostajuću kako bi se dobio klasičan format Likertove skale te uvidjelo postoji li neki problem koji

značajan broj ispitanika ne smatra važnim.

Tablica 35. Percepcija gradske/općinske politike

Percepcija gradske/općinske politike

N Prosjek SD

Kada bi se u Hrvatskoj smanjio broj općina i gradova, ne bi bilo dobro da

se ukine moj grad ili općina i pripoji nekoj većoj jedinici. 139 4.33 1.045

Građani bi trebali biti aktivnije uključeni u donošenje proračuna. 137 4.07 0.788

Gradska/općinska vlast trebala bi organizirati redovite javne rasprave. 139 4.06 0.818

U mojem gradu/općini malo se toga može postići bez političkih veza. 139 3.62 1.093

Moj grad/općina dobro surađuje sa susjednim općinama na pitanjima od

važnosti za građane. 136 3.26 1.095

Moj grad/općina troši previše novaca na plaće svojih zaposlenika. 127 3.20 1.079

U mojem gradu/općini postoje problemi s infrastrukturom koje vlast ne

rješava. 142 3.00 1.167

Grad/općina dobro brine za probleme okoliša. 142 2.96 1.055

Moj grad/općina u upravi zapošljava kvalitetne i sposobne ljude. 143 2.80 1.115

Gradske/općinske tvrtke dobro rade svoj posao. 141 2.73 1.075

Vlast u mojem gradu/općini na dobar način obavještava građane o

dokumentima koje donosi, poput proračuna. 139 2.68 1.131

Gospodarstvo u mojem gradu/općini, ukupno gledano, kreće se u

dobrom smjeru. 143 2.66 1.181


43

Problemi mojeg mjesta dobro su predstavljeni na sjednicama

gradskog/općinskog vijeća. 121 2.59 1.046

Vlast u mojem gradu/općini na dobar način obavještava građane o

načinima na koji se troši općinski novac. 139 2.55 1.064

Načelnik i članovi gradskog/općinskog vijeća razumiju probleme običnog

čovjeka. 142 2.53 1.036

Građani u mojem gradu/općini imaju utjecaja na donošenje općinskih

politika. 138 2.43 0.996

Temeljni pregled deskriptivnih podataka otkriva kako je jedna od najvećih percipiranih problema kod

jedinica lokalne samouprave manjak transparentnosti. Najveće slaganje, kad se izuzme čestica o

ukidanju jedinica, se javlja uz tvrdnje o većoj aktivnosti građana vezano uz donošenje proračuna

(M=4.07, SD=0.788), potreba za češćim javnim raspravama (M=4.06, SD=0.818) te percipirani problem

važnosti političkih veza (M=3.62, SD=1.093).

S druge strane, među negativno ocijenjenim aspektima opet je jasno iskazana kritika prema manjku

transparentnosti i participacije. Najmanje je slaganje s time da građani imaju utjecaja na donošenje

lokalnih politika (M=2.43, SD=0.996) i time da vlast na dobar način obavještava o trošenju novca

(M=2.55, SD=1.064), što opet ukazuje na manjak transparentnog obavještavanja i uključivanja građana

u procese donošenja odluka.

Unatoč tome, evidentno je da ispitanici i dalje vide svoj grad ili općinu kao poželjan okvir ostvarivanja

administrativnog funkcioniranja, jer je tvrdnja da ne bi bilo dobro da se ukine jedinica lokalne

samouprave postigla najveće slaganje od svih ponuđenih tvrdnji u anketi. Drugim riječima, iz rezultata

se može iščitati težnja da se zadrži postojeći okvir, ali i da se učini takvim da građani imaju većeg

utjecaja na donošenje politika jedinica lokalne samouprave te očekuju da budu bolje informirani o

odlukama i politikama koje se u jedinicama donose.

Ovakav nalaz stavlja posebnu odgovornost na čelnike jedinica koji moraju naći načina da uključe širi

krug dionika u procese odlučivanja, bilo kroz javne rasprave ili povećanu dostupnost različitih gradskih

i općinskih dokumenata. Činjenica da su sve čestice koje tvrde da vlasti dobro obavještavaju i uključuju


44

građane ocijenjene negativno, a sve u kojima se tvrdi da bi to trebale činiti ocijenjene pozitivno temelj

su za vrlo jasne zaključke.

Logična je pretpostavka kako je ovaj zahtjev teže ostvariv za one jedinice koje su teritorijalno veće,

raspršenije i s većim brojem stanovnika, kakve su Obrovac i Benkovac, nego za manje teritorijalno

homogene općine kakve su Novigrad, Posedarje i Jasenice.

U kontekstu ovog istraživanja postoji dodatni element koji stavlja naglasak na pojačanu participaciju,

a to je činjenica da jedinice lokalne samouprave Novigradskog i Karinskog mora navode vrlo slične

probleme kad se govori o materijalnoj i društvenoj infrastrukturi, što znači da prostor za participaciju

postoji i izvan granica svake od pojedinih općina ili gradova, odnosno tu se može tražiti i dodatni motiv

za pritisak odozdo oko onih tema koje svi vide kao zajednički problem.

Tablica 36. Faktorska struktura percepcije gradske/općinske politike

Transparentnost i

okvir jedinice Lokalni čelnici

Kada bi se u Hrvatskoj smanjio broj općina i gradova, ne bi

bilo dobro da se ukine moj grad ili općina i pripoji nekoj

većoj jedinici. 0.83

Građani bi trebali biti aktivnije uključeni u donošenje

proračuna. 0.864

U mojem gradu/općini malo se toga može postići bez

političkih veza. 0.875

Moj grad/općina dobro surađuje sa susjednim općinama na

pitanjima od važnosti za građane. 0.804

U mojem gradu/općini postoje problemi s infrastrukturom

koje vlast ne rješava. 0.833

Grad/općina dobro brine za probleme okoliša. 0.784

Gradske/općinske tvrtke dobro rade svoj posao. 0.582

Vlast u mojem gradu/općini na dobar način obavještava

građane o dokumentima koje donosi, poput proračuna. 0.843


45

Gospodarstvo u mojem gradu/općini, ukupno gledano, kreće

se u dobrom smjeru. 0.802


gradskog/općinskog vijeća. 0.831

Građani u mojem gradu/općini imaju utjecaja na donošenje

općinskih politika. 0.843

Gradska/općinska vlast trebala bi organizirati redovite javne

rasprave. 0.754

Moj grad/općina troši previše novaca na plaće svojih

zaposlenika. 0.587

Moj grad/općina u upravi zapošljava kvalitetne i sposobne

ljude. 0.752


građane o načinima na koji se troši općinski novac. 0.657

Načelnik i članovi gradskog/općinskog vijeća razumiju

probleme običnog čovjeka. 0.792

Faktorska analiza na skali percepcije gradske/općinske politike metodom primarnih komponenti uz

primjenu varimax rotacije rezultirala je sa samo dva faktora koji objašnjavaju 66.3% varijance. Prvi

faktor vezan je uz različite oblike percepcije transparentnosti te stavove prema različitim aspektima

vezanim uz administrativni okvir jedinica lokalne samouprave poput gradskih tvrtki, infrastrukture ili

općenito stanja gospodarstva i zato je taj faktor nazvan „transparentnost i okvir jedinice“. Drugi faktor

snažno je vezan uz kadrovski aspekt i okuplja sve čestice vezane uz zaposlenike i čelnike kao i

komunikacijski aspekt prema širem građanstvu pa je nazvan „lokalni čelnici“.

Iz toga se vidi da ispitanici razdvajaju jedinice lokalne samouprave kao okvir od ljudi koji su direktno

uključeni u vođenje i u vlast. Stoga je razumljivo što su privrženi svojim gradovima i općinama jer ih

percipiraju kao adekvatan ustroj unutar kojeg mogu ostvarivati svoje potrebe, ali ne smatraju da je

vođen na način koji bi ih dovoljno uključio u odlučivanje.


46

Tablica 37. Vrijednosti pojedinih čestica i prosječna vrijednost faktora percepcije gradske/općinske

politike

Transparentnost i

okvir jedinice

(M=3.16)

Lokalni čelnici

(M=2.52)

Kada bi se u Hrvatskoj smanjio broj općina i gradova, ne bi

bilo dobro da se ukine moj grad ili općina i pripoji nekoj

većoj jedinici. 4.33

Građani bi trebali biti aktivnije uključeni u donošenje

proračuna. 4.07

U mojem gradu/općini malo se toga može postići bez

političkih veza. 4.06

Moj grad/općina dobro surađuje sa susjednim općinama na

pitanjima od važnosti za građane. 3.26

U mojem gradu/općini postoje problemi s infrastrukturom

koje vlast ne rješava. 3.00

Grad/općina dobro brine za probleme okoliša. 2.96

Gradske/općinske tvrtke dobro rade svoj posao. 2.73


građane o dokumentima koje donosi, poput proračuna. 2.68

Gospodarstvo u mojem gradu/općini, ukupno gledano, kreće

se u dobrom smjeru. 2.66


gradskog/općinskog vijeća. 2.59

Građani u mojem gradu/općini imaju utjecaja na donošenje

općinskih politika. 2.43

Gradska/općinska vlast trebala bi organizirati redovite javne

rasprave. 4.06 (1.94)

Moj grad/općina troši previše novaca na plaće svojih

zaposlenika. 3.20 (2.80)


47

Moj grad/općina u upravi zapošljava kvalitetne i sposobne

ljude. 2.80


građane o načinima na koji se troši općinski novac. 2.55

Načelnik i članovi gradskog/općinskog vijeća razumiju

probleme običnog čovjeka. 2.53

To je posebno vidljivo kad se pogleda prosječna vrijednost na svakom od pojedinih faktora, jer je skup

čestica vezan uz transparentnost i okvir jedinica ocijenjen pozitivno (M=3.16), dok je faktor vezan uz

lokalne čelnike evaluiran vrlo negativno (M=2.52) i najlošije je ocijenjen od svih identificiranih faktora

u istraživanju (pri čemu treba ukazati na to da su prve dvije čestice rekodirane u svoju simetričnu

vrijednost u odnosu na prosjek jer nose iskaz u negativnome smjeru pa su prebačene u iskazne

čestice).

Stoga je kao primaran problem moguće identificirati percepciju lokalne politike kao elitističke

djelatnosti u kojoj oni koji se nalaze u privilegiranom položaju isključuju većinu iz procesa odlučivanja,

iako je ta većina suglasna kako su gradovi i općine u postojećem obliku adekvatan okvir za rješavanje

društvenih problema.


48

2.6. Stavovi o udrugama

Skala koja je mjerila stavove o udrugama sastojala se od 15 čestica i imala je najslabiju, ali još uvijek

prihvatljivu, konzistentnost od svih u anketi (Cronbach alfa = 0.660). Karakteristično za ovu skalu, u

odnosu prema ostalima u ovome istraživanju, je što je u nju uvršteno nekoliko kontrolnih čestica

suprotnog smjera iskaza (negativnih) pa su rezultati kasnije rekodirani u pozitivnome smjeru kako bi

bili usporedivi na svim česticama. Takve će čestice u zagradama imati prikaz rekodiranih rezultata.

Tablica 38. Stavovi o udrugama

Zadovoljstvo materijalnom infrastrukturom

N Prosjek SD

Udruge građana, ukupno gledano, pozitivno doprinose

životu u mojem mjestu. 138 4.15 0.911

Gradske i općinske vlasti u svojem bi radu više trebale

surađivati s udrugama. 138 4.14 0.653

Udruge pozitivno doprinose kulturnoj slici mojeg

grada/općine. 139 4.12 0.821

Udruge građana važne su za moje mjesto. 133 4.10 0.695

Mogu navesti primjer udruge u svojem mjestu za koju

mislim da radi dobar posao. 133 4.02 0.743

U mojem gradu/općini ima premalo udruga građana. 137 3.58 0.905

Sport u mojoj općini bez udruga bi puno teže postojao. 95 3.48 0.861

Udruge se u mojem mjestu aktivno bave zaštitom

okoliša. 137 3.46 0.978

Nedostatak vremena mi onemogućava da sudjelujem u

radu udruga. 131 3.25 1.048

Ne mogu se baviti radom u udrugama jer moram misliti

na egzistenciju. 135 3.21 1.127


49

Udruge u mojem gradu/općini previše su povezane s

politikom. 128

2.91

(3.09) 1.104

Moja općina/grad troši previše novaca za financiranje

udruga. 117

2.25

(3.75) 1.033

Udruge građana služe tome da male skupine ljudi

ostvare vlastitu korist. 134

2.16

(3.84) 1.103

U mojem gradu/općini ima previše udruga građana. 137

1.94

(4.06) 0.802

Udruge građana su uglavnom beskorisne. 137

1.88

(4.12) 0.903

Nakon rekodiranja primjećuje se kako su ispitanici iskazali pozitivan stav prema udrugama na

apsolutno svim česticama, što ukazuje na to da građani percipiraju civilno društvo kao pozitivnog

dionika u društvenim procesima svojih gradova i općina. Jasno je kako ih se vidi kao mogući izvor

povećane participacije u donošenju općinskih politika kroz suradnju (M=4.14, SD=0.653), smatra se da

pozitivno utječu na život u zajednici (M=4.15, SD=0.911), da su važne i korisne. Ukoliko im se nešto

zamjera, to je povezanost s politikom, iako ni s tom tvrdnjom ne postoji slaganje, nego samo najmanje

neslaganje koje je ipak iznad teoretskog prosjeka od 3.

U svjetlu ovog nalaza slaba gustoća civilnog društva na području pet jedinica lokalne samouprave

Novigradskog i Karinskog mora osobito je problematična, jer se time gubi jedan od potencijalno važnih

mehanizama povećane participacije u donošenju lokalnih politika. Kao jedan od mogućih uzroka

nameće se podatak da postoji slaganje s tvrdnjama da se ispitanici ne mogu baviti radom u udrugama

građana zbog toga što nemaju vremena ili moraju misliti na egzistenciju.

Tablica 39. Faktorska struktura stavova o udrugama

Pozitivna

slika

Negativna

slika

Egzistencija Sport

Udruge građana važne su za moje

mjesto. 0.63


50

Udruge pozitivno doprinose

kulturnoj slici mojeg grada/općine. 0.741

U mojem gradu/općini ima

premalo udruga građana. 0.64

Gradske i općinske vlasti u svojem

bi radu više trebale surađivati s

udrugama. 0.759

Udruge građana, ukupno gledano,

pozitivno doprinose životu u

mojem mjestu. 0.786

Udruge u mojem gradu/općini

previše su povezane s politikom. 0.797

Udruge građana su uglavnom

beskorisne. 0.799

Udruge građana služe tome da

male skupine ljudi ostvare vlastitu

korist. 0.682

U mojem gradu/općini ima previše

udruga građana. 0.717

Moja općina/grad troši previše

novaca za financiranje udruga. 0.556

Nedostatak vremena mi

onemogućava da sudjelujem u

radu udruga. 0.522

Ne mogu se baviti radom u

udrugama jer moram misliti na

egzistenciju. 0.728

Udruge se u mojem mjestu aktivno

bave zaštitom okoliša. 0.576

Sport u mojoj općini bez udruga bi

puno teže postojao. 0.802


51

Mogu navesti primjer udruge u

svojem mjestu za koju mislim da

radi dobar posao. 0.648

Faktorska analiza dodatno objašnjava ovu situaciju. Korištenje metode analize glavnih komponenti uz

varimax rotaciju rezultiralo je s četiri identificirana faktora koji objašnjavaju 63.5% varijance. Prvi

faktor nazvan je „pozitivna slika“ i okuplja one čestice koje tvrde da udruge pozitivno doprinose životu

u jedinici lokalne samouprave, da su važne i da je njihov doprinos pozitivan. Drugi faktor je prema

sadržaju suprotan onome prvom i okuplja čestice koje iskazuju negativne stavove prema udrugama,

poput onog da su beskorisne, politizirane i motivirane korišću vlastitih članova te je stoga nazvan

„negativna slika“. Treći faktor povezan je s egzistencijalnim uvjetima sudjelovanja u civilnom društvu

i najsnažnije je opterećen kroz tvrdnju da ispitanici ne sudjeluju u radu udruga građana jer moraju

misliti na egzistenciju te je stoga nazvan jednostavno „egzistencija“. Konačno, četvrti faktor je

opterećen s dvije raznorodne čestice od koje je snažniji utjecaj one koja tvrdi da udruge pozitivno

doprinose situaciji sa sportom te je jednostavno nazvan „sport“.

Tablica 40. Vrijednosti pojedinih čestica i prosječna vrijednost faktora stavova o udrugama

Pozitivna

slika

(M=4.02)

Negativna

slika

(M=2.22)

Egzistencija

(M=3.42)

Sport

(M=3.75)

Udruge građana važne su za moje

mjesto. 4.10

Udruge pozitivno doprinose

kulturnoj slici mojeg grada/općine. 4.12

U mojem gradu/općini ima

premalo udruga građana. 3.58

Gradske i općinske vlasti u svojem

bi radu više trebale surađivati s

udrugama. 4.14


52

Udruge građana, ukupno gledano,

pozitivno doprinose životu u

mojem mjestu. 4.15

Udruge u mojem gradu/općini

previše su povezane s politikom. 2.91

Udruge građana su uglavnom

beskorisne. 1.88

Udruge građana služe tome da

male skupine ljudi ostvare vlastitu

korist. 2.16

U mojem gradu/općini ima previše

udruga građana. 1.94

Moja općina/grad troši previše

novaca za financiranje udruga. 2.25 (3.75)

Nedostatak vremena mi

onemogućava da sudjelujem u

radu udruga. 3.25

Ne mogu se baviti radom u

udrugama jer moram misliti na

egzistenciju. 3.21

Udruge se u mojem mjestu aktivno

bave zaštitom okoliša. 3.46

Sport u mojoj općini bez udruga bi

puno teže postojao. 3.48

Mogu navesti primjer udruge u

svojem mjestu za koju mislim da

radi dobar posao. 4.02

Gledajući prosjeke faktorske analize vidljiv je kontrast pozitivne slike o udrugama, koja je izrazito

prihvaćena s prosjekom slaganja iznad 4 te negativne slike koja je izrazito odbijena. Ono što zabrinjava

jest visoko slaganje s faktorom egzistencije, što znači da su ispitanici neodlučni kad se radi o

pristupanju aktivnostima civilnog društva jer si jednostavno ne mogu priuštiti luksuz izdvajanja

vremena ili izbivanja iz svijeta rada.


53

Zaključno, ovakav je trend problematičan i zbog toga što ispitanici uspostavljaju jasnu hijerarhiju u

kojoj se najsigurnije osjećaju u vlastitoj zajednici, cijene civilno društvo kao mogućeg posrednika u

donošenju političkih odluka, vide vlastite jedinice lokalne samouprave kao logični okvir unutar kojega

bi se trebale ostvarivati njihove socijalne i infrastrukturne potrebe, ali se istovremeno osjećaju

isključenima od strane političkih elita. Dodamo li k tome i taj egzistencijalni moment nesigurnosti,

jasno je da postoji precizan sklop okolnosti koji možemo identificirati kao prepreke većoj participaciji

građana u donošenju lokalnih politika i utjecaju pri odlučivanju.


54

3. KVALITATIVNI DIO ISTRAŽIVANJA

3.1. Metodologija kvalitativnog dijela istraživanja

Kvalitativni dio istraživanja proveden je kronološki nakon kvantitativnog pri čemu je korišten nacrt

miješanih metoda (mixed-methods) sekvencijskog tipa jer je kvalitativni dio orijentiran prema

nalazima dobivenima putem provedbe anketa.

Kao metoda je korišten polustrukturirani intervju i to iz nekoliko razloga. Prvi razlog bio je što

istraživanje nije bilo eksploratornog tipa u smislu da su teme i struktura bili unaprijed zadani s obzirom

na to da su sadržaj crpili iz anketnog upitnika. Nadalje, htjelo se usporediti razmišljanja sugovornika iz

nekoliko različitih skupina, primarno predstavnika lokalnih vlasti te civilnog društva pa je bilo poželjno

postaviti im određeni sadržajni okvir, a pritom zadržati i mogućnost prilagodbe svakoj od pojedinih

skupina. Konačno, ovakav tip intervjua dobro je prilagođen komunikaciji sa skupinama koje na

raspolaganju nemaju veliku količinu vremena, a pripadnici lokalnih vlasti i udruga građana pripadaju

takvima.

Razgovori su snimani pomoću diktafona pri čemu je svatko od sugovornika dao obaviješteni pristanak

uz potpisivanje odgovarajućeg formulara kojim se jamči anonimnost i sigurno čuvanje podataka s

naglaskom na zvučni zapis te identitet osobe. U sklopu provedbe istraživanja provedeni su intervjui s

pripadnicima lokalnih vlasti (načelnici ili drugi visoko pozicionirani pripadnici uprave jedinice lokalne

samouprave) te predstavnicima udruga civilnog društva na području Novigradskog i Karinskog mora.

Trajanje intervjua bilo je od 29 minuta do 59 minuta.


55

3.2. Percepcija udruga i iskustvo suradnje s lokalnom samoupravom

Kada govorimo o suradnji jedinica lokalne samouprave4 i udruga civilnog društva, vidljivo je kako se

radi o odnosu koji nije nužno harmoničan. S jedne strane, pripadnici civilnog društva žale se na to da

su nedovoljno uključeni ne samo u procese konkretnog odlučivanja, u kojima nije nužno i da žele

sudjelovati, nego i konzultiranja oko toga na koji način riješiti određene probleme. S druge strane,

pojavljuje se određeni profil civilnog društva koji odgovara općinskim vlastima – on je najčešće vezan

uz sport i tradicijsku kulturu, dok su udruge koje se bave socijalnom problematikom ili suvremenom

kulturom manje poželjne.

Čini se kako je uspostavljen minimum zajedničke platforme utoliko što nitko od sugovornika ne govori

o problemu financiranja kao primarnome, iz čega se može zaključiti da nema konkretnog financijskog

pritiska. Međutim, civilno društvo žali se na to da suradnja na toj točki staje te da je to, izgleda, model

koji podrazumijeva vrlo administrativan odnos koji na neki način potkopava svrhu udruga, a to je da

nominiraju i afirmiraju svoje područje djelovanja u zajednici.

„Mogu reći da se situacija posljednjih godinu dvije, na neki način, poboljšala i da su oni shvatili da smo

mi na neki način ipak nositelji društvenih događanja jer smo organizator najčešće i tu nam izlaze u

susret utoliko koliko nam daju financijsku potporu. U stvari udruga je i financirana isključivo iz lokalne

samouprave. (…) Nama je najveći problem u suradnji to što smo uvijek mi nekako inicijatori. Mi smo

organizatori svega, 90% posla mi napravimo (…) a oni se niti ne sjete toga jer smatraju nebitnim.“

(Predstavnik udruge).

„Naš je odnos u početku bio kompliciran i težak. Oni su nas više gledali onako… Što vi tu sad hoćete,

neke novce? Jer oni to sve gledaju kroz novce, naravno. I u početku kad bismo se mi prijavljivali na te

njihove natječaje za donacije to su bile smiješno niske cifre (…) Međutim, korak po korak i oni su shvatili

da to nije nikakav bauk i njihov se odnos prilično promijenio, iako to nije, naravno, ni blizu onom

idealnom odnosu u kakvom čak oni imaju više koristi nego mi.“ (Predstavnik udruge).

Sličan narativ može se čuti i kod predstavnika vlasti.

4 U tekstu će se dosljedno umjesto izraza „grad“ ili „općina“ koristiti izraz „jedinica lokalne samouprave“ i skraćenica JLS da se ne bi olakšavalo identifikaciju sugovornika.


56

„S obzirom da smo dosta velika JLS i rade se tako ti neki veliki projekti ušli smo nažalost u neke

financijske probleme pa smo sad u maloj distanci s udrugama jer svi trebaju neke novce a drugih izvora

financiranja poput sponzorstava više nema i onda svi spadnu na proračun općine. I onda pokušavamo

to na neki način održati.“ (Predstavnik vlasti).

U ovome slučaju predstavnik vlasti izrazio je žaljenje zbog takvog razvoja situacije jer smatra da je

dobro da jedinica lokalne samouprave ulaže u civilno društvo, ali postoje i primjeri kod kojih se može

vidjeti da su udruge na neki način potencijalan politički akter kojeg treba držati pod kontrolom.

„Što se tiče tih civilnih udruga, uvijek postoji opasnost da politika prodre u njih i onda je to… Uvijek

ima malo politike, je li. I to nije problem veliki, neka uđe politika u njih (…) Bitno je da ima zdravu ideju

i prijedlog, no međutim ako je ta ideja ili prijedlog provokativan, onda je to problem.“ (Predstavnik

vlasti).

Ovaj je sugovornik koristio i podjelu na sportske, kulturne i „civilne“ udruge, pri čemu su ove treće

identificirane kao mogući problem koji je spomenut u citatu. Generalno gledano, kad se govori o

organizacijama civilnog društva, evidentno je da su sportske udruge od strane vlasti percipirane kao

osobito neproblematične, a uz njih se obično kao pozitivan primjer navode organizacije koje se bave

tradicijskom kulturom ili na neki drugi način sudjeluju u uključivanju etnološke komponente. Problem

„civilnih“ udruga je, čini se, taj što se bavljenje društvenim problemima od strane čelnika vidi kao

određena vrsta političke konkurencije ili barem mogućeg nepoželjnog izvora kritike.

Riječima jedne osobe iz civilnog društva (misli se na etno udruge):

„Oni im najviše izlaze u susret na ovim njihovim manifestacijama… Uglavnom gastro

manifestacijama.“ (Predstavnik udruge).

Odnosno, takve su vrste udruga uklopive u turističku ponudu ili slične programe, dok je „civilni“ tip

udruga problematičniji kao mogući izvor društvene kritike.

Kad se govori o civilnom društvu kao mogućem izvoru građanske participacije, što i je jedan od razloga

postojanja civilnog društva utoliko što je jedna od njegovih uloga stavljati na dnevni red one probleme

koji su od posebnog interesa njegovih članova, a pritom lokalna vlast ne participira u njihovom

rješavanju ili je eventualno potkapacitirana da to čini, evidentno je da je ta komponenta slabo


57

razvijena. Udruge se ne poziva na sudjelovanje u mogućem rješavanju čak ni onih problema koje su im

u užem području bavljenja ili se to događa rijetko i sporadično, bez organizirane i sustavne platforme.

„Zanimljiva je stvar da nikad nitko od vlasti JLS i struktura (…) nikad ne zove predstavnike udruga niti

na organizaciju programa niti na sjednice JLS vijeća čisto kao recimo jednom godišnje negdje da mi

dođemo i iznesemo neka svoja mišljenja, statistike, nitko dakle ne reagira.“ (Predstavnik udruge).

„Ne, dapače. Dapače. (…) Nigdje se ne sjete, nigdje ne potiču, ne animiraju na neki način. Osim

eventualno kad oni nešto organiziraju pa traže pomoć“. (Predstavnik udruge).

Potvrdu ove konstatacije možemo vidjeti i kod jednog predstavnika vlasti jedne od jedinica lokalne

samouprave:

„Što se tiče ostalih javnih rasprava, konkretno o nekim drugim pitanjima, naravno da mi kontaktiramo

one udruge za koje mislimo da se to njih tiče.“

I u ovome se aspektu pojavljuje pitanje novca kao primarnog načina sukreiranja lokalne politike kroz

javljanje na natječaje jedinica lokalne samouprave:

„Pa mislim da tu udruge nemaju baš puno upliva u kreiranje bilo kakve politike osim kreiranja

proračuna svojim zahtjevima i onda na taj način indirektno privuku dio sredstava i tako kreiraju politiku

(…) ali u principu mislim da ne; da nema nekih velikih mogućnosti.“ (Predstavnik udruge).

Isti sugovornik također koristi izraz „civilna udruga“, ali u pozitivnom smislu aktivne društvene

participacije:

„Ponavljam još jedanput: udruge koje bi pokrenule nekakve građanske inicijative i tome slično, one bi

svakako utjecale, ali takvih udruga u našoj JLS nema.“ (Predstavnik udruge).

Podjela udruga na civilne i ostale ukazuje na još jedan problem koji je u kontekstu ovog istraživanja

važan primarno iz perspektive društvene infrastrukture. Takozvane civilne udruge, u kontekstu u

kojem ih spominju sugovornici, bave se upravo onim aspektima društvenog života koji su ocijenjeni

kao najslabiji u dijelu ankete vezanom uz društvenu infrastrukturu, a to su vrlo često kultura i mladi.

Apstrahiramo li kulturno-umjetnička društva i etno udruge kao one koje su, kao što se moglo vidjeti iz

iskaza sugovornika, neproblematične jer su vezane uz tradicionalnu kulturu i time usko vezane uz

tradicionalnu sliku zajednice, kultura u smislu udružnog bavljenja često je alternativna kultura ili


58

kultura mladih ili na neki drugi način vezana uz osporavanje tradicionalnog modela društvenog

funkcioniranja. Na taj se način stvara začarani krug u kojemu su određeni segmenti populacije

nezadovoljni načinom na koji su njihove potrebe ispunjene, a s druge strane se ispunjavanje tih

potreba vidi kao politički angažirano i time problematično. Stoga je nužno afirmirati onaj dio civilnog

društva koji se u ovome istraživanju nazvao civilnim udrugama kao ravnopravnog sugovornika u

donošenju odluka.

Kao posebno zanimljiv slučaj pojavila se priča o civilnom društvu kao uspješnom predstavniku

povremenih stanovnika jedne od jedinica lokalne samouprave:

„Ono što pomalo nedostaje, a što smo nekad imali, su udruge vikendaša i onda su te udruge vikendaša

na dnevnoj bazi bile u komunikaciji. Oni bi realizirali želje i potrebe širokog kruga ljudi vikendaša i ti

vikendaši su na godišnjoj razini uplaćivali određene novce i onda bismo zajednički radili na

infrastrukturi. (…) Međutim, sad otkad su ovi novi zakoni o udrugama (…) oni su jednostavno odustali

od toga, tako da nam se jedna značajna udruga ugasila.“ (Predstavnik vlasti).

Postoji i mjesto razmimoilaženja nalaza ankete i percepcije samih predstavnika udruga, a odnosi se na

pitanje bave li se osobe uključene u civilno društvo time zbog vlastite koristi. Premda je u anketnom

istraživanju pokazano kako s tom tvrdnjom ne postoji visoko slaganje i da ispitanici općenito imaju

dobro mišljenje o radu civilnog društva, njegovi pripadnici svejedno osjećaju pritisak i negativno

viđenje, barem od strane dijela populacije. Naime, više aktivnih članova udruga svjedoči kako su se

susreli s negativnim komentarima ili sumnjama da se udružnim radom bave zbog vlastite promocije i

dobitka.

„Možda to u istraživanju se ne vidi, ali to je nešto što mi čujemo. Znači, iza svakog događaja jer su ljudi

jako nepovjerljivi prema bilo čemu što im nudiš nekako ili besplatno ili… Uvijek je nekakva sumnja. Do

te mjere da smo baš sad imali članova koji su odustali baš iz tih razloga što su pritisci privatni prema

njima. Jednostavno nisu mogli izdržati više to.“ (Predstavnik udruge).

Iako se u prethodnome citatu možda radi o radikalnoj posljedici odustajanja od aktivnosti u civilnom

društvu i ostali pripadnici govore o sličnoj vrsti problema s kojom se susreću:

„Tako je, tako je. (…) Odmah je pala priča – čekaj malo, oni tu izvlače neku korist. Gdje su ti novci? To

je odmah počelo biti popularno pitanje: Di su pare?“ (Predstavnik udruge).


59

„Mislim da i oni koji imaju taj potencijal u sebi, koji žele raditi za opće dobro i to, malo ih obeshrabri i

pogovor, seoske ćakule. Znači, on je nešto organizirao, automatski je ćakula – on je nešto ukrao. On

ima nekakvu korist od toga, ne bi on to radio da nema nekakve koristi.“ (Predstavnik udruge).


60

3.3. Građanska participacija

Odmaknemo li se od pitanja participacije udruga prema problemu općenite građanske participacije,

primjetno je kako se ponavlja isti obrazac u smislu da se pripadnici udruga žale na način na koji su

određeni segmenti građanstva te teritorijalne jedinice poput naselja uključene u procese odlučivanja,

dok su predstavnici vlasti zadovoljni postojećim sustavom. Generalizirana bi konstatacija bila da su

članovi udruga skloniji participativnoj demokraciji s jačim naglaskom na direktan odnos prema

građanima, dok su vlastodršci skloniji predstavničkoj demokraciji proceduralnog tipa u kojoj se

maksimalno oslanja na sustav predstavljanja koji ide od mjesnog odbora do vlasti jedinice lokalne

samouprave.

Ukoliko pogledamo rezultate ankete, stavovi predstavnika udruga bliži su onome što se iskazalo kroz

mišljenje građana utoliko što i jedni i drugi smatraju da participacija nije dovoljna te da se odluke

donose na elitistički način unutar zatvorene grupe, a kao problem vide i nedovoljno informiranje, kao

i problem da predstavnici različitih mjesnih odbora također ovise o politici te su vrlo često stranački

opredijeljeni, što može imati posljedica po određeno mjesto.

„Sve drugo rješavamo preko mjesnih odbora, preko vijećnika koji su direktno izabrani. Ako oni smatraju

da bi trebalo organizirati malo širu raspravu, mi uključimo. Ima nekoliko primjera, no svi ti primjeri su

dokazali da… Da, dobar je to primjer razgovarati s ljudima o problemima, no međutim u većini

slučajeva te šire rasprave koriste određeni pojedinci da bi zloupotrijebili te rasprave.“ (Predstavnik

vlasti).

S druge strane, postoje i predstavnici vlasti koji tu situaciju ne smatraju pozitivnom.

„Gledajte, kod građana i udruga, dijelom i opravdano, je slaba ta svijest o potrebi da se on sam aktivira,

da je proaktivan, da sam predlaže. Nažalost, ono što svakodnevno svi očekuju je da će se netko drugi

za to pobrinuti, da će se netko drugi toga sjetiti. Bilo bi bolje da je ta komunikacija intenzivnija.“

(Predstavnik vlasti).

S druge strane, predstavnici udruga naglašavaju kako bi ta participacija trebala biti puno bolje izražena

te da ne postoji grassroots princip upravljanja.


61

„Što ja znam, što živim tu (…) nikad nije došlo nešto od tuda (…) Ne mogu naći niti jedan čisti primjer

koji mogu reći da je 100% odvojen [od politike].“ (Predstavnik udruge).

Premda oko ove problematike ne postoji apsolutno slaganje kod raznih aktera, evidentno je da postoji

bitna razlika u percepciji poželjnog modela upravljanja jedinicama lokalne samouprave. Strukture

vlasti zadovoljne su postojećim modelom koji se bazira na principu čiste predstavničke vlasti koja se

bira na izborima i to je načelo koje prema tome skupu aktera dobro funkcionira na svim razinama

vlasti, sve do najmanjih jedinica kao što su mjesni odbori. S druge strane, percepcija je građana, kao

što je utvrđeno anketom, da nisu dovoljno uključeni u procese odlučivanja i upravo se u tome može

identificirati jedan od problema transparentnog i inkluzivnog upravljanja jedinicama lokalne

samouprave. Premda je postojeći način posve legitiman i legalan i izvodi svoju legitimaciju iz izborne

procedure, evidentno je da postoji prostor za povećanje građanske participacije. Predstavnici udruga

identificirali su manjak participacije i konzultiranja čak i u onim područjima uz koja su udruge direktno

vezane.

Zaključno, čini se kako, izuzmemo li političku elitu, postoji konsenzus o tome da bi pitanje inkluzivnosti

trebalo rješavati povećanjem angažmana i građana i civilnog društva u procesu donošenja odluka.

S druge strane, neki od predstavnika vlasti ističu i kako su građani naviknuti na blizinu općinskih vlasti

i infrastrukture koju koriste na neformalan način, čime se može objasniti pozitivne stavove prema

vlastitim jedinicama lokalne samouprave. Premda postoji općenita percepcija da su političari

odmaknuti od potreba građana i komunikacije s njima, općinska infrastruktura jest nešto što građani

osjećaju kao prirodno i poželjno, iako to može biti i kontraproduktivno.

„Mi na ovaj način ulazimo u jedan sustav koji će sve više opterećivati ljude. Znači, svi dodatni sadržaji,

oni povećavaju komunalnu naknadu, život poskupljuje. Jedna općina, ako želi povećavati kvalitetu

svoje usluge, mora povećavati komunalne naknade ili tražiti sredstva drugdje na prodaji nekretnina…

Zato i jeste u ovim malim općinama dostupnost tih komunalnih usluga dosta velika, zato što se jako

puno sredstava troši. Možda i previše.“ (Predstavnik vlasti).

Međutim, iako postoji i rezoniranje da su male općine skupe i ne mogu rješavati probleme koji su

često širi od njihovih teritorijalnih granica, poput zajedničkog sustava odvodnje za cijeli bazen

Novigradskog i Karinskog mora, čini se da među predstavnicima vlasti postoji konsenzus oko toga da


62

male jedinice lokalne samouprave mogu rješavati lokalne probleme na način na koji se to nekad nije

moglo i koji bolje odgovara lokalnim, mjesnim potrebama.

„Gledano kroz povijest, znači, bila je Skupština općina Zadar. Radilo se kako se radilo. (…) Ali najbolje

će svime gospodariti čovjek iz sredine iz koje potječe. Sa svim resursima i sa financijama i ostalim. Znači,

čvršće i jače će se boriti za svoje područje nego netko iz Zadra.“ (Predstavnik vlasti).

Jedan od ključnih nalaza ove studije, dakle, jest da među svim akterima postoji relativno čvrst

konsenzus o tome da je postojeći sustav lokalne samouprave percipiran kao dobar iz razloga što

omogućava rješavanje lokalnih problema na lokalnoj razini. Jedina veća razlika je u viđenju načina

upravljanja – striktno predstavnički model preferiraju lokalni političari, dok su građani i udruge skloniji

modelima s jačom participacijom.


63

3.4. Pitanje međusobne suradnje jedinica lokalne samouprave

Premda je važnost jedinica lokalne samouprave u ovakvome obliku u kakvome su one trenutno u tome

što ih praktički svi akteri vide kao sredstvo rješavanja lokalnih problema, postavlja se pitanje kako

koordinirati zajedničke napore na problemima koji nadilaze granice općina i gradova, osobito u slučaju

ako se ti problemi percipiraju kao važni u svim ili većini jedinica. Rješenja, prijedlozi i iskustva koja su

se pojavila u razgovoru s predstavnicima vlasti imaju raspon od onih sklonih supstancijalnim

promjenama poput spajanja jedinica lokalne samouprave preko uspostave nekog oblika zajedničke

infrastrukture do jednostavne suradnje na određenim projektima ili problemima.

„Na našem području nema taksi službe, nema zajedničke turističke ponude, nema praktički ništa što bi

nas međusobno povezalo. To je razlog da se danas sutra ide ka ujedinjenju tih jedinica lokalne

samouprave u jednu zajedničku jedinicu. Jedna općina. Ne vidim tu nikakve prepreke. To bi trebalo

napraviti što prije. Ako se misli na dobro čitavog ovog bazena, naročito ako se misli na mnoštvo tih

sitnih problema, poput komunalnih problema.“ (Predstavnik vlasti).

Pored ovog prijedloga koji bi stubokom mijenjao postojeće odnose i vjerojatno loše utjecao na lokalni

doseg samih jedinica, ali poboljšao koordinaciju, pojavljuju se i ideje koordiniranja dijela obaveza i

ovlasti službenim putem:

„Tako smo malo razgovarali da bi možda bilo dobro da općine koje dijele (…) da naprave jedno

zajedničko poduzeće, komunalno, znači koje bi održavalo i to bi bio način da se zaposli pet šest ljudi u

tako jedno poduzeće, zaposliti mlade ljude i samim time smanjili svoje troškove. Bilo bi sjedište u jednoj

od općina, lakše bi kupovali osnovna sredstva za rad i onda bi na taj način možda bilo lakše

funkcionirati uz manje troškove i doći do nekih kvalitetnijih rezultata.“ (Predstavnik vlasti).

Iz svega se toga može iščitati da postoji svijest o potrebi sustava koji može rješavati probleme iznad

razine jedinica lokalne samouprave, što pak ukazuje na činjenicu da postojeći sustav treba poboljšavati

jer nije dostatan za adresiranje svih pojava koje su karaktera većeg od lokalnog, ali manjeg od

županijskog. Postavke takvog jednog sustava trenutno se teško mogu omjeriti uz primjere dobre

prakse, ali postoji povijest inicijativa koje su nastojale riješiti konkretne probleme. Neki od primjera

koji su se nametnuli kroz razgovor sa svim predstavnicima vlasti, a što korespondira i s nalazima

anketa, jesu problemi odvodnje, cesta i javnog prijevoza. U tom se slučaju može pronaći mjesto


64

potencijalnog razvoja modela rješenja problema na razini iznad jedinica lokalne samouprave, ne samo

preko zajedničkog interesa općina u smislu strukture i političkih elita, nego i kroz sinergiju zajedničkog

iskaza problema zajedno s građanima.

Nažalost, u intervjuima s pripadnicima lokalnih vlasti nije izašlo na vidjelo nikakvo uključivanje građana

u pokušaj rješavanja ovakvog tipa problema, premda je očito da su neki od njih vrlo vezani uz njihova

iskustva.

Naravno, ovdje ne možemo govoriti o istim razinama financijskih zahtjeva, jer dva od tri problema

(odvodnja i održavanje cesta) zahtijevaju izrazitu financijsku i logističku potporu za koju ni same općine

i gradovi nemaju nužno dovoljno kapaciteta. Radi se o slabo naseljenim i prostorno relativno velikim

prostorima koji pritom imaju prihode jedinica lokalne samouprave ispod državnog prosjeka, što znači

da su im financijski kapaciteti slabi.

Dodatni problem predstavlja i marginalnost ovog prostora u kontekstu županije što može utjecati i na

druge probleme društvene i materijalne infrastrukture. Jedan od problema koji dijele jedinice lokalne

samouprave koje se nalaze preko Masleničkog mosta je onaj organizacije hitne medicinske pomoći.

Sugovornici su i to istaknuli kao jednu od zapreka kvaliteti života na tome prostoru, a pogađa nekoliko

jedinica lokalne samouprave i također zahtijeva koordinirano rješenje.

S obzirom na to da pitanja lokalnog prijevoza i hitne medicinske pomoći nisu na istoj razini financijskih

zahtjeva kao što su to odvodnja ili ceste, vjerojatno bi se na njima moglo pokušati razviti model

organizirane, sustavne suradnje više jedinica lokalne samouprave koja bi se postigla udruživanjem

resursa i zajedničkim radom više predstavnika. Na taj bi se način postigao oblik rješavanja realno

iskazanih potreba građana s koordinacijom više dionika vezanih za zajednički prostor Novigradskog i

Karinskog mora.

U sljedećim pasusima bit će prikazana iskustva za svaki od navedenih problema.

„Gradovi i općine vezani uz Novigradsko i Karinsko more su se povezali i pokušali riješiti problem

odvodnje. Bile su dvije verzije: da svatko za sebe rješava odvodnju pa bi se onda te pročišćene otpadne

vode slivale u more ili napraviti jedan zajednički projekt gdje bi se spojili svi na jednu odvodnu cijev pa

bi ta cijev išla vani, znači kroz Novsko ždrilo vani u Jadransko more.“ (Predstavnik vlasti).


65

„Mi smo imali projekt s Hrvatskim vodama za izradu dokumentacije, ta je dokumentacija trebala za

izgradnju pročišćivača i mreže i bila je oko milijun i pol kuna. U tijeku izrade te dokumentacije su i

Hrvatske vode uvidjele koliki je to tehnički problem i koliko će to biti financijski zahtjevno i odustale su

na pola puta od sufinanciranja već projektne dokumentacije. (…) A nas to košta puno više nego

proračun. Ali to nije problem jer su osigurana sredstva od Europske unije koja se onda distribuiraju kroz

Hrvatske vode u omjeru 90:10 tako da bismo mi trebali potrošiti samo (pod navodnicima) dva

proračuna.“ (Predstavnik vlasti).

Očito je, dakle, da se rješavanje problema odvodnje ne odnosi samo na kapacitete općine, koje uvelike

premašuje, nego je vezano s vanjskim akterima čije je sudjelovanje s jedne strane nužno, a s druge nije

pouzdano te je rješavanje ovoga problema nešto što uključuje komponentu koja daleko premašuje

lokalnu samoupravu.

Ono što je u kontekstu ovog istraživanja relevantno jest da se pokušao uspostaviti model suradnje za

širi prostor Novigradskog i Karinskog mora na jednom od aspekata koji je zajednički svim jedinicama

lokalne samouprave, a fizički vezan uz cijeli taj prostor i zahtijeva koordinirano rješenje, dok je

alternativa ekološki puno manje prihvatljiva.

Problem održavanja cesta po svojoj je prirodi drugačiji i vezan je uz tipove prometnica. Općine i gradovi

nemaju novac za održavanje nerazvrstanih cesta, pri čemu je najveći problem velika površina jedinica

na mali broj ljudi i veliki broj kilometara za koji jedinice jednostavno nemaju financijski kapacitet nužan

za održavanje. Ovaj se problem pojavio uniformno kod svih koji su intervjuirani i stoga nema potrebe

za ilustraciju citatima, s obzirom na to da je deskriptivno vrlo jasan. K tome treba dodati kako se

predstavnici vlasti slažu kako je ovaj problem vrlo teško riješiti te da je orijentacija jedinica lokalne

samouprave uglavnom interventna.

Drugačije je pak kod javnog prijevoza. Svi smatraju da je to problem koji treba rješavati, baš kao što

se i njegov uzrok može lako identificirati – otvaranjem autoputa drastično se smanjio broj linija koji

prolaze tim krajem, a time je puno teže stići prije svega do Zadra. Postojeće linije prilagođene su

primarno srednjoškolcima koji su najstabilniji izvor putnika u relativno stabilnom vremenskom okviru,

dok je ostatak linija vrlo rijedak i ne omogućava stabilnu povezanost. S obzirom da je i to problem koji

pogađa cijeli bazen vezan uz istraživano područje, interesantno je pogledati na koji način to

komentiraju vlasti.


66

„Što se tiče javnog prijevoza, toga smo svjesni (…) Znamo i za problem famoznog kruga od pet

kilometara do škole. Na razini Županije se trenutno pokušava riješiti taj problem. Stvar je u

subvencijama koje su dosta visoke i koje prijevoznici traže da bi, pošto smo mi rubno područje, da bi

oni postigli kakvu takvu isplativost. Traže subvencije koje su prevelike da bi ih svaka jedinica lokalne

samouprave mogla ponaosob rješavati. Tu se pokušavamo uskladiti sa Zadarskom županijom i naći

nekakva rješenja. Moguće da ćemo ići i po tom načelu solidarnosti, jer na županijskoj razini se tako

rješavaju i neke druge stvari.“ (Predstavnik vlasti).

Evidentno je da kod ovoga problema postoje mehanizmi koji omogućuju da se potencijalno uz manje

troškove riješi stanje, što je osobito važno jer je konfiguracija prostora takva da je prometna

povezanost znatno veći čimbenik nego što je to slučaj kod manjih i gušće naseljenih jedinica lokalne

samouprave. Postojale su također i inicijative na lokalnoj razini koje su pokušavale riješiti taj problem.

„Postoji inicijativa. Na primjer, mi kad smo razgovarali o problemima… Te međulinije nisu problem

nekih općina koje su bliže Zadru, međutim problem su općine koje su udaljene i problem se može riješiti

samo na jedan način, a to je da se pronađu financijska sredstva za sufinanciranje takvih linija i problem

bi se mogao riješiti u povećanju zaposlenosti ljudi. Na taj način da ljudi rade u drugoj ili trećoj smjeni i

onda bi se pojavio veći interes i veća potreba.“ (Predstavnik vlasti).

Kao što je već prethodno konstatirano, diskurs koji koriste predstavnici vlasti kad govore o situaciji s

javnim prijevozom nije isti kao kad se govori o većim infrastrukturnim problemima kao što su odvodnja

ili održavanje cesta. U ovome slučaju vidljivo je da sam financijski aspekt nije toliko značajno

opterećenje za proračune jedinica lokalne samouprave, a postoje i mehanizmi uključivanja regionalne

razine.

S obzirom na to da građani u anketnom istraživanju konzistentno navode upravo ta tri aspekta

(odvodnja, ceste, javni prijevoz) kao najproblematičnije, upada u oči kako nitko od sugovornika iz vlasti

jedinica lokalne samouprave nije spomenuo da se u bilo kojem od tih aspekata konzultirao s

građanima. Tu se može tražiti jedan od izvora negativne slike lokalnih političara koja se mogla iščitati

iz anketnog istraživanja.


67

3.5. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva kao primjer samoorganizacije

Premda nisu bila istraživana u sklopu bilo kojeg od dijelova ankete niti su posebno uvrštena u protokol

za kvalitativni dio istraživanja, obiteljska poljoprivredna gospodarstva iskrsnula su kao važan kohezijski

čimbenik čije se značenje može opisati preko nekoliko dimenzija. Prije svega, ona su oblik bavljenja

gospodarskom aktivnošću koje uključuje lokalno stanovništvo na lokalnom teritoriju i već time su

relevantan društveni i gospodarski čimbenik. Nadalje, s obzirom na plasman svojih proizvoda ona

imaju i lokalnu i nadlokalnu komponentu, a vrlo često su i primjer spontanog samoorganiziranja na

prostoru Novigradskog i Karinskog mora mimo, iako često i u suradnji sa, struktura jedinica lokalne

samouprave. Ona su također kompatibilna i s drugim oblicima gospodarstva koji su važni za lokalni

kontekst, poput turizma. Konačno, radi se o korisnicima usluga jedinica lokalne samouprave koji imaju

snažniju ekonomsku podlogu i drugačiju vrstu zahtjeva od onih koje postavljaju organizacije civilnog

društva.

„Kad god jedinica lokalne samouprave organizira neku aktivnost, automatski se uključuju OPG-ovi sa

svojim proizvodima. (…) Važno je i da se dosta mladih sad uključuje i organiziraju te OPG-ove. (…) I

ideja je jedinice lokalne samouprave da ih pokuša organizirati kroz jednu malu zadrugu. Tako da bi

svaki proizvođač mogao ponuditi svoj proizvod i tako ga plasirati dalje.“ (Predstavnik vlasti).

Ideju zadruge ističe i drugi predstavnik vlasti, s time da ukazuje i na negativnu konotaciju pojma

zadruge koja bi mogla stvarati probleme u implementaciji ovog načelno pozitivnog modela.

„Ono što je nekakav prirodni put za ruralna područja je osnivanje zadruga. Međutim, ovdje starijoj

generaciji čim spomenete riječ zadruga odmah je negativna reakcija jer za vrijeme Jugoslavije je

postojao taj pravni oblik koji se nazivao zadruga, ali to je bilo sve samo ne zadruga. To je bila prisilna

zadruga iz koje sami zadrugari nisu imali koristi (…) Onda su iza devedesetih bile učestale prevare kroz

zadruge jer su vodstva zadruga krala i to je bila masovna pojava. (…) Rezultat je jako niska razina

povjerenja prema ideji da se s nekim surađuje“. (Predstavnik vlasti).

Radi se evidentno o jednom modelu udruživanja koji može povezivati aktere na ekonomskoj osnovi, a

ne nužno na interesnoj u onome smislu u kojemu to čini civilno društvo i stoga se može govoriti o

potencijalno važnom obliku društvenosti. No, i ovdje se čini kako je participacija građana još uvijek

vezana uz određene manifestacije jedinica lokalne samouprave, dok modeli aktivnog uključivanja


68

predstavnika OPG-ova ili neka platforma koja bi formalizirala odnos jedinica lokalne samouprave s

njima nisu spomenuti.

Postoji i percepcija da i među OPG-ovima postoje određeni problemi, iako sugovornik uviđa i

integracijsku dimenziju tog oblika gospodarske aktivnosti koju smatra dobrom za položaj i integraciju

manjih mjesta:

„Postoje sad ti OPG-ovi kojima se ajmo reći te manje sredine pokušavaju približiti središtu jedinice

lokalne samouprave i na taj način iskoristiti svoje kao potencijale mada je to daleko od idealne suradnje

još. (…) Primijetim na tim sastancima /lokalne akcijske grupe/ da se oni žele povezati (…) Ali možda

zato što su bliži oltaru, ajmo tako reći, bolje funkcioniraju.“ (Predstavnik udruga).

Dakle, i ovdje postoji problem predstavljanja i participacije, ali čak i kod sugovornika koji su kritični

prema načinu na koji su obiteljska poljoprivredna gospodarstva predstavljena smatraju da je sam

model OPG-a koristan ne samo kao gospodarski čimbenik, nego kao i društveni, odnosno integrativni.


69

4. ZAKLJUČAK

Sociološko istraživanje i analiza sekundarnih podataka pokazali su kako je problem komunikacije

između jedinica lokalne samouprave, udruga civilnog društva i građana akutno prisutan u prostoru

Novigradskog i Karinskog mora.

Demografska i ekonomska analiza pokazuje da se radi o rijetko naseljenom prostoru s velikim brojem

naselja, ekonomski slabo razvijenom i s jedinicama lokalne samouprave koje nemaju dostatne resurse

za financiranje nekih od temeljnih infrastrukturnih zahtjeva. Pet jedinica lokalne samouprave na tome

prostoru pritom bilježi porast stanovništva, ali on je primarno vezan uz povratak stanovništva nakon

rata, a ne prirodnu demografsku obnovu i rast nataliteta.

Analiza gustoće civilnog društva ukazuje na izrazit manjak udruga građana kao potencijalnih aktera

društvenog života. Osobito je loša situacija u Benkovcu, koji ima svega 6.98 udruga na tisuću

stanovnika, što je daleko ispod prosjeka županije. Situacija je pozitivna samo u Obrovcu i Novigradu,

koji se nalaze u gornjoj trećini jedinica lokalne samouprave Zadarske županije prema broju udruga

građana na broj stanovnika.

Kvantitativno istraživanje, provedeno u obliku ankete koju je ispunilo 144 ispitanika, bavilo se s četiri

odvojena pitanja: materijalnom infrastrukturom, društvenom infrastrukturom, percepcijom

gradske/općinske politike i stavovima o udrugama.

Kod materijalne strukture pokazalo se da su građani posebno nezadovoljni pitanjem kanalizacijske

odvodnje, javnim prijevozom i stanjem lokalnih cesta, dok su najzadovoljniji stanjem vodovodne i

električne mreže. Identificirana su tri faktora: „zdravstvo, prijevoz i okoliš“, „ceste, struja i voda“ te

„kanalizacija“, do čega je najlošije ocijenjen posljednji. Napravljen je i indeks ukupnog zadovoljstva

materijalnom infrastrukturom kod kojeg su Obrovac i Benkovac iskazali negativnije rezultate od ostalih

jedinica lokalne samouprave.

Kod društvene infrastrukture građani su najzadovoljniji životom u zajednici i sigurnošću koje im pruža

njihovo mjesto, dok su najnezadovoljniji načinom na koji se ispunjavaju potrebe određenih društvenih

skupina, poput mladih, te određeni aspekti društvenog života kao što su kultura i sport. Identificirana

su također tri faktora: „općinska infrastruktura“, „zajednica“ i „briga za djecu“ pri čemu su ispitanici

daleko najnezadovoljniji prvim faktorom. Kod indeksa ukupnog zadovoljstva društvenom

infrastrukturom Obrovac postiže izrazito negativan rezultat, dok ostale jedinice imaju slične i

umjereno pozitivne rezultate.

Pitanje percepcije gradske/općinske politike otkriva kako su ispitanici nezadovoljni razinom

transparentnosti i vlastitog uključivanja u procese odlučivanja. Identificirana su dva faktora:

„transparentnost i okvir jedinice“ i „lokalni čelnici“. Potonji je faktor ocijenjen najlošije od svih vezanih

uz sadržaje jedinica lokalne samouprave, što ukazuje na vrlo izraženo nezadovoljstvo.

Zadnji aspekt vezan uz kvantitativno istraživanje, stavovi o udrugama, pokazali su kako ispitanici

pozitivno vrednuju udruge građana. Identificirana su četiri faktora: „pozitivna slika“, „negativna slika“,


70

„egzistencija“ i „sport“. Ispitanici visoko prihvaćaju pozitivnu sliku o udrugama i odbacuju negativnu

sliku, ali postoji i značajno slaganje da se zbog egzistencijalnih pitanja građani ne stignu baviti radom

u udrugama.

Kvalitativno istraživanje omogućilo je detaljniji uvid u određene probleme koji su identificirani

anketom, osobito one vezane uz participaciju i suradnju udruga civilnog društva s jedinicama lokalne

samouprave.

Iskustvo udruga o suradnji s jedinicama lokalne samouprave vezano je primarno uz konstataciju da se

ta suradnja najbolje odvija na financijskom planu u smislu da se programi financijski prate, ali da su u

aspektima uključivanja u procese donošenja odluka ili konzultiranja oko problema kojima se udruge

konkretno bave pomaci vrlo slabi i da su udruge građana većinom isključene iz odlučivanja i

savjetovanja.

Uočen je i problem diskurzivne podjele udruga na „civilne“ i ostale, pri čemu su civilne one koje su,

implicitno ili eksplicitno, označene kao politički aktivne ili barem društveno konfliktne, za razliku od

ostalih poželjnih udruga, primarno onih koje se bave tradicijskom kulturom ili sportom. Ovakva je

podjela problematična upravo zbog percipirane zatvorenosti političara koji su ionako viđeni kao oni

koji isključuju ostale iz procesa odlučivanja.

Rezultati vezani uz građansku participaciju otkrivaju konflikt dva modela upravljanja i predstavljanja.

Pripadnici vlasti u jedinicama lokalne samouprave preferiraju čisti predstavnički model vlasti koji se

dosljedno treba primjenjivati do razine mjesnih odbora te smatraju da je takav model dostatan.

Pripadnici udruga pak smatraju da taj proces mora biti inkluzivniji i jače vezan uz javne rasprave,

konzultacije s građanima i civilnim društvom, što je ujedno i u skladu s rezultatima ankete. Povećane

transparentnosti procesa odlučivanja i upravljanja svakako bi trebalo uzeti u obzir i tu konstataciju.

Kad se govori o međusobnoj suradnji jedinica lokalne samouprave, problem je u njihovim slabim

financijskim kapacitetima zbog kojih se za rješavanje većih infrastrukturnih problema kao što su

kanalizacijska odvodnja ili održavanje cesta moraju obraćati vanjskim čimbenicima poput Zadarske

županije ili Hrvatskih voda. To ostavlja prostor za rješavanje manjih problema poput javnog prijevoza,

a kako se radi o situaciji koju stanovnici svih jedinica smatraju problematičnom, moguće je i u tome

aspektu vidjeti potencijalan prostor jačeg uključivanja građana.


71

Tokom istraživanja važnim se pokazao i jedan aspekt koji inicijalno nije bio uvršten u protokol, ali se

pokazao bitnim kroz razgovore sa sugovornicima: obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Radi se o

obliku gospodarske aktivnosti koji na terenu često dovodi do udruživanja iznad razine jedinica lokalne

samouprave i predstavlja skupinu građana koja ima zajedničke interese koje može komunicirati prema

vlastima i mimo organizacija civilnog društva i tu se može tražiti dodatni prostor inkluzije u procesima

odlučivanja.

Sumarno, rezultat ovog istraživanja pokazuje kako građani, pripadnici udruga i vlasti jedinica lokalne

samouprave dijele percepciju mnogih problema koji pogađaju te gradove i općine, ali građani i

predstavnici civilnog društva se smatraju isključenima iz procesa odlučivanja te smatraju da su ti

procesi previše zatvoreni.

sociološko istraživanje za potrebe projekta „b.transparent...

Documents