Sveučilište u ZagrebuAgronomski fakultetUzgoj i korištenje kozaAnimalne znanosti

SEMINARSKI RAD

ANGORA KOZA

Zagreb, travanj 2011.

SADRŽAJ

Sažetak...........................................................................................................................3

Ključne riječi.................................................................................................................3

Uvod...............................................................................................................................4

Podrijetlo i rasprostranjenost..........................................................................................5

Morfologija....................................................................................................................7

Reprodukcija..................................................................................................................8

Bolesti............................................................................................................................9

Moher i proizvodnja vlakna.........................................................................................10

Proizvodnja mesa.........................................................................................................15

Proizvodnja mlijeka......................................................................................................15

Čišćenje okoliša............................................................................................................15

Hobi..............................................................................................................................15

Uzgoj i selekcija...........................................................................................................16

Mogućnosti uzgoja u Republici Hrvatskoj...................................................................17

Literatura......................................................................................................................18

2

Sažetak

Angora koza je vrlo zanimljiva pasmina koza koja se koristi primarno za proizvodnju vlakna tj. mohera. To je pasmina koja je nastala na području središnje Azije odkuda se proširila, najprije u Tursku, a zatim iz Turske po cijelom svijetu. Danas najviše angora koza ima upravo u Turskoj te u SAD-u. Ove dvije države zajedno čine 3 četvrtine svjetske populacije angora koza. Angora koze su skladno građene i sitne, prekrivene finom, kovrčavom, bijelom dlakom, te a glavi nos velike i snažne spiralne rogove. Otporne su na bolesti karakteristične za mliječne pasmine dok su podložnije od drugih pasmina parazitarnim bolestima. Njihova primarna namjena je proizvodnja mohera, finog vlakna prosjećene debljine 30μm, a rjeđe se koristi za proizvodnju mesa. U posljednje vrijeme koristi se za održavanje okoliša brsteći lako zapaljive grmove, suhu travu, lišće itd. u cilju suzbijanja požara. Također se uzgajaju i kao hobi životinje. Hrvatska zbog svojih klimatsko-geografskih odlika i čestih požara u priobalnom području i na otocima ima teoretski veliki potencijal za uzgoj angora koza, ali zbog nerazvijenog tržšta životinjskim vlaknom pred njom prednost imaju druge pasmine koje imaju bolje karakteristike što se tiće proizvodnje mesa i/ili mlijeka.

Ključne riječi:Angora koza/mohair/angora vlakno/angora meso/kombinirana proizvodnja/uzgoj

3

Uvod

Angora koza je jedna od najzanimljivijih i najjedinstvenijih pasmina koza na svijetu. Karakterističnog je izgleda koji je posljedica višestoljetne selekcije na proizvodnju vune tj. mohera, visoko vrijednog i kvalitetnog vlakna. Angora koza je vrlo stara pasmina koja potječe sa područja Male Azije od kuda se dalje preko Turske rasprostranila po gotovo cijelom svijetu. Vrlo je popularna pasmina koza kod hobi uzgajivača zbog svoje radoznale i dobre naravi, te već spomenutog karakterističnof izgleda, ali prvenstveno se koristi zbog svojih izvanrednih proizvodnih karakteristika. Kada govorimo o proizvodnji angora koze, primarno govorimo o proizvodnji mohera te je tom izuzetno vrijednom proizvodu posvećen veći dio ovog seminarskog rada. Angora koza ima potencijal i u smislu kombiniranog iskorištavanja jer ima meso relativno dobre kakvoće, a uz to je i izvanredna životinja u smislu čišćenja okoliša od nepoželjne vegetacije koju izuzetno dobro iskorištava i pretvara u visoko vrijedne proizvode. Uz to, u sušnim područjima smanjujući obim vegetacije uvelike pomaže i u prevenciji požara. Upravo u tom vidu kombinirane proizvodnje postoji potencijal za uzgoj angora koze i u Republici Hrvatskoj gdje je zasad još nema.

4

1. Podrijetlo i rasprostranjenost

Pasmina angora koze potječe iz središnje Azije od kuda je u 13. stoljeću došla u područje Ankare u Turskoj (do 1930. godine zvala se Angora pa odtuda i ime ove pasmine) te u okolno područje Ankare u središnjoj Anatoliji. Saznanja o postojanju angora koze vučemo još iz starogrčke i biblijske povijesti. Angora kozu je opisao Aristotel,1 a neke od najranijih napisa o pasmini angora koze pronalazimo u Bibliji gdje se ona smješta u razdoblje kada je živio Mojsije što bi značilo da je ona kao pasmina postojala već u razdoblju između 1571. i 1451. godine prije Krista. Početkom 19.stoljeća nove ere moher, glavni proizvod angora koze, postao je vrlo vrijedan i tražen proizvod pa se zato, kako bi se povećala zaliha mohera za izvoz u Europu, angora koza križala sa domaćim kozama u cilju postizanja većih prinosa nastriga po kozi. Tada očuvanje izvornog oblika Angora koze nije bilo bitno te je veći okvir i bolji vigor posljedica upravo tadašnjeg miješanja krvi. Angora koze su se rasprostranjivale po cijeloj Europi.2 Prve je angora koze oko 1554. godine u Europu uvezao Karlo V. car Svetog Rimskog Carstva, ali taj pokušaj, kao i oni koji su slijedili, kao što je bio pokušaj uvoza angora koze u Šanjolsku 1765. te 20 godina kasnije pokušaj uvoza većeg broja angora koza u Francusku, nije bio uspješan. S druge strane 1838. Angora koze uvezene su u Južnoafričku Republiku te se uz taj i još nekoliko uvoznih valova oformila stabilna proizvodnja mohera. Tako se Unija Južne Afrike, uz Tursku i SAD, smjestila u sami vrh proizvodnje mohera u svijetu.Što se tiče američkog kontinenta, prve angora koze je u Sjedinjene Američke Države 1849 uvezao dr.James P. Davis. To su bile odrasle koze, njih 7, koje je dr.Davis dobio na poklon od sultana Abdulmecida kao znak zahvale za pomoć i savjete koje je dobio vezane za uzgoj pamuka. U Sjedinjene Američke Države je kasnije kroz neko vrijeme uvezeno još angora koza, ali je za vrijeme Građanskog rata uništena većina satda na jugu. Nakon nekog vremena preostale angora koze su se počele seliti prema jugu i jugozapadu, točnije u područje Teksasa gdje je bilo dovoljno povoljnog biljnog pokrivača potrebnog ne bi li se održale. Tako je i danas Teksas druga država u svijetu sa navjećom proizvodnjom mohera te čini 90% od ukupnog broja koza u SAD-u.Čistokrvne angora koze su prvi puta uvezene u Australiju 1832. i 1833. Godine. Potekle su iz Francuske od jednog jarca u vlasništvu M. Polonceau-a. Dalje su angora koze bile uvožene iz Turske od 1856. do 1873. Smatra se da je tek oko 1860.godine postojala neka mogućnost selekcijskog usavršavanja izvorne turske koze. U isto vrijeme izvorna turska anatolska koza počela je izumirati te je njen broj dosegao samo dno 1870. kada je bila gotovo izumrla. 1873. i 1890. U Tursku su ponovno uvezli koze iz Južnoafričke repbulike i Sjednijenjih Američkih Država kako bi se populacija oporavila. Oko 1900. nije posojao veliki interes za angora kozama, tako je 1904. jedini uzgajivač angora koza bio Barton. On je svoje ''Banksia'' stado uzgajao isključivo u čistoj krvi te se zbog toga danas smatra kako su jedine izvorne, čistokrvne angora koze upravo one iz Australije i to one koje potječu iz Bartonovog ''Banksia'' stada.3 Procjenjuje se da danas u svijetu ima oko 8 milijiuna koza od toga polovica u Turskoj i četvrtina u Sjedinjenim Američkim Državama.Angora koza se još uzgaja u Južnoafričkoj Republici, Australiji, Novom Zelandu, Iranu, Pakistau, Indiji i Madagaskaru.4

1 Mioč, B.; Pavić, V.; Kozarstvo, 2002., str. 392 http://www.ansi.okstate.edu/breeds/goats/angora/3 http://mohair.alphalink.com.au/history.htm

5

Slika 1. Novčanica 50 tuskih lira

2. Morfologija

Angora koza je simpatična i zanimljiva životinja koja zbog svojeg spiralno uvijenog runa izgledom više nalikuje ovci nego kozi. To su relativno male, sitne životinje koje teže oko 40 kg (koza), a jarac može doseći težinu i do 90, ponekad čak i 100

4 Mioč, B.; Pavić, V.; Kozarstvo, str.

6

kilograma. Svoju punu težinu dostižu sa oko 5 godina starosti.5 Glava angora koze je malena i lagana, klinastog oblika, nosna kost je ravna i srednje duga. Oba spola nose atraktivne, spiralno uvijene rogove koji rastu unatrag. Rogovi odraslog mužjaka mogu narasti i do 70cm dužine6, ponekad i više te teže nekoliko kilograma.7 Rogovi ženke su pak zamjetno kraći te slabije uvijeni. Njihova dužina rijetko kada doseže 25cm. Uši angora koze su duge, viseće i teške.Općenito, angora koza bi trebala nalikovati više na ovcu, ali mišićje joj je manje razvijeno nego kod ovaca. Tijelo joj je zbijeno, ali skladno. Leđa bi trebala slijediti ravnu liniju, rebra bi trebala biti dobro uvinuta, tijelo duboko i uniformno što se tiče dubine. Prsa bi trebala biti široka, noge ravne, a sapi dobro razvijene.Angora koza ima duge, kovrčave svilenkaste niti koje joj prekrivaju gotovo cijelo tijelo osim donjih djelova nogu, lica i ušiju te čine njen glavni i najcjenjeniji proizvod-moher. Predak angora koze bila je crna koza no selekcijom je dobivena koza koja j obično bijele boje, zbog zahtjeva tekstilne industrije. Ipak njeno runo može ponekad biti i žućkaste boje što je češće posljedica lošijeg smještaja i higijene nego same genetike. Danas postoje i varijante angora koza u boji koje su selekcijom i križanjima postigli uzgajivači entuzijasti te danas možemo naći angora koze crne, smeđe, žućkaste, crvenkaste boje, šarene angora koze itd. Ove koze se obično uzgajaju iz hobija jer se njihovo runo zbog procesa obrade u tekstilnoj industriji smatra lošim, čak i neupotrebljivim.

Slika 2. Djelovi angora koze

3. Reprodukcija

Angora koza se smatra jednom od najneplodnijih pasmina koza jer njena prosječna plodnost iznosi oko 70-80%. Njena niska plodnost je u korelaciji sa niskom proizvodnjom mlijeka.Spolnu zrelost dosežu sa 6-8 mjeseci,a prva oplodnja se preporuča sa navršenom godinom dana starosti jer ranije parenje rezultira uspješnom oplodnjom kod samo 5 http://www.ansi.okstate.edu/breeds/goats/angora/6 Ibidem7 Mioč, B.; Pavić, V.; Kozarstvo, 2002., str..39

7

50% jedinki. Također ako se pare u prvoj godini života opada prinos mohera kod ženke.Spolni ciklus traje 19-21 dan, a sami estrus traje 24-36 sati. Angora koza je kao i većina koza sezonski poliestrična i u estrus ulaze od kolovoza do siječnja. Na pojavu ovulacije najviše utječe kondicija i težina koze. Prema nekim istraživanjima koze koje teže više od 40 kg češće nose dvojke, a veliki postotak koza koje teže ispod 27kg uopće ne ovuliraju. Također, stopa uspješne ovulacije u prvom spolnom ciklusu puno je niža od one u sljedećim ciklusima. Graviditet u prosjeku traje 148-150 dana te se jare obično samo jednom godišnje.

Slika 3. Angora koza i kozle

4. Bolesti

U usporedbi sa drugim kozama i domaćim životinjama angora koza je podložna bolestima kao što su parazitarne bolesti diktiokauloza, fascioloza, protostrongiloza i sl. koji mogu uzrokovati diareu i lošiju produktivnost te mnoge druge ozbiljnije simptome. Angora koze češće oboljevaju od bolesti papaka, pogotovo one koje većinu

8

vremena provode na bogatoj ispaši.8 Tu se misli na zaraznu šepavost koju uzrokuje Dichelobacter nodosus. Potrebno je posvetiti više pažnje i dobar (suhi i topli) smještaj angora kozi nakon striženja jer je upravo u vrijeme nakon šišanja najosjetljivija na vanjske utjecaje, posebno na kišu. Dobra strana angora koza kada govorimo o bolestima je niska stopa pojave mastitisa jer ona sama po sebi nije mliječna pasmina pa joj vime i nije proizvodno opterećeno. Također neki metabolički poremećaji kao što su mliječna groznica i acetonemija smatraju se vrlo neuobičajenima kod angora koza. Za razliku od nekih mliječnih pasmina koza, angora nema problema is arthritis-encefalitisom koza.

Slika 4. Angora koza

5. Moher i proizvodnja vlakna

Primarna namjena angora koza je proizvodnja vlakna poznatog pod imenom moher ili mohair. Moher se u tekstilnoj industriji upotrebljava stoljećima, a služi za izradu različitih odjevnih predmeta i tepiha. Proizvodnja mohera je u stalnom porastu te su se zbog toga angora koze počele sve više i više uzgajati u djelovima svijeta u kojima se dosad nisu uzgajale. Prinos i kakvoća mohera određeni su raznim čimbenicima, a najfiniji moher dobiva se kod prvog šišanja mladih ženskih grla. Moher se klasira

8 http://www.lifestyleblock.co.nz/goats/angora-goats/article/762-angora-goat-diseases-the-bad-news-and-the-good-news.html

9

prema finoći tj. debljini vlakna, prema dužini vlakna te prema boji. Tekstilna industrija preferira što bjeliju boju mohera zbog daljnje obrade i lakšeg bojenja.

Dlaka svih sisavaca se najčešće sastoji od dva sloja- vanjskog i unutarnjeg. Kod nekih životinja kao što je angora koza, čovjek je selekcijom postigao to da se vanjska grublja dlaka reducira, a unutarnja, finija dlaka produlji jer se ona i iskorištava. Životinjska vlakna nastaju iz folikula u unutarnjem sloju kože. Ti folikuli se dijele na primarne i sekundarne. Iz primarnih nastaje gruba vanjska, a iz sekundarnih fina unutarnja dlaka. Odnos između primarnih i sekundarnih folikula jako varira te se kreće od 6 do čak 25 sekundarnih folikula na jedan primarni folikul. Tako veliki broj sekundarnih u odnosu na primarne folikule karakterizira pasmine kao što su angora koze i merino ovce. Kod angora koza najčešći odnos folikula je 7-10 sekundarnih na 1 primarni folikul. Prosječna debljina vlakna sekundarnog folikula angora koze iznosi 30μm. Logično je da što je deblje vlakno to će prinos tj. masa nastriga biti veća, ali će nastrig biti nekvalitetniji. U tom slučaju, ako želimo poećati kvalitetu vlakna tj. smanjiti mu debljinu a zadržati količinu prinosa, biti će potrebno povećati gustoću sekundarnih folikula, a tu najveći utjecaj ima selekcija.Moher je bijelo sjajno vlakno koje proizvode angora koze. Putem selekcije postiglo se da se angora koze ne linjaju, ali se moraju šišati bar jednom godišnje i u tom slučaju u proljeće. Angora koza se šiša dva puta godišnje, ali u zemljama poput Turske, Argentine i Lesota šišaju se jednom. Angora koze se šišaju kada vlakno dostifne duljinu od 10cm i više. Svaka koza proizvede 0,7 do 11kg masnog mohera po šišanju. Prosjek se kreće od 1,5 do 4kg. Veći prinos imaju muške jedinke.Površina mohera izgleda poput površine vune iste finoće. Ipak kod mohera nalazimo manje epidermalnih ljuskica nego kod vune te je zato on mekši na dodir. Svijetlo se od mohera reflektira puno jače nego od kašmira ili vune tem u ova karakteristika omogućuje veći sjaj. Poprečni presjek mohera je poprilično okrugao sa omjerom najmanjeg i najvećeg promjera koji rjetko prelazi 1:1,2. Moher je kao i druga životinjska vlakna onečišćen prljavštvinom, zemljom, ostatcima biljaka do određene mjere koje se u SAD-u opisuju kao nisko onečišćenje (udio nečistoća 1-1,9%), srednje onečišćenje (2,0-4,0%) te visoko onečišćenje (>4,0%). Gotovo sve vrste onečišćenja se vrlo lako uklanjaju u procesu prerade. Sadržaj masnoća u moheru kreće se od 5-15%.U Južnoj Africi moher se prije prodaje klasira u 189 klasa koje ovise o starosti životinje, finoći vlakna, dužini, stilu te stupnju i načinu onečišćenja. U SAD-u nakon klasiranja moher se sprema u tzv. ‘originalne vrećice’ te se pritom ne odvaja vlakno najlošije kvalitete npr. ono uprljano i onečišćeno.Moher se proizvodi u velikom spektru prosječnih širina. Tako se i finoća mohera kreće od oko 28μm kod životinja mlađih od jedne godine, do 40μm što je prosječna vrijednost debljine mohera odraslih, dobro hranjenih mužjaka. Većina mohera koja je dostupna na tržištu najčešće potječe od odraslih, ženskih grla te njena finoća tj. debljina vlakna iznosi oko 34-38μm. Finoća vlakna je glavna mjerljiva karakteristika koja utječe na tehnološku vrijednost vlakna pa tako ujedno i na samu cijenu vlakna.Moher raste u obliku dugih uniformnih pramenova. Može biti kovrčav, ravan ili valovit. Većina tekstilnih industrija preferira kovrčavi moher jer je u korelaciji sa višom finoćom vlakna, a smatra se i da kovrčava vlakna imaju manju varijabilnost dužine. Poželjna dužina moher vlakna iznosi oko 10-15cm koja bi trebala doseći ove vrijednosti kroz period od 6 mjeseci rasta, što tijekom normalne godine nije teško postići, ali sušno razdoblje i pojava bolesti može znatno utjecati na dužinu dlake koja u tim slučajevima pada i ispod 10cm.

10

Površina vune angora koze izgleda smeđe ili sivo. Kada se škarama vuna otvori dolazi se do čistih vlakana koja se nalaze ispod razine prodora prljavštvine. Moher je izuzetno bijelo i vrlo sjajno vlakno te ta dva svojstva koje posjeduje zajedno čine ovo vlakno jedinstvenim u usporedbi sa drugim vlaknima životinjskog podrijetla. Kemijski, moher, vuna i kašmir su gotovo identičnog sastava. Zajednički glavni protein je svima keratin, ali postoje razlike u sadržaju sumpora kod pojedinih jedinki, vrsta ili područja proizvodnje. Jezgra većine vuna sadrži orto- i parakortilalne stanice posložene bilateralno simetrično. To je i glavni razlog nabranosti vune. Za razliku od vune, moher vlakno je gotovo cijelo izgrađeno od orto stanice pa je zato niži stupanj nabranosti mohera normalna pojava. Para stanice u moheru ipak postoje, doduše u manjim količinama te su one smještene radijalno asimetrično. Slični smještaj stanica nalazimo i kod vuna visokog sjaja. Pošto su orto stanice puno osjetljivije na temperaturu i svjetlost od para stanica, moher je osjetljiviji na negativni utjecaj svijetla i temperature u smislu propadanja i gubljenja boje (degradacija i diskoloracija) od vune. Upravo zbog ove karakteristike mohera ne preporučaju se procedure prerade koje se koriste kod prerade vune te se posebna pažnja mora usmjeriti na temperature procesa izbjeljivanja i bojenja mohera kako bi se izbjeglo uništavanje mohera te gubitak sjaja, te da bi se sprječilo žućenje i oštećenje vlakana.

5.1. Karakterizacija i mjerenja mohera

Kako bi se moher uspješno plasirao na tržište potrebno ga je objektivno izmjeriti i okarakterizirati kako bi se mogao objektivno klasno grupirati. Da bi se osigurala objektivnost i točnost kod mjerenja koriste se standardni načini uzorkovanja te se ti uzorci mjere uz pomoć raznih pomagala, sprave i instrumenti, jer se vizualno moher teško može precizno odmjeriti. Ipak, za neka svojstva takvi instrumenti ne postoje te se karakterizacija temelji na subjektivnoj ljudskoj procjeni.

5.2. Uzorkovanje za mjerenje prinosa i promjera

Postoje detaljne procedure za uzorkovanje raznih životinjskih vlakana. Međunarodna organizacija vunskog tekstila (IWTO- International Wool Textile Organization) je razvila standard uzorkovanja bala vune koji se može primjeniti i na moher.Kod uzorkovanja se koriste prijenosne električne tube za uzorkovanje koje su obično promjera 1,27 ili 5,08 cm. Tube promjera 5,08 cm koriste se kod uzorkovanja sirove vune tj. mohera na terenu, a one promjera 1,27 cm se koriste kod poduzorkovanja na donešenim uzorcima u laboratoriju te se na uzoricima uzetim takvim tubama mjere promjer i prinos. Ovakav način uzorkovanja može se primjeniti samo na velikim količinama vune tj. mohera. Danas mnogi skladišni kompleksi za vunu imaju strojeve za uzorkovanje vune. Za uzorkovanje mohera pojedinih jedinki uzimaju se uzorci mohera sa područja vrata, leđa i bedra. Ako je moher već ostrižen on se rasprostire te se uz pomoć mreže koja moher djeli na sektore uzimaju uzorci. Tako se osigurava nepristranost kod uzorkovanja te se može precizno utvrditi prinos, promjer i dužna mohera iz reprezentativnog uzorka. Prilikom uzimanja uzorka potrebno je i zapisati starost koze jer finoća mohera progresivno opada sa starošću koze.

5.3. Izbjeljeni prinos

Metode izbjeljivanja uključuju pranje vune u vrućoj vodi sa sapunima nakon kojeg slijedi determinacija ostatka masti, anorganskog pepela te biljnih ostataka u osušenom

11

vlaknu. Nakon toga se ovaj tzv. ‘osnovni ili bazni moher’ tj. čisto osušeno vlakno pretvara u vrijednost ‘čistog moher vlakna’ dijeleći količinu osnovnog mohera sa 0.86 (američka metoda). Ovaj faktor se koristi kako bi se količinska vrijednos mohera korigirala na sadržaj vlage 12%, sadržaj alkoholnih ekstrakata 1,5% te mineralih tvari 0,5%.

5.4. Promjer

Kod mjerenja promjera već se godinama koristi internacionalni industrijski standard mikroskopsko-projekcijske tehnike određivanja prosječnog promjera vlakna. Ova tehnika uključuje projekciju kratkih longitudinalnih rezova na ekran koristeći standardno povećanje 500X. Širine projiciranih slika se mjere standardnim ravnalom. Ova metoda omogućava izračunavanje i prosjeka i mjere varijabilnosti promjera bilo da se radi o standardnoj devijaciji ili koeficjentu varijacije promjera. Iskusan tehničar ovom metodom može izmjeriti oko 200 vlakana u 20 minuta. Mjerenja promjera vlakna se običnoprikazuju u obliku histograma. Danas se radi na unaprijeđivanju ove metode te se pokušava proizvesti digitalni uređaj koji bi ovu metodu ubrzao (Blakeman et al., 1988) i postoje pojedini strojevi za mjerenje promjera vlakana, no zasad još nema primjerenog uređaja koji bi uspješno zamjenio standradnu metodu mjerenja jer su dosadašnji strojevi preskupi, softverski i fizički limitirani na određene promjere vlakana i slično.

5.5. DužinaKomercijalno gledajući, dužina vlakna određuje tehniku kojom će se se vlakna presti te tip proizvodnje kojim će se vlakno prerađivati. Standardne metode determinacije duljina su obično jednostavne, precizne, ali spore te od mjernih pomagala zahtjevaju samo obično ravnalo te olovku za zapisivanje podataka. Ove metode se mogu primjenjivati i kod mjerenja vlakana na samoj životinji. Obično se mjeri dužina opuštenog vlakna, no kod mohera se vlakno nateže i ispravlja te se mjeri ispružena duljina. Najmodernija metoda mjerenja duljine koristi poseban stroj CSIRO ATLAS (Automatic Tester for Length and Strength; Whiteley, 1984) koja automatski mjeri dužinu te ujedno i čvrstoću vlakna.

5.6. Čvrstoća i mjesto pucanjaČvrstoća je rijetko kada limitirajući faktor kod proizvodnje mohera. Ipak se ponekad dogodi da je vlakno slabije čvrstoće što može bitno utjecati na kvalitetu proizvodnje. Zato je ponekad ožljno mjeriti i čvrstoću vlakna zajedno sa ostalim parametrima te se ona mjeri širokim spektrom mjernih uređaja od nesofisticiranog Agritestovog ručnog mjernog uređaja čvrstoće iz 1988.godine do već spomenutog automatiziranof CSIRO ATLAS-a.

5.7. Postojanje srži vlakna ili medulacijaZa mjerenje ovog parametra se također koristi projekcijska mikroskopija kao i kod mjerenja promjera. Pomoću ovog mjerenja vlakno mjerimo na ‘med’ i ‘kemp’ tj. na vlakna čija srž iznosi 60% promjera (med) i vlakna čija srž iznosi manje od 60% promjera. Mjerenje ovog parametra je bitno zbog procesa proizvodnje kod kojeg tijekom izbjeljivanja mohera kemp poprima bijelu boju krede za razliku od normalno obojenog ostatka mohera. Za provođenje mjerenja medulacije napravljen je stroj SAWTRI Medullameter (Smuts et al., 1983) koji može izmjeriti potpunu medulaciju

12

mohera, ali nemože točno predvidjeti udjela med-a i kemp-a.Udio kempa u moheru je bitna karakteristika te se danas radi na pronalasku metode procjene kemp-a u moheru. Jedna od metoda koja se istražuje je vizualna metoda kod koje se uzorak mohera boja različitim bojama koje različito boje kemp i med te se vizualno procjenjuje udio kempa ili se drukčije obojena (ili neobojena) vlakna kempa prebrojavaju.

5.8. Stil i karakterStil i karakter mohera su parametric koji se mogu procjeniti samo subjektivno jer ne postoje mjerni uređaju niti standardi prema kojima se ova svojstva mogu odrediti.Stil obuhvaća uvijenost pramena i oblik kovrči ili valova. Ova karakteristika se vrlo teško može mjeriti pa se zato samo procjenjuje. Danas se radi na razvoju slikovne analize kovrčavosti vune te kada ova metoda bude bila usavršena moći će se primjeniti in a moheru.

5.9. SjajSjaj je vjerojatno najcjenjenija karakteristika mohera te se rutinski i subjektivno procjenjuje. Ne postoji objektivna metoda procjene sjaja mohera. Ipak, postoje neke fotometrijske tehnike koje se razvijaju kako bi se u budućnosti mogla točnije procjeniti ova posebna, zasad nemjerljiva karakteristika mohera. Jedna od mogućnosti indirektne procjene sjaja je i korelacija između sjaja i otpornosti na kompresiju vlakna (Elliott, 1986).Nedostatak sjaja mohera je obično problem kod kozlića angora koze te je najčešće posljedica slabije ishrane. Moher bez sjaja se u principu ne ostavlja u proizvodnji jer je lomljiv.

5.10. BojaBoja mohera je mjerljiva karakteristika. Za mjerenje boje mohera koristi se kolorimetar i to na opranoj vuni jer bijela (ili žuta) boja neopranog mohera nije dobar indikator bijeline (ili žute boje) opranog mohera.

5.11. Krajnji proizvodi moheraU prijašnje vrijeme moher se primarno koristio za izradu tekstila koji je morao biti vrlo izdržljiv. Zato je tada velika otpornost mohera bila velika prednost kod proizvodnje teškog tekstila za tapeciranje kao onaj koji se koristio za sjedala u vozilima za javni prijevoz. Tijekom godina moher se počeo primjenjivati kao luksuzna sirovina te je primarna namjena polako bivala napuštena. Moher se koristi u kombinaciji sa vunom te se takav koristi u proizvodnji odjeće, pogotovo finiji moher. Moher posjeduje tu predost da se može bojiti u vrlo svijetle nijanse, a da još uvijek zadrži svoj karakteristični sjaj. To se svojstvo posebno koristi u proizvodnji pliša, šalova, materijala za haljine, stole te mnoge druge ženske odjevne predmete. On se također koristi u proizvodnji materijala za odjela, zavjese, stoljnake itd. Vlakna lošije kvalitete se koriste za izradu vrlo otpornih tepiha i otirača. Također se koristi kao pletivo za veste. Moher daje vrlo toplu tkaninu, otpornu na prljavštvinu i gužvanje što mu daje komparativnu prednost pred nekim sintetičkim materijalima. U svakom slučaju, moher ima vrlo raznoliku upotrebljivost te ga karakterizira visoka kvaliteta.

13

Slika 5. Moher

6. Proizvodnja mesa

Kada govorimo o potencijalu u proizvodnji mesa kod angora koze potrebno je imatu na umu njenu vrlo nisku plodnost koja je glavni limitirajući faktor u proizvodnji mesa. Kao i sve pasmine koza i angora koza za razliku od drugih vrsta domaćih životinja izuzetno dobro iskorištava dostupnu hranu te ju pretvara u visoko vrijedne proizvode. Većina proizvodnje kod angora koza otpada na proizvodnju mohera te je ostatak energije koju ova koza unosi u tijelo i pretvara u meso manja nego kod drugih

14

pasmina. Ipak, kada uzmemo u obzir masu odrasle koze ili jarca angora pasmine in eke druge pasmine koza, nema velike razlike pa zato ipak postoji potencijal za kombiniranu proizvodnju mohera i mesa koji se u nekim zemljama poput Australije upravo i koristi. Inače, meso jaradi i koza angora pasmine je dobre kakvoće, sa niskim udjelom loja, te povoljnom količnom intramusklarne masnoće. Prosječna težina trupa kozlića prilikom klanja iznosi oko 13kg.

7. Proizvodnja mlijeka

Angora koza je jedna od najneplodnijih pasmina koza te se u vezu s tim dovodi i vrlo niska proizvodnja mlijeka koja u prosječnij laktaciji iznosi tek oko 20-25 litara što je jedva dostatno za othranu jaradi. Ipak potrebno je napomenuti da angora koza ima izuzetno visoki udio mliječne masti u mlijeku koji se kreće od čak 4 do 5 %. (knjiga) Bez obzira na izuzetnu kvalitetu mlijeka koje daju, kada se radi o angora kozi nemožemo govoriti o komercijalnoj proizvodnji mlijeka upravo zbog izuzetno niske mliječnosti.

8. Čišćenje okoliša

Angora koza kao i svaka druga pasmina koza je vrlo skromnih hranidbenih zahtjeva u nedostatku hrane, a inače je vrlo selektivna kod izbora hrane. Ova karakteristika se nastoji iskoristiti u smislu korištenja angora koza kao životinje čistača koja čisti okoloiš od nepoželjne vegetacije te smanjuje okolnu vegetaciju kako bi ujedno smanjila mogućnost izbijanja požara na određenim područjima. Ova osobina se danas često koristi, pogotovo u zemljama poput Australije gdje je upotreba tj. napasivanje koza na područjima gdje češće izbijaju požari, rezultirala značajnim smanjenjem izbijanja požara.

9. Hobi životinja

Angora koza se danas sve više koristi kao hobi životinja zbog svog karakterističnog, simpatičnog izgleda, znatiželjne i vedre naravi, inteligencije, male veličine i opće atraktivnosti. Danas mnogi uzgajivači entuzijasti rade na uzgoju angora koza u boji kako bi bile što atraktivnije, te su takve koze tj. njihovi proizvodi, neupotrebljivi u tekstilnoj industriji. Također se vrši i selekcija na šutost kako bi ova koza bila što pogodnija kao kućni ljubimac, tj. da bi bila sigurnija kraj djece.

10. Selekcija

Angora koza se stoljećima selekcionirala isključivo na proizvodnju vlakna tj. mohera te se kao takva smatra jednom od najboljih uspjeha u uzgoju i selekciji životinja u povijesti. Većina angora koza godišnje proizvede mohera u količini od 20-25% od tjelesne težine. Što se tiče rasta mohera, angora koza ima stopu rasta dva puta veću od većine ovaca. Kada bi govorili o odnosu tjelesne mase i unosa hrane te stopi rasta mohera, angora koza bi imala 4 puta veću proizvodnju od većine ovaca. Kod selekcije

15

na proizvodnju vlakna potrebno je brinuti o kvnatiteti tj prinosu i ujedno na kvaliteti vlakna tj. na njegovu dužinu, finoću, stil, karakter itd. Također se nesmije zaboraviti i na ostala živtno važna svojstva kao što je vigor ili fitness, tj. plodnost, zdravlje i otpornost. Selekcijom na količinu vlakna obično se obuhvaćaju ona grla koja najveće prinose vlakna no uzgajivači često koriste vizualnu metodu procjene grla koja bi ušla u daljnji uzgoj. U ovom slučaju u obzir se uzimaju veličina tj. tjelesni okvir, kompletnost dlačnog pokrivača, dužina vlakna, promjer vlakna te promjenjivost gustoće vlakna. Količina sijere utječe i na ukupnu težinu nastriga, ali ne in a težinu vlakna. Zato je kod selekcije na količinu potrebno naglasiti težinu vlakna a ne samog nastriga. Fenotipski težina vlakna i težina nastriga su u pozitivnoj korelaciji no ne i genotipski jer proizvodnja sijere zahtjeva veći unos energije. Upravo zbog sličnih odnosa netreba se i prenaglasiti selekcija na veličinu životinje kako bi se dobila veća količina vlakna jer su i veličina tj. težina životinje i količina vlakna fenotipski u pozitivnoj korelaciji dok su genotipski u negativnoj korelaciji. Promjer vlakna je i fenotipski i genotipski u pozitivnoj korelaciji sa količinom vlakna, no promjer je u negativnoj korelaciji sa finoćom vlakna. Kompletnost dlačnog pokrivača je u pozitivnoj korelaciji sa količinom vlakna, dok je pokrivenos lica i očiju u negativnoj korelaciji sa dobrobiti životinje, točnije prouzrokuje smetnje s vidom koje uzrokuju smanjenu selektivnost u paši te tako utječu i na samu proizvodnju i u krajnjem slučaju zdravlje koze. Količina prekrivenosti glave ne pridonosi puno ukupnoj težini vlakna, ali je genetski povezana sa potpunom prekrivenošću drugih djelova tijela. Količina mohera na vratu i trbuhu čine veiki udio u ukupnoj količni vlakna za razliku od mohera na nogama te je zato potrebno usmjeriti selekciju na vrat i posebno na trbuh. Grla sa jače prekrivenom glavom trebala bi biti izlučena iz uzgoja. Selekcija na kvalitetu mohera primarno uključuje vlakna čim manjeg promjera, dužine minimalno 10cm, što manji udio kemp-a te povoljna kovrčavost. Grla sa ravnim pramenovima se obično isključuju iz uzgoja. Ne baš brojna istraživanja su ukazala na srednji do visoki heritabilitet kod ekonomski poželjnih svojstava što je vrlo velika uzgojna prednost. S druge strane postoje i snažne negativne korelacije pojedinih svojstava te problem interakcije okoliša i genotipa, što ipak otežava selekcijski posao uzgajivača. Dobar primjer je negativna korelacija između finoće vlakna i otpornosti životinje. Dob kod koje se provodi selekcija je diskutabilna. Prvo šišanje je još uvijek prerano za selekciju angora koze. Kod drugog ili trećeg šišanja tj. jedne godine starosti do 18 mjeseci starosti je već moguće relativno dobro procjeniti proizvodni i uzgojni potencijal jedinke. Angora koze su dugovječne te se zato kod njih izbor uzgojno valjanih grla lakše provodi na temelju proizvodnje vlakna nego kod ovaca.

11. Mogućnost uzgoja angora koze u Republici Hrvatskoj

Postoji potencijal uzgoja angora koze u Republici Hrvatskoj iako on nije tako velik kao i onaj za uzgoj mliječnih pasmina koza. Razlog tome je neorganiziranost tj. čak i nepostojanje tekstilnog tržišta na području Republike Hrvatske. Ipak, potencijal postoji, te bi se mogao uz pravilno gospodarenje i ekonomski plan, iskoristiti kao potencijal za proizvodnju za strano tržište. Svijet se sve više okreće prirodnim materijalima kao što je moher te bi Hrvatska teoretski, pošto ima klimatsko-

16

geografski vrlo povoljne uvjete za uzgoj angora koza, mogla iskoristiti tu mogućnost. Ovaj potencijal Hrvatska bi mogla kombinirati sa korištenjem angora koze kao životinje čistaća koja bi vrlo efikasno iskoristila suhu i zapaljivu vegetaciju dalmatinskog područja Hrvatske te ga pretvorila u vrijedan proizvod u isto vrijeme prevenirajući požare na Hrvatskoj obali i otocima.

Slika 6. Angora jarac

Literatura

1. Kozarstvo, Mioč Boro, Pavić Vesna, 2002.2. http://www.goatworld.com/articles/angoramidwest.shtml 3. Angora and Mohair Production, Maurice Shelton Ph.D., Texas A&M University,

http://sanangelo.tamu.edu/publications/AngoraGoatandMohairProduction.pdf, 4. http://goatkingdom.tripod.com/angora-goat-selection

17

5. http://www.lifestyleblock.co.nz/goats/angora-goats/article/762-angora-goat-diseases- the-bad-news-and-the-good-news.html

18