ZDRAVSTVENOVELEUILITE,ZAGREB,MLINARSKACESTA38

IZOBRAZBAOPRIMJENIMJERAZATITEOD

IONIZIRAJUEGZRAENJAPRIRADUSRENDGENSKIMUREAJIMAU

MEDICINI

11. UVOD

2

3

UVOD

Ionizirajue zraenje (dalje u tekstu: "zraenje") i radioaktivne tvari su prirodna i stalna pojava u okoliu te u brojnim djelatnostima ljudi. tovie, uporaba umjetnih izvora ionizirajueg zraenja sve je rairenija. Izvori zraenja danas nemaju adekvatne alternative u medicini za dijagnostiku, terapiju te sterilizaciju medicinskog pribora i opreme. 17 % elektrine energije u svijetu proizvodi se u nuklearnim postrojenjima. Zraenje se rabi za konzerviranje namirnica i hrane, unitavanje insekata i nametnika. Radiografski postupci u industriji ve su rutinska tehnika u kontroli bez razaranja kojom se otkrivaju oteenja i pukotine u brojnim cjevovodima, posudama, inenjerskim postrojenjima i graevinama. Primjena radioaktivnih tvari u gospodarstvu, poljodjelstvu, znanosti, istraivanjima i mnogim drugim ljudskim djelatnostima milijunima ljudi doprinosi ne samo poboljanju kvalitete ivljenja, ve osigurava i brojna radna mjesta u tim djelatnostima.

Kao i svaka djelatnost, uz korisnu stranu primjena zraenja donosi i opasnost po ivot i zdravlje ljudi te tetne posljedice po okoli. Riziku ne podlijeu samo oni koji rade s izvorima ionizirajueg zraenja, ve i svekoliko puanstvo, tako da nedovoljno kontrolirana primjena tih izvora moe dovesti do prave nacionalne nesree, a mogu biti ugroeni i itelji drugih drava. Brojna iskustva iz prolosti koja su rezultirala ozraenjem pojedinaca i potonje rizike po ivot i zdravlje ljudi te zagaenje okolia ukazala su na potrebu sustavne i organizirane provedbe mjera zatite od ionizirajueg zraenja. Drutveno prihvaanje rizika u svezi s uporabom ionizirajueg zraenja uvjetovano je efektivnom koristi koju takva uporaba donosi. Opasnost kojom je popraeno izlaganje zraenju ne moe se ukloniti u potpunosti, ali ipak, rizik se mora ograniavati i smanjivati administrativnim, organizacijskim i tehnolokim mjerama. To je razlog koji nalae svakoj dravnoj zajednici obvezu izgradnje sustavnog, kvalitetnog i ureenog sustava zatite od zraenja na svim razinama drutvenog ustrojstva. Takva sustavna organizacija mjera zatite obuhvaena je jednim imenom: zatita od zraenja.

Zatita od zraenja odnosi se na sve ljude koji mogu biti izloeni ozraenju ili posljedicama izlaganja pa se tako vodi rauna i o buduim naratajima koji mogu trpjeti posljedice dosadanjeg i dananjeg izlaganja zraenju. GRAA ATOMA

Na planeti Zemlji nalazimo 90 prirodnih kemijskih elemenata. Ti elementi u smjesama, kemijskim spojevima ili u elementarnom stanju grade sve tvari, ive i neive na Zemlji. Ti elementi razliito su zastupljeni u toj grai, nekih je vie neki su vrlo rijetki. Najsitniji dio nekog elementa koji jo uvijek ima kemijska svojstva tog elementa nazivamo atom. Naziv dolazi od grkog jezika: atomos = nedjeljiv; to ipak nije tono. I sam atom je sagraen od sastavnih, jo sitnijih estica. To su: proton, neutron i elektron. Proton i neutron nalaze se u jezgri atoma (nukleus), a elektron se nalazi u omotau koji obavija jezgru.

Proton ima pozitivni naboj, a elektron negativni naboj: istog iznosa, ali suprotnog predznaka,

dok je neutron bez ikakvog naboja. Proton i neutron imaju gotovo jednaku masu, a elektron 1800 puta manju masu. U prirodi je atom kao cjelina elektriki neutralan, jer se naboji protona i elektrona meusobno kompenziraju. Dakle, u jednom atomu u normalnom stanju imamo uvijek jednak broj protona i elektrona. Taj broj oznaimo kao Z. Broj neutrona oznaimo kao N. Zbroj Z + N daje broj A koji nazivamo atomskim brojem mase; to je ukupni broj neutrona i protona u jezgri.

Razliiti kemijski elementi imaju atome s razliitim brojem protona (elektrona), tj. brojem Z.

Dakle, broj protona odreuje vrstu elementa: npr. je li to vodik ili kisik ili uran. Tako npr. vodik ima 1 proton, kisik ima 8 protona, a uran ak 92. Broj neutrona ne utjee na kemijsku vrstu elementa.

Uobiajeno je da se za pojedine elemente upotrebljavaju simboli. Npr.:

H11

gdje pojedine brojke znae:

4

XAZ (atom elementa X sa Z-protona i A-Z=N neutrona). Atomi jedne te iste vrste kemijskog elementa mogu imati razliiti broj neutrona, tada se zovu izotopi. Npr. vodik ima tri izotopa:

H11 , H21 , H

31

gdje su: obini vodik, teki vodik (deuterij) i radioaktivni vodik (tricij).

Kemijski se oni ne razlikuju jer imaju ista svojstva glede boje mirisa i okusa kao i afiniteta za

izgradnju molekula s drugim elementima, ali se razlikuju po broju neutrona: prvi nema niti jedan, drugi ima jedan, a tricij ima ak dva. Tricij je nestabilan, tj. radioaktivan; nakon odreenog vremena se raspada uz oslobaanje energije. Oito je prisutnost neutrona u jezgri tu jezgru destabilizirala. Slino je i za druge kemijske elemente od kojih mnogi imaju puno vie izotopa.

Svi su elementi razvrstani u posebnu tablicu - periodiki sustav, po kemijskim svojstvima.

Elementi su razvrstani u osam karakteristinih skupina koje imaju slina kemijska svojstva. Elementi su poredani po rastuem broju protona/elektrona od Z=1 do Z=92 pa nadalje preko umjetno proizvedenih elemenata do Z=107. Naziv izotop potjee od grkog jezika izotopos=na istom mjestu, jer se ti atomi nalaze svi na istom mjestu u periodnom sustavu, predstavljaju istu vrstu elementa. Svi elementi iznad broja Z=82 (olovo) su radioaktivni. to je radioaktivnost otkrivena 1896. godine, saznat emo u slijedeem poglavlju. RADIOAKTIVNOST

Radioaktivni atomi su atomi ija je jezgra (nukleus) nestabilna, tj. kad tad u budunosti e se spontano raspasti pri emu e emitirati energiju-bilo u obliku samo zraenja ili u obliku emisije estica koje odnose i energiju. Za pojedinu jezgru se ne moe rei kad e se raspasti, ali se moe odrediti koliko e se jezgri raspasti nakon odreenog vremena t koje protekne od trenutka kad ponemo mjeriti. Nikakvim fizikalnim ili kemijskim postupcima ne moe se utjecati na taj spontani raspad radioaktivne jezgre.

Neka u trenutku t0 , kad ponemo mjeriti, imamo No jezgri koje su radioaktivne. Nakon proteka

vremena t, raspadne se N jezgri. Matematiki je odreeno da se raspad odvija po formuli:

teNN 0 - konstanta raspada e - broj, baza prirodnog logaritma (ln)=2,32...

Preostalo je dakle No-N jezgri nakon vremena t. Nakon nekog vremena t=T1/2 , od poetnog broja radioaktivnih jezgri preostat e nam samo polovica, tj. N=No /2 . Vrijeme T1/2 zovemo vrijeme poluraspada. Dakle, to je vrijeme za koje se polovica radioaktivnih--nestabilnih jezgri raspadne. To je karakteristika svakog radioaktivnog izotopa. Svaki izotop ima svoje karakteristino vrijeme poluraspada. Npr. za tricij je to 12 godina, za 137Cs vrijeme poluraspada je 30 godina, za 192 Ir je 74 dana, itd.

Veza izmeu konstante raspada i vremena poluraspada T1/2 dana je izrazom:

2/1

693,0T

.

Za potrebe zatite od zraenja potrebno je odrediti broj raspada u jedinici vremena i to izraavati kao fizikalnu veliinu. Broj raspada u jedinici vremena neke vrste jezgre naziva se

5

aktivnost. Aktivnost izvora zraenja, dakle je broj raspada u jedinici vremena koji se dogaa u masi tog uzorka. Jedinica kojom se izraava aktivnost je 1 becquerel (itaj: bekerel), oznake 1Bq.

sekundaraspadBq

111

To je malena jedinica pa se upotrebljavaju vee jedinice: 1 kBq = 1000 Bq 1MBq = 1 000 000 Bq 1GBq = 1 000 000 000 Bq ... Nekadanja jedinica je 1 Ci = 37 000 000 000 Bq = 3,7 x 1010 Bq. Vrste radioaktivnog raspada

Prilikom radioaktivnog raspada obvezno se uz energiju emitiraju estice. estice mogu imati masu, pa zraenje zovemo estino zraenje. estice koje nastaju ne moraju imati masu, ve mogu predstavljati samo male pakete energije koje se u prostoru ire brzinom svjetlosti i imaju osobine elektromagnetskih valova: valnu duljinu ili frekvenciju. Ti paketi energije nazivaju se fotoni ili kvanti, a koliina energije koju sadri jedan foton je:

fhE foton gdje je h tzv. Planckova konstanta iz fizike, a f je frekvencija zraenja u hercima (Hz = s-1). Frekvencija i valna duljina l, povezani su jednadbom:

flc gdje je c = 300,000,000 m /s (brzina svjetlosti), l je valna duljina zraenja u metrima, a f je frekvencija u Hz. Fotoni ili kvanti koji nastaju raspadom radioaktivne jezgre nazivaju se gama fotoni, a zraenje gama zraenje.

Fotoni koji nastaju u elektrinim ureajima, npr. rendgenskim aparatima, imaju iste osobine kao i gama fotoni, ali zbog podrijetla nazivaju se X-zrake ili rendgenske zrake.

Dakle, ukratko, raspadom radioaktivne jezgre (radionuklida) nastaje zraenje koje moe biti

estino ili elektromagnetski val frekvencije f sastavljen od fotona.

estice koje nastaju raspadom radionuklida imaju masu, a mogu biti alfa ili beta estice, dakle imamo -raspad i -raspad. Ako raspadom nastaju fotoni elektromagnetsko zraenje, tada te estice zbog tradicije zovemo i -esticama (fotonima), a raspad -raspadom.

U stvarnosti esto imamo istovremeno i emitiranje estica i fotona prilikom raspada, iako

raspad moe biti i samo jedne vrsti, npr. u sluaju tricija imamo isti -raspad.

Dakle znamo to su fotoni (-estice), a to su alfa i beta estice. to je alfa estica?

Neka imamo radioaktivnu jezgru radija-226, 226Ra . Radij se nalazi na 88. mjestu u periodnom sustavu. Prilikom raspada jezgre 226Ra emitira se -estica i pri tom nastaje novi element, radon-222, 222Rn, koji se nalazi na 86. mjestu u periodnom sustavu (Z=86). Dakle:

energijaRnRa 2228822688

6

Ako usporedimo stanje na poetku i stanje poslije, vidimo da je atomski broj A radona manji za 4, a Z manji za 2. Dakle -estica ima A=4 i Z=2, a to je jezgra atoma helija, 4He, bez elektronskog omotaa. Ta jezgra odnosi viak energije u obliku kinetike energije. to je beta estica? Neka imamo jezgru cezija-137, 137Cs, koji ima Z=55. Ona se raspada na slijedei nain:

energijaeBaCs 011375613755 Ukratko, nastala je nova jezgra, novi element - barij, koji se nalazi na jednom mjestu vie u periodnom sustavu Z=56 i emitirana je estica koja ima negativni naboj i masu elektrona, koja u obliku kinetike energije odnosi viak energije.

-estica nije nita drugo nego elektron, e. Moemo zakljuiti da nije dolo do promjene broja A=Z+N, ali se broj Z poveao za +1, a broj neutrona smanjio za -1. Oito je da se ovim raspadom kojim dolazi do pojave beta estice-elektrona jedan neutron raspao na proton+elektron i pri tom je emitirana energija :

energijaepn 011110 Postoji proces kojim se i proton moe raspasti na neutron+pozitron. Pozitron je tzv.

antiestica, tj. estica koja ima istu masu kao i elektron, ali istu koliinu elektrikog naboja koji je pozitivan:

energijaenp 011011 Na taj nain Z se smanjio za -1, a broj neutrona N se poveao za +1, opet je A=Z+N ostao konstantan.

Kad se elektron i pozitron nau zajedno, sudare se, njihove mase se ponitavaju i pretvaraju u

energiju po poznatoj formuli koju je dao Einstein:

22 2 cmcmE e me - masa elektrona (pozitrona).

Karakteristika -raspada je da je da se za jedan pomie broj Z, gore ili dolje, a mijenja se i broj N dolje ili gore, ali A je nepromijenjen.

Obino nakon -raspada novonastala jezgra ostaje s vikom energije koju odailje u obliku -fotona. Npr. za barij-137 koji nastaje -raspadom cezija-137.

BaBam 1375613756 gdje m uz broj A = 137 oznaava da je stanje jezgre nestabilno (metastabilno). IONIZACIJA

U prirodi se atomi nalaze u neutralnom stanju, svaki atom treba imati jednak broj protona i jednak broj elektrona (Z). Dakle, njihovi naboji se meusobno ponitavaju pa nemamo nikakav naboj atoma kao cjeline. Zbog djelovanja izvana, moe se izbaciti elektron iz elektronskog omotaa u atomu pri emu jedan proton ostaje bez kompenzacije naboja u omotau pa se ukupno atom pokazuje kao nabijen s pozitivnim nabojem +1. Takav atom, esticu, zovemo ion, a proces stvaranja nabijenih estica iz neutralnih estica ionizacija.

7

Zraenje koje moe izazvati ionizaciju zovemo ionizirajuim zraenjem. Svako zraenje ne izaziva ionizaciju, npr. vidljiva svjetlost TV i radio valovi, mikrovalovi i sl.,te se zovu neionizirajue zraenje. X ili rendgenske zrake, gama zrake, alfa i beta estice, protoni te neizravno i neutroni mogu izazvati ionizaciju pa ih ubrajamo u ionizirajue zraenje. Ionizacija u materiji ne znai nuno i tetu za materiju, ali kod ivih organizama, ionizacija moe znaiti i kemijske promjene u spojevima koji ine stanice i tkiva. Te kemijske promjene mogu izazvati bioloke promjene u tkivima, te promjene mogu izazvati promjene u funkciji tkiva, a to znai da je nastupila bolest organa ili organizma, npr. tumor. Ako doe u stanicama do promjene gena (DNK u kromosomima) mogu se ako se radi o spolnim stanicama prenijeti promjene na potomke, pa imamo genetske posljedice. To su najvee opasnosti koje predstavlja ionizirajue zraenje za ivi organizam, te je potrebno provoditi zatitu da se takve posljedice ne dogode. No pria o zatiti od ionizirajueg zraenja nije jednostavna. MEUDJELOVANJE ZRAENJA S MATERIJOM KROZ KOJU PROLAZI

Osnovno je polazite iskustvena injenica da zraenje djeluje na materiju. Prolazom zraenja kroz materiju dolazi do ionizacije, pri emu se energija zraenja prenosi na elektrone u atomima materije ime se zraenje gui, ono slabi, dok ne nestane ili mu prodorna mo potpuno oslabi da vie nije tetno. Pri tom, naravno, dolazi do ionizacije u materiji kojom zraenje prolazi.

Ako imamo estino zraenje: alfa i beta estice, one imaju masu te se prolazom izmeu

atoma sudaraju s njima i pri tom elektronima predaju dio svoje kinetike energije prilikom sudara. Njihova energija se smanjuje, a broj ioniziranih atoma se poveava. Kad predaju svu energiju estice se zaustave i utope u materiji. to je vea estica, veu energiju preda materiji i krai je njen put. Tako ve i list papira, koa ili sloj zraka zaustavi alfa esticu. Beta estica-elektron ima manju masu te se rijee sudari s materijom zbog ega joj treba dulji put da sudarima preda svu svoju kinetiku energiju prije no se zaustavi (nekoliko metara u zraku). Duljina puta do zaustavljanja u materiji ovisi o poetnoj energiji estice.

Kad govorimo zraenju koje je sastavljeno od fotona, elektromagnetski val frekvencije f, nemamo estice koje imaju masu ve pakete energije. Nemamo klasine sudare, ve tri vana, iako ne jedina, mehanizma interakcije fotona elektromagnetskog zraenja i materije: 1. Fotoelektrini efekt, 2. Comptonov (itaj: Komptonov ) efekt 3. Tvorba para elektron-pozitron.

Kod fotoefekta, foton se sudara s elektronom u omotau, predaje mu svu svoju energiju, koja ako je vea od energije vezanja elektrona za atom, taj elektron oslobaa iz atoma i on ode, ostavljajui atom s jednim +1 nabojem. Dakle, imamo ionizaciju, a foton je nestao. To se dogaa samo ako je energija fotona ispod odreene granice. Ako je energija via, imamo drugi proces, tzv. Comptonov efekt.

Kod Comptonovog efekta, foton se sudara s elektronom u omotau, predaje mu dio svoje energije, izbaci ga iz omotaa i tako ionizira atom, ali odlazi rasprivi se pod nekim kutem dalje s umanjenom energijom. Time je energija zraenja samo smanjena, ali foton nije nestao. Tako dobijemo sekundarno zraenje ili raspreno zraenje koje je veliki problem u zatiti od zraenja.

Trei efekt, tvorba para elektron-pozitron, imamo kad je energija zraenja vea od odreenog

praga odreenog Einsteinovom formulom. Prolazom takvog fotona visoke energije u blizini jezgre foton jednostavno nestane, a pojavi se par elektron-pozitron koji putuju u suprotnom smjeru odnosei preostalu energiju u obliku kinetike energije koju sudarima prenose na druge elektrone.

Svim ovim procesima se energija upadnog zraenja smanjuje jer se prenosi na materiju, pri emu dolazi do ionizacije i ostalih posljedica koje ta ionizacija izaziva.

8

DOZE ZRAENJA

Ono to nas zanima, zbog zatite od zraenja, jest kolika je energija koja se prolazom zraenja kroz materiju predaje toj materiji. Energija se u naem svijetu mjeri u Joule-ma (ita se dulima), oznaka J. To je preglomazna jedinica za nae potrebe u meuatomskom svijetu. Zato se koriste puno manje jedinice: 1 eV = 1 elektron volt, tj. energija koju dobije jedan elektron ubrzanjem u elektrinom polju kad pree razliku napona od 1 volt. 1 eV = 1,6 x 10-19 J Izvedene jedinice su : 1 keV = 1 000 eV 1 MeV = 1 000 000 eV 1 GeV = 1 000 000 000 eV.

Pretpostavimo da imamo materiju mase m kroz koju prolazi zraenje i pri prolazu po svakom kg mase preda energiju Epredano (joula). Omjer te energije i mase m nazivamo apsorbiranom dozom, D. Dakle:

mE

D predano . Jedinica za mjerenje apsorbirane doze je 1J po 1 kg, a naziva se 1 gray (itaj:grej), oznaka 1 Gy:

kgJGy

111 .

U svrhu zatite od zraenja koriste se izvedene jedinice: 1 miliGy = 1 mGy = 0,001 Gy

1 mikroGy = 0,001 Gy = 0,000001 Gy.

Ako se apsorbirana doza podjeli s vremenom u kojem je primljena dobijemo veliinu koja se zove brzina apsorbirane doze, a mjeri se u Gy/sat ili mGy/sat ili slino.

Sva tkiva nisu jednako osjetljiva na zraenje, neka su vie osjetljiva, a neka manje. Kod

ocjene tetnosti odreene vrste zraenja treba uzeti u obzir i tu osjetljivost. Naime, nije svejedno radi li se o alfa, beta ili gama zraenju. Iskustvo nam kae da ako imamo recimo alfa izvor zraenja blizu, neemo osjetiti nikakve posljedice, jer se ionizacija dogodila u zraku izmeu izvora i nae koe te nema apsorpcije energije u tijelu, ve izvan tijela. Ako imamo gama izvor blizu tijela, zraenje se slabo apsorbira u zraku koji ima manju gustou od tkiva, ve se uglavnom apsorpcija jednim od navedenih naina apsorbira u tkivu i organima. Zraenje oslabljeno za apsorbiranu energiju (dozu) izlazi ak iz tijela i odlazi dalje.

Napominjem da je sasvim druga situacija ako progutamo ili udahnemo alfa ili beta, dakle estini izvor, u odnosu ako progutamo ili udahnemo isti gama izvor. Tad imamo unutarnje zraenje. Energija koju odailje alfa izvor u potpunosti se apsorbira u blizini samog izvora, imamo intenzivnu ionizaciju na malom volumenu i na tom istom volumenu osloboenu svu energiju zraenja. Velika energija, mali volumen, mala masa i imamo veliku apsorbiranu dozu. Dakle, i tetnost takvog zraenja je velika. Ako smo progutali gama izvor, on emitira fotone koji izlaze iz tijela te se samo mali dio energije zadri u tijelu (ozrai ga) pa je i doza manja: manje energije na veu masu, omjer je manji.

To je razlog zato se uvode kod vanjskog ozraenja koeficijenti modifikacije koji ovise o vrsti zraenja. Oni nose oznaku WR i dani su u tablici.

9

Apsorbirana doza D, pomnoena s tim koeficijentima daje ekvivalentnu dozu, H ,tj.:

TRT DWH R - zraenje vrste R, T - tkivo vrste T. Jedinica je i dalje 1 J po 1 kg, ali sad se zbog koeficijenta numeriki razlikuje od 1 Gy i ima novi naziv: 1 sievert (itaj: sivert), oznake 1 Sv. Izvedene manje jedinice koje se koriste su: 1 miliSv = 1 mSv = 0,001 Sv 1 mikroSv = 0,001 Sv = 0,000001 Sv U terminu ekvivalentne doze daju se ozraenja za pojedine dijelove tijela ili tkiva.

Nadalje, nije svako tkivo jednako osjetljivo. Osjetljivost tkiva izraava se uvoenjem jo jednog koeficijenta, WT ,, koeficijent tkiva T. Koeficijenti su dati u tablici za odreena tkiva. Ti koeficijenti pomnoeni s ekvivalentnom dozom HT daju tzv. efektivnu dozu, tj.:

TTT WHE Jedinica za efektivnu dozu opet je 1 Sv. U terminu efektivne doze dane su sve granice koje se propisuju u zatiti od zraenja za cijelo tijelo. Efektivna doza za cijelo tijelo dobije se zbrajanjem efektivnih doza za sva tkiva:

R TTTR

TTTT DWWWHE

Efektivna i ekvivalentna doza se izraunavaju, a apsorbirana doza se mjeri dozimetrima.

MJERENJE I UREAJI ZA MJERENJE ZRAENJA

Da bi mogli procijeniti tetni uinak zraenja i provoditi mjere zatite, doze se moraju izmjeriti. Mjeri se apsorbirana doza zraenja u zraku, a iz dobivenih vrijednosti izraunavaju se ekvivalentna i efektivna doza.

U sluaju kad imamo izvor zraenja i kad poznamo njegovu aktivnost, kao i vrstu

radioaktivnog izvora (npr. Cezij-137) te njegove karakteristike, moemo i raunski odrediti dozu . No, u pravilu se mjere apsorbirane doze u zraku u nekoj toki gdje se oekuje da se nalazi osoba koja moe biti ili je izloena ozraenju i preraunavanju na tkivo ili na cijelo tijelo. Ureaji koji za to slue zovu se dozimetri.

Postoje razne vrste dozimetara pa tako i njihovih podjela. No, svi oni rade na principu mjerenja uinaka ionizacije koje u njima proizvodi zraenje.

Tako imamo elektrine ureaje za mjerenje doza u prostoru (Geiger Muller brojae i

ionizacijske komore) i osobne dozimetre (filmska znaka ili termoluminiscentne dozimetre) koji slue za mjerenje osobnog ozraenja primljenog tijekom rada u polju zraenja od nekog izvora.

10

Geiger Mueller brojai

Ovi ureaji sastoje se u biti od komore ispunjene zrakom ili nekim plinom u kojoj je

uspostavljeno elektrino polje. Zraenje prolazom kroz komoru izaziva ionizaciju. Pozitivni ioni odlaze u elektrinom polju na - elektrodu (katodu), a negativni (elektroni) ioni odlaze na +elektrodu (anodu). Time u strujnom krugu nastaju el. impulsi koji oznaavaju da je dolo do prijma estice koja je nastala raspadom. Ti impulsi se obrauju u el. krugu ureaja i na brojaniku se pokazuju odreene vrijednosti: broj impulsa, broj impulsa po jedinici vremena i sl. GM cijevi (brojai) broje impulse , a ne dozu i zato slue za detekciju zraenja, a ne primarno za ocjenu same opasnosti zraenja. Za to slue ionizacijske komore.

Ionizacijske komore

Ionizacijske komore imaju slinu grau kao i brojai, ali drugaije el. polje i drugaiji nain badarenja. One mjere apsorbiranu dozu u zraku. Ako znamo masu zraka u komori (odnosno njen volumen), zraenje prolazom kroz tu komoru predaje odreenu koliinu energije za ionizaciju tog zraka u komori te ako znamo tu energiju znamo i apsorbiranu dozu u zraku u toki na kojoj se nalazi komora. To je, podsjetimo se, omjer energije i mase zraka u komori. Nadalje, iz eksperimenta je poznato koliko energije je potrebno da u zraku nastane 1 par elektron-ion: 34 eV. Dovoljno je, dakle, mjeriti broj impulsa u komori i svaki impuls pomnoiti s 34 eV te dobijemo ukupnu energiju predanu od zraenja komori. Ta energija podijeljena s masom zraka u komori daje apsorbiranu dozu. Badarenjem se to moe postii tako da je elektronika podeena na nain da izravno moemo oitati dozu na skali ureaja.

Osobni dozimetri

Osobni dozimetri slue za mjerenje osobnih doza ljudi koji ih nose na odgovarajuem reprezentativnom mjestu na svom tijelu tijekom rada s izvorima zraenja (na lijevoj strani prsiju ispod olovne zatitne pregae). Dvije su najrairenije (zakonski priznate) metode mjerenja: filmdozimetar i termoluminiscentni dozimetar (TLD). Kod oba dozimetra prolazom zraenja dolazi do odreenih procesa koje zraenje izazva predajom energije: zacrnjenje filma ili podizanje elektrona na vie energetsko stanje. Prilikom oitanja: razvijanje filma ili oitanje u posebnom itau, vidi se uinak zraenja, zacrnjenje ili odreena krivulja kod TLD-a. Badarenjem serije dozimetra poznatim dozama i uz badarne krivulje mogu se odrediti te primljene doze. To je posebna tehnologija koja podrazumijeva posebne procese i odreeno predznanje. Danas su podjednako rairene obje metode, svaka ima prednosti i mane. Uglavnom, TLD se koristi tamo gdje je zbog velikog broja korisnika potrebna i poeljna automatska obrada, a filmdozimetri su pogodniji jer ostaju u budunosti kao trajni zapis, dokument o primljenoj dozi. Osjetljivost i jedne i druge vrsti dozimetara je gotovo podjednaka, a tonost ovisi o servisu, nainu badarenja , energiji zraenja i drugim imbenicima.

Osnovni nedostatak i jednog i drugog dozimetra je odgoeno dobivanje rezultata ozraenja,

tek nakon razvijanja i oitanja u itau nakon proteka vremena noenja. Zbog toga su danas popularne brojne verzije dozimetara s izravnim trenutnim oitanjem

primljene doze: penkala dozimetar, elektronski dozimetar i sl. Koji se lokalno koriste kao dodatni dozimetar uz slubenu dozimetriju koja se obvezno provodi filmdozimetrima ili TLD-ima.

11

2. BIOLOKI UINCI

12

13

RADIOBIOLOGIJA I NAELA ZATITE OD IONIZIRAJUEG ZRAENJA UVOD

Zatita od ionizirajueg zraenja je kompleksna znanost koja obuhvaa brojne discipline u

istraivanju mehanizama utjecaja zraenja na ivu tvar. U nastojanju da to preciznije ustanovimo i izmjerimo mogui utjecaj malih doza na ivi organizam, neophodno je dobro poznavati interakciju izmeu ionizirajueg zraenja i biolokog sistema. Tek usporeujui ove podatke s epidemiolokim studijama populacije, mogue je s veom ili manjom pouzdanosti povezati odreene promjene s izloenosti niskim dozama ionizirajueg zraenja, primljenim u duem vremenskom razdoblju.

IMBENICI KOJI UTJEU NA STUPANJ OTEENJA ORGANIZMA Stupanj oteenja organizma zbog izloenosti ionizirajuem zraenju ovisi o nekoliko

imbenika. Apsorbirana doza Osnovni imbenik koji odreuje bioloki uinak uzrokovan ionizirajuim zraenjem je

apsorbirana doza. To je koliina energije predana jedininoj masi tvari tijekom prolaska zraenja kroz nju. to je apsorbirana doza vea, to e bioloki uinak biti vei. Vrsta zraenja

Konani bioloki uinak ne ovisi samo o predanoj energiji, nego i o vrsti ionizirajueg zraenja (, , , neutronsko zraenje). Jednaka apsorbirana doza razliitih vrsta zraenja uzrokuje u istom tkivu razliite uinke. Zbog toga, da bi dobili mjeru koja uvaava razliiti uinak pojedinih vrsta zraenja, apsorbiranu dozu mnoimo faktorom karakteristinim za tu vrstu zraenja. Tako dobivenu veliinu zovemo ekvivalentna doza. Osjetljivost pojedine vrste tkiva

Deset godina nakon otkria X-zraka, Bergonie i Tribondeau formulirali su prvi zakon radiobiologije koji kae da su na ionizirajue zraenje osjetljivija ona tkiva ije se stanice ee dijele.

Stanice koje grade miina, ivana, kotana i slina tkiva, obzirom da se vrlo rijetko, odnosno gotovo nikad ne dijele, slabo su osjetljive na izloenost zraenju.

Nasuprot njima, na ionizirajue zraenje su daleko osjetljivije nediferencirane stanice, odnosno matine stanice koje susreemo u krvotvornom tkivu i spolnim lijezdama, odnosno stanice koe i sluznica koje se neprekidno dijele.

Zbog toga rizik od izloenosti zraenju za sve dijelove ljudskog tijela nije isti. On varira od organa do organa. To je izraeno kroz veliinu koju nazivamo teinski koeficijent za pojedino tkivo ili organ

Veliina koja uvaava sve navedene imbenike naziva se efektivna doza. Izraunava se tako da se zbroje umnoci ekvivalentnih doza i teinskih koeficijenata za ozraena tkiva i organe. Odgovara stupnju rizika pojave karcinoma. Brzina primanja doze

Ako je brzina doze dovoljno mala ili je primljena u dijelovima izmeu kojih su razmaci dovoljno dugi, tkivo e biti u mogunosti normalnom mitozom nadomjestiti izgubljene stanice. Zbog toga, doza koja bi primljena odjednom imala letalni uinak, primljena kroz due vremensko razdoblje nee nuno imati za posljedicu smrt. Relativno velike doze primljene kroz due vremensko razdoblje mogu ostaviti male ili nikakve vidljive posljedice. Raspodjela doze

Oteenja u znatnoj mjeri ovise o veliini dijela tijela koje je ozraeno. Uinak zraenja na tijelo e biti to manji to je ozraeni dio manji.

14

OTEENJE DNA MOLEKULE Ionizirajue zraenje moe DNA molekulu otetiti na dva naina: izravnom interakcijom ili

neizravno, putem slobodnih radikala. Sadraj stanice moemo smatrati vodenom otopinom jer ga ini preko 80% vode u slobodnoj

formi ili u spoju s drugim molekulama. Tokom izlaganja stanice zraenju, radiolizom vode nastaju ioni i slobodni radikali. Ukoliko difuzijom dospiju do DNA molekule najee reagiraju s njom to uzrokuje promjene. Tokom difuzije radikali reagiraju i s drugih molekulama a i meusobno, zbog ega se znatno smanjuje mogunost njihove reakcije s DNA molekulom. Smatra se da je reakcija mogua samo ako su nastali na udaljenosti manjoj od 4 nm. U suprotnom je vjerojatnost spajanja s drugim molekulama daleko vea.

Prolaskom kroz materiju zraenja gubi energiju. Gubitak energije u blizini dvostruke DNA

zavojnice najee uzrokuje oteenje samo jednog od lanaca. Takvo oteenje nazivamo jednolanani lom. Postoji vjerojatnost da takav dogaaj ili vie istodobnih dogaaja, u blizini DNA molekule uzrokuje podudarna oteenja na oba lanca. Takvo oteenje nazivamo dvolanani lom. MEHANIZMI POPRAVKA DNA MOLEKULE Dananji ivi organizmi rezultat su duge evolucije u svijetu u kojem smo stalno izloeni brojnim kemijskim i fizikim agensima, u koje ubrajamo i ionizirajue zraenje. Ova izloenost uzrokuje svakodnevna oteenja stotina nukleotida sadranih u stanicama. Da bi mogla odgovoriti na taj nasrtaj, stanica raspolae kompletima gena ija aktivnost je ini sposobnom popraviti veinu oteenja i ouvati integritet genoma.

Ogromna veina DNA oteenja uzrokovana je oteenjem baze, gubitkom baze i prekidima eer-fosfatne veze koji ine osnovu dvostruke DNA zavojnice. Kako bi se ta oteenja mogla popraviti postoje razni mehanizmi od kojih mnogi ovise o postojanju neoteene genetike informacije na jednom od tih lanaca.

Ako je oteenje ogranieno samo na jedan lanac, takav jednolanani prekid moe biti

popravljen brzo i efikasno bez greaka. Ovo je mogue jer ukljueni enzimatski sistem, tokom procesa staninog popravka, koristiti dijelove na neoteenom lancu kao kalup za izradu novog dijela kojim e se zamijeniti oteeni.

Ako su prekinuta oba lanca DNA molekule unutar vremena koje je potrebno stanici da popravi

jednolanani lom, a lomovi su nastali na udaljenosti manjoj od tri para baza nastaju dvolanani lomovi. Dio tih lomova e se popraviti, ali popravci nee biti bez greke.

Ovdje emo se ograniiti na saeti opis tri faze koje su zajednike veini mehanizama popravka DNA molekule. Tokom prve faze, koju nazivamo izrezivanje, oteeni dio biva prepoznat i uklonjen uz pomo specijaliziranog enzima nukleaze, ostavljajui pukotinu od 3 do 4 nukleotida. Drugi enzim polimeraza, tokom druge faze nadomjeta izrezani dio s novim dijelom nainjenim na osnovu informacije uzete s neoteenog lanca DNA. U treoj fazi, taj novo sintetizirani se spaja s neoteenim dijelom djelovanjem enzima ligaze.

Polimeraza i ligaza takoer igraju vanu ulogu i u normalnoj DNA replikaciji.

MOGUE POSLJEDICE IZLAGANJA IONIZIRAJUEM ZRAENJU

Bez obzira da li je oteenje posljedica izravnog ili neizravnog djelovanja ionizirajueg zraenja, promjene na genskom ili kromosomskom nivou nazivamo mutacijama. Mutacije se mogu javljati u germinativnim ili somatikim stanicama.

Promjene u genomu germinativnih stanica prenose se na potomke kod kojih se mogu manifestirati kao nasljedni poremeaji.

Sustav koji nastoji sprijeiti promjene u genomu stanice je vrlo djelotvoran. i u veini sluajeva

e uspjeno popraviti nastala oteenja. Tako na primjer od 1000 oteenja popraviti e se najvjerojatnije 999. Oteenja koja nisu popravljena te je naruen integritet DNA molekule e vjerojatno uzrokovati staninu smrt. Od 1000 oteenih stanica, koje nisu popravljene, njih 999 umre. To znai da e od 1000 000 oteenih stanica na kraju najvjerojatnije preivjeti tek jedna stanica s promijenjenim genetskim kodom.

15

Gubitak stanica ne predstavlja velik problem za ovjeji organizam u kojem svakodnevno

umire preko milijun stanica. Smru stanice onemoguuje se prijenos izmijenjene genetike informacije na stanicu kerku. No ako je postotak unitenih stanica u nekom organu ili tkivu velik, tada funkcija organa ili

tkiva moe biti oslabljena, a u pojedinim sluajevima gubitak stanica dovest e i do smrti organizma. Ove uinke povezane sa smru stanica, koji se redovno pojavljuju i jaina im je ovisna o efektivnoj dozi nazivamo deterministikim.

Kao to je reeno, DNA molekula moe biti popravljena i tako da je ouvan njen integritet, ali

da nije odrana njena prvobitna struktura. To znai da su tokom procesa popravka nastale promjene u malim sekvencama baza na mjestu poetnog oteenja. Greke u popravku vanih DNA regija kod preivjelih stanica mogu rezultirati stabilnim genetskim promjenama. Ako se takove stanice nastave dijeliti, nastat e klonovi izmijenjenih stanica. Veina ovako izmijenjenih stanica ne napreduje do karcinoma jer gotovo ni jedna ne ostaje sposobna za ivot nakon nekoliko dijeljenja.

One koje su sposobne za vie dijeljenja esto se diferenciraju u funkcionalne stanice koje se dalje ne dijele, moe izostati slijed dogaaja iz okruenja stanice potreban za poticanje stanine diobe ili dolazi do programirane stanine smrti (apoptoza).

Mada vrlo djelotvorni, opisani mehanizmi ne mogu u svim sluajevima sprijeiti daljnju diobu

stanica iji genetski zapis ne odgovara stanici od koje su nastale. Takve stanice moe potaknuti na daljnju diobu i agens iji je karcinogenetski potencijal vrlo nizak. Koncentracija agensa ili doza potrebna za poticaj diobe kod kronine izloenosti ne mora biti tako visoka kao za nastanak osnovne promjene.

Promjene u organizmu iji nastanak povezujemo s promjenama u genetskom materijalu pojedinih stanica mogu se, ali i ne moraju dogoditi pa se moe govoriti samo o vjerojatnosti njihova nastanka i nazivamo ih stohastikim.

Vjerojatnost nastanka tih promjena u organizmu ovisna je o efektivnoj dozi. to je doza manja i vjerojatnost nastanka promjena je to manja, ali ne postoji tako mala doza za koju bi vjerojatnost nastanka promjena bila jednaka nuli. CILJEVI I NAELA ZATITE OD IONIZIRAJUEG ZRAENJA Cilj zatite od ionizirajueg zraenja je sprijeiti nastanak deterministikih uinaka koji su posljedica izlaganja zraenju i ograniiti pojavu stohastikih uinaka na najmanju moguu mjeru te osigurati da pri obavljanju djelatnosti kod kojih dolazi do izlaganja ionizirajuem zraenju to izlaganje bude opravdano, odnosno da korist od tog izlaganja uvijek bude vea od tete.

Polazei od injenice da se zatita od ionizirajueg zraenja zasniva na pretpostavci linearne veze izmeu doze i uinka, gdje ne postoji tako mala doza za koju bi mogli tvrditi da smo apsolutno sigurni, Meunarodna komisija za radioloku zatitu u Publikaciji 60 (ICRP,1991) preporua da se uporaba zraenja, odnosno sustav radioloke zatite zasniva na sljedeim naelima:

Opravdanost

Ni jednu djelatnost s izvorima ionizirajueg zraenja ne smijemo zapoeti ako nismo sigurni da emo poluiti veu korist za izloene pojedince ili drutvo od tete koju izloenost moe prouzroiti. Optimalizacija

Doza koju primi pojedinac, iz bilo kojeg izvora, broj izloenih osoba odnosno vjerojatnost izlaganja ionizirajuem zraenju, mora se odravati toliko nisko koliko je razumno mogue, a u skladu s gospodarskim i socijalnim imbenicima koji se moraju uzeti u obzir. Za ovaj princip esto se rabi skraenica od engleskog As Low as Resonably Achievable, ALARA.

Ogranienje

Odnosi se na ogranienje ozraenja pojedinca s tim da izlaganje pojedinca mora biti nie od zakonom utvrenih granica.

Kao i veina drugih ljudskih zanimanja i profesionalno bavljenje ionizirajuim zraenjem nosi sa sobom odreen rizik. U sluaju deterministikih uinaka, apsolutni kriterij prihvatljivosti je doza koja mora biti ispod praga za takve uinke. Nasuprot tome, za stohastike uinke je, zbog nepostojanja

16

praga, potrebno stvoriti relativne kriterije prihvatljivosti. Ti kriteriji trebaju se zasnivati na usporedbi radiolokog rizika s ostalim rizicima profesionalnog ili javnog ivota.

Nivo sigurnosti na radnim mjestima gdje se koriste izvori ionizirajueg zraenja treba biti kao na radnim mjestima na kojima se izvori ne koriste, a priznata su kao radna mjesta s visokim stupnjem sigurnosti.

Granice doza

U skladu s gore iznesenim, odreene su granice doze za djelatnike. Efektivna doza je ograniena na 100 mSv u pet uzastopnih godina, s time da u ni jednoj godini

primljena doza ne smije prekoraiti 50 mSv. Godinja granica ekvivalentne doze za one lee iznosi 150 mSv a za podlaktice, ake,

stopala i kou iznosi 500 mSv . Petogodinje razdoblje definirano je Zakonskim propisima koji reguliraju zatitu od ionizirajueg zraenja.

U skladu s naelom ogranienja i optimalizacije, to to su vrijednosti iznad propisanih granica

striktno nedozvoljene ne znai da su sve vrijednosti ispod graninih prihvatljive. Propisane granice doza slue nam kao uvjeti za proceduru optimalizacije. Granice doza samo su dio sustava zatite kojemu je osnovni cilj smanjiti razinu doza onoliko nisko koliko je to razumski mogue postii, uvaavajui ekonomske i socijalne imbenike.

17

3. ZDRAVSTVENI NADZOR DJELATNIKA

18

19

ZDRAVSTVENI NADZOR OSOBA KOJE RADE U ZONI IONIZIRAJUEG ZRAENJA Sve osobe koje rade u zoni ionizirajueg zraenja moraju obaviti zdravstveni pregled na osnovu kojeg se utvruje zdravstvena sposobnost pojedinca za rad u zoni ionizirajueg zraenja. Zdravstvene preglede obavlja i daje miljenje o zdravstvenoj sposobnosti doktor medicine specijalist medicine rada.

Ako je nuno, u svrhu utvrivanja dijagnostikih i diferencijalno-dijagnostikih odrednica, pregledana osoba moe biti upuena na dodatne preglede i pretrage u odreene zdravstvene ustanove ili na pregled kod odreenog doktora medicine specijalista. ZDRAVSTVENI PREGLED MOE BITI: Prethodni zdravstveni pregled

obavlja se prije poetka obuke ili kolovanja za rad ili prije poetka rada s izvorima ionizirajueg zraenja i u svim drugim zakonski odreenim sluajevima. Redovni zdravstveni pregled

obavlja se svakih 12 mjeseci nakon prethodnog pregleda.

Proireni nadzorni zdravstveni pregled obavlja se svakih 60 mjeseci nakon prethodnog pregleda.

Izvanredni nadzorni zdravstveni pregled obavlja se u koliko djelatnik primi dozu veu od propisane ili ako lijenik specijalist to zatrai iz nekog drugog razloga.

S IZVORIMA IONIZIRAJUEG ZRAENJA NE MOGU RADITI OSOBE KOJE BOLUJU OD: 1. bolesti krvotvornih organa: refrakterna anemija, neutropenija, trombocitopenija (sama ili

kombinirana) 2. malignih bolesti 3. presenilna zamuenja one lee, bez obzira na uzrok 4. bolesti endokrinih lijezda koje zahtijevaju lijeenje, ako se primjenom suvremenog lijeenja u

endokrinologiji ne postie zadovoljavajua regulacija odreenog patofiziolokog stanja

5. konih bolesti kroninog tijeka i u kojih se ne oekuje potpuno izlijeenje uz danas poznate metode lijeenja, ukljuivo i oteenja koe izazvana ionizirajuim zraenjem

6. bolesti ovisnosti (alkoholizam, tabletomanija, narkomanija) 7. teih duevnih i ivanih bolesti, ispod prosjene kognitivne sposobnosti, psihoze i granini

sluajevi, tei oblici neuroza, poremeaji osobnosti s izraenim asocijalnim ili antisocijalnim ponaanjem, akutne ili tee bolesti, ozljede i anomalije sredinjeg ili perifernog ivanog sustava, epilepsija i drugi poremeaji svijesti

8. aktivne tuberkuloze 9. bolesti koje se oituju plunom fibrozom

10. kronine obstruktivne plune bolesti (KOPB) 11. drugih bolesti za koje se prema suvremenim medicinskim spoznajama zna da predstavljaju

zapreku za rad s izvorima ionizirajueg zraenja

S IZVORIMA IONIZIRAJUEG ZRAENJA NE MOGU RADITI: 1. ene tijekom trudnoe 2. ene tijekom dojenja, ako rade s otvorenim radioaktivnim izvorima

20

MEDICINSKI POSTUPCI U SLUAJU PREKOMJERNOG OZRAENJA ILI KONTAMINACIJE Pri medicinskom zbrinjavanju ozraene ili kontaminirane osobe primarnu panju treba posvetiti ozljedama koje neposredno ugroavaju ivot, kao to su: politrauma, krvarenje iz velikih ila i stanje oka. Prvenstveno se mora zaustaviti krvarenje, odrati prohodnost dinih putova, lijeiti stanje oka i suzbijati bol. to je mogue ranije, po mogunosti istovremeno s ve navedenim postupcima, bolesnika treba dekontaminirati. Poetna dekontaminacija obuhvaa:

- skidanje odjee - uzimanje biolokih uzoraka (krvi,urina, fecesa, bris koe,nosa,uha, rana itd) - vanjsko mjerenje kontaminacije runim monitorima zraenja - uklanjanje svih vidljivih neistoa, pranje (uz zatitu rana) - ponovo montiranje i uzimanje uzoraka - ispiranje rana s obilnom koliinom fizioloke otopine - ispiranje usta vodom ili fiziolokom otopinom (paziti da bolesnik ne proguta tekuinu) - poetna dekontaminacija prestaje kad se ponovljenim pranjem nivo kontaminacije

odreen monitorom vie snizuje. Nakon to smo izvrili reanimaciju i stabilizaciju stanje bolesnika i proveli prvu

dekontaminaciju, treba utvrditi dozu i vrstu zraenja koju je bolesnik primio.

Za utvrivanje doze i vrste zraenja potrebno je: - prikupiti to je mogue vie podataka o visini apsorbirane doze i o vrsti zraenja - povrinskoj i zranoj kontaminaciji u okolini nesree - utvrditi ekspoziciju zraenja na dozimetrima - stupanj preostale kontaminacije na bolesniku izmjeriti pomou monitora - za ekspoziciju neutronima: uzeti uzorak kose, nokta, metalnih predmeta na bolesniku

(prsten, naoale, kope, plomba...) kako bi se izmjerila radioaktivnost aktivirana neutronima.

Osim iz podataka fizikalnih dozimetara procjenu doze moemo izvriti i pomou: biolokih pokazatelja kao to su klinika slika, hematoloki nalazi i kromosomska dozimetrija KONTAMINACIJA Radioaktivna kontaminacija moe biti vanjska, na koi i odjei ili unutranja, kad sa radioaktivnim materijal deponira unutar tijela inhalacijom, ingestijom ili apsorpcijom kroz oteenu kou.

Sukladno tome vri se uklanjanje kontaminacije, tj. dekontaminacija. Vanjsku dekontaminaciju trebaju provesti osposobljene i posebno opremljene osobe vodei pritom rauna o tome da se kontaminacija ne proiri na osoblje u okolinu.

Najee se kontaminacija moe ukloniti sapunom, vodom i blagim detergentom. Do unutranje kontaminacije moe doi ingestijom, inhalacijom ili kroz ozlijeenu kou. U sluaju nekih radionuklida kao to su trici i neki spojevi koji sadre jod apsorpcija moe biti direktna kroz neoteenu kou. Takoer radionuklidi mogu biti uneseni u organizam pogrekom pri aplikaciji radiofarmaka u dijagnostike ili terapijske svrhe.

Uglavnom: mala je vjerojatnost da e unoenje radionuklida u tijelo proizvesti odmah neko oteenje pa uklanjanje tih radionuklida slui da bi se sprijeili kasni uinci zraenja kao to je pojava raka.

Detaljan opis radijacijskog akcidenta i vrijeme unosa u tijelo vrlo su vani jer lijeenje ovisi o:

1. Koliini aktivnosti i mjestu depozicije 2. Fizikalnom i biolokom poluvremenu radionuklida

21

3. Vrsti i energiji zraenja i osjetljivosti pojedinog tkiva na zraenje 4. Metabolizmu pojedinog radionuklida.

Akumulacija i retencija nekog radionuklida u tijelu ovisi o:

1. Mjestu ulaska radionuklida u organizam 2. Kemijskim osobinama radionuklida. 3. Topljivosti radionuklida 4. Veliini estica 5. Metabolizmu radionuklida.

Postupci pri unutarnjoj kontaminaciji moraju biti takvi da se mogu koristiti u bilo kojoj fazi

kontaminacije. Najuinkovitija metoda je blokiranje radionuklida na mjestu ulaska ili njegovo vezanje u krvi i vraanje na prirodni put eksekrecije. Spreavanje odlaganja radionuklida u pojedini organ mogue je u posebnim sluajevima, npr. jod i titnjaa.

Kad je ve dolo do odlaganja radionuklida u organima ili tkivima, terapija je openito neuspjena, osim u sluajevima nekih radionuklida kao to je tricij, kojeg se moe isprati iz tijela primjenom velike koliine vode.

22

23

4. ZAKONSKA PODLOGA

24

25

UVOD

Zatita od ionizirajueg zraenja u Republici Hrvatskoj poiva na sljedeim vanim zakonima: 1. Zakon o radiolokoj i nuklearnoj sigurnosti (Narodne novine broj 28/10) 2. Zakon o sanitarnoj inspekciji (Narodne novine broj 27/99) 3. Zakon o zdravstvenoj zatiti (Narodne novine broj 121/03) 4. Zakon o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 85/06) 5. Zakon o sustavu dravne uprave (Narodne novine broj 190/03 proieni tekst) 6. Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i dravnih upravnih organizacija (Narodne novine

broj 72/94, 48/99 i 199/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i dravnih upravnih organizacija (Narodne novine broj 92/96, 131/97, 15/00, 20/00, 30/04 i136/04)

7. Zakon o prijevozu opasnih tvari (Narodne novine broj 79/07)

Prema odredbama Zakona o radiolokoj i nuklearnoj sigurnosti ("Narodne novine" broj 28/10) i Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i dravnih upravnih organizacija (Narodne novine broj 72/94, 48/99 i 199/03) te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i dravnih upravnih organizacija (Narodne novine broj 30/04), tijelo dravne uprave nadleno za poslove zatite od ionizirajueg zraenja, nuklearnu sigurnost i inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi Zakona i propisa donesenih temeljem njega jest Dravni zavod za radioloku i nuklearnu sigurnost, a Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi obavlja upravni i inspekcijski nadzor drugog stupnja nad provedbom odredbi Zakona i propisa donesenih temeljem njega.

U izradi Zakona sudjelovali su predstavnici svih strunih institucija i udruga s podruja zatite

od ionizirajueg zraenja u Republici Hrvatskoj. Osnovne smjernice koje su koritene nalaze se u dokumentu "Meunarodni temeljni standardi sigurnosti za zatitu od zraenja i za sigurnost izvora zraenja", poznatim pod skraenim imenom "Basic Safety Standards". Usvojile su ga 52 drave i 11 meunarodnih organizacija. Izdala ga je polovicom 1994. godine Meunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) na temelju isto tako meunarodno prihvaenog dokumenta s preporukama Meunarodnog povjerenstva za zatitu od zraenja (ICRP) broj 60 iz 1991. godine. Obzirom da su na izradi "Basic Safety Standards" sudjelovale sve 152 drave lanice Meunarodne agencije za atomsku energiju jer su imale mogunost davanja primjedbi na nekoliko njegovih nacrta, moe se sa sigurnou ustvrditi da je on doista najcjelovitija znanstvena osnova u zatiti od ioniziraujeg zraenja na svjetskoj razini, s najnovijim saznanjima i filozofijom zatite od ioniziraujeg zraenja. U njemu su znaajno izmijenjene dotadanje preporuke i standardi. Posebice su preporuene znatno nie doze ozraenja ljudi to je usvojeno i u hrvatskom zakonu.

Zakon je izraen i u skladu sa sljedeim EU direktivama:

Nuclear safety - Directive 2009/71/Euratom Basic Safety Standards - Directive 96/29/Euratom Medical Exposures - Directive 1997/43/Euratom Public Information - Directive 1989/618/Euratom Exchange of information- Directive 1987/600/Euratom Outside workers - Directive 1990/641/Euratom Control of high-activity sealed radioactive sources and orphan sources - Directive

2003/122/Euratom Shipments of radioactive substances Directive 1993/1493/Euratom Supervision and Control of Shipments of Radioactive Waste and Spent Fuel Directive

2006/117/Euratom Slijedei i dalje preporuke Meunarodne agencije za atomsku energiju u svezi potrebe za

osnivanjem neovisnog regulatornog tijela u podruju zatite od ioniziraujeg zraenja te preporuka

26

EU, stupanjem na snagu Zakona (1. travnja 2010. godine), osnovan je Dravni zavod za radioloku i nuklearnu sigurnost.

Na temelju lanka 6. Stavka 2. Zakona, Zavod obavlja sljedee poslove: 1. odobrava obavljanje nuklearne djelatnosti, 2. odobrava obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajueg zraenja, 3. odobrava nabavu, uvoz, izvoz, prijevoz i provoz izvora ionizirajueg zraenja, 4. odobrava uporabu izvora ionizirajueg zraenja, 5. provodi nezavisne analize sigurnosti i izdaje rjeenja i suglasnosti za smjetaj, projektiranje, gradnju, uporabu te razgradnju objekta u kojem e se obavljati nuklearna djelatnost, 6. sudjeluje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, graevinske dozvole, dozvole za uklanjanje i postupku izdavanja uporabne dozvole za graevine u kojima su smjeteni izvori ionizirajueg zraenja ili se obavlja djelatnost s izvorima ionizirajueg zraenja u skladu s posebnim propisom, 7. ovlauje i nadzire struni rad ovlatenih strunih tehnikih servisa i ovlatenih izvritelja za nuklearnu sigurnost, 8. organizira i nadzire, a po potrebi i provodi ispitivanja prisutnosti vrste i jakosti ionizirajueg zraenja u okoliu, hrani i hrani za ivotinje, lijekovima i predmetima ope uporabe u redovitim uvjetima te u sluaju sumnje na izvanredni dogaaj, 9. vodi oevidnike o dozvolama, suglasnostima, rjeenjima i potvrdama, koje izdaje u okviru svojih ovlasti, te vodi i nadzire oevidnike o izvorima ionizirajueg zraenja, nositeljima odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajueg zraenja i nuklearne djelatnosti, korisnicima, izloenim radnicima, stupnju ozraenosti izloenih radnika te stupnju ozraenosti osoba izloenih medicinskom ozraenju i drugih osoba, 10. obavlja inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, 11. izrauje strune podloge za nastavne programe i planove za redovito i dopunsko obrazovanje te obnovu znanja iz podruja zatite od ionizirajueg zraenja, 12. osigurava strunu pomo za provoenje dravnog plana i programa postupaka u sluaju nuklearne nesree i izvanrednog dogaaja vezanih uz izvore ionizirajueg zraenja, 13. obavjeuje sredstva javnog informiranja, nadlena tijela, organizacije, udruge i meunarodne institucije o izvanrednim dogaajima vezanim uz izvore ionizirajueg zraenja, 14. osigurava strunu pomo i suradnju u poslovima suzbijanja nedozvoljenog prometa nuklearnog i drugog radiaktivnog materijala tijelima dravne uprave nadlenim za te poslove, 15. prati stanje sigurnosti nuklearnih elektrana u regiji i provodi procjenu opasnosti od moguih nuklearnih nesrea u njima, a osobito za Nuklearnu elektranu Krko u Sloveniji i Nuklearnu elektranu Paks u Maarskoj, 16. daje dozimetrijske procjene izlaganja ionizirajuem zraenju izloenih radnika, stanovnitva od medicinskog ozraenja te od izlaganja ionizirajuem zraenju od radionuklida iz okolia, 17. provodi obveze koje je Republika Hrvatska preuzela prema meunarodnim konvencijama, ugovorima i sporazumima, a odnose se na zatitu od ionizirajueg zraenja, nuklearnu sigurnost i primjenu mjera zatite u svrhu neirenja nuklearnog oruja, 18. surauje s meunarodnim i domaim organizacijama i drutvima s podruja zatite od ionizirajueg zraenja i nuklearne sigurnosti te imenuje svoje strune predstavnike koji sudjeluju u radu tih organizacija i drutava ili prate njihov rad, 19. koordinira poslove tehnike suradnje s Meunarodnom agencijom za atomsku energiju za sve sudionike iz Republike Hrvatske, 20. potie i podupire znanstveni i razvojnoistraivaki rad, potie struna statistika i druga istraivanja u skladu sa zahtjevima i potrebama razvoja nuklearne sigurnosti i zatite od ionizirajueg zraenja u Republici Hrvatskoj, 21. izdaje upute za provoenje meunarodnih preporuka i normi u podruju zatite od ionizirajueg zraenja i nuklearne sigurnosti te oblikuje standarde i metode u praenju stanja zatite od ionizirajueg zraenja, 22. obavlja i druge poslove iz svoje nadlenosti na temelju ovoga Zakona, propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i drugih propisa.

Inspekcijski nadzor nad izvorima ionizirajueg zraenja u drugom stupnju obavlja sanitarna

inspekcija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Ukoliko inspektor za radioloku i nuklearnu sigunrost Dravnog zavoda za radioloku i

nuklearnu sigurnost utvrdi da je povrijeen Zakon ili drugi propis donesen na temelju Zakona, nareuje otklanjanje nedostataka u provedbi mjera zatite od ionizirajueg zraenja, a ovlaten je da:

27

1. privremeno ili trajno zabrani uporabu, promet ili prijevoz izvora ionizirajueg zraenja i obavljanja drugih djelatnosti u svezi s izvorima ionizirajueg zraenja; 2. zabrani rad djelatnicima koji ne ispunjavaju zdravstvene uvjete za rad s izvorima ionizirajueg zraenja; 3. zabrani rad s izvorima ionizirajueg zraenja djelatnicima koji nemaju odgovarajuu strunu spremu i uputi ih na dopunsko obuavanje; 4. zabrani postupanje s radioaktivnim otpadom, ako ono nije u skladu s propisima. Nain daljnjeg postupanja i raspolaganja izvorima ionizirajueg zraenja inspektor odreuje rjeenjem, a na troak nositelja odobrenja.

Za provedbu zadaa iz svoje nadlenosti Dravni zavod za radioloku i nuklearnu sigurnost te Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi odgovorni su Vladi Republike Hrvatske.

ORGANIZACIJSKA INFRASTRUKTURA ZATITE OD IONIZIRAJEG ZRAENJA U RH

Organizacijska infrastruktura zatite od ionizirajueg zraenja u Republici Hrvatskoj je prikazana sljedeom shemom:

Osobe koje su na radnim mjestima izloene ionizirajuem zraenju moraju udovoljavati posebnim zdravstvenim uvjetima. Zdravstveni pregledi provode se prema odredbama Pravilnika o zdravstvenim uvjetima kojima moraju udovoljavati izloeni radnici, uestalosti pregleda te sadraju, nainu i rokovima uvanja podataka o tim pregledima (Narodne novine broj 111/07). U svrhu provedbe zdravstvenog nadzora, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi ovlastilo je medicine rada u Republici Hrvatskoj iji rad koordinira Hrvatski zavod za medicinu rada. Na temelju ovlatenja koje imaju, sve djelatnosti medicine rada moraju izvjeivati Dravni zavod za radioloku i nuklearnu sigurnost, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatski zavod za medicinu rada o svim svojim ocjenama radne sposobnosti. Temeljem ovih izvjea zdravstveno stanje osoba koje rade s izvorima zraenja prati se na razini drave, a u cilju pravovremene intervencije. Uz ve navedene imbenike u organizaciji zatite od zraenja nezaobilazne su i ovlateni struni tehniki servisi koje za obavljanje strunih poslova zatite od ionizirajeg zraenja ovlauje Dravni zavod za radioloku i nuklearnu sigunrost.

MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

UPRAVA ZA SANITARNU INSPEKCIJU

Obavlja: - inspekcijski nadzor u drugom stupnju

DRAVNI ZAVOD ZA RADIOLOKU I NUKLEARNU

SIGURNOST

Izdaje: -odobrenja za djelatnost -odobrenja za koritenje izvora -odobrenja za uvoz, izvoz, prijevoz i

provoz

Vodi evidencije o: - korisnicima izvora - izvorima - izloenim radnicima i primljenim

dozama

Donosi: - pravilnike

Obavlja: - inspekcijski nadzor

28

ODOBRENJE ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI S IZVORIMA IONIZIRAJEG ZRAENJA

Uvjeti za izdavanje odobrenja pravnim ili fizikim osobama za obavljanje djelatnosti s

izvorima ionizirajueg zraenja su sljedei:

1. izvod iz registra Trgovakog suda ili pismeni izvod drugog odgovarajueg registra kojim se dokazuje pravni status osobe,

3. upis pravne ili fizike osobe i izvora ionizirajueg zraenja u registar Dravnog zavoda za radioloku inuklearnu sigurnost, kao i djelatnika koji e obavljati poslove s izvorima ionizirajueg zraenja,

4. prostor u kojem su smjeteni ili se rabe izvori ionizirajueg zraenja, a koji udovoljava tehnikim, sigurnosnim i drugim uvjetima za osiguranje zatite ljudi i okolia od ionizirajueg zraenja, odnosno zatite od zagaenja okolia radioaktivnim tvarima, po prethodno pribavljenu miljenju ovlatenog strunog tehnikog servisa,

5. izvori ionizirajueg zraenja, ureaji i postrojenja s izvorima ionizirajueg zraenja koji e se rabiti za obavljanje djelatnosti udovoljavaju uvjetima utvrenim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju Zakona po prethodno pribavljenu miljenju ovlatenog strunog tehnikog servisa,

6. zatitna oprema i osobna zatitna oprema koja kakvoom i koliinom udovoljava propisanim uvjetima po prethodno pribavljenom miljenju ovlatenog strunog tehnikog servisa,

7. djelatnici s odgovarajuom strunom spremom i propisanim zdravstvenim uvjetima, 8. imenovana osoba odgovorna za zatitu od ionizirajueg zraenja, 9. osigurano mjerenje osobnoga ozraenja djelatnika koje provodi ovlateni struni tehniki servis,

10. akt o provedbi mjera zatite od ionizirajueg zraenja s programom osiguranja i odravanja kakvoe zatite u svezi s djelatnostima i izvorima ionizirajueg zraenja, planom mjera za sprjeavanje i otklanjanje moebitnih posljedica izvanrednog dogaaja te planom mjera zbrinjavanja radioaktivnog otpada koji nastaje tijekom obavljanja djelatnosti s izvorima ionizirajueg zraenja.

Svaki izvor ionizirajeg zraenja mora pratiti sljedea dokumentacija:

1. dozvola za uporabu 2. godinji pregled 3. zdravstveni pregledi 4. dozimetrijski nadzor 5. broj i vrsta pretraga 6. odgovorna osoba

Osobe odgovorne za zatitu od ionizirajueg zraenja su vane karike u organizaciji zatite od ionizirajueg zraenja. Osobu odgovornu za zatitu od ionizirajueg zraenja obvezna je imenovati svaka pravna ili fizika osoba kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajueg zraenja

Osoba odgovorna za zatitu od ionizirajueg zraenja mora imati najmanje viu strunu spremu odgovarajuega usmjerenja odreenu pravilnikom pravne ili fizike osobe kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajueg zraenja.

U zdravstvenim, znanstvenim, znanstvenoistraivakim i prosvjetnim ustanovama osoba odgovorna za zatitu od ionizirajueg zraenja mora imati visoku strunu spremu.

Osoba odgovorna za zatitu od ionizirajueg zraenja: - provodi unutarnju kontrolu nad primjenom mjera zatite od ionizirajueg zraenja, - skrbi o uporabi zatitne opreme i ureaja za mjerenje osobnoga ozraenja izloenih radnika, - skrbi o provedbi provjere zdravstvene sposobnosti izloenih radnika, - skrbi o strunoj osposobljenosti izloenih radnika za rukovanje izvorima ionizirajueg zraenja

i primjeni mjera zatite od ionizirajueg zraenja te obnovi znanja izloenih radnika, - skrbi o pregledima izvora ionizirajueg zraenja u propisanim rokovima, - nazoi inspekcijskom nadzoru i oituje se na nalaz inspektora, - osigurava voenje svih propisanih evidencija, - organizira provedbu zatitnih mjera u sluaju izvanrednog dogaaja.

29

Osoba odgovorna za zatitu od ionizirajueg zraenja obvezna je bez odgaanja izvijestiti Dravni zavod za radioloku i nuklearnu sigurnost o povredi odredbi Zakona i podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona kojom su ugroeni ivot i zdravlje ljudi.

Ako su povredom odredbi ovoga Zakona i podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona ugroeni priroda ili okoli, osoba odgovorna za zatitu od ionizirajueg zraenja obvezna je o tome bez odgaanja izvijestiti tijelo dravne uprave nadleno za zatitu okolia i Dravni zavod za radioloku i nuklearnu sigurnost.

30

31

5. RENDGENSKI UREAJI U MEDICINI

32

33

RENDGENSKI UREAJ I NASTANAK RENDGENSKIH ZRAKA

Uvod Rendgen zrake (X-zrake) nisu proizvedene; one su otkrivene gotovo sluajno. Tijekom 1870-ih i 1880-ih godina u mnogim sveuilinim fizikalnim laboratorijima ispitivana je vodljivost katodnih zraka, ili elektrona, kroz velike djelomino zrakoprazne staklene cijevi poznate u to vrijeme kao Crookes-ove cijevi. 8. studenoga 1895. Wilhelm Roentgen je u svom laboratoriju na Wurzburg sveuilitu u njemakoj obavljao ispitivanja. U zamraenoj prostoriji on je Crookesovu cijev potpuno omotao u fotografski crni papir tako da bolje vizualizira uinak katodnih zraka na cijevi. Sluajno je ploa s slojem barijeva platinocijanida, tvari koja fluorescira, bila odloena na stolu nedaleko Crookesove cijevi. Zbog tamnog omotaa iz cijevi nije mogla izai vidljiva svjetlost, ali je tijekom pokusa Roentgen opazio da ploa fluorescira bez obzira na udaljenost od Crookesove cijevi. Intenzitet fluoresciranja se pojaavao s pribliavanjem ploe blie cijevi te je bilo nesumnjivo podrijetlo uzroka fluoresciranja. Tako su otkrivene rendgen zrake. Gotovo odmah prepoznata je mogunost uporabe rendgenskog zraenja u medicinske svrhe za dijagnostiku, a poslije i za terapiju. Dvije su vrste dijagnostikih postupaka uz uporabu rendgen zraenja: radiografija ili snimanje i dijaskopija ili prosvjetljavanje. Radiografski pregled pacijenta ukljuuje uporabu filmova kojima se slika dobivena prolazom zraenja kroz tijelo pacijenta moe zabiljeiti kao trajna slika za poslije analize. Dijaskopski pregled slui za pregled pacijenta u realnom vremenu, za ispitivanje dinamikih i funkcionalnih znaajki koje se vide na zaslonu nakon to se selektivno apsorbirane rendgenske zrake poslije prolaza kroz tijelo pacijenta zaustave na istom. Brojne su varijacije ova dva tipa ispitivanja, ali za oba se naelno rabi oprema istih sastavnica. Iako su dananji rendgen ureaji prilino sofisticirani od vremena Wilhelma Roentgena nije u osnovnim bitnim sastavnicama rendgenskog postrojenja bilo puno temeljnih promjena.

Na Slici 1. prikazani su osnovni dijelovi rendgenskog postrojenja za opu namjenu.

Slika 1. Rendgensko postrojenje ope namjene u dijagnostici. Sadri najee A rendgensku cijev za radiografiju, i rendgen

cijev D za dijaskopiju ispod leaja pacijenta. B je olovna zavjesa za zatitu radiologa, C poklopac pretinca za kasete, E olovna pregaa i rukavice za radiologa i F zatitno olovno staklo iza kojeg je upravljaki ureaj. Na slici je i elektroniko pojaalo G za prijam slike tijekom dijaskopije.

Nastanak rendgenskih zraka Rendgenske zrake u osnovi nastaju naglim zaustavljanjem (koenjem) elektrona koji su ubrzani u jakom elektrinom polju na meti koja je nainjena od metala. Dakle za proizvodnju rendgenskih zraka potrebna je rendgenska (zrakoprazna) cijev na koju je doveden visoki napon i izvor elektrona u njoj. Napon iznosi stotine kV, a struja izraena u miliamperima (mA) ovisi o tehnici pregleda: od 1-5 mA tijekom dijaskopije do 1000 mA pri radiografiji. Tipino svaki se rendgen ureaj sastoji od tri bitna dijela: upravljaki ureaj, generator visokog napona i rendgenske cijevi. Pojednostavljeni prikaz tih elektriki zaokruenih cjelina moemo se posluiti prikazom kao na Slici 2.

34

Slika 2. Pojednostavljeni el dijagram rendgenskog ureaja s prikazom triju dijelova: upravljaki ureaj, gemerator visokog

napona i rendgen cijev

Primarna zadaa elektrinih krugova je proizvodnja to veeg broja elektrona koji se usmjeravaju na malu povrinu u anodi (arite) na takav nain da u trenutku udara u arite elektroni su dobili visoku koliinu energije (kinetike energije) zbog ubrzanja u elektrinom polju koje je uspostavljeno u rendgenskoj cijevi izmeu katode (negativno elektriki nabijene) i anode (pozitivno elektriki nabijene). Elektroni su naravno negativno nabijeni, te ih anoda privlai.

Rendgenske zrake nastaju u rendgen cijevi. koja je pojednostavljeno prikazana na Slici 3. Rendgenska cijev mora biti s visokim vakuumom-zrakoprazna da se elektroni ne sudaraju s molekulama zraka prije udara na anodi. Elektroni nastaju emisijom iz arne niti koja je ugraena u sekundarnom elektrinom krugu u katodi. Prolazom struje kroz taj sekundarni krug iz arne niti isijavaju se elektroni koji potom ulaze u jako elektrino polje izmeu katode i anode koje nastaje prolazom struje u primarnom elektrinom krugu.

Elektroni koji udaraju u arite na anodi imaju visoku koliinu energije u obliku energije gibanja

(kinetika energija). Pri udaru u anodu elektroni stupaju u interakciju s atomima koji tu anodu grade i predaju svoju energiju na tom mjestu. Interakcija se dogaa u maloj dubini u anodi. Pri interakciji elektroni koji u sudarima predaju svoju energiju se usporavaju ili se zaustave te su dalje otpremljeni elektrinim krugom doprinosei struji primarnog kruga. Elektroni integriraju s elektronima u elektronskom omotau atoma anode ili s jezgrom tih atoma. U svakom sluaju pri tim interakcijama dogaa se konverzija kinetike energije u toplinsku energiju (anoda se zagrijava) i u elektromagnetsku energiju (rendgenske zrake). Najvei dio kinetike energije upadnih elektrona pretvara se u toplinu koja je pohranjena u anodi ; oko 99%, a samo oko 1% kinetike energije pretvara se u rendgensko zraenje. Upadni elektroni koji su u atomu anode izbjegli interakciju s njegovim elektronima mogu doi dovoljno blizu jezgre da osjeaju njen utjecaj. Kako je elektron negativno nabijen a jezgra pozitivno nabijena meu njima je privlana el. sila. Jezgra sadri mnogo protona te je privlana elektrostatska sila jezgre snana. Kako se elektron pribliava jezgri sve se vie usporava, mijenja smjer, te odlazi s smanjenom kinetikom energijom u drugaijem smjeru. Taj gubitak kinetike energije pojavljuje se (zakon o sauvanju energije) u obliku fotona rendgenskog zraenja. Ovaj proces analogan je kometu koji dolazi blizu sunca.

to je vee ubrzanje, tj. to je vei napon to e se vie fotona proizvoditi i tim vie se stvaraju energijom bogati fotoni, tj.tvri fotoni (fotoni s kraom valnom duljinom). Kod uporabe rendgenske cijevi intenzitet zraenja se podeava promjenom jakosti struje na katodi.

35

Slika. 3.1 Prikaz dijelova rendgenske cijevi (UH = Napon grijanja, K = Katoda, A = Anoda, R = Rendgensko kuite, F = Otvor za prolaz zraenja)

Slika.3.2. Nastanak rendgenskog kvanta koenjem elektrona u polju jednog atoma

Zbog "koenja" elektrona u blizini jezgre ovaj proces se zove i zakono zraenje. Upadni elektron pri koenju moe izgubiti bilo koji iznos svoje energije: od 0 do svoje poetne upadne energije. Npr. elektron koji je ubrzan u polju od 70 kV ima pri udaru u anodu energiju 70 keV. Dakle mnotvo takvih elektrona koji udaraju u metu i interreagiraju s jezgrom svaki za sebe mogu izgubiti razliite koliine od te poetne energije: od 0 do 70 keV, te kaemo da imamo kontinuirani spektar rendgenskog zraenja. Taj spektar prikazan na skali energije izgleda kao na Slici 4.

Osim zakonim zraenjem nastaje od anode i karakteristino rendgensko zraenje ovisno o materijalu anode. Ono se u spektru prikazuje kao linijski spektar koji se nadograuje na kontinuirani spektar rendgenskog zraenja.

Na Slici 5 prikazan je rendgenski spektar koji nije niim filtriran, realni spektar s uobiajenom filtracijom, i idealno filtriran spektar rendgenskog zraenja.

Na oblik ove krivulje moemo naravno utjecati promjenom raznih parametara: naponom izmeu katode i anode, strujom (grijanjem) arne niti u katodi jer isijavamo vei broj elektrona u polje katoda-anoda, materijalom mete (bakar, volfram), filtracijom i sl.

Da bi na opisani nain nastale rendgenske zrake bile uporabljive mora ih se usmjeriti, odnosno ograniiti u korisnom smjeru. Rendgenska cijev stavlja se u oklop (kuite) koji onemoguuje curenje zraenja na neeljene smjerove. Na kuitu je otvor za prolaz korisnog snopa-primarnog zraenja. Kuite je ispunjeno uljem koje dobro odvodi toplinu, jer se anoda zbog udara elektrona grije te bi se mogla izobliiti i postati neuporabljiva zbog termikih naprezanja. Ulje hladi anodu.

36

Slika 4. Rendgenski spektar za razliite napone cijevi

Na otvor kuita se stavlja sustav zaslona (blende) koji slui za podeavanje veliine otvora kroz koji se proputa primarni snop rendgenskih zraka. O veliini otvora ovisi ozraenje pacijenta. U tom sustavu zaslona, na putu primarnom snopu postavljene su metalne ploice od aluminija-filtri koji slue za apsorpciju fotona malih energija koji su tetni, jer ih tijelo pacijenta potpuno apsorbira (vea je doza) a ne doprinose kvaliteti dijagnostike slike. Zbog toga ih se pomou filtara ukloni prije nego dou do tijela pacijenta.

Slika 5. Filtracijom se uklanjaju iz rendgenskog snopa nisko energetske zrake.

Slika 6. Prikazuje pojednostavljeni prikaz sustava zaslona-kolimatora koji proputa primarni

snop rendgenskog zraenja.

37

Slika 6. Pojednostavljena shema sustava zaslona kojim se ograniava primarni snop

rendgenskih zraka poslije izlaza iz kuita rendgen cijevi

Kako nastaje rendgenska slika? Pri prolazu rendgenskog zraenja kroz tvar, pa i kroz ivu tvar, apsorpcija uz mnoge druge faktore ovisi o gustoi i sastavu te tvari. U tvari razliite gustoe (kosti, miii, tjelesne upljine, ...) rendgensko zraenje razliito se apsorbira. Dakle na izlazu iz objekta (pacijent) rendgensko zraenje nosi plonu sliku intenziteta koji odraavaju put kroz koji su proli. Ako rendgensko zraenje ozrai film ili zaslon na njima nastaje slika koja pokazuje raspored veih ili manjih intenziteta zacrnjenja. Vidi Sliku 7. Analizom tih zacrnjenja mogu se razluiti organi i tkiva i njihovo stanje. Iskusan, vjet i sposoban radiolog e vidjeti razlike u odnosu na snimku zdravog tkiva ili organa.

Slika 7. Snimka podlaktice s kostima i miiima kojom se dobije na filmu

slika zbog raznolike apsorpcije zraenja ovisno o gustoi tkiva

38

SPECIFINI ASPEKTI ZATITE I ZATITNA SREDSTVA KOD RENDGENSKIH UREAJA

Odmah nakon poetka primjene rendgenskih zraka prije stotinjak godina utvreno je da rendgensko zraenje moe izazvati povrede. Od tada uinjen je silan napor da se razviju tehnike, usavre rendgenski ureaji i unaprijede naini ispitivanja te pobolja nadzor nad zraenjem, te da se smanji na najmanju moguu mjeru nepotrebno izlaganje zraenju. Osnovna naini zatite od zraenja koja su razvijena za nuklearne aktivnosti mogu se u punom opsegu primijeniti i kod uporabe rendgen ureaja, a to su: vrijeme, udaljenost i uporaba titova. Uz te naine moe se smanjiti ozraenje: 1. Vrijeme izlaganja mora biti to krae; 2. to vea udaljenost od izvora zraenja i izloene osobe; i 3. Postavljanje titova od zraenja izmeu izvora zraenja i izloene osobe.

Vrijeme izlaganja Doza kojoj je izloen pojedinac izravno je proporcionalna trajanju zraenja. Ako se udvostrui vrijeme izlaganja uz iste ostale parametre, doza e biti dvostruka. Tijekom radiografije vrijeme izlaganja je vrlo kratko (manje od sekunde) da se sprijei utjecaj pokreta pacijenta na jasnou slike. Tijekom dijaskopije vrijeme izlaganja je puno dulje (nekoliko minuta), ali je vano da bude to manje to ovisi o osobi koja provodi postupak-radiolog. Pri dijaskopiji utjecaj inenjera je malen, sve ovisi o vjetini i sposobnostima radiologa, te nainu na koji on provodi pregled: uz povremeno ukljuivanje dijaskopije, a ne kontinuirano dranje zraenja itd. Na dijaskopskim ureajima ugraeni su vremenska mjerila s ogranienjem od 5 minuta koji podsjeaju zaboravnog radiologa da treba prekinuti zraenje. Samo kod posebnih pregleda mogu se koristiti vremena dulja od 5 minuta.

to vea udaljenost S udaljenou od izvora, doza zraenja koju moe primiti osoba izloena zraenju jako opada: praktino s kvadratom udaljenosti.

Pri radiografiji udaljenost izmeu rendgenske cijevi i osobe koja je izloena je manje vie stalna (osim kod pokretnih rendgen ureaja), te se treba zakloniti iza tita.

Pri dijaskopiji imamo esto osobe koje se nalaze uz rendgensku cijev, te se nalaze u poljima zraenja s visokim brzinama doza. Tu je vrlo vana udaljenost od izvora, jer i najmanji pomaci smanjuju dozu.

Slika 8. prikazuje izodozne krivulje (toke u prostoru oko rendgenskog ureaja koje imaju istu brzinu doze) u visini pojasa ( u ravnini na 1m od poda).Toka A je normalna pozicija radiologa tijekom dijaskopskog pregleda. Dva koraka dalje od te toke na poziciji A* brzina doze je znaajno manja (10-15 puta). To je tipian primjer zato osobe koje ne moraju nuno biti blizu pacijenta trebaju biti to dalje od rendgenske cijevi. U najboljem sluaju treba rabiti teleupravljani rendgen ureaj.

Uporaba tita od zraenja Stavljanjem tita izmeu izvora zraenja i osobe koja je izloena ozraenju moe se bitno

smanjiti doza. Materijal koji se najee rabi u dijagnostikoj radiologiji jest olovo koje moe biti rabljeno u obliku lima, ili u olovnom staklu. Naravno i svi drugi materijali mogu posluiti za zatitu. Koliina smanjenja zraenja iza tita moe se lako odrediti ako se poznaje sloj poludebljine materijala (engl. kratica HVL) koji je za svaki materijal odreen i prikazan u prikladnim tablicama. Sloj poludebljine materijala je ona debljina odreenog materijala koje e propustiti samo polovicu ulaznog zraenja, tj. zraenje koje proe tu debljinu materijala smanjeno je na polovicu. Postoje u tablicama i podaci o sloju jedne desetine materijala, to je debljina koja proputa samo jednu desetinu ulaznog zraenja.

39

Slika 8. Tipini oblik izodoznih krivulja oko rendgenske cijevi tijekom dijaskopije

Slika 8a. Izodozne linije za dijaskopiju ako nije zatiena bona strana prema radiologu

U Tablici 1. su prikazane vrijednosti sloja poludebljine materijala (HVL) i sloja jedne desetine materijala (TVL) za olovo i beton za dijagnostike rendgen ureaje koji rade s naponom od 40 do 150 kV.

HVL TVL Napon cijevi Olovo (mm) Beton (cm) Olovo (mm) Beton (cm)

40 kV 60 kV 80 kV

100 kV 125 kV 150 Kv

0,03 0,11 0,19 0,24 0,27 0,28

0,325 0,625 1,050 1,500 1,900 2,150

0,06 0,34 0,64 0,80 0,90 0,95

0,80 2,16 3,50 5,00 6,25 7,00

Tablica 1. Pribline vrijednosti HVL i TVL za olovo i beton

40

MOGUE OPASNOSTI, NEZGODE, RJEAVANJE NEZGODA

Prve ozljede od izlaganja zraenju opaene su jo krajem 19.-og stoljea od poetka uporabe

rendgenskih zraka u medicinske svrhe. Najvei broj povreda zapravo se i dogodio u to pionirsko vrijeme kad su spoznaje od tetnosti rendgenskih zraka tek prikupljane. Najee su to bile otvorene rane, gubitak kose i dlaka ili anemija. Lijenici koji su rabili rendgen ureaj a jo ee pacijenti bili su ugroeni najprije zbog siromane tehnologije koja je uvjetovala da se puno vremena utroi za dobivanje koliko toliko dobre slike. Ve od 1910. te povrede su uoene i o izlaganju se poela voditi skrb, a uinci zraenja su znanstveno ispitivani i o njima se izvjeivalo zainteresiranu javnost. Ubrzo napretkom tehnologije uz povrinske ozljede utvreno je da radiolozi ee obolijevaju od leukemije i kod njih se pojavljuju tumori ee no kod drugih lijenika. To se povezivalo sa zraenjem. Ubrzo je poeo razvitak i uporaba zatitnih sredstava: olovne rukavice, pregae i drugo. A poelo se i s mjerenjima razina zraenja u blizini rendgenskih cijevi. S vremenom, naroito tijekom 1960-ih i kasnije do danas broj ozljeda i izvjea o prezraenjima osoba koje sudjeluju u medicinskoj dijagnostici s rendgenskim ureajima postao je gotovo rijetkost.

Danas je panja s osoblja pomaknuta na zatitu pacijenta. Dosadanja istraivanja pokazala

su da i najmanje izlaganje zraenju u pacijenta moe izazvati latentne potencijalno tetne uinke. Pouzdano je utvrena da fetus jest vrlo osjetljiv na rendgensko zraenje u ranom stadiju trudnoe. Smatra se da i vrlo male doze zraenja mogu doprinijeti pojavi genetskih uinaka.

MJERE ZATITE OD ZRAENJA UZ RENDGEN UREAJE Smanjenje doze radiologu, njegovim asistentima, inenjerima i ostalim osobama koje

sudjeluju tijekom dijagnostikog ili intervencijskog postupka s rendgen ureajem moe se vrlo lako postii ako se uvaavaju osnovni naini zatite, zdravorazumski pristup i svijest o opasnosti od zraenja. U tu svrhu slue:

Filtracija. Metalni filtri ugraeni u kuite rendgenske cijevi apsorbiraju za dijagnostiku nepotrebno "meko" zraenje koje daje najvee doze, a najmanje doprinosi dijagnostikoj informaciji.

Kolimacija ili suenje snopa. Zaslon koji se sastoji od sustav polovnih ploa kojima se moe smanjivati veliina polja zraenja na najmanju moguu mjeru koja omoguuje dijagnozu ali uz minimalno zraenje pacijenta, odnosno osobe koja provodi pregled. Kolimatori ili tubusi koji se dodaju na cijev, mogu potediti pacijenta od nepotrebnog ozraenja susjednog tkiva u blizini mjesta koje se pregleda.

Pojaivake folije. Danas su kasete s filmovima izraene za uporabu s pojaivakim

folijama. Te folije konvertiraju rendgensko zraenje u svjetlost, pri emu imamo i efekt pojaanja, tj. umnaanja efekta, pa i uz male koliine rendgenskog zraenja folijom dobije se znaajno pojaanje u svjetlu koje u konanici oblikuje sliku na filmu. Time se moe smanjiti ozraenje pacijenta i do 95%. u usporedbi s ozraenjem bez folije, dakle izravno rendgenskim zrakama.

Zatitne pregae i zavjesice. Olovom impregnirana koa ili plastika rabi se za izradu

pregaa i zavjesica, te rukavica koje nose radiolozi tijekom rendgenskog pregleda (uglavnom dijaskopija). Pregae se obvezno stavljaju i pacijentu tako da se zatite dijelovi tijela koji se ne pregledaju (stomatologija, snimanje plua i sl.).

Zatitne pregae i rukavice mogu se nabaviti u raznim oblicima i veliinama. Uobiajena prodajna debljina pregaa i rukavica je 0,2 5, 0,5 i 1,00 mm olovnog ekvivalenta. Tablica 2 zbirno prikazuje neke znaajke olovnih pregaa. Naravno da je najvea zatita osigurana s 1 mm Pb pregaom, ali tu je problem njene teine oko 10 kg. Nositelj takve pregae na kraju pregleda jamano e biti umoran od takvog optereenja. Kod 75 kV atenuacija od pregae s 0,25 mm Pb je 66 %., pregaa s 1 mmPb atenuira zraenje u koliini i do 99% Veina radiolokih odjela kao kompromis rabi pregae s 0,5 mmPb koje daju atenuaciju od 88% kod isteog napona kad se ne nose pregae bi morale biti objeene na nosaima tako da se ne pojave pukotine u njihovoj strukturi zbog savijanja. Najmanje jedanput godinje trebalo bi svaku olovnu pregau dijaskopski ispitati u svrhu provjere da li su se pojavile kakve napukline u njenoj strukturi. Neispravne pregae treba zamijeniti.

titnici za gonade. Olovom impregnirani materijali rabe se za izradu gonadnih titnika koji se

moraju stavljati pacijentima i po potrebi osoblju., uz uvjet da to ne utjee na kvalitetu dijagnostike informacije.

41

Ekvivalentna debljina olova

(mm Pb)

Teina (kg)

Postotak (%) apsorpcije rendgen zraka ovisno o naponu (kV) rendgen cijevi tijekom pregleda

50 kV 75 kV 100 kV

0,25 1,36 4,54 97 66 51 0,50 2,72 6,82 99,9 88 75 1,00 5,44 11,36 99,9 99 94

Tablica 2. Fizikalne znaajke zatitnih olovnih pregaa

titovi-kabine, paravani. Upravljaki ureaj treba uvijek biti iza paravana ili u posebnoj kabini

s ugraenim dovoljnim koliinama zatitnih materijala tako da je osoba koja ukljuuje rendgen ureaj adekvatno zatiena. Obino je u takve zaslone ugraeno olovno staklo kroz koje je mogue nadzirati pacijenta.

Postoji i niz drugih postupaka kojima se moe umanjiti izloenost zraenju. ene treba

upozoriti na opasnosti od ozraenja u vrijeme trudnoe, te prije pregleda provjeriti jesu li trudne. Sve treba poduzeti da se izbjegne ponavljanje pregleda zbog tehnikih razloga, jer se time nepotrebno uviestruuje ozraenje pacijenta, ali i osobe koja provodi pregled. Treba izbjegavati rendgenske preglede koji nemaju neposrednu dijagnostiku korist za pacijenta: masovna predispitivanja za zapoljavanje, vojnu slubu, mamografije i sl. Nadalje ako su pacijenti nepokretni ili ih treba pridravati, to ne smiju initi osobe koje su profesionalci i tijekom rada primaju doze, ve je najbolje da uz sve mjere zatite pacijenta pridrava lan obitelji ili neka druga osoba koja se ne izlae profesionalno zraenju. I u tom sluaju je nuno provoditi sve mjere zatite i zabiljeiti sve relevantne podatke o izlaganju.

Najkrae reeno mjere zatite mogu se svrstati u nekoliko nepisanih pravila koja moraju

postati obiaj:

Primjenjuj osnovne naine zatite: vrijeme, udaljenost, titove. Ne dopusti da rutina postane razlog smanjenoj sigurnosti. Nikad ne budi u izloen primarnom snopu. Uvijek stavi zatitnu pregau ako nisi iza zatitnog paravana ili u zatienoj kabini ili prostoru. Uvijek nosi osobni dozimetar tijekom rada ispod olovne pregae na lijevoj strani prsiju. Nikad ne pridravaj pacijenta tijekom radiografije. Koristi pomagala ili neka lanovi obitelji ili

prijatelji pomognu pri pridravanju pacijenta. Bolniko osoblje ne bi se trebalo koristiti rutinski za tu svrhu.

Osoba koja pridrava pacijenta mora nositi zatitnu pregau, rukavice a po potrebi i druga zatitna sredstva.

Rabi zatitna sredstva za gonade. Voditi rauna o enama pacijentima obzirom na trudnou. Provjeriti jesu trudne prije poetka

pregleda.

Uvijek smanjiti polje zraenja na najmanju moguu mjeru koja je dostatna za dijagnozu.

42

IZGRADNJA I OPREMANJE DIJAGNOSTIKIH ODJELA U KOJIMA SE UPORABLJUJU IZVORI IONIZIRAJUEG ZRAENJA

U ovom poglavlju su pojanjena opa naela radioloke zatite u dijagnostikim radiolokim

odjelima bolnica, klinika i drugih medicinskih ustanova i ordinacija.

Preporuke iznesene u naputku sukladne su s propisima Republike Hrvatske o zatiti od ionizirajueg zraenja, odnosno preporukama Meunarodne komisije za zatitu od zraenja (ICRP) kao i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Ako se ve u fazi zamiljanja i projektiranja radiolokog odjela posveti posebna pozornost radi ugradnje zatitnih materijala i izgradnje odjela sukladno mjerama sigurnosti moe na kraju doprinijeti kako smanjenju izlaganja zraenju i smanjenju potronje. 1. Opa naela zatite od zraenja 1.1 Propisi glede zatite od ionizirajueg zraenja

Propisi glede zatite od ionizirajueg zraenja zasnovani su na tri osnovna naela: (a) Svaka aktivnost ija je posljedica izlaganje ionizirajuem zraenju mora biti opravdana

dobrobiti koju donosi; (b) Sva izlaganja moraju biti toliko niska koliko je to razumno mogue; (ALARA naelo); (c) Efektivna doza za bilo kojeg pojedinca ne smije prijei propisanu granicu. Naela (a) i (b) odnose se na sva izlaganja ionizirajuim zraenjima ukljuujui i medicinsko

izlaganje. Naelo (c) ne primjenjuje se na izlaganje pojedinaca tijekom medicinskog pregleda ili terapije koji je na njima primjenjen.

Projekt bilo kojeg odjela ili prostorije za rendgen ureaj treba prethodno ocijeniti sukladno zahtjevima za osiguranje zatite od zraenja i radnika i ostalog puanstva. Ocjena mora uzeti u obzir vrstu i vjerojatnost za neke mogue nezgode koje su mogue u svezi predloenih aktivnosti, njihove posljedice kao i potrebite preventivne mjere i protumjere. 1.2 Kriteriji za projektiranje/razvrstavanje radnih mjesta

Propisi Republike Hrvatske predviaju da radna mjesta na kojima postoji mogunost da pojedinac ili grupa ljudi bude izloena ionizirajuem zraenju iznad 1 mSv godinje (podruje izloenosti) budu razvrstana u dva podruja: podruje posebnog nadgledanja i podruje nadgledanja.

Podruje posebnog nadgledanja je podruje izloenosti unutar kojeg je vjerojatno da efektivna doza u jednoj godini bude iznad 6 mSv.

Uz to, u podruju u koje imaju pristup pripadnici puanstva pojedinci ne smiju primiti doze ili oekivane doze iznad granica propisanih za pripadnike ostalog puanstva 1 mSv . 1.3 Odravanje ozraenja "toliko nisko koliko je razumski mogue"

Ostvarenje naela oitovanog u 1.1 (a) ovisi o optimizaciji projekta odjela i radnim postupcima

kao i osiguranju ispravnosti opreme. Do sada je utvreno da osoblje u bolnicama obino prima doze daleko ispod granica doza iz Zakona. Odstupanja od tog opeg trenda uoena su u posebnim sluajevima rada s dijaskopskom opremom, kod radioterapije s uvoenjem radioaktivnih izvora u tijelo pacijenta, kao i kod sestara i ostalih radnika koji skrbe o takvim pacijentima. Smanjenje doza u tim sluajevima uglavnom se postie kvalitetnijom opremom (npr. naknadno uvoenje, a ne prethodno uvoenje kod brahiterapije) kao i unaprijeenjem naina rada.

Openito, odjeli moraju biti zamiljeni i projektirani tako da osoblje s izuzetkom onih koji su navedeni ranije, nisu izloeni dozama zraenja iznad slijedeih razina (izlaganje cijelog tijela):

43

2. Izgradnja dijagnostikog rendgenskog odjela 2.1 Smjetaj

Rendgenski odjel treba biti smjeten u bolnici na takvom mjestu da je u blizini odjela za vanjske pacijente i uz odjel hitne pomoi te da je lako dostupan i za bolnike pacijente. Raspored rendgenskih ureaja u razliitim dijelovima bolnice mora biti to je vie centraliziran, a idealno je da se svi dijagnostiki postupci obavljaju u rendgenskom odjelu. Izravni pristup vanjskih pacijenata mora biti osiguran, a pridrueni odjeli kao to je nuklearna medicina i ultrazvuk moraju biti u blizini.

Posebnu panju treba posvetiti graevinskoj nosivosti svih struktura, opreme i ureaja, kao i zatitnih materijala, sigurnosti uvrenja ureaja, osiguranju dovoljno irokih ulaza i ostalih pristupa za lagani unos opreme i ureaja, a naroito kreveta i leaja s pacijentima. 2.2 Uvjeti smjetaja

Prilikom odabira mjesta za rendgenski odjel osobita pozornost mora se pokloniti mogunosti osiguranja stabilne temperature, vlanosti, dostupnosti elektrine struje i vode, odgovarajuoj stabilnosti elektrine struje i stalnosti napajanja. Projekt mora biti izraen sukladno slijedeim uvjetima:

(a) Osiguranje odgovarajue zatite, ukljuujui ocjenu stupnja zatitne moi koji

osigurava postojei graditeljski materijal. (b) Procjenu oekivanog radnog optereenja za svaki ureaj u odjelu. (a) Procjenu koeficijenta zauzetosti susjednih podruja i dijela radnog vremena tijekom kojeg je

izravni snop usmjeren prema svakom podruju (koeficijent uporabe). (b) Sve prostorije s rendgenskim ureajima moraju biti odreene tako da im je pristup to laki.

Prostorije za obradu filmova moraju imati prilaz neovisan od rendgenskog odjela i moraju biti odgovarajue zatiene od zraenja.

Posebnu pozornost treba posvetiti rasprenom zraenju koje kroz prozore dosee do susjednih podruja u kojima borave ljudi. Prozori u prizemlju moraju biti smjeteni najmanje 2 metra od povrine tla.

Mora se predvidjeti i skladite filmova dovoljno daleko od rendgenskog ureaja i s odgovarajuom zatitom od zraenja. 2.3. Posebni projektni parametri

2.3.1 Zatita Zatita mora biti tako projektirana da za svaku orijentaciju izravnog snopa zraka iz bilo kojeg

rendgenskog ureaja osobe izvan prostorije ili iza zatitnog ekrana nisu izloeni dozama iznad propisanih granica. Procjena doza mora obuhvatiti doprinose od izravnog snopa, rasprenog zraenja i zraenja koje istjee iz kuita. Takva procjena zahtjeva poznavanje slijedeih parametara:

(1) Radno optereenje broj pacijenata i uporabljeni parametri, (2) Maksimalni napon u kV (3) Koeficijent boravka u prostoru (4) Koeficijent uporabe Treba ugraditi tit iza stalka za snimanje plua Za rendgenske ureaje do 150 kV ekrani

moraju imati najmanji ekvivalent olova debljine 2 mm, a olovno staklo ili olovna plastika treba se koristiti ako su potrebni providni zatitni zasloni.

Uinkovito preklapanje spojeva mora biti osigurano. 2.3.2 Prostor

Rendgenski ureaj mora se smjestiti u prostoriji tako da je ozraenje osoblja koje ima razloga

da ue ili napusti prostoriju s upravljakim ureajem svedeno na najmanju moguu mjeru.

44

2.3.3 Nadzor nad zraenjem

Zatita koju osiguravaju postojei zidovi mora se provjeriti mjerenjem njihovih zatitnih svojstava kod najveeg napona koji e se primjenjivati u odjelu te po potrebi treba dodati jo zatitnog materijala. Tijekom izgradnje prostora za novopostavljeni rendgenski ureaj mora se obaviti ispitivanje tako da se utvrde bilo kakve upljine ili drugi putovi kojim je mogu prolazak zraenja a koji e se prikriti kad zidovi dobiju svoj konaan oblik i prekriju se bukom ili drugim zavrnim slojem. Konana provjera zraenja mora se obaviti nakon zavretka izgradnje i opremanja odjela, a prije poetka rada.

2.3.4 Zatita ulaska u prostoriju

Upozoravajue svjetlo treba biti postavljeno na ulaznim vratima u rendgensku prostoriju. Pozornost treba posvetiti i meu prekidaima koji iskljuuju rendgenski ureaj.

Po potrebi treba omoguiti otvaranje vrata samo iznutra kad je ureaj u uporabi. Ugradnja prekidaa koji iskljuuje rendgensko zraenje ako se vrata sluajno otvore ima dvojbenu vrijednost. Takvi sustavi mogu uvjetovati ee opetovano izlaganje pacijenta zraenju a time i vee ozraenje osoblja.

Svako oznaeno podruje mora imati svoju oznaku opasnosti od zraenja simbolom i natpisom " Opasnost podruje zraenja". Svaki ulaz u podruje posebnog nadzora mora biti:

(a) opremljen ureajem koji obavjetava svjetlosnim ili zvunim signalom osobu koja ulazi ili

ovlatenog radnika o ulasku u to podruje: (b) zakljuan osim tijekom razdoblja u kojem je ulaz u podruje potreban s primjerenim

nadzorom tijekom ulaska. Ispravnost signalnih ureaja i sustava meuprekidaa mora se regularno provjeravati. Treba voditi rauna i o rijetkim ali moguim sluajevima kad treba voditi brigu i o djelatnicima izvan zgrade koji u blizini rendgenske prostorije obavljaju svoje zadae (npr. istaice, graevinski radnici i sl.).

2.3.5. Modifikacije odobrenog projekta zgrade

Modifikacij