Dr. sc. Miroslav Dodig

SENZOMOTORIČKE RELACIJE ORGANIZMA I BRZINA TRANSMISIJE IMPULSA KROZ AFERENTNE I EFERENTNE KANALE

S A Ž ET A K

Na uzorku od 22 ispitanika muškog spola, starih 20-22 godine, izvršena je analiza senzomotoričkih reakcija i brzine transmisije impulsa kroz aferentne i eferentne kanale. Primijenjena je baterija od 32 testa mjerenih na posebno konstruiranom instrumentariju. Dobiveni podaci su obrađeni deskriptivnom i korelacijskom analizom.

Dobiveni rezultati su ukazali da procesi vremena reakcije, vremena proticanja u gibanju, vremena gibanja i brzine gibanja imaju topološku određenost prema pojedinim dijelovima tijela. Za varijabilitet i kovarijabilitet struktura odgovorni su mehanizmi za regulaciju i struktuiranje impulsa kroz živčane kanale ekscetornih procesa u sinapsama, regulaciju ekscitacije, broja aktiviranih motoričkih jedinica, sinergijske regulacije i regulacije tonusa.

1. PROBLEM

Svaka reakcija organizma sadrži izvjesne elemente perceptivno motoričkih struktura gibanja bez kojih naše namjere nikada ne bi postale stvarne radnje. Površni senzibilitet omogućava organizmu prosuđivanje njegovih odnosa prema utjecajima okolinskog svijeta s kojim organizam dolazi u neposredni kontakt i usklađuje statičke i kinetičke funkcije lokomotornih organa pojedinih dijelova tijela, kao i čitavog tijela (6, 9, 19.).

Raznovrsnost čovjekovih gibanja i motoričkih zadataka koje on rješava pojedinim dijelovima tijela i cijelim tijelom realiziraju se proticanjem određenih faza, a skoro uvijek počinju sa senzomotoričkom reakcijom. Veliko značenje ima brzina kojom jedinka može reagirati u adekvatnim situacijama. Ovaj činilac djelomično određuje uspješnost jedinke u interakciji s vanjskim svijetom (5,16,20,25).

Manifestne motoričke reakcije ovise od podražljivosti receptora, prijenosa podražaja u centralni nervni sistem (stvaranje aferentnog signala), prolaženja podražaja kroz nervnu mrežu (stvaranje eferentnog signala), prenošenja (efektornog) signala, iz centralnog nervnog sistema do efektora (mišića), podraživanja efektora, sve do pojave mehaničke aktivnosti u njemu i realizacije gibanja (1,2,3,5,8,23).

Veliki dio nervne regulacije temelji se na podražaju koji u toku aktivnosti dolazi do različitih receptora izazivajući njihovo podraživanje. Srednji živčani sustav sačinjava stotine i tisuće odijeljenih skupina neurona. U te skupine ulazi mnoštvo odijeljenih skupina vlakna (aferentna vlakna), a iz njih izlaze eferentna vlakna. Prema tome, impulsi podražaja odvode se iz osjetila aferentnim neuronima u različite nervne centre, tu se vrši pretvorba i prebacivanje na eferentne neurone koji dolaze do efektora (mišića) koji reagira određenim gibanjem. Prvi začeci u istraživanju sistematske povezanosti između mjerljivih vidova fizičke energije i

mjerljivih atributa osjetilnih doživljaja jedne individue datira od prilike prije sto godina (prema Helmholz, 1850.).

Na najvišem nivou odlučivanja u cerebralnom korteksu čovjek se ponaša kao jednokanalni mehanizam (26,27). Brzina kojom se podaci prenose nervnim kanalima je striktno ograničena. Kad osjetilo primi informaciju, (signal) određeno vrijeme (refraktorno vrijeme), bit će onemogućeno daljnje primanje informacija i donošenje odgovarajućih odluka (4,18,23,24).

Reakcija organizma uzrokovana djelovanjem nekog podražaja na osjetne receptore i prenošenje tog podražaja do efektora koji reagira na podražaj predstavlja vrijeme reakcije, koje se definira kao vremenski interval između pojave podražaja i prvog znaka odgovora (11,13,14,15,21).

Vrijeme reakcije i vrijeme gibanja u nizu istraživanja (4,11, 12,13,17) pokazuju (malu) slabu povezanost između navedenih struktura, iako je (21) u jednom slučaju dobivena korelacija od 0.56. Međutim, određeni broj istraživanja (2,4,7,22) ukazuje na relativno veliki stupanj specifičnosti u odnosu na distribuciju podražaja pojedinih morfoloških dijelova tijela (noge, ruke).

Obzirom da se pri realizaciji motoričkih gibanja vrši integracija vrlo širokog opsega. Uključivanja različitih regulativnih mehanizama, te da je izvor varijabiliteta, motoričkog gibanja kompleksan, čini se mogućim pretpostaviti da tome doprinosi i mehanizam za regulaciju brzine protoka informacija kroz aferentne i eferentne kanale. Budući da vrijeme reakcije i vrijeme izvođenja gibanja predstavlja izvor dijela zajedničkog varijabiliteta, a obzirom na objašnjenje fenomena senzomotoričkih reakcija organizma, projicirano je istraživanje sa ciljem da se istraže brzina transmisije impulsa kroz aferentne i eferentne kanale.

2. METODE

Uzorak ispitanika uzet je iz populacije studenata muškog spola, starih 20-22 godine. U sistem selekcije i odabira uključeni su restriktori koje su radi karaktera ovog istraživanja konačni uzroka ispitanika ogranicili na 20 ispitanika. Planirani uzorak osigurava stupanj pouzdanosti od 0.95, da svaki koeficijent korelacije jednak ili veći od 0.42, smatra različitim od nule.

Mjerenje vremena reakcije organizma, vremena proticanja gibanja, vremena gibanja, amplitude u gibanju i brzine u gibanju, izvedeno je prema zahtjevima primijenjenih metoda mjerenja (slika 1). Postupak prikupljanja informacija i određivanje parametara izvršeno je primjenom instrumentarija KINEZIOMETAR,1 priključen na električno računalo COMMODORE 64,2 koje je omogućilo mjerenje analognih vrijednosti mirovanja ili kretanja pojedinih dijelova tijela ili cijelog tijela.

Kako se neki dio tijela okreće oko neke osi (podlaktica, nadlaktica, potkoljenica-natkoljenica), pokretni dio kineziometra, bit će proporcionalan kutu zaokreta tog pokretnog dijela. zaokret kineziometra izražen otporom je srazmjeran položaju tijela koji u analogno-digitalnom konverteru (ADC), analogne vrijednosti

1 KINEZIOMETAR - izrada instrumentarija i njegova primjena izvršena je na Fakulteta za pomorstvo i saobraćaj Rijeka" 1987. prezentiran je na III. kongresu pedagoga fizičke kulture, Novi Sad, 1987.

2 COMMODORE 64 - ima 8 bitne analogne digitalne konvertere koji osiguravaju točnost mjerenja od 2-8, tj.256 dijelova osnovne vrijednosti.

pretvara u takve električne vrijednosti kakve računar može pročitati.3

Dobiveni rezultati u digitalnom obliku omogućavaju transformaciju, kondenzaciju, numeričko-statičku i grafičku obradu podataka (u tu svrhu razvijena je programska podrška uz promjenu programskog jezika SIMON'S BASIC. Signalni sistem (svjetlosni i zvučni) direktno su uključeni na pretvornik (ADC), koji su sinkronizirani sa mjernim sistemom. Mjerenje počinje kad se da kontakt na signalnom sistemu prema opciji signala.

Slika 1. Shematski prikaz instrumentarija mjernog sistema i položaj kineziometara na tijelu

Za ovo istraživanje određena su gibanja koja su omogućila dobivanje značajnih informacija. Položaj tijela i zadatak izvođenja zadanih gibanja sa primijenjenim sistemom za mjerenje riješeno je na ovaj način:

(1) Ispitanik se postavlja na podlogu u ležeći položaj na leđima, opruženih nogu i ruku pored tijela,

(2) Na određeni signal (svjetlosni - zvučni) ispitanik vrši gibanje rukama i/ili nogama (fleksija i ekstenzija).

U ovom položaju izvedena su gibanja koja su bila nosioci osnovnih informacija. na osnovu postupka za procjenu senzomotoričkih reakcija organizma i brzine transmisije impulsa kroz aferentne i eferentne kanale izoliran je skup od 32 varijable koje su bile nosioci informacija o vremenu reagiranje na podražaj, vremenu koje protekne od danog signala do kraja izvedenog gibanja, vrijeme izvođenja gibanja i brzina izvedenog gibanja.

Uzorak varijabli za ovo istraživanje formiran je prema zahtjevima ciljeva i zadataka istraživanja. Procijenjeno je vrijeme reakcija organizma, vrijeme proticanja gibanja (od početka podražaja do kraja gibanja), vrijeme u

3 Analogna digitalna obrada informacija sastoji se u tome što u digitalnoj obradu jedan jedini element predstavlja simbol u deskriptivnom jeziku, što znači nosi određenu bit informacija, dok analogne informacije predstavljaju kontinuirane fizikalne veličine.

gibanju (od vremena reakcije do kraja gibanja), amplituda u gibanju i brzina u gibanju, izvršena je uzorkom varijabli sastavljenog od skupa 32 varijable. Testovi su označeni posebnim šiframa u kojima prva dva slova označavaju prostor-senzomotoričke strukture (SS), treće slovo označava vrstu podražaja svijetlost (S) i zvuk (Z), četvrto i peto slovo dio tijela kojim se gibanje realizira - noga lijeva (NL), ruka lijeva (RL), noga desna (ND), ruka desna (RD) i šesto slovo označava predmet mjerenja.

Vrijeme reakcije organizma (S),vrijeme u gibanju (T), vrijeme u proticanju gibanja (V) i brzina gibanja (B).

(1) Varijable za procjenu vremena reakcija organizma (S). 1. (SSSNLS), 2. (SSSRLS), 3. (SSSNDS), 4. (SSSRDS), 5. (SSZNLS) , 6. (SSZRLS ), 7. (SSZNDS), 8. (SSZRDS).

(2) Varijable za procjenu vremena u proticanju gibanja (T). 1. (SSSNLT), 2. (SSSRLT), 3. (SSSNDT), 4. (SSSRDT), 5 .SSZNLT), 6. (SSZRLT), 7. (SSZNDT), 8. (SSZRDT).

(3) Varijable za procjenu vremena u gibanju (V). 1 . (SSSNL V), 2. (SSSRLV ), 3. (SSSNDV), 4. (SSSRDV), 5. (SSZNL V) , 6. (SSZRZV), 7. (SSZNDV), 8. (SSZRDV) .

4. Varijable za procjenu brzine u gibanju (B). 1. (SSSNLB7, 2. (SSSRZB), 3. (SSSNDB), 4. (SSSRDB), 5. (SSZNZB) , 6 . (SSZRZB), 7. (SSZNDB), 8. (SSZRDB) .

Metode za obradu podataka odabrane su prema zahtjevima ciljeva i zadataka i analize podataka. Podaci koji su dobiveni mjerenjem podvrgnuti su obradi.

(1) Ustaljenim deskriptivnim postupcima utvrđene su karakteristike varijabli.

Izračunati su osnovni parametri, aritmetička sredina (xA), standardna devijacija (SIC), minimalni (MIN) i maksimalni (MAX) rezultat.

3. REZULTATI

Ustaljenim deskriptivnim postupcima utvrđene su karakteristike varijabli. Skup varijabli vremena reakcije na svjetlosni i zvučni podražaj (Tabela 1), ukazuju da sve vrijednosti centralnih i disperzivnih parametara potvrđuju hipotezu o normalnosti distribucija.4 Disperzija rezultata oko aritmetičke sredine ukazuje da je odstupanje u svim onim varijablama koje su uglavnom mjerile vrijeme na svjetlosni podražaj manja.

4 Rezultati su dati u simbolima računskog stroja koji su dati u tabelama.

Kad svjetlost pogodi bilo koji od receptora (štapići i čunjići) dolazi do vrlo složenih procesa koji razgrade fotokemijska tvar koja utječe na membranu vanjskog odsječka receptora, te stvore receptorski potencijal (hiperpolarizacijski signal).

Njegova je veličina razmjerna logaritmu svjetlosne energije za razliku od drugih pretvorbi koje mogu biti linearne. Ganglijske stanice neprekidno prenose signale kroz vlakna vidnog živca do mozga u obliku akcijskog potencijala.5 To ukazuje da organizam u ovom slučaju brze reagira na svjetlosni podražaj. Vrijeme reakcije na svjetlosni podražaj u prosjeku iznosi 0.2705 s. Međutim, prisutna je i topološka određenost vremena reakcije i ukazuje da je (0.2463) najkraće vrijeme potrebno za reakciju desnom rukom (SSSRDS, SSZRDS) neovisno o vrsti podražaja. Slična određenost vrijedi i za reakcije desnom nogom (SSSNDS, SSZNDS). To ukazuje na određeno procesiranje u pravcu lateralizacije vremena reakcije u odnosu na topološka svojstva.6

Vrijeme reakcije na zvučni podražaj daje nešto slabiji rezultat koji u prosjeku iznosi 0.2904 s. Zvuk se kroz srednje uho prenosi membranom timpani i sistemom koščica zvučnim valovima u unutarnje uhu u pužnicu. To prenošenje zvuka može biti razlog dobivenog rezultata, naročito kad se radi o limitiranom zvuku, čija je frekvencija manja, što izaziva sporiji refleks koji uzrokuje kontrakciju mišića stapediusa i tenzora timpani.7

5 Vlakna vidnog živca se prekopčaju u korpusu genikulatumu laterale, odakle kao genikulokarkarina vlakna prelaze kroz vidnu radijaciju ili genikulokarni trakt do primarne vidne kore u kalkarinom području okcipitolnog režnja.

6 Vlakna vidnog živca odlaze u druga područja mozga (suprahijezmatske jezgre, motoričke jezgre moždanog debla, hipotalamus, pretektolne jezgre, gornji kolikul, pulvinal, područje talamusa i moždanog debla).

7 Timpani (bubnjic) je fiksiran (rastegnut na jednom kraju maleusom koji je ligamentom cvrsto vezan za inkus koji je zglobom povezan glavicom stapesa a čini otvor kroz koji se zvučni valovi šire.

Dobiveni rezultati vremena reakcije organizma na svjetlosni i zvučni podražaj osigurali su prosječno vrijeme reakcije od 0.2804 s.

Dobiveni rezultati deskriptivnih parametara ukazuju da srednje vrijednosti i distribucija rezultata u prostoru varijabli vremena u proticanju gibanja, imaju određenu bipolarnost koja se odnosi na svjetlosne podražaje i zvučne podražaje.

U svim varijablama koje su mjerile senzomotoričke reakcije na svijetlost, vrijeme od početka signala pa do kraja izvedenog gibanja tj. vrijeme reakcije i vrijeme izvođenja gibanja je značajno manje nego kod podražaja na zvučni signal u svim varijablama. U prosjeku to vrijeme iznosi kod svjetlosnog podražaja 0.7622 s., dok kod zvučnog podražaja 0.7897 s. (Tabela 2)

Slično se ponašaju dobiveni rezultati u većini varijabli u skupu koje su mjerile vrijeme. Mala vremenska razlika u vremenu potrebnom za reakciju gibanja ukazuje da su u prosjeku rezultati kod svjetlosnih podražaja 0.4917 s., dok kod zvučnih iznosi 0.4932 s. Dobiveni rezultati ukazuju da dobivene razlike nisu značajne, te da podražaji aplicirani na organizam koji dolaze iz različitih izvora izgleda ne utječu. značajno na vrijeme u gibanju (Tabela 3).

Dobiveni rezultati deskriptivnih parametara u skupu varijabli koje su mjerile brzinu u gibanju, ukazuju da vlada velika podijeljenost.

Bolji rezultati su postignuti kod podražaja sa svjetlosnim signalom kod varijabli (SSSRLB, SSSDRL) koje su mjerile gibanje rukama, dok su bolji rezultati postignuti kod podražaja sa zvučnim signalima kod nogu. lako razlike nisu značajne, ukazuju na morfološku određenost brzine (na gornje i donje eksperimente). (Tabela 4).

Uzimajući u obzir da vrijeme u gibanju predstavlja vremenski interval između početka i završetka određenog gibanja, dok brzina u gibanju predstavlja sposobnost organizma da se neko gibanje izvede u najkraćem vremenu. Izraženo kinetičkim svojstvima brzina je jednaka derivaciji puta po vremenu. U stvari put je u funkciji vremena. Zbog toga supstitucionalna svojstva brzine gibanja čine osnovni kinetički elementi manifestirani kao vrijeme i amplituda u gibanju, koji svojom konfiguracijom i distribucijom u sklopu nekog kinetičkog izlaza daju gibanje različite brzine.

Generalno uzimajući u obzir dobivene rezultate deskriptivnih svojstava centralnih i disperzivnih parametara varijabli, moguće je odrediti vremenski niz i vremenske dijelove u sklopu proticanja gibanja. Postignuto vrijeme u senzomotoričkoj reakciji koje se odnosi na vrijeme u proticanju reakcije i akcije organizma (Crtež 2), iznosi 0.7760 s.

Crtež 2. Shematski prikaz senzomotoričke reakcije i vremena gibanja: A – vrijeme reakcije, B – vrijeme gibanja.

Vrijeme reakcije (dio A ) u prosjeku iznosi 0.2804 s., i predstavlja latentni period, u tom vremenu odigravaju se važni regulacijski procesi. Vrijeme u gibanju (dio B) u prosjeku iznosi 0.4924 s., i predstavlja vrijeme gibanja pojedinog dijela tijela ili cijelog tijela.

Skup varijabli vremena reakcije predstavlja prilično jedinstven prostor (Tabela 5). Inspekcija interkorelacijske matrice ukazuje na značajne korelacije u tom prostoru koji je dovoljno homogen.

Inspekcijom dijelova interkorelacijske matrice gdje su locirane varijable koje su nosile informacije o reakcijama na svjetlosni podražaj ukazuju da je povezanost izražena i morfološki pozicionirana. To se odnosi na izraženu povezanost varijabli gornjih ekstremiteta (0.82) i varijabli donjih ekstremiteta (0.86). Slično se ponaša i skup varijabli koje su nosile informacije o reakcijama na zvučni podražaj, dok je povezanost više izražena. Povezanosti gornjih ekstremiteta iznosi 0.96, a donjih ekstremiteta 0.94.

Povezanost varijabli vremena reakcije u cijelom prostoru ukazuje da je prisutna morfološka određenost, te da je prostor bipolaran, obzirom na morfološke strukture tijela nego na vrstu podražaja. Naročita povezanost je izražena kod svih varijabli koje su mjerile vrijeme reakcije donjih ekstremiteta a koeficijenti i korelacije kreću se od 0.66 do 0.86.

Međutim, povezanost gornjih ekstremiteta je zamjetna sa svakom varijablom bez obzira na morfološku određenost i određenost podražaja, a koeficijenti korelacije nalaze se u rasponu od 0.63 do 0.84. Premda je dobivena povezanost jednosmjerna i ukazuje da vremenski kraće reakcije organizma gornjim ekstremitetima obično ukazuju i na bolje reakcije donjim ekstremitetima, a gotovo nikako obrnuto.

Kada osjetilni receptor primi podražaj i prenese informaciju u minimalnom vremenskom intervalu između sekvencijalnih odgovora, samo jedan dio vremena otpada na refraktorno vrijeme u centralnim procesima. Taj dio vremena operator troši na odlučivanje i organiziranje odgovora, koji će odmah nakon što se uspostavi odgovarajuća mreža biti proveden bez daljnjeg učešća voljne operacije. U stvari, od trenutka kad je odgovor iniciran, operator ga praktički ne može vise zaustaviti. Učinak tog vremena reakcije, ili

bolje rečeno, vremena iniciranja odgovara, je tako da u sistem unosi kašnjenje koje značajno doprinosi trajanju stvaranja eferentnog signala i njegovog prenošenja do efektora.

Osnovni razlog za varijabilitet i kovarijabilitet unutar prostora vremena reakcije vjerojatno je nastao kao odgovor jednog zajedničkog mehanizma za strukturiranje i prenošenje impulsa kroz nervne kanale, kada se reagira na različite vanjske podražaje, istovremeno sa svim dijelovima tijela. To znači da organizam na vanjski podražaj reagira kao cjelina kada se rado o reakciji pojedinog dijela tijela ili cijelog tijela.

Globalna analiza matrice interkorelacija varijabli koje su nosile informacije o vremenu u gibanju (Tabela 6), ukazuju da u prostoru vlada relativno dobra povezanost.

Naročito se to odnosi na varijable koje su mjerile vrijeme u gibanju gornjim ekstremitetima (SSSRLV, SSSRDV, SSZRZV, SSZRDV). Koeficijenti korelacije kod tih varijabli se kreću, u rasponu od 0.76 do 0.90. Zamjetna je povezanost gornjih ekstremiteta sa donjim ekstremitetima i to naročito kod varijabli koje su nosile informacije o reakcijama na svjetlosni podražaj.

Nešto slabija povezanost je u sklopu varijabli koje su mjerile vrijeme u gibanju donjim ekstremitetima (SSSNLV, SSSNDV, SSZNDV), dok je povezanost sa varijablom (SSZNLV) koja je mjerila vrijeme u gibanju lijevom nogom, neznatna. Imajući u vidu dobivene rezultate nameće se morfološka određenost vremena u gibanju prema određenim dijelovima tijela. To govori u prilog da vrijeme u gibanju nije centralno locirano, već da ovisi od topološke uvjetovanosti, te je locirano prema dijelovima tijela.

Kako se ovdje radi o regulaciji ekscitatornih procesa i regulacije aktiviranja određenog broja motoričkih jedinica, razumno je pretpostaviti da su ovi procesi podjednako zastupljeni kod gibanja različitim dijelovima tijela realiziranim istovremeno. Osnovnu razliku treba tražiti u mehanizmu za oslobađanje

energije u efektorima.8

Matrica interkorelacija varijabli koje su mjerile brzinu u gibanju ukazuje na zadovoljavajuću povezanost unutar varijabli (Tabela 7).

Promatrajući matricu korelacija da se zamijetiti određeno bolje povezivanje u zoni varijabli koje su mjerile brzinu gibanja na svjetlosni podražaj, a kreće se u rasponu od 0.59 do 0.96. Pored toga, izražena je topološka određenost nivoa povezanosti između varijabli koje su mjerile brzinu u gibanju. To se naročito odnosi na varijable koje su mjerile brzinu u gibanju na zvučni podražaj.

Kako se radi o gibanju sa alternativnim tokom gibanja u kojima značajnu ulogu igraju procesi kontrakcije i relaksacije važnu ulogu igraju funkcionalni procesi. Pored facilitacijskih procesa i aktiviranja određenog broja motoričkih jedinica u aktivnoj muskulaturi, značajnu ulogu igraju procesi suradnje agonista i antigonista u toku proticanja brzinskih gibanja.

To izmjenjivanje rada u smislu kontrakcije i relaksacije mišića vrši se pod utjecajem mehanizma odgovornog za regulaciju rada agonista, antagonista i sinergista, u cilju brze izmjene sinkroniziranih facilitacijskih procesa. Prema tome, opravdana je dobivena povezanost unutar brzine gibanja i njene topološke određenosti.

8 Osnovnu pokretačku snagu, akumuliranje i transformaciju energije u lokomotornom sustavu vrše mišići.

4. ZAKLJUČAK

Istraživanje je provedeno s ciljem da se utvrde senzomotoričke reakcije organizma i brzina transmisije impulsa kroz aferentne i eferentne kanale. Na uzorku od 22 ispitanika muškog spola starih 20-22 godine, iz-vršeno je istraživanje.

Za procjenu navedenih svojstava primijenjena je baterija od 32 testa koji su nosili informacije o svjetlosnim i zvučnim podražajima. Prikupljanje informacija omogućeno je korištenjem instrumentarija osobne izrade. Utvrđivanje kvalitete i stupnja povezanosti unutar prostora vremena reakcije, vremena u proticanju gibanja, vremena u gibanju i brzine u gibanju, izvršeno je deskriptivnom i korelacijskom analizom.

Dobiveni rezultati ukazuju da vrijeme reakcije na svjetlosni i zvučni podražaj u prosjeku iznosi 0.2804 s., a vrijeme u gibanju iznosi u prosjeku 0.4924 s., dok njihovo proticanje u cjelini iznosi u prosjeku 0.7760 s. Funkcionalne strukture unutar ovih prostora nisu centralno određene, već topološki i to prema pojedinim dijelovima tijela, više nego prema vrsti podražaja. Visoki koeficijenti korelacije unutar prostora vremena reakcije nastali su uglavnom kao odgovori jednog zajedničkog mehanizma za strukturiranje i transmisiju impulsa kroz živčane kanale i brzine ekscitatornih procesa u sinapsama. U prostoru vremena u gibanju dobiveni rezultati su pod utjecajem mehanizma za regulaciju ekscitacije i aktivaciju motoričkih jedinica u mišićima. Za dobivene rezultate u prostoru brzine u gibanju pored navedenih mehanizama veoma je značajan i mehanizam za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa.

LITERATURA

1. BAEV, K.V., KOSTJUK, P.G.: lmpulsnaja aktivnost pirarnidnih neuronov v nenarkotizirovanih kosek. NEUROFINOLOGIJA. 1974. 5:451466.

2. BIOULAC, B., LAMARRE Y.: Aktivity of postecentral Cortical neurons of the monkey during conditioned movume of a deafferented limb. Brain Res. 1979. 3: 427-439.

3. CARTWRIGHT, D.: Relation of decision-time to the categories of response. Amer. J. Psychol. 1941. 41: 174-96.'

4. CLARKE, H.H., GLINES, D.: Relationships of reaction, movement and completion times to motor strength, anthropometric and moturity of 13-year-old boys. Research Quarte rly. 1962. 33: 194-201.

5. CIZENKOVA, R.A.: Strukturalno-funkcionalnaja organizacija Senzomotornoj kori. Nauka. Moskva. 1986.

6. deVRIS, H.A.: Fiziologija napora u sportu i fizickom vaspitanju. Beograd, 1976.

7. DODIG, M.: Relacije izmedu otpora i brzine unutar jednostavnog gibanja. Zbornik radova III Kongresa pedagoga fizičke kulture. Novi Sad. 1987.

8. FADEEV, J.A.: lmpuljsnaja aktivnost korkovih nejronov pri formirovanju i osusestanjemi celjena pravljenovo povedenija. Uspjesi Fiziol. Nauk, 1980. 3: 12-21.

9. GAYTON, A.C.: Medicinska fiziologija. Medicinska knjiga Beograd-Zagreb. 1987.

10. HELMHOLTZ, H.: On the methods of measuring yerysmall portions of time, and their applications

tophysiological processes .. Philosophical Maggazine. 1850. 6: 313-25.

11. HENRY, F.M.: Influence of motor and Sensory sets on reaction latency and speed of discrete movements. Research Quarterly, 1960. 31: 459-68.

12. HENRY, F.M., ROGERS, D.E.: Increased response latency for complicated movements and "memory drum" theory of neuromotor reaction. Research Quarterly. 1960. 31: 448-58.

13. HENRY, F.M.: Stimulus complexity, movement complexity, age, and sex in relation to reaction latency and speed in limb movements. Research Quarterly, 1961. 32: 353-66.

14. KALLOGG, W.N.: The time of jugment in psychometric masures. Amer. J. Psychol. 1931, 43: 65-86.

15. KALLOGG, W.N., WALKER, E.L.: An analysis of the biolateral transfer of conditioning in dogs, in terms of the frekvency Amplitude and latency of the Responses, J. GEN. Phychol. 19~8, 18: 253-65.

16. KREC, D., KRACFILD, R.: Elementi psihologije. Naucna knjiga. Beograd, 1978.

17. LOTTER, W.S.: Interrelationships among reaction times and speeds of movementin different limbs. Research Quarterly. 1960, 31: 147 -55.

18. MAJOROV, V.I., SAVCENKO, E.I., KOTLJAR, B.I.: Preobrazovanje aferentno taktilnova signala v dvigateljnoj komandiu motornoj Korikoški. Neurofiziologija 1977. 2:117-130.

19. MEDVED, R.: Sportska medicina. Jugoslavenska medicinska naklada. Zagreb. 1980.

20. OSGUD, C.: Metod i teorija u eksperimentalnoj psihologiji. Savremena knjiga Beograd. 1963.

21. PIERSON, W.R.: The relationship of movement time and reaction time from childhood to semility. Research Quarterly. 1959. 30: 227-31.

22. SOKOLOVA, A.A., MURATOVA, G.A.: Izmjenjenje aktivnosti nejronov motornoj kpri krolika pri dvizenju. Zurn. Vis. nerv djelatnost. 1972, 2: 377-401.

23. STEVENS, S.S.: Issues in Psychophysical measurement. Psychological Rewien. 1971. 78:426-50.

24. STEVENS, S.S.: Psychophysics of sensory functions. In W.A. Rosenblith (ed) sensory Comunication. Combridge, Mass.: MIT Press. 1961.

25. VUDVORT, R.S.: Elementarna psihologija. Naucna knjiga. Beograd. 1959.

26. WELFORD, A.T.: Ageing and Human Skill. London, Oxford University Press. 1958.

27. WELFORD, A.T.: Fundamentals of Skill. London: Methuen. 1968.