SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETOdsjek za arheologijuIvana Lučića 3

Marina Kovač

RANOKRŠĆANSKE CRKVE U ZADRU U RANOM SREDNJEM VIJEKU

Seminarski rad

Mentor:docent Mirja Jarak

Zagreb, 2005.

Sadržaj

1. Uvod.......................................................................................................................................3.2. Episkopalni kompleks............................................................................................................4.2.1. Prezbiterij katedrale sv. Stošije...........................................................................................6. 3. Bazilika sv. Tome..................................................................................................................7.4. Bazilika sv. Stjepana (crkva sv. Šime)...................................................................................8.5.Zaključak................................................................................................................................10.

2

1. Uvod

Najnoviji rezultati proučavanja kasnoantičkog Jadera potvrđuju ovaj grad kao značajno središte starokršćanske kulture u Dalmaciji. Kršćanstvo se rano pojavilo u Zadru kao i u svim gradovima rimske Dalmacije. U vrijeme kada je kršćanstvo steklo slobodu vjeroispovijedanja u Zadru je već stolovao biskup. Zadarski biskup, čije ime nije zabilježeno, 341. godine sudjeluje u Rimu na radu koncila. Prvi poznati biskup bio je Feliks koji je sudjelovao u radu koncila u Akvileji 381. i Milanu 390. godine.1

Odavno je poznato da se prvotna biskupska crkva nalazila namjestu današnje katedrale, a arheološkim istraživanjima ustanovilo se više građevnih faza koje su predhodile današnjoj romaničkoj katedrali.2

Prvi kršćanski nukleus nastao je sjevernoistočno od glavnog gradskog trga, foruma i to unutar taberni koje su okruživale forum s jugoistočne i sjeveroistočne strane. Ovaj građevni kopleks bio je završen do kraja V. stoljeća, a to potvrđuje i datacija mozaičnog poda katekumeneja s prikazom jelena i košute koji piju iz česme.3

Iz ovog perioda poznato je još nekoliko crkava. Istražene su dvije bazilike koje svojim dimenzijama ne zaostaju mnogo za biskupskom bazilikom. Jedna koja je istraživana sedamdesetih godina prošlog stoljeća posvećena je sv. Tomi apostolu. Tokom vremena bila je pregrađivana i u funkciji sve do 1807. godine. Nakon istraživanja mogao se konzervirati i djelomično rekonstruirati jugozapadni bočni zid s biforama. Istraživanja bazilike sv. Stjepana osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazala su da ova zadarska bazilika uz Eufrazijanu predstavlja jednu od dvije najbolje očuvane ranokršćanske bazilike u nas. Na južnom bočnom zidu otkrivene su i obnovljene bifore koje svojim oblikom i sistemom zatvaranja odgovaraju onima iz bazilike sv. Tome. Ove tri bazilike imaju polukružnu apsidu znatno širu od glavnog broda što je specifična pojava, u to vrijeme, u Zadru i njegovoj okolici (Rab, Pridraga..).4

Zadar nije bio porušen u doba seobe niti provalom Avara niti Slavena početkom VII. stoljeća. Sačuvao je životni kontinuitet i od samog početka IX. stoljeća počeo je živjeti kao vodeći grad Dalmacije.5

1 I. Petricioli, Od ranog kršćanstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća (katalog izložbe), Muzejsko – galerijski centar, Zagreb 1990., 15. -28., 15.2 Ibid.3 I. Petricioli, Od ranog kršćanstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća (katalog izložbe), Muzejsko – galerijski centar, Zagreb 1990., 15. -28., 15.4 Ibid.5 Ibid., 16.

3

2. Episkopalni kompleks

Na mjestu ranijeg nukleusa kršćanskog sklopa u Zadru tokom V. st. izrastao je razvijeni episkopalni kompleks s prostranom bazilikom, djakonikonom, baptisterijem, katekumeneiom te episkopijom i pratećim prostorima.6

Kompleks je nastao sjevernoistočno od glavnog gradskog trga, foruma, i to unutar taberni koje su okruživale forum s jugoistočne i sjeveroistočne strane.7 Ova struktura je djelomično uništila forum i okolne građevine, ali je ujedno sama postala nova insula u staroj matrici grada. Pratila je mrežu gradskih ulica i poštivala okvire unutar kojih je nastala.8

Episkopalni kompleks razvijao se kao i mnogi drugi u rimskim centrima na Jadranu, ali se od njih, koji su bili pozicionirani van urbanih centara, smjestio u gotovo samom centru grada – na rubu foruma. Zbog toga je posebno zanimljiv primjer kasnorimskog graditeljskog nasljeđa.9

Kršćanska bazilika sagrađena je s vanjske strane taberni tako da je njihov začelni zid poslužio kao bočni zid bazilike. Bazilika je pokrila čitavu jednu uzdužnu ulicu koja je odredila širinu njenog bočnog broda.10

Unutar triju taberni, pored apside, sagrađen je katekumeneion11 i do njega, na mjestu dviju taberni, sagrađen je baptisterij. Baptisterij je unikatan spomenik toga vremena. Ima oblik dviju šesterobridnih prizmi, veće prizemne i manje u gornjem dijelu. U prizemnoj se unutar bridova nalaze polukružne konhe koje tlocrtu daju oblik šesterolista.12

Ove promjene u ranom srednjem vijeku nisu primjer devastacije ranijeg građevnog razdoblja već interpolacija novih elemenata u stariju strukturu. Nove građevine su dodane starijima, a njihov oblik i svrha zamjenjuju svrhu ranije građevine i svjedoče novoj kulturnoj i povijesnoj zbilji u Zadru na samom svršetku antike.13

6 P. Vežić, The early – medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun , 160.7 I. Petricioli, Od ranog kršćanstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća (katalog izložbe), Muzejsko – galerijski centar, Zagreb 1990., 15. 8 P. Vežić, The early – medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun, 150.9 Ibid.10 I. Petricioli, Od ranog kršćanstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća (katalog izložbe), Muzejsko – galerijski centar, Zagreb 1990., 15.11 Prostorija (od IV. – VI.st.) u sklopu bazilikalnog kompleksa koja je neposredno povezana s krstionicom, a u kojoj su katekumeni dobivali poduku, obavljali posljednje pripreme i skidali odjeću prije krštenja. Iz: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, kršćanska sadašnjost, zagreb 2000., 357.12 I. Petricioli, Od ranog kršćanstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća (katalog izložbe), Muzejsko – galerijski centar, Zagreb 1990., 15.

13 P. Vežić, The early – medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun , 150.

4

Najreprezentativniji građevina ovoga sklopa svakako je rotonda sv. Trojstva., a ujedno je i izraziti primjer predromaničke arhitekture. Danas je malo poznato da je rotonda nastala izgradnjom jednog prostora iz dva koncepta gradnje. Prvotno je rotonda podignuta kao slobodno stojeća građevina s kružnom jezgrom i prstenastim perimetralnim zidom, koji je zapravo deambulatorij, i s tri radijalno postavljene potkovaste apside na istočnoj strani. Glavna vrata nalazila su se nasuprot svetištu, a postojala su još dvoja bočna vrata. Njihov postav tvori trokut koji je upisan u kružno tijelo građevine i predstavlja simboličan tvorevinu kao i tri apside svetišta koje simboliziraju sv. Trojstvo. Unutrašnji prsten nije očuvan tako da se jedino može pretpostaviti da ga je tvorilo osam mramornih stupaca. Osam stupaca kasnije je pronađeno u sekundarnoj uporabi u novoj arhitektonskoj ulozi.14

Promjene koje su nastupile tijekom prve faze gradnje bile su toliko radikakne i opsežne da je danas nemoguće reći jesu li originalni projekti ikada do kraja izvedeni. Novi koncept izgradnje stigao je vrlo brzo i, osim dodatka galerije, okružio je originalnu kapelu sa svih strana aneksima čineći ju jezgrom mnogo kompleksnije strukture. Aneksi koji su okruživali jezgru bili su funkcionalno povezani s galerijom. Gornji kat narteksa ispred kapele je zapravo predvoje galerije i do njega se dolazilo stepenicama. Sjeverni i južni aneksi zapravo su ekstenzije galerije, koja je zapravo privatni oratorij ili privatna carska lođa s koje je car mogao prisustvovati na liturgijskim ceremonijama. Novi unutrašnji prsten izgrađen je na mjestu staroga originalnog prstena. Prsten čine dva monolitna mramorna stupa ispred svetišta i šest masivnih stupaca koji su međusobno povezani lukovima. Kružni prstenasti svod leži na lukovima i perimetralnom zidu i nosi galeriju nad ophodom. Na zapadnoj strani kapele, tj. narteksa prislonjeno je istočno krilo episkopije koja je izgrađena u vrijeme druge faze rotonde. Ravno ispred narteksa rotonde nalaze se vrata koja vode od palače u kapelu. Postoji jedna još direktnija veza među njima; na prvom katu episkopske palače nalaze se vrata koja vode u mezanin kapele, između dva stepeništa, tako je rotonda postala dio biskupske palače.15

Diskriminantu između prvog i drugog sloja građevine čini konstrukcija poda njezine galerije, tj. drveni grednjak u tom podu. On se sastoji od greda koje su ovamo dospjele kao spoliji, a po izvornoj funkciji to su krovni rogovi , zacijelo namjenjeni prvotnoj rotondi. Prednji dio greda ukrašen je rovašenim biljnim i geometrijskim ornamentima, a stilska analiza ukazuje na drugu polovicu VIII. st.16

Tijekom ranog srednjeg vijeka u episkopalnom kompleksu nastao je novi sloj građevina. Kompleks je dobio cisternu koja je bila smještena u nekadašnjem djakonikonu. Dva polukružna svoda, uzdužno položena, natkrivaju cisternu, a kolonada stupova ih nosi. Relativno dobro je sačuvana i predstavlja rijetko svjedočanstvo o utiliziranim građevinama i sadržajima u sklopu episkopija u ranom srednjem vijeku.17 Nove pastoforije prigrađene su uz bokove apside. Pastoforija s južne strane smještena je između apside i katekumeneiona, a nastala je tako da se prazan ugao prekrio bačvastim svodom kojeg nosi pojasnica dok je istočni, pravokutno završeni, dio natkriven polukalotom koju nose trompe. Ovim zatvaranjem zazidan je prozor na katekumeneionu i jedna monofora na apsidi. Na sjevernom boku apside očuvana su vrata koja su iz protezisa vodila u prezbiterij, ova pastoforija nije očuvana. Ista

14 Ibid., 151.15 Ibid. 151-152.16 Ibid 153.17 P. Vežić, The early – medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun , 161.

5

takva vrata postojala su i na južnoj strani, ali su stradala u XIX. st. prilikom prigradnji zvoniku.18

2.1. Prezbiterij katedrale sv. Stošije

Konzervatorska istraživanja, građevinske sanacije i restauratorski radovi krajem osamdesetih godina XX. st. pružili su uvid u građevinske faze zadarske katedrale, a pogotovo u prostorni sadržaj, razvoj i preoblikovanje prezbiterija u srednjem vijeku.19

Prema dosadašnjim saznanjima poznato je da pripada razvijenom episkopalnom kompleksu koji je nastao potkraj IV. i početkom V. st. Sačuvala je samo manji broj svog izvornog ziđa, što je bilo dovoljno za grafičku rekonstrukciju cijele građevine i za spoznaju o organizaciji prostora u prezbiteriju.20

Bazilika je široka 20 i duga 30 m, a na tu se osnovu nadovezuje prostrana polukružna apsida koja je duboka čak 8 m, a promjer joj je 13 m. Pred apsidom stoje dva snažna pilastra na koje su se upirale kolonade bočnih brodova. S južne strane na crkvu su naslonjeni, krenuvši od pročelja ka začelju; djakonikon, baptisterij (po sredini) i katekumeneion (na začelju). Unutrašnja podjela nosačima, na brodove, nije sačuvana stoga su vrlo bitni podaci o mramornim stupovima i mozaicima u crkvi koji se spominju u knjizi "O upravljanju carstvom" cara Konstantina Porfirogeneta. Najveći i najznačajniji nalaz starokršćanskog sloja čini dio njenog prezbiterija, gdje su u najnovijim radovima u južnom boku apside otkriven velik dio podnog mozaika.21

Nalazima, kojima ću se detaljnije pozabaviti u daljnjem tekstu, spoznalo se prostorno uređenje katedrale sv. Stošije koja je rodonačelnik cijele skupine zadarskih starokršćanskih bazilika kod kojih prezbiterij tvori polukružna apsida s unutrašnjim promjerom širim od raspona središnjeg, glavnog broda.22

Oblina apside očuvana je u čitavom opsegu, većinom samo u temeljima, a na južnom boku čak u visini od 7 m iznad poda prezbiterija. Na tom dijelu sačuvana su i dva prozora iz kojih je bio vidljiv i sam razmak među prozorima, a za koje se kasnije ispostavilo da ih je bilo pet na plaštu apside, i to monofora.23

U prezbiteriju se sačuvao i dio subselija24 koji je građen u vapnenom mortu i širok 60 cm. Pred njim je sačuvana plinta sa klasično profiliranom bazom na kojoj je stajao stup promjera 60 cm. Taj stup je s istim takvim nosačem nosio arcus maior. Prostor između obline apside i subselija čini neku vrstu deambulatorija koji u svom očuvanom, već spomenutom, južnom dijelu ima sačuvan mozaik geometrijskog ukrasa.25

Najnovija istraživanja ukazuju na to da je romaničkoj kripti, koja se nalazi pod prezbiterijem, predhodila predromanička. Na to upućuju ostaci starijih konstrukcija po

18 P. Vežić, Prezbiterij katedrale u Zadru. U: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, Split 1990., 53-55.19 Ibid., 50.20 Ibid.21 Ibid.22 P. Vežić, Prezbiterij katedrale u Zadru. U: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, Split 1990., 49.23 Ibid., 5024 Svećenička klupa polukružnog oblika upisana u prostoru kao slobodno stojeći zid25 P. Vežić, Prezbiterij katedrale u Zadru. U: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, Split 1990., 51-52.

6

zidovima romaničke kripte, kao i preupotrebljeni stupovi i preklesani kapiteli u kolonadama kripte. Sa spoznajama o kripti i pastoforijama treba zaključiti da se u svetištu u ranom srednjem vijeku uspostavlja novi odnos u prostoru, a s njim i raspored komunikacija u i oko njega. Iz ovoga valja zaključiti da nove liturgijske funkcije nameću nova prostorna rješenja.26

Preuređenje prezbiterija katedrale možda je povezano s prilikama i vremenom u kome jača moć države i crkvene vlasti Bizanta na Jadranu. U tom svjetlu treba promatrati i promjenu koncepta u izgradnji rotonde sv. Trojstva.27

3. Bazilika sv. Tome

Uslijed različitih okolnosti sredinom prošlog stoljeća došlo se do saznanja o trobrodnoj ranokršćanskoj bazilici, poznatoj pod srednjovjekovnim imenom – sv. Tome i sv. Silvestra, a kasnije je poznata i pod imenom sv. Križa.28

Istraživanja ove bazilike započela su kada su uklonjeni ostaci manje kuće koja se naslanjala na školsku zgradu sagrađenu na mjestu nekadašnje crkve sv. Tome. Na sjeverozapadnom zidu škole otkrila su se tri portala, dva bočna sa polukružnim lukom i središnji gotički portal. Za lijevi dovratnik gotičkog portala upotrebljen je stariji nadvratnik s reljefom križa. Ispred toga portala izvršeno je manje sondažno iskopavanje koje je na vidjelo iznijelo ljudske kosti iz nekadašnjeg predvorja crkve.29

Godine 1953. raspisan je natječaj za regulaciju grada Zadra, a gotički portal definirao se kao "ostatak trijumfalnog luka bazilike sv. Silvestra". Projekt za obnovu građevnog bloka oko škole izradio je N.Šegvić koji je ostavio vidljivim dio fasade u prizemlju stambene kuće koja se gradila na mjestu srušene. Vidljivi su ostali samo gotički i sjeverni bočni portal. Stupovi nosači, nove kuće, stavljeni su na malu udaljenost ispred jednog i drugog portala. Pri kopanju temelja pronađeni su vrijedni ulomci koji su upućivali na starost crkve: dva stupića bifore i dva veća ulomka ciborija s reljefnim pletenim ukrasom i životinjskim likovima. (XI. st.).30

Bazilika je imala naos širine 15 m, a dužina od pročelja do začelja iznosila je 23, 5 m. Na tu se osnovu nadovezivala polukružna apsida koja je imala promjer širi od raspona glavnog broda. Dvije kolonade, od po sedam stoupova s kubičnim kapitelima, dijelile su prostor u tri broda. Red od pet bifora rastvarao je gornju zonu uzdužnih zidova, a bočno postavljena vrata do pročelja i začelja donju zonu.31

Daljnjim radovima i pregradnjama na školskoj zgradi, šezdesetih godina prošlog stoljeća na vidjelo su izašle i nove spoznaje. Otkopan je dio svetišta gdje su se lako mogle uočiti dvije faze: polukružna originalna apsida i osmerokutno barokno svetište sagrađeno na njenim ostacima, te začelni zidovi bočnih brodova s vratima. Najznačajnije je otkriće uslijedilo na

26 Ibid., 55.27 P. Vežić, The early – medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun, 161.28 I. Petricioli & P. Vežić, Izvještaj o istraživanju i konzervaciji ostataka bazilike sv. Tome u Zadru. U: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 1, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Zagreb, Zagreb 1975., 101.29 Ibid.30 Ibid.31 Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća (katalog izložbe), Muzejsko – galerijski centar, Zagreb 1990., 296.

7

jugozapadnom zidu, koji je ostao do prilične visine sačuvan pri izgradnji škole. Tu se otkrilo tri zazidane originalne bifore koje nisu bile registrirane u starijim nacrtima ovoga spomenika. Dvije su bile djelomično sačuvane. Otkriveni su i ostaci dvaju vrata naknadno otvorenih pa zazidanih. Način zidanja bifora identičan je onomu zidanja sjevernog portalu glavnog broda, što je dovelo do zaključka da su bitni dijelovi bazilike sačuvani iz najstarije građevinske faze (V. ili VI. st).32

Paralele sa sv. Tomom nalazimo u crkvi sv. Ivana Studiona u Carigradu i crkvi sv. Dimitrija u Solunu. Za našu baziliku tipično je da nema djakonikon i protezis, ali ima vrata na začelnim zidovima sporednih brodova što je vidljivo i na sv. Ivanu Studionu. Izgled i proporcije bifora i baze razdjelnih stupića upućuju na bifore južnog bočnog broda sv. Dimitrija. Obje bazilike koje su uzete kao paralele spomenici su V. st. što dovodi do zaključka da je sv. Toma najkasnije nastao početkom VI. stoljeća. 33

Početkom sedamdesetih godna prošlog stoljeća rušenjem dijelova škole došlo se do novih otkrića arhitektonske dekoracije. Nađeno je još nekoliko stupića; ulomak pluteja ukrašen osmerokutima, križevima i rozetama; ulomci ciborija iz XI. st.; dvije kamene ikone Krista i Bogorodice (bizantskih osobina); ulomci stupova; romanički kapiteli; ulomci baroknog trijumfalnog luka i velik broj ulomaka nadgrobnih ploča (većina pripadala grobovima nađenima in situ). 34

Nakon konzervacijskih i restauratorskih radova koji su uslijedi unutar novog prodajnog prostora industrijskog kombinata "Jugoplastika" bazilika sv. Tome u određenoj mjeri spašena od propadanja i pristupačna javnosti.

4. Bazilika sv. Stjepana (crkva sv. Šime)

Krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća opsežnim građevinskim i konzervatorskim radovima na crkvi sv. Šime otkriveni su ostaci starokršćnske bazilike koju srednjovjekovni izvori nazivaju bazilikom sv. Stjepana (prvotni titular). Na temelju konzervatorskih i arheoloških istraživanja zaljučilo se da je bazilika podignuta u V. st. i da je izrazit primjer lokalnog kulturnog kruga podložnog utjecajima s Istoka i Zapada.35

Bazilika je smještena u istočnom dijelu grada. Na njezinu pročelju prepliću se stilski oblici starokršćanske i srednjovjekovne arhitekture, te renesansne i barokne što je jedan od razloga zbog kojih su izvorni oblici građevine bili nečitljivi i teško vremenski odredivi. Nastala je na mjestu neke prostrane, najvjerojatnije javne građevine. Smještena je do gradskog zida i glavnih vrata u njemu, ujedno položena uz tok dekumana (dakle u osi grada). Ovaj položaj bazilike vjerojatno je u vezi s općom regulacijom kasnoantičkog Jadera, a moguće i s liturgijskim funkcijama ove bazilike, kojoj cijelovitost namjene još nije valjano proučena.36

32 I. Petricioli & P. Vežić, Izvještaj o istraživanju i konzervaciji ostataka bazilike sv. Tome u Zadru. U: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 1, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Zagreb, Zagreb 1975., 102. – 104.33 Ibid., 104.34 Ibid,. 106. 35 P. Vežić, Starokršćanska bazilika Sv. Stjepana (crkva sv. Šime) u Zadru. U: Diadora 11, Zadar 1989., 323.36 Ibid., 324.

8

Od starije rimske građevine sačuvani su samo zidovi temeljnog sloja, široki preko 90 cm. Zidovi sežu 3 m ispod razine poda crkve i građeni su tehnikom sitnih klesanaca položenih u pravilne redove i vezani debelim slojem morta. Pročeli zid je širine 20, 30 m i na njemu je otkriven niz tragova koji govore o ranijim fazama građevine. Za onu prvotnu najvažniji je donji sloj zida, sačuvan u cijelom toku od ugla do ugla i u visini 4 do 5 m. Na njemu su vjerojatno postojala tri portala, ali su ostali sačuvani samo dijelovi glavnoga. Otvor je širok preko 3 m nad kojim se nadvija polukružni rasteretni luk. Na unutrašnjem licu zida nalaze se dva pilastra organski srasla s pročeljem na kojeg se oslanjaju lukovi kolonade. Južni je zid sve do ovih radova bio prikriven tankim prezidom i nije bilo moguće vidjeti ostatke njegovih ranijih otvora, a jedan od razloga je i taj što je uz ovaj zid u XVIII. st. prislonjena sakristija. Začelni zid je u XIX. st. razoren pri gradnji kapela. Ovim je istraživanjima otkriven položaj razorenog začelja tako da se tim otkrićem saznala i prvotna dužina bazilike od 30, 70 m.37

U donjoj zoni južnog zida, uz pročelnu stranu, otkriveni su ostaci bočnih vrata (160 cm širok otvor). U gornjoj zoni zida otkriveni su ostaci niza bifora koje su se u pravilnom redoslijedu nizale uzduž cijelog južnog lica. Niti jedna nije u cijelosti sačuvana, ali od šest očuvanih (jedna u potpunosti uništena) sačuvani su manji i veći ulomci. Zahvaljujući svim podacima koji su iz tih nalaza mogli biti pročitani uočena je arhitektonska cjelina južnog lica bazilike koja u donjoj zoni ima dvoja vrata, a u gornjoj niz od sedam bifora.38

Začelni zid u prostoru sjevernog broda sačuvan je samo u temeljnom sloju, a u južnog broda samo 10 cm iznad razine poda. Na zidu debljine 70 cm nema tragova otvora. Način zidanja odgovara načinu gradnje južnog zida.39

Široka polukružna apsida sačuvana je samo do razine prvotnog poda u svetištu. Građena je u organskoj vezi sa začeljem i također debljine 70 cm. Svojim unutrašnjim promjerom šira je od raspona glavnog broda. Podno zida apside otkriveni su skromni tragovi subselija.40

Sjeverni bočni zid nije očuvan, njega u punoj visini i dužini zamjenjuje srednjovjekovni zid s gotičkim portalom i monoforama. Utemeljen na istom mjestu na kojem je i zid starokršćanske bazilike, ali je podignut u XIV. stoljeću. Načinom zidanja je drugačiji od drugih zidova, krupniji kamen i drugačiji temelj od starokršćanskih konstrukcija.41

Dvije kolonade dijele baziliku na tri broda. Svaka kolonada ima osam stupova klesanih od bijelog vapnenca koji nose devet lukova. Prvim i posljednjim lukom arkature se oslanjaju na pilastre pročelja i začelja. Deblo stupa je kanelirano i ima fine korintske kapitele i bazu s plintom. Zid nad lukovima seže do visine od 7, 5 m iznad poda crkve. Sve je zidano istom tehnikom kao i južni zid. Srednji brod je viši od bočnih.42

Kamenu plastiku bazilike čine spolije sa starije rimske građevine i dekorativni arhitektonski elementi nastali u vremenu gradnje crkve. U prvu skupinu spadaju stupovi s kapitelima i bazama jedne i druge kolonade, a u drugu stupci bifora i ulomci oltarne pregrade. Kapiteli su slični onima na trijemu mauzoleja Dioklecijanove palače u Splitu. Stupci bifora nisu okrugli već su plosnati. Po stilskim karakteristikama stupci i pluteji pripadaju skupini sličnih 37 Ibid., 326.38 Ibid., 327.39 Ibid.40 Ibid.41 P . Vežić, The early – medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun, 328.42 Ibid.

9

elemenata starokršćanske arhitekture zadarskog područja. Isti raspored ukrasa i sličan način izrade imaju pluteji bazilike sv. Tome.43

Valja pretpostaviti, sudeći po arhitektonskim osobinama, da je ova bazilika nastala vjerojatno tokom V. st. Na to vrijeme upućuju usporedbe s nekim sličnim prostornim rješenjima u širem krugu jadranskog bazena (Italija, Istra, Dalmacija, Epir i Makedonija). No, prije svega ona je izraziti primjer lokalnog kulturnog kruga koji je u kasnoantičkom Jaderu ostavio jasne tragove svojih tipoloških osobina.44

Zaključak

Po tipološkim karakteristikama ove bazilike pripadaju grupi karakterističnih za zadarsko područje koje u svojim prostornim rješenjima prožimaju specifične arhitektonske oblike. Jedna od tih osobina čini omjer širine prema dužini građevine, bez prostora apside i to u omjeru 2 : 3 (Sv. Stjepan, katedrala i katekumeneion, sv. Toma, sv. Marija Velika). Druga osobina je mjera građevine, ali bez apside – 20 x 30 m (katedrala). Treća osobina je red bifora na bočnim licima crkve (sv. Toma). Četvrta osobina je postavljanje lukova odmah na kapitele, a ne na imposte kako to radi Bizant. Peta osobina je najkarakterističnija za ovaj tip bazilika, a to je apsida čiji je promjer širi od širine glavnog broda crkve. Takvu apsidu ima Katedrala i sv. Toma, a ista tipologija javlja se na manjem broju crkava s prostora Male Azije i Sirije. Šestu osobinu čine stupovi kohji stoje pred apsidom i nose trijumfalni luk, što je tipično sa rimske carske bazilike IV. stoljeća.45

43 Ibid., 341.44 Ibid., 342.45 P. Vežić, Starokršćanska bazilika Sv. Stjepana (crkva sv. Šime) u Zadru. U: Diadora 11, Zadar 1989., 330.

10

Literatura:

1. N. Cambi, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb 2002.2. I. Petricioli & P. Vežić, Izvještaj o istraživanju i konzervaciji ostataka bazilike sv.

Tome u Zadru. U: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 1, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Zagreb, Zagreb 1975.

3. I. Petricioli, Od ranog kršćanstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća (katalog izložbe), Muzejsko – galerijski centar, Zagreb 1990., 15. -28.

4. P. Vežić, Prezbiterij katedrale u Zadru. U: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, Split 1990.

5. P. Vežić, Starokršćanska bazilika Sv. Stjepana (crkva sv. Šime) u Zadru. U: Diadora 11, Zadar 1989.

6. P. Vežić, The early – medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun

11