UNIVERZITET U BIHAĆUPRAVNI FAKULTET

PREDMET: Međunarodni odnosi i sigurnosne studije

ESEJ NA TEMU: Regionalni sigurnosni režim

STUDENT: PROFESOR: BR.INDEXA: Prof.dr.

Bihać, Septembar 2013. god.

SADRŽAJ:

1. UVOD..........................................................................................................................1

2. POJAM I VRSTE SIGURNOSTI................................................................................22.1. Pojam sigurnosti....................................................................................................22.2. Vrste sigurnosti.....................................................................................................6

3. REGIONALNA SIGURNOST....................................................................................7

4. REGIONALNI SIGURNOSNI REŽIM ZEMALJA JUGOISTOČNE EUROPE....11

5. ZAKLJUČAK............................................................................................................14

6. LITERATURA..........................................................................................................15

1. UVOD

21. stoljeće donosi nove izazove na svakom polju ljudskog života i djelovanja. Na polju

sigurnosti aproksimativno svim ostalim poljima djelovanja savremeno doba donijelo je

nove probleme i izvore ugroženosti. Zapravo oni se samo mijenjaju iz oblika u oblik,

pretaču se i nastavljaju na prethodne izvore. Osavremenjuju se novim tehnologijama I

metoda, ne miriju i ne čekaju mirno, nego uvijek nastoje biti korak ispred odgovora kojim

čovječanstvo pokušava da se zaštiti. Postavljaju se nove strategije i doktrine

protupravnog djelovanja na svim nivoima. Kako sve napreduje i ima svoju upotrebu, tako

dobija i na svojoj zloupotrebi i ne uspjevaju se naći univerzalni odgovori na ljudski faktor

destruktivnog djelovanja.

Nažalost, svjesni smo i stanja u kome nacionalne vlade država članica rade na

globalizaciji, pravljenju globalnog sela, ne birajući sredstva, metode i ne brojeći žrtve

kojima će doći do cilje. Novac postaje vladar, a ideal slobode i borba za njega i

suverenost postaje terorizam i globalni izvor ugroženosti. Pomalo kroz iskrivljena

ogledala teško je dobiti sliku ko zapravo ugrožava, a ko brani čovjeka i čovječanstvo.

Kako ovo nije naučni rad, ovdje s e to neće izlagati i činjenično obrazlagati.

Cilj u ovom radu je da se na sistematičan i teoretski savladiv način objasni pojam

sigurnosti kao uvodnu komponentu, a zatim i pojam regionalne sigurnosti koja je temelj

rada, odnosno cilj. Pored teoretske postavke regionalnog sigurnosnog sistema da se

orijentacija će biti i na neke izvore ugroženosti kako bi dobili kompletniju sliku šta su to

izvori, a šta metode zaštite od njih na regionalnom nivou. Ovo će pomoći da se

konkretizuje pojam i objekat koji su činioci regionalne sigurnosti.

Teško je povući jasnu granicu oko preklapanja sigurnosnih pojaseva na različitim

nivoima. Ovaj pojam regionalna, kao i globalna sigurnost je novijeg datuma. Granice i

definicije mu nisu jasne, kao ni mehanizmi koji se njime rukovode. Uglavnom, njegov

cilj je da se brine za probleme koji mogu da ugroze pojedine regione u svijetu.

1

2. POJAM I VRSTE SIGURNOSTI

2.1. Pojam sigurnosti

Od postanka čovjeka pitanje sigurnosti je okupiralo njegove misli. Radi se dakle o

egzistencijalnom i vječnom pitanju. Egzistencijalno pitanje je zbog toga što bez

sposobnosti za ostvarenje sigurnosti na egzistencijalnom nivou nema opstanka, a vječno

jer su ugroženosti trajne pa je trajna i sigurnosna funkcija. Svaki živi organizam i svaka

zajednica živih bića po prirodi teži vlastitoj sigurnosti, pa tako i ljudi i njihove zajednice.

Konstitucija svakog živog bića je takva da svojom cjelinom djeluje u funkciji vlastite

sigurnosti. U modernim vremenima to je pojam koji se počeo upotrebljavati, skoro u svim

područjima ljudske djelatnosti i njegova okruženja. Nije ni čudno da pojedini autori tvrde

da je to jedan od najčešće upotrebljavanih pojmova uopšte.

Sigurnost1 je jedan od temeljnih fenomena ljudskog društva u svim fazama njegovog

razvoja. Pojam sigurnosti čovjeka i njegovu zajednicu zaokuplja od njihova postanka.

Stoga je za njegovo razumijevanje potrebno i njegovo proučavanje s različitih stajališta.2

Skoro do kraja 20. stoljeća riječ sigurnost je definisana sredstvom osiguravanja opstanka

- vojskom. Drugačije rečeno, sigurnost je posmatrana kao cilj država koji se ostvaruje

kombinacijom vojnih i diplomatskih sredstava. Za razliku od toga, na početku 21.

stoljeća, sigurnost se posmatra kao odrednica opstanka, odnosno kao uvjet koji stvara

odnose između pojedinca, društva i države.

1 U savremenim sistemskim poimanjima sigurnosti polazi se od toga da su temeljni pojmovi: sigurnost pojedinca, društva i meĎunarodne zajednice, odnosno, ona se tretira kroz "četiri osnovna konceptualna okvira; i to: individualna sigurnost, nacionalna, meĎunarodna i globalna sigurnost", www.fknbih.edu (04.09.2013).2 Izučavanje sigurnosti u jednom društvu se ne može problematizirati samo sa pojedinih aspekata. Time hoćemo da kažemo da sigurnost nije samo političko, pravno, vojno, policijsko, već i ekonomsko, socijalno, kulturno i demografsko pitanje,www.fknbih.edu (04.09.2013).

2

Zadnja desetljeća 20. stoljeća označavaju razdoblje u kojem se polazišna načela za

definiranje pojma sigurnosti na određeni način mogu povezivati sa definicijama i

sadržajem sigurnosti s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Naime, kraj je 20. stoljeća

ponovno na svjetsku scenu donio liberalni internacionalizam koji podrazumijeva

suradnju, a ne sukobljavanje u svjetskoj zajednici. 3

Vrlo općenita definicija sigurnosti kazuje nam da je sigurnost relativna odsutnost štetnih

ugrožavanja.4Riječ je o definiciji koja ima negativni aspekt određenja, zbog čega je za

podrobniju definiciju sigurnosti potrebno analizirati niz sistemskih pitanja.

Prvo se postavlja pitanje subjekta ili objekta na kojeg se sigurnost odnosi. Razmatranje

problematike subjekta ili objekta odnosno traženje odgovora na pitanje na koga ili čega se

sigurnost odnosi može uključivati na primjer čovjeka kao pojedinca, pojedine društvene

skupine, društvo odnosno društvenu zajednicu, državu, međunarodnu zajednicu, prirodu

općenito, svijet kao cjelinu, itd.

Nesporno je potrebno odrediti i o kakvoj se sigurnosti radi odnosno je li riječ o sigurnosti

subjekta ili objekta općenito (opstanak, razvoj) ili je riječ o sigurnosti od specifičnih vrsta

ugrožavanja. Pri tom je važno razmotriti i stepen moguće ranjivosti u odnosu na različita

ugrožavanja. Treće pitanje koje je potrebno postaviti jeste pitanje pred kim ili pred čim

se zauzimamo za sigurnost određenog subjekta. Odgovor na to pitanje uvodi u

problematiku ugrožavanja koja je nezaobilazan faktor kod razmatranja fenomena

sigurnosti.

U svezi s problematikom ugrožavanja postavlja se cijeli niz pitanja neophodnih za njeno

analiziranje kao što su izvori ugrožavanja, vrste ugrožavanja, neposrednost ili posrednost

ugrožavanja, vremenska ili prostorna blizina ugrožavanja, vjerojatnost ostvarenja

prijetnje i stepen njene ozbiljnosti. Posebno značajno pitanje vezano uz naznačeno jest je

li sigurnost individualno ili opće (kolektivno) dobro. U prvom slučaju pitanje je da li se

vlastita sigurnost ostvaruje na štetu drugih ili je ona moguća samo kao zajednička za sve 3 Beridan I., Ivo M. Tomić, Kreso N., Leksikon sigurnosti, Sarajevo, 2001., str. 29. 4 Mitar, M. Osnovna pitanja u svezi s pojmom sigurnosti, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, br. 5, 1994., str. 509.

3

subjekte što sugeriše drugi slučaj. Važno je odgovoriti i na pitanje je li sigurnost

objektivna ili subjektivna kategorija. Jednostavno shvatanje sigurnosti kao subjektivne

kategorije vrlo je problematično budući da neuočavanje opasnosti ne znači da je zaista i

nema. S druge strane, pretjerano uočavanje opasnosti može odvesti u svojevrsnu paranoju

koja u konačnici može rezultirati fizičkom i psihičkom destrukcijom pojedinca, skupine i

zajednice.

Shvatanje sigurnosti isključivo kao objektivne kategorije može zavarati odnosno biti

opravdanje za izbjegavanje, prije svega nekih subjekata kao što su čovjek kao pojedinac,

društvena zajednica, države, međunarodna zajednica, za suočavanje sa suvremenim

problemima. Ništa manje nije značajno ni pitanje odnosi li se sigurnost na postojeće

stanje ili je ona u relaciji sa razvojem. Do suvremenog doba rasprave o sigurnosti bile su

pretežno konzervativnog karaktera što znači da su prvenstveno bila uvažavana

kratkoročna stajališta. Savremeni uslovi su nametnuli razmatranje pitanja sigurnosti kao

dugoročnog pitanja, kao pitanja razvoja. Razlog su naravno niz opasnosti sa kojima je

savremeni svijet suočen i koje dovode u pitanje cjelokupni daljnji razvoj čovječanstva i

uslove života svih ljudi u savremenim uslovima.

Razmatranje opsega sigurnosti u središte pozornosti postavlja pitanje je li sigurnost

apsolutna kategorija ili joj je svojstven određeni stepen relativnosti. Teorijski posmatrano

zasigurno je da je sigurnost apsolutni pojam, što znači da je netko ili nešto sigurno ili

nesigurno, te da se ne može biti malo siguran ili malo nesiguran ovisno posmatra li se

optimistična ili pesimistična varijanta. U realnom okruženju i realnom životu sigurnost

nije apsolutna kategorija. Prije bi se moglo govoriti o nekakvoj postignutoj sigurnosti ili

stepenu sigurnosti (optimalna razina). Stoga je za razumijevanje pojma sigurnosti

potrebno razmotriti pitanje kriterija sigurnosti.

Savremeni uslovi i savremeni svijet sa nizom različitosti govori nam da su u različitim

društvima i u različitim stepenima razvoja i ti kriteriji (kvantitativni i kvalitativni)

različiti. Na primjer kriteriji ekonomske sigurnosti u visokorazvijenim i siromašnim

državama. Za potpuno shvatanje pojma sigurnosti istu razinu važnosti sa naznačenim

ima i pitanje cjelokupne ocjene stanja sigurnosti. U odgovoru na ovo pitanje možda bi se

4

najbolje mogle primijeniti filozofske postavke prema kojima znanje ima granice, dok ga

neznanje nema. Primjena te postavke ukazuje da sigurnost nije moguće u cijelosti

ocijeniti. Drugim riječima, uvijek postoji dio stvarnosti koji ostaje nepoznat i

nepredvidljiv. Zbog toga sve ocjene stanja sigurnosti izražavaju vjerojatnost, a ne stvarnu

sigurnost. Sigurnost je manje ili više prisutna pri ocjenjivanju posljedica, a ne

predviđanju mogućih opasnosti.

Sintetički pristup ovim pitanjima dovodi nas do mogućnosti određenja sigurnosti u

okvirima sustavnih teorija.5 Prema njemu, sigurnost podrazumijeva sigurnost sistema kao

cjeline, sigurnost elementa i njihovih međusobnih relacija tako da je osigurana određena

stabilnost i fleksibilnost sistema u odnosu prema okolini odnosno da je moguće mirno

mijenjanje sistema. Sigurnost sistema kao cjeline uključuje posmatranje tri aspekta: sa

stajališta strukture sistema, njegove funkcije i sa stajališta okruženja (nastajanje, razvoj,

entropija). Sigurnost elemenata sistema uključuje analizu njihove aktivnosti u sistemu i

položaja u strukturi sistema.

Pitanje sigurnosti dugo vremena zaokuplja pažnju naučnika i istraživača. Sve do

savremenog razdoblja to je pitanje u naučnim analizama u disciplinama kojima je

sigurnost jedno od glavnih područja istraživanja. Na primjer, područje međunarodnih

odnosa i nauke o međunarodnim odnosima, politologije nacionalne sigurnosti je bilo

vezano uz državu i sisteme država. Tek u novije vrijeme javljaju se istraživači koji tvrde

da je to preusko shvatanje sigurnosti. Prema njima, pojam nacionalne sigurnosti koji se

veže uz državu treba razlikovati od individualne i kolektivne sigurnosti. Njihova su

istraživanja pokazala da individualna i kolektivna sigurnost ne ovise isključivo o

nacionalnoj sigurnosti, iako države i dalje imaju nezaobilazno mjesto u analizama

sigurnosti.6

2.2. Vrste sigurnosti

5 Buzan, B. People, States and Fear,The National Security Problem in International Relations, Whatsheaf Book, Brighton, 1983, str. 247. 6 Ibidem, str. 259.

5

Sigurnosne studije (Security Studies), kao zaseban znanstveno-istraživački okvir razvijen

u drugoj polovini 20. stoljeća, u modernim vremenima predstavljaju središte za cjelovito

istraživanje pojma sigurnosti. U okviru sigurnosnih studija danas je moguće identificirati

četiri osnovna pristupa proučavanju pojma sigurnosti (time i četiri vrste sigurnosti):

Proučavanje sigurnosti na razini nacionalne države (National security concept)

koji se koncentrira na probleme sigurnosti, blagostanja i opstanka pojedine države

(nacionalna sigurnost).

Sigurnost na međunarodnoj razini (International security concept) kao temeljne

instrumente za ostvarenje međunarodne sigurnosti promatra međunarodne

institucije i kolektivnu primjenu vojne sile (međunarodna sigurnost).

Regionalni pristup (Regional security concept) poglavito je usmjeren na

proučavanje sigurnosne problematike u pojedinim svjetskim regijama, primjerice

u Europi, Bliskom istoku itd.(regionalna sigurnost).

Globalni pristup (Global security concept) pokušava pojam sigurnosti obuhvatiti

cjelovito u sadržajnom (složena priroda pojma sigurnosti u suvremenim uvjetima)

i prostornom smislu (sigurnost svijeta odnosno planeta) - globalna sigurnost.7

Schultz, Godson i Quester su proučavajući sigurnost prema subjektu u međunarodnim

odnosima uz ove četiri vrste sigurnosti uveli i novi pojam transdržavne sigurnosti. Taj

novi koncept, za razliku od tradicionalnih sigurnosnih studija koje u središtu svojeg

promatranja imaju državu, više je naslonjen na subržavne i transdržavne aktere (iako oni

zadržavaju povezanost sa državama). Koncept transdržavne sigurnosti nastoji pokazati da

upravo ti akteri, primjerice etno-nacionalni pokreti, religiozni ekstremisti, teroristi,

pobunjenici, mogu biti izvor nestabilnosti.8

3. REGIONALNA SIGURNOST

7 Schultz, H.; Godson, R.; Greenwood, T. (eds.) Security Studies for the 1990's, Brassey's, New York, 1993, str. 1. 8 Ibidem, str.2.

6

Odnos između država određenog regiona određen je pozitivnim ili negativnim odnosima

u koje spadaju : 1. granični nesporazumi, 2. interesi u odnosima između različitih etničkih

zajednica koje se nalaze na prostoru dvije ili više država određene regije, 3. Ideološka

povezanost naroda regije, 4. dug historijski kontakt saradnje ili sukoba između naroda.

Sigurnosna međuzavisnost je izražena između država koje pripadaju jednoj regiji, nego li

što je to između država van regije. Kao odrednica koju definira sigurnost određene regije

je stepen prijetnje ili straha koje one zajednički osjećaju. S druge strane, postojanje

povjerenja između država kao rezultat dužeg historijskog perioda služi kao temelj

stvaranja sigurnosnog kompleksa. Niži nivo sigurnosti se odnosi na lokalni nivo koji je

onemogućen širiti svoj utjecaj van vlastitog okruženja, dok se viši nivo sigurnosti tiče

velikih sila koje mogu da utječu na više regija. 9

Ono što kreira sigurnost između država je kulturna, etnička, vjerska i rasna identifikacija

koja prouzrokuje viši nivo međuzavisnosti u pogledu sigurnosti. Države koje se povezuju

na osnovu navedenih identifikacija se grupišu u širu zajednicu kao zasebna civilizacija,

gradeći na taj način širok sigurnosni kompleks. Navedeni tipovi identifikacije se naročito

odnose na arapski svijet i islamske zemlje, gdje je islam temelj sigurnosnog kompleksa.

Na koji i način i u kolikoj se mjeri osjeća sigurnim sam pojedinac u današnjim

turbulentnim promjenama pokazuju sljedeći podaci prema kojima se zapaža trend

opadanja povjerenja u vlast. Povjerenje u sudove iznosi 35,5 %, u policiju 27,5 %, u

vladu 26,9 % i u parlament 25,4%. Građani ispoljavaju nezadovoljstvo sa brzinom i

kvalitetom promjena, kao i sa nestabilnošću političke situacije i zahtjevaju veću ažurnost

u tom domenu.10

Da li će žrtve i materijalna razaranja 21. stoljeća biti veća ili manja u odnosu na žrtve 20.

stoljeća? Ko, s kim, šta, kako, gdje i kada treba djelovati da se maksimalno moguće

9Petrović B., Peršak N. Sigurnost i saradnja kao reakcija na organizirani kriminalitet u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu., 2007. god. str 286.10 Ibidem.

7

zaštiti ljudski rod, politički, kulturni, socijalni, ekonomski, ekološki i svaki drugi

ambijent u kojem žive ljudi, narodi, nacionalne manjine, siromašni i bogati.11

Što se tiče razlika između sigurnosnih kompleksa postoje dva razloga koji ometaju

uspostavu sigurnosti između država. Prvi je ukoliko su države u određenim regijama tako

slabe da njihova moć ne odjekuje van njihovih granica, u tom slučaju sigurnost je

usmjerena na unutarnje granice i ne postoje veće interakcije između država datog regiona.

Kao primjer je politika Albanije koja ima malu ulogu na području Balkana, međutim,

unutrašnji procesi imaju velikog utjecaja na kosovske i grčke albance. Drugi razlog je u

slučaju da je utjecaj država dovoljno jak da kontroliše dinamiku između nekoliko

regionalnih sila. Primjer za to je prisustvo SAD-a na području Iraka, gdje direktno utječu

na odnose između vlada islamskih zemalja i na taj način kreiraju sigurnost određene

zemlje ili zemalja. Ono oko čega se brinu mnogi politički lideri današnjice je širenje

islama i pristupanje sve većeg broja ljudi ovoj vjeri. Rat islamu je objavljen nakon

terorističkog napada u New Yorku na dva tornja.

Septembra 2001. godine, za vrijeme predsjednika Georga Busha, karakterišući taj napad

kao napad muslimana terorista u udruženju kriminalne organizacije Al Qaide. Napad se

zaista desio, međutim, da li je izvršen od onih za koje se smatra da su ga izvršili, upitno

je. I što je najvažnije koji su to interesi koji stoje iza toga. Zašto se u vremenu današnjice

onda kada se pomene islam odmah pomisli na terorizam? Međutim, možda je riječ i o

doktrini savremenog doba koju postavlja i koju žele da provedu SAD, jer se radi o novom

obliku globalne prijetnje, odnosno moguće pobune, što znači suprotstavljanje postojećem

režimu onih koji nameću svoje interese na globalnom nivou, što znači usporavanje

ostvarenja globalnih interesa. Jedno od najčešćih pitanja zbog kojih je raspravljano jeste

da li je kraj Hladnog rata doveo do promjena prirode međunarodne sigurnosti.

Jedna grupa teoretičara smatrala je da je kraj Hladnog rata itekako uveo mnogobrojne

promjene koje su se izrazile na polju ekonomije, informacija, finansija kao i na svim

ostalim sektorima globalizacije. Grupa je zadržala svoje mišljenje u pogledu navedenog

11 F. Muslimović, Balkan u vrtlogu politika, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca BIH, Centar za istraživanje i dokumentaciju saveza logoraša BIH str. 48

8

pitanja ističući da koncept sigurnosti zavisi od sile i moći između država. Treća grupa

teoretičara smatra da kraj Hladnog rata nije doveo ni do kakvih promjena, ali je određene

sektore učinio potpuno novim. Posebno naglašavaju pad vojne sile kao značajnog faktora

u međunarodnim odnosima. Što se tiče definisanja sigurnosti, pitanje sigurnosti je vezano

za pitanje kako grupe ili države mogu dobiti ono što žele koristeći silu, prijetnju ili neke

druge represivne metode, te zašto i na koji način koristiti navedene metode radi

ostvarenja vlastitih političkih ili nekih drugih ciljeva.

U kontekstu ovih polaznih determinanti tradicionalnog određenja sigurnosti, sigurnosno

pitanje je najneposrednije vezano i intimno određeno iz perspektive nacionalne sigurnosti

države odnosno mogućnosti njenog preživljavanja, što u savremenom okruženju

uključuje prije svega realizaciju njene vanjske politike.12

Pitanje nacionalne sigurnosti je jedno od najkompleksnijih područja savremenog doba.

Međunarodna okolina, u kojoj djeluju obilježena je odnosima saradnje, sukobljavanja

različitih interpretacija međunarodnih pravila itd. S druge strane, savremene države

dužne su osigurati opstanak svojim građanima i sebi kroz različite instrumente.13

One to izražavaju na osnovu oblikovanja koncepta nacionalne sigurnosti, koje je zapravo

politički koncept, u kojem postoje ciljevi odbrane, zaštite i sigurnosti zajednice.

Organizacija ovog koncepta se često pretvara u borbu za moć u političkoj zajednici.

Instrumenti nacionalne sigurnosti u takvoj situaciji postaju prijetnja, a ne garant

sigurnosti. U pitanjima nacionalne sigurnosti i njenog odnosa prema slobodama pojedinca

često se pojavljuje teza kako su to, po svojoj prirodi, sukobljene vrijednosti. Njihov

odnos opisuje se teorijom igre nultog zbroja: povećanjem jedne, slabi se druga vrijednost.

Agencije nacionalne sigurnosti insistiraju na nacionalnim interesima i ne zanimaju ih

previše posljedice njihova djelovanja.14

12 Bašić N., Stoett P., Sigurnosne studije u tranziciji, Univerzitet u Bihaću, 2003., str. 151.13 Zbornik radova s regionalne konferencije o demokraciji i ljudskim pravima, Sarajevo, 2003., str. 65.14 Ibidem, str. 66.

9

Ukoliko akcija preduzeta u ime nacionalne sigurnosti dovodi do kršenja ljudskih prava i

sloboda, njeno opravdanje ne može se tražiti u vaganju potreba za sigurnošću protiv tih

vrijednosti. Sigurnost države nije moguće mjeriti kršenjem ljudskih prava. U oba slučaja

dolazi do gubitka na obje strane. Inzistiranje „na potrebama“ nacionalne sigurnosti vodi

konceptu nacionalne sigurnosti u kojem će zahtjevi za ostvarivanjem nacionalne

sigurnosti uvijek prevladati nad individualnim slobodama i pravima. Koncept nacionalne

sigurnosti, prema tome, nalazi se u središtu demokracije i legitimnosti poretka koji

izgrađuje svaka država.15

15 Zbornik radova s regionalne konferencije o demokraciji i ljudskim pravima, Sarajevo, 2003., str. 66.

10

4. REGIONALNI SIGURNOSNI REŽIM ZEMALJA JUGOISTOČNE EUROPE

Regionalni pristup postavio je okvir za razvoj saradnje u Jugoistočnoj Europi i

bilateralnih odnosa između EU-a i zemalja regije pojedinačno. Razvoj ovakvih odnosa

značajan je sam po sebi, a pomoći će i u jačanju političke stabilnosti i ekonomskog

razvoja u regiji.

EU ističe glavne ciljeve koje regionalnim pristupom želi postići u regiji:

ostvarivanje uspješne implementacije Daytonskoga i Erdutskoga sporazuma;

kreiranje regije političke stabilnosti i ekonomskog prosperiteta;16

Države regije bile su podijeljene u dvije grupe s različitim okvirima za razvijanje odnosa

s Europskom Unijom:

Makedonija i Albanija (koje nisu sudjelovale u ratu, niti su potpisnice

Daytonskoga sporazuma, i imale su bolje odnose s EU-om);

Hrvatska, Bosna i Hercegovina i SR Jugoslavija (zemlje potpisnice Daytonskoga

sporazuma, čije je poštovanje predstavljalo dodatnu obvezu u ispunjavanju

kriterija za ugovorne odnose s EU-om).17

Regionalni pristup je koncipiran na političkim i privrednim kriterijima, utvrđenim od

strane Vijeća ministara, čije će udovoljivanje biti osnova za razvijanje bilateralnih odnosa

s EU-om na poljima:

trgovine – uključivanje u režim autonomnih trgovinskih mjera, povezano je s

poštovanjem demokratskih načela i ljudskih prava, te sa spremnošću spomenutih

zemalja za razvijanje međusobnih privrednih odnosa,

finansijske pomoći i ekonomske saradnje –poštovanje ljudskih i manjinskih prava,

povratak izbjeglih i raseljenih osoba, te odlučnost za provođenje privrednih

reformi.

16 Knezović S., Postkonfliktni okviri regionalne sigurnosti i suradnje u Jugoistočnoj Europi, Politička misao br. 2, 2006., str. 91.17 Ibidem, str. 93.

11

Naglašene su i dodatne obveze zemalja potpisnica Daytonskoga sporazuma u području13:

ugovornih odnosa – opći kriteriji za otvaranje pregovora o ugovornim odnosima, koji se

odnose na sve zemlje obuhvaćene regionalnim pristupom su:18

osiguranje uvjeta za povratak raseljenih osoba i izbjeglica,

povratak građana spomenutih zemalja koji su ilegalno prisutni na teritoriju

zemalja članica EU,

poštovanje preuzetih obveza zemalja potpisnica Daytonskoga sporazuma, osobito

na polju suradnje s Haaškim sudom

opredijeljenost ka angažiranju na polju demokratskih reformi i funkcioniranje u

skladu s međunarodno priznatim standardima ljudskih i manjinskih prava,

osiguravanje održavanja slobodnih i poštenih izbora, na temelju jednakoga prava

na tajno glasovanje punoljetnih birača i potpuna provedba njihovih rezultata (tj.

provedba volje naroda),

prihvaćanje obveza o nediskriminatornom tretmanu manjina od strane državne

vlasti,

poštovanje prava slobode medija,

provedba prvih koraka ekonomske reforme (privatizacijski programi, ukidanje

kontrole cijena),

spremnost za suradnju i stvaranje dobrosusjedskih odnosa u regiji,

kompatibilnost ugovora između Federacije BiH i Republike Hrvatske, kao i

između Republike Srpske i SR Jugoslavije, s Daytonskim mirovnim sporazumom

Napredak svake od zemalja je pod nadzorom Europske komisije, koja izdaje

šestomjesečne izvještaje.

U središtu tih izvještaja su:demokratska načela – reprezentativna vlada, koja funkcioniše

u skladu s Ustavom i zakonom, podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu;

vladavina i poštovanje ljudskih prava – sloboda izražavanja, uključujući slobodne medije,

pravo na udruživanje i demonstriranje neslaganja sa službenom politikom, pravo na

privatnost, dom, porodicu i korespondenciju, pravo vlasništva, ravnopravan pristup

sudovima i pravo na pošteno suđenje; zaštita manjina – pravo na organiziranje vlastitih

18 Knezović S., Postkonfliktni okviri regionalne sigurnosti i suradnje u Jugoistočnoj Europi, Politička misao br. 2, 2006., str. 93.

12

edukacijskih, kulturnih i religijskih institucija i organizacija; privredne reforme –

formiranje makroekonomskih institucija i provođenje politike potrebne za osiguranje

stabilnoga gospodarskog okružja, liberalizacija cijena i trgovine, uspostavljanje

transparentnoga i stabilnoga regulatornog okvira, itd; regionalna saradnja – poticanje

regionalne suradnje i ispunjavanje obveza iz Daytonskoga sporazuma (Hrvatska, BiH i

SR Jugoslavija).

Stepen napretka u svakoj od zemalja obuhvaćenih regionalnim pristupom, ovisit će

najviše o njihovoj volji za regionalnom saradnjom i uspostavljanjem i razvojem odnosa s

EU-om. Svjesna reakcija na koje će dokument naići u većini država na koje se to odnosi,

EU je isticala dva ključna elementa: ne može biti govora o ponovnoj uspostavi struktura

bivše Jugoslavije, niti jednu državu ne smije zadržavati nespremnost drugih da surađuju.

EU će aktivno podupirati regionalnu suradnju, što je konkretno značilo da su države ove

regije trebale biti spremne međusobno surađivati. Ideja o regionalnom pristupu EU-u nije

izazvala osobito oduševljenje.

EU je i prije podržavala regionalne inicijative, a u ovom dijelu Europe riječ je i o

naslijeđu rata, te je želja za regionalnom suradnjom postavljena kao alternativa daljnjim

nestabilnostima i mogućim novim sukobljavanjima. U želji za prevladavanjem etničkih

podjela i mržnje, EU u dokumentu iz Royaumonta najavljuje svoju spremnost u pružanju

pomoći, boljem razumijevanju i suradnji, što bi sve zajedno trebalo voditi normaliziranju

prilika.

Regionalni je pristup, dakle, polazio od potrebe stvaranja zone stabilnosti, sigurnosti i

napretka u regiji te jačanja suradnje, a odnosio se na zemlje regije koje još nisu počele

pregovore o pridruženom članstvu s Europskom Unijom – Hrvatska, BiH, SR

Jugoslavija, Makedonija i Albanija. Provedba regionalnog pristupa trebala je pridonijeti

provedbi mirovnoga sporazuma zaključenog u Daytonu te stvoriti područje političke

stabilnosti i privrednog napretka, poštovanja ljudskih i manjinskih prava te demokratskih

načela.

13

5. ZAKLJUČAK

Razvoj međunarodno-pravnog poretka, ubrzani znanstveno-tehnološki razvoj koji dovodi

do međuzavisnosti nacionalnih društvenih zajednica, a time i interakcije ljudi u skoro

svim oblastima života i rada (politike, ekonomije, kulture, i dr.), internacionalizacija

ekonomskih odnosa, promjenjena geopolitička karta u odnosima među vodećim

zemljama svijeta, demografski rast stanovništva i njihovo pomjeranje prema velikim

centrima (preko 50% ukupnog svjetskog stanovništva), razvoj u oblasti vojne strategije i

tehnologije, (naročito u oblasti nuklearne tehnologije i proizvodnji laserskog oružja) što

dovodi do nuklearnog, biološkog i hemijskog terorizma, i sl., naglašeni rast svih vidova

informacija i komunikacija sa širokim spektrom metoda i sredstava, kao i težnja država

da se oslanjaju na efikasne zaštitne instrumente nacionalne politike, te njihovo prisustvo u

oblikovanju političko-pravnih i sigurnosnih organiziranih mehanizama za rješavanje

konflikata, odnosi na globalnom svjetskom planu su dobili sasvim nove dimenzije. Taj

razvoj u savremenom svijetu se ne može posmatrati izvan političko-sigurnosnih, etičkih i

praktičnih pitanja.19

Odnose u regiji češće su obilježavali antagonizmi nego bilo kakvi oblici suradnje, čemu

su tokom povijesti znatno pridonosile i velike sile, s obzirom na specifičnost i

geostrateško značenje regije, te isprepletenost njihovih interesa na ovom području. Zbog

svega ovoga, u ovoj se regiji nikad nije percipirala zajednička pripadnost u pravom

smislu, zbog čega je termin Jugoistočna Europa, na ovim područjima, više tretiran kao

posljedica europskih centara moći, nego kao nešto prirodno i povijesno utemeljeno. U

posljednjem se razdoblju, iako pod znatnim međunarodnim pritiskom, bilježe vidljivi

pozitivni pomaci, a regija, uz poštovanje nezavisnosti novostvorenih država, te

nacionalnih, vjerskih, kulturnih i drugih različitosti, unatoč primjetnim poteškoćama,

generira zajedničku viziju budućnosti – punopravno članstvo u EU-u. Dakle, teško je

povući jasnu granicu oko preklapanja sigurnosnih pojaseva na različitim nivoima. Ovaj

pojam regionalna, kao i globalna sigurnost je novijeg datuma. Granice i definicije mu

nisu jasne, kao ni mehanizmi koji se njime rukovode. Uglavnom, njegov cilj je da se

brine za probleme koji mogu da ugroze pojedine regione u svijetu.

19 ww.fknbih.edu (03.09.2013.)

14

6. LITERATURA

Bašić N., Stoett P., Sigurnosne studije u tranziciji, Univerzitet u Bihaću, 2003.

Beridan I., Ivo M. Tomić, Kreso N., Leksikon sigurnosti, Sarajevo, 2001.

Buzan, B. People, States and Fear,The National Security Problem in International

Relations, Whatsheaf Book, Brighton, 1983.

F. Muslimović, Balkan u vrtlogu politika, Vijeće kongresa bošnjačkih

intelektualaca BIH, Centar za istraživanje i dokumentaciju saveza logoraša BIH

Knezović S., Postkonfliktni okviri regionalne sigurnosti i suradnje u Jugoistočnoj

Europi, Politička misao br. 2, 2006.

Mitar, M. Osnovna pitanja u svezi s pojmom sigurnosti, Policija i sigurnost,

Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, br. 5, 1994.

Petrović B., Peršak N. Sigurnost i saradnja kao reakcija na organizirani

kriminalitet u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, Pravni fakultet Univerziteta u

Sarajevu., 2007.

Schultz, H.; Godson, R.; Greenwood, T. (eds.) Security Studies for the 1990's,

Brassey's, New York, 1993.

Zbornik radova s regionalne konferencije o demokraciji i ljudskim pravima,

Sarajevo, 2003.

www.fknbih.edu

15