UNIVERZITET DEMAL BIJEDI

MAINSKI FAKULTET

MOSTAR

II CIKLUS

UTICAJ KREDITNOG MONETARNOG SISTEMA

NA PRIVREDU I PREDUZETNITVO

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

PREDUZETNITVO

Predmetni nastavnik: Student:

prof. dr. Smail Klari Elvis Omanovi

Mostar, 24.02.2014.god.

2

Sadraj

Sadraj...................................................................................................................................2

1. Uvod............................................................................................................................3

1.1. Novac osnovni pojmovi i definicije...............................................................3

1.2. Monetarna politika i centralna banka................................................................7

1.3. Centralna banka BiH Valutni odbor...............................................................9

2. Uticaj kreditnog monetarnog sistema na privredu i preduzetnitvo..........................10

2.1. Kako je nastao novac......................................................................................10

2.2. Historija Valutnog odbora...............................................................................13

2.3. Funkcija Valutnog odbora...............................................................................17

2.4. Priprema ekonomskog kolapsa............................................................................... ............ .....21

2.5. Kreditni monetarni sistem...............................................................................25

2.5.1. Monetarna kontrakcija...............................................................................29

2.5.2. Proraunski deficit.....................................................................................31

2.5.3. Dunika kriza u Evropi i svijetu...............................................................33

2.5.4. Valutna klauzula........................................................................................40

3. Razvoj privrede.........................................................................................................43

3.1. Promjena regulacije novca..............................................................................43

3.2. Ekspanzivna monetarna politika.....................................................................45

4. Zakljuak...................................................................................................................48

Literatura........................................................................................................................51

3

1. Uvod

1.1. Novac osnovni pojmovi i definicije

Novac je sve ono to je opte prihvaeno u plaanju za robe i usluge i za otplatu

duga. Postoje tri osnovne funkcije novca:

Sredstvo razmjene novac cirkulie kao sredstvo plaanja za robu i usluge.

Doprinosi poveanju ekonomske efikasnosti i smanjuje transakcione trokove. Takoe

doprinosi i specijalizaciji i podjeli rada.

Sredstvo ouvanja vrijednosti omoguava ouvanje vrijednosti u vremenu,

odnosno uva kupovnu mo od momenta sticanja do momenta troenja. Ovu funkciju

moe da ima i druga imovina kao to su akcije, obveznice ili nekretnine, koja moe imati i

neke prednosti, poput dividendi koje donosi. Uspjenost obavljanja ove funkcije zavisi od

stabilnosti kupovne snage novca koja je pod uticajem kretanja opteg nivoa cijena. Razlog

zbog kog novac vri ovu funkciju je likvidnost novac je najlikvidnije sredstvo.

Likvidnost je brzina i lakoa kojom se neka imovina moe konvertovati u sredstva

razmjene bez veih transakcionih trokova i smanjenja vrijednosti. Novac moe odmah da

se koristi, dok ostalu aktivu odlikuju transakcioni trokovi. Novac ne vri uvijek dobro ovo

funkciju u inflaciji novac gubi vrijednost i samim tim funkciju uvanja iste.

Obraunska jedinica novac je jedinica kojom mjerimo i iskazujemo

vrijednost bilo kog ekonomskog dobra ili usluge, dok se u barteru vrijednost novca

iskazivala u drugim robama. U situaciji kad postoji mnogo roba to je stvaralo velike

probleme.

Pet osobina novca su:

Prenosivost mora biti pogodan za noenje pri obavljanju kupovine na

razliitim lokacijama.

Trajnost u fizikom smislu, novac ne smije da bude od materijala koji e da

se pokvari ili propadne.

Djeljivost mora da moe da se podjeli na jednake djelove radi kupovine

manjih jedinica ili vraanja kusura.

Standardizovanost jednak kvalitet novanih jedinica, ne smiju se fiziki

razlikovati.

Prepoznatljivost lako prepoznatljiv da bi se tano znalo da se radi o novcu a

ne o imovini manje vrijednosti.

Prema kriterijumu prisustva novca pri obavljanju trgovinskih transakcija sve

ekonomije moemo podjeliti na nemonetarne u kojima se trguje preko materijalne

razmjene i monetarne u kojima se trguje uz koritenje novca.

4

Kod nemonetarne ekonomije razmjena je u vidu trampe, pa ne postoji novac a ni

roba koja bi izjednaavala vrijednost ostalih roba. Sa poveanjem broja dobara razmjena

se komplikuje, jer da bi do nje dolo neophodno je da postoji dvostruka podudarnost elja

zbog ega je teko nai partnera u trgovini.

Slika 1. Novac

Pojavljuju se dva oblika oblika vrijednosti:

Pojedinani (jednostrani, prosti) Vri se trampa, ali sporadino i

neorganizovano, to je prosti barter. Ne postoji sredstvo kojim se moe iskazati stvorena

vrijednost proizvoda. Karakteristini su veliki transakcioni trokovi i dugako vrijeme

traenja odgovarajue strane u razmjeni. Od mase proizvoda izdvajala se grupa koja se

ee koristila u razmjeni.

Proireni oblik vrijednosti Poinju da se koriste odreena mjesta za

trgovanje. Karakteristino je za model koji se naziva proireni barter. Ovaj oblik

vrijednosti se sastoji od niza prostijih oblika vrijednosti i neka dobra poinju vie da se

cijene krzno, stoka i koa i poinju manje da se koriste zbog svoje upotrebne

vrijednosti a vie zbog mogunosti zamjene za druga dobra. Nedostaci nemonetarne

razmjene:

nepostojanje naina ouvanja kupovne moi,

nepostojanje zajednike mjere i vrijednosne jedinice zbog ega nema

ekvivalentne razmjene proizvoda.

5

Kod monetarnih ekonomija vremenom se izdvajaju neka dobra koja se ee

koriste u razmjeni i to najvie zbog toga to ih ljudi vie cijene i ta dobra poinju da

predstavljaju robni novac. Sada se pojavljuje opti oblik vrijednosti. Robni novac nije nita

drugo ve odreen proizvod ili roba u svom fizikom obliku. U poetku je najee tu

funkciju imala stoka, a vremenom dobra koja su inila robni novac gube svoju upotrebnu

vrijednost i slue iskljuivo razmjeni. To postaje roba koja se najlake prodaje i vremenom

se broj tih dobara suava do jednog dobra koje slui kao opti ekvivalent preko kog se

izraava vrijednost ostalih, a to su plemeniti metali. Oni su se u poetku koristili i u

monetarne i u nemonetarne svrhe zato to imaju svoju unutranju (upotrebnu) vrijednost.

Zbog lakoe razmjene prelazi se na standardizaciju i dolazi do kovanog novca. Od

kovanog novca se vremenom razvija i papirni novac. Ljudi su iz razliitih razloga

ostavljali kovani novac kod privrednih subjekata i dobijali potvrdu za podizanje.

Postepeno se razvijaju tako da sa potvrdom jednog privrednog subjekta moe da se

podigne novac kod drugog. Iz tih potvrda se razvijaju banknote koje su prethodnica

papirnog novca. Banknota (novanica) predstavlja surogat novca, tj. vrijednosni papir koji

sadri pravo na odreenu koliinu punovrijednog novca . Poele su da se osnivaju banke u

koje su ljudi deponovali zlato, a banke su izdavale potvrde za taj iznos.

Faktori koji su doprinijeli pojavi papirnog novca:

problemi vezani za nesigurnost i trokove transporta zlata,

metalni novac se habao u prometu i postojale su mogunosti zloupotrebe,

masa plemenitih metala nije u stanju da prati rast proizvodnje i prometa,

uvidjelo se da monetarna vrijednost ne mora biti jednaka stvarnoj vrijednosti

novca zbog ega se prelo sa 100% pokria plemenitim metalima na djelimino pokrie.

Razvija se fiducijarni novac vrijednost plaanja se bazira na povjerenju da se

novac moe zamjeniti za robu i usluge.

Kad je ekonomija vie sklonija koritenju znaka nego robe kae se da je usvojila

robni standard. Tu se koristi novani znak ija je vrijednost u potpunosti ili djelimino

povezana sa vrijednosti plemenitih metala. Tek se ovdje pojavljuje novani oblik

vrijednosti. U prometu se javlja prekomjerna koliina banknota i drava uvodi prisilni

teaj banknota, odnosno ukida njihovu konvertibilnost za plemenite metale. Banknota tako

postaje jedino zakonsko sredstvo plaanja i prometa:

svako je mora primiti u podmirivanju obaveza,

ne moe se traiti isplata u novcu pune materijalne vrijednosti zlatu,

banke nemaju obavezu konverzije banknota u plemenite metale.

6

Papirni novac predstavlja papir odreene norme i nominalne vrijednosti bez

unutranje vrijednosti, bez metalnog pokria i bez bilo kakve veze sa zlatom. To je

novanica koja ima prinudan kurs, to znai da se ne moe zamjeniti za novac pune

materijalne vrijednosti. Njegova vrijednost zavisi od prometne funkcije, odnosno da se za

njega moe dobiti odreena koliina roba i usluga. Optimalnu koliinu papirnog novca

odreuje Centralna Banka. Optimalna novana masa je ona koliina koja je neophodna za

nesmetano odvijanje proirene reprodukcije uz odravanje stabilnosti cijena roba i usluga.

Kako bi sprijeila zloupotrebe pri tampanju novca i fenomen inflacije, drava osniva

jednu Centralnu Banku i na nju prenosi ekskluzivno pravo emisije papirnog novca.

Poto prestaje obaveza konverzije novanica u zlato novanice u prometu postaju

praktino ist papirni novac zbog ega se ovo vaenje naziva papirno vaenje ili sistem

slobodne valute. Razvojem papirnog novca sve vie dolazi do izraaja pojava inflacije, pa

se ona esto vezuje za razvoj papirnog novca i zloupotrebu novca u privrednom razvoju.

Papirni novac sam po sebi nema nikakve vrijednosti. Razvio se iz potreba prometa i kroz

stalne napore usmjerene u pravcu olakanja prometa. On ima vrijednost samo zato to

funkcionie u opticaju. Koliina papirnog novca u opticaju odreena je koliinom stvarnog

novca koji bi bio potreban za nesmetano odvijanje privredne aktivnosti. Vrijednost

papirnog novca zavisi od pokria robama a ne od pokria zlata koje reprezentuje.

Depozitni novac predstavlja sredstva koja nebankarski subjekti dre na svojim

raunima kod banaka. Osnovni je izvor kreditnog potencijala banaka.

Postoje etiri vrste depozita:

Depoziti po vienju kratkorona potraivanja nebankarskog sektora kod

banaka tekui rauni. Osnovni motivi njihovog dranja su sigurnost i likvidnost, a

kamatna stopa ili ne postoji ili je jako niska. Predstavljaju osnovu monetarno-kreditne

multiplikacije (proces stvaranja novca od strane poslovnih banaka) i zbog toga su pod

strogom kontrolom Centralne Banke koja ih regulie na vie naina: politikom obaveznih

rezervi sve banke odreeni procenat rezervi dre kod Centralne Banke, a ta sredstva ne

ulaze u kreditni potencijal banke, politikom rezervi likvidnosti odreen procenat

sredstava koje banke mogu drati na raunu Centralne Banke i slue kao primarna rezerva

likvidnosti u sluaju velikog povlaenja sredstava, kreditiranjem banaka iz primarne

emisije.

tedni depoziti nemaju rok dospjea. Nose viu kamatnu stopu ali je

obavezna rezerva nia. Smanjuju potrebu za ronom transformacijom sredstava.

7

Oroeni depoziti sredstva povjerena banci na odreeni rok. To moe biti

namjensko ili klasino vremensko ograniavanje. Nose viu kamatnu jer su manje likvidna

sredstva poto se ne mogu podii prije roka dospjea. Oni su skuplja sredstva u odnosu na

depozite po vienju i odreuje se nia obavezna rezerva. Doprinose stabilnosti bilansa

banke i smanjuju potrebu za ronom transformacijom sredstava. Posebna vrsta oroenih

depozita koja se javlja u trinim privredama su depozitni certifikati hartije od

vrijednosti koje banka emituje i koje u roku dospjea isplauje zajedno sa kamatom.

Posebna povoljnost je to se mogu prodati i prije roka dospjea. Kamata se oduzima od

prodaje. Od 90 do 95% transakcija se obavlja depozitnim novcem a samo 5-10% gotovim

novcem.

Specijalni depoziti koriste se kao instrumenti ekonomske politike. Mogu se

drati kod Centralne Banke (obavezne rezerve) i kod poslovnih banaka (depoziti za uvoz).

Oni ne ulaze u kreditni potencijal banke.

1.2. Monetarna politika i centralna banka

U bankarskom i monetarnom sistemu najveeg broja zemalja centralno mjesto zauzima centralna banka. Iako se ona u nekim zemljama zove: emisiona, dravna, rezervna ili centralna u osnovi njene funkcije su jednake. S obzirom da komercijalne

banke dre svoje depozite i sredstva rezerve kod centralne banke, otuda proizilazi i naziv za centralnu banku kao banku banaka.

Centralna banka je monetarni autoritet koji ima kontrolu slobode odluivanja o zalihama rezervi komercijalnih banaka. To podrazumijeva monopol na odreivanje visine rezervi komercijalnih banaka. Centralna banka ima mogunost da odreuje monetarnu politiku po vlastitoj volji.

Glavna uloga centralne banke ogleda se u sprovoenju ekonomske politike kroz voenje monetarno kreditne i devizne politike te kroz osiguranje stabilnosti nacionalne valute. Ona je neprofitna institucija, odgovorna za meunarodnu likvidnost zemlje i stabilnost nacionalne valute. Centralna banka ima znaajnu ulogu na finansijskom tritu gdje odreuje nivo novane mase i visinu kamatne stope.

Emisijska dobit ostvaruje se kao razlika prihoda i rashoda i u velikom broju zemalja

predstavlja prihod dravnog prorauna.

Osnovne funkcije i zadaci centralne banke su :

1. emisija novanica, novca i kredita,

2. sprovoenje mjera kreditno monetarne politike,

3. eskontna politika,

4. operacije na otvorenom tritu,

8

5. politika obaveznih rezervi,

6. obavljanje odreenih poslova na raun drave,

7. odravanje spoljne likvidnosti.

Centralna banka vri i niz drugih funkcija kao to su: kreditiranje komercijalnih banaka, kontrola i regulacija rada banaka. Ona je jedina institucija koja ima pravo i

mogunost da vri kontrolu rezervi u bankarskom sistemu.

Najsloenije pitanje monetrane politike jeste ta treba da kontrolie centralna banka, kao emisiona institucija. Promjena novane ponude direktno utie na kamatnu stopu, to se odraava i na investiciona ulaganja.

U stvarnom ivotu savremenih zemalja sve vie jaa uloga dravne intervencije u monetarno kreditnoj oblasti, s posebnom kontrolom rada komercijalnih banaka.

Centralna banka doprinosi razvoju finansijskih trita operacijama na otvorenom tritu i emisijom kvalitetnih hartija od vrijednosti.

Monetarna politika svake zemlje gradi se radi to efikasnijeg odvijanja procesa drutvene reprodukcije i odmjerene regulacije koliine novca u opticaju. Vea ili manja koliina novca koja se nae u opticaju dovodi do posljedinih poremeaja.

Optimalna novana masa odreena je ukupnim obimom novanih transakcija i brzinom opticaja novca. Porast ukupnih novanih transakcija prouzrokuje potrebu za veom koliinom novca u opticaju, a vea brzina novanog opticaja za novanom masom se smanjuje.

U zemljama razvijenih trinih ekonomija, centralne banke primjenjuju standardizovan izbor instrumenata monetarnih regulisanja koji ine:

obavezna rezerva,

rezerva likvidnosti,

kreditni poslovi centralne banke,

operacije na otvorenom tritu,

politika eskonta, reeskonta i finansiranja,

politika eskontene stope Centralne banke,

ogranienje plasmana banaka.

U praksi veine Centralnih banaka, kao instrument monetarnog regulisanja najee se koristi mehanizam obavezne rezerve.

9

1.3. Centralna banka BiH Valutni odbor

Centralna banka BiH je poela sa radom 11. avgusta 1997. godine. Najvanija funkcija CBBiH je da "formulie, usvaja i kontrolie monetarnu politiku u Bosni i Hercegovini". CBBiH upravlja monetarnom politikom kroz aranaman Valutnog odbora. Ovo je definisano u Zakonu o CBBiH, kao i u Daytonskom sporazumu.

Postoje dva razloga za odabir Valutnog odbora. Prvi je taj da on obezbjeuje vrsto

nominalno sidrite u obliku fiksnog kursa (1 KM = 0,51129 EUR). Ovo je bilo od kritine

vanosti za veoma nesigurnu, post-ratnu ekonomsku situaciju u BiH. Drugi razlog je da je

on uzeo u obzir tekoe koje e se pojaviti prilikom uspostavljanja institucija i donoenja

politikih odluka u kompleksnom politikom okruenju koje je postojalo u BiH.

Ne vjerujem da postoji ijedna druga vrsta monetarne politike, osim moda usvajanja

DEM (kasnije EURO) kao bh. valute, koja bi ovako brzo, zemlji poput BiH, obezbjedila

stabilnu valutu i valutu od povjerenja kao i nisku inflaciju.

Ukoliko se zakonodavstvo, pravni i poreski sistem ne promijene, i ako se ne

promijene brzo i iz korijena, budunost BiH bit e teka. Ovi problemi su meusobno

povezani i imaju zajedniki korijen - nerazumijevanje naina rada ekonomije i privatnog

sektora i toga kako bi trebalo izgledati okruenje koje moe privui investicije na nivou

koji je neophodan za BiH.

Panja bh. politiara i meunarodnih strunjaka i savjetnika mora biti usmjerena u

tom pravcu. Upravo e reforma zakonodavstva i mikroekonomije odrediti budunost BiH.

Ne postoji nikakva brza politika koju bi BiH mogla promijeniti da izae iz teke

ekonomske situacije koja je nastajala dugo vremena. To nije jednostavno. Nastavak

reforme u bankarstvu, ubrzana reforma zakonodavstva, reforma u pravu i sudstvu,

smanjenje birokratije, smanjenje poreskih optereenja, privatizacija duga je lista stvari

koje se moraju uraditi a vrijeme istie.

U meuvremenu, stabilnost Valutnog odbora je najpozitivnija osobina kojom BiH

raspolae da bi privukla strane investicije. S obzirom na nestabilnu situaciju u ekonomiji i

platnom bilansu u ovom trenutku, ugroavanje stabilnosti KM putem usvajanja nekog

drugog diskrecionog oblika monetarne politike bio bi najbolji nain da se osigura

ekonomska kriza u BiH. Peter Nicholl, bivi Guverner Centralne banke BiH.

10

2. Uticaj kreditnog monetarnog sistema na privredu i preduzetnitvo

Na sve navedeno u prvom poglavlju moramo pogledati iz drugog ugla, te postaviti

pitanja: kako, zato, ko i kakve su koristi od Valutnog odbora kao obine mjenjanice u ulozi Centralne banke Bosne i Hercegovine? ta je zapravo novac, kako dobija vrijednost, ko njime raspolae i kako utie na obinog ovjeka u Bosni i Hercegovini? Kakva je monetarna politika Bosne i Hercegovine i kako razliiti monetarni sistemi utiu na razvoj privrede i drutva u jednoj dravi ili zajednici drava? Na sva ova pitanja slijede odgovori u nastavku rada.

2.1. Kako je nastao novac

Nekada davno bio je jedan otok na Mediteranu. Njegovi stanovnici bili su sretni ljudi

bavili su se uzgojem vinove loze, maslina, ovaca i raznog povra. Neki su uzgajali

itarice, a neki su lovili ribu. Svako od njih imao je vlastitu kuu. Poznavali su jedni druge,

oni koji su bili najuspjeniji bili su potovani od strane zajednice. Mjetani su pomagali

jedni drugima.

Vladalo je zajednitvo, ali ne sluajno. Od svojih predaka nauili su da e ivot

svima biti laki ako e jedni drugima izlaziti ususret. U biti, iako zajednicu ine pojedinci,

ona ipak funkcionie kao cjelina budui da svi na neki nain zavise jedni o drugima. Niko

ne zna sve, svako ima svoj zanat ili vjetinu koju odlino poznaje. Kad tad neko zatreba

uslugu ili znanje koje sam ne posjeduje.

Slika 2. Razmjena dobara i usluga

11

Plodove svoga rada i truda seljani su razmjenjivali. Vinogradar je davao vino za

ovetinu, ribar je davao ribu za mljevene itarice (brano). Uostalom riba ide puno bolje uz

komad hljeba. Zajednica je rasla, djeca su se enila i udavala, a blago se umnoavalo.

Od samo jednog zrna penice moe izrasti stabljika sa preko 100 zrna. Ovce bi svake

godine davale janjad, kue su se irile i poveavale. Ukupna koliina korisnog kapitala je

rasla, a zajednica je bila sve bogatija. S druge strane, mrtav kapital predstavljao je imovinu

koja nije iskoritena. Padina po kojoj raste korov nema nikakvu vrijednost, ali ako se korov

raskri i posade masline onda ta padina postaje korisna.

Meutim kako je vrijeme prolazilo bilo je sve vie problema sa razmjenom. Ribaru

nisu trebale tikvice, tesar nije trebao masline jer je u svome vrtu ve imao par maslina, htio

je samo malo dobrog vina. Da bi doli do proizvoda koji im je trebao morali su se vie puta

trampati i tako bi gubili vrijeme koje bi inae mogli provesti u radu ili zajedno sa svojim

porodicama.

Uskoro se na njihovom otoku pojavila grupa uglednih ljudi. Glavni meu njima

okupio je seljane i lokalnog starjeinu, potom im je rekao: "Vidite kako bespotrebno gubite

vrijeme na beskonane razmjene, umjesto da odmah doete do onoga to vam treba.

Mislim da bi vam novac mogao olakati ivot". Ljudi su ga u udu pogledali i pitali ta je

novac? "Novac je sredstvo razmjene, roba sa kojom se moe kupiti svaka druga roba. S

vaom robom ne moete kupiti to god elite, jer vlasnik robe koju elite ne treba nuno

robu koju vi elite prodati!" - odgovorio im je.

Ovaj ovjek dobro govori!, dobacio je jedan od seljana. Juer sam u procesu trampe

izgubio petinu vrijednosti svoje robe, dobacio je drugi. Novac bi nam uistinu olakao ivot,

ta traite za njega i kako bi on izgledao?", upitao je potom starjeina. Novac bi bio u

obliku papira i na njemu bi bio va ig, ali bi mi imali vlast nad njegovom izradom.",

odgovorio je bankar.

A kako bi moji sumjetani doli do njega?", upitao je starjeina. "Jednostavno" - odgovori bankar: Budui da je uloga novca razmjena robe, dobili bi novanu protuvrijednost za svoju robu. Tako bi ubudue mogli izravno mijenjati robu koju ele prodati za robu koja im treba.

Zvui prejednostavno. odgovorio je starjeina. Postoji jedna mala napomena, rekao je bankar. Za svakih 100 novanih jedinica

koje emo vam dati, nakon jedne godine morati ete nam vratiti 105. Uskoro je nastao amor meu okupljenim ljudima. Ovaj ovjek je lud! Uloga novca

je razmjena robe, a ne stvaranje duga, rekao je jedan od seljana. Drugi je dobacio: To je samo papir u slubi razmjene, njegovo pokrie je u naoj robi, ti papiri su sami po sebi bezvrijedni.

Jedan bogati mjetanin koji je upravo gradio kuu za svog drugog sina upitao ih je: Kako moete traiti da vam vratimo vie nego ste nam posudili, to je nemogue! Ako cijela zajednica dobije 10.000 toga to vi zovete novcem, kako emo vam vratiti 10.500? Ovih 500 nije nikada niti dolo do nas! I ne samo to, s novcem koji bi vam vratili mogli bi ste kupiti svu nau robu, a sami niste nita proizveli. Uz pomo bezvrijednog papira mogli bi preuzeti sve to mi mukotrpno stvaramo. elite se bez rada obogatiti na naoj muci!.

12

Starjeina se zacrvenio i rekao pred svima: Ova vaa ponuda ba i nije tako dobra kako se inila!

Nastalo je komeanje i meu bankarima, glavni meu njima, pokuao je smiriti tenziju rijeima: Dajte nam koju minutu da se meusobno dogovorimo, sigurno emo pronai rjeenje koje bi bilo u obostranom interesu.

Odveo je svoje kolege na stranu i rekao im: Nije tako lako kako smo mislili, ovi ljudi nisu budale, oni ele sredstvo razmjene, a ne dug. Onaj najbogatiji meu njima najvie je problematian, razumije na koji nain se kapital kree i razmjenjuje ruke, kao i nau nevjerojatnu prednost u njegovom stjecanju ukoliko bi se na model prihvatio. Mislim da moramo pronai kompromis, uostalom bilo je naivno od nas za oekivati da e ljudi prihvatiti ideju novca kao duga. Oni znaju da bi primarna uloga novca trebala biti razmjena

dobara i usluga, a ne stvaranje duga. Moramo razmiljati dugorono! Kako to mislite?, upitao ga je mlai kolega. Vrlo jednostavno., odgovorio je. Vi

i ja znamo da e njihova zajednica sa vremenom stvarati nove vrijednosti koje e trebati dobiti pokrie u novcu kako bi mogle biti razmijenjene. U poetku emo im dati nepovratni novac koji e imati pokrie u njihovoj robi tzv. nekreditni novac i oni e misliti da je uloga novca razmjena dobara i usluga. Meutim, jednom kada nam daju vlast nad novcem vie ga neemo davati nekreditno ili uz malu proviziju koja bi pokrivala troak njegove izrade, ve iskljuivo u obliku duga (kredita).

Slika 3. Novac kao dug

Uskoro e kamata koju emo obraunavati na novo-izdani novac nadmaiti iznos poetnog novca. Npr. u poetku e u opticaju biti 10.000 novanih jedinica, a dug mjetana prema nama 0. Meutim, kako e vrijeme prolaziti taj omjer e se mijenjati, za par godina oni e nama biti duni vie novca nego ga uopte postoji, a mi emo uz pomo bezvrijednog papira preuzeti svu njihovu imovinu. Naravno, oni nam je nee dobrovoljno dati u ruke, ali jednom kada dug viestruko premai ukupnu koliinu novca, nee imati izbora.

Ti si genije! - dobacio mu je drugi kolega samo moramo biti strpljivi i pitanje je trenutka kada emo imati svu njihovu imovinu. Nadam se da nee shvatiti kako ih elimo prevesti edne preko vode, zato na plan treba polagano provoditi. Kada bi im odmah ponudili veliki dug u zamjenu za njihovu imovinu, rekli bi nam da smo ludi i da takvo to nee nikada prihvatiti. Uostalom ko bi prihvatio da bude nekome duan i da zauzvrat ostane bez imovine?

13

2.2. Historija Valutnog odbora

Sprijeavati vlast da prekomjerno troi, a ohrabrivati banke da uveavaju kredite dva su osnovna cilja koje slijedi monetarna politika. Taj posao, u nezavisnim zemljama,

uspjeno obavlja centralna banka. Sa svojim punim ovlatenjima ona najpotpunije doprinosi razvoju privrede.

Vlastita centralna banka je pouzdan dokaz ekonomskog i politikog suvereniteta zemlje. Bez toga razvoj se ne da ni zamisliti. Nema ni jedne zemlje koja je uspjela u

razvoju, a da nije imala vlastitu centralnu banku.

U neslobodnim zemljama, koje su bez svog ekonomskog i politikog suvereniteta, umjesto centralne banke osnivaju se valutni odbori. To je monetarna institucija bez

monetarnih ovlatenja. Stvarni sadraj mjenjanice se ispunjava praznim pojmom centralne banke. I to je najvanije to ima i svoje pristalice. Ne samo politike, to je razumljivo, nego i iz reda ekonomista. Posebno iznenaenje su ekonomisti iz zemalja u kojima je uveden valutni odbor.

Slika 4. Valutni odbor

Iskrenost onih koji iz pravca svojih razvijenih zemalja izriu pozitivne ocjene o valutnom odboru, vidljiva je ve na prvi pogled. Svi koji tako govore kod sebe imaju centralne banke.

Valutni odbor, kao institucionalni izraz nesloboda, nije u stanju da obezbijedi

uspjean razvoj. Sloboda je jaa od neslobode. Nema primjera u historiji da je neka zemlja dugorono uspjela u okolnostima valutnog odbora. Uzaludna su sva upinjanja politiki promiljenih ekonomista. Ne mogu pomoi. Sadanji valutni odbori su primorani na propadanje, ba kao i oni iz prolosti.

14

Oslobodilaki pokreti pedesetih godina prolog vijeka bili su skoro zbrisali valutne odbore sa geografske karte. Globalistike neslobode su ih ponovo oivjele. Sasvim prirodno. I odmah su se, i kod nas, nali njihovi branitelji. Ne gledajui na narod i privredu, na jadno stanje u kojem se nalaze i sve opasne prijetnje koje nadolaze, danas se

prua skoro opta politika, pa i ekonomska podrka valutnom odboru u Bosni i Hercegovini. Ponavljaju se poznate neistine o doprinosima stabilnosti valute i cijena,

porastu izvoza, dotoku stranog kapitala, porastu bruto drutvenog proizvoda i zaposlenosti i slino. Gleda se samo na sadanjost ne diui pogled prema budunosti vjerovatno da se ne bi ugledala sva veliina ekonomskog sloma koja prijeti i koji nadolazi.

Izvorno, ideja valutnog odbora potie od engleskih kraljeva. Prve formulacije su se pojavile u ranim 1800-im godinama od ekonomista okupljenih u tzv. monetarnoj koli.

Osnovni razlog pojave valutnog odbora je nastojanje Velike Britanije da, i na taj

nain, sauva svoje imperijalno carstvo. Nabujali oslobodilaki pokreti su nosili opasnosti masovnog politikog i ekonomskog oslobaanja kolonija. Da bi se to sprijeilo smiljen je valutni odbor kao veoma uspjena kolonijalna institucija. Efikasnost je bila izuzetna. Skoro bez ikakvog otpora produeno je kolonijalno ropstvo, u nizu zemalja, za sljedeih sto godina. Trokovi funkcionisanja su bili skoro beznaajni a koristi izuzetne. Organizovanjem valutnog odbora svom snagom se i dalje doprinosilo ekonomskom

razvoju imperije, a unitavanju domae privrede. I tako do potpunog ekonomskog sloma. To je upravo neposredan doprinos djelovanja valutnog odbora.

Prvi uspjean pokuaj osnivanja valutnog odbora ostvaren je u britanskoj koloniji Mauricijus 1849. godine. Od tada broj zemalja sa valutnim odborom ubrzano raste. Svoj

vrhunac dostie oko 1940. godine kada je oko 50 zemalja svijeta istovremeno bilo u reimu valutnog odbora. Ukupno je oko 70 zemalja do sada ostvarilo ovu vrstu iskustava.

Polovicom prolog vijeka dogaa se nagli zaokret. Nabujali oslodilaki nacionalni pokreti su masovno izvlaili zemlje iz reima valutnih odbora. Ve oko 1950. godine svega su etiri krajnje male zemlje zadrale valutni odbor: Bermuda (63.000 stanovnika), Kajmanska ostrva (35.000 stanovnika), Foklandska ostrva (2.800 stanovnika) i Gibraltar

(29.000 stanovnika). Od tada valutni odbor, kao monetarna institucija, skoro da je bio

zaboravljen.

Interes je naglo porastao sa pokretanjem procesa globalizacije. Prvi put u historiji

valutni odbori se osnivaju na tlu Evrope. Posebno je vano da su to relativno krupne i drave sa prethodnim relativno visokim nivoom ekonomske razvijenosti: Estonija 1992. 1,4 miliona stanovnika, Litvanija 1994. 3,6 miliona stanovnika, Bosna i Hercegovina 1997. 3,8 miliona stanovnika i Bugarska 1997. 7,8 miliona stanovnika, kakve se u historiji valutnih odbora uglavnom ne susreu.

Historijsku ulogu osnivanja kolonijalnih valutnih odbora sada je od Velike Britanije

preuzela Evropska Unija.

15

Nakon oslobaanja od valutnog odbora zemlje su ekali teki problemi ispravki vrijednosti deviznog kursa i provale inflacije. Vrijeme trajanja valutnog odbora je vrijeme

skoro potpunog unitenja domae privrede. I nakon dueg vremena zemlje nisu u stanju da se ekonomski oporave. Valutni odbor je takorei trajno zaustavio razvoj na tim podrujima. Nepodnoljivi dugovi i platni deficiti, unitena privreda, rasprodati prirodni resursi slika je opustoene zemlje nakon valutnog odbora. Danas su to najsiromanije zemlje svijeta.

Historija jasno upozorava da se u reimu valutnog odbora zapadalo onda kada se gubila politika samostalnost, a iz njega izlazilo kada se politika samostalnost ponovo sticala. Prisustvo valutnog odbora, historijski mjereno, je dovoljan dokaz politike zarobljenosti. Uglavnom se to dogaalo nakon ratova i dubokih ekonomskih kriza.

Da je valutni odbor kolonijalna institucija i da ne doprinosi razvoju vlastite zemlje

govori i podatak da nijedna vea i razvijena zemlja trine privrede nije koristila monetarni odbor.

Nakon oslobodilakih pokreta ukidani su valutni odbori a osnivane vlastite centralne banke. Valutni odbor je, historijski gledano, pokazatelj gubitka, a vraanje centralne banke je pokazatelj ponovnog sticanja suvereniteta.

Nema sluaja da je neki valutni odbor propao zbog propadanja domae privrede. Kretanja su suprotna. to je domaoj privredi tee, valutnom odboru je sve bolje. Oni se unitavaju onda kada siromatvo toliko naraste da to pokrene socijalne proteste koji se pretvaraju u oslobodilake pokrete.

Sredinom prolog vijeka kada su pred udarom oslobodilakih pokreta valutni odbori skoro nestali sa historijske scene pojavile su se i brojne kritike ekonomske analize u kojima su valutni odbori obojeni crnim bojama (Nevin 1961., Mars 1948., Ow 1985.).

Izgledalo je da je stavljena taka na kritiku naunu misao. Valutni odbori su tetni za razvoj domae privrede, vladalo je opte miljenje.

Engleska je odavno primjetila da se ne isplati silom osvajati tue teritorije i narode. Daleko su efikasnije prevare. Pod prividom vlastitog politikog suvereniteta, podmiujui i prisiljavajui domae politiare ostvaruje se uspjena ekonomska kolonizacija. Na tim osnovama, takorei bez metka, Engleska je stvorila i najdue zadrala najvee kolonijalno carstvo u historiji. Znajui za to danas su svi postali Englezi. Svi razvijeni se, u kolonijalnom zaposjedanju manje razvijenih, slue prevarama. Podmiuju se i prisiljavaju domai politiari da rade za raun stranaca (i naravno za svoj), a protiv naroda. Metode su veoma usavrene, kojima je skoro nemogue suprostaviti se (humanitarne pomoi, investiranja, subvencioniranja, pomoi eksperata, kolovanja, nevladine organizacije i slino). Sve to naravno zavri u unitenju vlastite privrede, nepodnoljivim platnim deficitima i dugovima, rasprodajama prirodnih i javnih dobara. I tu je kraj. To je ve kolonijalizam.

16

Jedna od historijskih engleskih prevara, koja nije uspjela, odnosi se na slobodno trite. Razvijenija od Evrope i Amerike (XIX vijek) Engleska ih je ubjeivala da je za sve najbolje da oni svoje sirovine prerauju u Engleskoj odakle e dobivati najkvalitetnije i najjeftinije industrijske proizvode. Amerika i Evropa e proizvoditi sirovine, a Engleska e ih preraivati. Neke evropske zemlje su to prihvatile. Njemaki ekonomista Franc List je izvrio samoubistvo poto nije uspio da ubijedi svoju vladu da ne nasjedne toj prevari.

Prevaru su prozreli i odbili ameriki ekonomisti. I pored prirodne zatite, zbog velikih transportnih trokova, Amerika je titila svoju elinu industriju carinama od 100%. Na ponudu Engleske da se ukinu carine na izvoz sirovina, a ona e ukinuti carine na uvoz gotovih proizvoda ameriki ekonomisti su smislili krilaticu: Nemoj sluati ta Englez pria, nego gledaj ta radi. Podsjetili su Engleze na njihovu ekonomsku historiju i kraljevsku porodicu Tudora. Dok su prodavali vunu Evropi Engleska je siromaila, a Evropa se bogatila. A onda je porodica Tudora prvo uvela carine na izvoz vune, a onda

potpuno zabranila izvoz. Na toj osnovi Engleska je ubrzo postala najmonija svjetska sila u tekstilnoj industriji.

Na ponudu Engleza ameriki predsjednik Abraham Lincoln je podrugljivo odgovorio: Slobodna trgovina je dobra stvar. teta to nemamo novaca za nju. (Reinert, 2006., 32).

Historijsku ulogu Engleske danas je preuzela Amerika. Imajui u vidu strategiju koju Amerika danas primjenjuje prema treem svetu, moglo bi se rei: Radite ono to to su Amerikanci radili, a ne ono to sada priaju. (Globalization, 2007., 36). Danas se, u krugu razvijenih, uporno razvijaju vjetine da se jedno radi, a drugo pria. Uvjebavaju se prevare. Jedno se radi u vlastitoj zemlji, a sasvim suprotno se preporuuje manje razvijenim zemljama (pravite drugom tetu da bi vama bilo dobro, govore engleski ekonomisti). U tom cilju izmiljen je i podrugljiv i poniavajui pojam tranzicijskih zemalja, od kada su prevare dobile svoj potpuni legalitet. Uglavnom se to ostvaruje putem

finansiranja brojnih istraivanja i masovnog publikovanja rezultata.

Sve to nije dobro za razvijene dobro je za manje razvijene tranzicijske zemlje. Kao da geografija i stepen ekonomske razvijenosti mogu da mijenjaju ekonomske principe i

zakonitosti. Ali, naalost, to je iroko prihvaeno i od ekonomista manje razvijenih (tranzicijskih) zemalja.

Ono to nije uspjelo Engleskoj u XIX vijeku uspjelo je Americi i Evropi u XXI vijeku. Manje razvijenim zemljama Evrope je nametnuto slobodno trite kao velika ekonomska prevara.

Sve se ovo odnosi i na valutni odbor. Po svom nainu funkcionisanja i konanom rezultatu valutni odbor je zapravo velika ekonomska prevara.

17

2.3. Funkcija Valutnog odbora

Monetarno ovlatenje je jedno od osnovnih u upravljanju privredom. Bez mogunosti voenja politike novca, upravljanje privredom je nemogue. Znajui to, a u cilju to potpunijeg i uspjenijeg ekonomskog zarobljavanja, globalisti su u formi Valutnog odbora oduzeli Bosni i Hercegovini monetarnu, kao osnovnu, ekonomsku

funkciju. Oduzimanje je potpuno, bez ostatka, to poveava nivo globalistikog uinka.

Sutina Valutnog odbora, onako kako stoji u obrazloenju njegovog funkcionisanja,

emisija na osnovu poveane inostrane nabavke, jeste u neprekidnoj oskudici novca

(deflacija). Kreatori Valutnog odbora znaju da to nije tako. Oni uvijek jedno priaju a

drugo rade. Priliv novca se ne obezbjeuje iz pretenosti izvoza nad uvozom, nego iz

sasvim drugih izvora: kredita, prodaje strancima, doznaka, potronje stranaca u zemlji. I tu

je prava sutina Valutnog odbora. Onemoguiti, na osnovu emisione funkcije Centralne

banke, priticanje u privredu potrebne koliine novca, i upravljanje deviznim kursom kao

instrumentom politike prema inostranstvu. Umjesto toga je priticanje novca iz inostranih

izvora. Da bi bilo novca, nuno je zaduivati se, prodavati strancima i slino. Pravo

finansijsko kolonijalno ropstvo.

Slika 5.: Centralna banka Bosne i Hercegovine

Nepostojanje centralne banke u BiH nosi u sebi jednu veoma teku posljedicu.

Kontrola novca, odnosno njegovo putanje i povlaenje, predstavlja osnovnu ekonomsku

funkciju centralne banke. Sve se to zavrava u poeljnoj kamatnoj stopi koja obezbjeuje

maksimalni razvoj domae privrede. S obzirom da nemamo centralnu banku, mogunost

upravljanja novcem, imajui u vidu ostvarenje makroekonomskih ciljeva (zaposlenost,

uvoz-izvoz, rast BDP-a), ne postoji. Novcem samostalno upravljaju poslovne banke, to se

zavrava u nevienoj pljaki privrede i stanovnitva, visoke kamate koje su vie od dva

puta vie od evropskih prosto gue privredu i ne dozvoljavaju joj bilo kakav razvoj.

18

Uskraivanjem prava na centralnu banku, uskraena nam je mogunost upravljanja

deviznim kursom kao bitnim makroekonomskim instrumentom. Da posjedujemo centralnu

banku, vjerovatno bi smo na osnovu upravljanja novanom masom upravljali cijenom

inostranih roba. Ne bi se dozvoljavala prekomjerna precjenjenost domae valute, ime se

poskupljuju domae robe i novac, a pojeftinjuje strani novac i robe. To naravno vodi

prekomjernom zaduivanju i uvozu. Politikom novca, saglasno ekonomskim

pogoranjima, obarana bi vrijednost domaeg novca (devalvacija), a dizana vrijednost

stranog, ime bi se ograniavalo prekomjerno zaduivanje i ulaenje u visoke platne

deficite.

Valutni odbor, meutim, vue na sasvim drugu stranu. Zadrava se vrst devizni

kurs nezavisno od ekonomskih pogoranja. Sve je vea precijenjenost domae valute.

Domaa valuta i robe su, kako je ekonomsko stanje gore, sve skuplje, a inostrani

novac i robe su sve jeftiniji. To snano vue u pravcu poveanog zaduenja i rasta platnog

deficita suprotno interesima i potrebama vlastite zemlje, ali zato u punoj saglasnosti sa

potrebama i interesima stranaca.

Svugdje, gdje je bio uveden Valutni odbor, nakon njegovog ukidanja dogodila se

izuzetna inflacija. Sve govori da bi se to moglo desiti i kod nas. U sluaju prestanka Valutnog odbora i preputanja KM snagama trita, realno je oekivati da se inflatorno izravnanje ostvari na nivou 300%, odnosno umjesto sadanjih 2 KM za 1 euro da to iznosi 6 KM za 1 euro. Ekonomske i drutvene posljedice takvog trenutnog i nekontrolisanog dogaanja bi bile katastrofalne.

Realan je i drugi red dogaaja. Umjesto rasta koliine novca realno je njeno smanjenje. U sluaju znaajnije depresije, za oekivati je da bi strane banke, pakujui se, odnijele i znaajne koliine domaeg novca. To zajedno sa nepostojanjem centralne banke nosi realne prijetnje pojave izuzetne nestaice novca (deflacija). Za sada je krajnje neizvjesno koji od ovih procesa e prevladati. Mogue je da se sve dogodi u dva koraka: u poetku deflacija, a onda nakon osnivanja vlastite centralne banke inflacija.

Ovo je jedno od najzamrenijih ekonomskih pitanja kojem bi bilo potrebno da se posveti daleko vie panje. Krajnje je opasno produeno podnositi ovoliku precijenjenost domae valute, a ne imati blagovremen i pouzdan odgovor o tome ta e se dogoditi kada prestane rad Valutnog odbora.

Nije mnogo drugaije ni onda ako se donese odluka o naem prikljuenju Evropskoj monetarnoj uniji. Koji je mehanizam saniranja dugova i platnih deficita u tom sluaju, za sada je nepoznato.

Valutni odbori se ne osnivaju da razvijaju domau nego inostranu privredu. Sve je usmjereno na unitenje domae, a pomo inostranoj privredi.

19

Nain da se to ostvari je prekomjeran iznos deviznih rezervi.Devizne rezerve i do 120 % (100 % novac u opticaju plus i do 20 % obavezne rezerve banaka) su potpuno

nepotrebne. U okolnostima centralne banke devizno pokrie do 30 % ili najvie do 50 % u stanju je da pokrije i najvee rizike. Nema centralne banke sa 120 % deviznog pokria.

Ovoliko devizno pokrie se obrazlae eljom da se ostvari izuzetna sigurnost to je, na alost, iroko prihvaeno. Zanimljivo je da se i kod nas tome toliko aplaudira, ne ulazei u sve silne negativne razvojne posljedice koje iza ovog stoje. Cilj svakako nije sigurnost. Oni koji se zalau za ovoliko devizno pokrie u zemljama valutnog odbora kod sebe, u svojim centralnim bankama teko da se dostie treina tog iznosa. I tome se ne protive. To ih ne zabrinjava.

Cilj je sasvim drugi. U iznosu prekomjernih deviznih rezervi od manje razvijene

zemlje se oduzima silno bogatstvo, sadrano u domaem novcu, koje se u formi pretvaranja u devizne rezerve pretvara u bogatstvo zemlje rezervne valute (kod nas

Evropske unije). Sada se taj novac, kao strani (ustvari domai), posuuje uz izuzetno visoke kamate privredi i stanovnitvu zemlje valutnog odbora. Vlastiti novac se skupo kupuje. To je cilj koji se tako uspjeno ostvaruje.

Dobro smiljena prevara, zar ne. To je izuzetno visoko monetarno optereenje. U okolnostima centralne banke ovaj novac, umjesto da ga kupuju, privreda i stanovnitvo bi ga dobivalo skoro besplatno.

Kljuna odrednica valutnog odbora je da se obavezne rezerve ne mogu koristiti u vlastitoj nego u stranoj zemlji. Nije mogue kupovati domae nego samo inostrane hartije od vrijednosti. Ovim je u potpunosti razotkrivena namjera osnivaa valutnog odbora. Dok se namjera o oduzimanju bogatstva (novca) od manje razvijene zemlje i pretvaranje u

vlastito bogatstvo (devizne rezerve) vjeto prikrivala eljom i potrebom visoke sigurnosti, ovdje se ona pokazuje potpuno otvoreno, neskriveno. Naravno, ako se to eli da vidi.

Oduzeti domai novac (bogatstvo) pretvoren u strani (devizne rezerve) sada slui stabilizaciji i razvoju inostrane privrede. Jeftino se kupuje novac valutnog odbora (devizne

rezerve), a onda ga se toj istoj zemlji prodaje i po deset puta veoj cijeni. S obzirom na veliinu oduzetog bogatstva i visinu cijene, veliina ekonomskog tereta je takva da to nije u stanju da podnese nijedna privreda i narod. Svi su pod tim teretom propali.

Kada naiu poremeaji na finansijskom tritu zemlja valutnog odbora nije u stanju da se zatiti. Valutni odbor, zbog rigidnog fiksnog kursa, nije u stanju da sprijei pekulativne udare na valutu. Upravo zbog zadravanja vrstog kursa u okolnostima valutne krize, ovdje su trokovi najvei.

To se upravo dogodilo u sluaju devalvacije meksikog pezosa (1994.). Valutni udar se prenio na zemlju valutnog odbora, Argentinu. Samo za godinu dana (januar 1994. februar 1995.) Argentina je izgubila treinu svojih deviznih rezervi (Choueiri, 1999., 23). Ovoliki gubitak kapitala podigao je kamatnu stopu ak na 20% (1995.) to je dovelo do propadanja mnogih banaka i preduzea, a privreda je zapala u duboku recesiju. Drutveni proizvod se smanjio za 6 %, a nezaposlenost porasla na 18% (Roubini, 1998., 2). Slino se dogodilo i u Hong Kongu, nakon devalvacije junoazijskih valuta.

20

Ovo jasno govori da ne stoje tvrdnje da valuta zemlje valutnog odbora dijeli sudbinu

rezervne valute. Valutne krize mogu da pogode zemlju valutnog odbora, da istroe njene monetarne rezerve, a da rezervna valuta ne pretrpi bilo kakvu tetu.

Valutni odbor ne razvija bankarski i finansijski sistem. On ga unitava. Propadaju domae, a opstaju i jaaju strane banke. Uloga stranih banaka nije da jaaju domau privredu nego da je maksimalno zaduuju i da naplauju to vee kamate. Konkuretnska prednost stranih banaka je u dopremanju ogromnih koliina jeftinog novca iz inostranstva. Godinje strane banke unesu oko 900 miliona KM (ogo, 2011., 23), a ovaj iznos se viestruko kreditno umnoava.

Slika 6. Uloga Centralne banke kao mjenjanice

Domae banke su oslonjene na skup i nedovoljan novac domaih tedia to im onemoguava konkurentsku utakmicu. Umjesto znaajnijeg kreditora njihov rad se, sa protokom vremena, sve vie svodi na obavljanje funkcije platnog prometa. Historijsko iskustvo govori da se uglavnom radi o beznaajno malim domaim bankama koje se veoma teko odravaju na dugi rok.

Poetni problem je u poimanju novca. U okolnostima valutnog odbora suen je pogled na novanu masu. U novanu masu se ubraja gotovina izvan monetarnih vlasti, depoziti banaka kod monetarnih vlasti i ostali depoziti po vienju kod monetarnih vlasti. U sutini se radi o gotovom novcu. Bankarski novac nije novac u okolnostima valutnog odbora. On nije predmet monetarne politike. Njime upravlja trite. Da bi doli do novca privreda i stanovnitvo su primorani da ga (kreditno) kupuju po izuzetno visokoj kamatnoj stopi koja je 5,19 puta vea od euro zone (Vilendai, 2004, 55). Naravno da to unitava i privredu i stanovnitvo.

21

Kod centralne banke u novanu masu bi, pored gotovog novca, bio ukljuen i bankarski novac. Centralna banka bi vrila izbor optimalne kamatne stope one koja bi u najveoj mjeri podsticala investicije uz potrebnu zatitu privrede od inostrane konkurencije. Da imamo centralnu banku kamate bi sigurno bile pribline kamatama euro zone.

U okolnostima centralne banke novac je javno dobro. Saglasno tome on mora da

bude jeftin. Monetarni trokovi moraju da budu minimalni da bi profiti u privredi bili maksimalni. Centralna banka svojom monetarnom kontrolom ograniava profite banaka kako bi se privredi i stanovnitvu dopremilo to vie i to jeftinijeg novca.

Valutni odbor je sasvim suprotno monetarno rjeenje. Ovdje je novac privatno dobro koje, takvo, tei vlastitom maksimalnom profitu. Monetarno je na suprot realnom ekonomskom. Osnovna svrha novca je ovdje da bude skup i da se na njemu stiu visoki profiti, a ne kao u okolnostima centralne banke, da bude to jeftiniji kako bi se visoki profiti sticali, ne u bankama, nego u realnom sektoru privrede.

Niti jedan valutni odbor nije propao. Svi su profitabilni. Domaa privreda moe u cjelosti da propadne a da profitabilnost valutnog odbora poraste. Razlog je to valutni odbor nema nikakve veze sa domaom privredom. Kretanja su suprotna. Svoje profite valutni odbor vue iz pogoranja u domaoj privredi. to je domaoj privredi tee valutnom odboru je bolje. U vrijeme pogoranja u privredi rastu inostrana zaduivanja.

Rastu devizne rezerve po tom osnovu. Prodajom tih deviznih rezervi u inostranstvu

banka ostvaruje vlastite profite. Rast deviznih rezervi (zaduivanje) kao izraz propadanja privrede uveava profite banke. Profiti valutnog odbora potiu iz inostrane, a ne iz domae privrede. Ne postoji veza izmeu valutnog odbora i domae privrede. Vezanost je za inostranu, a ne domau privredu.

2.4. Priprema ekonomskog kolapsa

Odmah nakon osnivanja valutnog odbora privreda staje na put krize. Vremenom ona

se uveava idui do krajnjih granica, do potpunog propadanja privrede i nepodnoljivog siromaenja stanovnitva. I to je posebno vano to kretanje se ne da zaustaviti.

Centralna banka prepoznaje dva krajnja stanja u privredi: napredak odnosno

prosperitet i nazadak odnosno depresiju. Zavisno od tog stanja, centralna banka

primjenjuje razliite monetarne politike da bi pomogla privredi. U vremenu prosperiteta viak novca, se raznim metodama, povlai sa trita. U vremenu depresije privredi i stanovnitvu se dopremaju dodatne koliine to jeftinijeg novca (smanjuje se nivo obaveznih rezervi, smanjuje se kamata, utie se na devizni kurs, ostvaruju operacije na otvorenom tritu i slino), to vodi oporavku privrede.

U okolnostima valutnog odbora sve je drugaije. Ovdje nema jeftinog novca. Novac je neprolazno skup. Sa rastom tekoa u privredi, odnosno sa rastom rizika ulaganja, ponuda novca se smanjuje, a njegova cijena raste. To produbljava krizu. Onda kada je

novac najpotrebniji on je najskuplji. Izgleda da smo ve uli u tu fazu. Valutni odbor se ne osniva da bi pomogao domau privredu nego da bi je unitio.

22

Centralna banka ostvaruje dobit od kamata i od inflacije. Valutni odbor, s obzirom

da ne vri emisiju novca, nema prihod od inflacije. Ostvaruje samo kamatni prihod emu se nerijetko, pridaje veliko znaenje. Posebno se istie poklon koji se ini vladi (60 %). Skoro da se redovno gubi iz vida ogroman kamatni gubitak (troak) koji tereti domau privredu. Razlika u kamatama po kojima naa Centralna banka plasira nae devizne rezerve na inostranom tritu i kamata po kojima inostrane banke plasiraju svoja sredstva na domaem tritu je ogromna. Prosjena kamatna stopa po kojoj centralna banka plasira nae devizne rezerve je od 0,65% do 0,85% na kojoj osnovi je (2010.) ostvareno 38 miliona KM. Ulaganja su ostvarena u Francusku (49%), Njemaku (36%), Holandiju (15%).

Na drugoj strani prosjene kamate po kojima komercijalne banke plasiraju svoja sredstva kreu se od 7,84 % (privatna preduzea) do 9,67 % (stanovnitvo). Na tim osnovama ukupan iznos kamata kojeg su poslovnim bankama platila preduzea i stanovnitvo Bosne i Hercegovine iznosi 1,2 milijardi KM (Agencija, 2010.). Ovakav kamatni pritisak privreda nije u stanju da izdri i mora da propadne.

Da je umjesto valutnog odbora prisutna centralna banka kamatni pritisak na privredu

i stanovnitvo bi bio za nekoliko puta manji. Monetarni trokovi bi se znaajno smanjili, to bi silno ohrabrilo razvoj privrede.

Prvi cilj svake monetarne politike odnosi se na spreavanje vlade da prekomjerno troi. Radi se o potrebi odranja fiskalne discipline odnosno spreavanju vlade da ulazi u budetske deficite. Kako je valutni odbor pasivni monetarni agent, on nema nikakvih mogunosti da ogranii vladu u prekomjernoj potronji. To su idealne okolnosti nekontrolisane budetske potronje i ulaenja u visoke deficite koji se onda podmiruju pojaanim inostranim zaduivanjem. Izuzetno visoki budetski deficiti su vidljiva osobina svih zemalja valutnog odbora.

Valutni odbori ne doprinose porastu fiskalne discipline, kako se to redovno i

neosnovano tvrdi. Naprotiv, radi se o pojaanoj potronji i olakom ulasku u nepodnoljive budetske deficite. Ovo su idealne okolnosti za dolazak na vlast i odranje na vlasti slabih vlada. Dobre vlade, u reimu valutnog odbora, nemaju izgleda za uspjeh.

Na ovom primjeru metod savremenog kolonijalnog zarobljavanja skoro da postaje

vidljiv. Govoriti jedno, a raditi drugo. Zalagati se za vrsta konceptualna rjeenja, a onda u toku izvoenja projekta, od toga skoro potpuno odustati. U sluaju valutnog odbora to je izgleda dovedeno do kraja.

Deflacija je sama sutina valutnog odbora. Zemlji se oduzima novac. Poetna masa domaeg novca (marke, devize i slino) se zamijeni za strani koji se stavlja u devizne rezerve, a nova novana jedinica (KM) se puta u opticaj. Da bi bilo novog novca nuno je proizvoditi i te proizvode izvoziti. Samo je to osnova uveanja novane mase to se jedino smatra novcem. Oskudnost novca je izuzetna. Samo manji dio privrede koja izvozi

zarauje novac za proirene potrebe stanovnitva i mnogo vei dio privrede, koja ne izvozi i takva ne stvara novac. Uz to, novac koji se dobiva izvozom pretvara se u devizne

rezerve. Imobilie se i kreditno se ne umnoava. Sa stanovita sutine koncepta valutnog odbora nestaica novca je ogromna.

23

Tu je i problem razvoja. Ukoliko bi privreda poela da se razvija, a narod htio da bolje ivi porasla bi tranja za novcem to bi diglo kamatnu stopu. Oskudica novca bi se poveala. Valutni odbor i po ovom osnovu ne dozvoljava razvoj privrede. Deflacija, kao najvea ekonomska bolest, ugraena je u samu sutinu funkcionisanja valutnog odbora. To je opasnost koja je neprekidno prisutna.

Kada bi se koncept valutnog odbora dosljedno ostvarivao privrede bi, zbog pritiska

deflacije, propadale odmah na poetku. Kompromitacija valutnih odbora bi bila izuzetna. Rjeenje je pronaeno. Jedno je to se pria, a drugo se radi.

Da bi bilo novca nije potrebna domaa privreda i nije potrebno izvoziti. Novac uvoze strane banke (oko jednu milijardu KM godinje). Od deviznih doznaka u zemlju stie preko tri milijarde KM. Tu su i inostrana zaduivanja (prosjeno godinje preko 0,5 milijardi KM). Prodaja preduzea i ostalog su takoe znaajan izvor stranog novca.

Da smo ostali na izvornom sadraju valutnog odbora ve bi bili bez novca. Deficit platnog bilansa (6,3 mrd. KM) je priblian iznosu (6,4 mrd. KM) deviznih rezervi (Godinji izvjetaj 2010., 53).

Poto se radi drugaije (praksa) nego to se pria (koncept) novca ima toliko da ga ostaje i za inflaciju koja je dva puta vea od inflacije euro zone (ogo, 2011., 57). I tako umjesto deflacije kao ekonomske sutine valutnog odbora, inflacija kao njegova izvedbena varijanta. Nesutina koja prevladava sutinu.

Inflacija je veoma znaajna za konane ekonomske uinke valutnog odbora. Posebno se to odnosi na precijenjenost valute.

Umjerena inflacija je najefikasniji i ujedno najprikriveniji nain pripreme ekonomskog sloma. Neprekidno se istie zahvalnost valutnom odboru za ovu njenu skromnu veliinu nazivajui to doprinosom, stabilizaciji. Niko ne pominje i niko ne strahuje za konaan rezultat.

Odmah na poetku, potujui ogromnu koliinu (stranog) novca koji je bez svog realnog pokria, poinje tei proces precjenjivanja valute. Cijene u zemlji rastu bre od inostranih. Lako meunarodno kretanje kapitala dovodi do ubrzanja rasta uvoza. Isplati se vani kupovati, a ovdje prodavati i zaraivati na razlici cijena. Izvoziti je sve tee. Platni deficit je u porastu ali nestaice novca nema. Obilni su izvori iz kojih dotie (doznake, zaduivanja, prodaje, strane banke). Precijenjenost valute je u ogromnom porastu. To gui i unitava domau privredu (opada konkurentnost), ali to ne privlai neku panju. Novca za uvoz ima jo uvijek dovoljno.

vrst administrativni kurs ne poputa bez obzira na ogromnu naraslu razliku izmeu realne i nominalne vrijednosti valute. Nominalna vrijednost se ne mijenja dok je realna sve

manja. Na jednoj strani to unitava domau privredu, a na drugoj donosi izuzetne koristi strancima. Onda kada doe do izravnanja nominalnog sa realnim kursom, kada doe do ogromne provale inflacije stranci e ostvariti izuzetnu pekulativnu dobit za iznos precijenjenosti valute, a mi toliku tetu.

24

Problem je meutim u pogrenom mjerenju bruto drutvenog proizvoda (BDP). To se pokazuje ve na prvi pogled. Na poetku devedesetih (1990.) u Bosni i Hercegovini se ostvarivalo 1.800 $/stanovniku, po emu smo bili nerazvijena zemlja (Jaki, 1995.). Sada, statistiki mjereno, ostvarujemo 4.800 $/stanovniku i spadamo u red srednje razvijenih zemalja. Nepovjerenje prema podacima se namee. Onda, sa onakvom privredom, pa nerazvijeni, a sada, skoro bez privrede, pa u red srednje razvijenih.

Razlog je u pogrenom statistikom mjerenju BDP-a. U njega se uraunavaju vrijednosti koje nisu naih ruku djelo. U BDP se neosnovano uraunavaju: inostrani dugovi, platni deficiti, doznake. To poveava statistiku vrijednost BDP-a za oko 50 %.

Kada se te tue vrijednosti iskljue iz vrijednosti naeg BDP-a izlazi da BDP BiH po tekuim cijenama (2010.) iznosi 13,5 mrd. KM. Kada se ta vrijednost, po cijenama iz 1997. godine, svede na realnu vrijednost dobiva se iznos BDP-a BiH u 2010. godini od

svega 6,5 mrd. KM (Milojevi, 2009., 2010.,2011.). Sada je inostrani dug i platni deficit (12,7 mrd. KM) oko dva puta vei od iznosa realnog BDP-a. Precijenjenost valute na toj osnovi iznosi 100 %. To je veoma teko ekonomsko stanje.

U momentu svoenja nominalnog na realni kurs, do ega jednom mora doi, najdalje u trenutku ukidanja valutnog odbora, to bi bilo stanje potpunog ekonomskog

sloma. Cijene u zemlji bi porasle za najmanje dva puta. Preduzea bi masovno propadala, a broj nezaposlenih se naglo uveavao. Vrijednost dugova i deficita bi porasla za oko dva puta. Umjesto sadanjih oko 12 mrd. KM vrijednosti roba koje je potrebno izvesti, da bi se vratili dugovi i izravnao platni bilans, tada e to iznositi preko 24 mrd. KM. U dvostrukom porastu siromatva a da se to ostvari, teko je i zamisliti.

To je ve stanje potpunog ekonomskog sloma.

Konaan cilj valutnog odbora je postignut. Mi siromaimo, a stranci ostvaruju izuzetnu pekulativnu dobit od 12 mrd. KM.

Slika 7. Ekonomski kolaps Bosne i Hercegovine

25

Da je umjesto valutnog odbora bila centralna banka stanje bi bilo sasvim drugaije. Postepenim promjenama deviznog kursa pomagalo bi se domaoj privredi. Odravala bi se i njena inostrana konkurentnost. Novac i robe u inostranstvu bi bile sve skuplje to bi ograniavalo uvoz i zaduivanje. Prijetnje ekonomskog sloma ne bi postojale.

Za razvoj je potrebna sigurnost i povjerenje. U Bosni i Hercegovini, prije toga,

potrebno je pomirenje i kvalitetan mir. Da bi se to ostvarilo nuno je graditi efikasan privredni sistem. Samo je razvoj ono to vue naprijed i ostavlja terete prolosti iza sebe.

Potrebno je graditi institucije ekonomskog i svakog drugog integrisanja iji rad je zasnovan na vlastitoj punoj odgovornosti. Takva osvjedoena institucija je centralna banka. Ona svojim radom nikog ne ostavlja po strani. Da bi bilo rezultata svi su obavezni

na puni doprinos i saradnju. Centralna banka je institucija mira i ekonomskog napretka.

U radu su razmatrana brojna pitanja koja jasno govore da se valutni odbor ne osniva

da bi doprinosio razvoju domae nego inostrane privrede. Njegove veze sa domaom privredom skoro da i ne postoje. Fiksni devizni kurs koji se pokazuje u prividu niske

inflacije opasno prikriva krajnji rezultat. Pred naraslim dugovima i deficitima vrst kurs e morati da popusti kada e se dogoditi ogromna provala inflacije, to je ravno konanom ekonomskom slomu. Procjenjuje se da precijenjenost valute sada iznosi 300 %. Izvodi se

zakljuak o potrebi punog angaovanja na ukidanju valutnog odbora i osnivanju centralne banke Bosne i Hercegovine.

2.5. Kreditni monetarni sistem

Prvi koji su poeli koristiti papirnati novac bili su Kinezi. Meutim, tek u doba Kublaj Khana je on postao primarno sredstvo plaanja. Ono to ga je motivisalo da pone tampati novac je bio dug! Morao je na neki nain isplatiti vojsku, a nije znao kako, tada je doao na ideju da obaveze prema njima podmiri papirnim novcem.

Drugim rijeima, budui da je uloga novca razmjena dobara i usluga novac je imao pokrie u dobrima koja su ti ljudi stvarali i razmjenjivali. Na taj nain mogao je isplatiti ljude bez da je poveavao poreze. to su ljudi vie radili i stvarali to je on bio sretniji jer je mogao stvarati vie novca koji bi imao pokrie u stvarnim vrijednostima. Njegov nain regulacije novca bio je toliko uspjean da je uskoro postao jedan od najmonijih ljudi na svijetu. Njegovo kraljevstvo prostiralo se od Pacifika do Urala. Jedna petina svjetskog stanovnitva bila je pod njegovom upravom. Umjesto da tlai ljude velikim porezima, poticao ih je na to da rade i stvaraju to vie novih vrijednosti, za sve to bi oni napravili on bi izdao novanu protuvrijednost. Tim novcem finansirao je trokove dravne uprave.

Takoer, osvajanja Kublaj Khana i njegovih nasljednika najzaslunija su za ponovno stvaranje ujedinjene i vojno jake Kine.

Primarna uloga tog novca nije bila stvaranje duga kao to je to danas, nego razmjena dobara. Drava je imala vlast nad njegovim stvaranjem i putanjem u opticaj.

26

Novac treba imati pokrie u stvarnim vrijednostima, a ne u dugu. Odnosno, da se razdvoji proces stvaranja od procesa posuivanja novca. Na taj nain prvo bi nastajao novac, a tek potom kredit ukoliko bi taj novac neko naknadno posuivao. Danas prvo nastaje kredit i samim time dugovi su neotplativi bez obzira koliko novca neko natampao jer je sav novostvoreni novac takoer dug. to vie tampa novca da bi otplatio prethodne kredite, to si u sve veem dugu.

Bankari tvrde da se deficit ne bi trebao finansirati primarnom emisijom novca zato

jer bi to izazvalo veu inflaciju. Meutim, istina je suprotna upravo to beskonano zaduivanje stvara golemi inflatorni efekat.

Budui da drava uvijek ostvaruje deficit i nikada ne moe vratiti prethodni dug, mora se beskonano zaduivati, meutim ne samo za finansiranje deficita, nego i za otplatu prethodnog duga s kamatama. Taj ukamaeni dug na kraju je puno vei od stvarnog novca koji je bio potroen na finansiranje deficita.

Neko je analizirao dravni dug Kanade u posljednjih 140 godina i doao do zakljuka da je samo 8% duga predstavljao novac koji je drava stvarno potroila u obliku deficita, a 92% su bile kamate.

Finansiranje proraunskog deficita kreditom, odnosno beskonanim zaduivanjem matematiki je propala strategija. Evo zato kredit je sloeno ukamaivanje koje radi protiv tebe. Sloeno ukamaivanje toliko je mono jer kamata koju banka zaradi ovaj mjesec sama zarauje kamatu idui mjesec. Mjesec nakon toga kamate zaraene u protekla dva mjeseca opet zarauju kamatu. I tako unedogled! Kamata zarauje kamatu i raste poput snjene lopte! Ako se radi o dugom vremenskom periodu, efekat sloene tj. kumulativne kamate je uistinu impresivan, bez obzira na koliinu poetnog novca.

Meutim, drava ne moe posuditi ili dobiti nekreditno novac izravno od centralne banke, barem ne u Evropskoj uniji i SAD-u, budui da je tamo zabranjena primarna emisija novca tj. izravno finansiranje drave od strane centralne banke.

1992. Maastrichtskim ugovorom je zabranjeno izravno finansiranje dravnog

prorauna od strane centralne banke. Izmjenom zakona o Centralnoj banci BiH iz 1997. Statut Centralne banke BiH je usaglaen sa statutom Evropskih centralnih banaka i tim aktom je dravi zabranjeno da se finansira izravno od centralne banke. Drava vie nema vlast nad novcem, ona je sada privatizovana i u rukama je privatnih banaka.

To znai da privatne banke kamatare dravu novcem iz centralne banke. Koliina novca u opticaju se nepotrebno poveava za iznos kamate koja se obraunava na dravni dug, drava tu kamatu otplauje novim zaduivanjem i tako banke zahvaljujui sloenom ukamaivanju dolaze do sve vie i vie novca. Sa vremenom je drava pod sve veim i veim teretom duga. Tada banke poinju sa svojim klasinim parolama, ne moe se ivjeti na dug, morate smanjivati plae, privatizovati dravnu imovinu itd.

27

Stvarni cilj banaka nije naplata duga. Banke znaju da je dug neotplativ i da ga

drava nikada nee moi vratiti. Svjesne su toga da e drava uvijek imati deficit odnosno da nee imati dovoljno novca ni za trenutne rashode, a kamoli za otplatu prethodnog duga. Njihov stvarni cilj je preuzimanje dravne imovine, odnosno preuzimanje stvarnih bogatstava neke zemlje. Uz pomo novca koji je iskamataren od drave banke de facto preuzimaju potpunu kontrolu nad zemljom?

Slika 8. Ugovor u Maastrichtu

1997. godine kada je uvedena konvertibilna marka, prvi novac u opticaju nije bio

dug. Drava je procijenila koliko vrijedi sav korisni kapital i rekla Centralnoj banci da izda novani ekvivalent tog kapitala. Tada je novca (depozita) bilo vie od kredita. Ali uskoro se taj odnos promjenio, kamata je pojela poetni iznos i sada imamo cijelu zemlju porobljenu dugom.

Finansijski sistem baziran iskljuivo na kreditu nuno dovodi do neotplativosti duga i teke kreditne krize zato jer novac za otplatu kamate nije uao u opticaj skupa sa glavnicom kredita. Budui da taj novac nikada nije uao u opticaj, on niti ne postoji pa ga u skladu sa tim nije mogue niti vratiti. Svi bankari su toga svjesni, ali se o tome nikada ne raspravlja. Novac za otplatu kamate postoji samo ako neko drugi ue u kredit i tako pusti novi novac u opticaj. Tako novo zadueni omoguava prethodno zaduenom otplatu njegove kamate.

28

Slikovito reeno, ako voda u au ulazi iskljuivo kroz esmu, da li je razumno oekivati da e nakon zatvaranja esme biti mogue nazad u vodovodni sistem vratiti vie vode nego je kroz njega prethodno puteno u au? Zakljuak je, naravno, da nee, ali je mogue da neko drugi nakon prvog takoer pusti vodu iz esme i napuni neku drugu au, te potom vodu iz druge ae prelije u prvu i tako omogui da se iz prve u sistem vrati vie vode nego je u nju kroz esmu puteno.Meutim, postavlja se pitanje kako e onda iz druge ae biti vraeno vie vode u sistem nego je bilo u nju puteno, imajui na umu da je sada u njoj i manje vode nego je prvobitno bilo, budui da se iz nje prelijevalo u prvu? Odgovor je da e biti potrebno napuniti treu au. Znai da je to ostvarivo iskljuivo uz beskonano dolijevanje vode u sve vee ae kako bi se pokrivao prethodni gubitak? Ovo jako lii na piramidalnu emu, odnosno neodriv model koji obeava ljudima zaradu pod uslovom da uvuku i druge u tu emu.

Jedini nain da se ema odri je da sve vei broj ljudi u nju ulazi, a znamo da je to dugorono nemogue i da kad-tad dolazi do njenog pucanja. Golema veina sudionika na kraju gubi, zato su i zabranjene zakonom.

Ako poemo od pretpostavke da je nemogue ivjeti na dug, a finansijski sistem se ne promjeni, ta bi se dogodilo kada bi graani, preduzea i drava prestali dizati kredite (ivjeti na dug)? Kako bi prethodni krediti mogli biti otplaeni? Kako vratiti vie novca nego je posueno? Te na kraju, ak ako vratimo sav novac koji imamo bankama i dalje bi ostali duni. Do pucanja kreditnog balona je dolo upravo zato jer su ljudi prestali ivjeti na dug, odnosno prestali dizati kredite, ime je prestao dotok novca u opticaj, odnosno, slikovito reeno, esma se zatvorila, nove ae se nisu punile i u skladu sa tim prethodno zadueni nisu vie mogli vratiti svoje dugove?

Da su se ljudi, firme i drava nastavili ubrzano zaduivati, prethodno zadueni bi mogli otplaivati svoje kredite i u skladu sa tim ne bi dolo do kreditne krize, masovnih blokada, potraivanja i posljedinog kolapsa ekonomije!

U postojeem modelu jedino rjeenje za odgaanje kreditne krize je beskonano zaduivanje, jer sistem sugerie da je jedini nain da se prethodni dug otplati uzimanje novog duga. Meutim, time on postaje tehniki neotplativ, odnosno glavna zabluda je vjerovanje da se dug moe otplatiti uzimanjem novog duga ime se on time samo poveava.

Cilj mjera tednje je smanjiti priljev, a samim time i koliinu raspoloivog novca u opticaju. Do sada je drava uzimanjem kredita koje nije vraala i beskonanim zaduivanjem omoguavala prethodno zaduenim graanima otplatu svoga duga i tako spaavala njihovu imovinu (hipoteku) od potraivanja. Slino kao to je sugerisao i primjer sa vodom i aama.

29

Usprkos tome, mnogi svejedno nisu u stanju vraati kredite i ostali su bez svoje imovine. Nakon mjera tednje iji je konani cilj da drava posluje bez deficita, koliina novca u opticaju e ovisiti iskljuivo o privatnim osobama i preduzeima. Ako e oni ubrzano uzimati kredite, tj. napuhavati kreditni balon u sistemu e biti dovoljno novca. Ako nee koliina novca e se smanjivati, a balon e se ispuhati, odnosno puknuti.

U svakom sluaju, ljudi e ostati bez svoje imovine jer je savreno jasno da kreditna ekspanzija privatnog sektora ne moe vjeno trajati. Nuno e doi do potpunog kreditnog sloma i teke recesije. Na bankarima je da tite interese banke, njihova je uloga da plasiraju to vie kredita i prenesu na banku to vie stvarne imovine i bogatstva zemlje.

2.5.1. Monetarna kontrakcija

Kako je drutvo sve vie propadalo i postajalo siromanije, tako su banke ostvarivale sve veu dobit. Neki su se usudili javno postaviti pitanje njihove uloge i ukazati na povezanost izmeu ta dva procesa, meutim bili bi brzo uutkani i izrugani.

Banke su se u javnosti esto trudile prikazati kao socijalno odgovorne i drutveno osjetljive institucije, a njihove propagandne parole uvijek su imale za cilj pridobivanje

povjerenja. Mnogi ljudi nisu znali razlikovati propagandu od injenica i stvarnosti. Na reklamama bi porodice koje su ule u decenije duge kredite s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom bile prikazivane kao sretne i nasmijeene, meutim u stvarnosti su bile daleko od toga.

Sada, kada je kreditna kriza izazvala slom trita kapitala bio je pravi trenutak za kupnju dionica. Dionice nekih preduzea izgubile su i do 99% od svoje nekadanje vrijednosti. Sada se u bescjenje mogao kupovati kapital koji su drugi decenijama stvarali.

Koje li sluajnosti, sada kada su cijene dionica na dnu i kada niko nije imao novaca banke su ga imale u izobilju.

To se dogodilo i u vrijeme Velike depresije (1929. - 1933.), kada su se ljudi bacali sa nebodera, a hiljade ostajale bez iega? (bili pretvoreni u beskunike i socijalne sluajeve). Da bi dolo do sloma ekonomije bila su potrebna samo dva predslova:

- iskljuivo kreditni monetarni sistem (da novac u opticaj ulazi samo kao kredit) i

- nepostojanje dravnog deficita.

Budui da je ta vlast sada bila u rukama privatnih banaka i sam novac bio je privatizovan. Umjesto javnog dobra u slubi razmjene dobara i usluga, novac je postao sredstvo za porobljavanje ljudi dugom i njihovo razvlatenje od imovine.

Na koji nain? Pod pretpostavkom da drava nema deficit (proraunski manjak),

jedini nain da novi novac ue u opticaj jest da fizike ili pravne osobe (preduzea) ulaze

u dug. Meutim, ta se dogaa ako banke prestanu davati kredite, a parola ne moe se

ivjeti na dug postane opteprihvaena?

30

- prestaje priljev novog novca u opticaj, te

- postojei novac u opticaju mora biti vraen bankama (budui da je prethodno uao u opticaj u obliku kredita).

Upravo ta monetarna kontrakcija izazvala je Veliku depresiju. U samo tri i pol depresijske godine ukupna novana masa bila je smanjena za 1/3. Novac je izlazio iz opticaja, odnosno bio vraan nazad bankama koje su ga prethodno posudile.

Dogodila se apsurdna situacija, postojali su ljudi koji su htjeli raditi, postojale su

sirovine koje su mogle biti pretvorene u robu, postojala je i roba na policama trgovina, bilo

je i potranje za njom, ali nije bilo novca s kojim bi se mogla kupiti. Samim time, dolo je do pojave visoke nezaposlenosti i teke kreditne krize neotplativosti duga. Budui da ljudi nisu bili u stanju vraati svoje dugove, ostali su bez imovine.

"Dobro je da iskljuivo privatne banke, a ne drava imaju pravo nad putanjem

novca u opticaj", govorili su svi masovni mediji, te priznati politiari i ekonomski

strunjaci.

Meutim, logino se postavljaju idua pitanja:

- Zar time drava nije izgubila vlast nad novcem?

- Zar takva regulacija novca ne stavlja dravu u podreeni poloaj u odnosu na privatne banke?

- Zar time nije otvoren velik prostor za manipulaciju?

- ije interese zastupaju masovni mediji, te uvaeni politiari i ekonomski strunjaci?

Pa ipak, iako su ta pitanja bila od iznimne vanosti, a odgovori na njih oiti svako ko ih je postavljao bio je uutkan i ismijan. Oito ljudi nisu znali za sljedee rijei Thomasa Jeffersona (treeg predsjednika SAD-a):

"Ako Ameriki narod ikada dozvoli privatnim bankama kontrolu nad putanjem novca (u opticaj), prvo inflacijom a potom deflacijom, banke i korporacije koje e izrasti oko njih razvlastiti e ljude od njihove imovine, sve dok se njihova djeca ne probude kao beskunici na kontinentu koji su njihovi roditelji osvojili."

Bankari su znali ta e se dogoditi. Ko god je shvatio kako sistem funkcionie, znao je da e doi do kreditne krize im prestane kreditna ekspanzija. Ironija je da bankari tvrde da je do kreditne krize dolo zato jer su ljudi ulazili u kredite i ivjeli iznad svojih mogunosti, meutim sistem je baziran na dugu i da se ljudi nisu zaduivali sistem bi se uruio jo i ranije.

31

Takoer, dug je jedini nain na koji novac ulazi u opticaj, zato banke stalno reklamiraju kredite i potiu ljude na zaduivanje jer bi u suprotnom dolo do nestaice novca. Na taj nain stvaraju privid da je sistem baziran iskljuivo na kreditu dugorono odriv. Jo jedan apsurd, budui da je sav novac u opticaju kredit i da e prije ili kasnije morati biti vraen, beskonano zaduivanje je jedini nain na koji je mogue odrati postojeu koliinu novca u opticaju. U suprotnom bi dolo do monetarne kontrakcije, tj. kako bi se prethodno uzeti krediti vraali, a novi ne bi uzimali, novana masa bi se poela smanjivati i tek bi tada nastao pravi haos.

To bi znailo da ljudi ne ulaze u dug zato da bi imali vie novca, ve samo zato da bi sprijeili monetarnu kontrakciju. Uostalom da nisu ulazili u kredite, ne bi imali od ega ivjeti jer ne bi imali novaca. Oni koji uspijevaju doi do novca bez da se zaduuju, uspijevaju to samo zato jer je neko drugi dizao kredite umjesto njih.

2.5.2. Proraunski deficit

Zahvaljujui proraunskom deficitu, drava vraa drutvu vie novca nego je u obliku poreza od njega uzela. Pokrivajui proraunski deficit zaduivanjem, drava mnogima omoguava da dou do novca bez da se oni sami zaduuju, odnosno ona se zaduuje umjesto njih. Drava svake godine ubacuje u sistem novi novac u obliku proraunskog deficita. Taj novac kroz proraunske rashode na neki nain dolazi do tih ljudi i oni zahvaljujui njemu mogu izbjei ulazak u dug.

2012. godine proraunski deficit je iznosio 7,3 milijarde KM. Zahvaljujui tom novcu, ljudi su spaeni od propasti, odnosno mnogi nisu morali ulaziti u kredite ili su ih pak mogli vraati. Na taj nain iskljuivo kreditni sistem uspio je stvoriti privid da je odriv?

Ljudi koji nisu u dugu ili pak uspijevaju vraati kredite, misle da je to zato jer su pametni i snalaljivi, a ne zato jer drava u obliku deficita svake godine ubacuje novi novac u sistem. Njihov osnovni problem je u tome to ne gledaju na novac kao na dug, nego kao na sredstvo za razmjenu dobara i usluga. Polaze od pretpostavke da e moi izbjei ulazak u dug, ukoliko nee troiti vie novca nego ga imaju. Ne shvaaju da je u iskljuivo kreditnom sistemu svaki novac dug, te da svaka vrsta egzistencije makar troili i samo marku dnevno, predstavlja ivot iznad mogunosti, odnosno ivot na neiji dug. Ne mogu razumjeti da novac nema pokrie u stvarnim vrijednostima tj. kapitalu, nego samo i iskljuivo u dugu, bez obzira na to koliko oni radili i stvarali novih vrijednosti.

Drava mora poslovati s deficitom, te ukoliko se taj zakon bude provodio doi e do finansijskog holokausta budui da privatni sektor nee moi odravati postojeu koliinu novca u opticaju. Doi e do monetarne kontrakcije i teka kreditna kriza e postati jo gora. eka nas trajna recesija, gora nego ranih 30-ih u SAD-u sve dok ne doe do promjene sistema. Najgore od svega je da ljudi ne shvaaju da je najavljeno smanjenje deficita samo prvi korak prema provaliji. Proraun se ne planira smanjivati samo ove godine, nego i svake iza nje, sve dok drava ne bude poslovala bez deficita. Ljudi nisu svjesni toga ta ih eka.

32

Svako od nas ima prihode i rashode. Ovisno o raunu dobiti i gubitaka (razlici izmeu prihoda ili rashoda) nae poslovanje moe biti pozitivno ili negativno, odnosno moemo ostvariti dobit (profit) ili gubitak.

Drava kao servis takoer ima svoje trokove (proraunske rashode) i prihode (od poreza). Razlika izmeu rashoda i prihoda zove se deficit prorauna. Naizgled se ini loginim da drava ne bi smjela troiti vie novca nego ima na raspolaganju, meutim ona to ipak mora. Da bi jedan subjekt ostvario prihod, drugi nuno mora imati rashod tj. troak.

Da bi se to bolje razumjelo potrebno je postaviti se u situaciju da npr. neko ima

mobitel koji eli prodati i da za njega trai 200 KM. Oglas se stavlja u oglasnik i uspijeva se pronai kupac. Kupac vadi 200 KM iz depa, potom novac i roba zamjenjuju ruke. Sada prodava ima 200 KM, a kupac mobitel. To znai, da bi prodava mogao imati prihod, tj. dobiti 200 KM, kupac nuno mora imati rashod, tj. dati prodavau tih istih 200 KM?

Dakle, troak robe je zapravo iznos koji je prodava traio za svoj mobitel, a na koji je on pristao. U skladu sa tim, zbroj svih prihoda u zajednici jednak je zbroju svih rashoda.

Primjer:

Dakle, zamislimo neki otok na kojem ivi 1000 ljudi koji jedni sa drugima posluju, te da je njihov ukupan prihod tokom godine dana bio 10 miliona KM. Da bi oni mogli

ostvariti te prihode, rashodi te iste zajednice su morali biti isto 10 miliona KM. Oito je da ukupan prihod mora biti jednak ukupnim rashodima.

Dalje, zamislimo sada da su svi oni bili vrijedni ljudi koji su marljivo radili i stvarali

nove vrijednosti, svako od njih je tokom te godine dana stvorio neku novu vrijednost i tako

se ukupna koliina kapitala na otoku poveala.

Ako su svi marljivo radili i ako su stvorene nove vrijednosti, svi nisu mogli ostvariti

i dobit na kraju godine. Dobit za jednog lana zajednice, nuno je gubitak za drugog! ta bi se dogodilo ako lokalna administracija na otoku ne bi poslovala sa deficitom tj. proraunskim manjkom. Ako bi proraun lokalne administracije bio balansiran tj. deficit prorauna ravan nuli, neko bi sa protokom vremena akumulisao dobit, a neko drugi ili vie njih gubitak.

Budui da bi se dobit iz svake godine pribrajala dobiti iz prethodnih godina, isto kao i gubici, dolo bi do toga da bi neki lanovi zajednice sa protokom vremena imali sve vie novca, a drugi sve manje. Stvari su jasne novac se moe zaraditi samo ako ga neko drugi gubi. Onaj koji akumulie novac moe ga posuivati, ali ga dunik sve tee moe vratiti jer ga ima sve manje na tritu.

Budui da je dobit za jednog, nuno gubitak za drugog lana zajednice, ovi koji bi bili u gubitku sa vremenom bi ostali bez novca ili bi bili u dugu prema onima koji

ostvaruju dobit. Takoer, nije pravedno da oni koji ostvaruju novani gubitak sa protokom vremena budu finansijski uniteni iako vrijedno rade i daju sve od sebe da uspiju. Nisu oni krivi to je narav novca takva.

ta bi se dogodilo ako bi lokalna administracija poslovala sa deficitom? Tada postoji viak novca koji se dodaje u sistem i vea je vjerovatnoa da e biti manje

33

subjekata sa gubitkom subjekti koji godinama ostvaruju profit mogu se namiriti preko deficita, a ne preko gubitka drugih subjekata. Sve sagledano u ukupnom zbroju.

Ako mjetani rade i stvaraju nove vrijednosti, na koji bi nain lokalna uprava trebala finansirati proraunski manjak, odnosno deficit? Budui da je uloga novca razmjena dobara i usluga, rast ukupne koliine kapitala trebao bi pratiti i rast ukupne koliine novca. Novostvorene vrijednosti bi trebale dobiti pokrie u novostvorenom novcu, a lokalna uprava bi novostvoreni novac trebala davati zajednici kroz deficit prorauna.

Ukoliko se ukupna koliina novca ne bi poveavala, tada nema niti uslova za ostvarivanje globalnog novanog profita na otoku te je dobar dio njegovih stanovnika ni kriv ni duan osuen na bankrot i duniko ropstvo.

Takoer, ukoliko bi se novostvorene vrijednosti pokrivale uzimanjem kredita, a ne emisijom nezaduenog novca takoer se nita ne bi rijeilo. Upravo suprotno to bi stanovnici otoka vie radili, to bi bili sve vie u dugu. Rad ih kao ni logorae u Auschwitzu ne bi mogao izbaviti iz ropstva.

Naprotiv, kao to sistem sugerie, to bi radom stvarali vie kapitala, to bi bili u sve veem dugu, budui da bi sistem novostvorene vrijednosti pokrivao novim zaduivanjem. Bila bi ludost da moraju uzeti kredit za svaku novostvorenu vrijednost koju naprave.

Takoer, sve te kredite bi kad tad trebali vratiti skupa sa kamatama, a kako bi to napravili kada ve ni sada nemaju dovoljno novca.

Oito je da se koliina novca u zajednici sa vremenom mora poveavati i da je uloga drave stvaranje, a potom i ubacivanje tog novog novca u opticaj. Drava to radi kroz deficit prorauna! Sadanji finansijski sistem je poput pokera. Da bi jedni ostvarili profit, drugi moraju gubiti. Zbog toga firme propadaju. Gubitnika se ne moe rijeiti, uvijek neko mora preuzeti tu ulogu da bi drugi bili u plusu.

2.5.3. Dunika kriza u Evropi i svijetu

Prethodni primjer je ujedno i razlog zato Evropsku uniju trese dunika kriza? Oito neto ne valja sa regulacijom novca. Pojava da drava kroz centralnu banku, koja je usput reeno dravna institucija i ima monopol nad stvaranjem novca, stvara novi novac, te ga potom bez posredovanja privatnih banaka koristi za pokrivanje proraunskog deficita, zove se primarna emisija novca. Ona je Maastrichtskim ugovorom zabranjena i

zato sve drave lanice Evropske unije tonu u duniko ropstvo i neotplative dugove.

Dunika doktrina najvea je prevara savremenog svijeta, ukoliko se taj suludi koncept ne odbaci, svi emo propasti. Drava e poveavati poreze kako bi navodno mogla lake vraati dug koji zapravo ne moe vratiti, a banke e uz pomo novca iskamatarenog od drave i umjetno izazvanih kreditnih kriza preuzeti svu nau imovinu. Ostati emo bez iega. Ono to je najbizarnije od svega je da iskljuivo kreditni sistem u poetku obeava ljudima ivot iznad mogunosti, meutim na kraju ih sputa na nivo robova. Korak po korak pretvara ih u kmetove, a da oni toga nisu ni svjesni. Mnogi niti ne

znaju da je novac u njihovim novanicima neiji dug, a krediti tehniki neotplativi. Sistem ih u poetku uvjerava da e im dug omoguiti dobar ivot, meutim na kraju ive u bijedi, siromatvu i dunikom ropstvu.

34

Umjesto da promjene regulaciju novca, politiari produljuju radni vijek nuan za odlazak u penziju, uvode skupe kolarine, reu socijalna prava, uvode participaciju na zdravstvenu zatitu, diu poreze na sve i svata, privatizuju javna preduzea, uvode se ak i posebni porezi na banke, osnivaju fondovi spasa, banke se testiraju na krizne situacije,

centralne banke otkupljuju dugove drava prema privatnim bankama itd. Meutim sve te mjere bave se posljedicama, a ne uzrokom problema i samim time ne mogu rijeiti trajnu kreditnu krizu koja trese cijelu Evropsku uniju. ini se da politiari ne ele vidjeti da je sistem u svojoj osnovi pogrean.

Zato banke ele privatizovati javna preduzea poput voda, uma, autocesta i elektroprivrede kada ona ionako imaju ulogu javnog dobra i nisu usmjerena stvaranju

profita. Odgovor je da nisu usmjerena profitu dok ih oni ne preuzmu. Jednom kad se zavri proces privatizacije poinje liberalizacija. Jednom kada sa bankama povezane korporacije preuzmu javna preduzea tada ona postaju profitna. Diu se cijene usluga i zapravo graani onda plaaju cijenu njihovog preuzimanja. To se zove liberalizacija trita i dogaa se gdje god se taj model usvoji.

Slika 9. Moderno robovlasniko drutvo

Kreditna kriza u Evropskoj uniji e sa vremenom biti sve gora, zato svi ti birokrati kau da nema izlaska iz krize na vidiku. Kako e ga i biti kada zagovaraju model koji vodi u sigurnu propast. U njihovom modelu nemogue je izai iz duga. Sistem baziran iskljuivo na kreditu je poput ivog blata, to se vie koprca i pokuava rijeiti problem prethodnog duga uzimanjem novog to dublje tone. Ono to je najvei apsurd jest da bi svi htjeli imati vie novca, a niko ne razmilja o tome kako on ulazi u opticaj. Posla nema, plate su male, a rate kredita i cijene u trgovinama svakog dana rastu. Ljudi u

svakodnevnom ivotu vide da se krediti ne mogu vraati, da nemaju dovoljno novca niti za najosnovnije potrebe i da se moraju zaduivati kako bi mogli preivjeti iz mjeseca u mjesec, pa ipak nikada ne dovode u pitanje nain na koji finansijski sistem funkcionie. Vjerojatno ne shvataju da e situacija sa vremenom biti sve gora, budui da imamo monetarni model kao i Argentina prije sloma.

35

1991. godine Argentina je odluila vezati svoju valutu uz dolar u omjeru 1:1. Drugim rijeima, njihova centralna banka prestala je pokrivati dravni deficit i posuivati novac poslovnim bankama pretvorila se u mjenjanicu.

To znai da poslovne banke nisu vie mogle doi do pesosa posudbom od Argentinske centralne banke. Da bi im centralna banka dala domau valutu tj. pesose, poslovne banke su se morale vani zaduiti za dolare.

Slikovito reeno, pokuajmo zamisliti da smo poslovna banka u Argentini i da neki poslovni ovjek iz Buenos Airesa treba 10.000 pesosa kredita, a mi tog novca nemamo. Logino bi bilo da taj novac posudimo od centralne banke, meutim budui da ona ima ulogu mjenjanice, mi odlazimo na strano trite novca, tamo posuujemo 10.000 dolara, te potom sa tim novcem odemo do centralne banke u kojoj te dolare razmjenimo u pesose.

Sada imamo kod sebe 10.000 pesosa i dovoljno novca da tom ovjeku damo kredit.

Na taj nain su fiksirali kurs svoje valute uz dolar i to u omjeru 1:1, drugim rijeima, za 1 dolar mogao si dobiti 1 pesos i obrnuto. Vie je razloga zato je to odvelo Argentinu do finansijskog sloma, ali dva su osnovna nerealan kurs i teka kreditna kriza.

Kada se avion srui, istraioci trae uzrok pada, a da bi to saznali moraju pronai crnu kutiju, ona krije tajnu. Na isti nain kada se urui ekonomija neke zemlje, analitiari prouavaju njen finansijski sistem ne bi li otkrili uzrok pada.

Prouavajui ta se dogodilo u Argentini doli su do zakljuka da je nerealno jaka vrijednost njihove valute bila glavni uzrok raspada njihove realne tj. proizvodne

ekonomije i visoke stope nezaposlenosti.

Pokuajmo zamisliti politiare koji puno kradu. Npr. na gradnji 3 km autoceste ukradu milijardu KM. Pokuajmo zamisliti tu koliinu novca, trebao bi viljukar da je prenesemo. Potom zamislimo da tu ne staju, nego da nastave krasti gdje god i koliko god

stignu, milione i milijarde. ta bi se dogodilo sa proraunom? Bio bi velik deficit, odnosno u dravnoj kasi bi bio znaajan manjak.

ta bi se dogodilo ako bi se ta velika rupa finansirala markama iz centralne banke? Poveala bi se koliina KM u opticaju, budui da bi novi novac bio puten u sistem. Kako bi se to odrazilo na kurs KM-a u odnosu na euro, na stopu inflacije i na koji nain bi se taj novac unutar drutva raspodijelio?

- Prvo: KM bi oslabio u odnosu na euro jer poveanje ukupne koliine KM u opticaju ne bi pratilo i proporcionalno poveanje ukupne koliine eura.

- Drugo: Bila bi vea stopa inflacije, budui da bi se ukupna novana masa poveala za iznos ukradenog novca. Kako je taj iznos velik, cijene bi znaajno porasle.

- Tree: Novac se ne bi ravnomjerno raspodijelio. Mala grupa ljudi koja puno krade bi imala nesrazmjerno vie novca u odnosu na ostale lanove zajednice.

36

Zakljuak je da bi se vei deficit koji bi bio posljedica njihovog lopovluka osjetio na stopi inflacije. Cijenu inflacije bi plaali svi podjednako, ali ne bi svi imali i podjednako vie novca. Npr. koliina novca u opticaju bi se poveala za 20%, pa bi u skladu sa tim i cijene porasle za otprilike 20%. Meutim, golemoj veini plae bi porasle samo 5%. S druge strane, politiarima koji kradu primanja bi se poveala 5000%, ali bi njima cijene porasle isto kao i drugima 20%.

Dakle, cijene rastu jednako za sve u skladu sa stopom inflacije, ali nemaju svi podjednako vie novca. Oni koji kradu imaju ga puno vie od ostalih. Ljudi bi se pobunili jer bi shvatili da se krade iz dravnog prorauna. Bilo bi im jasno da se novana masa poveava, a da oni nemaju proporcionalno vie novca.

Upravo takva situacija dogodila se u Argentini tokom 80-ih. Politiari su puno krali, plate nisu pratile rast cijena tj. inflaciju i ljudi su se