PSIHOFIZIKA

Druga polovica 19.st., odnos između mehaničkih i elektromagnetskih energija, prva psihofizička istraživanja.

Otac psihofizike je Gustav T. Fechner. Područje psihologije koje se bavi odnosom između objektivno mjerljivih karakterististika

podražaja i osjećaja koji oni izazivaju. OSJETI (Jednostavni opažaji) = doživljaji koji nastaju djelovanjem podražaja na osjetne

organe. Nastaju podraživanjem osjetnih receptora i prijenosom osjetnih informacija u središnji živčani sustav.

OSJETNI PRAGOVI

Apsolutni prag čujnosti = intenzitet tonova koje osoba prosječne slušne osjetljivosti čuje u 50% slučajeva. Raspon čujnosti iznosi između 20 i 20 000 Hz. Rezultat APČ-a je audiogram koji pokazuje postoji li i koliki je u nekom području slušne osjetljivosti gubitak sluha.

DIFERENCIJALNI PRAG (LIMEN) = najmanja veličina promjene stimulusa koja se može primjetiti. Koliko se neka dva podražaja moraju razlikovati da bismo ih doživjeli kao različite – PROBLEM DIFERENCIJALNE OSJETILJIVOSTI.

Metode su iste kao i kod apsolutnog praga, samo se ispituju zamjetljive razlike, a ne apsolutna osjetljivost.

Ernst H. Weber = otkio je da uvijek za određeni postotak treba pojačati intenzitet (npr. Pri određivanja razlike u frekvenciji dvaju tonova) ili promijeniti kvalitetu podražaja (npr. Pri određivanja razlike u frekvenciji davaju tonova iste glasnoće) da bi se opazila razlika. WEBEROV ZAKON, postotci razlika su Weberove konstante. (NPR. Weberova konstanta pri određivanju razlike u visini dva stupa 5%, to znači da na stup visok 20m treba dodati 1m, dok na stup visok 30m treba dodati 1.5m da bi se opazila razlika u visini.) Ti omjeri su točni samo za srednje intenzitete podražaja. Za vrlo intenzivne podražaje, kao i za one u blizini apsolutnih pragova te konstante ne vrijede.

Osjetljivost se mijenja tijekom života: ispočetka postajemo sve osjetljiviji, u srednjim godinama vrijednosti limena ratu postupno, a u starosti sve brže.

Privremene fluktuacije u osjetljivosti (kod umora, pospanosti, bolesti ili kad smo u stresu, prag je viši, tj. manje smo osjetljivi)

OSJETNI SUSTAVI

RECEPTOR = osnovni dio svakog osjetnog sustava, to je osjetilna stanica koja podražajnu energiju kodira u elektrokemijsku aktivnost. Zatim se tako kodirana informacija aferentnim putovima prenosi do područja mozga specializiranih za dekodiranje pristigle informacije.

Naš mozak vrlo uspješno integrira informacije iz različitih osjetila, povezuje ih s pamćenjem o prošlim događajima i planira akcije na temelju tako obrađenih informacija.

PERCEPT = najvažnije je svojstvo doživljaja

Prema smještaju osjetnog organa razlikujemo tri vrste:o EKSTEROCEPTERI ( VANJSKI RECEPTORI)

Smješteni na površini kože i sluznici (blizinska osjetila – detektiraju bol, toplinu, dodir i okus) – pobuđuju trenutačnu reakciju (ako je čili ljut, trenutačno je ispljunemo, ako stavimo prst na peć…)

Ili u očima, ušima i nosu (daljinska osjetila – daju podatke o okolinskim zbivanjima) – omogućuju dodatno vrijeme za procjenu potencijalnih posljedica akcije (stignemo razmisliti što smo vidjeli, čuli i nanjušili)

o INTEROCEPTORI = bilježe zbivanja u unutrašnjosti organizma (u dišnim, probavnim i spolnim organima). Služe održanju homeostaze i reprodukciji

o PROPRIORECEPTORI = sudjeluju u obavljanju automatskih senzomotoričkih funkcija koje omogućuju pokretanje i održavanje ravnoteže. Smješteni su u lokomotornom aparatu ( mišićima, tetivama i zglobovima) te u vestibularnom dijelu uha.

Prema vrsti energije koja adekvatno pobuđuje receptorske stanice osjetilnog sustava:o ELEKTROMAGNETSKI = u čunjićima i štapićima oka. Čunjići služe razlikovanju boja, a

štapići razlikovanju svjetlina i nisu osjetljivi na boje. Omogućuju nam gledanje u sumrak i noću.

o KEMORECEPTORI = detektiraju promjene u kemijskom sastavu okoline (njuh) i tekućine u prvom dijelu probavnog sustava (okus). Neki kemoreceptori automatski obavljaju regulaciju procesa važnih za homeostazu.

o MEHANORECEPTORI =najbrojniji, energije izvan organizma registriraju osjetila za sluh i dodir, a energije unutar organizma registriraju proprioreceptori.

o TERMORECEPTORI= omogućuju svjesni osjet promjene temperature i dijele se na receptore za toplo i na receptore za hladno.

Prema različitim procesima adaptacije na podražaje:o ADAPTACIJU određujemo kao djelomični ili potpuni gubitak osjeta zbog produženog

podraživanja.o TONIČKI RECEPTORI = ne adaptiraju se ili tek u vrlo malom stupnju dolazi do

adaptacije u uvjetima produženog podraživanja. Omogućuju održavanje ravnoteže i orijentaciju u prostoru. Vjerno registriraju promjene u intenzitetu podražaja učestalijim izbijanjem akcijskih potencijala što je podražaj intenzivniji.

o FAZIČKI RECEPTORI = podložni adaptaciji, reagiraju na pojavu podražaja izbijanjima akcijskih potencijala, čim se podražavanje ustali, prestaju s izbijanjem.

REKUPERACIJA – prilagodba na mrak, nakon jednog sata boravka u tami, a maksimalna tek nakon 4 sata.

VIDNO OSJETILO

90% informacija na koje obraćamo pažnju primamo vidom, a ostatak informacija uglavnom dobivamo slušnim senzornim modalitetom.

Preferencija vidnih informacija uglavnom se pripisuje razlikama u kapacitetu vidnog i slušnog kanala. Optički živac sadrži cca 900 000 vlakana, a slušni samo cca 30 000.

Primarne boje – RGBY Boje imaju 3 dimentije po kojima se razlikuju

o TON (boja u svakodnevnom govoru) = određuje ga valna duljina elektromagnetskoga zračenja .

o SATURACIJA boje (zasićenost) = označuje čistoću i punoću boje. intenzivno plave jeans hlače nakon 10 pranja. Miješanje boja s bijelom temperom, manje zasićenje.

o SVJETLINA boje = određena količinom svjetla koju neka površina emitira ili reflektira. Kreće se od bijelog koji ima maksimalnu refleksiju pa do crnog koji uopće ne reflektira ili emitira svjetlo. Sivo je mješavina boja i slabijeg je intenziteta od bijelog.

Isiharijeve pločice boja – slova i brojke ispisani različitim bojama koje su izjednačene prema zasićenosti i svjetlini.

GRAĐA OKA: o Periferni dio osjetnog sustava za vid, sastoji se od dva bitna podsustava. o Optički podsustav ima zadaću da usmjerava jednostavne ili složene strukture

svjetlosnih zraka na mrežnicu. Glavni dijelovi opričkog sustava oka: rožnica, zjenica i leća. Svjetlosne zrake prolaze kroz rožnicu, zatim kroz zjenicu (refleksivno se

skuplja ili širi tako da regulira količinu svjetla koja pada na mrežnicu) , a leća ih fokusira na mrežnicu. Leća također refleksno mijenja svoju zakrivljenost omogućujući time da se na mrežnici riše uvijek oštra slika bez obzira na udaljenost predmeta koji se gleda.

Elektromagnetsko zračenje valnih duljina između 400 i 700 nanometara (vidni spektar EM zračenja) jest svjetlo. Fotorecetori nisu osjetljivi na elektromagnetsko zračenje izvan tog opsega. EM zračenje različitih valnih dužina = doživljaj različitih boja.

o Receptorni podsustav se nalazi u mrežnici, zadaća mu je pretvaranje ili transdukcija svjetlosne energije u živčane impulse.

Dvije vrste stanica: štapići i čunji = sadrže kemijsku supstancu fotoreceptor koju svjetlo može razgraditi.

Vidni put (živac) = akson ganglijskih živčanih stanica, spaja periferni i centralni dio vidnog organa, njima se šire impulsi nastali u mrežnici oka samo u smjeru od periferije prema centru.

Čunjići su pretežno smješteni u središnjem dijelu mrežnice (FOVEA), manje osjetljiviji na razinu osvjetljenja, njima se bolje razlikuju strukture, bolja je oštrina vida i bolje se razlikuju boje.

Štapići su izvan tog središnjeg dijela, osjetljiviji su od čunjića na slabije svjetlo (slabo osvijetljeni predmeti se lakše uoče kad se ne gleda izravno u njih).

o Detekcija (limen detekcije) = perifernim vidom detektiramo da se nešto dogodilo u vidnom polju

o Rekognicija (limen rekognicije ) = centralnim vidom utvrđujemo što se dogodilo, oči su nam usmjerene u ono što nas zanima.

SLUŠNO OSJETILO

Dobra osjetljivost za raspon frekvencija glasova ljudskog govora od 80 do 1100 Hz Zvuk nastaje kad mehanički poremećaj izazove vibracije zraka koje se u obliku krugova

prenose kroz medij. <= AKUSTIČKA ENERGIJA, određuje je amplituda zvučnog vala (dB) Što je dalja od izvora zvuka akustička energija je slabija, smanjuje se s kvadratnom

udaljenosti (na dvostruku udaljenost treba emitirati 4x jači ton ako želimo zadržati istu razinu subjektivnog doživljaja glasnoće).

PORUKA STIŽE BRZINOM OKO 332 m/s!!!! Pri slušanju je najvažnije odrediti visinu, glasnoću tonova i izvor zvuka. Građa uha i funkcije

o

OSJETILO ZA DODIR

Nastaju različitim oblicima pritisaka i deformacije kože Daje informacije o teksturi, čvrstoći, težini, temperaturi .. Diferencijalni prag za dvije točke je 2mm za jagodice prstiju, 30mm za podlaktice, a za leđa

70mm Meissnerova tjelešca služe za vrzu i točnu identifikaciju pri dodiru. ( u djece 50-50 na mm2)

ODJETILA ZA NJUH I OKUS

Više od 1000 različitih njušnih receptorskih proteina, svaki dominantno osjetljiv za različitu kemijsku tvar.

Živčani impulsi prenose obavijesti o vonjevima u mozak putem njušnog živca i tek tu dolazi do opažaja vonja.

Kod percepcije mirisnih tvari postoji fenomen da različite koncentracije daju različito ugodne vonjeve (npr. Benzin i mošus u malim konc.=ugodan vonj, u velikim =neugodni smradovi)

4 osnovne ukusne kvalitete: slatko, kiselo, slano i gorko. Receptori za slatko = vrh jezika, za gorko= bliže stražnjoj strani jezika, za kiselo na stranama jezika, a područje za slano uglavnom se podudara s područjima za slatko i kiselo.

PERCEPCIJA

Povezuje informacije iz različitih osjetila o prošlim događajima i planira akcije na temelju tako obrađenih informacija, najvažnije svojstvo doživljaja.

Na nju utječu i naše potrebe i motivi, te iskustvo i mnoštvo različitih osjeta. Opažaji se razlikuju po svojoj složenosti. (osjet i percepcija) Određujemo ju kao proces kojim integriramo podatke iz više osjetnih sustava i dajemo im

značenje. Dinamičan je proces, opažaji ili percepti nisu statični završni rezultat perceptivnog procesa. Trenutačni percept je tek početna faza novoga perceptivnog procesa, slijed:

o PERCEPTIVNI PROCES 1 OPAŽAJ 1 PERCEPTIVNI PROCES 2 OPAŽAJ 2 … Percepti i emocionalni doživljaji vezani uz njih se ''zapisuju'' kao informacije u pamćenje i

postaju dio našega iskustva. Halucinacije = doživljaji koji se ne temelje na podražajima iz okoline. Perceptivni sustav ima dva osnovna, međusobno povezana zadatka:

o PREPOZNATI OBLIK ONOGA ŠTO OPAŽAMOo LOCIRATI GA U PROSTORU

PREPOZNAVANJE OBLIKA

Dva procesa objašnjavanja:o Uzlazni proces = vođen podatcima iz naših osjetilao Silazni proces= vođen pojmovima pohranjenima u našem pamćenju

Radno pamćenje nam omogućuje da se pripremimo na dolazak novih informacija i da onda samo na temelju procesa vođenih podatcima potvrdimo svoja očekivanja.

Vještine dovedene do automatizma traže vrlo malo senzornih podataka i izvode se brzo i točno upravo na temelju procesa vođenih pojmovima.

Kad smo u nepoznatoj okolini, perceptivni procesi su usporeni, tada su dominantno vođeni podatcima, dok se u dobro poznatoj okolini više oslanjamo na procese vođene pojmovima i perceptivni sustav je brži (mrak u vlastitoj sobi i mrak u hotelskoj sobi)

Reverzibilne figure – percipiraju se dva lica i vaza Gestalt psiholozi = prvi se bavili problemom prepoznavanja oblika. Percepcija je organizirana

i cjelina je važnija od zbroja njezinih dijelova (crte i krug)o Načela po kojima se razlikuje figura od pozadine: blizina, sličnost, dobar pravac,

simetrija, zatvaranje, ''zajednička sudbina'' Percepcija pokreta ne služi samo tomu da prepoznajemo objekte, već ponajprije da

ostvarimo akcije. Do percepcije pokreta može se doći i na više načina:

o 1.) naša glava je nepomična,a slika predmeta se kreće preko mrežnice oka.o 2.) stroboskopsko gibanje =?o 3.) vizualne iluzije = inducirani pokret..

BINOKULARNA DISPARATNOST o Odnosi se na razlike u onomu što se projicira u svako od očiju.o Konvergencija oka – pri usmjeravanju oba oka na jednu točku imamo kinestetičku

povratnu ingormaciju o njezinoj udaljenosti. Što je predmet bliži, jača je konvergencija.

o Znakovi su ograničeni samo na opažanje relativno bliskih objekata. MONOKULARNA DISPARATNOST

o Više znakova dubine koji se mogu opaziti jednim okomo Relativna veličina (manji objekti kao da su dalji), pokrivanje(predmet koji prekriva

drugi opažamo bližim), relativna visina ( bliže horizontu=udaljeniji), linearna perspektiva (objektivno paralelne crte poput rubova ceste konvergiraju s udaljenošću), zasjenjenje i sjene (predmet koji priječi dolazak svjetla na drugi je bliži, kao što je to predmet čija sjena pada na drugi) i paralaksa predmeta ili relativno

gibanje (bliži predmeti se kreću brzo u suprotnom smjeru, a udaljeniji polagano u istome smjeru kao i mi)

KONSTANTNOST PERCEPCIJE

Za razvoj konstantnosti percepcije potrebno je perceptivno iskustvo. Da nema te pojave, bilo bi gotovo nemoguće uspješno prepoznati oblike. Ugljen na suncu i bijeli papir na mjesečini. Mozak koristeći se prethodnim znanjem održava percepciju fizičkih svojstava predmeta čak i

kad su se podražajna svojstva tih predmeta znatno promijenila.