ISPITNA PITANJA IZ MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA1. Pojam i predmet međunarodnog privatnog prava2. Hijerarhija izvora međunarodnog privatnog prava3. Pojam kolizionih normi4. Vrste kolizionih normi5. Pojam i vrste tačaka vezivanja6. Kvalifikacija7. Načini rešavanja kvalifikacije8. Uzvraćanje i upućivanje9. Javni poredak10. Izigravanje zakona11. Saznanje i primena stranog prava12. Reciprocitet i oblici reciprociteta13. Razlika između diplomatskog i faktičkog reciprociteta14. Mobilni sukob zakona u međunarodnom privatnom pravu15. Merodavno pravo za pravnu i poslovnu sposobnost fizičkih lica16. Državljanstvo, domicil i boravište kao tačke vezivanja17. Merodavno pravo za za pravna lica18. Merodavno pravo za zaključenje braka19. Forma braka sa elementom inostranosti20. Diplomatsko-konzularni brakovi21. Merodavno pravo za nevažnost braka22. Merodavno pravo za razvod braka23. Dejstva braka sa elementom inostranosti24. Vanbračna zajednica sa elementom inostranosti25. Merodavno pravo za zakonsko nasleđivanje26. Forma testamenta sa elementom inostranosti27. Merodavno pravo za sposobnost za sastavljanje testamenta28. Merodavno pravo za nepokretnosti29. Merodavno pravo za pokretne stvari30. Stvari u tranzitu31. Merodavno pravo za sredstva prevoza32. Stvarna prava na hartijama od vrednosti sa elementom inostranosti33. Pojam autonomije volje34. Oblici autonomije volje35. Merodavno pravo za ugovorne odnose u odsustvu autonomije volje36. Određivanje merodavnog prava po nosiocu karakteristične obaveze37. Forma ugovora sa elementom inostranosti38. Ugovor o kupoprodaji sa elementom inostranosti39. Ugovori o pomorskom prevozu sa elementom inostranosti40. Ugovori o vazdušnom prevozu sa elementom inostranosti41. Merodavno pravo za meničnu (čekovnu) sposobnost42. Merodavno pravo za formu meničnih (čekovnih) obaveza43. Merodavno pravo za dejstva menice (čeka) i za pojedine menične (čekovne) radnje44. Merodavno pravo za vanugovornu odgovornost45. Merodavno pravo za drumske saobraćajne nezgode po Haškoj konvenciji o merodavnom

pravu za drumske saobraćajne nezgode46. Pojam međunarodne nadležnosti47. Odnos međunarodne i mesne nadležnosti48. Isključiva nadležnost49. Konkurentna nadležnost50. Opšta i posebna međunarodna nadležnost

51. Zakonska i sporazumno određena međunarodna nadležnost52. Aktorska kaucija (cautio iudicatum solvi)53. Besplatna sudska pomoć54. Parnična sposobnost stranaca55. Litispendencija56. Međunarodna pravna pomoć57. Sistemi priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka 58. Opšti uslovi za priznanje stranih sudskih odluka59. Posebna pravila za priznanje stranih odluka u statusnim odnosima60. Postupak priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka61. Pojam i vrste međunarodnih trgovinskih arbitraža62. Nadležnost međunarodnih trgovinskih arbitraža63. Arbitražni sporazum64. Vrste arbitraža65. Postupak pred međunarodnim trgovinskim arbitražama66. Primena materijalnog prava od strane međunarodnih trgovinskih arbitraža 67. Pravna sredstva protiv arbitražnih odluka68. Priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka69. Postupak priznanja i izvršenja stranih arbitražnih odluka70. Poništaj domaće arbitražne odluke

LITERATURA: 1. VARADI T., Međunarodno privatno pravo, izdanja od 1990. i kasnije (i izdanja koja je pisao sa koautorima); 2. ČOLOVIĆ V., Praktikum za Međunarodno privatno pravo, Istočno Sarajevo 2002.

1.Pojam i predmet međunarodnog privatnog prava

Postoje veoma različita shvatanja o predmetu međunarodnog privatnog prava.Razlike imaju korijene u pojedinim idejnim,teorijskim i praktičnim pristupima,ali se ponekad mogu objasniti i time što pojedini pisci pod predmetom MPP podrazumjevaju različite stvari.Pod predmetom MPP mogu se podrazumjevati prije svega pravni odnosi koje norme MPP regulišu, a mogu se predmetom smatrati i same norme koje regulišu određenu vrstu odnosa.Postoje znatno veći sporovi oko predmeta MPP,kada se pod predmetom podrazumjevaju one pravne norme koje regulišu privatno pravne odnose sa elementom inostranosti.Te odnose regulišu veoma različite norme:procesne,norme materijalnog građanskog prava,porodičnog,radnog,privrednog i administrativnog prava.Postoji samo jedna oblast koja nesporno spada u MPP,to je domen sukoba zakona i obuhvata kolizione norme.Predmetom MPP kao discipline koja izučava određenu pravnu oblast smatramo norme o određivanju merodavnog prava,građanskoprocesnim odnosima sa elementom inostranosti,pravima stranaca da stupaju u privatnopravne odnose i

pravima domaćih državljana da stupaju u privatnopravne odnose sa elementom inostranosti.Pojam-MPP je unutrašnja grana prava.Njegova pravila nisu međunarodna,međunarodno obilježje imaju samo samo odnosi koje reguliše,jer se vezuju za više suvereniteta.Pravila MPP regulišu ona pravna pitanja koja se postavljaju usled pojave elementa inostranosti u privatnopravnim odnosima.

2.Hijerarhija izvora međunarodnog privatnog pravaU slučaju da bilateralni ugovori,multilateralni ugovori ili zakoni sadrže različita rešenja,treba imati u vidu njihovu hijerarhiju.Na prvom mjestu dolaze međunarodni ugovori pa zatim unutrašnji propisi.Pravila ZMPP primjanjuju se samo ako međunarodno-privatnopravni odnos nije regulisan drugim saveznim zakonom ili međunarodnim ugovorom.To znači da ako je jedno pitanje drugačije uređeno zakonom primeniće se norme međunarodnog ugovora.Ako različita pravila sadrže bilateralna iu multilateralna konvencija,a obe imaju uslove da budu primjenjene,primjeniće se,norma bilateralne konvencije koja se javlja kao lex specialis u odnosu na multilateralnu konvenciju-kao što se norme i jedne i druge vrste međunarodnih konvencija javljaju kao lex specialis u odnosu na unutrašnji zakon.Pri traženju rešenja jednog MPP problema treba prvo pogledati ima li solucije u bilateralnoj konvenciji.Ako nemamo odgovarajuću bilateralnu konvenciju treba ispitati postoji li rešenje u multilateralnoj konvenciji.Ako se ni na ovaj način ne može naći rešenje primjenjuju se norme unutrašnjih zakona.

3.Pojam kolizionih normiOsnovni zadatak kolizioonih normi je da riješe dilemu koje će pravo biti mjerodavno.Ovu dilemu kolizione norme rješavaju na taj način što među brojnim kontaktima koje pravni odnos ima sa pojedinim zemljama,izaberu jedan kao najrelevantniji,odlučujući,i na taj način upute nas na mjerodavno pravo.Među različitim tačkama dodira izabere se jedna.Taj izbor čini zakonodavac.Zakonodavac donosi odluku o tome koje je vezivanje težišno za jednu kategoriju i time postavlja kolizionu normu.Kolizione norme imaju dva osnovna elementa:u njima se prvo imenuje jedna pravna kategorija pod koju će se podvesti konkretno pravno pitanje,zatim sadrže tačku vezivanja,izdvajanje jedne odlučujuće veze koja u konkretnom slučaju dovodi do merodavnog prava.

4.Vrste kolizionih normiPostoji više podjela kolizionih normi,od kojih je najvažnije podjela na jednostrane i višestrane.Osnovna karakteristika višestranih normi je u tome da zavisno od okolnosti konkretnog slučaja,mogu ukazivati na bilo koje pravo svijeta.Jednostrane su one kolizione norme koje u svakom slučaju dovode uvijek do primjene jednog istog,domaćeg,prava.

5.Pojam i vrste tačaka vezivanjaTačka vezivanja je onaj elemenat kroz koji se neposredno ostaruje dejstvo kolizione norme.Postoje tačke vezivanja koje su postale tipične za pojedine pravne domene.Za statusne i porodične odnose to su:lex nationalis-zakon državljanstva,lex domicili-zakon domicila.Kod stvarnopravnih odnosa:lex rei sitae-zakon mjesta nalaženja stvari.Kod ugovornih:lex loci contractus-zakon mjesta zaključenja ugovora,lex loci solutionis-zakon mjesta izvršenja ugovora.Kod građanskopravnih delikata:lex loci delicti commissi-zakon mjesta izvršenja delikta.Prema tome kakva ovlaštenja daje organu kiji primjenjuje kolizionu normu,tačke vezivanja dijelimo na:neposredno vezujuće i okvirne.Neposredno vezujuće su one kod kojih je zakonodavac sam izvršio vrednovanje mogućih oblika povezanosti jedne pravne kategorije sa raznim suverenitetima i izabrao je jednu vezu koja će nas povezati sa merodavnim pravom.Okvirne su one kod kojih je ovo vrednovanje prepušteno sudiji.Proste i kompleksne-

Proste su one koje nas vode do jednog mjerodavnog prava sledeći zakonodavna uputstva.Kompleksne su unutar iste kolizione norme koje vode do više mjerodavih prava.Stalne i promjenjive-Stalne su one koju su vremenski i prostorno fiksirane.Promjenjive su one koje nisu u jednom konkretnom slučaju fiksirane ni vremenski ni prostorno.

6.KvalifikacijaPojava problema kvalifikacije u svijesti nauke MPP je plod približno istovremenih paralelnih istraživanja Bartina i Kahana.Kvalifikacija je svaka primjena pravnih pojmova na činjenice ili supsumiranje činjenica pod pravne pojmove.Kvalifikacija u širem smislu je objašnjavanje,tumačenje kolizionih normi uopšte,dok je kvalifikacija u užem smislu određivanje pravog smisla kolizionih normi u onim slučajevima kada se pojmovi korišteni u tim normama različito shvataju u raznim državama.Vezuje se za norme koje indirektno regulišu odnose sa elementom inostranosti,putem određivanja merodavnog prava.Prilikom kvalifikacije javlja se jedna specifična dilema:po kome pravu valja poimati određene pojmove i kategorije,koje tumačenje valja izabrati.Sukob kvalifikacija javlja se u dva osnovna vida:dileme se mogu javiti u vezi sa prvim elementom kolizione norme a pitanje se može pojaviti i u vezi sa tačkom vezivanja.Prilokom kvalifikacije pravne kategorije,dilema je zapravo u tome koju ćemo primeniti od dve ili više kolizionih normi čija primjena dolazi u obzir.

7.Načini rešavanja kvalifikacijeKvalifikacija po lex fori-najjači argument u prilog ove kvalifikacije nalazi se u činjenici da se prilikom kvalifikacije radi o razumjevanju kolizione norme.Arfumenti za ovu kvalifikaciju su:shvatiti određene elemente po domaćem pravu svakako je najlakše za sud i smanjuje se mogućnost grešaka u tumačenju i dobija se jedna čvrsta polazna tačka.Kvalifikacija prema lex causaue-prema pravu koje je mjerodavno za odnos koji se raspravlja.Pristalice ovog metoda imaju uglavnom u vidu samo pravne kategorije a ne i tačke vezivanja.Najviše se primjenjuje kod tzv.drugostepenih kvalifikacija,tj.kod tumačenja pojmova prava koje je već određeno kao mjerodavno pravo i koje domaći sud primjenjuje.Treći osnovni tip rješenja kvalifikacije je pomoću autonomnih pojmova.Treba se služiti autonomnim pojmovima nezavisno od nacionalnih prava.Ti pojmovi bi se stavrali u međunarodnim sporazumima ili bi ih sud pronalazio putem komparativnih istraživanjima.Pored osnovna tri rješenja javljaju se i prelazna i sporazumna rešenja.

8.Uzvraćanje i upućivanjePojava problema uzvraćanja i upućivanja na dalje pravo vezuje se po pravilu za odluku Kasacionog suda Francuske u sporu oko zaostavštine Forgo.Postoje tri osnovne pretpostavke da bi u jednom slučaju došlo do renvoi.Načelno-teorijska pretpostavka za renvoi je u tome da se prihvati koncepcija po kojoj kolizione norme upućuju na jedno pravo u cjelini a ne samo na materijalne norme toga prava.Drugi je preduslov u tome da u konkretnom slučaju kolizione norme države suda i kolizione norme države na čije pravo polazne kolizione norme upućuju,budu različite.Ni različitost kolizionih norminije dovoljan preduslov da bi moglo doći do renvoi u jednom slučaju.Teoretičari koji se zalažu za renvoi ističu da ne bi bilo logično primjeniti strano pravo protivno volji domaće države.Osnovne pretpostavke protiv renvoi su da su kolizione norme države suda pozvane da odrede da li ćeu jednom sporu primjeniti domaće ili strano pravo,a ako strano,koje strano pravo.

9.Javni poredakPored izraza javni poredak u našoj literaturi vrlo često se korsiti i termin međunarodni javni poredka.Oba izraza vode porijeklo iz francuskog prava.Ima dva značaja koja su vrlo često povezana ali nisu ista.Pod javnim poretkom se podrazumjevaju same osnovne norme domaćeg

prava koje se u svakom slučaju moraju zaštititi,a može se podrazumjevati i ona institucija MPP koja omogućava da domaći organ ne postupi po uputstvu domaće kolizione norme ili ne prizna stranu odluku koja ispunjava ostale uslove priznanja,a da bi se zaštitio domaći pravni poredak.Postoje dav osnovna pristupa utvrđivanja sadržine i granice javnog poretka.Krug normi koje čine javni poredak jedne države može se nagovjestiti jednom opštom klauzulom.Drugi način je enumeracija onih normi koje obuhvata,ili nabrajanje onih domena u kojima imperativne norme predstavljaju automatski dio javnog poretka.Javni poredak obuhvata samo one domaće norme koje štite najodnovnije vrijednosti našeg poretka.Osnovni nedostatak ustanove jevnog poretka je što ni u zakonodavstvima ni u teoriji ni u praksi nisu oformljeni jasni pokazatelji,jasne pretpostavke za primjenu te ustanove.Ako se ustavova javnog poretka stavlja u dejstvo u postupku preispitivanja strane odluke njeno dejstvo je jednostavno-strana odluka se neće priznati ni izvršiti na domaćoj teritoriji.

10.Izigravanje zakonaAko se vještačkim stvaranjem ili mjenjanjem tačaka vezivanja postiže primjena povoljnijeg prava,umjesto prava koje je manje povoljno riječ je o izigravanju zakona u MPP.Svrha je izigravanja da umjesto prava koje bi bilo mjerodavno da nije došlo do manipulisanja sa tačkom vezivanja,ishodi primjena drugog prava čije će norme dopustiti postizanje takvog efekta,koji ne dopuštaju pravila redovnog merodavnog prava.Najčešći su slučajevi izigravanja zakona u oblasti porodičnih odnosa i statusa pravnih lica.Osnovni element kroz koji se ostavruje fraus legis je stvaranje tačke vezivanja.Drugi elemenat je namjera izigravanja.Izigravanje se postiže manipulacijama u kolizionom domenu,ali su motivi u oblasti materijalnopravnih propisa.Postoje dva osnovna tipa izigravanja zakona.Može se pokušati da se pred domaćim organom nametne primjena stranoga prava,skrećući normalan pravac dejstva domaće kolizione norme vještački stvorene tačkom vezivanja.

11.Saznanje i primena stranog pravaPrimjena stranog prava od strane domaćih organa spada među najznačajnija dostignuća međunarodne pravne saradnje.Domaći organi će da primjene strano pravo pri raspravljanju svih onih privatno-pravnih odnosa,koji prema pravilima domaćeg zakonodavstva imaju odlučujuću vezu sa stranim suverenitetom.Što se mogućnosti saznanja tiče praktične razlike između domaćeg i stranog prava su ogromne.Ako se strano pravo dosledno koncipira kao činjenica automatski se dobija rješenje u pogledu načina saznanja stranog prava.Rješenje je u tome što se problem prebacuje na stranke.Ako stranka koja se poziva na određenu normu stranog prava ne uspije da dokaže sadržinu te norme zahtjev baziran na toj normi će se odbiti.U našoj teoriji strano pravo se dosledno tretira kao pravo.Sudska praksa takođe stoji na staovištu da se strano pravo saznaje i primjenjuje ex officio.

12.Reciprocitet i oblici reciprocitetaReciprocitet je izraz jedne od opštih ideja koje čine temelj MPP.To je izraz teženje da se osigura ravnopravna saradnja među suverenitetima.Uslov reciprociteta u pravnotehničkom smislu znači konkretno uslovljavanje primjene stranog prava,priznanje strane odluke ili nekog prava stranaca istim postupanjem tangirane strane države prema našim građanima,našem pravu i odlukama.Strano pravo na koje ukazuje domaća koliziona norma primjeniće se samo u sluačaju ako se u dotičnoj stranoj zemlji u simetričnom slučaju,primjenjuje naše pravo.ZMPP ne poznaje uslov reciprociteta i retorziju u oblasti određivanja mjerodavnog prava.U domenu sukoba jurisdikcija,reciprocitet i retorzija javljaju se u priznanju i izvršenju stranih sudskih odluka.Prema načinu postanka postoje tri oblika reciprociteta:diplomatski,zakonski i faktički.Prema sadržini postoje dva oblika:formalni i materijalni.

13.Razlika između diplomatskog i faktičkog reciprocitetaDiplomatski reciprocitet nastaje neposrednim sporazumjevanjem država na bilateralnom ili multilateralnom planu.Dvije ili više država dogovore se da u međunarodnom ugovoru postave principe uzajamnog tretmana građana ili sudskih,odnosno,arbitražnih odluka zemalja ugovornica.Prava koja se na taj način čine dostupnim mogu biti posebno nabrojana ili garantovana opštim klauzulama.Zakonski reciprocitet nastaje donošenjem paralelnih zakona.O faktičkom reciprocitetu govorimo tada kada sticanje određenih prava od strane stranaca nije garantovano ni međunarodnim sporazumom.ni paralelnim zakonima,ali se faktički obezbjeđuje u praksi.

14.Mobilni sukob zakona u međunarodnom privatnom pravuJedno od klasičnih poprišta mobilnog sukoba zakona su bračno-imovinski odnosi.U većini zemalja primarna tačka vezivanja kod takvih odnosa je zajednički lex personalis.Pod sukobom zakona (confilt mobile)shvatamo konkurenciju vremenskih i prostornih sukoba zakona,do kojeg dolazi kada se protokom vremena mjenjaju činjenice na kojima se zasniva tačka vezivanja i to na taj način što se vezuje za više pravnih poredaka,potencijalno merodavnih prava.Problem je postojanje promenjive tačke vezivanja.Zanimljiva je komparacija sa ustanovom izigravanja zakona.Specifičnost mobilnog sukoba zakona je u tome što se ne može svesti na pitanje odnosa staroga i novog prava.Radi se o dva ili više paralelno važećih prava u raznim državama za koje se u različitim vremenskim momentima vezala činjenica za koju je tačka vezivanja smatrana odlučujućom.Postoje dva osnovna pristupa rešenja problema:traži se jedinstvena i opšta solucija za probleme confilt mobile ili jedinstvenog rešenja nema već se traži od slučaja do slučaja.

15.Merodavno pravo za pravnu i poslovnu sposobnost fizičkih licaSvuda se smatra da je svaki čovjek subjekat prava,da ima pravnu sposobnost.Izvjesnih razlika ima u pogledu nastanka i prestanka pravne sposobnosti.U najvećem broju zemalja pravna sposobnost nastaje rođenjem,dok u nekim zemljama 24h nakon rođenja.Razlike postoje i po pitanju momenta prestanka pravne sposobnosti,naročito ako je u pitanju proglašenje nestalog lica umrlim.U pogledu posovne sposobnosti razlike su mnogo veće i za praksu značajnije.Najviše su zastupljena 2 shvatanja:odgovarajući uzrast za sticanje poslovne sposobnosti je 18 godina,a po drugom 21.U nekim južnoameričkim pravima poslovna sposobnost se stiče sa 25g.U pogledu određivanja merodavnog prava za fizička lica u uporednom pravu javljaju se tri osnovna koliziona rešenja:primena prava državljanstva,prava domicila i prava mjesta nastanka obaveze.Posebno su široko prihvaćene tačke vezivanja lex nationalis i lex domicili.

16.Državljanstvo, domicil i boravište kao tačke vezivanjaDržavljansto je bitna veza na osnovu koje se određuje pripadnost jednog lica jednoj državi.To je javnopravni odnos između države i lica u kojem lice stiče takav status da su mu dostupna sva prava koja obezbeđuje pravni sistem dotične države.Državljanstvo se stiče na dva osnovna načina:rođenjem i naturalizacijom.To da se državljanstvo stiče rođenjem znači da će dijete dobiti automacki državljanstvo svojih roditelja.Naturalizacija znači naknadno sticanje našeg državljanstva od strane lica koje je imaloneko drugo državljanstvo ili nisu imali ni jedno državljanstvo.U vezi sa korištenjem državljanstva kao tačke vezivanja posebne teškoće predstavljaju apatridi-lica bez državljanstva i bipatridi-lica sa više državljanstava.Domicil ima dva osnovna elementa:faktički i voljni.Faktički se sastoji u prisustvu na jednom mjestu dok je voljni namjera lica da trajno ostane na tom mjestu.Postoji i treći element-poslovna sposobnost.Faktički element ima tri komponente:mjesto stanovanja,protok vremena i odnos lica prema društvenoj sredini.Boravište se javlja kao tačka vezivanja kod statusnih odnosa.Boravište ima lice u mjestu gdje faktički boravi.Ovdje nedostaje voljni elemenat,namjera lica da tu trajno ostane.Moguće je da lice ima prebivalište na jednom mjestu a boravište na drugom.

17.Merodavno pravo za za pravna licaPravna lica su osnovni nosioci međunarodne razmjene dobara.Pravna lica nemaju opštu pravnu sposobnost kao fizička lica,već tzv.spesijalnu sposobnost.Granice te sposobnosti se utvrđuju u registrima.Tačka vezivanja za određivanja merodavnog prava u pogledu sposobnosti pravnih lica je lex nationalis.To znači da se pitanje sadržine i granica specijalne pravne sposobnosti cijeni po pravu one države čija su pravna lica državljani.Česta pojava je da se jedna privredna organizacija vezuje za više država.Najteže je odrediti pripadnost multinacionalnih kompanija.Predlaže se da se pripadnost pravnog lica odredi prema državljanstvu članova glavnog organa,stvarnom sjedištu pravnog lica,centru eksploatacije.Naše pravo prihvata državljanstvo pravnih lica kao tačku vezivanja za određivanja merodavnog prava u pogledu sposobnosti pravnih lica

18.Merodavno pravo za zaključenje brakaU većini država brak se smatra zajednicom jednog muškaraca i jedne žene,te se postojanje ranijeg braka smatra bračnom smetnjom.U pogledu kolizionih normi za zaključenje braka uporedno merodavno PP poznaje uglavnom dva pristupa:prema jednom merodavno je personalno pravo budućih supružnika,a prema drugom,primenjuje se pravo zemlje gdje se zaključuje brak.Prvo pravilo je da treba poštovati materijalne uslove države čiji su državljani lica koja žele da zaključe brak.Ako su oni iz različitih država,kumulativno će se primjeniti propisi tih država o materijalnim uslovima za zaključenje braka.U teoriji i praksi više pristupa ima koncept distributivne kumulacije.Smatra se da se na taj način dovoljno uvažava opravdana težnja države da zadrži kontrolu nad statusom svojih državljana a istovremeno pred vjerenike ne stavlja ne razumljive prepreke.U pogledu uslova za zaključenje braka,merodavno je za svako lice pravo države čiji je ono državljanin u vreme zaključenja braka.Pored personalnog prava verenika predviđena je i merodavnost lex fori ili dela lex fori.Neće se zaključiti brak ukoliko postoji jedna od smetnji:postojanje ranijeg braka,srodstvo i nesposobnost za rasuđivanje.

19.Forma braka sa elementom inostranostiForma braka spada među najznačajnije elemente kroz koje se nastoji da se braku da odgovarajuće dostojanstvo,kao i da se obezbjedi pravna sigurnost.Osnovna koliziona norma u pogledu forme braka danas je manje-više lex loci celebrationis-zakon mjesta svečanosti.To znači da je merodavno pravo zemlje u kojoj je svečanost sklapanja braka obavljena.Merodavno je pravo mjesta gdje je brak zaključen.Brak zaključen u inostranstvu nije odluka koja bi trebala da dobije egzekvaturu prije nego što bi proizvela pravno dejstvo kod nas.Brak zaključen u inostranstvu ne treba da prođe kroz postupak priznanja i izvšenja kao što treba da prođu sudske i arbitražne odluke.Pitanje punovažnosti stranoga braka i pitanje fraus legis moglo bi se kod nas postaviti samo u postupku poništaja.

20.Diplomatsko-konzularni brakoviAko se želi sklopiti brak u inostranstvu,postoji mogućnost da se to učini i u domaćoj formi,a ne prema formi koju predviđa strana država u kojoj se brak sklapa.Takva mogućnost postoji ako se brak zaključuje pred našim diplomatskim ili konzularnim predstavništvima u stranoj državi.Da bi se pred njima mogli sklapati brakovi potrebno je da je diplomatsko-konzularna predstavništva ovlaštena od države koju predstavljaju za sklapanja takvih brakova.Ovo ovlaštenje kod nas daje savezni sekretar za inostrane poslove.D abi brak bio valjan i u državi u kojoj se nalazi predstavništvo potrebno je da se ova država ne protivi sklapanje braka.Zakon ne predviđa mogućnost da se pred našim DKP sklope brakovi naših i stranih državljana.DKP postupaju kao matičari države koju predstavljaju i primenjuju kolizione norme te države.

21.Merodavno pravo za nevažnost braka

Između uslova za zaključenje braka i razloga za poništaj braka ili utvrđivanje braka nepostojećim postoji jasna paralela.Brak će se poništiti upravo iz razloga što za vrijeme zaključenja braka nije bio ispunjen jedan od uslova za zaključenje.Zakon polazi od principa koji je i teorija do sada podržavala,da se poništaj ili utvrđivanje braka nepostojećim valja primjeniti ono pravo prema kojem je brak zaključen.Za zaključenje braka ne mora biti merodavno jedno pravo već može i više.Ako je dosledan princip da se razlozi za poništaj cijene prema onom pravu koje je bilo merodavno kod zaključenja braka,trebalo bi uzeti,da će se svaki razlog cijeniti prema onom pravu koje je cijenjeno prilikom zaključenja braka.Pitanje promjene merodavnog prava može se javiti na dva načina;do promjene može doći tako što bi supružnici promjrnili svoje državljanstvo ili domicil i kada se mjenjaju norme istog merodavnog prava.

22.Merodavno pravo za razvod brakaOdređivanje merodavnog prava u pogledu razvoda braka spada u najznačajnija pitanja MPP.Zakon istiše težnju da se u prvi plan istakne načelo slobode ličnosti i razrješivosti braka.Ovo se načelo ostvaruje tako što se u širokom krugu slučajeva dozvoljava primena samo našeg prava,ako se na taj način olakšava razlog.Zakon polazi od kumulativne primjene zakona država čiji su državljani bračni drugovi.Predviđeno je supsidijarno pravilo za slučaj da se brak ne bi mogao razvesti prema merpdavnom pravu jednog ili oba bračna druga.U takvim slučajevima primeniće se pravo određene republike pod uslovom da makar jedan od bračnih drugova ima naše državljanstvo ili prebivalište.

23.Dejstva braka sa elementom inostranostiOdređivanje merodavnog prava za dejstvo braka sapada među izuzetno složene probleme međ.porodičnog prava.U pogledu dejstva braka treba primjeniti prije svega pravo zemlje čiji su državljani oba supružnika.Teškoće nastaju u slučaju kada supružnici nisu državljani iste države.Problem je složen jer u pogledu dejstva raka praktično nije moguće kumulativno primjeniti više lex nationalisa.Treba se opredjeliti samo za jedno pravo kao merodavno.Ako strane nemaju zajedničko državljanstvo primjenjuje se pravo njihovog zajedničkog domicila,ako nema ni njega njihov poslednji zajednički domicil ili boravište.U našem pravu ne pravi se razlika između dejstva braka za vrijeme trajanja i dejstva koje nastaje po prestanku braka.Kda je riječ o ugovornim imovinskim odnosima merodavno je ono pravo koje je bilo merodavni u trenutku zaključenja bračno-imovinskog ugovora.

24.Vanbračna zajednica sa elementom inostranostiNa odnose u vanbračnoj zajednici primjenjuju se kolizione norme koje važe za odnose u braku i povodom braka.Merodavan je prije svega zajednički lex nationalis lica koja žive u vanbračnoj zajednici.Ako nisu državljani iste države merodavno je pravo države u kojo imaju zajedničko prebivalište.Kada je riječ o ugovornim imovinskim odnosima merodavno je isto pravo,s tim da zakon predviđa da je riječ o lex nationalis ili lex domicili u vreijeme zaključenja ugovora.Vanbračne zajednice nema bez azjedničkog prebivališta ali imovinski zahtjevi na osnovu vanbračne zajednice mogu se postaviti nakon završetka zajednice.Zakon bi trebao postaviti još jednu zajedničku tačku vezivanja-poslednje zajedničko prebivalište lica koja su živjela u vanbračnoj zajednici.

25.Merodavno pravo za zakonsko nasleđivanjeOsnovna tačka vezivanja u pogledu zakonskog nasleđivanja kod nas je lex nationalis ostavioca.Ako je ostavilac u toku svoga života imao više državljanstava,relevantno je ono državljanstvo koje ima u momentu smrti ostavioca.Zakon je propisao posebne odredbe za slučaj da je ostavilac lice bez državljanstva.Tada se lex nationalis zamjenjuje sa lex domicili,ako lice nema ni domicili merodavno je njegovo boravište.Domaćim državljaninom će se smatrati onaj

bipatrid koji ima i naše državljanstvo.Ako je riječ o bipatridu sa dva ili više strana državljanstva,smatraće se da je državljanin one države u kojoj ima prebivalište;ako nema ni u jednoj od zemalja smatraće se da ima državljanstvo one države čiji je državljanin a sa kojom je u najbližoj vezi.Do uzvraćanja i upućivanja na dalje pravo dolazi kada propisi strane države čiji je državljanin ostavilac predviđaju da se ima primjeniti zakon zemlje u kojoj ostavilac ima domicil.Zakon predvida i retorziji

26.Forma testamenta sa elementom inostranostiNaše pravo u pogledu forme testamenta preuzelo pravila Haške konvencije o sukobima zakona u pogledu testamenatrnih odredaba.Testament će u pogledu forme biti punovažan alp je punovažan po jednom od sledećih prava:pravo mjesta gdje je testament sastvaljen,pravo zemlje čiji je državljanin bio ostavilac u momentu sastavljanja testamenta,pravo zemlje čiji je ostavilac bio državljanin u vrijeme smrti,pravo mjesta u kojem je zavještalac imao domicil u vrijeme sastvaljanja testamenta,pravo mejsta u kojem je ostavilac imao prebivalište u vrijeme svoje smrti,pravo mjesta u kojem je ostavilac imao boravište u vrijeme sastavljanja testamenta,parvo mjesta u kojem je ostavilac imao boravište u vreme svoje smrti.Ako su u pitanju nekretnine onda je od značaja mjesto nalaženja nekretnine.Testament će biti punovažan ako je punovažan po bilo kojem od ovih prava.

27.Merodavno pravo za sposobnost za sastavljanje testamentaU pogledeu sposobnosti za sastavljane testamenta merodavno je pravo države čiji je državljanin zaveštalac u vrijeme sastavljanja testamenta.

28.Merodavno pravo za nepokretnostiKod stvarnih prava na nekretninama opšte je prihvaćena tačka vezivanja lex rei sitae.Stvarna prava na nekretninama cijene se prema pravu zemlje gdje se nepokretnost nalazi.Teškoće se javljaju kada se radi o stvarnim parvima koja se vezuju za više nekretnina,među kojima se uspostavljaju relacije.Kod stvarnih službenosti tangirane su dvije nekretnine-povlasni i poslužno dobro.Slično je i kod susjedskih prava.Problem se javlja kada se nekretnine nalaze u različitim zemljama.Tada pravilo lex rei sitae ukazuje na pravo dvije zemlje.Primat se daje pravu države gdje se nalazi nekretnina koja trpi zvjesna ograničenja.Pod lex rei sitae se u pitanju stvarnih službensoti podrazumjeva mjesto nalaženja poslužnog dobra.Isto se rešenje može predložiti u pogledu susjedskih prava koja su jednosmjerna,kod koji se razlikuje samo jedna nekretnina čiji vlasnik trpi ograničenja i druga nekretnina čiji vlasnik koristi ovlašćenja.

29.Merodavno pravo za pokretne stvariU pogledu stvarnih prava na pokretnim stvarima lex rei sitae je vladajuće,ali ne i jedino koliziono rješenje.Kao alternativa javljaju se principi mobilia personam sequuntur-pokretnosti prate ličnost koji dovode do promjene personalnog prava vlasnika pokretne stvari.U nekim pravima postoji lex loci actus-pravo zemlje u kojoj se preuzima pravni posao koji se odnosi na pokretnosti.Postoji i prijedlog da određenu ulogu dobije i autonomija volje.Kod promjene mjesta nalaska pokretne stvari merodavno je pravo one države po čijim su normama prvo stekli svi uslovi za oformljenje ili gubitak spornog stvarnog prava,dok se stvar u toj zemlji nalazi.

30.Stvari u tranzituO stvarima u tranzitu-res in transiti govorimo kada se stvar nađe u prolazu na teritoriji države koja nije država odakle je stvar poslata niti je država opredjeljenja.Kod tačaka vezivanja u teoriji ima najviše pristalica lex loci destinationis.Ovakav stav vlada i u našoj teoriji.Ova tačka je posebno prihvaćena kada je riječ o stvarnopravnim efektima na bazi pravnih poslova koji se

zaključuju dok se stvar nalazi u tranzitu.Drugačija je situacija kada je pravni posao zaključen prije nego što se stvar nađe na teritoriji zemlje koja nije ni država odakle je poslata ni država opredeljenja.U takvim slučajevima treba primjeniti pravo tranzitne zemlje ili u principe pomoću kojih se rješava mobilni sukob.Isto je rješenje i za održaj.Nestaje opravdanje primjene ove tačke vezivanjau slučajevima kada se tranzit prekida ili kada stvari putuju zajedno sa vlasnikom ili držaocem.

31.Merodavno pravo za sredstva prevozaU kolizionopravnu kategoriju osnovnih sredstava prevoza spadaju brodovi i vazduhoplovi,a blizi toj kategoriji su i željeznice.Brodovi i vauduhoplovi imaju državnu pripadnost koja se formira upisom u upisnik brodova odnosno registar vazduhoplova.Ovi upisi imaju konstitutivno stvarnopravno dejstvo.Državnu pripadnost mogu steći i vazduhoplovi i brodovi koji još ne saobraćaju.Mjerodavno pravo na brodovima i vazduhoplovima je pravo države čiju pripadnost brod odnosno vazduhoplov ima.Njihova pripadnost se određuje i prema registru.

32.Stvarna prava na hartijama od vrednosti sa elementom inostranostiOsobeni problem prilikom utvrđivanja merodavnog stvarnog prava u pogledu hartije od vrijednosti nastaju prije svega usled mogućeg razdvajanja kretanja same stvari i hartije u kojoj je inkorporisano stvarno pravo na dotičnoj stvari.Postoji široka saglasnost da je merodavno pravo u pogledu stvarnih prava na hartije mjesto nalaženja hartije-lex cartae sitae.Svojina na samoj hartiji cjeniće se prema mjestu nalaska hartije.Ovo pravilo se može dopuniti normama koje važe za slučaj mobilnog sukoba.

33.Pojam autonomije voljePrilikom određivanja merodavnog prava za ugovore javlja se jedno svojevrsno rješenje.To je ovlaštenje stranaka da same izaberu merodavno pravo,poznato pod nazivom autonomija volje u MPP.Princip je da ljudi mogu samostalno da određuju svoje obaveze.Svoj vrhunac autonomija volje doživljava za vrijeme liberalnog kapitalizma.Autonomija volje je izbor merodavnog prava od strane samih stranaka i od ključnog je značaja za određivanje merodavnog prava za ugovore.Veoma je važno da se precizira autonomija volje kao kolizioni instrument i da se odrede granice njenog domašaja.

34.Oblici autonomije voljeIzričita autonomija volje postoji kada stranke izričito odrede koje će pravo biti merodavno.Postoji i prećutna autonomija volje,prećutni izbor,kada stranke nisu izričito odredile koje će pravo biti merodavno ali se iz ugovora vidi da su imali u vidu jedno pravo kao merodavno.Nagovještaj o tome koje su pravo stranke htjele da nude merodavno mora biti jasan i nesumljiv.Postoji i hipotetička autonomija volje.To je pravo za koje bi bilo logično da su ga stranke htjele,čiju su primjenu trebali da žele.Sud tada ne polazi opšte od volje stranaka već traži pravo koje je najlogičnije.

35.Merodavno pravo za ugovorne odnose u odsustvu autonomije voljeU nedostatku izbora sudovi i drugi organi primene određuju merodavno pravo pomoću supsidijarnih tačaka vezivanja.Lex loci contractus-pravo mjesta zaključenja ugovaora je najvažnije.Ovo je rešenje bilo posebno opravdano u vrijeme kada je transport bio nerazvijen i praktične teškoće su stajale na putu svakodnevne komunikacije.Javlja se i u našem pravu kao pomoćna tačka vezivanja.Lex loci solutionis-zakon mjesta ispunjenja javlja se nešto kasnije.Mjesto izvršenja ugovora nikada ne može biti slučajno.Mjesto je lako utvrditi ako je

određeno ugovorom ili ako je došlo do ispunjenja.

36.Određivanje merodavnog prava po nosiocu karakteristične obavezeMeđu tačke vezivanja spada i domicil dužnika karakteristične obaveze.Za označavanje domicila kod kupoprodaje korsiti se latinska sintagma lex loci venditoris.Ovo vezivanje je čvrsto,ne može biti slučajno i lako se utvrđuje.Tokom poslednjih decenija domicil dužnika karakteristične obaveze se prihvata kao tačka vezivanja u većem broju zemalja.

37.Forma ugovora sa elementom inostranostiOsnovna tačka vezivanja kojom se određuje merodavno pravo u pogledu ugovora je locus regit actum-mjesto vlada činom.Formu treba cjeniti prema mjestu gdje je ugovora nastao.Prihvaćeno je pravilo da u pogledu ugovora čiji su predmeti nekretnine ovaj princip zamjenjuje druga tačka vezivanja,lex rei sitae.Ugovori će biti punovažni ako odgovaraju uslovima koje postvalja država gdje se nekretnina nalazi.Fakultativnost pravila locus regit actum znači da se forma ne mora cijeniti prema pravu mjesta zaključenja ugovora,već prema drugom pravu.Može doći i do primjene prava autonomije na formu ugovora na posredan i neposredan način.

38.Ugovor o kupoprodaji sa elementom inostranostiU pogledu prava i obaveza kupaca i prodavca primjenjuje se prije svega pravo koje su stranke izričito izabrale kao merodavno-podrazumjevajući da je izbor učinjen izričito ili prećutno.U slučaju da nema ni izričitog ni prećutnog izbora,primjeniće se pravo koje je najtesnije povezano sa ugovorom,odnosno sa tužbenim zahtjevom koji se postavlja iz ugovora.Sud i arbitraža će se osloniti prije svega na lex loci venditoris kao pomoćnu tačku vezivanja.Primjeniće zakon domicila ukoliko nema jasnih indikacija da je najtesnije povezano sa ugovorom neko drugo pravo.U pogledu forme ugovora,polazno koliziono pravilo je locus regit actum.

39.Ugovori o pomorskom prevozu sa elementom inostranostiU pogledu prava i obaveza,zakon predviđa primjenu prava koje su stranke izričito ili prećutno izabrale.Izričito se predviđa da se neće primjeniti lex voluntatis u slučaju da je merodavnost toga prava ugovorena izigravanjem zakona,koa ni u slučaju kada pravo vrijeđa javni poredak.Zakon predviđa i neke situacije u kojima se može primjeniti strano pravo.U nedostatku izričite ili prećutne autonomije primjeniće se poravo koje je jantesnije povezano sa ugovorom.Primjeniće se sledeće tačke vezivanja:za glavna prava i obaveze-lex loci contractus,za sporedna prava i obaveze-lex loci solutionis,za ugovor o prevozu zaključen na osnovu opštih uslova brodara-pravo države brodara,za ugovore o tegljenju-lex fori.Što se forme tiče primjenjuje se locus regit actum kao osnovno pravilo.

40.Ugovori o vazdušnom prevozu sa elementom inostranostiU oblasti vazdušnog transporta veoma su značajne međunarodne konvencije koje sadrže prije svega unifikovana materijalna pravila ali i kolizione norme.Najznačajniji sporazum u ovoj oblasti je Varšavska konvencija.U pogledu prava i obaveza iz ugovora o prevozu,merodavno je prije svega pravo koje su stranke sami izabrale.Autonomija volje trpi određena ograničanja.To su pravo ograničenja koje je ustanovljeno radi zaštite interesa putnika.Drugim se ograničenjem isključuje autonomija volje za slučajeve u kojima je ugovorni odnos posebno čvrsto povezan sa domaćom državom.Treće ograničenje ne isključuje autonomiju volje,već samo umanjuje njen domašaj.Kada je riječ o glavnim pravaima i obavezama najtešnije je povezano sa ugovorom pravo one države u kojoj prevozilac ima sjedište u vrijeme zaključenja ugovora.

41.Merodavno pravo za meničnu (čekovnu) sposobnostMjenica i ček spadaju među najvažnije i najšire korištene instrumente platnog prometa i kredita.Iz ovih karakteristika mjenice i čeka slijedi da je neizvjesnost u pogledu mjerodavnog prava veoma nepoželjna.Mjenica i ček spadaju među one oblasti za koje postoje posebno razrađene kolizione norme u našem pozitivnom pravu.Te se norme grupišu oko tri pitanja:mjenična-čekovna sposobnost,forma mjeničnih i čekovnih obaveza i prava i obaveze kod mjenice i čeka.

42.Merodavno pravo za formu meničnih (čekovnih) obavezaOsnovno koliziono pravilo u pogledu fome mjeničnih obaveza i radnji za održavanje mjeničnih prava je locus regit actum,pravilo koje je najšire prihvaćeno za formu pravnih radnji uopšte.To znači da će se oblici mjeničnih radnji cijeniti prema pravu države gdje su pruzete.Ako je u pitanju oblik primanja mjeničnih obaveza,naše pravo predviđa dvije dopune uz locus regit actum.Kao dopunska tačka vezivanja primjenjuje se zakon zajedničkog državljanstva.Druga se dopuna predviđa u pogledu sukcesivno preuzetih mjeničnih obaveza.Ako jedna obaveza ne bi bila punovažna,ne može biti punovažna ni kasnija obaveza.

43.Merodavno pravo za dejstva menice (čeka) i za pojedine menične (čekovne) radnje44.Merodavno pravo za vanugovornu odgovornostU oblasti vanugovorne odgovornosti centralni značaj imaju građanski delikti.Taj značaj se ogleda i u kolizionom regulisanju.U pogledu svake vanugovorne odgovornosti za prouzrokovanu štetu primjenjuju se iste kolizione norme koje se odnose i na delikte.U pogledu kolizionog regulisanja sticanja bez osnova jedna od mogućnosti je da se merodavno pravo traži sa oslonom na neku vrstu osnove za neosnovano obogaćenje.Druga je osnovna alternativa da se rješenje traži sa oslonom na mjesto gdje se ostvarilo obogaćenje.U našoj teoriji na sticanje bez osnova primjenjuje se pravo merodavo za pravni odnos koji je nastao,bio očekivan ili predpostavljen,a povodom koga je nastalo sticanje.U pogledu poslodavstva bez naloga merodavno pravo se često traži preko lica koja se u ovom odnosu javljaju kao povjerilac i dužnik.Naše pozitivno pravo je takođe na stanovištu da je kod negotiorum gestio merodavno pravo zemlje u kojoj je radnja poslovođe izvršena.Zakon sadrži i opšte pravilo kojim se određuje merodavno pravo za vanugovorne obaveze za koje u istom zakonu nije postavljeno posebno pravilo,kao npr.upotreba stvari u tuđu korist,upotreba tuđe stvari u svoju korist.Prema tom parili merodavno je pravo zemlje u kojoj su se dogodile činjenice koje su prouzrokovale obavezu.

45.Merodavno pravo za drumske saobraćajne nezgode po Haškoj konvenciji o merodavnom pravu za drumske saobraćajne nezgodeOktobra 1964.Haška konvencija za MPP razmatrala je mogućnost donošenja jedne konvencije o određivanju merodavnog prava za delikte.U tim uslovima je stvoren tekst konvencije oktobra 1968.koji je stupio na snagu 4.5.1971.g.-a koju je naša zemlja ratifikovala juna 1976.Rešenje Haške konvencije nalazi se u osnovi u sledećem:lex loci delicti commissi je zadržano kao osnovno rešenje ali sa velikim izuzecima.Jedan od ključnih pojmova koje koristi konvencija je mjesto registracije vozila.Konvencija u određenpj mjeri ograničava svoju primjenu i u samom domenu saobraćajnih delikata.To su sledeća pitanja:konvencija se ne primjenjuje na odgovornost proizvođača,prodavaca i servisa vozila,ne primjenjuje se na odgovornost vlasnika puta ili lica čiji je zadatak održavabje puteva,ne primenjuje se za postupke drugih lica,izuzev ako se radi o odgovornosti vlasnika vozila ili nalogodavca,ne primjenjuje se na regresne zahtjeve između lica odgovrnih za štetu,ne primjenjuje se na regresne zahtjeve i subrogaciju u pogledu osiguravajućih društava.Kod nerodavnog prava primjeniće se zakon zemlje u kojoj se dogodila nezgoda,ako se okolnosti slučaja ne bi mogle podvesti pod jedan od izuzetaka koji upućuju na pravo zemlje registracije vozila.

46.Pojam međunarodne nadležnostiPravila o međunarodnoj nadležnosti sudova postavljaju granicu jednog pravosuđa,određuju onaj krug situacija u kojima jedno pravosuđe ima pravo i dužnost da postupa.Svaka država ima pravila o međunarodnoj nadležnosti.To je krug poslova jednog pravosuđa,pravo i dužnost pravosuđa da postupa u određenoj stvari koje sadrže element inostranosti.Promenjuju se domaće norme o pravima stranaca da stupaju u privatno pravne odnose,primjenjuju domaće kolizione norme od kojih zavisi koje će pravo biti merodavno.Na ishod spora može da utiče i ta okolnost što svaki sud primjenjuje svoje proceduralne norme.

47.Odnos međunarodne i mesne nadležnostiOsnovna sličnost međunarodne i mesne nadležnosti je u tome što se u oba slučaja radi o teritorijalnom razgraničenju kompentencija.Osnovna je razlika u tome što pravila o međunarodnoj nadležnosti vrše razgraničenja kompentencija pravosuđa država,a pravila o mesnoj nadležnosti određuju koji će stvarno nadležan sud biti teritorijalno nadležan unutar iste države.Drugačije se pazi na mesnu nego na međunarodnu nadležnost.Njihova pravila vrlo često si ista.

48.Isključiva nadležnostIsključiva nadležnost pravosuđa jedne zemlje isključuje nadležnost sudova drugih država.U slučajevima kada je po našim propisima isključivo nadležno naše pravosuđe,ne dozvoljavamo da strano pravosuđe postupa,a ako bi ipak postupilo i donijelo odluku,takva odluka bi kod nas ostala bez dejstva.U stvarima koje su isključivo rezervisane za domaće pravosuđe ne bi mogle ni stranke da ugovore nadležnost sudova neke strane države.Predviđa se u sledećim slučajevima:ako je riječ o stvarno pravnim sporovima na nekretninama,u bračnim sporovima pod uslovom da je tuženik mdomaći državljanin,u sporovima radi utvrđivanja i osporavanja materinstva ili očinstva,u postupcima za raspravljanjenepokretne zaostavštine,u sporovima o čuvanju,podizanju i odgajanju djeteta,radi davanja maloljetniku dozvole da stupi u brak.

49.Konkurentna nadležnostU slučajevima za koje se predviđa diretktna nadležnost domaćeg pravosuđa,riječ je o konkurenstnoj nadležnosti.To znači da postoji osnova za nadležnost domaćeg pravosuđa,ali time ne isključuje nadležnost drugog pravosuđa-što znači da se neće odbiti priznanje odluke stranog suda.

50.Opšta i posebna međunarodna nadležnostOslonac za opštu međunarodnu sudsku nadležnost je veza sa tuženim.Pokazatelj je prebivališe a nekada i boravište.Prebivalište tuženoga biće dovoljna osnova za nadležnost našeg suda.Kada je riječ o fizičkim licima pored prebivališta često se javlja kao važno i boravište.Kod nas se boravište može javiti kao osnova u dva slučaja:ako tuženi nema prebivalište pa se nameće potreba za alternativnim rješenjem i može biti osnova ako tuženi ima prebivalište ali je tada potrebno da postoji neka druga veza između spora i domaće teritorije.Posebna je karakteristična u posebnoj nadležnosti u bračnim sporovima za slučaj:ako oba bračna druga imaju naše državljanstvo,ako je samo tužilac naš državljanin,bez obzira kakvog su državljanstva bračni drugovi,ako su imali svoje poslednje zajedničko prebivalište kod nas.

51.Zakonska i sporazumno određena međunarodna nadležnostZakonska nadležnost se zansiva na zakonskim normama i mjerilima.Postoji još jedan način zasnivanja međunarodne nadležnosti.Temelj te nadležnosti može da predstavlja i sporazum

stranaka.U našem pravu postoje odredbe kako o sporazumu koji stranke utvrđuju nadležnost stranog suda,atko i o sporazumu o nadležnosti našeg suda.Pretpostavke za tu valjanost su:da je makar jedan od stranaka naš državljanin i da spor ne spada u isključivu nadležnost našeg suda.

52.Aktorska kaucija (cautio iudicatum solvi)Obaveza polaganja cautio iudicatum solvi je obaveza stranaca koji se javljaju u sporu kao tužilac,da položi određen iznos kao kauciju za obezbjeđenje parničnih troškova druge strane,tuženika.Razlog postavljanja ovog pravila je sprečavanje zloupotrebe.Da bi došlo do polaganja kaucije potrebni su sledeći uslovi:tužilac treba da je stranac,ili lice bez državljanstva koje nema prebivalište u našoj zemlji,tuženi treba da postavi zahtjev za polaganje obezjeđenja.Zahtjev se može postaviti samo na pripremnom ročištu ili ako se ono ne održava na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuženi upusti o raspravljanju glavne stvari.Izuzeci se čine po dva osnova:prema vrsi spora o kojoj je riječ i prema državi odakle je stranac.

53.Besplatna sudska pomoćZakon o praničnosm postupku otvara mogućnost našim državljanima da vode postupak,da traže zaštitu svojih prava i tada kada zato ne bi imala materijalnih uslova.Stranka može biti oslobođena plaćanja parničnih troškova,ako ne bi imala mogućnost da snosi te troškove bez štete po svoje nužno izdržavanja ili izdržavanje svoje porodice.Ovo pravo se ne priznaje strancima pod istim uslovima kao i domaćim državljanima.Mora se ispuniti uslov uzajamnosti.

54.Parnična sposobnost stranacaParnična sposobnost je sposobnost stranke da preduzima punovažne radnje u postupku,kao i da prema njoj budu preduzete punovažne parnične radnje.Kod nas tu sposobnost imaju lica koja su poslovno sposobna.Ako je riječ o strancima primjeniće se zakon držae čiji su državljani.U slučaju kada se ne primjenjuju neposrdene domaće norme procesnog prava,već norme prava na koje uakzuje domaća koliziona norma,ta koliziona norma prihvata kao tačku vezivanja lex nationalis,dopunjen sa lex fori.

55.LitispendencijaU situacijama u kojima postoji stvarna mogućnost da se parnica povede u više država,prirodno je da se stranke opredjele za jednu od mogućih formi.Dešava se da se postupak efektivno vodi u više država.Na području istog pravosuđa,dve pravosnažne odluke donijete u istoj stavri se automatski isključuju.Čim jedan sud donese pravosnažnu odluku,ona je res iudicata na području cijelog pravosuđa.Da bi strana odluka imala dejstvo pravosnažno presuđene stvari na području domaćeg pravosuđa,treba da prođe određeni postupak egzekutive.Ranije pokrenuta parnica u inostranstvu ima određene procesne efekte,prekidanje postupka.Da bi došlo do toga potrebna su 3 uslova:da je u pitanju spor za koji ne postoji isključiva nadležnost našeg suda,da između nas i zemlje u kojoj je ranije pokrenuta parnica postoji uzajamnost,da bi naš sud prekinuo postupak treba da postoji zahtjev stranke.

56.Međunarodna pravna pomoćPrisustvo stranog elementa u pravnom odnosu u kojem se raspravlja pred međunarodno nadležnim sudom znači da se za odnos vezuje više suvereniteta,što često dovodi do toga da i određene parnične radnje treba treba preduzeti na području raznih suvereniteta.Radnja koja se najčešće obavlja putem pravne pomoći i koja ima najveći značaj u ovoj oblasti je dostavljanje.U sporovima sa stranim elemntom,dostvaljanje dobija poseban značaj i posebne teškoće.Zakon o praničnosm postupku razlikuje u osnovi tri načaina dostavljanja licima u inostranstvu:ako se radi

o stranim državljanima ili pravnim licima dostavljanje se vrši diplomatskim putem,ako se radi o našim državljanima dostavljanje se vrši preko konzularnih predstavništva,dostavljanje se može vršiti i posredstvaom punomoćnika za prijem pismena.Komunikacija sa stranim sudom teče diplomatskim posredstvom.Pored dostavljanja međunarodna pravna pomoć može da obuhvati i druge radnje kao što su izvođenje dokaza,informativno saslušanje stranaka,pribavljanje obavještenja o adresama,itd.Principi na kojima se zansiva iemeđunarodna pravna pomoć su:princip suverenosti,ravnopravnsoti i načelo efikasnosti.

57.Sistemi priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka Razlikujemo pet sistema priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka.Prvi je sistem ograničenja kontrole.Suština je u tome da se omogućuje izvjesna kontrola strane odluke,ne prihvata se akt organa stranog suvereniteta bezuslovno,ali je ta kontrola ograničena,preispitivanje se može vršiti samo u pogledu taksativno navedenih pitanja.U pogledu sisitema neograničene kontrole moglo bi se ponoviti sve što je izrečeno i u vezi sa prethodnim sistemom s tim da je riječ o neograničenoj kontroli.Treći sistem je sistem revizije po meritumu.Ovaj sisitem dozvoljava da se vrši preispitivanje inostrane odluke ali se dodaje mogućnost da se strana odluka preinači.Prema sistemu prima facie evidens pred sudom koji odlučuje o priznanju vodi se novi postupak.U tom postupku se strana odluka smatra kao dokaz na prvi pogled.Peti sistem je sistem ne-priznavanja stranih odluka.

58.Opšti uslovi za priznanje stranih sudskih odlukaDa bi mogla biti priznata i proglađena izvšnom,strana sudska odluka treba da udovolji određenim uslovima koje navodi naše pozitivno pravo.To su pretpostavke koje se tiču nadležnosti stranog suda,pravosnažnosti odnosno izvšnosti,prava odbrane,odsusutva pravosnažne domaće odluke ili ranije započetog postupka u istoj stvari,javnog poretka i reciprociteta.Kada je riječ o statusnim odlukama opšti uslov se modifikuje nekim posebnim.

59.Posebna pravila za priznanje stranih odluka u statusnim odnosimaProvjera stranih odluka koje se tiču statusa domaćih državljana je po praviluz stroža i ne sadržava se samo na pitanju procedure.Uvodni zakon za Zakon o pranićnom postupku iz 1956.je zahtjevao da strane odluke donijete u ststusnim pitanjima naših državljana budu saglasne sa našim materijalnim pravom.

60.Postupak priznanja i izvršenja stranih sudskih odlukaNaše pozitivno pravo sadrži veoma mali broj posebnih normi o postupku za priznavanje i izvršenje stranih sudskih odluka.Republički odnosno pokrajinski propisi odlučuju o tome koji je sud stvarno nadležan za vođenje postupka priznanja odnosno izvršenja strane sudske odluke.Mjesno je nadležan sud je na čijem području treba sprovesti postupak priznanja odnosno izvršenja.Protiv odluke prvostepenog suda može se izjaviti žalba višoj sudskoj instanci.ZMPP postavlja eksplicitno pravilo prema kojem se o priznanju strane odluke može donijeti odluka u posebnom postupku,a može se priznata tretirati i kao prethodno pitanje u postupku radi izvršenja odluke,s tim da u drugom slučaju odluka o priznanju ima dejstvo samo u tom postupku.Ako je riječ o odluci koja se odnosi na status,ovlaštenje da traži priznanje ima svako lice koje za to ima pravni interes,a ne samo lice koje je u postupku pred stranim sudom učestvovalo kao stranka.Podnošenje zahtjeva za priznanje od strane lica koje nije bilo stranka pred inostranim sudom nije često,ali je u praksi ipak zabilježeno nekoliko slučajeva.