XVI.-XVIII. st.

U Hrvatskoj su tada svi ljudi ivjeli ravnopravno i u rodovskim zajednicama na selima. Vie rodova ini jedno pleme, a vie plemena ini jednu rodovsko-plemensku zajednicu. Rodovske starjeine postaju vladarevi bliski ljudi koji dobivaju vie zemlje bolje kvalitete-pojava prvog drutvenog raslojavanja. S vremenom starjeine zemlju dobivenu od vladara pretvaraju u svoje privatno vlasnitvo. Feudalizam u Hrvatsku dolazi u vrijeme vladavine kralja Petra Kreimira IV., a potpuno se oblikuje u vrijeme vladavine Arpadovia. Vladari su darovnicama davali zemlju plemiima, a to je uzrokovalo borbe meu plemiima za vie zemlje i anarhiju u zemlji.

Plemii su inili 0.001 % ukupnog stanovnitva, a 99.9% stanovnika bili su kmetovi.

Kmetovi su bili duni obraivati feudalevu i svoju zemlju, izvravati obveze prema njemu, crkvi i vrhovnom senioru (vladaru). Ukoliko kmet nije bio sposoban izvravati navedene obveze, izgubio bi i onu malu slobodu i postao privatno feudalevo vlasnitvo.

Povijest se biljeila kronikama-djela s priama, anegdotama itd.

Najpoznatije takve kronike su Historia Salonitana i Ljetopis popa Dukljanina koje su nastale u 13. st.

1573. g.-u Donjoj Stubici izbija seljaka buna protiv

feudalaca Ferenca (Franje) Tahija. Na elu bune bio

je Matija Gubec.

Buna je zavrila pobjedom Tahijevih naoruanih

ljudi protiv Gupevih slabo naoruanih seljakih

odreda, a Gubec je na kraju pogubljen stavljanjem

uarene eljezne krune na glavu.

U Hrvatskoj je bilo i drugih buna protiv feudalaca,

ali je veina zavrila neuspjesima.

U Dalmaciji nije bio prisutan feudalizam. Nastaju autonomne gradske opine-komune kojima upravlja gradsko plemstvo-patriciji, a ostatak stanovnitva su puani. Patriciji donose pravila za ivot i funkcioniranje zajednice, ali se ona ne odnose na njih.

Puani su se dijelili na dvije skupine:

1. Koloni-ljudi iz zalea, obrauju zemlju koju ne mogu napustiti.

2. Teaci-gradski puani, putuju obraivati zemlju izvan grada.

U 12. st. pojavljuju se pisari (notari) i notarijat-pisano prenoenje biljeki, odredbi, zakona i drugih dokumenata.

Pojavljuju se statuti-zbirke pravnih odredbi, a dotad rabljeno obiajno pravo se zapisuje u zakonicima.

Najpoznatiji su Vinodolski zakonik (1288. g.)-najstariji spomenik na hrvatskom jeziku, napisan glagoljicom i Poljiki statut (15.st) napisan akavtinom i hrvatskom irilicom.

1409. g.-poetak razdvajanja i nestanak jedinstvene Hrvatske-nastaju Hrvatske zemlje.

Dubrovnik nastaje u vrijeme seobe naroda, izbjeglice iz Epidaura su se zatitile na otoiu ispred dananjeg Dubrovnika gdje su se naselili Hrvati. Izmeu izbjeglica i Hrvata s vremenom je nestalo neprijateljstvo i nastao je jedinstven grad. Ljudi su se bavili pomorstvom, ribarstvom, obrtom i trgovinom zbog pomanjkanja plodne zemlje.

Dubrovnik je u poetku bio pod bizantskom i venecijanskom vlau, a od 1358. g. Dubrovnik ulazi u sastav Ugarsko-Hrvatskog kraljevstva prema odredbama Zadarskog mira. Od tada poinje uspon grada. Do sklapanja Zadarskog mira, Dubrovnikom je upravljao knez predstavnik Venecije, a 1441. g. grad se po prvi put naziva samostalnom dravicom: Dubrovakom Republikom.

Po ureenju je drava bila aristokratska republika kojom je upravljala vlastela-dubrovako plemstvo.

Unato idealu slobode, Dubrovaka Republika nikad nije zapravo bila slobodna ve je plaala danak veim silama da se ne mijeaju u nju.

Dubrovaka Republika bila je jedna od najvanijih hrvatskih zemalja i jedino podruje koje je na ovim prostorima u novom vijeku napredovalo.

Teritorij joj se preklapao s teritorijem dananje Dubrovako-Neretvanske upanije odnosno obuhvaao je grad Dubrovnik, iru gradsku okolicu, dio kopna, poluotok Peljeac te otoke Mljet i Lastovo.

Dubrovaka Republika bila je trgovaka sila, tajna njezinog bogatstva bila je u posrednikoj trgovini, imala je monopol u trgovini s Otomanskim carstvom i bila je posrednik u trgovini te drave i Europe.

Vrhunac Dubrovake Republike bio je u 15.-16.st.

Bosna je bila jedna od hrvatskih zemalja, izolirana planinama. Vei dio njezinih stanovnika bili su Hrvati i podruje je bilo pod hrvatskom vlau; o emu u 10. st. svjedoi Konstantin VII. Porfirogenet donosei vijest da Bosna priznaje vrhovnitvo hrvatskog kralja Tomislava.

U 12. st. Bosnom vlada ban Bori-namjesnik ugarsko-hrvatskog kraljevstva i zaetnik bosanske vladarske dinastije Kotromania.

Na prijelazu 12.-13.st. dravom vlada ban Kulin u ije se doba dogaa uspon drave zahvaljujui dobrim odnosima s Dubrovakom Republikom.

U 14. st. vlast preuzima Stjepan II. Kotromani koji u dogaajima vezanim za kralj vladavine Arpadovia dobro odabire i staje na stranu Karla Anuvinca koji Bosni zauzvrat daje neovisnost i to je ujedno prvi nastanak neovisne bosanske drave u povijesti.

1390. g.-bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. osvaja Hrvatsku i Dalmaciju (ukljuujui ibenik koji je kratko vrijeme bio pod bosanskom vlau) i tako Bosna krajem 14. st. doivljava svoj teritorijalni vrhunac.

Nakon Stjepana Tvrtka I., na vlast dolazi kralj Stjepan Dabia koji se pod prisilom igmunda Luksemburkog morao odrei Hrvatske i Dalmacije, pa je Bosna opet svedena na malu dravu okruenu veim silama.

1463. g.-sultan Mehmed II. Osvaja osvaja Bosnu i svrgava posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia.

Od tada Bosna ulazi u sastav Otomanskog carstva u kojemu e ostati iduih 400 godina.

U Bosni se u srednjem vijeku razvio poseban tip katolianstva-crkva bosansko-humska (stari naziv za Hercegovinu).

Bosanska crkva prakticirala je vrstu dualistike religije koja nauava da biblijski bog Jahve nije svemogu te postoji podjela na dobro (sve umno) i loe (sve materijalno).

Poglavar bosanske crkve bio je djed, a nisu imali samostane i crkve.

Ova crkva ostala je upamena po svojim kamenim nadgrobnim spomenicima-stecima.

Katolika crkva htjela je vratiti odmetnutu Bosnu pod svoje vrhovnitvo, a kralj Stjepan II. Kotromani dovodi franjevce da unite bosansku crkvu iji su se pripadnici zvali bosansko-humski krstjani.

Kada je Bosna potpala pod tursku vlast, islam je eliminirao kranstvo.

Matija Korvin (1458.-1490. g.)-posljednji vladar Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva.

Njegovu vladavinu obiljeava centralizam, oslabljivanje plemstva, ali i kulturni procvat jer je on bio mecena umjetnosti, a njegov dvor u Budimu je sredite europskog humanizma. Osniva je Vojne krajine; dobro utvrenog obrambenog podruja oko hrvatsko-turske granice.

Dok je Matija ratovao po Europi; Turci su zauzeli Bosnu i pustoili po Hrvatskoj.

Nakon Matijaeve smrti, kandidat za prijestolje bio je Maksimilijan Habsburki, poznat po izjavi dok drugi vode ratove ti sretna Austrijo sklapaj brakove kojeg meutim nije eljelo prihvatiti plemstvo.

Na kraju je od etvorice kandidata za prijestolje izabran slabi Vladislav Jagelovi zbog obeanja da e plemstvu vratiti sva prava koja im je oduzeo Matija Korvin.

1491. g.-Pounski dogovor izmeu Vladislava Jagelovia i Maksimilijana Habsburkog-u sluaju izumiranja Vladislavove muke nasljedne loze, Habzburgovcima e biti priznato pravo na hrvatsko-ugarsko prijestolje.

1492. g.-Budimski sabor-Vladislav Jagelovi odrava obeanje prema plemstvu i vraa im sve povlastice oduzete za Matijaeve vladavine, ukinuti su svi porezi, a plemii su i osloboeni plaanja poreza te je ukinuto vladarevo pravo da poziva plemie u rat izvan granica drave-sve ove odluke mnogostruko su pogodovale plemstvu koje je ojaalo svoj poloaj i ujedno oznaile potpuni slom kraljevske vlasti, dolo je do anarhije, a vladar je bio samo nemona figura na prijestolju.

1493. g.-Krbavska bitka-poetak tristogodinjih borbi Hrvata s Turcima koji su ostavili dubok trag u povijesti ovih prostora.

Turskim osvojenjem Bosne, granica Otomanskog carstva se primakla blie Hrvatskoj koja se suoavala s velikom, agresivnom, ekspanzionistikom dravom, jednom od najveih drava tadanjeg svijeta.

Akindije su kroz Hrvatsku prolazile prilikom pljakakih izleta-pohoda iz Bosne na Austriju.

1493. g.-u jednom od takvih pohoda; hrvatsko je plemstvo odluilo doekati Turke. U to vrijeme Hrvatskom je vladao ban Derenin.

Postojala su dva prijedloga za mjesto odravanja bitke: otvoreno polje gdje bi se vojske doekale prsa o prsa ili u planinama Like i Krbave gdje turska konjica ne bi imala anse za pobjedu.

Bitka se na kraju odrala na otvorenom Krbavskom polju gdje je hrvatska vojska bila unitena, a ban Derenin bio je zarobljen.

Ishod bitke ujedno je oznaio i prvi rasap hrvatskog kraljevstva.

O veliini hrvatskog poraza govori i injenica da su akindije za svaku neprijateljsku glavu koju bi donijeli sultanu dobivali po jedan zlatnik. U Krbavskoj bitci se meutim; sultanu nisu nosile neprijateljske glave nego nosovi. Ova injenica doarava jainu turske vojske i veliinu navedene bitke naspram slaboj hrvatskoj vojsci koja se nije mogla suoiti s tako brojnim i jakim neprijateljem.

1522. g.-Bernardin Frankapan moli Njemaku da pomogne Hrvatskoj u borbi protiv Turaka i naziva Hrvatsku imenom antemurale christianitatis (predzie kranstva) ime se naglaava njezina uloga prve obrambene linije cijele Europe protiv Turaka i njezin poloaj kao mjesto sraza islamskog i katolikog svijeta.

1520. g.-Sulejman Velianstveni postaje turski sultan, eli Europu (Be), njegovo vrijeme je zlatno doba Otomanskog carstva.

1521. g.-Sulejman zauzima ugarsku utvrdu Beograd, vojska gradi most preko Drave i 20 000 vojnika kree u invaziju na Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo.

1526. g.-Ugarsko-Hrvatski kralj Ludovik II. Jagelovi izlazi u susret Sulejmanu i dolazi do bitke na Mohakom polju.

Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo obuhvaalo je Ugarsku, Hrvatsku, Erdelj (Transilvanija-

2

3dananje Rumunjske), Slovaku i dio

Srbije.

Ludovik II. Jagelovi nije htio ekati pomo hrvatskog bana Krste Frankapana i erdeljskog vojvode Ivana Zapolje, a to je zasigurno pridonijelo negativnom ishodu bitke i turskoj pobjedi.

Ludovik II. Jagelovi se pri bijegu od Turaka utopio u potoku, vojska je unitena, a Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo se raspalo.

Nakon propasti Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva; maarsko plemstvo je za svojeg novog vladara izabralo erdeljskog vojvodu Ivana Zapolju.

1526. g.-esi izabiru Ferdinanda Habzburkog za svojeg vladara.

1. sijenja 1527. g.-Cetingradski sabor-hrvatsko plemstvo izabralo Ferdinanda Habzburkog (brat Karla V. i stric Filipa II.) za svojeg vladara, tim inom Hrvatska ulazi u sastav Habzburke Monarhije.

Odluka plemstva iznesena je u Cetingradskoj ispravi koja je peatirana peatom sa ahovnicom-prva uporaba hrvatske ahovnice.

Plemstvo je potpuno samostalno izabralo Ferdinanda za vladara, iz ega se vidi samostalan poloaj Hrvatske.

Novi vladar se obvezao izgraditi utvrde i financirati vojsku koja e biti stacionirana u Hrvatskoj za borbe protiv Turaka.

Zbog istovremenog izbora Ferdinanda i Zapolje za vladare; izmeu njihovih pristaa dolo je do sukoba koji je prerastao u graanski rat.

1538. g.-Velikovaradinski mir-Ferdinand preputa Ivanu Zapolji dio Ugarske uz uvjet da taj dio teritorija pripadne Habzburzima nakon Zapoljine smrti.

Teritorijalne jedinice Habzburke Monarhije

Habzburka Monarhija sastojala se od dva tipa teritorija:

1. Nasljedne zemlje-privatno vlasnitvo habzburkog vladara (Austrija, Slovenija, Tirol, Istra).

2. Steene zemlje-steene ugovorima (eka, Ugarska, Hrvatska...).

Hrvatska e u Habzburkoj Monarhiji ostati sve do njezina raspada uzrokovanog porazom u Prvom svjetskom ratu (1918. g.).

Nakon Mohake bitke, pod tursku vlast potpao je jo niz utvrda to osvajaima omoguava osvojenje znatnog djela Hrvatskih zemalja.

Od utvrda; pod tursku vlast padaju Jajce, Obrovac, Banjaluka, Udbina...

1537. g.-dogaaju se dvije vane bitke:

1. bitka kod Klisa-Turci osvajaju cijelu Dalmaciju osim Splita, Trogira, ibenika i Zadra.

2. bitka kod Gorjana-Turci zauzimaju cijelu Slavoniju, sve do azme u blizini Zagreba.

Ovo vrijeme (2. pol. 16. st.) ujedno je doba vladavine Sulejmana Velianstvenog; najslavnijeg i najuspjenijeg turskog sultana.

Hrvatska je nakon svih ovih osvajanja svedena na ostatke ostataka, a Habzurzi koji se boje gubljenja teritorija ,plaaju godinje 30 000 zlatnih dukata danka Turcima da prestanu s osvajanjima.

1529. g.-Sulejman Velianstveni odlazi u prvi pohod na Be, ali odustaje zbog loeg vremena.

1566. g.-Sulejman Velianstveni, ve bolestan i na samrti, odlazi u drugi pohod na Be-sjedite Habzburga.

Na putu do Bea, turskoj vojsci se kao prepreka isprijeila utvrda Sigetvar (Siget) u Ugarskoj koju brani hrvatski ban Nikola ubi-Zrinski.

Sulejman je Zrinskom nudio poloaj ugarskog kralja ako preda Siget, ali Zrinski ne poputa i sa samo 2000 vojnika juria na 200 000 turskih vojnika.

Svi branitelji Sigeta ukljuujui Zrinskog su poginuli, ali je u svom atoru umro i sultan Sulejman.

Bojei se reakcije vojske; veliki vezir Mehmed paa Sokolovi pokuao je sakriti vladarevu smrt, ali se za nju ipak saznalo te se vojska raspala i vratila u Istanbul.

Vojna krajina je pogranino podruje i obrambeni pojas Habzburke Monarhije prema Turcima koje prerasta u najvanije podruje drave i zasebnu militaristiku provinciju koja se protezala od Jadrana do Karpata.

Krajina je bila hrvatska posebnost i fenomen zahvaljujui kojem je drava, barem malim dijelom opstala i nije u potpunosti osvojena od Turaka.

Iako je hrvatsko plemstvo smatralo da e Habzburzi prvenstveno obraniti Hrvatsku od Turaka; u tome su samo djelomino imali pravo.

Pravi cilj Habzburga bila je zatita njihovih nasljednih zemalja (Koruke, Kranjske, tajerske i Gorice) od Turaka i to na nain da se borbe protiv neprijatelja vode na tlu Hrvatske.

Kako bi se ostvario taj cilj; Habzburzi su u Hrvatskoj organizirali posebne dobro utvrene teritorijalne jedinice-kapetanije-koje sve zajedno ine Krajinu, stacionirano je mnogo ljudi i vojnika i sve je podreeno vojsci.

Prva kapetanija u Krajini bila je Senjska kapetanija (nastala u vrijeme Matijaa Korvina).

Krajina se teritorijalno sastojala od dvije pod-krajine

1. Hrvatska krajina (od Kupe do Jadrana)

2. Slavonska krajina (od Kupe do Drave)

1578. g. donosi se odluka o ustrojstvu, financiranju i zapovjednitvu Krajine.

Krajinom je upravljalo Dvorsko ratno vijee sa sjeditem u Grazu, a njemu je na elu bio nadvojvoda Karlo.

Krajinu se financiralo iz habzburkih nasljednih zemalja, a njezin je teritorij izuzet iz banske vlasti i jurisdikcije (pravne nadlenosti).

Hrvatski teritorijostatka ostataka time se jo jednom podijelio i sastojao se od dva dijela:

1. Vojna krajina

2. Banska Hrvatska

1579. g.-gradnja Karlovca-dobiva ime po nadvojvodi Karlu koji je upravitelj Vojne krajine.

Karlovac je bio sjedite Hrvatske krajine, a Varadin sjedite Slavonske krajine pa ova dva podruja moemo nazivati i generalatima.

1. Hrvatska krajina=Karlovaki generalat

2. Slavonska krajina=Varadinski generalat

U 17. i 18. st., Vojna krajina bila je glavni izvor vojnika (krajinika) za carsku vojsku Habzburke Monarhije.

Stanovnici Krajine bili su cijeli ivot vojnici (16-60 g.), a plaalo ih se u naturi (dobivanje zemljinih posjeda, robe i ivenih namirnica).

Ova regija je bila jako militarizirana, proizvodilo se samo za vojsku a ene su ivale vojne uniforme i pripremale hranu.

S vremenom je hrvatski ban poeo vriti pritisak na Krajinu smatrajui da je pri njenom stvaranju oduzeto previe teritorija Banske Hrvatske pa je pod bansku vlast vraen teritorij od Ivania do Karlovca.

Broj stanovnika Krajine neprestano je opadao, a s obzirom da su stalno bili potrebni novi vojnici; u Krajinu se dovodilo pravoslavne Vlahe koji su u zamjenu za vojnu slubu u carskoj vojsci dobivali zemljine posjede.

1630. g.-Ferdinand II. Habzburki izdaje Vlake statute (Statuta Valahorum) kojima je prostor Vojne Krajine u potpunosti izuzet od Hrvatske i nadlenosti plemia, a podvrgnut izravno kralju.

Vojna krajina je nakon ovih promjena postala jedna od Hrvatskih zemalja, a nazvana je jednostavno Krajina.

Hrvatske zemlje su bile: Banska Hrvatska, Dalmacija, Istra, Krajina, Bosna (sustavno unitavane) i Dubrovaka Republika (jedina Hrvatska zemlja koja je napredovala).

1592. g.-Bosanski upravitelj Hasan-paa izgrauje Petrinju kao odskonu dasku za osvajanje Siska.

Vrijeme od Krbavske bitke do bitke kod Siska naziva se hrvatski stogodinji rat (1493.-1593. g.), to je vrijeme najeih bitaka s Turcima.

U bitki kod Siska su Turci po prvi put poraeni, a Hasan-paa se utapa u Kupi.

Hrvatsku vojsku u bitki je vodio ban Erdody.

1606. g.-itvanski mir-status quo, kraj dugog rata, prestanak turskih osvajanja u Hrvatskoj i prestanak plaanja ugarskog danka od 30 000 dukata Turcima.

1. masovne migracije Hrvata iz Hrvatske i BiH u dva vala:

a) 15.-16.st.-zbog islamizacije i dolaska Vlaha

b) 16.-17.st.-zbog loih gospodarskih prilika

Glavna odredita hrvatskih iseljenika su austrijska pokrajina Gradie i talijanska pokrajina Molise.

2. gospodarsko rasulo

3. prekidanje veza izmeu Dalmacije i ostatka Hrvatske

4. jae povezivanje Dalmacije i Venecije, slom svih dalmatinskih gradova zbog okruenosti Turcima osim Dubrovnika

5. pomicanje sredita drave s juga prema sjeveru

Zrinski i Frankapani bili su predvodnici vojske i dvije najznaajnije hrvatske plemike obitelji u 17. st.

Habzburzi su zapravo Hrvatsku eljeli pretvoriti u realnu uniju-ogorenje Hrvata, ograniavali su Hrvatski sabor, dravu pretvorili u front protiv Turaka, pokuali ukinuti hrvatsku autonomiju, uzeli dio teritorija za Vojnu krajinu... pa se smatra da su Habzburzi u Hrvatskoj zapravo okupacijska sila.

1663. g.-novi rat protiv Turaka, Hrvatski sabor proglaava insurekciju (opi ustanak) koju uspjeno vodi Nikola Zrinski i oslobaa Liku i Slavoniju.

1664. g.-Vavarski sramotni mir-Habzburzi Turcima vraaju sve to je Nikola Zrinski oslobodio da bi otklonili opasnost turskih osvajanja i mogli se posvetiti borbi protiv francuskog kralja Luja XIV. koji eli osvojiti cijelu Europu.

Kao reakcija na ovaj mir; Nikola i Petar Zrinski te Fran Krsto Frankapan zajedno s ugarskim palatinom Wesselyjem bune se protiv Habzburga elei se ujediniti s Venecijom, Francuskom, ali i Osmanskim carstvom s kojim su toliko ratovali.

Zrinski i Frankapani vode pregovore o ujedinjenju s Turcima, ali Habzburzi saznaju za to jer je turski posrednik zapravo bio austrijski pijun.

Nedugo nakon toga, Nikola Zrinski misteriozno umire u lovu (ubio ga je vepar) pa voe urote postaju Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan.

1670. g.-Zrinski i Frankapan pod jamstvom sigurnosti odlaze se izmiriti s carem Leopoldom I. u Be, ali su ondje zatvoreni i osueni na smrt.

1671. g. Zrinski i Frankapan dekapitirani u Bekom Novom Mjestu-propast njihovih obitelji.

U 9.st za hrvatske vladare rabe se titule dux (Branimir, Domagoj), comes i princeps koje zajedniki prevodimo kao knez.

U 10. st. za vladare se rabi titula rex (kralj)-vjerojatno od Tomislava, a pouzdano znano od vremena Stjepana Drislava koji ima titulu rex Croatiae et Dalmatiae.

Izraz Hrvatska se rijetko koristi, a ei je naziv Trojedna Kraljevina ili Kraljevina Hrvatske Dalmacije i Slavonije tj. regnum Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae.

Dalmacija je iskljuivo naziv za obalni prostor uz Jadran, Hrvatska je prostor od dalmatinskog zalea do Save i Kupe, a Slavonija je podruje od Save, Kupe i Zagreba do Drave.

Od 16. st., pojmovi Hrvatska i Slavonija dobivaju nova znaenja.

Hrvatska je sav prostor kojeg Turci nisu osvojili, a Slavonija je prostor od Drave do azme (dio pod Turcima).

Iz dravnih institucija vidljiv je neovisan poloaj i samostalnost Hrvatske.

Ban-upravitelj Hrvatske, prvi ban je Pribina (10. st.) kojeg spominje Konstantin VII. Porfirogenet. Uvijek su postojala dva bana (za Hrvatsku i Slavoniju), a nakon ulaska Hrvatske u Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo; banski poloaj postaje vii, a njegova vlast jaa.

Ban je nositelj izvrne, sudske i vojne vlasti (zapovijeda vojskom), a podreen je kralju koji je vrhovni vojni zapovjednik i imenuje bana na prijedlog Sabora.

Unato pokuajima da se banski poloaj oslabi i ukine kroz povijest, on e opstati sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Herceg (herzog)-upravitelj Slavonije, najee prijestolonasljednik koji se pripremao za banski poloaj.

Sabor-zakonodavno tijelo koje uz bana upravlja Hrvatskom. Onovremeni Sabor nije jednak dananjem; on je aristokratskog tipa, a ine ga etiri skupine hrvatskih stalea:

1. prelati (krupni klerici)-feudalci

2. magnati (vie plemstvo)-krupni feudalci

3. nie plemstvo

4. predstavnici slobodnih kraljevskih gradova

Hrvatski sabor alje svoje izaslanike na zajedniki Hrvatsko-Ugarski sabor u Pounu (danas Bratislava) na kojem se nijedna odluka ne moe donijeti bez pristanka hrvatskih izaslanika.

Postojalo je vie sabora:

1273. g.-sjednica Slavonskog sabora u Zagrebu

1351. g.-sjednica Hrvatskog sabora u Lici

U 16. st. ova se dva sabora spajaju zbog tuih osvajanja i nastaje jedinstveni Hrvatski sabor.

Prvi biljenik (kraljevski biljenik, protonotar)-vodi dravne poslove, uva dravne dokumente, banski zamjenik.

Hrvatska i Slavonija dijele se na upanije (koje se dijele na upe).

Starjeine upanija birane su na narodnim skupovima; oni su do 11. st. ravnopravni s ostatkom stanovnitva , a pojavom feudalizma u 11. st. postaju aristokracija i mali vladari. Slavonske upane bira izravno kralj-jae veze s Ugarskom.

Vojska

Hrvatska vojska je od svojeg osnutka sve do danas bila uspjena. Vodi je ban, a njezin vrhovni zapovjednik je kralj.

Banderijalni sustav-postojao prije osnutka Vojne krajine.

Bandere-odredi od 1000 vojnika koji su vlasnitvo svakog feudalca, a pri potrebi; svaki feudalac stavlja kralju na raspolaganje svoju banderu. Bandere su se meusobno razlikovale, ali i prepoznavale po zastavama i titovima.

Hrvatski grb sastoji se od ahovnice i krune s 5 grbova hrvatskih povijesnih zemalja.

ahovnica izvorno sadrava 25 polja crvene i bijele boje (55) i danas je neznatno smanjena iz praktinih razloga.

ahovnica je prvi put upotrebljena 1. sijenja 1527. g. na peatu Cetingradske isprave.

Kruna grba redom slijeva nadesno sadri najstariji hrvatski grb i grbove Dubrovake Republike, Dalmacije, Istre te Slavonije.

Prvi grb prikazuje esterokraku zvijezdu i polumjesec na plavoj podlozi; to je najstariji hrvatski grb koji je rabljen i prije ahovnice.

Grb Dubrovake Republike sastoji se od crvenih i plavih linija, verzija na grbu je znatno manja od izvorne (s manje linija).

Grb Dalmacije prikazuje tri lavlje/leopardske glave na plavoj podlozi. Nema naroitog smisla.

Istarski grb-ovaj grb je laan, izmiljen je i fabriciran u 19. st. te prikazuje kozu. On nikad nije koriten niti ima vanost jer Istra nikad u povijesti nije imala veze s Hrvatskom.

Grb Slavonije-prikazuje vrlo cijenjenu ivotinju-kunu-u Slavoniji je kunina koa u vrijeme naturalne privrede bila plateno sredstvo.