ribice br 11
DESCRIPTION
Magazine for spiritual lifeTRANSCRIPT
ISSN 1330-4321
KRŠĆANSKI ČASOPIS ZA [email protected] godina XXVIII, broj 11 - 2011.
Oprošteno i zaboravljeno
Pet minuta s Bogom
Slomljeni anđeo
Peto štene
Kralj Isus
Nezaslužena ljubav
Bog je oprostio, učinimo to i mi
Ljubav i zbrinjavanje ne koštaju ništa
Dragi mali prijatelji!
IzdavačEvanđeoska pentekostnacrkva u Republici HrvatskojKosirnikova 76HR - 10000 Zagreb, [email protected]
Adresa uredništvaIzvori p.p. 370, Cvjetkova 32HR - 31103 Osijek, HrvatskaTel/fax +385-31-502-460
Za izdavačaMarija Koprivnjak
Glavna i odgovorna urednicaValerija [email protected]
LekturaDanijela Horvat
Grafičko oblikovanjeAndreja Mil
TisakTOP DAN
Rukopise i fotografije ne vraćamo. Tiskovina je ubilježena u Ministarstvu kulture i prosvjete - Sektor informiranja, pod brojem 683. Rješenjem Ministarstva kulture i prosvjete KI. oznaka: 612-10/94-01-495. Časopis je oslobođen plaćanja poreza na promet proizvoda.
ISSN 1330-4321
Napokon je zasjalo sunce te je svojim zrakama ugrijalo zemlju koja se polagano budi iz zimskoga sna.
Sigurna sam da se, baš kao i ja, veselite proljeću; šarenim i razigranim leptirima, mnoštvu mirisnoga cvijeća, veselom zujanju pčelica i razdraganom pjevu ptica;vožnji na biciklu ili rolanju, prvom sladoledu i druženju s prijateljima nakon škole na gradskome igralištu.
No, dok uživate u svim tim predivnim stvarima i aktivnostima, ne zaboravite tko je autor svega toga i tko vam je dao život da se možete družiti, igrati i veseliti…To je Isus Krist, čije smo uskrsnuće slavili i čijem se životu radovali.
Neka on bude izvor vaše radosti i razlog osmijeha na vašim licima. Živite zbog njega i za njega!
3Proljeće • 2011
Nakon duge zime napokon je došlo proljeće te je pokazalo svu slavu Božjega stvaranja. Cvijeće je bilo u punome cvatu, a zrak je bio ispunjen opojnim mirisima koji su ukazivali na život.
Boris, Tajana i Jana smjestili su se u parku, uživajući na suncu. Kada im se Montana pridružila, baš su razgovarali o tome što je Bog učinio za njih u proteklome tjednu.
«Hej, ljudi», pozdravila je Montana. «Što radite?»«Upravo smo pričali o svim prekrasnim stvarima koje je Bog učinio za
nas u proteklome tjednu», rekao je mačić Boris.«Kao što?» upitala je radoznala Montana.«Ja sam neki dan tako žarko željela ići u salon za ljubimce, malo se
srediti i dotjerati. Zamolila sam Boga da mi usliša molitvu, a već sljedećega dana, roditelji su me uistinu i odveli u salon», rekla je Tajana. «Bog je tako dobar!»
«A ti, Borise? Što je Bog tebi učinio?» pitala je Montana.«Moj se tata prošle srijede jako razbolio i nije mogao ići na posao. Molio
sam se i tražio od Boga da ga iscijeli, a on mi je rekao da je moja molitva već uslišana», rekao je Boris. «Te se večeri tata ustao iz kreveta i obilno večerao, a sljedećeg jutra je otišao na posao potpuno zdrav.»
Oprošteno i zaboravljenoHarrison Woodard
4 Ribice • godina XXIX
Prije nego je Montana uspjela i pitati, Jana je nadodala:
«Ja nisam ništa slično doživjela u proteklome tjednu, ali sigurna sam da se sjećate što je Bog učinio za mene za Božić. Nikada neću moći zaboraviti koliko me Bog voli!»
«Bog je uslišao sve vaše molitve, no ja nikada neću biti dovoljno dobra da bi Bog uopće i svratio pogled na mene», tužno je rekla Montana.
«Zašto tako misliš?» pitala je Tajana.
«Ali Montana, Bog te neizmjerno voli! Pa on te stvorio!» dodao je Boris. «A ionako, njegova se ljubav ne može zaslužiti.»
«Ma, ti znaš da te Bog voli, zar ne?» pitala je Jana.
«Pretpostavljam da znam. No zar vi stvarno mislite da mi Bog može i hoće oprostiti sve loše stvari koje sam učinila?» upitala je.
«Tražila si Boga da ti oprosti, zar ne? On je to i učinio!»
«Ali, čini mi se da on to nije učinio», rekla je Montana. «Ja želim biti stvarno bliska s njim, baš kao što ste to i vas troje.»
«Upravo to i on sam želi», objasnio joj je Boris.
«Zašto jednostavno ne porazgovaraš s njim o tome?» pitala je Tajana.
Sljedećega je dana Montana odučila prošetati i razmisliti o svemu onome o čemu je jučer razgovarala sa svojim prijateljima. Laganim je korakom napustila susjedstvo i
Svaka je mačka u gradu dobro znala kako je
bolje ne približavati se kontejnerima za smeće
koji su se tu nalazili, jer će dobiti svoje od
Montane. «Stvarno sam bila
zla mačka», tužno je uzdahnula Montana.
5Proljeće • 2011
uputila se do polja koje se nalazilo nedaleko gradskoga parka. U daljini je mogla vidjeti zečeve i vjeverice u potrazi za hranom.
«Čovječe, prije sam neprestano proganjala jadne male zečeve i vjeverice», rekla je tiho, duboko uzdahnuvši. «Zagorčavala sam im život.»
Uspela se preko ograde i skočila na puteljak koji je vodio do parkirališta velikoga trgovačkog centra. To je nekada bilo njezino trkalište. Svaka je mačka u gradu dobro znala kako je bolje ne približavati se kontejnerima za smeće koji su se tu nalazili, jer će dobiti svoje od Montane. «Stvarno sam bila zla mačka», tužno je uzdahnula Montana.
Istim se putem, nakon nekoga vremena, stala vraćati do livade gdje je srela Borisa i ostale prijatelje. Na trenutak je zastala zagledavši se u kante u kojima je nekoć skrivala ukradenu hranu.
«Kako bi mi Bog ikada mogao oprostiti tolike gadosti?» pitala se tiho Montana.
Polako se, pognute glave, uputila prema parku. Bilo je kasno i svi su njezini prijatelji već bili kod kuće. Park je bio tih i pust, samo je nekoliko pataka plivalo malim jezerom u samome središtu.
«Je li mi Bog uistinu oprostio?» pitala se tiho.
Odlučila je da više ne može čekati ni trenutka. Pognula je glavu i
stala se moliti:«Bože», započela je. «Učinila
sam toliko ružnih stvari: krala sam od drugih, tukla sam se…»
I tada je začula glas…«Montana, o kome ti to
govoriš?»
Bio je to Božji glas.
Bila je malo zatečena pitanjem pa je jedva uspjela izustiti:
«Tko? Ja?»«Ja sam ti oprostio i zaboravio
sam sve što si činila u svojoj prošlosti. Ne bi li i sama to trebala učiniti?» pitao je Bog.
«Pretpostavljam da bih…» odgovorila je Montana pomalo nesigurno.
«Ti si moje dijete i ja te volim. I ako se ikada dogodi da pogriješiš, sve što trebaš učiniti je dotrčati do mene i zamoliti me za pomoć i oproštenje, i zajedno ćemo to riješiti», rekao je Bog.
6 Ribice • godina XXIX
Montana je razmislila o svemu što joj je Bog rekao, a vjera je počela rasti i jačati u njezinu
malome srcu.
Montana je razmislila o svemu što joj je Bog rekao, a vjera je počela rasti i jačati u njezinu malome srcu.
«Mogu li išta učiniti kako bih zaslužila toliku tvoju ljubav?» pitala je.
«Nema potrebe za tim. Ja sam sve učinio za tebe. Sve što želim jest da vjeruješ da te volim. A ako budeš vjerovala da te volim, znat ćeš i da ću uslišati tvoje molitve. Samo stavi svoje pouzdanje u mene, u potpunosti», rekao je Bog.
Montana je polako počela shvaćati o čemu Bog govori.
«Ti zapravo nisi uslišao molitve mojih prijatelja zato što su bolji od mene, zar ne?»
«Naravno da nisam. Odgovorio sam na njihove molitve zato što me tvoji prijatelji vole i vjeruju da ću im uslišati svaku molitvu, ako je ona u skladu s mojom voljom», rekao je Bog. «A ti znaš što to znači, zar ne?»
«Uslišat ćeš i svaku moju molitvu!» oduševljeno je uskliknula Montana.
Montana je bila toliko uzbuđena da je trčala cijelim putem do kuće. Nedugo nakon što se vratila, sklupčala se u svome krevetu, spremna za miran počinak.
«Bože, ti si divan!» molila se. «Volim te!»
«I ja volim tebe!» rekao je Bog.
Montana je usnula sretna i zadovoljna. Nikada ranije nije spavala tako mirno…
7Proljeće • 2011
Pomozi ježu da pobjegne od kišnih oblaka i stigne na drugu stranu gdje sja sunce!
Pravi put
8 Ribice • godina XXIX
U sklopu nastavne jedinice 'Štovanje' iz vjeronauka, djeca iz Šibenika su napisali svoje pjesme upućene Bogu.
TI SI MI SVE, ISUSE
Pjevam pjesmu o Tebi,kličem radosnojer znam da Ti si me čuoodmah ujutro.
Ti si mi sve,Isuse,ja slavim Tetako radosno.
Znam da Ti si uz mene,molim se i počnem plakati…jer dotakao si me.
Volim te, Isuse,volim te najviše.Volim te, Isuse,zauvijek!
Lana Bralić, 12 g, Šibenik
Djeca pišu...a mi objavljujemo!
9Proljeće • 2011
JA TRAŽIM
Ja tražim nekoga tko će me slušati, davati savjete, biti uvijek uz mene; ljubav mi svoju nuditi, ruku u teškim trenutcima pružati,rame za plakanje uvijek biti…
Ja tražim tebe, Bože moj,tražim tebe koji ćeš mi uvijek pomoći,biti otac, najbolji prijatelj…
Tražim tebe, Abba,Oče moj, tebe tražim zauvijekda budeš uz mene, a i drugim ljudima pomogneš;otvoriš im svoje srce, svoj dom za njih.
Da s nama slave tvoju riječ, ljubav tvoju.VOLIM TE, TATA!
Gabrijela Bakić, 13 g, Šibenik
10 Ribice • godina XXIX
Sljedeći sastav napisala je Paola Blatančić, 12 g, iz predmeta hrvatski jezik. Naslov sastava za domaću zadaću bio je: Bog je u mojoj obitelji. Učiteljica je bila jako dotaknuta njenim sastavom te ju je zamolila da ga
pročita pred svima. Paola je svoj rad pročitala, ne samo pred razredom, već i na službi u
crkvi EPC 'Dar milosti' na radost sviju, a posebno bake, koja ju posebno voli i ohrabruje ju da živi po vjeri.
Bog je u mojoj obitelji
Moja obitelj vjeruje u Boga. Mi ga puno volimo. Mi ga pjesmom i molitvom slavimo. Moja seka i ja znamo puno, puno pjesama o Bogu, a također i braco. On zna možda dvije ili tri pjesme. Mi imamo točno sedam knjiga o Isusu. To su: Dobro sjeme, Knjiga života, Novi zavjet, mamina Biblija, tatina Biblija, moja i sekina velika dječja Biblija i mala dječja Biblija. Mi vjerujemo da je Isus umro na križu zbog naših grijeha i treći dan uskrsnuo. Bog zna našu budućnost, kakvi ćemo mi biti i kakvi smo sada. Bog ima plan za naš život i on dobro zna kakva ću biti kada odrastem.
Mi vjerujemo da je Isus umro na križu
zbog naših grijeha i treći dan uskrsnuo.
11Proljeće • 2011
Postoji jedna pjesma koja kaže: „Čitaj Bibliju, moli svaki dan, tada rasti ćeš“. Mi se tog pravila baš i ne pridržavamo, ali svejedno smo primili Isusa kao našeg Spasitelja i On je sad u našem srcu. Mi smo na vjeronauku učili da se Bog predstavlja u tri oblika, a to su: Bog Stvoritelj, Sin Božji i Duh Sveti. Ja sam se jednog dana molila da ispravim ocjene u školi, ali ništa se nije događalo. Tada mi je mama rekla da se prvo ja trebam potruditi da ispravim ocjene pa će mi i Bog pomoći. To zapravo piše u Bibliji, Božjoj riječi. Kad želimo priznati Isusa kao našeg Spasitelja, trebamo se iz srca moliti, a ne buljiti u zidove i reći samo dvije rečenice.
Prošle godine na kampu svi smo ustali na molitvu. U toj molitvi molilo se da nam Isus oprosti naše grijehe i da nam očisti naša srca od grijeha. Tada su voditelji ugasili svjetla i upalili male svjećice. Onda je Matija počeo pjevati, a barba Sami, odnosno Samuel, počeo je svirati. Onda je počela molitva i svi su tada plakali jer su znali da su grješnici. Ja ću uvijek ostati vjerna Isusu jer me je on stvorio. Nikad više neću lagati jer ja želim ići u raj, a ne u pakao. U Otkrivenju piše da u raju neće biti tuge, neće biti bolesti, svi ćemo pred Bogom pjevati i slaviti. Još piše da nećemo imati spol i piše da ćemo biti prepoznatljivi. Mi u sve to vjerujemo i nadam se da će cijela moja obitelj ići u Raj i da ćemo se prepoznati. Za kraj ću se pomoliti i reći: Dragi Gospodine, oprosti mi moje grijehe i skini kaznu s mene. Čuvaj moju obitelj i sve one koji su bolesni. Pomogni meni i mojim prijateljima i prijateljicama da napišu što bolju provjeru iz talijanskog jezika. Amen.
Bog zna našu budućnost, kakvi ćemo mi biti i kakvi smo sada. Bog ima plan za naš život i on dobro zna kakva ću
biti kada odrastem.
12 Ribice • godina XXIX
Oboji sliku!«Pravedni neka se raduju,neka kliču pred Bogom,neka kliču od radosti!»
Psalam 68: 4
13Proljeće • 2011
Snaga oprosta
Manuelo je sav ljutit uletio u kuću, ušao u svoju sobu i zalupio vratima. Više nije mogao podnijeti sve te dječake koji su mu se rugali zbog toga što je bio kršćanin. Neprestano su mu govorili da
je vjera u Isusa za stare bake i da je zbog toga što je tako pošten i dobar, on kukavica i slabić, bez obzira na to što je on njima pokušavao objasniti da je Isus pravi Put i da nitko ne dolazi Bogu osim preko njega. Dapače, zbog toga su ga dječaci još više ismijavali. Razmišljao je o tome kako im uzvratiti te što učiniti da ga prestanu ismijavati kada je u sobu ušla njegova voljena baka.
«Manuelo, što se dogodilo da si tako utrčao u kuću? Je li te netko povrijedio?» upitala ga je baka. Manuelo je malo razmišljao kako da odgovori na to pitanje. Nije joj baš htio priznati da se ljuti na dječake iz svog razreda, ali je znao da nije dobro lagati, pogotovo kad je vidio da je baka stvarno zabrinuta.
«Bako, kad bi se tebi netko rugao zbog toga što vjeruješ u Isusa, što bi ti učinila?» nesigurno je upitao Manuelo. Baka se nasmiješila. Bilo joj je drago što je to bila situacija u kojoj je mogla pomoći, ali joj je još više bilo drago to što Manuelo svoj problem nije sakrivao od nje. No, umjesto da mu odgovori
«Svojom smrću i uskrsnućem Isus je pokazao Božju
neizmjernu ljubav i volju da nam oprosti. Što je
upravo ono što bi ti trebao učiniti.»
14 Ribice • godina XXIX
na pitanje, započela je priču. «Prije mnogo godina živio je
čovjek po imenu Isus. Činio je mnoga čuda i svi su vjerovali da je on Mesija, Božji Sin.»
«Ma znam tu priču, bako. Ali kakve veze ta priča ima sa mnom?» upitao je zbunjeno Manuelo. «Onda znaš i nastavak. Pošto je Isus činio mnoga čuda, bio je vrlo poznat. Zvali su ga u sve krajeve zemlje da propovijeda, iscjeljuje, pa čak i diže ljude iz mrtvih!» nastavila je baka. «Oživio je Lazara, zar ne?» uzbuđeno je dodao Manuelo. On se uvijek vrlo brzo uživljavao u priče, a priča o Uskrsu bila mu je jedna od najdražih.
«Istina. To je jedan od događaja koji je pokazao ljudima da je on Božji Sin. Imao je vlast ne samo nad bolešću, nego i nad smrću! Ipak, on nije bio u potpunosti prihvaćen. Farizeji i pismoznanci, tadašnji vjerski vođe, nisu voljeli Isusa. On se otvoreno nije slagao s njihovim poučavanjima, stoga su ga farizeji proglasili lažnim prorokom i pokušavali ga zaustaviti u njegovu propovijedanju i iscjeljivanju.» Tek sada je Manuelo shvatio zašto mu je baka pričala ovu priču.
«Znači, Isus se nalazio u situaciji sličnoj mojoj? Odbacili su ga jer je bio drugačiji?»
«Točno tako. Ali, Isus se nije dao smesti. On je nastavio činiti Božju volju, bez obzira na sve što su farizeji i pismoznanci pokušavali napraviti. U jednome su ga trenutku čak optužili da sva ta čuda čini uz pomoć đavla, a ne Boga! Farizeji nisu popuštali. Došli su na ideju da
«Bako, kad bi se tebi netko rugao zbog toga
što vjeruješ u Isusa, što bi ti učinila?» nesigurno je
upitao Manuelo.
15Proljeće • 2011
ubiju Isusa. Zato su pozvali Judu Iskariotskog, jednoga od Isusovih učenika, i ponudili mu trideset srebrnjaka da izda Isusa, što je tada bila prilično velika svota novaca. Juda je pristao. Jedne večeri za vrijeme Pashalnoga tjedna, blagdana kojim su Izraelci slavili izlazak iz Egipta, Isus se sa svojim učenicima sastao u jednoj sobi da bi zajedno večerali pashalnu večeru.»
«To je kasnije postala Gospodnja Večera, zar ne?»
«Točno. Možeš li mi reći što su blagovali?»
«Jeli su kruh za koji je Isus rekao da predstavlja njegovo tijelo i pili vino koje predstavlja njegovu krv. I rekao je da sve to činimo na njegov spomen», odgovorio je Manuelo.
«Tako je. Nakon Gospodnje večere, Isus je otišao moliti se u Getsemanski vrt. Tamo ga je Juda izdao.»
«Ali, ako je Isus bio Božji Sin, a Juda Isusov učenik, zašto ga je izdao?»
«Kao prvo, Juda je bio pohlepan čovjek. Kasnije se za to pokajao i vratio novce, no bilo je prekasno. Kao drugo, sve je to bilo dio Božjega plana i Isus je to znao. On je jednostavno činio volju svog Oca. Farizeji su tako poslali Isusa Pilatu da ga osudi na smrt. Iako Pilat nije vidio nikakve krivnje kod Isusa, morao ga je osuditi zbog prisile naroda. Tako je Isus bio razapet, baš kako je Bog planirao.»
«Bako?»«Reci, milo moje.»«Što je to točno Bog planirao?»
zbunjeno je upitao Manuelo. Baka otvori jednu pohabanu Bibliju koja se uvijek nalazila pored nje. Zatim ju pruži Manuelu i pokaže na određeni redak.
«Evo, pročitaj ovaj redak.»«‘Jer je Bog tako ljubio svijet da
je predao svojega jedinorođenog
Tek sada je Manuelo shvatio zašto mu je baka
pričala ovu priču.«Znači, Isus se nalazio
u situaciji sličnoj mojoj? Odbacili su ga jer je bio
drugačiji?»
16 Ribice • godina XXIX
Sina da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni.’»
«Bog nije htio da njegovo stvorenje padne u ruke đavlu. Htio nas je sve spasiti vječne muke u paklu, htio nas je približiti sebi. Isus je umro za nas da bismo mi imali oprost grijeha. Svojom smrću i uskrsnućem Isus je pokazao Božju neizmjernu ljubav i volju da nam oprosti. Što je upravo ono što bi ti trebao učiniti.»
Manuelo je shvatio što mu je baka htjela reći.
«Hvala ti, bakice, što si mi ispričala tu priču. Sad zbilja znam što trebam učiniti», rekao je ustajući da ju poljubi. Kada je njegova baka izišla iz sobe, Manuelo se pomolio Bogu.
«Hvala ti, Bože, što si mi pokazao što da učinim. Hvala ti što si poslao svog jedinog Sina da umre kako bismo mi imali vječni život i hvala ti za tvoju neizmjernu ljubav. Molim te, pomogni mi oprostiti onim dječacima i prihvatiti ih kakvi jesu. Pokaži im kako si dobar i kako ih vjera u tebe ne čini slabićima, već junacima. Molim te, blagoslovi ih. Amen.»
Sutradan, u školi, kada su se dječaci ponovno počeli rugati Manuelu, on im se jednostavno nasmiješio i rekao im da im oprašta. To je toliko zbunilo dječake da su ga upitali što time misli i tako mu dali priliku da im priča o Isusu. Od toga dana, Manuelo više nije imao razloga ljutiti se na te dječake. Naprotiv, postali su dobri prijatelji. Njegova je molitva bila uslišana!
Od toga dana, Manuelo više nije imao razloga ljutiti se na te dječake.
Naprotiv, postali su dobri prijatelji. Njegova je molitva bila uslišana!
17Proljeće • 2011
Kralj Isus«On nije ovdje!
Uskrsnuo je kako je rekao!...»
(Matej 28:6)
Kraljev kamenminuta s Bogom5
Neke su se žene, dan nakon pogreba, polagano uputile na kameni grob dragog im prijatelja. Taj je dragi prijatelj bio Isus.
Kada su stigle do mjesta gdje je Isus bio položen, primijetile su da je kamen odmaknut. Na njihovo iznenađenje, tamo su se nalazila i dva anđela. Jedan od njih je rekao:
«Ne bojte se! Znam da tražite Isusa. On nije ovdje! Uskrsnuo je!» Kada su to čule, žene su se žurnim koracima uputile u grad reći svima
što su vidjele i što im je rečeno. Isus je govorio ljudima da je on Sin Božji. Poučavao ih je kako da
opraštaju i kako njima može biti oprošteno za sve loše stvari koje su učinili. Govorio im je da je on došao na ovaj svijet kako bi ih spasio od grijeha.
Posvuda su ga slijedili. Starci, djeca, majke i očevi… svi su išli za njim. Bolesni bi dolazili da ih iscijeli. A kada su osjetili snagu njegove ljubavi, željeli su ga slaviti kao kralja.
No zli vladari nisu voljeli Isusa. Uhvatili su ga i zatvorili. Tukli su ga i mučili, da bi ga na kraju razapeli na križ – to je bila njegova osuda na smrt. No Isus je posjedovao veliku moć. Da je htio, mogao je zaustaviti zle vladare i vojnike. No, umjesto toga, on je bio voljan umrijeti kako bismo mi imali vječni život. On je zauzeo naše mjesto.
18 Ribice • godina XXIX
Dragi Bože, slavim te zbog tog uskrsnog jutra!Molim te, objavi mi se još više i budi stvaran u mom životu svakoga dana.
Hvala ti što si umro za mene i oprostio mi moje grijehe i što mi pružaš priliku za nov, ispunjen život.Hvala ti, Isuse, što si ti i moj Kralj!Amen!
Razmisli!1. Što misliš, zašto su vladari i židovski vođe ubili Isusa?
2. Zašto je Isus tvoj Kralj?
Tri dana nakon što je Isus umro, dogodilo se nešto nevjerojatno. Zemlja se iznenada silno zatresla. Anđeo je sišao s neba. Odmaknuo je kamen koji je bio navaljen na vrata njegova groba. Vojnici, koji su čuvali Isusov grob, pali su kao mrtvi. Kada su se probudili, ondje više nije bilo anđela, a ni Isusa!
I onda su se pojavile žene. Kada su ostalima prenijele sve što su čule i vidjele, Isusovi su prijatelji
bili sretni; srca su im bila ispunjena radošću i slavljenjem. Bilo je to prvo uskrsno jutro našega Kralja!
19Proljeće • 2011
Kamen moga kraljaRazmisli na trenutak je li Isus uistinu tvoj Kralj.Ako jest, u sliku praznoga groba i kamena napiši
nekoliko razloga zašto je to tako.
20 Ribice • godina XXIX
Peto štene
Jedan je čovjek želio prodati nekoliko psića. Obojio je neku ploču na kojoj je izložio oglas o prodaji, a potom je pošao prikucati oglas na jedan stup u blizini svoga imanja. Upravo kada je zabijao zadnji čavlić, netko ga je
povukao za kaput. Pogledao je tko bi to mogao biti, a pogled mu se susreo s očima jednoga dječačića.
«Gospodine», progovorio je dječak, «želio bih kupiti jednoga psića.«Ali», odgovorio je vlasnik obrisavši znoj sa svoga vrata «ovo nisu
mješanci, već čistokrvni psići i dosta koštaju!» Dječak je na trenutak sagnuo glavu, a zatim je svoju ruku zavukao
duboko u džep izvukavši iz njega pregršt sitniša koje je pružio vlasniku.«To je sav novac koji imam. Hoće li biti dovoljno da ih vidim?»«Naravno», odgovorio je vlasnik i potom zazviždao.«Dođi, Pjegice!»
Sine, ti ne možeš uzeti ovo štene.
Nikada neće moći trčati i igrati se s
tobom kao drugi psi.
21Proljeće • 2011
Do njega je odmah dotrčala kujica koju su u stopu slijedile četiri dlakave loptice. Dječak je prislonio svoje lice uz žičanu ogradu. Oči su mu blistale od sreće. Kada su psići došli do ograde, dječakovu je pažnju privuklo nešto što je polagano izlazilo iz kućice za pse. Lagano, sasvim polako, pojavila se još jedna dlakava loptica, puno manja nego što su bili ostali psići. Nekako čudno šepajući, svom se snagom trudila dostići ostale.
«Želio bih ovoga najmanjeg!» rekao je dječak pokazujući na štene koje je šepalo. Gazda je čučnuo pokraj dječačića i rekao mu:
«Sine, ti ne možeš uzeti ovo štene. Nikada neće moći trčati i igrati se s tobom kao drugi psi.»
Na to se dječak odvojio od ograde, sagnuo se i počeo povlačiti jednu nogavicu svojih hlača otkrivši čeličnu šipku koja mu je pridržavala nogu s obje strane, pričvršćena uz posebnu cipelu. Okrenuvši se prema vlasniku, rekao je:
«Vidite, gospodine, ni ja sam ne mogu baš osobito dobro trčati, a ovome je psiću potreban netko tko će ga razumjeti.»
Boreći se sa suzama, čovjek se sagnuo i podigao sićušno štene. Pažljivo ga pridržavajući, položio ga je u ruke dječaka.
«Koliko košta?» upitao je dječak.«Ništa», odgovorio je vlasnik
«ljubav i zbrinjavanje ne koštaju ništa.»
POUKA: Svijet je pun ljudi kojima je potrebno razumijevanje i ljubav.
22 Ribice • godina XXIX
Slomljeni anđeo
Margareta je voljela promatrati proljetne oluje. I dok je te kasne večeri kiša lila kao iz kabla, djevojčica je sjedila u polumraku pokraj prozora i iz sigurnosti svoje sobe gledala kako teške kapi kiše
natapaju zemlju, a vjetar snažno povija grane stabala na ulici. I odjednom, sasvim iznenada, primijetila je nečiju sjenu. Još se više približila prozoru kako bi bolje pogledala i… ugledala je malenu djevojčicu. Nije imala nikakvu jaknu niti ogrtač, a voda joj se cijedila s kose i odjeće. Jasno se vidjelo da plače.
I odjednom, sasvim iznenada, primijetila
je nečiju sjenu. Još se više približila prozoru
kako bi bolje pogledala i… ugledala je malenu
djevojčicu.
23Proljeće • 2011
«Mama, mama!» povikala je Margareta uzbuđeno. «Dođi! Dođi brzo!»
Kada je majka vidjela sirotu djevojčicu, požurila je van, na trijem kuće. I Margareta je izišla s majkom.
Pogledavši malo bolje lice uplakane djevojčice, Margareta je shvatila tko je to.
«Mama, pa to je Anđela!» uzdahnula je.
Anđela je bila Margaretina najbolja prijateljica. Družile su se još od vrtića i bile su poput sestara.
«Idi po nju, draga», rekla je mama, znajući da će Anđeli biti lakše ako joj priđe najbolja prijateljica.
Promatrala je svoju kćer kako je istrčala na ulicu i zagrlila Anđelu, povevši je na trijem kuće. Majka je za to vrijeme požurila u kuću donijeti udobnu, toplu deku kako bi osušila i utoplila promrzlu, pokislu djevojčicu.
«Pobjegla sam, Margareta… Tako mi je hladno…» jecala je Anđela.
«Uđi. Razboljet ćeš se vani», pozvala ju je Margareta gotovo plačući. Bila je silno zabrinuta za svoju prijateljicu.
Anđela je ušla, a Margaretini su se roditelji odmah stvorili pokraj nje sušeći joj kosu, umatajući je u toplu deku i noseći joj čaj. Nešto kasnije majka joj je donijela Margaretinu najtopliju odjeću, a tata je iznio vruću juhu koju su i oni imali za večeru. Čitava se obitelj okupila oko nje, pokušavajući pridonijeti da se djevojčica osjeća udobno, sigurno i voljeno. Anđela se polako počela
oporavljati. U čudu je i s divljenjem promatrala Margaretine roditelje. Polako je prestala drhtati i smirila se.
«Zašto vas dvije ne biste otišle do tvoje sobe, Margareta, i malo se poigrale?» predložila je majka, primijetivši da Anđela baš puno ne priča.
«Anđela, zašto si pobjegla?» pitala je Margareta kada su djevojčice ostale same.
«Tako sam se uplašila. Moja mama skuplja keramičke figurice. Ima čitavu kolekciju. Kad je danas otišla u grad, uzela sam jednu kako bih se poigrala njome. Bio je to anđeo. Slučajno mi je ispao iz ruke i slomilo mu se krilo. To je bila mamina najdraža figurica. Znala sam da će pobjesnjeti. Nisam znala što učiniti pa sam pobjegla. Nisam imala kamo otići; zato sam došla k vama», objasnila je Anđela, ponovno plačući.
«Tako mi je drago što si došla ovdje», rekla je Margareta.
«Tvoji su roditelji divni. Nisu vikali, niti su se ljutili kada sam ušla u kuću sva mokra i uneredila tepih.»
«Anđela, svi su roditelji takvi. I tvoji, također. Naravno, ponekad nas ukore, no to tako mora biti. To je ispravno. Ali tvoji te roditelji vole više od svega, bez obzira na sve», objasnila joj je Margareta.
«Anđela, mama te zove!» viknula je Margaretina majka.
Djevojčica se istog trena uplašila i ponovno je počela drhtati. Majka je polako ušla u sobu držeći ruku preko slušalice.
«Ona plače, Anđela. Rekla sam
24 Ribice • godina XXIX
joj da si ovdje i da si na sigurnom, no ona ti želi reći koliko te voli.»
Margareta i njezina majka izišle su iz sobe kako bi Anđela u miru mogla popričati s mamom.
Nakon nekog vremena djevojčica je izašla iz sobe brišući suze. Vratila je telefon i rekla:
«Rekla je da joj ništa na svijetu nije važno kao ja i kako želi da se vratim kući gdje me čeka moja topla soba. Rekla je da joj nedostajem. I tati, također», izgovorila je Anđela prilično zbunjeno.
Majka je sjela do djevojčice i stala brisati suze koje su još uvijek klizile niz Anđelino lice. Došao je i Margaretin tata.
«Ne razumijem zašto mama nije ljuta što sam slomila njezinog anđela. To joj je bila najdraža figurica.»
«Anđela, moraš nešto znati o nama roditeljima», rekao je
Margaretin otac. «Tvoji te roditelji vole bez obzira na sve. I kada te ukore ili povise glas, to izvire upravo iz te ljubavi: zato jer žele da odrasteš i postaneš onakva kakvom te Bog stvorio; da ostvariš njegove planove za tvoj život. Njihova je ljubav bezuvjetna. A to znači da ne možeš učiniti ništa čime bi takvu ljubav zaslužila, no isto tako, što god da napraviš, ona neće nestati.»
«Ali ja ne razumijem kako je to moguće», rekla je djevojčica gledajući Margaretinog oca i očekujući objašnjenje.
«To je barem lako», rekla je majka. «Na taj nas način i Bog voli. Isto tako voli i tebe. On je tvoj nebeski otac, a svakome od nas je darovao mamu i tatu, stvorene na njegovu sliku. U stvari, Bog nas je toliko volio da je poslao svoga sina Isusa da umre za nas na križu kako bismo mi čitavu vječnost mogli biti s njime u nebu. I tvoji bi roditelji
Bio je to anđeo. Slučajno mi je ispao iz ruke i
slomilo mu se krilo. To je bila mamina najdraža
figurica.
25Proljeće • 2011
radije umrli nego gledali tebe kako patiš. To je Božja narav u njima», objasnila je majka, držeći djevojčicu za ruku.
«Ali ja tako volim svoje roditelje. I ne želim da umru, razbole se, ostare… ne želim čak ni da budu tužni…» rekla je Anđela.
«Onda ćemo te sada odvesti kući i kad stignemo, zagrli ih i reci im koliko ih voliš», rekao joj je otac. «A ubuduće, ako učiniš nešto loše, odmah im to reci i nikada više nemoj bježati od kuće, dobro?»
«Obećajem», rekla je Anđela.I tako su je Margaretini roditelji
odvezli kući.Kada su stigli, potrčala je majci i
ocu u zagrljaj.«Žao mi je što sam ti slomila
anđela, mama», rekla je.No majka se samo nasmijala i
zagrlila je. «Meni se čini da moj pravi i
jedini mali anđeo nije više slomljen i nikada neće niti biti.»
Meni se čini da moj pravi i jedini mali anđeo nije više slomljen i nikada
neće niti biti.
26 Ribice • godina XXIX
Mali istraživači...Pronađi 12 razlika na ove dvije slike!
27Proljeće • 2011
Djeca rišu...
Mirjam Maslak, 12 g, Našice
Ivana Pavić, 14 g, Našice
