slavenska mitologija - hod kroz godinu i

Slavenska mitologija1. kolokvij: 15.4.

Hod kroz godinu: Uvod i Kozmički sukob

Komparativna mitologija 2

I. UVOD-marijanska pjesma:opis apokrifne scene na povratku iz Egipta-nije ju brodar htio prevesti preko mora, ona prividno zapalila kuću i moli ju za pomoć

-Marijina značajka, osim što je djevičanska bogorodica, i njena spremnost za pomoć, zagovornica u opasnostima, tješiteljica u nesreći i tuzi

-zagorska (pučka) inačica iz Petrovskog kraja kraj Krapine: Marija je škrta i ne želi pomoći →objašnjenje: s likom Marije se nerijetko prepliće osoba iz slavenskog poganstva→ima slično ime, djevičanska kćer visokih nebeskih božanstava, osvetoljubiva i opasna→preplitanje kršćanskih i poganskih značajki

-praznovjerje: oprečno punovjerju,

: onaj koji govori o tome ne može prihvatiti kao ispravno

: ona vjerovanja koja se ne uklapaju u naš sustav vjerovanja, ali to ne znači

da ona ne mogu biti uklopljena u drugi sustav vjerovanja

: taj pojam je posve subjektivan, ovisan o vjerskom uvjerenju onoga koji

donosi sud o nekom vjerovanju, tko odlučuje je li riječ o 'pravoj vjeri' ili o

'pukom praznovjerju'

: pojavna kategorija koju spoznajemo samo vjerskom spoznajom

-tzv. sikveruš-mise (Slavonija početkom 20.st.): s nakanom da se Bog osveti njihovom neprijatelju

-pretkršćanski: taj pojam je kronološki

-Salus (Šaluš): Hrvatsko primorje, blagdan, 28.3., rimska božica

-skrivanje za pogačom: bosanski Hrvati, Srbi, Bugari, Makedonci, Slovačka, Ukrajina, Z i I Slaveni

-Saxo Grammaticus (12./13.st.), Gesta danorum: opisao je slavenski hram boga Svantevita na otoku Rujani i obrede:posebna svečanost na kraju djelatnog razdoblja (žetvena zahvalna svečanost?) i tom prigodom donijeli veliki medenjak. Svećenik pitao puk da li ga vide, on zaželi da ga iduće godine ne vide, tj. u smislu da iduće godine bude povećana žetva; rujanski bog imao 300 konja i toliko jahača

-to je slično spartanskom obredu u svetog gradu Amikli-posvećen četverorukom i četverouhom Apolonu. U Sparti su kraljevi prisvojili pravo gatanja, pa im u svečanosti što su ih vodili svećenici nije bilo mjesta; imali isto 300 posvećenih jahača

-Rim: predaja-Romulova osobna garda imala 300 konjanika, 'celera'

1. Antropologija obreda

-MITOLOGIJA ili bajoslovlje: mythos =„riječ, govor, slovo, besjeda, pripovijedanje, pripovijest"; od IE méudh-, *múdh- u značenju „čeznuti, težiti za čime, biti usmjeren na nešto“; ova riječ se odnosi na nešto što nije konkretno, što nemamo u rukama, za čime se teži; u grčkoj se odnosi na priču o junačkim djelima bogova, o onom što običan smrtnik ne može izvesti

2


: logos =„riječ, govor, slovo, besjeda, pripovijedanje, pripovijest"; IE korijen riječi od *leg- "skupljati, zbirati, brati"; na konkretan i ostvariv pojam se odnosi; obuhvaća područje racionalnoga, logičnoga, onoga što se može razumski objasniti i shvatiti-"Mitologija" je "govor o govoru", ili "riječ o riječi", „slovo o slovu“

-Mitologija je razumsko objašnjavanje inače po svojem suću nerazumljivih pripovijesti o bogovima.-Mitologija je u Heladi bila disciplina , ne o samim mitovima, već i o pjesničkim motivima koji su proizašli iz mitskih kazivanja, koje su pisci upotrebljavali u svojim djelima. Ona je bila disciplina gramatike.Bajoslovlje je slovo o basnama, razumski govor o pripovijedanju o bogovima

-1. 'napisani' znaci bili su u Indoeuropljana urezani u drvene (bukove) štapiće, koje su vrači, žreci, bacali na zemlju i iz njihova slučajnog rasporeda, skupljajući štapić po štapić, iščitavali budućnost

-lat. lego izvedena imenica legenda ( "to što se treba čitati")-na zemljovidu→"knjiga"→"knjiga svetačkih životopisa"-to je bilo u srednjem vijeku (Ivan Belostenec u Gazofilacijumu je tako s latinskog preveo) →predaja o životu neke osobe ili o nekom događaju, priča o neobičnu događaju (Vladimir Anić u Rječniku hrvatskoga jezika)

-kult: lat. cultus "uzgajati" : kršćanska terminologija: kult "gojiti vjeru u Boga, častiti Boga" : poprima i šire značenje-kult ličnosti, marijanski kult : liturgija i ritual su u funkciji kulta kao njegovanje vjere u Boga

- sakralno: iz lat. sacer = „svet, nekom bogu posvećen“, srodno tome saepio "ograditi" sakralno bi bilo izvorno smješteno u sveti, ograđeni prostor

- profano: iz lat. profanus: pro- „ispred” + fanum „hram“; : profano je ono što je ispred hrama, ono što nije sveto

-Slaveni, Kelti, Germani i dr. kontinentalni barbarski narodi: izvodili obrede u ograđenim prostorima i svetim gajevima -hermeneutika: metoda za razumijevanje i objašnjavanje neke nedovoljno poznate ili razumljive pojave (obreda, teksta i sl.) nekom drugom, jednako tako slabo poznatom pojavom : jedan od osnivača suvremene hermeneutike je Matija Vlačić Ilirik-mit: logička i čvrsto strukturiran, usustavljena predaja kojom se objašnjava ustrojstvo svijeta i čovjekov položaj i uloga u njemu : pripovijedanje o bogovima u njihovim zgodama : mit pripovijeda o događajima koji su se dogodili izvan našega svakodnevnog svijeta, izvan našega vremena: dogodili su se prije početka vremena („in illo tempore”, „u ono doba”; ti su najvažniji), događaju se mimo njega, dogodit će se nakon njegova isteka (u „punini

3


vremena”) : zajedno s obrednim činom (dromenonom) je sastavni dio obreda (rituala) →tek u toj sprezi mit ispunjava svoju pravu ulogu : sveti tekst koji se pripovijeda uz obrede, a ne lijepa književnost : da bi djelovao što svečanije, svetije (i time polučio očekivani učinak), ali da bi se lakše pamtio u svojemu strogo propisanu obliku, mit nije složen poput svakodnevnog govora, nego u obliku pjesme : mitovi se stvaraju i danas u najrazvijenijim zemljama-gdje god nešto nije razumljivo, ili službeno (znanstveno) objašnjenje nije rado prihvaćeno, stvaraju se uvjeti za nastanak priča i objašnjenja koje dobivaju značajke mitova, pa čak imaju i obrede, tekstove i sl. : plodno polje za nastanak mitova su povijest i politika : podučava mladež o tome kako je ustrojen svijet, da se mogu po tome ravnati : prati obredni čin kao komentar ili simbol radnje u činu : funkcija mita nije biti beletristikom i ne pripovijeda se onima kojih se to ne tiče : on je u prvome redu tekst : surječja koja pripovijedaju o veoma važnim zbivanjima, o presudnim zbivanjima za povijest i sudbinu i čitava svemira i roda koji posjeduje tu mitsku predaju : ti tekstovi su se izgovarali u posebnim prilikama-za inicijacije kada ih je mladež učila napamet od starijih kako bi se mogla snalaziti u odgovornu životu odraslih (kako bi naučila svoju ulogu u društvu, vremenu, prostoru, svemiru i u zajedništvu sa svim nadnaravnim silama), ili uz obrede (rituale), gdje je govorenje mitova trebalo proizvesti zamišljeni i očekivani učinak : sveti obredni tekstovi; oni pripadaju obredima : ne možemo ga razumjeti u njegovoj biti, ako ne uzmemo u obzir vjerovanja koja idu uza nj i obrede uz koje se pripovijeda→bez toga bavljenje mitovima ostaje na razini literarne povijest : moraju se proučavati multidisciplinarnim istraživanjima

-obred: osnovna uloga je oponašanje dogodaka o kojima upravo sada, kada se obavlja obred, pripovijeda mit (i o kojima ovisi tijek našeg vremena), kako bi se osigurao red u svijetu

=ritual (psl.*obrędъ; ono što je „ob redu“, u redu, uređeno). : kršćanska frazeologija: ritus = "propisom uređeni način obavljanja liturgije" : on je bitan, a mit je njegov neizostavni dio!!! : funkcija i značenje obreda u kojem djeluje mit nije predmet filologije, već etnologije i kulturne antropologije, povijesti religija i dr. : etnologija pristupa obredu iznutra i izvana: izvana-promatranje nekog obreda ili čitanje njegovog opisa; iznutra-sudjelovanje s promatranjem, protumačiti s gledišta skupine kojoj ta pojava pripada : pogled izvana jedini mogući pristup hrvatskoj mitologiji!!!-istraživač se oslanja na škrte pisane podatke o praslavenskom poganstvu, na preoblikovane ulomke praslavenskih mitova i obreda koji su do nas došli predajom u obliku raznih folklornih tvorbi→na temelju toga pokušaj rekonstrukcije, pa razumijevanje i onda tumačenje (interpretacija) →taj pristup: lakše se uspoređuju različite pojave, može se napraviti tipologija i izraditi sintetski pregled zaključaka : iznutra-ne može se uočiti njezina vremenska protežitost niti uzročno-posljedični odnosi; može nam otkriti njezinu povijest

4


: interpretiranje mitskih fragmenata ne može biti uvjerljivo dok se ne uspije povezati mitsko kazivanje s obredom-u slavenskih naroda mit danas više ne postoji, pa mu se mogu naći samo krhotine u folklornim tekstovima, tako više ne postoje ni poganski slavenski obredi. Njihovi se ulomci, dakako raznoliko promijenjeni i prilagođeni novim prilikama, mogu naći u pučkim običajima. To znači da recentni običaji nude gradivo za rekonstrukciju praslavenskih obreda jednako tako kao folklorna surječja za rekonstrukciju mitskih tekstova-rekonstruiranje značenja običaja u poganskom dobu→bolje objašnjenje današnjih običaja-obredna antropologija: obred (mit sastavni dio) se ostvaruje u društvima s mitskim svjetonazorom (nema znanosti, pisma, podjele na klase, visoke religije=predcivilizacijska društva).-postoji opća shema po kojima se ravnaju obredi bilo gdje na svijetu, tek su njihove realizacije, forme, ovisne o vanjskim čimbenicima-ekološkim, gospodarskim, kulturno-povijesnim.-Svjetonazor onoga vremena: dvočlane opreke (binarne opozicije), objašnjavaju i svijet oko nas (gore÷dolje, naprijed÷nazad, sprijeda÷straga, svjetlo÷tama, suho÷vlažno, lijevo÷desno, tuga÷radost, dobro÷loše, toplo÷hladno itd. itd.) i cijeli Svemir-čovjek spoznaje svijet kružno, a sebe smješta u središte (pupak, stablo ili os svijeta)-ishodišne opreke: 1. binarne opreke i određuje čovjeka prema stranama svijeta : 2. objašnjava čovjekov položaj između Neba i Podzemlja

-Tročlane opreke (trokutne) su samo za ono najvažnije, najsvetije, poput Presvetoga Trojstva u kršćanstvu.Taj se spoznajni model javja u filozofiji i znanosti sve do danas. Dovoljno će biti podsjetiti na trinitarni model dijalektike (teza-antiteza-sinteza), na kršćansku Kabbalu (gornji trokut sefiretskoga stabla: Bina [inteligencija]-Chochma [mudrost]-Kether Eljon [najviša kruna]), na Giambattista Vica i njegovu podjelu povijesti u tri doba (kojima odgovaraju tri vrste naravi, tri vrste običaja, plemenskoga prava, republika, jezika, pisama itd. (Vico, Prinzipi di una scienza nuova d’intorno alla commune natura della Nazioni, 1725), na “trokutnu“ strukturu Hegelove Encyklopädie der philosophischen Wissenschaften (Heidelberg, 1817; ovo je cijelo djelo podijeljeno na dijelove, odjele, odsječke itd. po načelu I., II., III., A., B., C., a), b), c), α), β), γ), a da se nigdje ne nastavlja IV., D., d) ili δ), na Morganovu shemu kulturne evolucije (3 stadija: divljaštvo, barbarstvo, civilizacija, svaki razdijeljen u donji, srednji i viši stupanj; Lewis Henry Morgan, Ancient Society. Researches in the Lines of Human).

-gore, u krošnji: konstruktivni, stvaralački Red (Nebesnici)

-sredina: čovjek

-dolje, u korijenju: destruktivni Nered (svijet mrtvih)

-dvoboj između dva kozmička načela: 1. stvaralačka snaga koja stvara svijet iz kaotičnoga prastanja i uređuje ga (načelo reda, kozmos); 2. pokušava ga razoriti i vratiti kaos (načelo nereda, kaos)

-obred kao cjelina počiva na tri elemenata: 1. misao (spoznaja) o katastrofičnosti situacije i o

zadatku, prevladati ju : 2. obredni čin s kojim ćemo postići taj zadatak : 3. tekst koji prati obredni čin

5


-stari mitski tekstovi dijele se u dvije skupine: 1. opisuju stanje prije nastanka svijeta : 2. opisuju nastanak svega na svijetu (samog svijeta, mikrokozmosa i makroskozmosa, odvajanje kozmosa od kaosa)

Obred = spoznaja o propasti + obredni čin

misao

Ëin

govor

-svijet se može razumjeti samo u jedinstvu sinkronije (sintagme) i dijakronije (paradigme)

-ta spoznaja, koju dobivamo iz mita, omogućuje nam da obrednim činom prevladamo opasnost (tj. ponovno uspostavimo red)., a jer neke božanske činove ne možemo ponoviti, simboliziramo ih pripovijedanjem mita.

-kaosom su posebno opterećeni konac vremenskoga razdoblja (dan, mjesec, godina) i prjelazni trenutci u ljudskome životu: rođenje, svadba, smrt.-mitski svjetonazor izjednačuje mikrokozmos i makrokozmos, čovjeka i svemir. U mitovima je uočljiv paralelizam između ljudskoga tijela i prirode oko nas:

tijelo — zemljakrv — voda

kosa — drvećekosti — kamen

oči — suncedah — vjetar

→iz toga uočljiva antropomorfizacija prirode (gorski rukav, koljeno)

-pojam svetoga i sakralnoga: realno je samo ono što je uređeno, sveto (to stanje je uspostavljeno činom stvaranja svijeta) →zato su i mitovi složeni u uređenu, vezanu govoru (pjesmi) →da to nisu oni ne bi bili sveti tekstovi i ne bi služili svrsi

-jedna od najvažnijih crta mitskog svjetonazora: sve je sakralizirano (svesakralnost)

-sve izvan kruga svetog je svijet slučajnosti→zato je oblikovana predodžba o nekoj točki (stvorena kada i svjetski poredak) u svijetu u kojoj postoji maksimum svetosti→sve mitologije poznaju takvu točku

-ljudi u predcivilizacijsko doba oblikovali misao o organskom jedinstvu prostora i vremena: kružnost ili cikličnost

-cikličnost vremena i kružnost prostora odražavaju ishodišnu shemu mitskog svjetonazora, shemu koja prikazuje opći ritam ponavljanja sukoba u prostoru i vremenu→to omogućava obnavljanje reda koji je stvoren u Pradoba nakon što će ga sile Kaosa na kraju ciklusa sunovratiti u nered

-nakon pada u kaos, povijest počinje ispočetka

6


-dva aspekta svetosti: 1. njegova javnost, on je poznat, razumljiv, koristan, pozitivan; omogućuje nam sudjelovanje u obredu, povezivanje sa Svetime

2. skrivenost, tajanstvenost, opasan, negativan, nepoznanica; od njega se štitimo zabranama, tabuima

-stvaranje svijeta je najsvetiji čin, njime su stvoreni svetost i svjetlost

-obredni čin: ono što je nastalo na početku mora propasti na kraju

-treba omogućiti obnovu Kozmosa obredom (njega čine misao, mit i čin)

-da se prevlada kaos treba pripovijedati mit, oponašati stvaralački akt, ono o čemu mit pripovijeda da se dogodilo na početku

-obredni čin je sredstvo pomoću kojeg možemo doseći obnavljanje ili očuvanje principa kozmičkoga reda→obred istovjetan stvaralačkom činu

-treba pažljivo pratiti strukturu događanja opisanih u mitu, a pojedine mitske radnje mogu se oponašati simbolički→obred postiže simboličku razinu

-sveto mjesto i vrijeme obreda su točka na kojoj će se prevladati kaos i uspostaviti kozmički red

-obred: proizvodi puninu svetosti, samu svetost; u njemu se udružuju subjekt i objekt u jedan spoznajni krug

-vrhunac obreda: žrtva!!!-središte obreda i njezin smisao; svetost žrtve u opreci s kriminalnim činom; žrtva je namijenjena bogovima

-najviša žrtva: ljudska-to je nužna posljedica konzekventnoga vođenja mitske misli do kraja

-vrhunac žrtve: kada čovjek dragovoljno žrtvuje sam sebe

-obredi imaju tri osnovne funkcije: 1. religijsko-moralnu (mitovi objašnjavaju kako se ljudi

trebaju ponašati, a obredi to omogućuju)

2. zaštitnu (vojničku; društvo treba zaštititi od napada

neprijatelja)

3. gospodarsku (obredima treba osigurati rodnost i plodnost)

-do kriznih situacija dolazi i pri kretanju kroz prostor: premještanje kuće, sela na novo mjesto, prijelaz iz jednog životnog razdoblja u drugo, iz jednog socijalnog statusa u drugi→Arnold van Gennep: obredi prijelaza

-obredom treba postići odvajanje od prethodnog stanja (separacija), prelazak u drugo stanje (tranzicija) i uklapanje u novo stanje (inkorporacija): predliminalni, liminalni i postliminalni obredi

-protorituali: stariji od jezika, a jezik je nastao kao tumačenje obreda

-obred: on je sadržaj, a ne forma; bit ljudskog društva→mit je u odnosu na njega sekundaran (mlađi)

-zašto slavensko bajoslovlje: bajoslovlje poganskih Hrvata nitko nije zapisao-zato hrvatskoj mitologiji moramo prići poredbenom metodom

-slavenskim bajoslovljem se bavimo povijesno i poredbeno

7


-mora se istraživati u slavenskom okviru zbog toga što je mitski tekst u stihu i djelotvorno se može prenositi samo u istom jezičnom sustavu: prevedeni mitski tekst bi izgubio svoju svetost

-njegova uporabivost proistječe iz pravilnog kazivanja→inače obred neće imati učinka

-istočnoeuropski stepski konjogojci pomiješali se sa Slavenima i preuzeli njihov jezik i običaje→pri doseljavanju na jug Hrvatske oni su nametnuli svoj jezik starosjediocima i time zadržali slavenski mitos

-rekonstruirano praslavensko bajoslovlje pomoći će pri rekonstruiranju praindoeuropskoga

2. Izvori i proučavanje

a) arheološki izvori:

-nekoliko praslavenskih hramova i kipova božanstava

-poganska groblja svjedoče o životu poslije smrti, ali ne otkrivaju bajoslovlje

-Slaveni (i Prahrvati) do doticaja s kršćanstvom bili nepismeni→gatali znakovima urezanima u štapiće (o tome govori makedonski ili bugarski redovnik Hrabar u 10.st.)

-najkorisniji su kada otkriju na nalazištu neke strukture koje su prepoznate u svetim tekstovima

-A. Durman: ranoindoeuropsko gradivo na Vičedolu

-A. Pleterski: slavensko gradivo u I Alpama

b) pisani izvori:

-1. izvori koji svjedoče o praslavenskom poganstvu iz vremena kada su Slaveni još činili jednu, po svojoj kulturi cjelovitu zajednicu

-Herodot (490./485.-430./429.) i njegova vijest o Neurima: „Ti su ljudi čarobnjaci. Skiti i Grci o njima govore, da se Neur svake godine jednom na nekoliko dana preobrazi u vuka a zatim povrati u svoje obličje“1. Držali su, naime, Neure Slavenima, no to se mišljenje može sve teže braniti. Uopće se prema novijim, dosta dobro argumentiranim postavkama litavskih jezikoslovaca, u Herodotovo doba još ne može govoriti o Slavenima2 kao posebnoj indoeuropskoj jezičnoj skupini

-2. izvori koji govore o vjeri, bogoštovlju i bajoslovlju koje su razvili pojedini slavenski ogranci nakon razlaza negdje u 6. stoljeću:

-Prokopije iz Cezareje (6.st.):„Oni, naime, priznaju da je jedan bog, tvorac munje, jedini gospodar svega; njemu prinose za žrtvu vola i sve životinje žrtvene. Sudbinu uopće ne poznaju niti joj pripisuju ikakva značenja u životu ljudi, a kada im grozi smrt, u bolesti ili u ratno doba, obećavaju bogu spravljanje žrtve za svoje izbavljenje. Po uminuću opasnosti ispunjavaju obećanje i vjeruju da toj žrtvi zahvaljuju spas svojega života. Odaju također počasti rijekama, nimfama i drugim demonima i njima također prinose žrtve, no svoja proricanja čine samo kod onih prvih žrtava.“ (Bellum Gothicum III, 14, 23)

11Herodotov opis preobrazbe Neura u vukove tumači se obično kao odraz vjerovanja u vukodlake (Niederle 1916:43), no nema nikave potrebe za domišljanjem jer je Herodotov tekst posve jasan: svi su se Neuri jednom godišnje prometnuli u vukove i nakon nekoliko se dana povratili u prvobitno obličje. To je posve razgovjetan opis maskiranja momačke družbe u životinjske maske koje o Novoj godini predstavljaju duhove predaka i nema potrebe posizati za vukodlacima.2 Slaveni bi se u ono doba tek počeli odvajati od „baltoslavenskoga“ stabla (možda baš kao Neuri).

8


- Prokopije je ovdje opisao vjerovanje jedne skupine slavenskih Anta koja je u ono doba živjela još sjeverno od Dunava, no to isto pokoljenje uskoro je prešlo Dunav prema jugu. Bili su to, dakle, južni Slaveni neposredno prije no što su doista postali južnima. To je ujedno jedina vijest o izvornom južnoslavenskom poganstvu. Južni su Slaveni, naime, uskoro prihvatili kršćanstvo (prvi bijahu Hrvati) i njihovo poganstvo nije, barem za neko vrijeme, bilo zanimljivom temom koju bi valjalo pribilježiti

- spomen „boga Hrvata“ kod Konstantina Porfirogeneta-krivo interpretirano kao i bilješka u ispravi ostrogotskoga nadbiskupa Felicijana iz 1134. o tome da je sv. Ladislav oko 1094. osnovao biskupiju u Zagrebu- to se ponavlja u ispravi Andrije II. iz 1217.

- u Vitezovićevoj interpretaciji iz 1703. stoji „od zablude idolatrije do kršćanstva“

-mogućnost „dvovjerja” (poput onog opisanog u ruskim izvorima)

- prvi spomen ivanovaca u našim krajevima potječe tek iz doba bana Borića (1154.-1163.) koji im je darovao Gornji Sveti Martin na Dravi blizu Vaške

-rasprava zagrebačkoga biskupa Augustina Kažotića iz 1320. „O pitanjima krštavanja slika i drugih praznovjerica“ ne sadrži ništa o pretkršćanskom mitskom sustavu

- bilješka Tome Arciđakona o mitskoj predodžbi o pomrčini mjeseca kod navodnih Prahrvata, drevnih Kureta, u njegovoj Historia Salonitana

- rječitiji izvori o istočnoslavenskome poganstvu: Kijevski ljetopis- mirovne pogodbe između poganskih Rusa i kršćanskih Bizantinaca, pri čemu se svaka strana zaklinjala u svoje bogove Peruna i Volosa odnosno u kršćanskoga Boga; opis uvođenja neke vrste organizirane, državne religije godine 980. kada je knez Vladimir dao u Kijevu postaviti ispred svojega dvora s trijemom kipove bogova Peruna, Hrsa, Dažboga, Striboga, Semargla (ili je to nespretno složeno od dva imena: Sem i Rigl?) i Mokoše te prihvaćanja kršćanstva i rušenja poganskih svetišta već godine 988.

: Ipatjevski ljetopis-13.st., Hefest poistovjećen sa Svarogom, a Sunce nazvano Dažbogom

: Pripovijest o Igorovoj vojni- ep iz 1185.g., aludira na Velesa, Dažboga i Hrsa, ali se sumnja u njegovu izvornost

- opisi poganstva zapadnoslavenskih naroda (polapski i pomorjanski narodi): oni su u 12.st. pokršteni: 1008. prekorio je misionar Bruno cara Heinricha koji se u ratu protiv kršćanskih Poljaka povezao s poganskim Ljutićima (živjeli su sjeverno od Berlina)

: magdeburški kanonik Thietmar sastavio je nakon 1015. godine Ljetopis u kojemu je opisao hram u zemlji ljutičkoga plemena Redarijaca. Stajao je u „gradu“ zvanu Riedegost (Radogošće?), a u njemu su štovali Zuarasica (Svarožića). Svaka je zemlja (pleme) imala svetiše posvećeno svojemu najvažnijem božanstvu, no među svima zauzimao je grad Riedegost prvo mjesto

: Adam iz Bremena, 11.st.: povijest Hamburške biskupije Gesta Hammaburgensium ecclesiae pontificum. I on se osvrnuo na vjeru zapadnih Slavena, naveo je učena mjesta, primjerice iz Eneide, prepričao Thietmara, no kod njega se ne spominje pleme Redarijaca, a „grad“, tada već uništen, nosi njihovo ime u obliku Retra. Starije ime grada prešlo je na božanstvo koje bi se zvalo Radigost. Ime Svarožić nestalo je. Nije posve jasno je li Adam doista sam pogriješio i napravio popriličnu zbrku ili je puk pomiješao ta imena nakon što je hram bio porušen

9


: Helmold (župnik u Bösauu kod obodritskoga plemena Vagrijaca, između Lübecka i Kiela), o.1170.: Chronicon Slavorum-„bog Radigost“ postao svojinom slavenskoga bajoslovlja i ostao do danas; opisao druge bogove: Prove, bog aldeburške zemlje, pa „diabolus“ Zerneboh (Crni bog, no Helmold nije spomenuo nikakva Bijelog boga iz čega bi se moglo zaključivati o nekakvom dualizmu kod Slavena, što se kasnije činilo), demon Podaga u zemlji Plön, neki neimenovani bogovi čiji su kipovi imali po više glava te Swantewit (Svantevit), bog Rujanaca i, po njegovu uvjerenju, bog svih (zapadnih) Slavena. Naveo je i jedno žensko božanstvo, Siwa, dea Polaborum (Živa[?], boginja Polabljana); nad svima vlada jedan bog na Nebu prema slavenskome vjerovanju bavi samo nebeskim problemima, a za sve ostalo nadležni su drugi bogovi koji su njegove krvi

: magdeburški nadbiskup Adelgot 1108. godine naveo slavenskoga boga Pripegala, čije je ime tumačio kao složenicu od imena odvratnih, besramnih poganskih bogova Priapa i Belfegora-to danas nije razjašnjeno

: Saxo Grammaticus, 12./13.st.: Gesta Danorum- opisao bojni pohod danskoga kralja Waldemara godine 1168. na onda slavenski otok Rujanu (danas Rügen uz njemačku obalu na Baltiku), osvajanje grada Arkone i rušenje Svantevitova (Suantovitus) hrama u njemu; opsežni opisi bogoštovlja povezani sa Svantevitom; spominje poimence slavenske bogove i u drugim mjestima, primjerice, u Korenici (Garz) bijahu štovani Rugievit, Porevith i Porenutius (svaki je imao kip s po više glava)

: Waldemarov pohod na Rujanu spominje i danska Knytlinga saga (saga, kazivanje o Knytlinzima, tj. Knutovim potomcima i njihovim pothvatima u X. i XI. stoljeću). Uz Svanevita su spomenuti Pizamar (Bjesomor?), Tiarnaglofi (Črnoglav, Troglav?), bog pobjede, Rinvit, Turupit i Puruvit.

: tri životopisa bamberškoga biskupa sv. Otona koji je iza 1123. polazio u vojno-pastoralne misije Pomorjanima uz Baltik- autori su im Herbord, Ebbo i jedan anonimni pisac

Herbord: opisao Otonov dolazak u Szczeczin i poganske hramove koje je ovaj dao porušiti. Najvažniji hram bio je Triglavov (Triglaus). U Wolgastu je vidio hram boga Gerovita (poistovjetio ga je s rimskim Marsom)

Ebbo: opisao hramove u Szczeczinu (Triglov) i Wollinu te svetkovinu u čast Gerovitu u Havelbergu

Anonim: služio Herbordovim i Ebbovim podatcima+vlastite vijesti

: Česi i Poljaci ranije pokršteni→ nema opisa njihove izvorne poganske vjere→morali rekonstruirati

: čeh Kuzma Praški (11./12.st.): Chronica Bohemorum-prikazao slavenski panteon po analogiji prema rimskome i napisao da su poganski Česi štovali Jupitra, Marsa te oreade, driade, hamadriade

: poljak Jan Długosz/Longinus, 15.st.: Historia Polonica- uz rimska imena dodao imena slavenskih poganskih bogova→slavenske poistovjećuje s rimskim bogovima: “Imahu pak Poljaci… Jupitra, Marsa, Veneru, Plutona, Dianu i Cereru… Zvahu… Jupitra Jezom, Marsa Ladom, Veneru Dzydzilelya, Plutona Nya, Dianu Dzewana i Cereru Marzana…“. On je ta imena rekonstruirao na temelju folklornih tekstova.

: stalne pripjeve u brojnim svadbenim i ljetnim obrednim pjesmama slavenskih i baltijskih naroda „prepoznali“ su kao imena poganskih bogova poljski crkveni pisci još prije njega (Statut krakovske biskupije; poljska Statuta provincialia-prije 1420.g.). On je u svojem ljetopisu samo uporabio već postojeću „metodu“ i ova domišljanja ugradio u cjeloviti sustav

10


rekonstruirane prapoljske religije. Jednom tako rekonstruirani, ti „praslavenski bogovi“ napučili su polja slavenskoga bajoslovlja i ne daju se više s njih istjerati.

c) predajni izvori:

-to su folklorne tvorbe poput pjesama i pripovjedaka te običaja u kojima možemo slutiti krhotine starih mitova i obreda, razna „praznovjerja“ koja mogu (ali ne moraju) potjecati iz starijega, već rastočena vjerskog sustava, dječje igre, razne fraze, pa imena gora, vrhova, rijeka itd.

-oni prikupljeni većim dijelom u 2.pol. 19. i 20.st.

-rijetki stariji zapisi pjesama, riječi, mjesnih imena svjedoče da smijemo očekivati kontinuitet koji traje kroz duga stoljeća.

-2 glavne skupine: 1. pisani izvori iz 10.-13.st.

2. folklorno gradivo iz 19. i 20.st.

-nema izvornog praslavenskog mitskog teksta!!!! →za njegovo tumačnje: moramo ga prvo rekonstruirati→problem: bogovi istočnih nisu isti kao oni kod zapadnih Slavena, zajedničko božanstvo je Svarožić

-Islavenski bogovi štovani u 10.st. (Kijev i Novgorod) i Zslavenski u 11. i 12.st. (Wolin, Szczeczyn, Havelberg, Rujana) opisani su nakon stotina godina nakon raspada praslavenske zajednice-u međuvremenu: obje grane proživjele kulturne, političke i društvene promjene i dolazile u doticaj s različitim drugim i drukčijim kulturama→njihovi religijski sustavi promijenili i razvijali se svaki u svojem smjeru. Opisani bogovi nisu više praslavenski bogovi.

-teško uspoređivati pisane izvore i folklorne tekstove: SV izvori opisuju organiziranu religiju s hramovima, kipovima, svećenstvom, a folklorni ulomke pučke vjere i prakse; među njima vremenski razmak u kojem su folklorne tvorbe bile podložne velikim sadržajnim i funkcionalnim promjenama

-SV izvori: daju imena bogova, čitave popise, no ne govore ništa o junačkim djelima tih bogova. -folklorni tekstovi: pripovijedaju o događajima, ali junaci tih događaja nisu više poganski bogovi nego obični suseljani kao Juraj, Ivo, Mara, ili povijesne osobe kao Ivo Karlović, ili pak kršćanski sveci poput sv. Jurja, sv. Ivana Krstitelja, sv. Ilije, Blažene djevice Marije, a u pojedinim slučajevima nastupaju čak i kršćanske božanske osobe Isus i Bog Otac (poganski bogovi se ne spominju).

-SV srednjovjekovni povjesnici: povezivali recentne europske narode s rodoslovnim stablom narodâ iz biblijske Knjige postanka

-renesansni pjesnici: dodatno poslužili i antičkim (grčkim) mitskim motivima.

-Juraj Šižgorić, 1487. u De situ Illyriae et civitate Sibenici dokazivao kako su Hrvati neposredni (i jezični) potomci Ilira→dalje razradio Vinko Pribojević u poznatom javnom predavanju održanu u Hvaru 1525. i objavljenu u Mlecima 1532. godine pod naslovom De origine successibusque Slavorum. On je u jednom od Noinih unuka Tirasu vidio praoca Tračana; od njega je potekao čitav onaj rod, koji sada ima ime „Slaveni“. Jedan od njegovih potomaka je, tvrdi Pribojević, Illyrios, sin Polyphema i Galateje, praotac Ilira. U ovu je koncepciju vješto utkao staru legendu o tri brata imenom Czech, Lech i Rhus. Njihovo je podrijetlo iz Ilirika sjajno objašnjavalo veliko raširenje slavenskih jezika. Pribojević je dodao kako se sam osvjedočio da i stanovnici sjeverne Rusije, oko Ledenoga mora, govore „dalmatinskim jezikom"

-renesansa i barok, pastorale i komedije: Marin Držić (16.st) - Ivan Gundulić (16./17.st): zbivanja u mitskoj Dubravi-tu nastaje novi, slovinski (hrvatski) mitski svijet, jer su staroga već

11


odavna bili zaboravili. Vile dobivaju svoja imena, izmišljaju se novi hrvatski bogovi (primjerice, Slovan, Davor, Lero) →interpretatio slavica grčko-rimskog mitskog svijeta

-Dominko Zlatarić preveo pastoralu Torquatta Tassa na hrvatski 1580., reizdanje 1598., pod naslovom Ljubmir. On prepravio naslov, radnju i mjesto radnje (Daphne→Jela; Sylvia→Dubravka; Amanito→Lubomir)

Znanstveni pristupi i pokušaji rekonstrukcije

-znanstvena rekonstrukcija slavenskog poganstva: Kuzma Praški, Jan Długosz, Pavao Ritter-Vitezović, Josip Bedeković, Matija Petar Katančić

-novo i znanstveno bolje utemeljeno usmjerenje: prijelaz iz 18. u 19.st.(Ivan Filip Vezdin-utemeljitelj europske indologije)→lingvističko otkriće o srodnosti indoeuropskih jezika→indoeuropske komparativne studije jezika i bajoslovlja

- etimološka srodnost imena grčkoga boga Urana i indijskoga Varune

-Jakob Grimm, 1835.: Deutsche Mythologie-poredbenu rekonstrukciju pragermanskoga bajoslovlja temeljenu na folklornoj predaji; uočio da u usmenoj predaji ima poganskih mitskih elemenata→mitološkim istraživanjima utemeljio poseban pravac: „mitološka škola“.

Pavol Jozef Šafárik (Slovanské starožitnosti 1836.) i Jan Kollár (Slava Bohyne 1839.): u rekonstruiranju praslavenske kulture i bajoslovlja posežu za folklornim i poredbenim gradivom iz Indije→ tim stopama Luka Ilić-Oriovčanin (19.st., Narodni slavonski običaji): pojedinim recentnim slavonskim običajima i vjerovanjima dokazati duboku starinu uspoređujući ih s običajima drugih slavenskih naroda i Indijaca→to je prva poredbena narodoslovna i bajoslovna studija u Hrvatskoj

-slavenski znanstvenici, 19.st.: rasprave i knjige posvećene slavenskome bajoslovlju-zajedničko: istodobno korištenje starih pisanih i novih folklornih izvora→posljedica: međusobno suprotne, neprovjerljive hipoteze i interpretacije.

-F. I. Buslajev, Aleksandr Nikolajevič Afanasjev, Aleksandr Afanasjevič Potebnja i Nodilo: nisu uočili da su se folklorne tvorbe (19.st.) udaljile od mitskih predložaka, ali ima ulomaka drevnoga mitskog kazivanja

-Vatroslav Jagić, 19.st.: Archiv für slawische Philologie-kritičko vrednovanje izvora i pozitivistički pristup3→želio očistiti Augijeve staje slavenske mitologije→preko folklornih tvorbi bajoslovlje ne može i ne smije rekonstruirati.

Natko Nodilo (19./20.st.., 1.profesor povijesti na obnovljenu zagrebačkom sveučilištu) objavio je u Akademijinu Radu (19.st.): Religija Srba i Hrvata na glavnoj osnovi pjesama, priča, i govora narodnoga koja je 1981. godine doživjela pretisak pod naslovom Stara vjera Srba i Hrvata.

-istraživanja praslavenskoga vjerovanja evolucionističkim

Edward Burnet Tylor: rekonstrukcija razvoja ljudskoga vjerovanja: od animizma preko demonizma i politeizma do monoteizma→evolucionisti su u biti deduktivnom metodom pokušali svesti poznate podatke o slavenskoj vjeri i bajoslovlju u jedan posvuda jednaki razvojni niz→

3 Pozitivizam je pravac u filozofiji i znanosti koji se javio u prvoj polovici XIX. stoljeća, isprva u sociologiji (usp. naslov knjige Cours de philosophie positive, 1830,-1848., francuskoga sociologa Augusta Comta), a odlikovao se težnjom da pojave objasni na samoj fenomenalnoj, pojavnoj razini, tj. samo toliko koliko seže naše iskustvo i sposobnost provjeravanja. Upereno isprva protiv metafizičkih spekulacija, taj se stav kasnije pokazao neproduktivnim pa je još u XIX. stoljeću uglavnom napušten.

12


Slavene iz 6.-12.st. prikazivali primitivnijima nego što bili Praindoeuropljani prije svojega raspada na samostalne jezične i kulturne skupine→tako radili:Louis Leger (La mythologie Slave), Lubor Niederle (Slovanské starožitnosti. Život starych Slovanu II-1, Víra a náboženství), Viljo Johannes Mansikka (Die Religion der Ostslaven), Špiro Kulišić (Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških) i B. A. Rybakov („Poganstvo drevnih Slavena“)4.

-svolucionizam:nudio kriterij za razvrstavanje folklornoga gradiva (u opoziciji primitivnije÷razvijenije) i privid moguće usporedbe na toj razini.

-novi pristup:češki povjesnik Jan Peisker: na Zslavenskome području+Slovenci, utvrdio 32 primjera jednako raspoređenih komponenti nekoga poganskoga sakralnog prizorišta:tekuća voda, s njezine desne strane (gledajući nizvodno) stijena koja svojim imenom podsjeća na Vraga, strah, tamu, pakao, crno, vranca, a s lijeve obično nešto viši gorski vrh čije ime asocira na Svaroga, Sunce, Svantevida, nebo, bijelo, bijeloga konja/kobilu. Peisker je ovu pravilnost u toponimiji interpretirao kao trag svetištima stare iranske zoroastrijske dualističke religije u kojoj bi na lijevoj strani rijeke štovali dobroga, bijeloga boga, boga svjetla, Ahura Mazdu, a na desnoj zloga, crnoga boga, boga tame, Devu. Tijekom pokrštavanja zloga bi boga izjednačili s Vragom, a na mjesta bivših svetišta postavili crkve posvećene kršćanskim svecima. Na lijevu, svjetlu stranu postavili bi crkvu sv. Vida (po asocijaciji očni vid — svjetlost), a na desnu sv. Jurja ili sv. Mihovila koji su ubili zmiju ili zmaja, simbol Zloga

→tu analizu prihvatili i hrvatski pisci:kao dokaz za iransko podrijetlo Hrvata

-Peiskerovo tumačenje tih „kultnih pozornica“ iz iranskoga vjerskoga dualizma ipak ne može izdržati ozbiljnu kritiku.

-Peiskerovu hipotezu promicao Ivo Pilar:prikupljao „kultne pozornice” po južnoslavenskim zemljama i objavio 1931.

Ključ za razrješenje osnovnoga problema: otkrivanja odnosa između pojedinih vrsta izvora, našli su filolozi tek onda kada su analizirali strukturu predaje pa su paralele, koje su se pokazale na razini strukture, dodatno izložili lingvističkoj analizi. Tu je etimološka srodnost ključnih pojmova (a ne samo imena bogova) i cijelih fraza konačno dala dugo traženo uporište pri uspostavljanju veza među spominjanim kategorijama podataka→strukturu uvodi u proučavanje izvaneuropske mitologije tek Claude Lévy-Strauss (Anthropologie structurale, a posebice s Mythologiques 1-3) -na IE je razini to pokušao Georges Dumézil, a na slavenskoj Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i Vladimir Nikolajevič Toporov svojim studijama o dvoboju između Gromovnika i Zmije/Zmaja

-Ivanov i Toporov: uspjeli rekonstruirati ulomke svetih mitskih tekstova poganskih Slavena i pokazati njihovu ukorijenjenost u praindoeuropsku predaju

-B. A. Uspenskij (1982.): sučeljavanjem filološkoga, etnografskoga, ikonografskoga i drugoga kulturnopovijesnog gradiva rekonstruirao dijelove strukture istočnoslavenskih pučkih predodžbi, jako prožetih shvaćanjima Istočne crkve, koje dobro osvjetljavaju praslavensko stanje

-Radoslav Katičić (1987.)-rekonstrukcija mitskoga kazivanja o praslavenskom bogu vegetacije→tim putom na IE razini Mislav Ježić

4 O Rybakovljevu ideološki (marksizam, historizam, nacionalizam) programiranu pisanju koje nije prezalo ni pred falsifikatima.

13


-Ivanov i Toporov: rekonstruirali elemente praslavenske predaje o dramatičnom sukobu između Reda i Nereda. Sile Reda=Gromovnik, sile Nereda=Zmija. Gromovnik pokušava ponovno uspostaviti red. Ta im je rekonstrukcija uspjela tako da su tekst shvatili ne samo kao pripovijedanje, nego kao logično poredani niz znakova (riječi, izričaja) koji su u nekakvu suodnosu, a svaki ima svoje mjesto i ulogu u pripovijesti. Suodnos se može najlakše prepoznati kroz dvočlane opreke („binarne opozicije“) kao što su, primjerice, gore÷dolje, naprijed÷nazad, sprijeda÷straga, svjetlo÷tama. To su, u biti, opreke pomoću kojih spoznajemo svijet oko nas. Uočimo li da više takvih opreka ima nekakve međusobne veze, otkrili smo strukturu. Dvočlane su opreke gradivo iz kojega se grade strukture. Rijetko će se naići na, primjerice, tročlane opreke, koje su uglavnom povezane s najsvetijim ili najvažnijim (primjerice, Presveto trojstvo u kršćanskoj teologiji, Trimurti u indijskoj, teza÷antiteza÷sinteza u dijalektici)

-strukture: teško se mijenjaju→inače dolazi do nesporazuma

-potreba za konstantnošću ublažena je mogućnošu mijenjanja riječi koje se rabe u kazivanju→važno: nova riječ koja zamjenjuje prethodnu nosi isto značenje. U pojedinim inačicama Bog, Grom, sv. Ilija, Munja svojom munjom, gromom, strjelicom, kamenom žestoko udara, bije, trijeska, ubija suparnika koji može biti Vrag, Zmija, Zmaj, Nečist. Možemo si zamisliti koju god kombinaciju ovih riječi odnosno imena koja pokrivaju pojmove „nebesko biće“, „oružje“, „udaranje do smrti“ i „biće donjega svijeta“, a da pritom struktura ostane nepromijenjena. Priča je u svojoj strukturi ostala nepromijenjenom: nebeski bog pokušava nečime ubiti svojega suparnika iz donjega svijeta

-zbog fleksibilnosti: predaja može trajati stoljećima i tisućljećima, prividno mijenjana promjenama kultura, utjecaja, jezika, uloga.

-Zmaj=mužjak od zmije→ mitsku Prazmiju zamišljali kao mužjaka

: mitsko biće izvorno povezano uz podzemni svijet (kao i zmija)

: u današnjoj pučkoj predaji Makedonaca i Bugara znači čovjekoliki pomoćnik gromovita

sveca Ilije

-filolog uspoređuje i kombinira izvore raznih vrsta da bi ih sveo na zajedničku razinu→Ta razina je njihova struktura

-arheolog Andrej Pleterski (Strukture tridelne ideologije v prostoru pri Slovanih):poganska sveta mjesta sastoje se od tri dosta udaljene točke, posvećene:

1.vladaru Reda (Perunu)2.njegovoj ženi (Mokoši)3.njegovu suparniku koji uvodi kaos (Velesu, Mokošinu ljubavniku);

3. Praslavensko i praindoeuropsko

-poganska mitologija Hrvata ovisi o praslavenskoj, a ona o praindoeuropskoj

-praIE sa zajedničkom mitskom predajom se raspali prije 6000 godina u Prednjoj Aziji→novonastale IE skupine počele su mijenjati jezik, način životam svjetonazor i vjerovanja→zato se mitlogije pojedinih IE naroda međusobno razlikuju

14


-praIE je vjerovati značilo: "predavati svoje srce (Bogu)"

-vjera nije izvorno značila isto što i religio, nego je to bio stav sreligiozna čovjeka

-pomoću imena božanstava IE mitologija rekonstrukcija praIE vrhovnog boga: "Otac nebo"→u praslavenskom je to bio Stribog,ali je posve izgubio svoje značenje

-iz slavenske predaje: Sunce je bilo izjednačeno s visokom boginjom

-indijski Asvin, grčki Dioskuri (Kastor i Poluks), engleski Hengist i Horsa, irski Macha: svi su oni blizanci, konjoliki ili u uskoj vezi s konjima

-u jezikoslovlju se u 20.st. posvetila pozornost strukturama i jezika i tekstova: De Saussure ("Cours de linguistique generale")→istaknuli su se Paul Benveniste, Georges Dumezil i Jaan Puhvel

-Dumezil: trojna struktura praIE društva

-analiza naziva srodstva: praIE zajednice su se dijelile u 2 egzogamne i patrijarhalne polovice-na to aludiraju mitovi o nastanku naroda od dvojice braće (blizanci) ili dvospolnog bića

-Dumezil: misli da se društvo prije razlaza IE preustrojilo u 3 segmenta:

1. svećenička, intelektualna, pravna funkcija-predstavnici su svećenici i drugi intelektualci-znanje, označena bijelom bojom

2. obrambena funkcija-predstavnici su vojnici-snaga, crvena boja

3. produktivna funkcija-predstavnici su seljaci-imetak, tamna boja

-a 4. segment su porobljeni koji služe kao radna snaga

: da su u praIE religiji dominirali bogovi-nadzornici ovih triju funkcija

-M.A. Relković: 3 društvena "stanja": 1.moleće

2. hraneće

3. braneće

-trosvojstvenost se vidi u legendama, pričama, pravnim sustavima, filozofskim konstrukcijama i mitovima

-B. Lincoln: rekonstrukcija mita o nastanku ljudkog roda: 1. ljudi su bili blizanci Manu ("čovjek", on je bio prvi svećenik) i Yemo ("blizanac", prvi kralj). Manu prinio Yemoa za žrtvu i načinio Zemlju i Nebo→tragova o tome kod Slavena (arapin al-Masudi)

: mit o krađi stoke-stvoritelj Svemira je dao stoku narodu, a ukrali su je dasa. ratnička klasa ju prepadom preotima i predaje svećenicima koji je žrtvuju stvoritelju Svemira. time se zatvara krug

-praIE panteon trojstven: Jupiter, Mars, Kvirin : Ođinn, Porr, Freyr (nordijski) : Triglav (baltoslavenski) : Trit (indijski)-G. Olmsted: trodijelnost sustava tumači kombinacijom mitske slike o stablu kao svijetu i predodžbom o trima generacijama bogova : Otac svih i majka Zemlja-začeli sve bogove, oni imali tri sina koji su nadzirali jednu razinu svijeta: nebesku, zemaljsku i podzemnu, ima i unuke koji brinu za plodnost

15


-velika konjska žrtva (vede: Asvamedha): kralj izabrao žrdijebe, pratilo ga je 400 vojnika godinu dana, onda ga zaklali i pokrili njega i kraljicu pokrivačem-pod njime je ona glumila da je općila s konjem. konja su rasjekli i dijelove žrtvovali bogovima triju Dumezilovih funkcija, a pritom su se pjevali sveti obredni tekstovi

Stvoritelj Svemira,

*Dyeus pəter

dao je stoku narodu *Arya i predaje svećenicima, koji ju žtrvuju *Dyeus pəteru

a ukrali su im ju *dāsa- ratnička klasa juprepadom preotima

II. KOZMIČKI SUKOB

1. Glavni junaci

-Perun i Veles: drugovi ili suparnici?

-na početku rekonstrukcije praslavenskoga bajoslovlja: otkriti suodnose među pojedinim članovima strukture-prvo otkriti suodnose među pojedinim bogovima, kako bismo otkrili strukturu njihova bajoslovlja

-kod J Slavena izvori ne govore o poganskim bogovima

-kod Z Slavena izvori donose cijele popise bogova i opise njihovih kipova i svetišta, ali ništa ne kazuju o njihovu međusobnom odnosu

-kod I Slavena: Kijevski ljetopis-htjele su se pribilježiti utvrđeni međudržavni odnosi, nisu ni opis ni interpretacija vjerovanja, nego diplomatički dokumenti

Prvu je pogodbu godine 907. sklopio ruski (varjaški) knez Oleg (Helge) mir s Bizantom:

-knez je, sukladno ruskome zakonu, prisegnuo na svoje oružje i na poganske bogove Peruna i Volosa. Ne saznajemo na što su prisegnuli Grci. Perun je knezu „svoj“, vlastiti, što onda treba značiti da mu Volos nije njegov. Uz kneza idu, dakako, oružje i rat (i sklapanje mira). A što znači skotij? Stoka, imetak, blago. Znači li to da Volosa možemo razumjeti ne samo kao boga stoke, nego u širem smislu kao boga imetka?

-945.g. ponovno su iste stranke sklapale mir: pogodba je zapisana, ruska zajednica nije vjerski jedinstvena (ima i kršćana i pogana) zato prisežu na Boga i na Peruna, kazna za onoga tko bi prekršio nagodbu

-treća pogodba, sklopljena godine 971., sadrži elemente obiju prethodnih: još uvijek podijeljeni na kršćane i pogane, a prestupnici će svojim ozužjem biti sasječeni. Nejasno je značenje riječi da budemo zlatni kao ovo zlato-Jakobson misli da su sa zlatom povezane boleštine (žutica i

16


škrofule). Jakobson upozorio na baltičko vjerovanje (Litavci):ako nekoga kažnjava Véles (mitsko biće u litavskome folkloru, zaostatak iz poganskoga doba), onda će „postati žut i ništavan“, tj. teško će oboljeti. Rusi prisižu na dva boga, Peruna i Volosa, jedan je bog kneza i njegove vojničke družine, drugi seljaka, jedan kažnjava smrću oružjem, drugi opakim boleštinama.

-podjela na one sa mnom (s knezom) i one poda mnom. Prvi su kneževa pratnja, to su oni koji su mu jednaki (vojnici, ruski kšatrije) Drugi su njima podložni-to su seljaci, ratari i stočari. To su Sada već možemo, vrlo oprezno, uspostaviti niz opreka koje razlikuju Peruna i Volosa. To su:

Perunъ ÷ Volosъ

Knez i njegovi vojnici ÷ podanici, seljaci

oružje, rat ÷ imetak (stoka)

smrt oružjem ÷ smrt kroz boleštine (zlatenica)

gore ÷ dolje

-ruski knez Vladimir Veliki 980. nastupio na vlast i, prema ljetopisnome tekstu, dao postaviti kipove poganskih bogova: Perunov kip je i u Novgorodu i u Kiivu bio gore, na vrhu, nad vodom (rijekom). Među kipovima nema Volosa-možda njegovi kipovi bili smješteni dolje, uz vodu (rijeku), jednako kao što je u društvu knezu mjesto gore, a njegovim podanicima pod njime.I doista, Vladimir je dao, nakon pokrštavanja, Velesov kip odvući u Dnipro.

-Vladimir se 988. pokrstio i odmah u Kiivu srušio Volosov kip, a Perunov hram u Novgorodu srušen 991.

-dopuna sheme:Perunъ ÷ Volosъ

hum, gora ÷ voda, rijeka

suho ÷ mokro

-navedena mjesta iz Kijevskoga ljetopisa omogućila su ranije stvaranje sasvim određenih zaključaka o podrijetlu i starosti boga Peruna→prema tome Perun ne bi uopće bio slavenski bog, nego nordijski Thor kojega da su donijeli sa sobom skandinavski Varjazi-Rusi u 9.st. Tu tezu iznio: J. Jireček, a prihvatili su ju S. Rožniecki, A. Pogodin i E.V. Aničkov

-Aničkov: kult Peruna, Hrsa, Dažboga, Striboga, Simargla i Mokoš, velikih bogova što ih spominje kronika, bio bi posve službeni, državni kult kojega je uveo Vladimir prije svega za svoju vojničku pratnju i ne bi imao nikakvih korijena u narodu. Time se može objasniti zašto je uspomena na njih tako brzo i bez traga nestala

-Perun je narodu tuđ, narod se poziva na stočnoga boga Volosa-razlog tome različito etničko podrijetlo tih dvaju društvenih slojeva kod istočnih Slavena→ruski Perun=interpretatio slavica skandinavskoga Thora kojega je častio samo skandinavski (varjaški) vojnički sloj→taj zaključak se opire na činjenicu da boga Peruna spominju samo istočnoslavenski izvori, dok je kod južnih i zapadnih Slavena, očito, bio nepoznat. Slavensko bi kod Peruna bilo samo ime, jer ipak nema spora o tome da je riječ *perunъ u značenju „grom kao meteorološka pojava“ praslavenska.

-2. tvrdnja (isto izvedena iz Kijevskoga ljetopisa): Perun izvorno, domaće slavensko božanstvo, no njegova antropomorfizacija (zamišljanje u ljudskome obličju) bilo bi dovršeno samo kod I Slavena i to tek nakon raspada praslavenske zajednice. Prije toga je slavenska religija bila, navodno, na tako nisku stupnju, da još nije mogla poznavati antropomorfne bogove. Slaveni su

17


tada, možda, i častili gromove, ali samo kao prirodnu pojavu. Tek nakon razlaza u 6.st. i susreta s razvijenijim kulturama, s germanskom, latinskom i grčkom, Slaveni bi se uzdigli na onaj stupanj kulturnoga i društvenoga razvoja na kojemu su si mogli osmisliti božanstva u ljudskome liku. I Slaveni su izmislili Peruna kao boga gromovnika (pa o njemu svjedoče istočnoslavenski izvori), dok su si ostali oblikovali predodžbe o drukčijim bogovima s drugim imenima. Ova je tvrdnja u skladu s već spominjanim evolucionističnim pogledom na stanje i razvoj praslavenske kulture i razumljivo je da su ju prihvatili i razvijali, prije svega, marksistički usmjereni istraživači

-Perunъ:

Oba navedena zaključka potire dosta obilno etnografsko, lingvističko, pa i povijesno gradivo u kojemu se mogu naći tragovi Perunova imena i, što je bitnije, njegova štovanja kod svih triju slavenskih grana. To posredno dokazuje da su Peruna kao boga morali poznavati Slaveni još prije no što su se u svojoj pradomovini podijelili na tri grane i raselili u nove postojbine i prije no što su Varjazi dospjeli u istočnu Europu. Posredan dokaz, da su i južni Slaveni poznavali Peruna, je bugarski prijevod grčke Aleksandride iz 10.st., umetnut u prijevod bizantskoga ljetopisa Ioanna Malale, u kojem je Zeus preveden s Porunъ.

-premda nije nemoguće da je prevoditelj preuzeo gromovnikovo slavensko ime iz ruske predaje, mnogo je vjerojatnije da je upotrijebio ime koje su njegovi bugarski čitatelji mogli poznavati i razumijeti.

-iz 6.st.:opis vjerovanja jedne skupine Slavena koja je u ono doba još živjela na lijevoj obali Dunava (iduće će ga pokoljenje preći i tako „postati“ južnim Slavenima)-spomenutu Prokopijev opis, prema kojemu Slaveni „priznaju da je jedan bog, tvorac munje, jedini gospodar svega; njemu prinose za žrtvu vola i sve životinje žrtvene…“

-perun= „grom, munja“-ishodište je u IE korijenu *per- „udarati“ (odatle i naše riječi prati, pravda, pravica, rasprava): gromovnik udara, razbija svojim oružjem.

-posrednih tragova Perunova štovanja kod Z Slavena: riječ perun i imena koja se mogu dovesti u vezu s Perunom (Prove i Porenutius)

-kod Slovaka inačice: Peron, Peraun, Parom koje se mogu naći u uzrečicama i pogrdama- Peron, Peraun, Parom ne znači „grom, munja“, nego je to ime nekoga pučkog nadnaravnog bića koje posjeduje strjelice, udara i ubija

-interpretatio christiana: po kojoj su sva poganska božanstva izjednačavana s Vragom

-Slovačka, 17.st.: kanonski vizitator Joachim Kalinka u Oravi zabilježio da govore “Paromova kuća“ kada govore o kršćanskoj crkvenoj zgradi!

-početkom 19.st. seoski starješine bili zaduženi paziti na to da ljudi ne rade teške poslove u nedjelju, nego da umjesto toga pošteno rade četvrtkom-bile prisutne težnje da se četvrtak smatra danom tjednoga počinka

-četvrtak je pak, po svojim imenima kod većine europskih naroda, gromovnikov dan

-toponimi izvedeni iz riječi *perunъ-najčešće u imenima gora, u oronimima

-i kod drugih toponima elementi mitskoga značaja: „A od te gore [ide granica] uvis do Perunova hrasta…“

- samo mjesno ime koje podsjeća na Peruna ništa ne govori→ može biti izvedeno iz riječi koja jednostavno znači „grom“ ili iz imena neke osobe, a može biti i samo slučajno slično imenu visokog boga

18


-slovački dokumenti:1264.g. kralj Bela IV. poklonio je nekom Lippoldu selo Perun, negdje blizu Mosona u današnjoj sjeverozapadnoj Ugarskoj. Pokraj sela Perun bio je burg Kal

: 1347.g. zapisana imena triju brežuljaka:Paganwar, Mogoswarhygh i Purunhygh (zapisivač naveo da znači božanstva poganskih Slavena). Navedena imena očito znače „Poganski grad“, „Gora Mogoš-grada“ te „Perunova gora"

-posredan dokaz o štovanju Peruna u J Slavena: biljka peruniku koja u dubrovačkoj okolici nosi znakovito ime bogiša, izvedeno od bog. Dan 29. travnja zove se tamo Sveti Petar Bogišar, jer toga dana ljudi donose perunike-bogiše na oltare

-trag Perunova štovanja kod J Slavena pronađen u običajima dodola ili prporuša. Riječ je o ophodima u doba suše, u kojima ophodnici, pjevajući posebne pjesme, prizivaju kišu. Još je u 18.st. neki bugarski kaluđer imenom Spiridon ustvrdio u svojoj bugarskoj povijesti da Bugari u njegovo doba još uvijek štuju Peruna i dokazivao to pojavom tako nazvana lika u tim ophodima

-ruski rukopis iz 15.st.. „Koliko ima neba?“ „Peruna je mnogo“. Prvo, gromovnik Perun ovdje je izjednačen s Nebom, a drugo, Perun nije samo jedan nego ih ima više. Kako saznati, koliko ih je bilo i što to znači? Odgovore će nam dati baltičke dajne.5 Balti gromovnika, doduše, zovu drugim imenom, ali je slično slavenskomu

-litavska dajna: četiri Perkuna su braća (na I, Z, S i J). Je li zato Gromovnikov dan, peräunedån, četvrtak, četvrti u tjednu? Znači li da Perkun ima četiri aspekta? Da gleda na sve strane svijeta (tj. da vlada cijelim svijetom)? Ili, da nadzire četiri godišnja doba? Je li on gospodar svega, i prostora i vremena?

-skandinavska kozmološka shema po kojoj nebeski svod drže četiri patuljka: Austri, Vestri, Nordri, Sudri - „Istočni, Zapadni, Sjeverni, Južni“, predstavljaju četiri glavna vjetra→paralele: Saxo Grammaticus opisao je u Arkoni na Rujani kip visokoga boga Svantevita koji je imao četiri glave

-višeglavi kipovi u: Szczecinu, Wolinu i Braniboru/Brandenburg

-svi kipovi nestali, ali u raznim slavenskim krajevima pronađeno nekoliko višeglavih kipova koji potvrđuju istinitost srednjovjekovnih opisa→1 troglavi kip pronađen je u Dalmaciji kod Suvida.

-Svantevit, koji je bio najugledniji bog baltičkih Slavena, imao je jasno prepoznatljivu, čak dominantnu vojnu funkciju, pa ga istraživači već odavna uspoređuju s Perunom.

-Velesъ:

-s Volosom povezani seljaci, seljački imetak (stoka), boleštine i smrt, mjesto mu je dolje u vodi, rijeci

-izvori: životopis sv. Vladimira-dao srušiti Volosov kip i baciti ga u Počajnu

: Hustinski ljetopis (17.st.)

: životopis sv. Avraama Rostovskoga-u Rostovu uništio kameni kip Velesov

-u S ruskim mjesnim imenima oblici izvedeni iz Veles i iz Volos: oronimi Velesovo rebro, Volosova gora, sela Velesovo, Volosovo

-sv. Nikola kod I Slavena preuzeo mnoge Volosove crte

5 Dajne su u Litavaca i Latvijaca kratke pjesme, obično u četiri stiha, koje su si pjevali da si prikrate vrijeme. Uloga im je bila naoko tako nevažna da su promakle budnom oku kršćanskih vjerovjesnika te ih nisu iskorijenili. To je za nas velika sreća, jer su napučene starim baltičkim bogovima. To su fragmenti, ulomci drevnih mitova. Pravoga sadržaja nemaju, no, u njima sve vrvi od aluzija na drevno poganstvo. One nude male sličice koje se mogu slagati poput nekog puzzle i otkrivati dublji međuodnosi.

19


Roman Jakobson: ako se Veles spominje s drugim bogovima, najbliži mu je Perun; ako se Perun spominje samo s jednim bogom u društvu, to je obvezno Volos/Veles

: Volos jedina je apozicija bogъ, praćena atributom skotii, a ako se upotrebljava ime bez apozicije, onda samo u obliku Veles

začetnik slavenske filologije: Jozef Dobrovsky

-Veles ne bi bio izvorni praslavenski bog nego bi u doba ruske, još poganske, države nastalo pod bizantskim utjecajem novo mitsko biće kojemu u osnovi leži kršćanski svetac Vasilije, Blaž, pastir iz Kapadokije i zaštitnik stoke, isprva pod imenom Volos (Miklošič, Veselovski)→ pomislilo se na to da bi Veles i Volos bila dva međusobno nepovezana boga

-tragovi kod Z i J Slavena: najbolje su potvrđeni kod Čeha-Tkadleček (15.st.): izjednačeni Vrag, Veles i Zmaj; Veles je postao, s kršćanskoga vidika, zlim demonom

: husitska propovjedi (15.st.)- Veles povezan s grijehom

-kod južnih Slavena manje o Velesu: toponimi-svi u nizini, uz vodu

2. Kozmički sukob

Perun i Veles: jedina dva praslavenska boga čiji se međuodnos može dijelomice rekonstruirati- na temelju pisanih izvora

: oni stoje na suprotnim stranama i izgleda kao da među njima vlada nekakva napetost

-etimološka srodnost ključnih riječi (ne samo imena bogova) i cijelih rekonstruiranih fraza konačno dala dugo traženi oslonac pri uspostavljanju veza među objema prije navedenim kategorijama podataka (Dumezil, Ivanov, Toporov, Uspenskij, Katičić)

Ivanov i Toporov: ishodište bjeloruska priča o borbi između Boga i Nečistoga (Vraga): Bog (Bog kršćana) nadmudruje s Vragom i prijeti mu da će ga ubiti; Bog, naime, bije po vragu, spaljuje kuću, razbija drvo i kamen-ponaša se kao gromovnik; zašto grmi: kada kod gdje udari grom, to Bog bije svojega protivnika→ opozicija:gore na nebu – dolje u vodi→ odgovara opreci između Peruna i Velesa

: u nekim inačicama je to sv. Ilija, a osim varijante Bog/Ilija može se uočiti i važna varijanta Nečisti/Vrag/Zmaj

Tko

1

što radi

2

čime

3

koga

4

Bog Nečistoga

Sv. Ilija ubija (munjom) Čorta/Vraga

grom Zmaja

Folklorno gradivo nudi i razne druge mogućnosti:1 2 3 4

treska strjelicom zmiju

munja razbija maljem uža

kamenom

20


-to: praslavenski obredni tekst, ulomak mita koji je tijekom dugih stoljeća dobio kršćansku presvlaku. Apelativ bog prometnuo se u osobno ime kršćanskoga Boga, čak će Bog, koji će ubiti čovjeka, prvo njemu otpustiti grijehe ili će mu nadoknaditi štetu koju će počiniti, a njegov će protivnik dobiti ime kršćanskoga Vraga. Ispod toga leži, izgleda, čista poganska priča o svađi između Gromovnika i njegova sudruga. No, Gromovnik i Onaj iz vode ovdje se ne pokazuju kao sudruzi, nego kao suparnici. Oni se bore na život i smrt. Pritom Gromovnik bije svojega suparnika, a ovaj ga izaziva i pokušava mu umaknuti.

To daje shemu koja se može rekonstuirati na praslavenskoj razini:

1 2 3 4

Perun ubija/goni munjom/gromom Velesa/Zmiju

U takvoj shemi mogu se mijenjati osobe koje sudjeluju u zbivanjima, rekviziti kojima se izvršava radnja pa čak i sama radnja, a da priča ostane ista. Posve je isto, kaže li se da je Perun ubio Zmiju ili sveti Ilija Vraga. Razlika je samo u razini na kojoj se priča ostvaruje.

Ivanov i Toporov: ova priča kod I Slavena i Balta ima puno inačica i njezinom strukturom mogu se objasniti i razumjeti drugi folklorni tekstovi

Zanimljiva je u tom pogledu bjeloruska priča o tome kako je Grom ubio Zmaja. Događaj koji se pripovijeda zbio se na nekom konkretnom mjestu, slušateljima dobro poznatu. Navedena su imena sela u blizini. Znakovito je da je mjesto zbivanja uz „staru cestu“, takvu koja je blizu ali kamo ljudi više ne zalaze, na Igri. Glagol *igratъ označavao je obredni čin čiji je sastavni dio bio obredni ples, nerijetko kolo. U nas mnoga Igrišća podsjećaju na takva sveta sastajališta6

Na takvom mjestu koje pobuđuje strahopoštovanje, je Zmajev kamen s oknom i dverima-nekoć davno u tom kamenu živio Zmaj, Grom ga je proganjao i ubio-to mu je uspjelo pri trećem pokušaju (zmaj se skrivao). Nakon toga događaja tri je dana kišilo, sve dok nisu našli zmajevo truplo. To je ubojstvo prouzrokovalo prekomjernu kišu. Neki je starac upozorio ljude da Zmaja valja zakopati, pa je kiša prestala. No, zemlja je stalno izbacivala Zmajevo truplo na površinu, pa je kiša ponovno počela padati. Starac je objasnio da se to grom zabavlja, udara u njega neživa, da ne bi oživio. Kiša tek što nije rastopila zemlju, dok netko (u pripovijesti se točno zna tko) nije usnio san u kojem mu je bilo rečeno kako treba pravilno zakopati zmaja pa da više ne izlazi na površinu zemlje. I propao je, i na vijeke vjekova amen. I grobni humak je sada tamo, blizu sela Simonoviča

-legenda o nastanku Novgoroda (17.st.): Zmaj je zamijenjen ljutom zvijeri krokodilom

: zli čarobnjak Volhov preobrazio u lik ljute zvijeri krokodila i zatvorio vodeni put u rijeci Volhov. Tražio je da mu se ljudi klanjaju, pa su ga stoga pogani zvali grom ili Perun. Postavio je mali grad na mjestu zvanom Перыня, gdje je stajao Perunov kip. Bjesovi su ga razbili i utopili u Volhovu, a tijelo je bilo odnijeto uzvodno i izbačeno na obalu nasuprot onome gradu koji se danas zove Перыня. Tamo je bio pokopan i okajan po poganskom obredu, trizni. Nakon tri dana propala je zemlja i požderala krokodilovo tijelo. Humak se njegov usuo u Hadovo dno i još danas se tamo vidi jama i ne može ju se napuniti.

-3 razine ove priče: 1. priča o mitskom sukobu između Peruna i Velesa

: 2. opisuje poganski ukop

6

21


: 3. daje kritički prikaz praslavenskoga poganstva

-opisan je poganski pogreb kakav mora biti da bi bio pravilan: truplo treba nasuti zemljom i nakon tri dana prirediti triznu. Tek nakon toga otvara se zemlja i uzima pokojnika k sebi (on propada u nju). Time je ponovno uspostavljena ravnoteža u svijetu, narušena smrću.

-Katičić: J Slaveni-elemenati istoga mitskog kazivanja: listina iz 12.st.-zmij[sk]i kamik- paralelu u navedenim bjeloruskim pripovjetkama

: toponimi-gora ili vrh čije ime možda čuva spomen na gromovnika a pod njim, po mogućnosti uz vodu, mjesto koje se može povezati s njegovim protivnikom, smijemo pomišljati na pogansko mitiziranje okoliša

: toponim koji označuje hrast ili hrastik (dub, dubravu) kao mjesto mitskoga sukoba.

-potvrđena uporaba munje u obliku kamena oružja u praslavenskom, a ne nordijskom mitskom kontekstu. Osim toga: ovo pokazuje da je priča ukorijenjena u kameno doba.

-litavske dajne: očuvana su imena poganskih bogova; Velnias skriva pred Pekunovim gromom pod ženu, drvo, kamen

-Islavenske pripovijetke: priča o lisici u kojoj se jasno vidi motiv sukobu između Gromovnika i Zmije→inačica „Mačka u čizmama“ u kojoj lisica pokušava pribaviti imetak nekom siromašku To može biti Stjepan, Kozma i sl. Lisica trči, ugleda stado i pita pastire, čija je to stoka. Pastiri joj u bjeloruskim inačicama odgovaraju da je Zmijeva, a u ruskima da je to stado cara Zmijulana. Lisica navješćuje dolazak Groma s Munjom, odnosno u ruskim inačicama cara Ognja i carice Munje. Nato ih upućuje da prešute ime pravoga vlasnika, jer bi inače Grom pobio čitavo stado. Na kraju lisica dolazi do Zmija/Zmaja, najavljuje mu Gromov/Ognjev dolazak i savjetuje ga da se skrije u šupljinu svetoga hrasta. Grom će, dakako, ubiti zmaja a stada će dobiti Stjepan odnosno Kozma. Imena poganskih bogova jedva su prikrivena. Gromovnik je Grom, car Oganj, a prati ga Munja, carica Munja. Riječ car u istočnoslavenskim jezicima atribut je Boga: car Oganj odgovara sintagmi bog Oganj. Novo je da Gromovnika prati družica. Mitska Zmija je i dalje ostala muška zmija: Zmij/Zmaj, car Zmijulan. Nejasno je tek ime Zmaj Gorymec, Gorymič.

-Indoeuropski korijeni:

-Ivanov i Toporov:mit o sukobu između Peruna i Zmije usidren u IE predaju→važne paralele s vedskim tekstovima

-Vede su zbirke prastarih obrednih pjesmama, hvalospjeva, himni. Riječ veda, „sveto znanje“

-najstarija zbirka je Rgveda- najstariji tekstovni spomenici očuvani u bilo kojem IE jeziku→te su pjesme vidjeli vidjelci u vizijama, tako stekli uvid u skrivenu, a istinitu prirodu Svijeta→zato je važno da se obredni tekst izgovara točno, Inače ga oni, kojima je namijenjen, neće uzeti u obzir. -Vede: prenose usmenim putem→posebne škole u kojima se one uče napamet (zapisivanje=svetogrđe).

-vedske pjesme ne sadrže priče

-Rg je obredna pjesma u kojoj se brahmani obraćaju bogovima u aluzijama-nabrajaju junačka djela Gromovnikova aludirajući na neka zbivanja koja nisu nigdje opisana. Junak je ubio zmiju i time ispustio, oslobodio sedam rijeka, uklonio je Valu i time izagnao (istjerao) goveda, stvorio je oganj. Pobjedio je u natjecanju sa Zmijom, a zove se Indra.

-slavenski folklorni tekstovi o borbi između Peruna i Velesa u kojoj Gromovnik otima stoku, zapisani koncem 19.st. očuvali su tipološki starije, pregnantnije oblike

22


-žetva se nerijetko shvaćala kao ubijanje žita (potvrda za to ima, primjerice, u grčkoj predaji). Žeti žito značilo je, dakle, ubiti ga udarajući srpom po njemu.

-paralelizam između indijske i slavenske predaje je potpun:

Indra je oslobodio/ispustio

rijeke/goveda ubivši Zmiju/Valu

Perun je preoteo stoku ubivši Zmiju/Velesa

-zmija je doplazila na Goru, tamo gdje joj nije mjesto. Gora je Gromovnikova, a Zmija je kozmički princip nereda. Njezino plaženje na Goru nije obično planinarenje, nego predstavlja narušavanje kozmičkoga reda. Gromovnik jednostavno mora otjerati uljeza i uspostaviti prvobitni red→sad se shvaća bjelorusko ime za Zmiju-to je zmaj koji je otišao gore, tamo gdje mu nije mjesto

-nered što ga je Zmija prouzročila u indijskim tekstovima je u tome što se ona ovila oko Gore i začepila sve izvore. Zatvorila je put vodama i na zemlji nastaje suša. Gromovniku nije preostalo ništa drugo nego da je „ubio zmiju probušio vodama put probio bokove gorama“

-u nekim se tekstovima kao Indrin suparnik Vrtra (riječ vr znači „vrata“, Vrtra je onaj koji zatvara; usporedite slovenski glagol zavirati „sprječavati“)

-osnovna motivacija vedskih tekstova je, da je Zmija sakrila vode/krave pa svijetu prijeti suša/glad (nesreća, kraj, kaos). Onaj koji zna istinu (koji je upućen u svete tekstove i obrede), izgovorit će sveti tekst u kojemu je posvjedočen istinit ustroj svijeta. Na taj će način popraviti nenormalno stanje: Gromovnik će ubiti Zmiju i osloboditi vode/krave

-i u slavenskoj su predaji, dakle, ubijanjem Zmije oslobođene vode. Razlika je samo u tome što u slavenskoj pradomovini rijeke ne presušuju pa se motiv zatvaranja rijeka gotovo posve izgubio. Naći ćemo ga tek teško prepoznatljiva u legendi o nastanku Novgoroda gdje je ljuta zvijer krokodil prepiječila promet rijekom, zatvorila rijeku trgovcima.

-Veles i Vrtra=bogovi stoke.

-mjesto sukoba u Vedama nije samo gora, Indra bije po stablima

-vede: bog nevremena Parjanya-„oblak koji grmi“. Toj frazi odgovara ruska громовая туча, „gromonosni oblak“.

-vede najstariji očuvani tekstovi oblikovani u nekom IE jeziku (satemska skupina), najstariji zapisani IE tekstovi su hetitski (kentumska skupina). Tekstovi koji će nas zanimati nastali su oko 1500 godina prije Krista. Indoeuropski narodi u Anadoliji (Hetiti, Luvijci, Palajci) nisu imali vlastito pismo nego su preuzeli babilonsko. Babilonci su se pak služili slogovnim pismom miješanim sa sumerskim ideogramima (hieroglifima: jedan znak za jedan pojam).Znaci za akadske (babilonske) riječi koji su hetitima služili kao ideogrami (to su tako zvani akadogrami koje su čitali hetitski), te sumerski znakovi za neke pojmove, sumerogrami.

-primjerice, sumerogrami DINGIR U („bog U“) stoje uvijek tamo gdje se spominje sumerski bog gromovnik, pa se danas ne zna kako su ga Hetiti zvali.

-hetitska predaja, očuvana samo u ulomcima, pokazala je već dobro poznate elemente iz praslavenskoga mita u jednakoj strukturi. Bez sumnje je ovdje riječ o općeindoeuropskoj predaji, čvrsto usidrenoj u terminologiju različitih indoeuropskih jezičnih grana. Tipološki najstariji su, kako se vidjelo, slavenski folklorni tekstovi iz 19.st.

-veći dio hetitskih tekstova su, izuzmu li se knjigovodstveni zapisci, obredni tekstovi. To nisu mitovi, ali u njima se aludira na njih. Očuvan je mit o bogu Telepinušu. To je bog koji odlazi

23


(umire?), a zatim se blagotvorno vraća u zemlju. Njegov odlazak i dolazak predstavljaju vegetacijski ciklus, on je bog vegetacije.

-pred bogom stoji zimzeleno drvo, iva (vrsta vrbe). Veza između boga i drva daje slutiti da je ovdje riječ o Stablu svijeta. S ive visi ovčje runo, a u tom runu su sva blaga ovoga svijeta: mast, žitno zrnje, vino, stoka. Tomu su dodani dugi život i potomstvo, sve što si čovjek samo poželjeti može. I to je sve u ovčjem runu.

-runo odnosno vuna igrala je u hetitskim obredima veliku ulogu

-ključni elementi: orao, ovca i iva

-grčka: Python, zmija koja je živjela u pustinji. Sin je Gee i Tartara (oboje su božanstva donjega svijeta). Python je uništavao njive, ubijao ljude, zatvarao trgovcima ceste (u pustinji nema rijeka; ljuta zvijer krokodil zatvorila je trgovcima rijeku pod Novgorodom). Ubio ga je strjelicama gromovnik Apolon u Delfima pod gorom Parnas, u špilji s izvorom. Zmijoliki Python ima, očito, mnogo velesovskih crta. Umjetnici su ga katkada prikazivali kao bradatu (kosmatu) zmijurinu.

-bradata zmija nije slučajno zalutala u hetitsku predaju. Spominju ju i drugi tekstovi.

-neki istočnoslavenski zagovori protiv bolesti sadrže istu mitsku sliku: Svjetsko stablo, a pod njim ovčja vuna. Stablo je dub, no, pod dubom može biti rakitin grm pa ga zovu dub Rakitan (rakita je vrsta vrbe, kao i iva). Javljaju se i kamen i zmija/zmaj. Pripadnost mitologemu o sukobu između Gromovnika i Zmije je očita, kao i prasrodnost s hetitskom predajom.

-opreka dobro-zlo:

-Perun i Veles su u sukobu. Simpatije puka kao da su na Perunovoj strani. To se može objasniti time što su živi ljudi, kao i Nebesnici, smješteni u ovaj svijet, a Veles je gospodar svijeta mrtvih. Živi se boje smrti. U kršćanskoj interpretaciji Veles se stoga lako izjednačio s Vragom u Paklu. No, to nas ne smije zavesti na pomisao da je Perun predstavljao dobroga, a Veles zloga boga. Oba su bila čovjeku opasna, no, od obojice je mogao imati i koristi.

-ruske priče u kojima Veles u liku sv. Nikole spašava seljakovu stoku pred objesnim, gromopucateljski nastrojenim Gromovnikom sv. Ilijom.

-suprotono nekim očekivanjima, nema nikakvih indicija da bi Praslaveni imali dualističku predodžbu o bogu dobra i bogu zla.

-obredi, kada izgube svoju teološku interpretaciju, prestaju, doduše, biti obredima, no, ljudi ih i dalje izvode, a mi to zovemo običajem. Puk često više i ne zna točno čemu neki običaj služi. Prisutno je samo neodređeno uvjerenje da to mora tako biti, da je to red. Mitska pozadina je zaboravljena, religijski sustav je ugašen

-Ivanov i Toporov: pokušali su otkriti prežitke praslavenskih poganskih obreda povezanih s mitom o kozmičkom sukobu u jurjevskim običajima, primjerice, u hrvatskom Zelenom Jurju (Sveti Juraj koji se bori sa zmajem samo bi u toj ulozi zamijenio Peruna), u običajima za prizivanje kiše (dodole, prporuše) i u običaju paljenja božićnog panja badnjaka (koji bi predstavljao zmiju s dna, pa bi i naziv za nj bio etimološki povezan s izrazom áhi budhnyà. Zanimljivo je da su sva tri običaja najbolje, a neki i isključivo poznati južnim Slavenima.

3. Gromovnikovo oružje

-varaždinski kraj: priču o munji što ju možete iskopati iz zemlje kao posebno oblikovani kamen

: riječ je o kamenodobnim sjekirama

24


→isto u okolici Ptuja, Slovenskim Goricama

-Jednom prilikom, prije više godina, Ivan Mežnarić iz Gornje Višnjice, sada već pokojni, na moj upit ima li koju kamenu sjekiru ili motiku, odgovara da nema, ali da će ju pokušati pronaći, jer znade drvo u koje je grom udario prije nekoliko dana. Pokušao je kopati, ali ju nije mogao naći pa će nastaviti kopanjem, dok ju ne nađe. (Šantalab 1996:2)

-vjerovanje o neolitičkim sjekiricama koje su našli seljaci i donosili kući, ne bi li im čuvali domove od udara groma

-za etnologa su te sjekire veoma zanimljive: to su predmeti koji nisu nađeni u svojoj prvotnoj ulozi kao oruđe ili oružje, nego su bili jako korisni u obrani od groma i munje. Moramo imati na umu da je područje, s kojega imamo najviše podataka, bilo područje lako zapaljivih drvenih seljačkih kuća prekrivenih slamnatim krovovima

Najviše etnografskih podataka iz Štajerske: Josip Pajek (Črtice)-o pučkome vjerovanju o tim meteorološkim pojavama

-zanimaju nas predmeti koje sami seljaci tumače kao munju (strela). To ne mora biti nužno kamen. Takva munja može biti u obliku brončane sjekirice ili staklene kugle. U zemlji je obično sedam godina. Ljudi razlikuju dvije munje, ognjenu i vodenu

-za cijelo slovensko područje: Vinko Mödendorfer

-podaci iz Hrvatske se podudaraju sa slovenskima: Šantalab

-za seljaka je to munja koja se ukopala u zemlju

-seljaci su pronađeno kamenje zaticali iza grede ili strehe. Tamo su ih ostavili njihovi djedovi ili očevi da budu zaštita od udara gromova. Dvije su kamene sjekire i jedna motika visjele obješene o tram u kućama s istom svrhom - štititi od udara gromova.

-slično gradivo prikupljeno kod svih slavenskih naroda- ponegdje su to prapovijesne kovinske sjekire, zatim tzv. belemniti (fosilni ostaci izumrlih glavonožaca značajnim za mezozoik, koje obično drže Vražjim (ili Božjim, ili vještičjim) prstima)

-vjerovanja, zabilježena kod pojedinih slavenskih naroda, vrlo su slična: munja kod udarca u zemlju utone 7 lakata, ponegdje 40 aršina duboko, a nakon 7 godina odnosno 40 dana ponovno izađe na površinu. Budući da po narodnom vjerovanju grom neće udariti dvaput na isto mjesto, dobro je imati okamenjelu munju u kući, jer tada neće grom udariti u nju

-jednaka vjerovanja i izrazi koji se ponavljaju u raznim slavenskim narječjima svjedoče o tome, da pred sobom imamo zajedničku praslavensku predaju iz vremena prije raspada praslavenske zajednice u 5.-6.st.

-takva vjerovanja pribilježena su i kod Nijemaca, u Skandinaviji, u starom Rimu, kod Mađara, finskih naroda, Kirgizi, u Indiji, u Kini, kod američkih Indijanaca, afričkih naroda, u Indoneziji

-možemo samo nagađati kako je nastalo to vjerovanje. Ljudi su mogli vidjeti kako munja udara o stablo ili u zemlju. Nepoznavajući elektricitet, nisu si mogli protumačiti njezinu razornu snagu drukčije do li kao udarac nekim predmetom. Pa kada su slučajno naišli u zemlji na neke predmete neobičnih oblika (fosile) koje nisu znali razjasniti, prepoznali su u njima onaj predmet koji je poput ognjene strjelice pao s neba i gromovito razbio neko stablo i zabio se u zemlju. Takvo je vjerovanje moglo nastati još u vrlo starim razdobljima, o čemu svjedoči i njegovo rasprostranjenje po svijetu. Tek kod naroda koji sami više nisu rabili kameno oruđe, prenijelo se to vjerovanje na slučajno pronađeno čudno oblikovano kamenje kakvo oni sami nisu izrađivali.

25


Taj se prijenos tumačenja s fosila na neolitičke sjekire mogao, dakle, zbiti tek nakon što su ljudi već neko određeno doba rabili samo kovane sjekire, motike i pijuke.

-kod indoeuropskih se naroda (što onda znači i kod poganskih Slavena) to vjerovanje spojilo, bez sumnje još u doba praindoeuropske zajednice, s mitskom predodžbom o dvoboju između Gromovnika i Zmije. Gromovnikovo je oružje munja u obliku kamenog mlata, čekića, sjekire; on njime bije Zmiju i usput nanosi štetu ljudima: mlađi opisi ruskoga poganstva ustraju na podatku da je Perunov kip u Novgorodu držao u ruci kamen koji je simbolizirao munju

-1. je dao Perunu kamen u ruku poljski ljetopisac Maciej Stryjkowski 1582. godine

-njega je prepisao Alexandar Guagnini, a njega sastavljač Hustynskoga ljetopisa

→taj podatak prisutan tek od 16.st.!!!

-mlat (kijača) u Gromovnikovoj ruci etimološki je čvrsto utkan u kompleks vjerovanja povezanih s Gromovnikom. Riječi mlat, mlatiti (udarati po žitu) izvedene su iz praslavenskoga *mlatъ- <moltъ- koje je, kao i *mlěti-, nastalo iz praindoeuropskoga korijena *mel- „mljeti, mlat“. Iz njega je izvedena i praslavenska *mъlńi, hrvatska munja. Hammer „čekić“, a hamarr je etimološki povezan s praslavenskom riječi *kamy, genitiv *kamen i staroindijskom áśman- „kamen“

→oružje IE gromovnika kojega su Germani poznavali kao Thora/Donnara, Balti kao Perkunasa i Slaveni kao Peruna, bilo je, dakle, prvobitno kameno. Time u drugome dokaznom krugu možemo pokazati kako je indoeuropska mitska predodžba o Gromovniku s kamenim čekićem morala biti izoblikovana još u lithikumu, u kamenoj dobi.

Praslavensko *mъlńi je, kako smo vidjeli, etimološki povezano s riječima poput mljeti, mlin. Čemu služi na mitskoj razini mlinsko kamenje, osim za pridobivanje some? Bjelorusi su još u XIX. stoljeću govorili da „Perun drži u rukama dva neobično velika mlinska kamena, tare s njima i udara jednim po drugome; s trenjem i udarcima proizvodi grom i bljesak. Dijelići žrvnjeva lete prema zemlji i padaju poput munja. Kamene sjekire i noževe narod zove perunovim munjama.“ (Bogdanovič 1895:76) U vedskim himnima gromovnika Indru apostrofiraju s usklikom: yo asmanor antár agnim jajana, „tko je rodio oganj između dva kamena“ (RV, II, 12,3). Indoeuropski je gromovnik, dakle, proizvodio grom i munje pomoću mlinskoga kamenja odnosno žrvnja.

-munja je, dakle, božje oružje koje Gromovnik baca s neba i njome bije Zmiju

-mogu zaključiti: naše kamene strele, strelni kameni u seljačkim domovima sjeverozapadne Hrvatske doista su preživjeli svjedoci prahrvatskoga, praslavenskoga pa i praindoeuropskoga mitskog sustava u kojemu su one igrale ulogu oružja jednoga od najviših, kod Slavena i najvišega, najmoćnijega boga, Peruna, odnosno praindoeuropskoga *per(kw)u-no-.

4. Elementi praslavenskog sudovanja

-Ivanov i Toparov: govore o mitskoj borbi kao o "osnovnome mitu"

: analizirali semantiku slavenskih pravnih izraza i smjestili ju u indoeuropski sustav

-povezivanje mitološkog svijeta i svijeta prava: oboje uobličeno u tekstovima, prenosili se usmeno (morali pamtiti i nakon usvajanja pisma), za narod važne i njihovo rješavanje se odvijalo u posebnim prilikama

26


-Katičić: u Vinodolskom zakoniku (13.st.) imamo identične slike koje postoje u Ruskoj pravdi (11.st.): posljedica zlodjela mora se pokazati, a osumnjičenik je postao krivim ako bi tužitelj pokazal kriva→takvi tekstovi rekonstruiraju fraze praslavenskog plemenskog prava

-osnovni pravni izrazi:

-rekonstruirani pravni sustav, točnije njegova terminologija, mora proizaći iz sigurne građe (to su ovdje tekstovi), a ne smije biti konstrukcija

-rekonstrukcija se "ovjerava" smještajem u proceduru, a procedura dolazi do izraza na sudu

-kada to ne bi bilo učinjeno, bila bi to samo spekulativna konstrukcija

-arhaična pravna terminologija u potpunosti slijedi proceduru, a odvaja se od nje tek kada se miješaju sustavi

-krivina vs. pravina: listine iz sredine 13.st.-bosanski ban Matej Ninoslav potvrdio je neki ugovor s Dubrovčanima: ono što je krivo (krivina) treba ispraviti pravinom ili sudom. U uređenoj zajednici taj se posao obavlja na sudu: pravь krivь

sǫdъ, sǫditi

praslaveni nisu poznavali izraz: "ispraviti krivdu pravom"

-parba, parac; preti vs. otpirati: onaj koji traži pravdu taj je pri, a onaj koji se brani otpira; a ako ne netko dokazao svoje pravo, onda je drugoga preprel

-zakon: izraz zakon izvorno nije se odnosio na sadržaj, nego na oblik-zakon je nešto što se, prema tradiciji, uči kao pjevna recitacija; u Irskoj i Grčkoj je morala biti otpjevana, pa je vjerojatno tako bilo i kod Slavena; zakon je poput mita oblikom pripadao usmenom sakralnom pjesništvu; zakon je taj koji zaokružuje pravni sustav; pravda se ispravlja po zakonu, a ne bilo kako; prema zakonu se na sudu donosi presuda

usporedba sustava obreda: obred=disharmonija+obredni čin+mit (tekst)

sa sustavom sudovanja: sudovanje=disharmonija+sudovanje+presuda (tekst)

-sud: praslavensko *storna; praslavenski (i praIE) sud se sastoji od tri elementa:

1. prve stranke (tužitelja)

2. druge stranke (tuženi)

3. onaj koji sudi (sudac-njega su izabrale obije stranke)

-rota: je sveto praslavensko mjesto prisizanja; ta riječ je poznata i u hrvatskim tekstovima (danas je očuvana u riječi porotnik): Vinodolski zakonik i Istarski razvod (u razvodu ta riječ ne znači mjesto, nego sam čin-zakletvu)

-(po)kazivati: posljedica zlodjela morala se pokazati; sastavni dio pravnog čina

-*es- (jest, biti): pokazuje se ono što jest; obavezna uporaba ovog glagola pri izricanju presudbe

-krivo vs. pravo: u grčkome svinut vs. ravan;"krivudava pjesma"-grci imali posebnu vrstu pjesme napitnice koja se pjevala "krivudavo"-naizmjenice su ju prihvaćali i nastavljali pilci s

27


druge strane stola; Zmija se u obrani savija, a kada ju Perun ubije, ona se ispravlja i postaje ravna→ubijanje zmije jest ispravljanje krivoga

-krepka zaušica:

-pljuska je kao mnemotehničko sredstvo, i u neku ruku pravno pomagalo, koja je bila nekoć rasprostranjena po čitavoj Europi

-pljuska je služila pri razvodu granice

-Shettlandski otoci: u kasno proljeće ili jesen su posjednici zajednički obilazili granice svojih pašnjaka, kako bi izbjegli moguće kasnije svađe. Kod svakoga je međaša jedan dječak dobio pljusku kako bi zapamtio gdje su međaši stajali. Svake godine su izabirali drugog dječaka koji je pobrao batine→toga je bilo i u Njemačkoj, od Slovenije do Bugarske, u Sotinu, u okolici Samobora→sve to ima podlogu u prahrvatskoj i praIE mitskoj slici u kojoj Perun udarcem po Zmiji ispravlja pravdu

-starci: pri možebitnim sporovima se onda pozivalo svjedoke, strace→sačuvani su dokumenti o tome (Istarski razvod); križevi što su ih nosili starci su svjedočili o svetosti razvoda kao pravnog čina

5. Struktura praslavenskog doma

-izrazoslovlje slavenskih domova je podvrgao Šimun Ondruš temeljitoj semantičkoj i etimološkoj analizi

-on je krenuo od činjenice da su do 15.st. okd I Slavena postojale zemunice-takva koncepcija je mogla prouzročiti probleme pri ulaženju i izlaženju iz jame po lošem vremenu, pa je posebna pažnja morala biti posvećena ulaznom dijelu→on je pretpostavio takve odnose koji su mogli biti strukturirani:

ispod zemlje-iznad zemlje

tamno-svijetlo

dolje-gore

nisko-visoko

ukupano u zemlju-drvena konstrukcija nad zemljom

-jata (hrv. sklonište, slo. koliba, špilja) →u značenju tamno, crno, očito su označavale neki proctor bez svijetla

-šunja (rus. prigradnja zu ulaz u kuću) →oprečna jati

-iz korijena za svijetlo izveo praslavensku riječ za predsobu

-riječ hram pokriva pojmove što označuju zgrade koje su izvorno bile od brvana i koje su bile nadzemne→on iz toga zaključuje da su Praslaveni bili dobri tesari koji su gradili konstrukcije od brvana i da je jedan od tipova praslavenskog doma bio sastavljen od natkrivene jame s pridodanim ulaznim dijelom, nadgradnjom od brvana

-Ahmed ibn Omar ibn Rosteh, 10.st.: Hrvati živjeli u zemunicama u 10.st.

-svijetla građevna konstrukcija pred ulazom u stambenu jamu bila je u opreci sa samom jamom kao boravišnim prostorom. Dolje u jami se boravilo preko zime jer je u njoj bilo toplo, bez propuha kakav vlada u brvnarama, što je u Ieuropskim ravnicama zimi bilo jako važno. Vani je bilo opasno, tamo su vladali vukovi. No, u jami se nije ništa ozbiljno moglo raditi jer je bilo premračno. Za to je služila veža koja je, jer je postavljena gore, mogla imati

28


neposredno vanjsko svjetlo. A to gore, gdje je svjetlo, to je pravi svijet. Riječi svijet, svijetli i sveto su homonimi čija se značenja prožimlju.

-dok su s jamom povezani pojmovi dolej, tama, zima (godišnje doba), zvijeri; s vežom su povezani gore, svjetlo, ljeto, pristup njivama, poljima i šumama→ta dva svijeta su povezana s Velesom i Perunom:

Velesov svijet – Perunov svijet

ispod zemlje-iznad zemlje

tamno-svijetlo

dolje-gore

nisko-visoko

jama, jata (ukopano u zemlju)-šinja, veža (vanjska drvena konstrukcija)

zimska polovica godine-ljetna polovica godine

-da ova rekonstrukcija ima smisla, pokazuju i urezani znaci na gornjim gredama drvenih kuća što ih kod I Slavena zovu "gromovi znaci"→smješteni su na gornji rub kuće, u Perunovu sferu

29

slavenska mitologija - hod kroz godinu i

Documents