SIGURNOSNI POJASEVI

Obveza vezivanja sigurnosnog pojasa je znatno pridonijela smanjenju broja ozlijeda kod nezgoda.

Najčešći sistem za zaštitu putnika je danas automatski sigurnosni pojas u tri tačke.

On ima zadatak da putnike u nezgodi fiksira na njihovom mjestu, kako bi se zajedno s putničkom kabinom zakočili što je moguće ravnomjernije i da ne bi bili izloženi prevelikim, nekontroliranim silama.

Suština SIGURNOSNOG POJASA je da pričvrsti tijelo u sjedištu i osigura ga od povreda u onom stepenu koliki UDAR tijelo može da izdrži.

U sudaru na tijelo djeluje SILA određene JAČINE koja se manifestuje kroz USPORENjE g koje djeluje na tijelo i kroz VIJREME trajanja dejstva (u milisekundama, tj. u hiljaditim dijelovima sekunde).

Glava može da izdrži 80 g za vrijeme od 3 ms, grudni koš i karlica 60 g za vrijeme od 3 ms.

Pri zadržavanju tijela u sjedištu sprječava se udar glave u prednje vjetrobransko staklo i kod vozača udar grudnog koša u točak upravljača (volan), odnosno kod putnika udar grudnog koša u prednju policu.

U sudaru dolazi do poništavanja kinetičke energije vozila, potpuno ili djelimično, pa u dijeliću sekunde dolazi do trenutnog usporavanja vozila ili čak do zaustavljanja dok tijelo nastavlja da se kreće onom brzinom koju je imalo vozilo u trenutku sudara.

Ukoliko tijelo nije vezano SIGURNOSNIM POJASEM, dolazi do kretanja tijela u naprijed i udara u prednje vjetrobransko staklo i prednji dio vozila, što je prikazano na sledećoj slici.

Automatska naprava za namotavanje omogućuje lagano postavljanje i nudi najviši stepen udobnosti pri korištenju kod najrazličitijih tjelesnih veličina i masa.

Prije pronalaska SIGURNOSNOG POJASA pronađen je NASLON ZA GLAVU, koji je usavršen u vidu aktivnog naslona (amortizuje udar glave). Poslije pronalaska VAZDUŠNOG JASTUKA stvoren je sistem od tri elementa, koja su neraskidivo vezana.

VAZDUŠNI JASTUK se aktivira samo ako je SIGURNOSNI POJAS prikopčan, jer bi inače došlo do udara vazdušnog jastuka u glavu vozača (putnika) i loma vratnog dijela kičme.

Zaključak se sam nameće. Sigurnosni pojasevi, pogotovo sa ostala dva elementa sistema pasivne bezbjednosti – aktivni nasloni za glavu i vazdušni jastuci, imaju veliku ulogu u sprječavanju povređivanja vozača i putnika. Prema statističkim podacima gotovo je sigurno da vozač i putnici neće zadobiti povrede do sudarne brzine od 50 km/h. Pri sudarnim brzinama od 50 do 90 km/h nastaju lahke do teške povrede dok kod sudarnih brzina preko 90 km/h nastaju smrtne posljedice.

Prema tome, sigurnosni pojasevi imaju ogromnu ulogu u pasivnoj bezbjednosti i pojedinačno i kao dio sistema sa naslonima za glavu i vazdušnim jastucima.

ZRACNI JASTUCI

Osnovna namjena zračnih jastuka je da ublaže udar tijela putnika o vozilo te da raspodijele silu udara na veću površinu. Prema rezultatima jednog istraživanja, sigurnosni pojas automobila kod sudara smanjuje nastanak srednjih i teških tjelesnih povreda za 30%. U kombinaciji, sigurnosni pojasevi i zračni jastuci smanjuju ih za skoro 70%!

Ako senzori sudara registriraju udar odgovarajući vrijednosti potrebnoj za aktiviranje, procesor zračnog jastuka pali jedan plinski generator. On u roku od 30 do 40 milisekundi puni zračne jastuke smještene u kolu upravljača odnosno na strani suvozača u instrumentnoj ploči. Aktivirani zračni jastuci obuhvaćaju glavu te gornji dio tijela i raspodjeljuju opterećenja na što je moguće veću površinu. Već nakon 120 milisekundi plin nestaje i zračna vreća se ispuhuje. Manje pokretanje vrata i potiljka pridonosi smanjenju rizika od ozljeđivanja.

Optimalna zaštita postoji samo onda kad su putnici vezani pojasem, jer zračni jastuci zajedno sa zatezačima pojasa čine usklađen sigurnosni sistem. Pored prednjih zračnih jastuka se nude i bočni zračni jastuci te sistem zračnih jastuka za glavu.

Slika 1 prikazuje vrlo uske (i zato oštre) zone udara vozača na upravljač vozila.Kod sudara bez zračnih jastuka površina udara je mala te

izaziva teške tjelesne povrede

Kod slike 2 vidi se da je sila udara raspodijeljena na veću površinu i sigurno je mekša od upravljača vozila.

Kod sudara s aktiviranim zračnim jastucima površina udara je povećana i mekša te su manje šanse za nastanak teških tjelesnih povreda

Senzor sudara

Senzor sudara aktivira zračne jastuke. Najjednostavniji senzor gradi se od elemenata kao što su čelična kuglica, magnet i strujni krug ili pak od čeličnog valjka i opruge sa strujnim krugom (slika 3.)

Slika 3. Shema osnovnih elemenata senzora sudara

Sigurnosni pojasevi automobila i zračni jastuci nezamjenjiv su sistem zaštite putnika u današnjim vozilima.

Na kraju ponovno treba spomenuti i naglasiti da zračni jastuci sami za sebe (bez primjene sigurnosnih pojaseva automobila) nikako nisu zamjena za sigurnosne pojaseve niti su dovoljni za zaštitu putnika u vozilu. Još uvijek tijela nevezanih putnika mogu udariti u druge putnike u vozilu i na taj način ozlijediti i sebe i njih, a nevezani putnici mogu i ispasti iz prevrtajućeg vozila.