Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 12

VEZIVNO TKIVO

Vezivno tkivo ima niz različitih uloga u organizmu:

• vezivnu (povezuje druga tkiva, primjerice kožu sa strukturama ispod nje)

• gradi ovojnice (čahure) oko organa i međusobno ih odvaja

• oblaže i štiti krvne žile i živce na mjestima gdje ulaze ili izlaze iz organa

• koštano i hrskavično tkivo imaju potpornu i zaštitnu ulogu, koštano skladišti

minerale

• masno (adipozno) vezivno tkivo štiti tijelo od gubitka topline i mehaničkih

naprezanja te predstavlja izvor energije

• hematopoetsko tkivo (poseban tip vezivnog tkiva) proizvodi krv

• krv i limfa služe za prijenos kisika i ostalih tvari u organizmu, te služe u zaštiti

organizma od bolesti

Vezivno tkivo grade:

1. Stanice - različite vrste stanica mezenhimskog porijekla (mezenhim je tkivo

koje potječe od embrionalnog mezoderma).

2. Vlakna - neživi proteinski produkti stanica. Prema proteinima koji ih izgrađuju

vlakna mogu biti:

a. kolagenska - tvore ih debele nakupine proteina kolagena, vrlo su čvrsta i

otporna na istezanje

b. elastična – izgrađena od proteina elastina, pokazuju svojstvo elastičnosti,

tj. mogu se istezati i nakon istezanja vratiti u početni oblik

c. retikularna - tvore ih tanke nakupine kolagena prekrivene glikoproteinima

na površini. Ova vlakna tvore finu mrežu nevidljivu prije diferencijalnog

bojanja srebrom. Često se nalaze u organima imunog sustava kao što je

slezena i limfni čvorovi.

3. Međustanična tvar (ekstracelularni matriks) – može biti tekuća, polutekuća ili

kruta, a čine ju dvije komponente: izvanstanična tekućina i proteoglikani,

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 13

proteini na koje se najčešće vežu hijaluronska kiselina, hondroitin, hondroitin-

sulfat i keratan-sulfat. U matriks se mogu odlagati i mineralne soli.

Stanice vezivnog tkiva su obično široko razmaknute te se između njih nalazi

mnogo međustanične tvari. U vezivnom tkivu je često prisutna dobro razvijena mreža

krvnih žila. Osim što donosi kisik i hranjive tvari samom vezivnom tkivu, ponegdje služi i

opskrbi drugih tkiva kisikom i hranjivim tvarima (primjerice epitelnog). Tablica 1

prikazuje tipove vezivnog tkiva.

Tablica 1. Tipovi vezivnog tkiva.

Vezivno tkivo u užem smislu

Rahlo (areolarno)

Gusto Formirano (bijelo vlaknasto)

Neformirano (žuto elastično)

Vezivno tkivo s posebnim svojstvima

Masno (adipozno)

Elastično

Krvotovorno (hematopoetsko)

Mijeloidno

Limfoidno

Sluzavo

Krv

Limfa

Potporno (skeletno) vezivno tkivo

Hrskavično

Hijalina hrskavica

Elastična hrskavica

Vezivna hrskavica

Koštano Kompaktno

Spužvasto

1. VEZIVNO TKIVO U UŽEM SMISLU

1.1. Rahlo vezivno tkivo

Rahlo vezivno tkivo, naziva se još i areolarno (Slika 1). Ispunjava prostore između

mišićnih vlakana (endomizij), tvori podlogu epitelnim tkivima te obavija limfne i krvne

žile. Ovo se tkivo sastoji od stanica koje su rahlo razbacane u međustaničnoj tvari.

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 14

Slika 1. Rahlo (areolarno) tkivo.

Najvažniji sastojak rahlog vezivnog tkiva je

amorfna polutekuća međustanična tvar. U

matriksu se nalaze i snopovi disperzno

raspoređenih kolagenih vlakana te rijetka mreža

tankih ravnih vlakana elastina, kao i rijetkih

retikularnih vlakana. Stanice su različite:

fibroblasti, makrofagi, mastociti, plazma stanice

i druge. Najbrojniji su fibroblasti i makrofagi.

Fibroblasti su spljoštene, vretenaste stanice koje proizvode matriks i proteinska

vlakna. Imaju ovalnu jezgru. Mogu migrirati prema ozlijeđenom tkivu i lučiti dodatna

vlakna pa imaju ulogu u zacjeljivanju rana.

Makrofagi su stanice sposobne za ameboidno kretanje i fagocitozu bakterija i

drugih stranih čestica. Poput fibroblasta, po potrebi mogu migrirati na područja

bakterijske invazije gdje fagocitiraju mikroorganizme i na taj način brane organizam.

Retikularno vezivno tkivo

Retikularno vezivno tkivo poseban je oblik rahlog vezivnog tkiva u kojem nalazimo

samo tanka retikularna vlakna. Ima potpornu ulogu za stanice timusa, slezene i limfnih

čvorova te koštane srži.

1.2. Gusto vezivno tkivo

Ova vrsta tkiva građena je od istih sastojaka kao i rahlo vezivno tkivo, samo što u

međustaničnoj tvari prevladavaju vlakna, a ne stanice. Vlakna mogu biti paralelna

(formirano vezivno tkivo, primjerice u tetivama) ili nepravilno raspoređena (neformirano

vezivno tkivo, primjerice epimizij i perimizij). Gusto vezivno tkivo nije tako savitljivo

kao rahlo, ali je mnogo otpornije na djelovanje mehaničkih sila.

2. VEZIVNO TKIVO S POSEBNIM SVOJSTVIMA

2.1 Masno (adipozno) tkivo

Masno tkivo je posebna vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice

(adipociti). Te se stanice mogu naći u vezivnom tkivu pojedinačno ili u malim skupinama,

ali ih je većina udružena u velike nakupine i čine masno vezivno tkivo. U muškaraca

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 15

normalne težine masno tkivo čini 15-20% tjelesne težine, a u žena normalne težine 20-

25%. Masno tkivo je najveće spremište energije (u obliku triglicerida) u tijelu. Potkožne

naslage masnog tkiva nalaze se u usmini (dermisu) kože i sudjeluju u oblikovanju površine

tijela, a osim potkožnih naslaga masnog tkiva, ono se nalazi i u mezenteriju, oko bubrega

i oko srca gdje služi za ublažavanje udaraca i potresanja organa. Ispunjava prostore

između drugih tkiva i tako pomaže učvršćivanju organa na njihovim položajima. Mast

slabo vodi toplinu, pa zato sudjeluje u toplinskoj izolaciji tijela.

Svaki adipocit je gotovo u potpunosti ispunjen središnjom masnom kapljicom koja

potiskuje citoplazmu i jezgru uz staničnu membranu (Slika 2). Ukoliko je unos hranjivih

tvari u organizam puno veći od potreba organizma, ove stanice počinju stvarati goleme

nakupine tjelesne masti.

Slika 2. a) masno tkivo; b) adipociti.

Zadatak 1: Promatranje preparata masnog (adipoznog) tkiva.

Na trajnom preparatu bubrega, u adipoznoj čahuri bubrega pogledajte masno

tkivo. Nacrtajte nekoliko adipocita i na crtežu označite sljedeće strukture:

• kapljica masti

• jezgra masne stanice (adipocita)

• citoplazma uz rub stanice

2.2. Hematopoetsko (krvotvorno) tkivo

Hematopoetsko tkivo se nalazi u koštanoj srži, a tijekom embrionalnog razvitka i

u jetri. Koštana srž ispunjava prostore u unutrašnjosti kosti. Već je makroskopski

moguće razlikovati dvije vrste koštane srži, crvenu i žutu. U crvenoj koštanoj srži

nastaju krvne stanice, dok su u žutoj koštanoj srži najzastupljenije masne stanice.

a) b)

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 16

Tijekom prvih godina života cjelokupna koštana srž je crvena, a vremenom najvećim

dijelom prelazi u žutu.

Koštana srž proizvodi različite stanice iz multipotentnih krvotvornih matičnih

stanica (hemocitoblasta). Izraz multipotentne stanice odnosi se na njihovu sposobnost

se diferenciraju u različite loze stanice krvi i limfe (Slika 3). Multipotentne matične

stanice diferenciraju se u stanice mijeloidne loze (eritrociti, trombociti, granulociti,

monociti/makrofagi, mastociti) i stanice limfoidne loze (limfociti, stanice NK).

2.3. Krv i limfa

Krv i limfa su tekuća vezivna tkiva (krvne stanice se nalaze u tekućoj

međustaničnoj tvari) koja omogućuju izmjenu tvari i komunikaciju između tkiva i

organa u tijelu. Tekuća međustanična tvar se kod krvi naziva krvna plazma i u njoj se

Slika 3. Hematopoeza (razvoj i diferencijacija krvnih stanica).

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 17

nalaze krvne stanice koje se od plazme mogu odvojiti centrifugiranjem. Krvna se

plazma sastoji od vode, proteina, mineralnih soli, hormona i drugih tvari (vidi Priručnik

za vježbe iz Biologije 1). Od proteina su najzastupljeniji:

• albumini koji nastaju u jetri i služe u regulaciji koloidno-osmotskog tlaka krvi tako

što na sebe vežu vodu, katione (poput Ca2+, Na+, K+), masne kiseline, hormone i

druge tvari, α- i β-globulini koji služe u prijenosu tvari i γ-globulini koji služe u

obrani od infekcija te

• fibrinogen koji sudjeluje u stvaranju krvnog ugruška.

Krvna plazma kojoj je odstranjen fibrinogen naziva se krvni serum. Prema ulozi

koju imaju u organizmu krvne stanice možemo podijeliti na crvene krvne stanice

(eritrocite; sudjeluju u prijenosu kisika i ugljičnog diokisida) i bijele krvne stanice

(leukocite; sudjeluju u obrani organizma od stranih čestica, mikroorganizama, parazita ili

vlastitih promjenjenih stanica).

a) Eritrociti ili crvene krvne stanice (Slika 6): Crvenu boju kao i prijenos plinova

omogućuje protein hemoglobin, koji se sastoji od četiri polipeptidna lanca. Svaki

polipeptidni lanac ima prostetičku skupinu hem (vidi Priručnik za vježbe iz Biologije

1). Za razliku od većine kralješnjaka, zreli eritrociti sisavaca nemaju jezgru. To su

ovalne stanice udubljene u sredini, pa kažemo da su bikonkavnog oblika.

b) Leukociti ili bijele krvne stanice: Sudjeluju u obrani organizma. Po postojanju

granula u citoplazmi dijele se na granulocite i agranulocite.

Granulociti (Slika 4) imaju jezgru koja je podijeljena na dva ili više režnjeva pa se

još nazivaju i polimorfonuklearni leukociti. U ovisnosti o bojama koje boje njihove

granule (sekrecijski mjehurići s enzimima) u citoplazmi, dijele se na:

- neutrofile: Jezgra im je podijeljena u više režnjeva (segmentirana), a granule sadrže

proteolitičke enzime i boje se bojama neutralne pH vrijednosti. Fagocitiraju

bakterije i mrtve stanice te tvore gnoj.

- eozinofile: Imaju potkovičastu jezgru i služe u obrani od parazita. Granule se boje

a) b) c) Slika 4. Granulociti. a) neutrofil b)

eozinofil c) bazofil.

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 18

kiselim bojama.

- bazofile: Jezgra im je podijeljena u dva režnja, a granule sadrže heparin i histamin i

boje se bazičnim bojama. Imaju ulogu u obrani organizma, ali i razvoju alergijskih

reakcija.

Agranulociti (negranulirani leukociti - Slika 5) imaju nesegmentiranu okruglu ili

bubrežastu jezgru. Ime su dobili u vrijeme kada još nisu bile razvijene napredne tehnike

mikroskopiranja prema tome što u citoplazmi nemaju jasno vidljive granule (za razliku od

granulocita). Međutim, kasnije je utvrđeno da i neki agranulociti mogu sadržavati vrlo

sitne granule. Unatoč tome, ostalo se pri starom nazivlju. Agranulociti se dijele na

limfocite i monocite. Limfociti se dijele na velike (veliki granulirani limfociti i

prirodnoubilačke stanice ili stanice NK (prema engl. natural killer) i male (limfociti T i

B). Limfociti T i B se razlikuju po svojoj funkciji i mjestu sazrijevanja. Limfociti T

sazrijevaju u timusu, a limfociti B dijelom u koštanoj srži, a zatim u sekundarnim

limfatičkim organima. (U ptica sazrijevaju u posebnom organu koji se naziva bursa

Fabricii i po tome su dobili ime - B limfociti.) T i B limfociti služe u prepoznavanju

stranih antigena. Nakon što je došlo do prepoznavanja, limfociti B se diferenciraju u

velike stanice s puno zrnatog endoplazmatskog retikuluma tzv. plazma stanice koje luče

protutijela (γ-globuline, imunoglobuline), proteine za obranu od infekcija (humoralna

imunost). T limfociti proizvode citokine, male signalne proteine kojima reguliraju imuni

odgovor (regulacijski i pomoćnički T limfociti). Dio T limfocita (citotoksični T limfociti)

su uključeni u staničnu imunost te kao i NK stanice imaju granule u citoplazmi koje

sadrže proteine perforin i razne proteaze poznate kao granzimi. Otpuštanjem granzima

ubijaju mikroorganizme ili susjedne promjenjene stanice (tumorske ili virusima zaražene

stanice) pa za njih kažemo da djeluju citotoksično.

Monociti su najveće krvne stanice. Vrlo brzo izlaze iz krvi u okolna tkiva gdje

postaju tkivni makrofagi i fagocitiraju strane čestice, bakterije, druge mikroorganizme

Slika 5. Agranulociti. a) limfocit, b) monocit. Strelica označava trombocit. a) b)

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 19

i otpadne tvari. Makrofagi također sadrže proteolitičke enzime, ali ih koriste za

razgradnju fagocitiranog sadržaja.

Osim ovih stanica, u krvi se mogu naći i trombociti ili krvne pločice (Slika 5) koji

nisu stanice, već fragmenti nastali raspadanjem posebnih stanica koštane srži

(megakariocita), a sudjeluju u stvaranju krvnog ugruška.

Mast stanice (mastociti) su stanice koje zajedno s bazofilima sudjeluju u

reakcijama akutne upale, te u obrani od velikih parazita. Međutim, mastociti su veći od

bazofila, a jezgra im nije segmentirana. Nalaze se u tkivima i to u velikom broju u blizini

krvnih žila. Sadrže granule koje sadrže heparin i histamin. Heparin je antikoagulans

prisutan u svim tkivima sisavaca. Sprečava pretvorbu protrombina u trombin, a time i

grušanje krvi. Histamin se oslobađa iz ozlijeđenog tkiva. Uzrokuje vazodilataciju, tj.

povećava propusnost kapilara što pospješuje nakupljanje ostalih stanica imunosnog

sustava na mjestu ozljede/infekcije. Također, sudjeluje u reakcijama preosjetljivosti

(alergijskim reakcijama).

U prethodnom tekstu opisana je ljudska krv i većina rečenog može se primijeniti

na sve sisavce. Međutim, krvne stanice ostalih (nižih) kralježnjaka se razlikuju od krvnih

stanica sisavaca. Eritrociti nisu okrugli već ovalni te imaju jezgru. Nadalje, tipovi i udjeli

leukocita variraju ovisno o vrsti. Krvne pločice kod nižih kralježnjaka ne postoje, već

umjesto njih ulogu u zgrušavanju krvi imaju male stanice s jezgrom. Limfa je tekuće

vezivno tkivo koje cirkulira limfatičkim optjecajnim sustavom. Nastaje skupljanjem

izvanstanične (intersticijske) tekućine u zasebne limfne žile kojima limfa odlazi prvo u

limfne čvorove, a onda u (venski) krvotok, miješajući se na taj način s krvi. Ukoliko se u

limfi nađu bakterije, one će biti uništene u limfnim čvorovima. Osim u obrani od

infekcija, limfa ima ulogu i u prijenosu metaboličkih produkata stanica.

Zadatak 2: Stanice krvi kralješnjaka.

Pogledajte trajne preparate krvnog razmaza sisavaca i nekog drugog kralješnjaka

(ribe, vodozemca, gmaza ili ptice). Nacrtajte i na crtežu označite :

• eritrocit sisavca (bez jezgre)

• eritrocit s jezgrom

• granulirani leukocit

• agranulirani leukocit

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 20

Slika 6. Krvni razmaz a) sisavca (eritrociti i granulociti); b) vodozemca (eritrociti s jezgrom).

eozinofil

bazofil neutrofil

a) b)

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 21

Slika 7. Shema građe hrskavičnog tkiva.

perihondrij

međustanični matriks

fibrociti

hondrociti u lakunama

3. POTPORNO (SKELETNO) VEZIVNO TKIVO

3.1. Hrskavično tkivo

Hrskavica se, kao i svako vezivno tkivo, sastoji od stanica, vlakana i međustanične

tvari (matriksa). Stanice hrskavičnog tkiva nazivaju se hondrociti. Hondroblasti su

preteče hondrocita. One sintetiziraju i izlučuju međustaničnu tvar, te se razvijaju u

hondrocite i ostaju smještene u šupljinama međustanične tvari, lakunama (Slika 7). Za

razliku od kosti, iz lakuna ne izlaze kanalići

koji se protežu ekstracelularnim matriksom.

Najvažnije makromolekule prisutne u obilno

razvijenoj međustaničnoj tvari hrskavičnog

tkiva su kolagen, hijaluronska kiselina i

hondroitin-sulfat (koji je najčešće vezan na

proteine u obliku proteoglikana). Vlakna koja

su uložena u matriks su većinom kolagenska

te elastinska (elastična hrskavica, koja je

izrazito gipka, sadržava u međustaničnoj

tvari velike količine elastina).

Rubni dio hrskavice je okružen

perihondrijem, ovojnicom građenom od gustog neformiranog vezivnog tkiva koja poput

čahure okružuje hrskavicu. U perihondriju se nalaze krvne žile za prehranu hrskavice

koja sama ne sadrži krvne žile te se hrani difuzijom nutrijentima koji dolaze iz

perihondrija. Hrskavica je čvrsto i otporno tkivo pa apsorbira naprezanja u zglobovima.

Uloga hrskavice je i potpora mekim tkivima. Tijekom razvoja, cijeli je kostur građen od

hrskavičnog tkiva koje vremenom okoštava. Postoje tri tipa hrskavičnog tkiva koje se

međusobno razlikuju prema sastavu međustanične tvari (matriksa): hijalina, elastična i

vezivna hrskavica.

3.1.1. Hijalina hrskavica

Hijalina hrskavica (Slika 8) je najrasprostranjenija vrsta hrskavice. U

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 22

Slika 8. Hijalina hrskavica okružena perihondrijem.

Slika 9. Elastična hrskavica.

hondrocit

lakuna

matriks s elastičnim vlaknima

međustaničnu tvar koja sadrži hondroitin-sulfat uložena su kolagenska vlakna koja se ne

ističu promatramo li ih

svjetlosnim mikroskopom, pa

se hijalina hrskavica doima

poput staklene glatke

površine. Taj se tip hrskavice

nalazi na zglobnim površinama

pokretnih zglobova, u stijenci

većih dišnih putova (nos,

grkljan, dušnik, bronhi) i na

ventralnim (trbušnim)

krajevima rebara. Gradi i

skelet riba hrskavičnjača (primjerice, raže i morski psi).

3.1.2. Elastična hrskavica

Međustanična tvar osim kolagenskih vlakana sadrži i gustu mrežu tankih

elastičnih vlakana (Slika 9), pa se čitava hrskavica nakon naprezanja vraća u prvobitni

oblik. Nalazi se primjerice u ušci i grkljanu.

3.1.3. Vezivna (vlaknasta) hrskavica

Vezivna hrskavica nalazi se u dijelovima tijela koji su izloženi znatnom

mehaničkom opterećenju težinom. Međustanična tvar sadrži mrežu od snopova gusto

pakiranih kolagenskih vlakana. Nalazi se primjerice u međukralješničkim diskovima i

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 23

spoju kostiju zdjelice.

Zadatak 3: Promatranje hijaline hrskavice.

Na trajnom preparatu poprečnog presjeka dušnika pronađite dio koji je izgrađen

od hijaline hrskavice, nacrtajte ga i na crtežu označite sljedeće strukture:

• hondrocit u lakuni

• međustanična tvar (matriks) s

kolagenim vlaknima

• lakuna

• perihondrij

Zadatak 4: Promatranje elastične hrskavice.

Na trajnom preparatu pronađite dio koji je izgrađen od elastične hrskavice,

nacrtajte ga i na crtežu označite sljedeće strukture:

• hondrocit u lakuni

• međustanična tvar (matriks) s kolagenim i elastičnim vlaknima

3.2. Koštano tkivo

U viših kralježnjaka kost je glavni sastojak kostura i jedan od najtvrđih

materijala. Kost daje potporu tijelu i čvrsto hvatište na koje se vežu mišići (potporna

uloga kosti), štiti vitalne organe u prsnoj i lubanjskoj šupljini i štiti koštanu srž (zaštitna

uloga). Osim toga, kosti služe kao spremište kalcija, fosfora, magnezija i drugih iona, koji

se mogu osloboditi iz ili pohraniti u kosti kako bi se održala njihova stalna koncentracija

u tjelesnim tekućinama (metabolička uloga kosti).

To je kalcificirano vezivno tkivo izgrađeno od krute ovapnjele međustanične tvari

(koštani matriks) u koju su uložene stanice. Matriks sadržava oko 30 % organske tvari

zvane osteoid (kolagena vlakna i glikoproteini) i oko 70 % anorganske (mineralne soli od

kojih je najzastupljeniji hidroksiapatit, Ca10(PO4)6(OH)2, ali prisutne su i različite

količine natrijevih, magnezijevih, kalijevih, kloridnih, floridnih, hidrogenkarbonatnih i

citratnih iona).

U koštanom tkivu prisutne su tri vrste stanica:

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 24

1. Osteoblasti (grč. osteon, kost) su stanice ovalnog oblika i imaju mnogobrojne

citoplazmatske nastavke. Oni sintetiziraju i izlučuju organske sastojke koštanog

matriksa (osteoid), a nužni su i za ugrađivanje anorganskih sastojaka u matriks.

Osteoblasti se uvijek nalaze na površinama koštanog tkiva, poredani u nizu poput

stanica jednoslojnog epitela.

2. Kada se osteoblast u potpunosti okruži tek izlučenim matriksom, postaje osteocit.

Osteociti se nalaze u šupljinama koštanog matriksa, lakunama. Svaka lakuna sadrži

jedan osteocit povezan s ostalim lakunama pomoću uskih koštanih kanalića

(kanalikuli) koji prolaze kroz matriks. Kanalikuli sadržavaju citoplazmatske izdanke

osteocita i kapilare koje prolaze kroz matriks (Slika 11). Prokrvljenost je nužna jer

je opskrba kisikom i hranjivim tvarima difuzijom kroz kruti matriks koštanog tkiva

nemoguća.

3. Osteoklasti su velike stanice s velikim brojem jezgri, vakuola i mjehurića. Ove

stanice sudjeluju u resorpciji koštanog matriksa, pa zajedno s osteoblastima imaju

ulogu u pregradnji

koštanog tkiva.

Poprečno

presječena kost

promatrana golim okom

sastoji se od homogenog

područja bez šupljina

(kompaktno koštano

tkivo) i područja s brojnim međusobno povezanim šupljinama (spužvasto ili spongiozno

koštano tkivo – Slika 10). Epifize dugih kostiju su krajnja proširenja izgrađena od

spužvaste kosti prekrivene tankim slojem kompaktne kosti. Cilindrični srednji dio kosti

se naziva dijafiza. Ona je izgrađena od kompaktne kosti sa samo malo spužvaste kosti s

unutrašnje strane, oko šupljine koštane srži.

Unutrašnju i vanjsku površinu svih kosti oblaže sloj gustog nefomiranog vezivnog

tkiva. Taj sloj se naziva endost ako se nalazi na unutrašnjoj i periost (pokosnica) ako se

nalazi na vanjskoj površini kosti.

Kompaktna kost

Spužvasta kost

Slika 10. Makroskopska građa koštanog tkiva.

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 25

Slika 11. Poprečni presjek koštanog tkiva: 1) osteon; 2) Volkmannov kanal; 3) lamela; 4) Haversov kanal; 5) lakuna s osteocitima od koje se pretežu koštani kanalići (kanalikuli) u lamelama međustanične tvari).

1)

2)

3)

4)

5)

Osteon ili Haversov sustav osnovna je funkcionalna jedinica kosti (Slike 11 i 12).

Nastaje tako što osteoblasti talože organske i anorganske komponente kosti, tj. izlučuju

mineraliziranu međustaničnu tvar u obliku koncentričnih slojeva (lamela) oko središnjeg

kanala zvanog Haversov kanal kojim prolaze krvne žile i živci. Lamele su izgrađene od

usporedno poredanih kolagenih vlakana koja su impregnirana kristalima apatita. Kolagena

vlakna susjednih lamela nisu međusobno usporedna, već su pod kutem. Takav raspored

daje kosti maksimalnu čvrstoću. U sredini svakog osteona nalazi se središnji Haversov

kanal koji je s osteocitima unutar pojedinih lakuna povezan brojnim kanalićima. Ova

mreža omogućava prolazak nutrijenata, metaboličkog otpada i plinova (CO2 i O2) između

stanica. Haversovi kanali su povezani s koštanom srži, periostom te jedan s drugim

poprečnim ili kosim Volkmannovim kanalima (Slike 11 i 12). Oni teku manje ili više

okomito na površinu kosti. Granicu svakog Haversovog sustava tvori istaložena amorfna,

cementna tvar, izgrađena od mineraliziranog matriksa s malo kolagenih vlakana.

Praktikum iz Biologije 2

Vježba br. 3 26

Slika 12. Shema strukture kosti.

Zadatak 5: Promatranje preparata poprečnog presjeka kompaktne kosti.

Nacrtajte nekoliko osteona i na crtežu označite sljedeće strukture:

• osteon

• lamele

• lakune s osteocitima

• Haversov kanal

• Volkmannov kanal