prva pomoĆ za spaŠavatelje

HRVATSKA GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA

PRVA POMOĆ ZA SPAŠAVATELJE

ljetni tečaj 2007.

svibanj 2006

Prva pomoć za spašavatelje

1

PRVA POMOĆ ZA SPAŠAVATELJE Uredio: Dario Švajda dr.med.

gorski spašavatelj SADRŽAJ PRIRUČNIKA

1. UVOD str. 02 2. NESREĆE U PLANINI str. 02 3. OŽIVLJAVANJE-BLS str. 05 4. PREGLED UNESREĆENOG str. 20 5. OZLJEDE I RANE str. 29 6. UNUTRAŠNJE POVREDE I ŠOK str. 38 7. POVREDE KOSTIJU, ZGLOBOVA I MIŠIĆA I IMIBILIZACIJE str. 43 8. AMPUTACIJE str. 60 9. POVREDE GLAVE str. 61 10. POVREDE GRUDNOG KOŠA str. 38 11. POVREDE TRBUHA str. 70 12. OPEKLINE str. 71 13. SMRTONOSNE POVREDE str. 75 14. TRANSPORT UNESREĆENOG str. 76 15. INTERNISTIČKE BOLESTI str. 77 16. UDAR GROMA str. 82 17. BOLESTI KOJE IZAZIVAJU ŽIVOTINJE str. 85 18. OBJEŠENOST NA UŽETU str. 89 19. DJELOVANJE NISKE TEMPERATURE str. 91 20. OZLJEDE U LAVINAMA str. 99 21. ČOVJEK U VISINAMA str. 108 22. UTAPLJANJE I DEKOMPRESIJSKA BOLEST str. 120 23. LIJEKOVI I MEDICINSKA OPREMA str. 124 24. OPREMA SPAŠAVATELJA str. 128 25. HEMS str. 133 26. HIGIJENSKE MJERE U SPAŠAVANJU str. 128 27. PREPORUKE PLANINARIMA str. 140 28. RJEČNIK str. 140

HGSS

2

I poglavlje UVOD Pred vama je materijal budućeg priručnika prve pomoći za spašavatelje. Rezultat je rada liječnika medicinske komisije, a temelji se na modernim principima pružanja prve pomoći kod nas i u svijetu. Ovo je tek skripta čiji tekst se u priručniku neće značajno mijenjati. Nedostaju slike i poglavlja o vrstama zavoja i imobilizacija. Skripta je namijenjena članovima HGSS-a spašavateljima i pripravnicima i vrijedi do izdavanja kompletnog priručnika prve pomoći.

II poglavlje NESREĆE U PLANINI

1. Nesreće u planini 2. Lanac preživljavanja 3. Pristup unesrećenom 4. Poziv u pomoć

1. NESREĆE U PLANINI

Do nesreća u planini najčešće dolazi zbog loših vremenskih prilika, konfiguracije terena, gubitka orijentacije, akutnih oboljenja i sl. Spašavatelji odlaze u akciju koje su u pravilu potražno-spasilačkog karaktera. Možemo zateći unesrećene koji su potpuno neozlijeđeni, iscrpljeni, teško povrijeđeni ili bolesni do smrtnih slučajeva. Ono što od spašavatelja nalaže brzinu djelovanja i pravilnost postupaka su po život opasna stanja: - gubitak svijesti - srčani zastoj - jaki bolovi u grudnom košu - prestanak disanja - povrede glave - višestruki prijelomi - jako krvarenje: unutarnje ili vanjsko - otrovanja - pothlađivanje

Okolnosti koje vladaju u planini mogu unesrećene još dodatno ugrožavati i zbog toga je poznavanje mjera koje spašavaju život i održavaju životne funkcije od presudnog značaja. U mjere koje spašavaju život ubrajamo: - izvlačenje iz zone opasnosti - poziv u pomoć - oživljavanje CPR - zaustavljanje krvarenja - borba protiv šoka Mjere za održavanje života su:


3

- stalni nadzor vitalnih funkcija unesrećenog - bočni položaj onesviještenog, koji diše i ima stabilnu cirkulaciju - psihička potpora unesrećenom - zadržavanje topline - brz i udoban transport - zaštita od mogućih ozljeda tijekom transporta Svaki unesrećeni ima pravo na - na neodložnu prvu pomoć - spašavanje bez rizika - maksimalnu moguću terapiju na mjestu ozljeđivanja - profesionalni pristup spašavatelja

Pretpostavke stručne prve pomoći su: - pripremljenost( obučenost) za pružanje prve pomoći - sposobnost procjene (hitnog stanja, procjene cijele situacije, procjene i pregleda

unesrećenog, određivanje prioriteta) - mirnoća i odlučnost u hitnoj situaciji - temeljita obuka i u teoretskom i praktičnom segmentu - iskustvo sticano kroz različite situacije - zdrav razum - tolerancija stresa

Naše nestručno primjenjivanje mjera prve pomoći može dovesti do: - smrti zbog neodgovarajućeg oživljavanja CPR - smrti zbog nedostatka kisika zbog neadekvatnog disanja - gušenja zbog zatvorenosti dišnog puta kojeg smo neadekvatno i nedovoljno

otvorili - iskrvarenja zbog neadekvatnog zaustavljanja krvarenja - produbljivanje šoka zbog povrede unutrašnjih organa, a zbog neadekvatnih

mjera suzbijanja šoka - nepotrebne frakture rebara i grudne kosti zbog neadekvatne masaže srca - smrt u planini ili nastanak oduzetosti zbog nekorektnog položaja unesrećenog pri

premještanju i transportu

2. LANAC PREŽIVLJAVANJA Teorija lanca preživljavanja se temelji na slijedećim činjenicama:

- Sigurnost spašavatelja i unesrećenog - neodložne mjere spašavanja života ( svijest, disanje, cirkulacija) - poziv u pomoć - mjere prve pomoći ( utopljavanje, zamatanje rane, imobilizacija itd.) - prijevoz u bolnicu - završni medicinski tretman u bolnici

HGSS

4

3. PRISTUP UNESREĆENOM

Unesrećenom prilazimo uvijek vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Vlastita sigurnost podrazumijeva zaštitu od vanjskih opasnosti i zaštitu od krvi i izlučevina unesrećenog( rukavice, naočale i sl.). Izvlačimo unesrećenog iz opasne zone i tek tada pristupamo pregledu:

1. provjeravamo vitalne funkcije - stanje svijesti A - disanje B - krvotok( cirkulacija) C 2. BLS (oživljavanje) ako je potrebno ( nema disanja, nema cirkulacije) 3. Detaljno pregledamo unesrećenog: od glave do pete 4. Ispunimo obrazac pregleda unesrećenog Prije pregleda moraju biti osigurane vitalne funkcije, a unesrećeni postavljen u bočni

položaj. Pregledava se od glave do pete. Cilj ovakvog pregleda je uočiti svaku moguću povredu izvana i pretpostaviti unutrašnje povrede. Pitamo, gledamo i opipavamo.

Ovo je jedan od najvažnijih detalja u cijeloj akciji uopće. Nedovoljno je samo poznavanje tehnike pružanja prve pomoći, ili majstorstvo u baratanju čeličnim užetom ili marinerom. Važnija je sabranost, taktičnost i nadasve ljudska toplina. Prikladnim pristupom i postupkom oko unesrećenog postiže se kod njega osjećaj sigurnosti i povjerenja u spašavatelje. Na taj način se i nesvjesno kod unesrećenoga podiže moral, a tjelesne i duševne snage koje su još preostale uključuju se u svladavanje teškog stanja u kojem se unesrećeni nalazi. . Dobro se je informirati (i zapisati) o imenu i prezimenu unesrećenoga i drugim važnim podacima, jer bi se moglo dogoditi da mu se stanje pogorša i da podatke više ne možemo doznati. Nakon toga slijedi zbrinjavanje povreda, utopljavanje, postavljanje u zaklon ( od sunca, kiše, vjetra i sl. kamenja i sl.) Radimo tiho i stručno bez galame i svađe uz stalnu komunikaciju sa unesrećenim. 4. POZIV U POMOĆ Poziv u pomoć ide preko jedinstvenog broja 112. i dežurnih brojeva stanica HGSS-a. ( brojevi se nalaze u knjižicama brojeva). U pozivu se moraju dati osnovni podatci o unesrećenom, vrsti nezgode, mjestu nezgode, vremenskim prilikama, težini povrede zbog procjene potrebe helikoptera i sl.


5

III poglavlje OŽIVLJAVANJE

1. Uvod 2. BLS odrasli 3. AED 4. BLS djeca 5. Bočni položaj 6. Strano tijelo u ždrijelu – Gušenje stranim tijelom 7. ALS

1. UVOD

Zašto oživljavanje? Svaka prva pomoć ima u svojim temeljnim postavkama uspostavljanje i održavanje osnovnih životnih funkcija. Osnova za život je kisik i njegova konstantna koncentracija u organizmu. Srčani zastoj i prestanak disanja vrlo brzo dovode do pomanjkanja kisika, što vrlo brzo dovodi do smrti. Ako bez kisika ostanu stanica mozga i srca, nakon pet minuta nastaju nepovratna oštećenja stanica navedenih organa. Kasnije nastupa i nepovratno oštećenje ostalih organa. Pravilno provođenje oživljavanja zaustavlja nepovratnost spomenutog procesa. Na taj način osiguravamo trećinu normalne funkcije srca i pluća što je dovoljno da organizam preživi nagli incident. Hrabrošću i voljom da nekome pomognemo nadvladavamo neugodu i strah od mjera oživljavanja: umjetnog disanja i masaže srca.

2. BLS ODRASLI

BLS (Basic Life Support) je osnovno održavanje života odraslih. Uvod

Iznenadni srčani zastoj je vodeći uzrok smrti u Europi, a pogađa oko 700.000 osoba godišnje. U tom trenutku srce prestaje pumpati krv što mu je osnovna zadaća. Ipak, u 40% slučajeva još je uvijek prisutna aktivnost srca, ali je ona neučinkovita ( nama pumpanja krvi), srce treperi ( fibrilacija). Srce se nalazi u stanju ventrikularne fibrilacije (VF). Optimalni postupak kod fibrilacije je trenutni početak oživljavanja (vanjska masaža srca i umjetno disanje) te električna defibrilacija. Električna defibrilacija je postupak koji prekida treperenje srca i dovodi ga ponovo u normalni rad. Uzrok srčanog zastoja može biti primarni i sekundarni. Primarni: srce je bolesno i prestaje raditi. Sekundarni: srce je zdravo, ali prestaje raditi zbog nedostatka kisika uzrokovanog prestankom disanja. Najčešće situacije kod kojih može doći do prestanka disanja su ozljede, trovanje drogama, utapljanje. Umjetno je disanje ključno za reanimaciju tih žrtava.

Žrtvama srčanog zastoja potrebno je trenutno oživljavanje. To će potaknuti malen, ali ključan protok krvi prema srcu i mozgu te povećati vjerojatnost prekida VF-a defibrilacijom i omogućiti da srce ponovo dobije djelotvorni ritam. Vanjska masaža srca je osobito važna ukoliko defibrilacija nije moguća unutar 4 do 5 minuta nakon kolapsa. U prvim minutama nakon uspješne defibrilacije, srčani ritam može biti spor i nedjelotvoran, stoga vanjska masaža srca može biti potrebna i tada sve do uspostave odgovarajuće srčane funkcije.

HGSS

6

Redoslijed postupaka osnovnog održavanja života odraslih čini slijedeći slijed: Osnovno održavanje života

Ne reagira ?

Zvati pomoć

Otvoriti dišni put

Ne diše normalno ?

Zvati 94 ( 112 )

30 kompresija

2 udaha 30 kompresija

1. Provjerite jeste li vi, žrtva i ljudi u blizini sigurni. 2. Provjerite stanje svijesti žrtve 3. Nježno protresite ramena žrtve i glasno upitajte: Jeste li dobro?.

3A. Ako odgovara:

• Ostavite ga u položaju u kojem je nađen, pod uvjetom da je okolina sigurna. • Pokušajte saznati što se dogodilo i po potrebi otiđite po pomoć. • Redovito provjeravajte žrtvu.

3B. Ako ne odgovara:

• Pozovite pomoć • Okrenite unesrećenoga na leda i otvorite mu dišne putove zabacivanjem glave i podizanjem donje čeljusti


7

• Stavite ruku na njegovo čelo i nježno zabacite glavu držeći palac i kažiprst slobodnim kako bi mu mogli začepiti nos u slučaju umjetnog disanja • Vrške svojih prstiju stavite na vrh brade unesrećenoga i otvorite dišne putove podizanjem brade.

4. Održavajući dišne putove otvorenima, gledajte, slušajte i osjetite disanje unesrećenoga

• Gledajte pomicanje prsnog koša. • Slušajte zvuk disanja nad ustima unesrećenoga. • Osjetite struju zraka na svom obrazu.

Unutar prvih nekoliko minuta nakon srčanog zastoja, unesrećeni može jedva disati ili rijetko i glasno hvatati zrak. To ne smatramo disanjem. Gledajte, slušajte i osjećajte najviše 10 sekundi, kako bi ustanovili da li unesrećeni normalno diše. Ako postoji i mala sumnja da li je disanje normalno, ponašamo se kao da disanje ne postoji.

5A. Ako normalno diše:

• Stavite ga u bočni položaj (vidi kasnije dio .Bocni položaj.). • Pošaljite nekoga ili sami pozovite/dovedite Hitnu medicinsku pomoć. • Provjeravajte da li trajno diše.

5B. Ako ne diše normalno: Pošaljite nekoga po pomoć ili, ako ste sami, ostavite unesrećenoga i pozovite

Hitnu medicinsku pomoć; vratite se i počnite vanjsku masažu srca ovim slijedom: • Kleknite sa strane unesrećenoga • Stavite korijen dlana na sredinu prsnog koša unesrećenoga • Stavite dlan druge ruke na ruku smještenu na prsni koš • Isprepletite prste ruku i uvjerite se da pritisak nije na rebra. Ne vršite pritisak na gornji dio trbušne šupljine ili na donji dio prsne kosti • Postavite se okomito na prsni koš unesrećenoga, i ispruženih ruku utisnite prsnu kost 4-5 cm • Nakon svake kompresije, otpustite pritisak bez odvajanja vaših ruku od

prsnog koša žrtve. Ponavljajte ritmom od oko100 puta u minuti (nešto manje od dvije kompresije u sekundi).

• Kompresija i otpuštanje trebaju jednako trajati. 6A. Udružite vanjsku masažu srca s umjetnim disanjem: • Nakon 30 kompresija ponovo otvorite dišne putove zabacivanjem glave i podizanjem donje čeljusti • Pritiskom palca i kažiprsta ruke smještene na čelu unesrećenoga zatvorite mekani dio nosa. • Dopustite da mu se otvore usta, ali i dalje odižite donju čeljust. • Normalno udahnite, usnama obuhvatite usta unesrećenoga; budite sigurni da dobro prianjaju.

HGSS

8

• Polagano upuhnite promatrajući podizanje prsnog koša unesrećenoga; potrebna je otprilike 1 sekunda upuhivanja za dizanje prsnog koša kao pri normalnom disanju; to je učinkoviti udisaj • Održavajući glavu zabačenom i bradu podignutom, odmaknite usta od unesrećenoga te promatrajte spuštanje prsnog koša kako zrak izlazi • Ponovno normalno udahnite i upuhnite u usta unesrećenoga dajući mu tako dva učinkovita udisaja. Potom, bez odgađanja, ispravno postavite ruke na njegov prsni koš i napravite slijedećih 30 kompresija. • Nastavite s vanjskom masažom srca i umjetnim disanjem u omjeru 30:2. • Prekinite kako bi ponovno procijenili stanje samo ako unesrećeni počne normalno disati; u suprotnom ne prekidajte reanimaciju. Ako početni udisaj ne odigne prsni koš unesrećenoga kao kod normalnog disanja,

tada prije slijedećeg pokušaja: • Provjerite usnu šupljinu unesrećenoga i uklonite eventualnu opstrukciju. • Ponovno provjerite da li je glava pravilno zabačena i da li je brada podignuta. • Ne pokušavajte dati više od dva udisaja prije nastavljanja vanjske masaže srca

Oslobađanje dišnog puta kod sumnje na prijelom kralježnice Ovo je način oslobađanja dišnog puta kada sumnjamo na prijelom vratne kralježnice, a unesrećeni je bez svijesti i ne diše. Zašto pričamo o oslobađanju dišnog puta? Kod osoba koje su u nesvijesti, slabi tonus mišića. Za nas su važni mišića jezika i dna usne šupljine. Slabljenjem tonusa ovih mišića jezik zapada i blokira dišni put u ždrijelu. Ovaj smrtonosni mehanizam sprečavamo podizanjem donje čeljusti. Glava se ne pomiče, kako se ne bi dodatno ozlijedila vratna kralježnica. Dlanovima koji su prislonjeni uz lice fiksiramo glavu, prstima obuhvaćamo donju vilicu na mjestu kuta vilice i podižemo vilicu prema gore, a palčevima otvaramo usta. Tijekom cijelog manevra ne smijemo pomicati glavu, nego samo donju čeljust. Ako imamo asistenta onda asistent pridržava glavu od naprijed, a mi stojimo iza glave i podižemo bradu.

Ako je prisutno više spašavatelja, trebali bi se mijenjati svake 1-2 minute kako bi spriječili umaranje. Stanka pri zamjeni spašavatelja mora biti minimalna.

6B. KPR samo vanjskom masažom srca:

• Ako niste sposobni ili niste voljni dati umjetno disanje, provodite samo vanjsku masažu srca. • Ako se provodi samo vanjska masaža srca, ona treba biti neprekidna i frekvencije 100/min. • Prekida se radi ponovne provjere unesrećenoga samo onda kada on počne normalno disati; u suprotnom se vanjska masaža srca ne prekida.

7. Nastavite reanimaciju dok:

• Stručna pomoć ne stigne i preuzme reanimaciju. • Žrtva ne počne normalno disati. • Spašavatelj ne bude iscrpljen.


9

Prepoznavanje srčanog zastoja provjerom pulsa na vratu je neprecizna metoda potvrđivanja prisutnosti ili odsutnosti cirkulacije. Zdravstveni djelatnici kao i laici otežano ustanovljavaju prisutnost ili odsutnost adekvatnog, odnosno normalnog disanja kod unesrećenog bez svijesti. Mogući su razlog zatvoreni dišni putovi ili to što unesrećeni ima povremene (agonalne) udisaje. Agonalni udisaji su prisutni kod 40% unesrećenih sa srčanim zastojem. Laici moraju započeti oživljavanje, ako je unesrećeni bez svijesti (ne odgovara), odnosno ako ne diše normalno. Agonalno disanje uobičajeno se javlja u prvim minutama nakon iznenadnog srčanog zastoja. To je indikacija za započinjanje oživljavanja i ne smije se zamijeniti s normalnim disanjem.

Početno umjetno disanje Opće je priznato kako usvajanju i održavanju vještina pomaže pojednostavljenje

slijeda postupaka osnovnog održavanja života. Također je poznato kako spašavatelji ne žele izvoditi umjetno disanje usta-na-usta iz mnogo razloga, uključujući strah od infekcije i gađenje prema izvođenju postupka. Radi toga, ali i zbog naglašavanja vanjske masaže srca kao prioriteta, kod odraslih se preporučuje početi oživljavanje s vanjskom masažom srca, a ne početnim udisajima. Disanje usta na masku Kako bi se izbjegla nelagoda i strah od mogućih infekcija umjetno disanje se može provoditi pomoći džepne maske koja ima nepovratni ventil i filtar koji nas štiti. Maska ima jastučić koji omogućava dobro prianjanje maske uz lice. Način primjene je sličan kao kod uobičajenog umjetnog disanja. Zabacujemo glavu, masku prianjamo u lice, širi kraj ide na usta, a uži na nos. Palcem i kažiprstom obje ruke obuhvatimo masku, a ostalim prstima držimo donju čeljust. Upuhujemo zrak kroz cjevčicu koja se nalazi na vrhu maske.

Ventilacija

Tijekom oživljavanja svrha ventilacije je održavanje odgovarajuće oksigenacije. Temeljem dostupnih znanstvenih podataka, preporuka za spašavatelje je da udisaj traje oko 1 sekunde, s dovoljno volumena da se prsni koš unesrećenog odigne. Treba izbjegavati brze i snažne udisaje. Ova se preporuka odnosi na sve metode umjetnog disanja tijekom oživljavanja uključujući usta-na-usta, usta-na-masku i masku sa samo-širećim balonom sa ili bez dodatnog kisika.

Vanjska masaža srca Vanjska masaža srca stvara malen, ali ključan protok krvi prema mozgu i srcu, te

povećava vjerojatnost da defibrilacija bude uspješna. Osobito je važna, ako je prva defibrilacija primijenjena nakon više od 5 minuta. Zbog toga je zaključeno da se bez odlaganja mora pristupiti vanjskoj masaži koja ima slijedeće karakteristike:

1. Prsni se koš pritiska frekvencijom od 100/min. 2. Treba paziti da se prsni koš utisne 4-5 cm (kod odraslih). 3. Prsnom košu treba dozvoliti da se vrati u početni položaj nakon svakog

HGSS

10

pritiska. 4. Jednako vrijeme treba utrošiti na pritisak i vraćanje prsnog koša u početni položaj. 5. Prekidi u izvođenju vanjske masaže srca trebaju biti minimalni. 6. Pipanje pulsa na vratu ne treba koristiti kao mjerilo učinkovitosti arterijskog protoka. Proksimalni dio dlana jedne ruke stavimo na sredinu prsnog koša i prekrijemo

ga drugim dlanom, s time da ruke smještamo na sredinu donje polovine prsne kosti. Omjer 30 pritisaka prema 2 udisaja se preporuča kada oživljavanje provodi jedan

spašavatelj, izvan bolnice, bilo da je unesrećeni odrasli ili dijete.

KPR samo vanjskom masažom srca

Zdravstveni djelatnici, kao i laici, priznaju da s nelagodom pristupaju umjetnom disanju usta-na-usta kod nepoznate žrtve srčanog zastoja. Kod odraslih, ishod vanjske masaže srca bez umjetnog disanja je značajno bolji od ishoda kad se uopće ne oživljava. Može se provoditi KPR-a samo vanjskom masažom srca, ako ne možemo ili ne želimo provoditi umjetno disanje. Ipak kombinacija vanjske masaže srca i umjetnog disanja je puno bolja metoda oživljavanja.

Oživljavanje djece i utopljenika

Umjetno disanje, kao i vanjska masaža srca, važni su kod unesrećenih kojima su rezerve kisika ispražnjene - otprilike 4-6 minuta nakon kolapsa zbog fibrilacije, odnosno odmah nakon kolapsa kod srčanog zastoja zbog nedostatka kisika ( utapljanje).

Postupci oživljavanja kod djece: • Primijenite 5 početnih udisaja prije početka vanjske masaže srca • Jedan spašavatelj radi KPR tijekom 1 minute prije odlaska po pomoć. • Utisnite prsni koš za otprilike trećinu njegove dubine; koristeći dva prsta za djecu do 1 godine, te jednu ili dvije ruke za djecu do 8 godina, ovisno o osjećaju da se utiskuje dovoljno duboko. Spomenuta modifikacija, s 5 inicijalnih udisaja te 1 minutom KPR-a prije odlaska

samog spašavatelja po pomoć, može poboljšati ishod oživljavanja utopljenika. Ovu modifikaciju trebaju naučiti samo oni koji se posebno brinu o utopljenicima (npr. spašavatelji na plažama). Utapanje se lako prepoznaje. Laiku je, opet, teško utvrditi da li je srčani zastoj izravna posljedica ozljede ili trovanja. Takvi unesrećeni se stoga zbrinjavaju prema standardnom protokolu.


11

3. UPORABA AUTOMATSKOG VANJSKOG DEFIBRILATORA (AED)

Postoje određene napomene za slučaj kada AED-om rukuju laici i nemedicinsko osoblje. Standardni AED-i su pogodni za primjenu kod djece starije od 8 godina. Kod djece starosti između 1 i 8 godina koriste se elektrode za djecu odnosno pedijatrijski način rada AED-a, ako je moguće; ako nije, AED koristimo na uobičajeni način. Primjena AED-a se ne preporučuje kod djece mlađe od godine dana.

Slijed uporabe AED-a: 1. Uvjerite se da ste vi, žrtva i ljudi u blizini na sigurnom. 2. Ako žrtva nije pri svijesti i ne diše normalno:

• Pošaljite nekoga po AED i da pozove Hitnu medicinsku pomoć. 3. Započnite KPR prema smjernicama osnovnog održavanja života. 4. Odmah po dolasku defibrilatora:

• Uključite defibrilator i zalijepite samoljepljive elektrode. • Ako je prisutno više spašavatelja, KPR se provodi tijekom gore navedenih postupaka • Slijedite glasovne i znakovne upute. • Budite sigurni da nitko nije u kontaktu s unesrećenim kada AED analizira ritam

5. A. Ako je defibrilacija indicirana: • Uvjerite se da nitko nije u dodiru sa žrtvom. • Pritisnite tipku za defibrilaciju prema uputama (potpuno automatizirani AED-i automatski će izvesti defibrilaciju). • Nastavite prema glasovnim/znakovnim uputama.

B. Ako defibrilacija nije indicirana: • Odmah nastavite KPR u omjeru od 30 kompresija prema 2 udisaja. • Nastavite prema glasovnim/znakovnim uputama.

6. Nastavite slijediti upute sve dok: • Stručna pomoć stigne i preuzme reanimaciju. • Unesrećeni počne normalno disati. • Postanete iscrpljeni.

KPR prije defibrilacije

Preporuka ovih smjernica: defibrilacija odmah po dolasku AED-a. uz stalnu neprekinutu vanjsku masažu srca. Potpuno automatizirani AED-i

Prepoznavši ritam koji zahtjeva defibrilaciju, potpuno automatizirani AED će izvršiti defibrilaciju bez sudjelovanja spašavatelja.

4. BLS DJECE

Kada je povrijeđen roditelj uvijek moramo paziti na nepovrijeđeno dijete i nikada ga ne smijemo ostaviti samo.

HGSS

12

Kada god je to moguće moramo potražiti osobu kojoj dijete vjeruje. Najbolje da je to majka. Na taj način će dijete sve svoje strahove potisnuti, biti će kooperativnije i moći ćemo dobiti vrijedne i važne informacije od djeteta. Pomoć kod stradavanja djeteta:

- maknuti dijete u sigurnu zonu - zvati hitnu - BLS mjere - smiriti dijete i roditelje - zaustavljanje krvarenja djetetu - imobilizirati uganuća i iščašenja - imobilizacija prijeloma - zaštita od hladnoće i zagrijavanje - borba protiv nastanka šoka ( položaj tijela) Važno: - djeca se pothlađuju puno brže od odraslih, imaju puno veću površinu tijela u odnosu na težinu te je gubitak topline preko kože brži. Gubitak topline preko glave je također značajan. - djeca su osjetljivija na sunce nego odrasli. Koža je tanka i lako na suncu izgori, a slabija kosa na glavi dovede lakše do sunčanice - izmjena vode i gubitci vode iz tijela su brži u odnosu na odrasle - glava djeteta je velika u odnosu na tijelo, kod postavljanja na vakuum madrac moramo voditi računa da podmetnemo deku pod ramena kako bi spriječili savijanje vrata. Za sve postupke oko prve pomoći djetetu potrebno je više od jednog spašavatelja - sve nabrojano je kod vrlo male djece još više izraženo

Osnovno održavanje života djece

Ne reagira ?

Zvati pomoć

Otvoriti dišni put

Ne diše normalno ?

5 udaha

30 kompresija

2 udaha 30 kompresija


13

Omjer kompresija : ventilacija

Prema ERC-ovim preporukama, omjer kompresija : ventilacija ovisi o tome da li je nazočan jedan ili više spašavatelja. ERC preporuča da bi spašavatelji-laici, koji su obično izobraženi samo tehnikama koje primjenjuje jedna osoba, primjenjivali omjer 30:2, što je jednako kao u smjernicama za odrasle. Ovakav pristup omogućava oživljavanje djece s minimalnim dodatnim informacijama svakome koji je izobražen u tehnikama osnovnog održavanja života. Omjer 15:2 se preporuča u slučajevima kada je nazočno više spašavatelja.

Definicije dobnih skupina Dojenče je dijete mlađe od 1 godine. Dijete je između 1 godine života i puberteta.

Prihvaćanje jednog omjera kompresija: ventilacija za djecu bez obzira na dob, zajedno s promjenom donje dobne granice za korištenje automatskih vanjskih defibrilatora (AED) ukazuje da je ranija podjela djece iznad i ispod 8 godina života nepotrebna. Najlogičnije obilježje gornje dobne granice do koje se koriste pedijatrijske smjernice je početak puberteta što je i fiziološki završetak djetinjstva. Neprikladno je i nepotrebno formalno utvrditi početak puberteta; ako spašavatelj vjeruje da je žrtva dijete treba koristiti pedijatrijske smjernice.

Potrebno je razlikovati dojenčad i starije dijete, jer postoji nekoliko važnih razlika između ove dvije skupine.

Tehnika vanjske masaže srca Promjena definicije podjele prema dobi dozvoljava pojednostavljenje savjeta za

vanjsku masažu srca. Određivanje mjesta kompresije kod dojenčeta je sada isto kao za stariju djecu jer postoje dokazi da dosadašnje preporuke mogu rezultirati kompresijama gornjeg dijela abdomena.

Tehnika vanjske masaže srca kod dojenčeta ostaje ista: kompresija s dva prsta za jednog spašavatelja i tehnika dva palca s obuhvaćanjem prsnoga koša za dva ili više spašavatelja.

Za stariju djecu nema razlike u tehnici vanjske masaže srca s jednom ili dvije ruke. Naglasak je na postizanju odgovarajuće dubine kompresije s minimalnim prekidima koristeći jednu ili dvije ruke, prema sklonostima spašavatelja.

Redoslijed kod potpune opstrukcije dišnog puta stranim tijelom Smjernice za postupanje u slučaju opstrukcije dišnih putova stranim tijelom kod djece su pojednostavljene i sličnije su redoslijedu kod odraslih.

Redoslijed postupaka Spašavatelji koji su izobraženi u osnovnom održavanju života odraslih i nemaju

specifičnih znanja o reanimaciji djece mogu koristiti redoslijed postupaka za odrasle s iznimkom da pet puta inicijalno upušu zrak i nakon toga provode KPR oko 1 minutu prije nego otiđu po pomoć (vidjeti smjernice osnovnog održavanja života odraslih)

1. Osigurati sigurnost za spašavatelja i dijete. 2. Provjerite da li dijete reagira:

• nježno stimulirajte dijete i glasno upitajte: "Jesi li dobro?" • ne tresite dojenčad i djecu sa sumnjom na ozljedu vratne kralježnice.

HGSS

14

3a. Ako dijete reagira riječju ili pokretima: • ostavite dijete u položaju u kojem je nađeno (osigurajte da nije u dodatnoj opasnosti); • provjerite njegovo stanje i osigurajte pomoć ako je potrebno; • redovito ga ponovno procjenjujte.

3b. Ako dijete ne reagira: • glasno pozovite pomoć; • otvorite dišne putove djeteta zabacivanjem glave i podizanjem brade .. na početku, s djetetom u zatečenom položaju, postavite ruku na njegovo čelo i nježno zabacite glavu; .. istodobno podignite bradu djeteta s vrhom prsta (prstiju) ispod vrha brade. Ne pritiskati na meko tkivo ispod brade jer to može zatvoriti dišni put; .. ako su dišni putovi i dalje zatvoreni, pokušajte metodom potiskivanja donje čeljusti: postavite prva dva prsta obje ruke iza svake strane djetetove donje čeljusti i gurnite donju čeljust prema naprijed; .. obje metode je lakše primijeniti, ako se dijete pažljivo okrene na leđa.

Ako postoji sumnja na ozljedu vrata, dišne putove otvorite samo podizanjem brade ili potiskivanjem donje čeljusti. Ako je to neuspješno, malo zabacite glavu sve dok dišni putovi ne budu otvoreni.

4. Održavajući dišne putove otvorenima, gledajte, slušajte i osjećajte normalno disanje postavljanjem svog lica blizu lica djeteta i gledajući duž prsnoga koša:

• gledajte pokrete prsnoga koša; • slušajte šumove disanja uz nos i usta djeteta; • osjećajte gibanje zraka na svojim obrazima. • gledajte, slušajte i osjećajte ne duže od 10 sekundi prije odluke.

5a. Ako dijete diše normalno: • okrenite dijete u bočni položaj (vidjeti ispod); • kontinuirano provjeravajte disanje.

5b. Ako dijete ne diše ili diše agonalno (rijetko, nepravilno disanje): • pažljivo uklonite očiglednu opstrukciju dišnih putova; • u početku 5 puta upuhnite zrak; dok provodite umjetno disanje ocijenite da li postoji nagon na povraćanje ili kašalj kao odgovor. Takve reakcije ili njihova odsutnost dio su procjene "znakova cirkulacije" što će biti opisano kasnije. Umjetno disanje kod djeteta iznad 1 godine: • osigurajte zabačenu glavu i podignutu bradu; • stisnite kažiprstom i palcem ruke koja je na čelu mekani dio nosa držeći ga zatvorenim; • malo otvorite usta djeteta održavajući podignutu bradu; • udahnite i obuhvatite usnama usta djeteta. Budite sigurni da ste ih dobro začepili; • upuhnite odmjereno u usta kroz 1 – 1,5 sekunde promatrajući podizanje prsnoga koša; • održavajući zabačenu glavu i podignutu bradu, odmaknite svoja usta od žrtvinih i promatrajte spušta li se prsni koš kako zrak izlazi van;


15

• udahnite ponovo i ponovite taj slijed 5 puta. Djelotvornost umjetnog disanja se prepoznaje promatranjem podizanja i spuštanja prsnoga koša djeteta slično kao kod pokreta uzrokovanih normalnim disanjem.

Umjetno disanje kod dojenčeta:

• osigurajte neutralni položaj glave i podignutu bradu; • udahnite i ustima obuhvatite usta i nosne otvore dojenčeta. Budite sigurno da ste ih dobro obuhvatili. Ako kod starijeg dojenčeta nos i usta ne mogu biti obuhvaćeni, spašavatelj može obuhvatiti svojim ustima samo nos ili usta dojenčeta (ako se koristi nos treba zatvoriti usta da se spriječi izlaz zraka); • upuhnite odmjereno u usta i nos dojenčeta kroz 1 – 1,5 sekundi, dostatno da se postigne vidljivo podizanje prsnoga koša; • udahnite ponovo i ponovite taj slijed 5 puta. Ako imate poteškoće u postizanju djelotvornog upuhivanja zraka, dišni putovi su možda opstruirani: • otvorite usta djeteta i uklonite strano tijelo ako je vidljivo u usnoj šupljini. Ne pokušavajte naslijepo prstom ukloniti strano tijelo; • osigurajte odgovarajuću zabačenost glave i podignutu bradu, ali da vrat nije u potpunoj ekstenziji; • ako zabacivanje glave i podizanje brade nisu otvorili dišni putove, pokušajte metodom potiskivanja donje čeljusti; • učinite pet pokušaja kako biste postigli djelotvorno upuhivanje. Ako niste postigli djelotvorno upuhivanje zraka, započnite s vanjskom masažom srca.

6. Procjena cirkulacije djeteta. Ne duže od 10 sekundi: • gledajte znakove krvotoka koji uključuju kretnje, kašljanje ili normalno disanje (ne agonalno – to je rijetko, nepravilno disanje); • provjerite puls (ako ste zdravstveni djelatnik) ne duže od 10 sekundi; • kod djeteta iznad 1 godine – pipajte puls na vratu (karotidni puls); • kod dojenčeta – pipajte puls na unutarnjoj strani nadlaktice (brahijalni puls).

7a. Ako ste sigurno otkrili znakove cirkulacije unutar 10 sekundi: • nastavite s umjetnim disanjem, ako je potrebno, sve dok dijete ne započne samostalno djelotvorno disati; • okrenite dijete u bočni položaj ako je bez svijesti; • često ga ponovno procjenjujte.

7b. Ako nema znakova cirkulacije ili pulsa, puls je spor (ispod 60/min s lošom perfuzijom) ili niste sigurni:

• započnite vanjsku masažu srca; • kombinirajte umjetno disanje i vanjsku masažu srca:

HGSS

16

Vanjska masaža srca

Kod sve djece kompresija se radi na donjoj trećini sternuma. Kako bi se izbjegla kompresija gornjeg abdomena locirajte donji dio prsne kosti tako da pronađete ugao gdje se donja rebra spajaju u sredini. Sternum se pritišće jedan poprečni prst iznad toga mjesta. Pritisak treba biti dostatan da utisne sternum približno za 1/3 dubine prsnoga koša. Otpustite pritisak i ponavljajte ga brzinom od oko 100/min. Nakon 15 kompresija, zabacite glavu i podignite bradu te dvaput djelotvorno upušite zrak. Nastavite vanjsku masažu srca i umjetno disanje u omjeru 15:2.

Spašavatelji koji su sami mogu koristiti omjer 30:2, posebice, ako imaju teškoća u izmjeni između ventilacije i kompresije. Iako se vanjska masaža provodi brzinom 100 puta po minuti, stvarni broj u minuti biti će manji od 100 zbog stanki za umjetno disanje. Najbolja metoda vanjske masaže srca neznatno se razlikuje kod dojenčadi i djece.

Vanjska masaža srca kod dojenčadi

Kada je spašavatelj sam, provodi vanjsku masažu srca vrhovima dva prsta. Ako su dva ili više spašavatelja koristiti će tehniku obuhvaćanja prsnoga koša. Dva palca se postave ravno jedan uz drugog na donju trećinu sternuma (gore navedeno) s vrhovima postavljenim prema glavi dojenčeta. Ostalim dijelom obje ruke sa skupljenim prstima obuhvatite donji dio prsnoga koša tako da vrhovi prstiju podupiru leda dojenčeta. Pritisnite na donji dio sternuma s dva palca tako da ga utisnete približno za 1/3 dubine prsnoga koša dojenčeta. Vanjska masaža srca kod djece iznad 1 godine

Postavite korijen dlana jedne ruke iznad donje trećine sternuma (gore navedeno). Podignite prste kako ne bi pritiskali na djetetova rebra. Postavite se okomito iznad prsnog koša žrtve i s ispruženom rukom pritisnite sternum tako da se utisne približno za 1/3 dubine prsnoga koša. Kod veće djece ili slabijih spašavatelja to se najlakše postiže koristeći se objema rukama s isprepletenim prstima.

7. Nastavite reanimaciju sve dok: • dijete ne pokaže znakove života (spontane respiracija, puls, pokreti); • ne stigne kvalificirana pomoć; • postanete iscrpljeni.

Kada pozvati pomoć?

Od ključnog je značenja za spašavatelje da što prije potraže pomoć kada je dijete kolabiralo:

• kada je nazočno više od jednog spašavatelja, jedan započinje reanimaciju a drugi odlazi po pomoć; • ako je prisutan samo jedan spašavatelj, on će provoditi reanimaciju otprilike 1 minutu prije nego ode po pomoć. Kako bi se prekid KPR skratio, ponijeti će sa sobom dojenče ili malo dijete dok poziva pomoć; • jedina iznimka za provođenje KPR 1 minutu prije nego se ode po pomoć je slučaj posvjedočenog iznenadnog kolapsa djeteta kada je spašavatelj


17

sam. U tom slučaju srčani zastoj je vjerojatno aritmogenog podrijetla i dijete će trebati defibrilaciju.

Potražite pomoć odmah ako nema nikoga tko bi to učinio osim vas. 5. STABILNI BOČNI POLOŽAJ To je položaj u koji se postavlja pacijent u besvjesnom stanju koji spontano diše. Postavlja se zbog toga kako bi se u tom položaju održavali otvoreni dišni putovi. U ležećem položaju postoji opasnost od gušenja jezikom, čiji tonus u besvjesnog pacijenta slabi i jezik pritišće stražnji zid ždrijela i na taj način blokira dišni put. Bočni položaj osigurava prohodnost dišnog puta jer se jezik potiskuje prema naprijed. U tom položaju je moguć i transport besvjesnog pacijenta. Kod sumnje na prijelom vratne kralježnice postoji opasnost od gušenja te se preporuča bočni položaj. Postavljanje bočnog položaja:

- spašavatelj klekne pokraj pacijenta u visini trbuha - ruku pacijenta koja je bliža njemu podiže pod pravim kutom, savijenu u laktu iznad

glave - dlan ruke koja je dalje stavlja na suprotni obraz - savija suprotno koljeno jednom rukom, a drugom hvata za suprotno rame te

povlači pacijenta prema sebi i postavlja ga na bok - kontrola disanja, postavljanje dlana ispod brade, otvaranje usta Zaključak: - spontano disanje i cirkulacija su preduvjet za postavljanje pacijenta u bočni položaj - ovakvim položajem usta omogućava se isticanje povraćenog sadržaja iz usta i

oslobađa se pritisak jezika na stražnji zid ždrijela - Ovakav položaj je opasan kod sumnje na prijelom vratne kralježnice i postoji

mogućnost pogoršanja ozljede. Tada drugi spašavatelj mora pridržavati glavu da se ne pomakne prilikom manevra okretanja bolesnika. Korisno je i imobilizirati vratnu kralježnicu udlagom ili improviziranim sredstvom.

- Prije postavljanja u bočni položaj potrebno je pregledati bolesnika da li ima fraktura te ih kod okretanja treba pridržavati kako se ne bi stanje prijeloma pogoršalo i izazvalo nepotrebnu bol

- Povreda grudnog koša: bočni položaj na strani koja je ozlijeđena 6. STRANO TIJELO Dišni put može biti blokiran potpuno ili djelomično stranim tijelom kao što je zalogaj, zubna proteza, kovani novac, sitne igračke ili sl. Iznenadnim zatvaranjem dišnog puta dolazi do gušenja koje je po život opasno. Smrt ako se nešto hitno ne poduzme nastupa u roku od nekoliko minuta. Sumnja na aspiraciju stranog tijela se postavlja kada vidimo znakove iznenadnog gušenja kod odraslih osoba tijekom jela, ili djece koja se igraju sitnim predmetima. Kada se to dogodi odrasloj osobi ona se drži za vrat i krklja i vidimo da ne može udahnuti, te postaje plavičasta. Na gušenje stranim tijelom moramo posumnjati i kada pokušavamo nekome dati umjetno disanje, ali prilikom svakog pokušaja ne uspijevamo podići grudni koš. ( 2 neuspješna udisaja u dvije serije od pet udisaja). Pomoć: Nekompletna blokada dišnog puta osoba kašlje vrlo teško, ali još uvijek sama diše: - ohrabrujemo bolesnika na kašljanje - jakim udarcima između lopatica pokušavamo mobilizirati strano tijelo

HGSS

18

- ako je moguće dajemo kisik - ako se situacije ne popravlja zovemo hitnu službu kompletna blokada dišnog puta osoba ne može nikako udahnuti, niti kašljati, postaje plava i ne vidimo pokretanje grudnog koša.: A. sve dok je osoba pri svijesti izvodimo Heimlichov manevar u stojećem položaju

unesrećenog. Pri tome spašavatelj stoji iza osobe. Mjesto koje mora pritisnuti je između pupka i žličice. Obuhvatimo osobu rukama i primimo se za šake, palčeve okrenemo na mjesto pritiska iznad pupka. Povlačimo šaku prema nazad i gore snažno i brzo. Postupak ponavljamo dok strano tijelo ne istjeramo van ili dok se osoba ne onesvijesti.

B. Kada osoba izgubi svijest: - pacijenta položimo na leđa na tvrdu podlogu - oslobodimo dišne putove podizanjem brade i zabacivanjem glave, pogledamo

usnu šupljinu da li vidimo strano tijelo i da li ga možemo izvaditi - pet pokušaja za dva normalna udisaja sa podizanjem grudnog koša - pet grudnih kompresija svake sekunde jedan - povratak na provjeru usne šupljine

Heimlichov hvat se temelji na stvaranju tlaka, iznenadnim pritiskom na trbuh prema

gore, u plućima. Tim pokretom izazivamo umjetni iskašljaj. Nakon svake serije pritisaka moramo provjeriti da li se u ustima pojavilo strano tijelo. Kod djece mlađe od godinu dana se ne izvodi ovaj manevar zbog velike opasnosti od povrede unutarnjih organa.

Strano tijelo u dišnim putovima kod djece Postupak: Nekompletna opstrukcija dišnih putova: dijete kašlje i otežano diše:

- podstičemo kašalj - kada je moguće dajemo kisik - ako se situacija ne popravlja zovemo hitnu - nema udaraca u leđa jer kod djece strano tijelo može pasti dublje

kompletna opstrukcija dišnih putova: dijete ne kašlje, ne diše, plavo je i nema vidljivih pokreta grudnog koša: A dok god je dijete pri svijesti pokušavamo Heimlichovim zahvatom djetetu izbaciti strano tijelo B kada je dijete bez svijesti: 1. postavljamo ga na leđa na tvrdu podlogu 2. otvaramo dišni put, glava u položaju njušenja, brada podignuta, provjera usne šupljine zbog ev. stranih tijela u ustima 3. od pet pokušaja ventilacije dva moraju biti efikasna 4. dijete okrenemo na trbuh u jednoj ruci držimo dijete, okrenuto na trbuhu i držimo glavu, a drugom rukom udaramo snažno između lopatica djeteta 5 pet torakalnih kompresija svake sekunde 6. vraćamo se na točku dva 7. ako bolesnik može dva puta normalno udahnuti kontroliramo cirkulaciju Važno. - kod djece mlađe od 12 mjeseci Heimlichov hvat je zabranjen jer može izazvati značajna oštećenja unutarnjih organa abdomena.


19

- kod djece mlađe od 12 mjeseci srčanu masažu radimo sa dva prsta. - kod djece od 1-8 godina masaža se radi jednom rukom -kod problema sa disanjem pozovi liječnika - kada je spašavatelj sam pokušava jednu minutu izvaditi strano tijelo, a tek tada ide po pomoć ili zove pomoć

7. ALS ALS su mjere koje poduzima liječnička ekipa kad preuzme oživljavanje. Bolesnik se tretira medikamentima i drugim mjerama, te se pod kontrolom liječnika prevozi u bolnicu.

Liječnički tim za ALS, mjere: - nastavak BLS mjera - monitoring bolesnika EKG ( puls frekvencija i poremećaj ritma rada srca), mjerenje tlaka, pulsna oksimetrija ( mjerenje kisika u krvi), mjerenje tlaka, temperature, mjerenje ugljičnog dioksida ( kapnometrija), određivanje šećera u krvi - venski pristup zbog davanja lijekova i infuzija kako bi što prije i efikasnije djelovali, - anesteziranje bolesnika - umjetni disanje, intubacija i postavljanje bolesnika na mehaničku ventilaciju respirator - upotreba lijekova: analgetika, drugi specifični lijekovi koji brzo djeluju kada se daju venskim putom, daju se infuzije velika količina kako bi se spriječio šok i krvarenje - elektroterapija za srce: kardioverzija, popravljanje nepravilnog srčanog ritma kada je prisutna cirkulacija, defibrilacija kada srce fibrilira - kirurške metode: torakalna drenaža (drenaža prsnog koša), konikotomija, repozicije iščašenja i prijeloma - imobilizacije: vakuum madrac, KED, šanci i sl. - trijaža bolesnika podjela u kategorije kojoj će se pružiti prva pomoć i koja ima prioritet transporta - izbor bolnice u koju vozimo bolesnika ovisno o bolesti, povredi koju ima i mogućnostima bolnice, kao npr. CT, JIL, neurokirurgija i sl. - proglašavanje smrti kod bolesnika koji se oživljava Uloga pomoćnika u ALS djelovanju Kad dođe medicinska ekipa spašavatelji nastavljaju pomagati u oživljavanju. Slijedeći liječničke upute. I stoji na raspolaganju medicinskoj ekipi.

HGSS

20

IV poglavlje PREGLED UNESREĆENOG

1. Uvod 2. Pregled unesrećenog 3. Nadzor povrijeđenog 4. Uklanjanje odjeće 5. Uklanjanje zaštitne kacige 6. Nadzor vitalnih parametara 7. Simptomi i znakovi

1. UVOD

Svako medicinsko djelovanje počinje pregledom unesrećenog. Na prvom mjestu, prije samog pregleda unesrećenog, je vlastita sigurnost i sigurnost onoga kojeg pregledavamo. To znači da najprije moramo otkloniti opasnost po nas, iznijeti unesrećenog na sigurno i tek tada pristupiti pregledu i intervenciji. Neposredno prije pregleda na mjestu nesreće utvrđujemo način povređivanja, procjenjujemo kako je bila jaka sila koja je djelovala na unesrećenog što nam indirektno govori i o težini stradavanja i težini ozljeda koje su nastale djelovanjem jakih sila. Sasvim je jasno da je pad sa visine od 10 tak metara djelovanje jakih sila koje uzrokuju višestruke prijelome i povrede, za razliku od pada prilikom pokliznuća na ravnom terenu. Kad procijenimo da su djelovale jake sile na unesrećenog moramo imati na umu da se može raditi o vrlo ozbiljnim povredama koje su često puta i po život opasne. Tek kada smo osigurali sebe i unesrećenog, procijenili mehanizam djelovanja sila, i zaštitili se rukavicama pristupamo pregledu unesrećenog. Pregled unesrećenog se sastoji od brzog pregleda i kompletnog pregleda. Unesrećeni prilikom pregleda može imati višestruke i raznovrsne povrede po tijelu koje mogu biti lake, teške, po život opasne i konačno postoje stanja koja neposredno ugrožavaju život unesrećenog. Kod tih stanja, ako ne interveniramo brzo i pravilno unutar nekoliko minuta unesrećeni će podleći ozljedama. Cilj brzog pregleda je prepoznati stanja koja ugrožavaju život te kada ih prepoznamo hitno interveniramo. Kada se uvjerimo da ne postoji neposredna opasnost po život unesrećenog pristupamo kompletnom pregledu koji obuhvaća pregled cijelog tijela od glave do pete. Cilj pregleda je detaljno i brzo pregledati cijelo tijelo po unaprijed utvrđenom redoslijedu kako se ne bi preskočio niti jedan dio tijela. Nakon učinjenog pregleda donosimo odluku o intervencijama koje su potrebne prije transporta, određujemo vrstu transporta i određujemo težinu povreda unesrećenog.

2. PREGLED UNESREĆENOG

Brzi pregled Cilj ovog pregleda je procijeniti da li postoji neposredna opasnost po život, a sadržava slijedeće korake. Procjena situacije postoji li opasnost za tebe ili za žrtvu, ako postoji uklonimo opasnost, ako ne, pristupimo pregledu.

Prvi korak kod pregleda je utvrđivanje stanja svijesti unesrećenog. Prije svake odluke prvi korak je prihvatiti glavu unesrećenog i držati je nepomičnom istovremeno pozivajući unesrećenog sa pitanjem Što se dogodilo?, ako je pri svijesti objašnjavamo


21

tko smo, što radimo, pitamo o bolovima, simptomima i sl. Cilj ovog manevra je od samog početka osigurati nepokretanje glave zbog mogućih povreda vratne kralježnice koje bi se našim nepažljivim postupcima mogle pogoršati. Provjera stanja svijesti Provjeravamo budnost unesrećenog jer svaka povreda mozga ili bolest imaju direktnog utjecaja na stanje svijesti. Svako pogoršanje svijesti direktno ukazuje na ozbiljnost povrede ili bolesti. Provjeravamo stupnjeve svijesti: potpuna budnost: odgovara na pitanja suvislo , orijentiran je u vremenu i prostoru pospanost i smetenost: na poziv otvara oči, pospan, odmah poslije zatvara oči, usporeno odgovara na pitanja, može biti poremećaja u orijentaciji u vremenu i prostoru, koma: ne odgovara na pozive, na bolne podražaje miče rukama i nogama, ciljano se brani od bolova ili se pomiče potpuno bez cilja duboka koma: nema nikakvog odgovora na pozive i bolnu stimulaciju Svijest može biti potpuno prisutna ili je ozlijeđeni u nesvijesti. Za brzo određivanje razine stanja svijesti služimo se brzom procjenom po sistemu AVPU. A alert ( budan) unesrećeni je potpuno budan, V voice ( glas) unesrećeni je pospan ili potpuno spava, ali kada ga dozovemo on otvara oči, P pain ( bol) unesrećeni je bez svijesti, ali se budi ili reagira na bolni podražaj pritiskom ili štipanjem ključne kosti i konačni stadij U unresponse ( bez reakcije) unesrećeni je bez svijesti i ne reagira na poziv i bolni podražaj. Stanje svijesti na razini kada reagira na bol je vrlo težak poremećaj svijesti, unesrećeni je životno ugrožen i potrebne su hitne medicinske mjere, uz prisutnost doktora, stalan nadzor unesrećenog i brzi transport u bolnicu. Nakon procjene stanja svijesti slijedi brzi pregled po ABC principu. A airway dišni put. Provjera prohodnosti dišnog puta. Podizanjem brade, donje čeljusti podiže se i jezik te se, ako postoji blokada dišnog puta jezikom, on oslobađa i stvaraju se uvjeti da unesrećeni diše, ako ne postoji neki drugi uzrok zašto ne diše. Drugi razlozi zašto unesrećeni ne diše je strano tijelo ili tekućina u ustima i ždrijelu. Ako utvrdimo takvu blokadu dišnog puta pristupamo otklanjanju blokade ( opstrukcije) postavljanjem žrtve u bočni položaj, odstranjivanje prstima ili odstranjivanjem aparatima za sukciju. Prilikom podizanja brade i donje čeljusti povrijeđenih moramo uvijek voditi računa da se može raditi o povredi vratne kralježnice te prilikom tog zahvata ne smijemo pomicati glavu nego nam neko pomaže pridržavati glavu, a mi podižemo bradu ili samo pridržavamo glavu i istovremeno podižemo bradu cijelo vrijeme vodeći računa o održavanju osovine vrata i ne pomicanje vratne kralježnice i glave. B breathing disanje. Kada smo sigurni da smo podizanjem donje čeljusti i čišćenjem osigurali prohodnost dišnog puta provjeravamo disanje. Provjeravamo slušanjem, gledanjem i osjećanjem. Pregled disanja traje deset sekundi nakon čega utvrđujemo da li ima ili nema disanja. Ako nema disanja i sam si zovi pomoć. Provjera disanja Mjerimo frekvenciju disanja i slušamo neuobičajene zvukove i poteškoće prilikom disanja. Normalna frekvencija disanja kod odraslih je 12-16 u min. a kod djece 20-30 u min. Kod provjere disanja slušaj disanje i gledaj gibanje prsnog koša. Ako se radi o djeci korisno je prisloniti ruku na prsa i brojati udisaje i pažljivo pratiti da li postoje teškoće u disanju. Bilježe se slijedeći znaci:

HGSS

22

frekvencija: broj udisaja u minuti dubina udisaja: duboko ili površno disanja lakoća disanja: lako, otežano bolno i sl. Čujno : tiho ili glasno i karakteristika šumova

Ako je disanje prisutno procjenjujemo da li je ubrzano ili usporeno, plitko ili duboko, da li ima prekida prilikom disanja i da li se čuju kakvi fenomeni u udisaju ili izdisaju. C cirkulation krvotok Poslije provjere disanja provjeravamo cirkulaciju pipanjem pulsa na vratu i zapešću. Provjera traje također deset sekundi. Ako nemamo disanja i pulsa pristupamo BLS protokolu. Ako je unesrećeni u nesvijesti, ali diše i ima pulsa postavljamo ga u sigurni bočni položaj. Provjera pulsa Srce se steže ( kontrahira) kako bi pumpalo krv u arterije i pri tome se arterijama širi val kojega možemo osjetiti kao pulzaciju. Ti se valovi najbolje osjete na mjestima gdje su arterije blizu kože. Takva mjesta su kod odraslih na zapešću sa strane palca ( radijalni puls) ili na vratu postrance od Adamove jabučice ( karotidni puls ) . Kod djece je puls najbolje pipati na nadlaktici sa unutrašnje strane. Za odrasle je normalna frekvencija pulsa 60-80 u minuti , a kod djece više. Kada se pipa puls najbolje je koristiti više prstiju ( tri ) tako da prislonimo jagodice duž smjera pružanja arterije. Pritisak na arteriju mora biti umjeren jer se može dogoditi da ako previše stisnemo puls ne osjetimo. Bilježimo slijedeće značajke: frekvenciju: broj udara u minuti snagu : jaki udarci ili slabi udarci na jagodicu prsta ritam : pravilan ili nepravilan Ako je prisutan puls utvrđujemo da li je pravilan, da li ga lako pipamo ili je slab.

Uz pregled cirkulacije obavezno je osmotriti cijelo tijelo u potrazi za očiglednim i jakim krvarenjem i ako ga uočimo moramo odmah krvarenje zaustaviti na načine kako je to opisano u odgovarajućim poglavljima.

Slijedi određivanje stanja kože i to boje, i izgleda. Koža može biti blijeda, plava, crvena i sl., može biti suha, vlažna, topla hladna.

Potom određujemo kapilarno punjenje prislanjanjem prsta na grudnu kost. Prst prislonimo brojeći do pet nakon toga popustimo pritisak prsta i gledamo za koliko sekundi će se vratiti normalna boja kože. Normalno se boja kože vrati za dvije sekunde.

Uz cirkulacijski pregled ide i mjerenje saturacije krvi ( zasićenost krvi kisikom) i mjerenje tlaka ako imamo na raspolaganju odgovarajuću opremu. ( tlakomjer i pulsni oksimetar). Provjera tjelesne temperature Normalna tjelesna temperatura je 37° C. Povišena govori o nekoj upali , a snižena o hipotermiji uzrokovanoj izlaganju tijela hladnoći ili boravku u hladnoj vodi, vlažnom prostoru i sl. Više o tome u poglavlju o hipotermiji Donošenje odluke


23

Nakon brzog ABC pregleda donosimo odluku o daljnjim postupcima ( zavoji, imobilizacije,), vrsti pregleda te vrsti i brzini transporta. Tu imamo nekoliko mogućnosti. Ako se na osnovu načina ozljeđivanja, brzog pregleda zaključimo da se radi o potencijalno teškom ozljeđivanju pristupamo kompletnom pregledu. Međutim ako se radi o izoliranoj lokalnoj povredi posjekotini, uganuću ili sl. pristupamo samo lokalnom pregledu ozlijeđene regije. Lokalni pregled i intervencija su daleko rjeđi, a ako imamo dvojbe da li se radi o izoliranoj povredi uvijek pristupamo kompletnom pregledu jer na taj način stičemo točnije saznanje o težini ozljeđivanja unesrećenog. Kompletni pregled

Kada smo posve sigurni da nema neposredne opasnosti po život, dakle nije ugroženo disanje i cirkulacija pristupamo detaljnijem ili potpunom pregledu koji ima za cilj odrediti vrste povreda iz čega onda proizlazi i način i brzina naše intervencije. Uz fizički pregled unesrećenog ispitujemo što se i kako dogodilo, te ohrabrujemo unesrećenog i bilježimo osnovne podatke. Povijest bolesti: je niz podataka koje nam daje unesrećeni o sebi ( ime, adresa, telefon i sl. ) , nezgodi (kada je nastala, gdje i sl.) okolnostima itd. Kako je došlo do nezgode, ili kada je počelo oboljenje, kada je zadnji put jeo, uzima li kakve lijekove, da li je kada bio bolestan . dob, u kakvoj se okolini dogodila nezgoda ( toplo hladno vlažno ), spol, pregledaj robu unesrećenog sa svjedocima naravno i traži ev. podatke o bolesti, lijekovima kod sebe i sl. Saznaj ako je moguće sve o mehanizmu i okolnostima nezgode te sili koja je pri tome djelovala jer to može poslužiti u procjeni težine povrede, a i mogućim posljedicama i komplikacijama.( visina pada, jačina udara, sudara i sl.) Ova procjena je osobito važna kada je unesrećeni u nesvijesti. Tada procjena ide iz promatranja mjesta nezgode i razgovora sa ev. očevidcima povređivanja.

Prije kompletnog pregleda moraju biti osigurane vitalne funkcije ( disanje cirkulacija i zaustavljena velika i očigledna krvarenja). Pregledava se od glave do pete. Cilj ovakvog pregleda je uočiti svaku moguću povredu izvana i pretpostaviti moguće unutrašnje povrede. Pitamo, gledamo i opipavamo. Pregled unesrećenog Za vrijeme pregleda će se možda morati uklanjati odjeća. Odjeću skidamo vrlo oprezno i pažljivo i ne više nego je potrebno. Kod pregleda se držimo redoslijeda pravila “pregled od glave do pete” :

Glava: - pitanje bolovi i gdje?

- gledamo ima li rana, strano tijelo, vidljivih koštanih elemenata, promatramo uši, nos i usta

- pipamo: da li ima oteklina, deformiteta i sl. Vrat:

- bolovi i gdje? - Rane, strana tijela - otekline deformiteti

Grudni koš - bolovi i gdje? Probadanje, osjećaj pritiska, bolovi u kralježnici

- rane strana tijela - otekline deformiteti ili krckanje rebara

HGSS

24

- pregled grudnog koša u četiri segmenta Trbuh

- bolovi i gdje? - rane strana tijela, koštani dijelovi - jako napet trbuh, nestabilna zdjelica

Zdjelica - pregled zdjelice pritiskom s strane - pregled zdjelice pritiskom odozgo - napomena: zdjelicu ne pregledavamo odozgo ako se radi o boleovim prilikom

pregleda sa strane Leđa, kralježnica

- bolovi i gdje? Osjet i pokretljivost nogu ili ruku - rane strana tijela - otekline deformiteti i bolovi kod pipanja

Ruke i noge - bolovi i gdje? Da li osjete prste i mogu li ih micati

- rane, strana tijela, koštani dijelovi, nenormalan položaj - otekline deformiteti Prilikom kompletnog pregleda koristi se obrascem pregleda. Ozljede za koje

zaključite da su ozbiljne nalažu brzi transport, po mogućnosti helikopterom uz obavezno pozivanje liječnika i/ili njegovu prisutnost.

U alpskim zemljama je svaka ozljeda koja ozbiljno utiče na zdravlje i pokretljivost osobe indikacija za hitno pozivanje liječnika Kratki rezime algoritma pristupa unesrećenom

- vlastita sigurnost - izvlačenje unesrećenog iz opasne zone - provjera vitalnih funkcija - stanje svijesti ima nema - disanje diše ili ne - krvotok( cirkulacija) ima nema - BLS ako je potrebno - Kompletan pregled unesrećenog od glave do pete - Obrazac pregleda unesrećenog

................................... S A M O B O R korisna kratica za uzimanje podataka od unesrećenog ako je pri svijesti

- Simptomi koje unesrećeni ima nakon povrede - Alergija na lijekove ili hranu ako postoji - Medikamenti lijekovi koje unesrećeni uzima - Obrok zadnji obrok - Bolesti prijašnje bolesti - Opis događaja što se dogodilo - R ništa


25

Obrazac za pregled unesrećenog

1. PREGLED NAKON DOLASKA NA MJESTO NESREĆE Ime i prezime :………………………………………………… ……………... Adresa :…………………………………………………………………………… Vrijeme dolaska :……………………..Vrijeme dojave :……………………………. 1.1 Svijesti: Budan……….,Glas………..,Bol………………..Koma…………………... 1.2 Dišni put : prohodan……………………..neprohodan………………………O2 1.3. Disanje: frekvencija................ritam pravilan…………..ritam nepravilan……………. amplituda: normalno........, plitko........., duboko.........., s prekidom................ poteškoće pri disanju………………………………………………………... 1.4. Cirkulacija: puls…………ritam pravilan……………..ritam nepravilan………….. koža: T............, znojenje.....................boja kože……………………. kapilarno punjenje:.....sek.SpO2.................Tlak........................................ ODLUKA 1.5. Glava: rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi.……….………………………... nos krvarenje………..likvor………uši krvarenje…………..likvor………….. 1.6. Vrat : rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi.…………….………………… vratne vene povećane..da...ne.. pomak dušnika da ne lijevo desno................ 1.7 Grudni koš : rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi............................................. krepitacije..................................................................................................... slušanje disanja čuje.............ne čuje L/D, srce........čujem.....ne čujem....... 1.8. Trbuh: rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi………………………………... 1.9.Zdjelica:rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi…….…………………………... 1.l0.Leđa:rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi………………………………… 1.11.Noge:rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi.........…………………………….. osjet...................................., motorika...................................………………... 1.12.Ruke:rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi……………………………... osjet……motorika……… 1.13.Opskrba rane: zavoj………, prvi zavoj……….kompresivni zavoj…..hanzaplast….. 1.14.Imobilizacija : ovratnik….,udlaga……………………….,KED………,madrac……. Ostalo………………………………………………………………... 2. STANJE SVIJESTI Koma Glasgow Skala: oči otvara : 4. spontano, 3. na poziv, 2. na bol, 1. ne otvara Govor: 5.orijentiran, 4. smeten, 3. neadekvatan, 2.nerazumljiv, 1. ne odgovara Motorika:6 na komandu, 5 ciljano na bol, 4. bez cilja na bol, 3. flex grčevi, 2. ekstenzioni grčevi, 1. bez odgovora......................................... Zjenice oblik : uske..............., široke................ normalne...................... Reakcija na svjetlo: da.................., ne....................... sporo........................... Osjet i pokretljivost : ruke............................. noge............................................ 3. SIMPTOMI:..................................................................................................................... 4. ALERGIJA:...................................................................................................................... 5. MEDIKAMENTI............................................................................................................ 6. OBROK: ……………………………………………………………………. 7. BOLESTI:………………………………………………………………... 8. OPIS DOGAĐAJA:………………………………………………………………… 9. ODLUKA:……………………………………………………………………………

HGSS

26

3. NADZOR POVRIJEĐENOG Pregledavaj unesrećenog pažljivo, sistematično, uvijek ohrabrujući i smirujući. Ne budi agresivan i paničan, ukloni nepotrebne promatrače i izbjegavaj nepotrebno pomicanje unesrećenih. Prioriteti nadzora :

- uvijek vodi računa o vitalnim funkcijama: disanje i cirkulacija - kontrola dišnog puta, uvijek mora biti otvoren dišni put - kontrola krvarenja - tretiraj velike rane i povrede - imobiliziraj prijelome i povrede zglobova - pravilno tretiraj preostale povrede i stanja - pravilno nadziri vitalne parametre i bilježi ih - kontroliraj zavoje i imobilizacije

Odredi stanje i način transporta, prati vitalne parametre tijekom transporta ( svijest i disanje, EKG i sl.) U slučaju pogoršanja općeg stanja zaustavljaj transport i provjeri krvarenje i ostale parametre. Ništa na usta jer je moguća hitna anestezija u bolnici. Ne uzimati alkohol i ne pušiti. Brini za osobne stvari povrijeđenog. U prvoj pomoći nema lijekova koje smiju davati laici. Preporuča se jedino analgetika ( paracetamol ili aspirin) . Kad govorimo o lijekovima ne smiju se davati po svom nahođenju ili kupovati u ljekarni i davati svakom unesrećenom. Kod lijekova treba voditi računa o slijedećem: - da li je u skladu sa stanjem unesrećenog - rok trajanja lijeka - da li je uzet kako je propisano - strogo poštuj upozorenja na uputi lijeka - ne prekoračuj propisanu dozu 4. UKLANJANJE ODJEĆE Uklanjanje odjeće je potrebno kako bi se moglo pravilno i kompletno pregledati unesrećenog i kako bi mu se mogao pružiti pravilan tretman. Pri tome treba voditi računa da žrtvu ne pomičemo više nego što je potrebno i ako je moguće da to radimo uz njenu privolu. Uklonimo samo onoliko odjeće koliko je potrebno i ne uništavajmo ju ako nije velika nužda. Ako uklanjamo odjevni predmet rezanjem režimo kad je god moguće po šavovima. Moramo nastojati održavati toplinu tijela unesrećenog ne izlažući ga previše hladnoći. Posebnu pažnju treba posvetiti bolovima koje skidanje izaziva. Ponekad je bolje prestati sa skidanjem, ako to izaziva velike bolove, a situacija to dozvoljava. Uklanjanje odjeće sa donjih ekstremiteta Kod skidanja cipela prihvati potkoljenicu jednom rukom, a drugom skidaj cipelu. Ako se radi o visokoj cipeli ponekad je nužno cipelu razrezati po zadnjem šavu. Skidanje čarapa nježno motanjem , a ako je to nemoguće škarama dok drugom rukom odmičemo čarape od kože.


27

Nježno pomakni hlače iznad povrede, ako je potrebno otkopčaj hlače kako bi ih mogao skinuti. Uklanjanje odjeće sa gornjeg dijela tijela Otpusti svaki pritisak otkapčanjem dugmadi, zatvarača i sl. i nježno skini odjeću preko ramena. Oslobodi rame na zdravoj strani , a potom idi na povrijeđenu uvijek nastojeći povrijeđenu stranu što manje pomicati jer to izaziva bolove. Ono što se ne može otkopčati pažljivo pomakni od struka prema gore , zatim skini preko zdravog ramene, potom preko glave i tek tada preko povrijeđenog dijela ruke ili ramena. 5. UKLANJANJE ZAŠTITNE KACIGE

Zaštitna kaciga se uklanja samo u slučajevima kada je potreban daljnji tretman na glavi kao što je na primjer održavanje prohodnosti dišnog puta, zaustavljanje krvarenja i sl. Kada se skida treba voditi računa da se može raditi o prijelomu vratne kralježnice te se pokreti glave i vrata moraju izbjegavati. Za skidanje kacige potrebne su dvije osobe. Jedna prihvaća vrat jednom rukom iza pridržavajući vrat i glavu, a drugom rukom pridržava bradu(donju čeljust). Drugi spasilac nježno pomiče kacigu uz prethodno otkopčavanje ili rezanje sigurnosnog remenja kacige. 6. NADZOR VITALNIH PARAMETARA Nadzor vitalnih parametara je važan zbog dvije stvari. Prvo može pomoći u identifikaciji specifičnih problema i drugo može sugerirati odnosno prepoznati promjene općeg stanja žrtve u smislu pogoršanja odnosno poboljšanja. Mora se provoditi kontinuirano, te se svaka promjena mora registrirati u protokolu namijenjenom za takve situacije. Vitalni parametri su disanje, puls, tlak, boja kože i temperatura tijela. Također je potrebno mjeriti tjelesnu temperaturu. Provjera tjelesne temperature Normalna tjelesna temperatura je 37 stupnjeva. Povišena govori o nekoj upali , a snižena o hipotermiji uzrokovanoj izlaganju tijela hladnoći ili boravku u hladnoj vodi, vlažnom prostoru i sl. Više o tome u poglavlju o hipotermiji 7. SIMPTOMI I ZNAKOVI

Simptomi i znakovi : Bolest ili povreda se prema van manifestiraju na dva osnovna načina:- simptomima koje unesrećeni može opisati i: -znakovima koje možemo i moramo vidjeti ili prepoznati na unesrećenom. Važno je istaknuti da neki znakovi mogu biti posve jasni i na prvi pogled prepoznatljivi, ali mogu biti i prikriveni do te mjere da potpuno nedostaju. Ako je unesrećeni u nesvijesti dišni put mora biti čist i otvoren. Povrijeđeni se ne smije bez veće potrebe pomicati i mora mu se osigurati maksimalni komfor i sigurnost. Ne skidaj odjeću, ako to nije neophodno. Budite brzi i oprezni, odlučni i ne donosite brzoplete zaključke. Pažljivo postupaj sa unesrećenim , ali dodir mora biti dovoljno jak kako bi se mogle otkriti neke promjene kao što su otekline,

HGSS

28

uganuća bolnih mjesta i sl. Ako je unesrećeni pri svijesti jednostavno ga pitamo za simptome koje osjeća. Procjena simptoma : simptom je ono što unesrećeni može osjećati i opisati. Pitaj što osjeća, da li postoje bolovi? Kakvi su? Gdje su počeli? Što pogoršava bol? Da li se događa kod pomicanja? Da li se pogoršava kod pomicanja i disanja? Ako bol nije povezana sa povredom pitaj kako je nastala, gdje je nastala? Pitaj za ostale simptome? Mučnina, vrtoglavica, vrućina, zimica, slabost, žeđ, itd. Ako situacija dozvoljava potvrdi simptome pregledom i nalaženjem znakova povrede ili oboljenja. Znakovi: znakovi su detalji koji se mogu vidjeti na unesrećenom, mogu se čuti, osjetiti pa čak i osjetiti mirisom. Mogu biti jedva primjetni, neprimjetni do očigledni. Oni jedva primjetni moraju se potražiti pomnim pregledom. U traženju znakova od presudnog značaja je stanje svijesti. Ako imamo nesvjesnog unesrećenog do dijagnoze povreda i oboljenja možemo doći na osnovu mehanizma i načina povređivanja, podataka koje daju očevidci i na osnovu znakova koje vidimo pregledom unesrećenog. Kod pregleda vrijedi pravilo “ upotrijebi svoja osjetila”. Traži slijedeće: otekline, krvarenja, promjenu boje kože, deformitete, osjeti ritam i snagu pulsa, slušaj disanje i osluškuj pri tome da li postoje neke nepravilnosti u ritmu, jačini, neobičnim zvukovima i sl. Dodirom traži po koži posebno grudnog koža šuškanje koje podsjeća na pravljenje grude snijega kao da se ispod kože nalaze mjehurići zraka. Posebnu pozornost obrati mjestima na tijelu koja su bolna. Registriraj osjetljivost iznad kostiju i promjene u obliku, veličini, boji i sl. Provjeri da li žrtva može normalno pokretati ruke i noge i da li može normalno funkcionirati. Simptomi i znakovi povrede ili bolesti svrstanih po načinu identifikacije:

unesrećeni može reći svoje simptome: bol, strah, zimica, gubitak osjeta, nenormalni osjeti, žeđ, mučnina, zujanje, bol na dodir ili pritisak, slabost, ukočenost, povremenu nesvjesticu, gubitak sjećanja, vrtoglavica, osjećaj prekinute kosti, osjećaj skore smrti.

znakovi koje možeš vidjeti: strah i bolan izraz lica, neuobičajene pokrete grudnog koša, opekline, znojenje, rane, krvarenje iz otvora tijela, osjetljivost na dodir, odgovor na pitanja, modrice, nenormalnu boju kože, grčevi mišića, otekline, deformitete, strana tijela, ubode iglom, povraćanje, inkontinencija, ( bježanje stolice ili mokraće) nemogućnost normalnog pokretanja dijelova tijela, ostale evidentne činjenice

možeš osjećati te znakove: vlažnost, nenormalnu tjelesnu temperaturu, otekline, deformitete, nepravilnosti, škripanje krajeva kostiju,

možeš čuti ove simptome: zvučno ili oslabljeno disanje, stenjanje, zvuk usisavanja ( povrede grudnog koša) odgovor na dodir ( jauk) , odgovor na pitanje, škripanje krajeva kostiju kada se pomiče jedan kraj preko drugog.

možeš osjetiti miris: acetona, alkohola, gorenja , plina ili dima, otopina ili ljepila, mokraće, stolice, kanabisa.


29

V poglavlje OZLJEDE

1. Uvod 2. Krvarenje i vrste krvarenja 3. Zaustavljanje krvarenja 4. Rane 5. Zavoji

1. UVOD

Utjecaj okoline u planini je posebno neugodan, a mogućnosti pomoći jako

ograničene nego što je to u dolini. Zbog toga ozljede u planini moramo shvatiti ozbiljno, hitno ih moramo tretirati i zbrinuti kako bi posljedice ozljeđivanja bile što manje. Prve važne podatke o mogućoj ozljedi dobijemo već kod samog ozljeđivanja. Dovoljno informacija može dati osoba koja je stradala. Sistem pregleda tijela od glave do pete nam omogućava da ne previdimo niti jednu povredu, ma koliko mala ona bila. Kod nesreće u planini ozlijeđeni nerijetko zadobiva višestruke povrede. Ako takve povrede koje zahvaćaju više regija tijela ili barem jedna od njih predstavlja po život opasnu povredu onda govorimo o politraumi.

Različito tretiramo budne od besvjesnih pacijenata. Budan pacijent nam može sam dati korisne informacije o povredama bolovima i sl. Drugačije je kod onesviještenog pacijenta ( zbog povrede mozga, šoka, alkohola i sl.) ili teške povrede. Naglasak pružanja pomoći i nadzora kod ovih pacijenata je na velikim povredama, a lakše povrede shvaćamo kao važna upozorenja mogućih težih povreda organizma.

2. KRVARENJE I VRSTE KRVARENJA

Krv cirkulira u krvnim žilama koje se zovu arterije, vene i kapilare. Kada je krvna žila oštećena aktivira se nekoliko mehanizama kontrole krvarenja : krvna žila se kontrahira, zgrči, skupi, i aktivira se cijeli niz kemijskih reakcija koje imaju za cilj formiranje krvnog ugruška svojevrsnog “čepa” koji pokriva i zatvara oštećenje krvne žile. Ako su krvne žile potrgane ili raskinute može nastati nekontrolirani gubitak krvi prije nego se formira ugrušak, a kao posljedica toga nastupa šok. Vrste krvarenja : klasifikacija se radi na osnovu vrste krvne žile koja je oštećena. Arterije nose svijetlo crvenu krv bogatu kisikom pod tlakom kojeg daje srce. Ako je arterija oštećena krvarenje može biti jako. Krv šprica iz rane u mlazu kako srce radi. Ako je oštećena glavna arterija krv može istjecati jako daleko. U tom slučaju može vrlo brzo isteći velika količina krvi i može vrlo brzo nastati teški šok.

Krv u venama je svoj kisik dala stanicama te je tamno crvena. Nalazi se pod puno manjim tlakom, ali stijenka vena se može jako širiti i one mogu postati veliki rezervoar za krv. Ako su velike vene oštećene, krv može u mlazu isticati u vrlo značajnoj količini.

Kapilarno krvarenje nastupa kod svake rane. U početku krvarenje može biti brzo, ali u pravilu gubitak krvi je neznatan. Udarac može oštetiti kapilare ispod kože i tada nastaje modrica. Krvni ugrušak. Kada je krvna žila rastrgana ili oštećena njeni rubovi se skupe s ciljem sprečavanja izlaska krvi iz oštećene krvne žile. Oštećene stanice tkiva i trombociti (specijalne krvne pločice) pokreću proces kemijskih reakcija čiji je rezultat formiranje

HGSS

30

fibrina. Niti fibrina čine mrežu u koju se hvataju stanice krvi i tako se načini krvni ugrušak. Ugrušak ispušta žućkastu, bistru tekućinu zvanu serum koja sadrži antitijela i specijalne stanice koje započinju proces reparacije oštećenog dijela krvne žile. U početku je krvni ugrušak poput želea, a kasnije postaje krasta koja štiti ranu dok se ne završi cijeljenje. 3. ZAUSTAVLJANJE KRVARENJA ( kompresivni zavoj, prvi zavoj, digitalna kompresija)

Jako krvarenje može biti dramatično i stresno. Može se razviti šok, a unesrećeni može izgubiti svijest. Ako se krvarenje ne zaustavi može doći do prestanka rada srca. Krvarenje u području lica i vrata može priječiti ulazak zraka u pluća. Kada tretiraš teško krvarenje prvo provjeri da li u rani postoji kakvo strano tijelo i vodi brigu da ga ne pritišćeš.

Rana bez stranog tijela. Cilj naše pomoći je kontrolirati krvarenje, smanjiti ili spriječiti nastanak šoka, spriječiti ili smanjiti infekciju i organizirati hitan transport u bolnicu.

Tretman: - Stavi rukavice ako ih imaš. - Ukloni ili prereži odjeću da prikažeš ranu. - Obuhvati ranu tuferom ili bilo kakvom čistom krpom i dobro ju pritisni, ne gubeći

vrijeme u potrazi za nekim zavojem, može i sam unesrećeni pritiskati na ranu. - podigni i pridrži povrijeđeni ekstremitet iznad razine srca povrijeđenog da

reduciraš gubitak krvi. - Budi posebno oprezan ako sumnjaš na prijelom. - Položi povrijeđenog na deku i zaštiti ga od hladnoće. Ako sumnjaš da će se

razviti šok ili je već razvijen podigni noge tako da su iznad razine srca. - Osiguraj tufer zavojem i stegni ga dovoljno da podrži započeti pritisak, ali ne

prejako da ne ugrozi cirkulaciju u cijelom ekstremitetu. - ako je krvarenje i dalje prisutno postavi drugi zavoj na prvi. Ako i dalje krvari

ukloni oba zavoja i postavi novi tako da pažljivo kontroliraš mjesto pritiska točno iznad točke krvarenja.

- osiguraj povišeni položaj ekstremiteta - Nadzor vitalnih parametara. Puls, disanje i svijest. Traži znakove šoka.

Provjeravaj zavoj i cirkulaciju ispod zavoja.

Strano tijelo u rani: U ovom slučaju moramo zaustavljati krvarenje tako da ne pritišćemo ranu, moramo smanjiti i spriječiti nastanak šoka, spriječiti infekciju, i osigurati transport u bolnicu. Tretman:

- stavi rukavice. - Pritisni čvrsto oba ruba utisnutog objekta i približi rubove rane. - ako je rana na ekstremitetu podigni ekstremitet iznad razine srca da reduciraš

krvarenje - pomogni unesrećenom da legne na deku i utopli ga. Ako sumnjaš na šok podigni

ekstremitete iznad razine srca. - na obje strane objekta postavi dodatne tufere i zamotaj zavoj bez jakih pritisaka. - osiguraj da ozlijeđeni ekstremitet ostane u uzdignutom položaju. - Nadzor vitalnih znakova, krvarenja i cirkulacije.


31

Kompresivni zavoj: se primjenjuje kod rana koje jako krvare. Kao što i samo ime kaže krvarenje se zaustavlja kompresijom krvnih žila i rane iz koje krvari. Način postavljanja: stavimo prvi zavoj na ranu i zamotamo nekoliko kružnih tura, tada preko rane na te zavoje postavimo tvrđi predmet: drugi neraspakovani zavoj, kamen, drvo ili sličan predmet i preko njega uz jak pritisak motamo ostali zavoj. Ovakav pritisak se prenosi na ranu i krvne žile u području rane i pritišće ih tako da u velikom broju slučajeva krvarenje staje. Pritisak na arteriju digitalna kompresija: Metoda se primjenjuje u situacijama kada prethodne ne donose rezultate. Pritiskom na arteriju ispred krvarenja, mjesto koje je između srca i rane prestaje cirkulacija kroz arteriju i krvarenje staje. Mjesto pritiska je tamo gdje je arterija neposredno ispod kože te je lako dostupna i lako se komprimira. Podvezivanje ekstremiteta: Koristi se samo izuzetno rijetko i kada osnovne metode zakažu. Postoji vrlo velika opasnost od oštećenja živaca i mišića. Provodi se tako da se postavi manžeta tlakomjera iznad povrede i napumpa se na vrijednost od 300 mm Hg. Može se koristiti i traka koja je široka najmanje 3-4 cm i steže se sve dok krvarenje ne stane.

4 RANE Rana je svako ozljeđivanje kože i unutarnjih organa. Po veličini ih možemo podijeliti na male i velike, površinske i duboke. Rane koje u sebi udružuju i povrede velikih krvnih žila ili kostiju( posebno zdjelice, bedra) ili unutarnjih organa u grudnom košu ili trbuhu predstavljaju po život opasne rane i nose sa sobom veliku smrtnost. Otvorene rane omogućavaju izlazak krvi i tjelesnih tekućina iz tijela, a bakterijama ulazak u tijelo. Kod zatvorenih rana krv se nalazi unutar tkiva i prepoznaje se kao modrica. Rane mogu biti ozbiljne i opasne, naročito ako jako krvare, ali brza reakcija može smanjiti krvarenje i smanjiti šok. Kod obrade bilo kakve rane moramo voditi računa o osnovnim higijenskim mjerama kako bi od infekcije zaštitili unesrećenog, ali i sebe. Rane

Uzroci ranjavanja su brojni. Stručni nazivi rana otkrivaju i način nastanka rana: - rezne rane: najčešće šire nego dublje oštrih i glatkih rubova. - ubodne rane: dublje nego šire. Glatkih rubova. - razderotine : frontalni udarac na kožu, nejasni rubovi rane - ogrebotine : djelovanje sile po površini kože, površinska oštećenja kože, rubovi nepravilni - razderotine sa kontuzijama: djelovanje sile koja je kožu raspukla nepravilno, sa rubovima koji su dodatno nagnječeni - rane kod kojih dolazi do nabadanja na nekakav predmet: nalazimo duboko zabijeno strano tijelo u ranu. Strano tijelo se u rani ne dira i ne pokušava se izvaditi, jer se prilikom izvlačenja jako oštećuje okolno tkivo, a što je još važnije nastaje krvarenje koje se najčešće teško kontrolira i zaustavlja. -smrzotine ili opekline su također jedna vrsta rana nastalih djelovanjem visoke ili niske temperature. Koža podjednako reagira na djelovanje topline odnosno hladnoće: - Stupanj I : crvenilo i otjecanje - Stupanj II : formiranje plikova

HGSS

32

- Stupanj III : oštećenje kože u cijeloj debljini, pa i oštećenja i dubljih struktura pod kožom - tupe povrede vrste rana gdje nije povrijeđena koža, ali mogu biti velike i brojne i

tada mogu u sebi imati dosta krvi - ugrizi životinja su inficirane rane nepravilnih rubova, često mogu biti vrlo velike i

ružne

Tetanus Ova izrazito teška bolest uzrokovana je bakterijom koja se zove “Clostridia tetani” koja se nalazi u tlu u obliku spora. Ako spora uđe u ranu ona se može razmnožavati u oštećenom i otečenom tkivu i pri tome oslobađati otrovnu tvar(toksin) koji se širi po cijelom tijelu izazivajući grčeve i paralizu mišića. Bolest se može spriječiti cijepljenjem koje se redovito provodi u djetinjstvu. Cijepljenje se mora provesti i kod odraslih.

Koga treba cijepiti protiv tetanusa: - osobe koje nikada nisu bile cijepljene - nisu sigurne kada su cijepljene - prošlo je više od 10 godina od posljednjeg cijepljenja

Modrice

Nastaju tako što pucaju kapilare ispod kože i krvare. Mogu se razviti brzo ili nekoliko dana poslije udarca. Modrice koje se brzo razvijaju predmet su prve pomoći, a mogu biti indikator veće unutrašnje ozljede. Osobe koje su starije i koje koriste lijekove protiv zgrušavanja mogu vrlo lako dobiti modrice.

Tretman: - podigni ekstremitet i udobno ga u tom položaju fiksiraj - hladnim oblogom čvrsto pritisni modricu. Oblog drži ne dulje od 5 minuta.

. Rane na dlanu šake

Rane na unutrašnjoj strani šake. Tu se nalazi nekoliko velikih krvnih žila čija povreda može uzrokovati jako krvarenje. Duboka posjekotina u tom području može uzrokovati i povredu tetiva i živaca što rezultira gubitkom osjeta ispod posjekotine i nemogućnošću pokretanja prstiju. Ako je u ranu utisnuto neko strano tijelo povrijeđeni neće moći stisnuti šaku. U tom slučaju koristi se metoda zamatanja tako da se rubovi rane postave tuferom skroz oko stranog tijela i tek tada rana zamota.

Cilj pomoći je kontrolirati krvarenje i ublažiti šok, smanjiti infekciju i transport u bolnicu:

- Stavi rukavice. Postavi sterilnu gazu na dlan i zamolite povrijeđenog da ju čvrsto stisne. Ako ne može posve stisnuti dlan zamolite da to učini sa nepovrijeđenom rukom.

- Zamotaj šaku zavojem preko prstiju tako da su prsti stisnuti preko gaze. Zavoj zamotaj i preko vršaka prstiju, a palac ostavi ne zamotan.

- Postavi šaku u povišenom položaju i organiziraj transport u bolnicu. Rane u području zglobova

Velike krvne žile prolaze u unutrašnjosti lakta i koljena. Ako se povrede ove krvne žile jako će krvariti. Kod pružanja pomoći moramo voditi računa o sprečavanja nastanka


33

šoka dakle zaustavljanju krvarenja, ali isto tako i o osiguravanju cirkulacije ispod povrede ( u podlaktici i potkoljenici ). :

- Stavi rukavice. Postavi sterilni tufer na ranu. Zamotaj zavoj oko zgloba tako da drži tufer na rani i održi pritisak na ranu.

- Podigni povrijeđeni ekstremitet i zadrži taj položaj. Neka povrijeđeni legne. - Transport u bolnicu. Kontrola cirkulacije svakih 10 minuta. Ako je potrebno

popusti pritisak da dođe nešto cirkulacije u potkoljenicu ili podlakticu, a zatim ponovo povećaj pritisak.

Abdominalne rane

Ubodne i strijelne rane abdomena mogu biti vrlo ozbiljne i po život opasne. Mogu biti povrijeđeni unutrašnji organi i velike krvne žile. Težina ranjavanja može biti procijenjena na osnovu krvarenja prema van i izlaskom sadržaja abdomena prema van. Ali ipak najčešće je sve to skriveno unutar abdomena, pa i najteže krvarenje. Zbog toga svaka odgoda pomoći može biti kobna. U pravilu povrede abdomena nose veliki rizik od nastanka šoka.

Cilj našeg djelovanja je smanjiti šok, infekciju i hitan transport u bolnicu. Tretman:

- Postavi rukavice. Pomozi unesrećenom leći. Oslobodi ga svega što ga sputava i pritišće ( uske majice, remeni i sl.)

- Postavi tufer na ranu i osiguraj ga zavojem ili flasterom. Ako krv ide kroz zavoj postavi još jedan. Brzi transport. Nadzor vitalnih funkcija. Tretiranje šoka.

- Ako unesrećeni sa ovakvom povredom povraća ili kašlje pritisni na zavoj da spriječiš izlazak abdominalnih organa van ( kao što su crijeva, trbušna maramica i sl. ) Ne diraj crijeva ako izlaze iz rane. Pokri organe čistom plastičnom vrećicom da spriječiš sušenje organa ili alternativno pokri sterilnim zavojem. Ako povrijeđeni postaje bez svijesti budi spreman započeti BLS i postavi ga u bočni položaj.

5. ZAVOJI

Svaka rana se mora pokriti zavojem jer to sprječava infekciju. Kod teškog krvarenja

zavoj pravilnim pritiskom na ranu zaustavlja krvarenje. Kad god je na raspolaganju treba koristiti sterilni prvi zavoj. Improvizirati se može sa svakim materijalom koji je čist i nije previše mekan. Male posjekotine i oguljotine se mogu pokriti hanzaplastom. Zavoj se u prvoj pomoći koristi na više načina. Kao prvi zavoj, kao kompresivni zavoj ( kontrola krvarenja ), za imobilizaciju , za redukciju otoka kod povreda.

Zavoji su napravljeni od pamuka, gaze, elastičnih niti ili lana i motaju se na povrijeđeno mjesto u spiralnim krugovima:

- tkane zavoje koristimo da nešto zadržimo na mjestu. Zbog rijetkog tkanja dozvoljavaju dobru ventilaciju, ali slabo mogu raditi kompresiju ili bandažirati zglob

- elastični zavoj se oblikuje po tijelu, koriste se za držanje tufera, da zaštite povrede mekog tkiva

- krep zavoji se koriste za bandažu zglobova - Završno pričvršćivanje zavoja pomoću ziherice, flastera, klipa za zavoje,

ambulantnog čvora i sl.

HGSS

34

- Izbor prave veličine zavoja : za prste 2,5 cm, za šaku 5 cm, za ruku 7,5-10 cm, za nogu 10-15 cm.

Kod postavljanja zavoja treba slijediti brojna pravila. To osigurava pravilno

postavljen zavoj i štiti povrijeđenog i spasavaoca od infekcije. : - prije svakog postavljanja zavoja koristi rukavice, isto vrijedi i za postavljanje

hanzaplasta ( prevencija teških infekcija) - rukavice koristiš za previjanje samo jednog unesrećenog, ako ih ima više

stavljaš nove rukavice, ili staviš više pari na ruke i skidaš jedne kada preuzimaš drugog unesrećenog

- prije postavljanja objasni unesrećenom što ćeš raditi, smiri ga i ohrabri - provjeri položaj unesrećenog i pobrini se da je udoban - povrijeđeni dio tijela treba pridržavati od strane pomagača ili samog

unesrećenog ako je to moguće - uvijek radi nasuprot unesrećenom i na strani koja je ozlijeđena ako je to

moguće - ako unesrećeni leži prođi zavojem ispod prirodnih tjelesnih ulegnuća kao što

su gležanj, koljena, struk, vrat, i tada pomakni zavoj na mjesto pomičući zavoj lagano naprijed natrag

- uvijek koristi dovoljno velik zavoj koji pokriva ranu i ide još preko ruba rane - drži zavoj tako da ga ne onečistiš, primi ga za rubove koji neće doći u kontakt

sa ranom - kad zavoj postaviš na ranu nemoj ga više pomicati po rani - ukloni ili zamijeni onaj zavoj koji je skliznuo sa rane - ako imaš sterilnu kompresu pokrij s njom ranu , a preko nje postavi čisti

zavoj koji tada ne mora biti sterilan - ako iz postavljenog zavoja probija krv postavi još jedan zavoj preko njega i

rane - ako još i tada probija krv ukloni oba zavoja i ponovo postavi zavoj pazeći da

pritisak kompresiju usmjeravaš točno preko mjesta krvarenja. - Nakon postavljanja zavoja sav prljavi materijal i rukavice pohrani u plastičnu

vreću - Rukavice nosi sve do onog trenutka kada prestaje opasnosti od

kontaminacije( infekcije) - drži dio zavoja kojeg motaš(glava zavoja) u ruci tako da dio koji se odmotava

gleda prema gore, zamotani dio se zove rep zavoja - stani nasuprot unesrećenog na povrijeđenu stranu - dok radiš budi siguran da će dio kojeg motaš ostati u istom položaju i nakon

motanja. - postavi rep zavoja ispod povrede, motaj od unutrašnje strane ekstremiteta

prema van, napravi dva kruga kako bi dobro učvrstio rep zavoja - napravi seriju kružnih spiralnih tura motaj od unutra prema van od gornje

strane ekstremiteta i idi prema gore, kod motanja vodi računa da svaka slijedeća tura pokriva polovinu ili dvije trećine prethodne ture zavoja

- završi zavoj ravnom turom i pričvrsti ga na opisane načine. Ako je zavoj kratak nastavi sa novim da prekriješ povrijeđeno mjesto.

- kada si gotov provjeri cirkulaciju i čini to svakih 10 minuta. U slučaju blokiranja cirkulacije odmotaj zavoj, sačekaj povratak cirkulacije i ponovo zamotaj, ali ne toliko čvrsto kao ranije.

- umirivanje ozlijeđenog


35

- kod velikih onečišćenja čišćenje tekućom vodom, ali nikako čistiti bilo čim jer je moguće izazivanje ponovnog krvarenja, zbog skidanja ugruška

- sterilno previjanje, zabranjena je dezinfekcija sa tekućinama, mastima ili prašcima

- kod masivnih gubitaka krvi ili kolapsa šok položaj - prijevoz u bolnicu ili ambulantu ako se radi o malim ranama. - Ako je ikako moguće rana se kirurški mora obraditi unutar 6 sati od ozljede,

a zaštita od tetanusa i antibiotici se moraju dati unutar 24 sata. - Ni jedna rana se ne smije podcijeniti u smislu mogućnosti nastanka infekcije.

Svaka pa i najmanja se može ozbiljno inficirati-zagnojiti. - kada imamo krvarenje na ekstremitetu podižemo ekstremitet visoko te na taj

način smanjujemo tlak u tom ekstremitetu, a s tim i smanjujemo krvarenje.

Provjera cirkulacije: nakon postavljanja zavoja moramo provjeriti cirkulaciju na prstima i nakon toga to raditi svakih deset minuta. Kontrola je potrebna zbog toga što udovi nakon povrede naglo otiču i zavoj može postati previše čvrst i može prekinuti cirkulaciju. Posljedice previše čvrstog zavoja su zaustavljanje venskog protoka a kasnije i arterijskog.

Znakovi poremećene cirkulacije : otečen ekstremitet, plava koža sa otečenim venama, osjećaj da je koža bolno raširena, kasnije blijeda, koža kao vosak, hladna, obamrlost, trnci sa dubokom boli, nemogućnost okretanja prstiju. Pritisni jedan nokat na prstu ili kožu dok ne pobijeli, popusti pritisak, ako se boja javlja polako ili se uopće ne javlja zavoj moramo otpustiti i premotati tako da se vrati toplina i boja u kožu. Sterilni zavoji-Prvi zavoj Ovaj zavoj se sastoji od sterilnog jastučića koji je pričvršćen na kraj zavoja sastoji se od sterilne gaze i vate unutar gaze. Proizvodi se u različitim veličinama, a pakovan je tako da se ne onečisti. Kada se jednom takav zavoj otvori, a ne upotrebi više nije sterilan. Način postavljanja :

- odmotaj ga iz zaštitnog omota pazeći pri tome da ne diramo zavoj i jastučić - pridržavaj jastučić rubno, na oba kraja i prisloni ga na ranu - omotaj kraći kraj zavoja preko jastučića kako bi ga osigurao - omotaj drugi kraj zavoja oko jastučića kako bi ga potpuno pokrio, ostavi rep

zavoja slobodan - da sigurno svežeš zavoj sa repom zaveži ga ambulantnim čvorom - kada si privezao zavoj provjeri cirkulaciju ispod ili dalje od njega. Ako je

previše čvrsto stisnuto, malo ga olabavi.

Hanzaplast Korisni su kod malih rana i oguljotina. Sastoje se od flastera i sterilnog jastučića.

Mogu biti pakovani pojedinačno u vrećice. Postoje brojne veličine i vrste namijenjene za pojedine dijelove tijela : prste , petu, lakat, a neki tipovi su i vodootporni. Prije nego postavljaš provjeri da li je osoba alergična na flaster. Način postavljanja:

- očisti i posuši mjesto oko rane, otpakiraj hanzaplast i malo odlijepi zaštitnu foliju, okreni jastučić prema rani

- bez doticanja jastučića postavi ga na ranu i zalijepi - na kraju ukloni u potpunosti zaštitnu foliju i zalijepi rubove

HGSS

36

Hladni oblozi Često puta hlađenjem modrice ili iščašenja možemo smanjiti otok i bol iako to neće

ublažiti samu povredu. Postoje dvije vrste hladnih obloga: hladna kompresa ili led ili nešto smrznuto iz

hladnjaka umotano u gazu vrećicu ili sl. Hladna kompresa: natopi krpu u hladnu vodu, ocijedi je i pažljivo umotaj u gazu te

pažljivo postavi na povredu. Hladi ponovo krpu u vodi svakih 3-5 minuta. Hladi povredu najduže 10 minuta.

Led : postavi led u suhu gazu ili krpu te prisloni na povredu. Hladi 10 minuta, a po potrebi mijenjaj led. Budi oprezan jer led može izazvati smrzotine. Zato ne postavljaj led direktno na povredu i ne drži oblog dulje od 10 minuta.

Zavoj glave, Zavoj lica, Zavoj ramena, Zavoj lakta i koljena, Zavoj šake i stopala i Zavoj prsta se rade na praktičnim vježbama.

ZAVOJI TROUGLOM MARAMOM Ova vrsta zavoja može biti pakirana u sterilnom obliku, a može se improvizirati

rezanjem trokuta platna, gaze ili sličnog materijala. Marame se mogu koristiti na nekoliko načina: može biti složena u traku za pričvrstiti imobilizaciju oko ekstremiteta ili osigura koljeno ili kružni zavoj oko ekstremiteta. Može biti složena u još užu traku za imobilizaciju zgloba stopala gležnja, ručnog zgloba ili za pridržavanje tufera. Kada se koristi iz sterilnog pakovanja služi kao i sterilni prvi zavoj. U obliku omče koristimo ga za pridržavanje ruke, stopala, šake glave. Trake iz trokutaste marame prave se na način da se marama presavija po dužoj bazi onoliko koliko je potrebno da se napravi traka različite duljine. Krajevi trokutaste marame vežu se ambulantnim čvorom.

Pokrivanje šake i stopala : u ovom obliku koristi se za podržavanje nekog tufera na nozi ili ruci, ali valja istaći da je kao kompresivni zavoj neadekvatan. Ne može se dobiti dovoljno jaka kompresija. Postavlja se tako da se položi cijela marama bazom prema tijelu, položi se šaka ili stopalo, a vrh marame se prebaci preko šake, preostala dva kraja se omotaju oko šake ili stopala i na kraju svežu ambulantnim čvorom.

Pokrivanje glave : trokutasta marama se može upotrijebiti i za pridržavanje tupfera na glavi, ali ne može postići dovoljan tlak da napravi kompresiju i zaustavi krvarenje. Zbog toga je bolje staviti kompresivni zavoj. Prije postavljanja trokutaste marame zamolimo unesrećenog da sjedne jer je tako najlakše postaviti maramu. Postavi maramu na unesrećenog tako da se baza marame postavi neposredno iznad čela. Uzmi rubove marame tako da se rub marame nalazi direktno iznad ušiju. Prekriži krajeve marame neposredno iznad vrata. Tako prekrižene krajeve pruži naprijed prema čelu. Te krajeve sveži ambulantnim čvorom na čelu iznad ruba baze trokutaste marame. Nabore ispod čvora nategni. Kraj marame na zatiljku pruži prema naprijed i na vrhu glave ga pričvrsti zihericom.

Povoj ramena : ovaj zavoj drži podlakticu vodoravno ili blago podignuto. On osigurava imobilizaciju nadlaktice i može se upotrijebiti kod povreda lakta. Podizanje povoja se koristi da osigura podignuti položaj podlaktice i ruke.

Prije postavljanja provjeri da li je povrijeđena ruka u blago podignutom položaju. Marama se postavlja tako da je baza paralelno sa tijelom povrijeđenog u razini nokta malog prsta šake. Gornji kraj marame povuci iza vrata prema ozlijeđenom ekstremitetu. Donji kraj digni prema gore ispred podlaktice i spoji ga sa gornjim krajem i sveži ambulantnim čvorom iznad ključne kosti povrijeđene ruke. Vrh marame kod lakta


37

presavij prema gore i pričvrsti zihericom. Normalno nakon postavljanja provjeri cirkulaciju i kontroliraj ju svakih deset minuta.

Povoj koji podiže podlakticu : omogućava da podlaktica i ruka stoje u povišenom položaju tako da prsti dotiču suprotno rame. Ovaj položaj omogućava kontrolu krvarenja iz rana na podlaktici , da oteklina ne bude velika i da pridrži grudni koš kod frakture rebara. Kod postavljanja marame zamolimo unesrećenog da suprotnom rukom pridrži povrijeđenu ruku u laktu, a da podlaktica bude pružena preko grudi tako da prsti dodiruju suprotno rame. Postavi maramu da je baza paralelna sa podlakticom povrijeđene ruke, drugi kraj marame podvuci pod podlakticu i lakat, iza leđa sveži ambulantnim čvorom krajeve marame. Preostali kraj marame pričvrsti zihericom u laktu. Provjeri cirkulaciju. IMPROVIZACIJE

Prije svega se misli na improvizacije pomoću sakoa li dijela odjeće. Pomoću donjeg dijela sakoa kada presavijemo oko ruke koja je povrijeđena dobijemo solidnu imobilizaciju podlaktice. Vrh presavijenog dijela sakoa pričvrstimo zihericom.

Možemo se koristiti i prostorom između dva dugmeta na sakou gdje provučemo šaku povrijeđene ruke.

HGSS

38

VI poglavlje ŠOK I UNUTRAŠNJE POVREDE 1. Uvod 2. Šok 3. Šok zbog krvarenja 4. Šok zbog zatajenja srca 5. Alergijski šok 1. UVOD

Srce i mrežu krvnih žila zajedno zovemo krvotok-cirkulacija ( kardio-vaskularni sistem ). Sistem opskrbljuje sve stanice u tijelu kisikom, glukozom ( krvnim šećerom) i mineralima ( elektrolitima). Srce i krvne žile

Cirkulacijski sistem se sastoji od srca i krvnih žila. Osiguravaju tijelu konstantan krvni protok i donose krv i hranjive tvari tkivima, a prerađene tvari iznose. Krv se pumpa ritmičnim kontrakcijama srca. Krv cirkulira kroz mrežu krvnih žila podijeljenih na arterije, kapilare i vene. Sila koja osigurava protok krvi u arterijama zove se krvni tlak. On varira zavisno od jačine, faze srčane akcije i elastičnosti krvnih žila i volumena i gustoće krvi.

Kako funkcionira srce: srce pumpa krv mišićnim kontrakcijama nazvanim srčani kucaji ( puls ) koje su kontrolirane električnim impulsima unutar srca. Svaki kucaj ima tri faze : dijastola kada krv ulazi u srce, kada iz pretklijetki ulazi u klijetke i kada iz klijetki napušta srce i odlazi u krvne žile tijela.

Krv Imamo oko 6 litara krvi ili 1 litru na 13 kg tjelesne težine. 55 % krvi je žućkasta bistra tekućina ( plazma ). U toj tekućini se nalaze stanice: eritrociti i leukociti i trombociti, krvne pločice.

2. ŠOK Šok definiramo kao krvotočni urušaj. To je stanje poremećene opskrbe stanica organizma kisikom i glukozom. Iako uzroci nastajanja šoka mogu biti višestruki simptomi se posve jednaki. Stanje šoka je vrlo ozbiljno, teško se tretira na terenu i zahtijeva brzi transport u bolnicu. Uzroci šoka :

- krvarenje, ako izgubimo oko jednu petinu krvi 1,2 litre nastupaju znakovi šoka. Ovaj stupanj šoka može nastati kao posljedica vanjskog ili unutarnjeg krvarenja.

- Nema krvarenja, ali se gube druge tjelesne tekućine (jaki proljevi, povraćanja, zapletaj crijeva, velike opekline).

- Slabost srca krvi ima dovoljno, ali srce ju ne može pumpati zbog bolesti srca, srčanog udara ili srčane greške.

- Mehanička zapreka radu srca, srce je zdravo, ali ne može pumpati jer su izvana pritisnute velike krvne žile koje izlaze iz srca i srce pumpa na prazno, tenzioni pneumotoraks, tamponada srca i sl.

- Alergija reakcija preosjetljivosti na lijekove i hranu izaziva anafilaktički šok


39

- ostali uzroci šoka su jake infekcije, nedostatak određenih hormona, hipoglikemija: nizak šećer u krvi, hipotermija, predoziranje lijekovima i ozljede leđne moždine

Znaci šoka:

- ubrzani puls - blijeda, hladna, znojna koža, - sivo plava koža ( cijanoza ) pogotovo usne, nokti i uške ( kada ih stisneš

boja se vraća vrlo sporo ). - slabost i vrtoglavica - mučnina i moguće povraćanje - žeđ - ubrzano i površno disanje - slab puls: kada puls na šaci izostane izgubljeno je oko pola volumena krvi - kada slabi dotok kisika u mozak dolazi do uznemirenosti i agresivnosti,

zijevanja, teškog disanje, gladi za zrakom, gubitka svijesti - konačno srce staje - nizak tlak ( puls zbog toga nemjerljiv) - pospanost, uznemirenost, letargija

Efekti gubitka krvi i tekućina : 0,5 litre : bez znakova, to je količina koja se uzima u dobrovoljnom davanju krvi do 2 litre : prilikom povređivanja oslobađa se adrenalin koji ubrzava puls, pojačava

znojenje, male krvne žile, u organima koji nisu vitalni kao što je koža, se sužavaju i zatvaraju kako bi se vitalni organi snabdjeli sa dovoljno kisika i hranjivih tvari, šok postaje očit.

2 litre i više : kada se dosegne ovaj gubitak krvi puls na šaci postaje nepipljiv, povrijeđeni postaje besvjestan , disanje može izostati, a srce stati. Cilj nam je prepoznati šok, tretirati bilo koji uzrok šoka, održati opskrbu krvlju za vitalne organe Mjere: - smiriti pacijenta - zaustavljanje krvarenja kod god je to moguće - imobilizacija povrijeđenog ekstremiteta - položaj kod šoka - zaštita od hladnoće - stalan nadzor - BLS ako je potreban Tretman:

- Hitan transport - Tretiraj svaki uzrok šoka kojeg prepoznaš: jako krvarenje ili teška opeklina. - Položi unesrećenog na prostirku tako da ga izoliraš od hladnoće - podigni joj ruke i noge da osiguraš snabdijevanje vitalnih organa. Budi

oprezan ako sumnjaš na prijelom - Olabavi čvrsto stegnutu odjeću oko vrata prsa i struka. - utopli unesrećenog i zadržavaj tjelesnu toplinu. Dobro ga pokri

HGSS

40

- Nadzor vitalnih funkcija. Ako osoba postaje bez svijesti otvori dišne putove i provjeri disanje. Budi spreman na BLS.

- ne dozvoli unesrećenom jesti i piti i nemoj ga pomicati bez veće potrebe. Ako se žali na žeđ navlaži mu usnice sa malo vode. Ne napuštaj unesrećenog osim ako ideš po pomoć. Ne pokušavaj ga direktno grijati velikom toplinom, ( vrela voda ili bilo koji drugi izvor topline )

3. ŠOK ZBOG KRVARENJA

Otvorene povrede Vrlo rijetke u planini. Nastaju zbog uboda, rezanja, ranjavanja metkom. Unutrašnji organ je povezan sa vanjskim okolišem kroz kanal rane. Vidljivo krvarenje je često. Opasnost od infekcije vrlo velika. Zatvorene povrede Vrlo česte u planini. Nastaju djelovanjem tupe sile padom na podlogu. Ozlijeđeni organ nije u kontaktu sa vanjskom površinom tijela. Nema vidljivog krvarenja, ali zbog povrede unutrašnjih organa nastaje jako unutrašnje krvarenje. Simptomi unutrašnjeg krvarenja su jaki bolovi, otjecanje udarenog mjesta, (npr. napuhan i tvrd trbuh). I znaci šoka zbog jakog krvarenja.

Uz to nakupljanje krvi oko organa može izazvati pritisak na njih i tako ugroziti njihovo djelovanje ( pluća, mozak ). Na unutrašnje krvarenje treba sumnjati uvijek kada se razvijaju znakovi šoka i iskrvarenja, a nemamo vanjske vidljive znakove povreda. Pažljivo potraži i provjeri da li postoji krvarenje iz bilo koje šupljine tijela usta, nos, uši, mokraća, stolica. Gubitak krvi kod zatvorenih povreda je teško procijeniti. Lista pokazuje procijenjeni gubitak krvi za pojedine unutarnje povrede. - Jetra, slezena velike krvne žile : više od1000 ml krvi po život opasno - prijelomi: nadlaktica 1000 ml podlaktica 500 ml zdjelica 3000 ml natkoljenica 2000 ml potkoljenica 1000 ml - odrasla osoba ima 5-6 l krvi - gubitak od 1 L krvi za zdravu osobu ne predstavlja značajan problem i taj gubitak organizam može tolerirati. Prisutna je slabost. - gubitak od 2000 ml i više je po život opasan.

Znakovi : - u početku koža blijeda, hladna i oznojena, ako se krvarenje nastavlja koža

postaje sivo plava cijanotična. - ubrzan i slabo punjen puls - žeđ - ubrzano i površno disanje - smetenost i uznemirenost i osjetljivost - moguć kolaps i nesvijest - krvarenje iz tjelesnih otvora


41

- u slučaju povrede moguće modrice po tijelu kao od pojasa, mjesta udarca i sl

- bol - podatci od unesrećenog da je imao povredu ili je bolestan, prijašnje

krvarenje koje je već imao, ili uzima lijekove koji kontroliraju krvarenje trombozu i sl

Jedan od vrlo jasnih i očitih znakova unutrašnjeg krvarenja je krvarenje iz tjelesnih otvora. Krvarenje iz otvora može voditi u šok i može i mora pobuditi sumnju na unutrašnje krvarenje.

Kod jakog krvarenja vitalni organi ostaju bez dovoljne količine krvi. Na manjak krvi je vrlo osjetljivo srce, mozak i bubrezi. Ako kod jakog iskrvarenja i šoka podignemo noge, iz njih prođe krv prema srcu, srce ponovo ima izvjesnu novu količinu krvi za pumpanje.

Mjere: - ravno ležanje - noge i ruke 30-60° podignuti - ako pacijent leži na nosilima nosila nagnuti za 15° da je glava najniže. - spontano disanje i krvotok moramo pokušati održati šok položajem pacijenta - prilikom postavljanja u taj položaj moramo voditi računa da osoba može imati povredu kralježnice - šok položaj kod pacijenta koji ima srčani infarkt može doći do otežanog disanja i srčanog zastoja jer takvo srce ne može ponuđenu krv pumpati jer je zahvaćeno infarktom, a zbog visokog položaja trbušnih organa koji pritišću ošit disanje se još dodatno otežava. - šok položaj se ne preporuča kod povreda glave i mozga jer se krvarenje u mozak boljom ponudom krvi može još pogoršati.

Budan pacijent u šoku: - smirivanje - šok položaj - zaustavljanje krvarenja ako je moguće - imobilizacija - utopljavanje - nadzor

bez svijesti u šoku: - BLS - šok položaj - bočni položaj - zaustavljanje krvarenja - imobilizacija - utopljavanje - nadzor

HGSS

42

4. ŠOK ZBOG ZATAJENJA SRCA Kod srčanog infarkta ponekad srce toliko oslabi da više ne može pumpati krv, jedan dio krvi zaostaje sve do potpunog srčanog zastoja.

Povišenim sjedećim položajem jedan dio krvi ostaje u nogama, trbušni organi su niže srca, a nema tolikog pritiska na rebra i disanje se olakšava. Mjere: - visoki sjedeći položaj, - pacijenta treba osloboditi svakog tjelesnog napora - ruke obješene prema dolje, noge također - visoki sjedeći položaj kod infarkta i otežanog disanja predstavlja najbolji izbor - ako pacijent ostane bez svijesti mora se položiti na bok, otvoriti dišne putove, podizanjem jezika i sprečavanjem aspiracije povraćenog sadržaja 5. ALERGIJSKI ŠOK

Alergisjki ili anafilaktički šok se kod osjetljivih osoba razvija u nekoliko sekundi ili

minuta. Nastaje tako da organizam dolazi u kontaktu sa alergijskim faktorom( alergen) pri čemu započinje reakcija preosjetljivosti organizma koja može biti fatalna. Mogući alergeni su :

- različiti materijali s kojima dolazimo u kontakt putem kože ili zraka - lijek kojeg dobijemo injekcijom ili ga popijemo - ubod insekta - pojedena hrana kao na primjer grašak, jagode. U anafilaktičnoj reakciji spojevi koji se oslobode šire krvne žile i sužavaju dišne

putove. Jezik i vrat mogu oteći povećavajući rizik hipoksije. Količina kisika koja dolazi u vitalne organe je opasno smanjena. Osobe koje su u anafilaktičkom šoku zahtijevaju hitan medicinski tretman sa injekcijom adrenalina. Prioritet prve pomoći je olakšati disanje i minimalizirati šok dok ne dođe medicinska pomoć. Prepoznavanje :

- strah - po cijelom tijelu crvene mrlje - otok jezika i vrata - jastučasto oteknuće oko očiju (kapci) - poremećaj disanja od površnog ubrzanog do izuzetno otežanog sa gotovo

onemogućenim udisajem i jako produljenim izdisajem. , osobe imaju teško i šištavo disanje

- znakovi šoka Mjere prve pomoći: - zvati hitnu - vidjeti da li osoba nosi potreban lijek ampulu ili autoinjektor adrenalina.

Pomozi joj da to upotrijebi. Ako osoba to ne može dati i ako si obučen davati injekcije daj osobi injekciju adrenalina .

- Ako je osoba svjesna posjedni je u položaj koji joj najviše odgovara i najviše olakšava disanje.

- Ako osoba postaje bez svijesti i prestaje disati počni sa BLS-om


43

VII poglavlje POVREDE KOSTIJU, ZGLOBOVA I MIŠIĆA 1 .Uvod 2. Povrede kostiju 3. Povrede zglobova 4. Povrede mišića 5. Oprema za imobilizaciji

1. UVOD

Čovjeku kretanje omogućavaju kosti, mišići i zglobovi. Zbirno to nazivamo aparatom za kretanje. Kosti čine skelet koji je osnova oko koje je konstruirano cijelo tijelo. Kosti su povezane mnogobrojnim zglobovima preko kojih prelaze mišići omogućavajući nam na taj način kretanje. Naše kretanje je kontrolirano uz pomoć mozga odakle putem živaca idu impulsi u mišiće i zglobove.

Ponekad je jako teško razlikovati izoliranu povredu kosti, zgloba i mišića, te se zbog toga moramo upoznati sa osnovama građe i funkcijom kostiju, zglobova i mišića i mehanizmom povređivanja iz čega proizlazi i način pružanja prve pomoći. Cilj nam je dakle utvrditi vrstu povrede, ohrabriti i udobno smjestiti povrijeđenog , previti povredu, imobilizirati povrijeđene strukture, spriječiti šok i organizirati transport unesrećenog. Kosti

Okosnica tijela je skelet. Na njega se vežu mišići krvne žile i živci. Mnoge kosti štite unutrašnje organe kao što je mozak i srce. Kosti su između sebe spojene zglobovima koji su okruženi ligamentima, a zglobove pokreću mišići koji su za kosti spojeni tetivama. Čovjek ima 206 kostiju.

Lubanja je niz kostiju građen tako da zaštiti mozak i gornji dio leđne moždine. Također učvršćuju oči i druge strukture lica. Kosti su spojene suturama nepokretnim vezama. Unutar kostiju lica postoje prostori u kojima je zrak( sinusi) koji čini lubanju lakšom. Kosti koje pokrivaju mozak zovemo kranium. Neke druge kosti formiraju očnu šupljinu, nos, obraze i čeljusti.

Kralježnica. Kralježnica ima puno funkcija. Drži glavu, čini gornji dio tijela fleksibilnim, pokretnim, podržava tjelesnu masu, štiti leđnu moždinu. Ona je stup koji se sastoji od 33 kralješka koji su povezani zglobovima. Između svakog kralješka se nalaze diskovi od vezivnog tkiva koji se zovu intervertebralni diskovi. Oni omogućavaju izuzetnu pokretljivost i fleksibilnost kralježnice i štite kralježnicu od udaraca ( ublažavaju, amortiziraju udarce). Mišići i ligamenti koji se vežu za kralježnicu stabiliziraju kralježnicu i omogućavaju pokrete kralježnice.

Kosti su živo tkivo koje sadrži veliku rezervu kalcija i fosfora koji kost čine čvrstom i teškom. Kosti mogu biti duge, kratke i plosnate. Od rođenja pa do odrastanja kosti rastu kontinuiranim ulaganjem kalcija. Kosti imaju sposobnost izgraditi novo tkivo u slučaju povrede i prijeloma.

Starost i neke bolesti slabe kosti i čine ih krhkima te mogu pući i kod najmanjeg udarca ili pokreta. Kosti mogu oslabiti infekcije, rahitis ili tumori. Povrede kostiju u mladosti mogu kosti skratiti ili ograničiti pokretljivost. U starosti stanje nazvano osteoporozom čini kosti osjetljivima i sklonim prijelomima. Mišići

HGSS

44

Mišići omogućavaju tijelu pokretanje. Mišići skeleta kontroliraju pokrete i uspravan položaj tijela. Vezani su za kosti čvrstim vezama tetivama, a djeluju u skupinama čineći pokret. Dok se jedna grupa mišića kontrahira, skuplja, druga suprotna skupina se opušta i obrnuto. Postoje i mišići koji su autonomno regulirani kao što je srce i rade kontinuirano bez naše volje. Zglobovi

Zglob je mjesto gdje se dvije kosti dodiruju. Neki zglobovi gdje se spajaju kosti ne omogućavaju pokret nego se kosti čvrsto drže jedna za drugu. Nepokretne zglobove susrećemo kod kostiju zdjelice i lubanje. Većina zglobova su pokretljivi. Postoji nekoliko tipova i oblika zglobova. Na tim mjestima kosti su međusobno spojene ligamentima koji zajedno čine čahuru zgloba. Čahura proizvodi tvar koja podmazuje zglobove. Krajevi kostiju u zglobovima su zaštićeni hrskavicama koje ublažavaju udarce. Mišići koji pokreću zglobove su vezani za kosti tetivama. Stupanj i veličina pokreta zavisi od vrste zgloba, kako kosti međusobno završavaju, jačine ligamenata i odnosa mišića prema zglobu.

2. POVREDE KOSTIJU-PRIJELOMI Prijelomi

Djelovanjem jake vanjske sile na tijelo dolazi do prijeloma kostiju. Kosti mogu puknuti djelovanjem direktne ili indirektne sile. Općenito razlikujemo otvorene i zatvorene prijelome. Prijelomi mogu biti stabilni i nestabilni. Otvoreni prijelomi su oni koji su povezani sa oštećenjem kože. Na koži postoji rana koja komunicira sa prelomljenom kosti ili je kost probila kožu i viri iz nje. Na taj način mogu bakterije vrlo brzo inficirati kost. Kod zatvorenih prijeloma koža je nedirnuta.

Kod stabilnih prijeloma krajevi koji su prelomljeni se ne miču. Uzrok tome može biti nepotpuna fraktura ili su krajevi koji su prelomljeni utisnuti jedan u drugi. Ova vrsta prijeloma je vjerojatnija kod ručnog zgloba, ramena, gležnja i zdjelice. Ovakvi prijelom mogu biti tretirani pažljivo, ali je opasnost od naknadnih oštećenja mala. Kod nestabilnih prijeloma slomljeni krajevi kosti se mogu lako pomaknuti i pri tome

oštetiti okolno tkivo: mišiće, krvne žile, živce i organe. Nastaju kod potpunog prijeloma kosti ili kod rupture, puknuća ligamenata. Ovakvi prijelomi se moraju tretirati iznimno pažljivo da se izbjegnu dodatna oštećenja. Postoje mnogi znaci prijeloma. Dijelimo ih na sigurne i nesigurne. Sigurni znaci:

- probijena koža, iz koje vire prelomljeni koštani dijelovi - neprirodan izgled prelomljenog ekstremiteta, deformitet - skraćenje, savinuće i iskrivljenje ekstremiteta - neprirodna pokretljivost ozlijeđenog ekstremiteta - zvuk prelomljenih kostiju krckanje, može se čuti, ali se ne provjerava

Nesigurni znaci:

- bolovi - otjecanje i krvni podljev ispod kože, modrica


45

- funkcionalna onesposobljenost - znaci šoka

Tretman Zatvoreni prijelomi Cilj pomoći je ne micati povrijeđeni dio tijela, imobilizrati prijelom i organizirati transport u bolnicu. opće mjere:

- procjena položaja - smiriti ozlijeđenog - Pridrži prelomljeni dio svojim rukama ili neka to učini pomagač dok priređuješ

imobilizaciju - osigurati unesrećenog i objasniti mu sve postupke koje ćemo raditi - ne dirati cipele i odjeću koja je na ozlijeđenom ekstremitetu da skidanje ne bi

izazvalo nepotrebnu bol - Ne pomiči povrijeđenog dok ga ne imobiliziraš osim ako je u direktnoj opasnosti.

Ništa na usta zbog moguće anestezije u bolnici. - imobilizacija i zamatanje ozlijeđenog ekstremiteta - Za pravilnu imobilizaciju iskoristi neoštećeni dio tijela. Osiguraj da je zavoj

svezan na neoštećenom dijelu tijela. Kod prijeloma nadlaktice pričvrsti ju uz tijelo, a kod potkoljenice uz drugu zdravu nogu.

- organizacija i osiguranje transporta, nadzor unesrećenog tijekom transporta - kontrola cirkulacije pod imobilizacijom - Specijalna situacija kod savinutog i jako deformiranog ekstremiteta koji se zbog

toga ne može imobilizirati koristimo se tehnikom koja ima za cilj ispravljanje angulacije deformiteta. Koristimo se jakom silom potezanja kojom ispravljamo deformitet i tada postavljamo imobilizaciju. Ovo može smanjiti bol i reducirati krvarenje na mjestu povrede. Ne inzistiraj na povlačenju, ako je bol neizdrživa. Povlačenje ide u smjeru pružanja kosti i traje sve dok se ne postavi i učvrsti imobilizacija.

- Ponovno uspostavljanje osovine kosti i postizanje njene normalne duljine dovodi do smanjenja krvarenja u području prijeloma, do smanjenja boli i manjeg oštećenja okolnog tkiva ( žile, živci i tetive)

Otvoreni prijelomi Cilj nam je spriječiti infekciju, krvarenje i pomicanje ekstremiteta i organizirati transport u bolnicu:

- Stavi rukavice . Lagano stavi kompresu na ranu. Pritisni na krvarenje, ali tako da ne dodiruješ kost koja strši prema van.

- Pažljivo postavi tufere oko i na ranu. - Sve osiguraj zavojem. Dobro zategni zavoj ali ne previše čvrsto. - Imobiliziraj kao i zatvoreni prijelom i transportiraj. - Tretiraj šok ako treba. Bilježi vitalne znakove. Kontroliraj cirkulaciju

Prijelomi kostiju lica

HGSS

46

Nastaju uglavnom kod teških incidenata i mogu izgledati vrlo ružno sa teškim

krvarenjima iz rastrganog tkiva ili usta, nosa , velikim oteklinama, modricama i sl. Najveći problem kod ove povrede je što krv, slina ili jake otekline mogu zatvoriti dišni put i izazvati probleme sa disanjem. Kada pregledavaš takvu povredu uvijek traži i računaj da se može raditi i o povredama lubanje, mozga ili vrata. Postoji i mogućnost pogrešne procijene modrica oko očiju. Znakovi povrede su bol u povrijeđenom području, ako je zahvaćena donja čeljust javlja se nemogućnost govora, gutanja i žvakanja, otežano disanje, oteklina i izobličenje lica, modrice i “monokli”.

Cilj nam je održati otvorene dišne putove, smanjiti bol i otok. Organizacija transporta. Vodi računa da ne stavljaš zavoj na donji dio lica ili donju čeljust jer može doći do povraćanja i otežanog disanja. :

- ako je povrijeđeni pri svijesti neka ispljune krv, izvadi zube, ili protezu iz usta - postavi pažljivo hladne komprese na lice da reduciraš bol i oteklinu. Tretiraj šok

ako je potrebno. - nadzor vitalnih funkcija - ako je povrijeđeni u nesvijesti otvori i očisti usta. Provjeri disanje i budi spreman

na BLS. Ako diše postavi ga u bočni položaj na stranu koja je povrijeđena da omogućiš drenažu krvi van i osiguraš otvorenost dišnih putova. Ostavi ruke povrijeđenog dalje od lica, postavi jastuk pod glavu, uvijek vodeći računa o mogućem prijelomu vrata.

Prijelomi gornje čeljusti i nosa

Nastaju najčešće kod namjernih udaraca u lice. Oteklina može uzrokovati poteškoće pri disanju i ove povrede se uvijek moraju pregledati u bolnici. Znakovi su otok, modrica i bol. Moguće krvarenje iz nosa ili usta. Cilj nam je umanjiti otok i bol i organizirati transport u bolnicu. :

- Hladni oblog da umanji bol i otok. - Ako postoji krvarenje iz nosa tretiraj ga kako je propisano. - Ako iz nosa curi svijetla krv ili bistra tekućina povredu tretiraš kao povredu mozga.

Prijelomi donje čeljusti

Prijelom donje čeljusti je rezultat direktnog udarca u bradu. U nekim slučajevima

udarac u jednu stranu može uzrokovati prijelom druge strane. Udarac u jednu točku na bradi dovodi do prijeloma obje strane čeljusti. Udarac može uzrokovati i iščašenje koje može nastati i kod žvakanja. Ako je lice ozbiljno povrijeđeno, a čeljust višestruko prelomljena tretiraj povredu kao povredu lica. Znakovi prepoznavanja: otežan govor, gutanje i pokretanje donje čeljusti, bol i mučnina kod pomicanja čeljusti, gubitak zubi ili njihovo djelomično lomljenje, otok i modrica izvan i unutar usta. Cilj nam je održati prohodnost dišnih putova i organizirati transport :

- ako nema drugih ozbiljnih povreda neka sjedne i nagne se prema naprijed kako bi se tekućina drenirala iz usta.

- savjetuj povrijeđenog da ispljune krv, tekućinu i ev. izbijene zube - daj povrijeđenom meku gazu da pridrži čeljust - transport u bolnicu sa pridržavanjem čeljusti

Prijelomi ključne kosti


47

Ključne kosti čine potporu ramenu, a spojene su na grudnu kost. Prijelom najčešće nastaje indirektnim djelovanjem sile preko ramena ili nadlaktice, padom na ispruženu ruku i sl. Vrlo je rijedak slučaj da puca djelovanjem direktne sile.

Kod mladih se to najčešće događa kao sportska povreda. Slomljeni fragmenti kosti mogu prouzročiti otok i krvarenje, a može se dogoditi i izobličenje ramena. Znakovi prijeloma: bol povezana i pojačana sa pokretom. Otok i deformitet ramena. U nastojanju da smanji bol povrijeđeni pridržava ruku na strani gdje je ključna kost slomljena i na tu stranu naginje glavu. Cilj pomoći je imobilizirati ozlijeđeno rame i ruku i transport u bolnicu :

- Pomozi povrijeđenom da sjedne. Položi ruku povrijeđene strane na prsa tako da šaka leži dlanom na suprotnom zdravom ramenu. Zamoli ju da zdravom rukom pridrži lakat.

- U takvom položaju učvrsti ruku maramom, zavojem i sl. - Između ruke i tijela postavi nešto meko, jastučić, vatu i sl. - Zavoj oko ruke. - transport u bolnicu

Prijelomi rebara

Direktnim udarcem u grudni koš padom ili udaranjem ili pritiskanjem može puknuti rebro. Ako pri tome postoji otvorena rana ili je rebro oštetilo pluća može doći do poteškoća sa disanjem. Ako je prelomljeno više rebara na više od dva mjesta možemo prilikom disanja imati paradoksno disanje. Kod normalnog disanja rebra se podižu, a kod našeg slučaja se uvlače. Prijelom donjih rebara može dovesti do povrede unutrašnjih organa kao što je slezena i jetra što izaziva unutrašnje krvarenje. Znaci: zavisno od težine prijeloma :

- jaka bol na mjestu prijeloma - bol kod dubokog uzdaha - plitko disanje - otvorena rana kroz koju čujete usisavanje, a možemo vidjeti i pjenušavu krv - paradoksno disanje - znaci unutarnjeg krvarenja i šoka

Cilj nam je poduprijeti grudni koš i transport u bolnicu: - Kod prijeloma rebara prisloni ruku na strani puknutih rebara i prisloni ju uz grudni

koš i fiksiraj. Ako postoji otvorena rana položi povrijeđenog nagnutog na stranu povrede i postavi tufer i pričvrsti ga sa tri strane flasterom.

- Pomogni udobno smjestiti povrijeđenog nagnutog na stranu povrede. Učvrsti ruku povrijeđene strane.

- Transport u bolnicu.

Prijelomi ruku Mjere: - smiriti ozlijeđenog - podlakticu ili nadlakticu pod pravim kutom u laktu primaknuti uz tijelo i u tom

položaju pričvrstiti, ( SAM splint udlaga, trokutasta marama ili sl.) - zaštita od hladnoće - nadzor -

HGSS

48

Prijelom nadlaktice

Može pući direktnim udarcem u kost, ali najčešće puca u starijih ljudi zbog pada na ruku. Tada najčešće puca u blizini ramena. Prijelom u tom području je najčešće stabilan, dakle koštani dijelovi koji su prelomljeni ostaju nepomični. Zato u prvi mah ne mora biti jasnih znakova prijeloma, osim boli. Može se dogoditi da povrijeđeni neko vrijeme ne potraži liječničku pomoć. Znakovi prijeloma : bol koja se pojačava kod pomicanja, deformitet na mjestu prijeloma, otok koji se brzo razvija, modrica koja se sporije razvija. Cilj nam je imobilizirati ruku i organizirati transport u bolnicu:

- Posjednite povrijeđenog. Nježno namjestite podlakticu horizontalno uz tijelo u položaju koji najmanje izaziva bol. Ako može neka drugom rukom pridrži lakat.

- Postavi imobilizaciju. - Izbjegavaj vezanje i zamatanje iznad prelomljenog mjesta.

Povreda lakta

Prijelom ili luksacija lakta najčešće je rezultat pada na ruku. Ovo je nestabilni prijelom i prelomljeni krajevi kosti mogu oštetiti krvne žile i živce. Zbog toga se mora provjeriti cirkulacija podlaktice. Lakat se teško ispravlja te se u prvoj pomoći zabranjuje ispravljanje. Znakovi povrede: bol pojačana u pokretu, mekoća u području frakture, otok, modrica deformitet. Nepomičan fiksiran lakat.

Za lakat koji se može savinuti. Imobilizirati lakat bez daljnjih povređivanja i transport u bolnicu. Provjeri puls na šaci. Ako ga nema pokušaj povlačenjem lakta dok se puls ne vrati i u tom položaju imobiliziraj.

Nepokretni lakat: 1. Neka povrijeđeni legne, Podmetni jastuke oko lakta da osiguraš nepomičnost lakta. 2. Provjera pulsa i transport. Ne pokušavaj ispravljanje lakta. Ako nema hitne postavljaj zavoj. Ako transportiraš povrijeđenog imobiliziraj povrijeđenu ruku trokutastim maramama. Mora ih biti tri. Jedna preko šake i kukova. Druga iznad lakta, a treća ispod lakta. Lakat dakle ostaje ne zamotan. Prijelom podlaktice, šake i ručnog zgloba

Kosti podlaktice pucaju direktnim djelovanjem sile ili padom na ispruženu ruku. U tom području lakše dolazi do otvorenih prijeloma jer je kost odmah ispod kože. U području šake najčešće strada palčana kost. Ručni zglob se rijetko iščaši, ali se zato često isteže. Jako je teško razlikovati prijelom od istegnuća posebno ako su prelomljene sitne kosti zapešća. Znaci prijeloma su bol, otok, modrica i deformitet, rana sa koštanim fragmentima. Mjere:

- Posjedni povrijeđenog. Postavi i pridrži nježno podlakticu uz tijelo. Prikaži i zbrini ranu ako postoji. Prethodno obuci rukavice.

- Ispod podlaktice postavi vatu ili sličan mekan materijal, a na to postavi imobilizaciju trokutastom maramom.

- Fiksiraj trokutastu maramu. - organiziraj transport.

Šaka i prsti

Mogu biti pojedinačni prijelom nastali djelovanjem direktne ili indirektne sile ili može biti višestrukih prijelom zbog zgnječene, i priklještene šake . Tada imamo i jako krvarenje i velike rane. Prsti se mogu iščašiti. ( luksirati). Kod pregleda uvijek uspoređuj


49

zdravu šaku sa povrijeđenom kako bi uočio razliku koja na prvi pogled ne mora biti očita. Znakovi : bol pojačana pokretom, otok, modrica i deformitet. Vidljiva otvorena fraktura i rana. Mjere:

- Ako postoji krvarenje navuci rukavice. Postavi gazu na šaku. - Ukloni prstenje prije oticanja i drži ruku podignuto da smanjiš otok. Obloži šaku

mekim materijalom kao što je npr. vata. Kao zaštita. - Učvrsti podignutu šaku. - Imobiliziraj oko ramena i tijela ako je potrebno za transport

Kralježnica Povrede kralježnice Kralježnica je izgrađena od koštanih kralježaka koji su međusobno povezani ligamentima, a unutar kojih se nalazi kanal u kojemu je leđna moždina koja je građena od spleta živaca koji prenose živčane impulse od mozga prema mišićima i ciljnim organima i obratno prenosi od njih impulse u mozak. Posljedice povrede kralježnice: - prijelomom jednog ili više kralježaka, kralježnica postane nestabilna i povredi se i leđna moždina i nastupa trenutna paraliza ispod mjesta povrede. - jednostruki ili višestruki prijelom kralježnice koji nije toliko nestabilan i leđna moždina je nedirnuta, ali u daljnjem tijeku ( spašavanje, transporta) može doći do povrede leđne moždine.

Povrede kralježnice mogu biti različite i zahvaćati brojna tkiva i strukture koje se nalaze oko kralježaka, same kralješke i leđnu moždinu koja je unutar kralježaka.

Najveća opasnost i rizik je povezan sa ozljedama leđne moždine. Takva povreda može dovesti do paralize ispod povrede, gubitka pokretljivosti i osjeta. Leđna moždina i živci koji iz nje izlaze mogu biti privremeno pritisnuti diskusima ili koštanim dijelovima koji su dislocirani. Ako je moždina potpuno presječena oštećenje je trajno.

Kada sumnjati na povredu kralježnice Najvažniji indikator je mehanizam povrede. Uvijek sumnjaj na prijelom, ako je jaka sila djelovala na leđa ili vrat, a posebno ako se povrijeđeni žali na gubitak osjeta i nemogućnost pokretanja ekstremiteta. Ako je sila izazvala jako gibanje i trzanje naprijed natrag , ili je došlo do okretanja kralježnice uvijek sumnjaj na ozljedu. Tada moraš biti pažljiv i u ni kojem slučaju ne pomiči glavu i vrat. Ipak do ozljede leđne moždine može doći i ako nemamo prijelom kralježnice iako prijelom povećava rizik oštećenja. Najosjetljiviji su kralješci vrata i slabina. Uzroci povrede kralježnice su: pad sa visine, nezgodan pad kod gimnastike, skok u plitak bazen i dodirivanje dna, pad sa motora ili konja, naglo kočenje, pad teškog predmeta na leđa, povreda glave ili lica. znaci: :

- ozlijeđeni se žali na bolove u području kralježnice, bol može biti maskirana bolovima većih povreda

- kod povrede leđne moždine ne možemo pomicati ekstremitete, a u njima nema osjeta

- kod osoba sa povredom glave i mozga moramo uvijek sumnjati i na udruženu povredu prijeloma vratne kralježnice

- kod svih koji su u nesvijesti pretpostavljamo da se radi i o prijelomu kralježnice dok ne dokažemo suprotno

- pad ili udarac u kacigu u kombinaciji sa bolovima u kralježnici je jasan pokazatelj da se može raditi o vrlo ozbiljnom prijelomu kralježnice

HGSS

50

- trnci i slabost u ekstremitetima su znak oštećenja kralježnice - stepenice ili nepravilnosti ili poremećaj u normalnoj zakrivljenosti kralježnice - mekan predio ispod kože na mjestu povrede - gubitak osjeta, nenormalan osjet kao pečenje i trnci. Povrijeđeni može reći da su

noge ukočene, teške ili nezgrapne - gubitak kontrole mokraće i/ili stolice - otežano disanje -

mjere: - umirivanje pacijenta - spriječiti svaki pokret u kralježnici - ozlijeđenog sa sumnjom na prijelom kralježnice moramo vrlo pažljivo tretirati - jedan od spašavatelja pridržava glavu i ne pomiče je kako bi održao stabilnost vratne kralježnice sve dok se vratna kralježnica propisno ne imobilizira, Klekni pokraj glave sa rukama na njoj ne pokrivajući potpuno uši kako bi te mogla čuti. Učvrsti i drži glavu u neutralnom položaju u kojem se nalaze glava, vrat i kralježnica. To je najmanje štetan položaj kod sumnje na ozljedu kralježnice - Ako sumnjaš na vratnu kralježnicu neka ti pomagač srola deku ili nešto slično čime ćeš poduprijeti glavu i vrat dok održavaš neutralni položaj glave. - imobilizacija šanc ovratnicima i vakuum madrac i KED - premještanje i polaganje ozlijeđenog na vakuum madrac ili nosiljku mora biti sinkronizirano i u tome mora sudjelovati više spašavatelja. - zaštita od hladnoće - nadzor - šok položaj - BLS Pomoć unesrećenom bez svijesti Cilj nam je održati otvorenost dišnih putova, oživljavati ako je potrebno, prevencija novih oštećenja, transport :

- Klekni iza glave unesrećenog i primi ju sa obje ruke oko ušiju. Namjesti i učvrsti glavu u neutralnom položaju.

- Ako je potrebno otvori dišni put podizanjem brade. Postavi prste tako da dodiruješ ugao donje čeljusti. Nježno podigni donju čeljust podižući njene kutove. Pri tome nemoj pomicati vrat.

- Provjeri disanje, ako diše nastavi sa držanjem glave. Zovi pomoć. Ako si sam i moraš zvati pomoć i pri tome ostaviti povrijeđenog, prethodno ga moraš postaviti u bočni položaj.

- Ako nema disanja i cirkulacije radi BLS. Ako moraš okrenuti povrijeđenog koristi tehniku rolanja stabla. Ova tehnika se koristi ako moraš okrenuti povrijeđenog koji ima povredu kralježnice. Idealno je imati pet učesnika, ali dosta je i tri. Dok držiš glavu u neutralnom položaju kažeš pomagačima da prime ekstremitete. Zatim ih upozori da moraju raditi sinhronizirano kao jedan i na zapovijed neka počnu kotrljati povrijeđenog. Pri okretanju održavaj cijelo tijelo i glavu i vrat u jednom pravcu.

Premještanje pacijenta sa ozbiljnom povredom kralježnice Kod sumnje na prijelom vratne kralježnice moramo se koristiti posebnom tehnikom premještanja takvog pacijenta i postavljanja na vakuum madrac ili na transportno sredstvo:


51

- mora biti više spašavatelja koji opkorače ozlijeđenog i uhvate ga s obadvije ruke za glavu, trup i noge

- sinkronizirano ga podižu na poziv onoga koji drži glavu, podignu ga 20 tak cm. - Spašavatelj koji je slobodan onda podvuče ispod ozlijeđenog madrac ili drugo

transportno sredstvo - Nakon toga se opet sinkronizirano ozlijeđeni spušta na to sredstvo.

Vakuum madrac dobro imobilizira povrijeđenu kralježnicu, ali vratnu ne dovoljno. Za imobilizaciju vratne kralježnice koristimo se šanc ovratnicima propisane veličine uz istovremenu fiksaciju glave. Imobilizacija vratne kralježnice samo šanc ovratnikom nije dovoljna, jer pomicanje glave tako imobiliziranog pacijenta može povećati oštećenje kralježnice. Prijelom zdjelice

Prijelom najčešće nastaje djelovanjem indirektne sile kao što je pad sa visine, prometna nezgoda i sl. Ovaj prijelom može biti kompliciran povredom krvnih žila organa male zdjelice ( mokraćni mjehur) , a krvarenja mogu biti ozbiljna sa brzim razvojem šoka što zahtijeva brzu intervenciju. Znaci. Nemogućnost hodanja ni stajanja iako su noge cijele, bol u području kukova, prepona i leđa koja se pojačava pokretanjem, krvav urin ili bijeg urina, mokrenje može biti bolno ili potpune nemoguće, znakovi šoka i unutrašnjeg krvarenja.

Cilj nam je spriječiti šok i organizirati hitan transport u bolnicu. - ležeći položaj na leđima. Noge ispružene ili skvrčene zavisno od udobnosti za

povrijeđenog. Pod svinute noge postaviti jastučić ili slično. - Između koljena i gležnjeva postavi jastučiće ili slično, a potom poveži noge

trokutastom maramom. Jedna oko stopala, osmica i druga oko koljena . - tretiraj šok - Nadzor vitalnih znakova.

Prijelomi nogu Mjere:

- smiriti pacijenta - slomljenu potkoljenicu ili natkoljenicu imobilizirati u uzdužnoj osovini kosti, uz

primjenu povlačenja potkoljenice prema peti u cilju postizanja normalne duljine kosti kako bi se smanjila bolnost i oštećenje okolnog tkiva slobodnim koštanim fragmentima.

- U vakuum madracu kuk ili koljeno imobilizirati pod kutom od 60° a kosti fiksirati - Položaj za šok ako imamo poremećenu svijest - Transportni položaj ozlijeđenog - Ugrijavanje - Nadzor - BLS ako treba

Prijelom kuka i bedra

HGSS

52

Za prijelom bedra ( femura ) je potrebna jaka sila. Prijelom je ozbiljan jer slomljeni krajevi kosti mogu ozlijediti velike krvne žile što uzrokuje krvarenje i šok. Prijelom vrata bedrene kosti je čest kod starijih osoba posebno žena jer su kosti slabe i porozne. Prijelom je često stabilan, te osobe sa prijelomom ponekad čak mogu i hodati neko vrijeme dok se prijelom ne otkrije. Kod povreda kuka najozbiljnija, ali izuzetno rijetka je luksacija kuka. Znakovi : bol na mjestu ozljede, nemogućnost hodanja, znaci šoka, skraćenje povrijeđene noge i rotacija koljena i stopala prema van. Cilj je imobilizacija i transport u bolnicu. Mjere:

- Osoba mora leći na leđa. Pomagač može pridržavati nogu u liniji pružanja noge povlačeći je prema sebi u tom pravcu.

- ne jesti zbog anestezije u bolnici - ne podiži noge unesrećenog ni u slučaju šoka jer to može pojačati krvarenje i

povećati oštećenje krvnih žila. - imobilizacija noge uz pomoć zdrave. Između nogu postavi nešto mekano i

spužvasto i zatim imobiliziraj. Trokutaste marame na 4 mjesta. Prvo osmica oko stopala. Drugo oko koljena , treće i četvrto ispod i iznad prijeloma. Čvorove veži na strani zdrave noge.

- Tretiraj šok, utopli ga ali ne podiži noge. - za transport koji dulje traje potrebna je bolja imobilizacija. Uz bok koji je

povrijeđen postavi meko obloženu udlagu ili sl. i pruži je od pazuha do stopala. Trokutasta marama se postavlja na 7 mjesta tako da obuhvaća udlagu. Prvo osmica oko stopala, između nogu mek materijal, druga oko koljena, dvije ispod i iznad prijeloma, oko zdjelice, oko prsa i sedma oko potkoljenice. Svi čvorovi na zdravoj strani.

- Moguća je i imobilizacija KED-om Povreda koljena

Koljeno je zglob između bedrene kosti i potkoljenice i može se pregibati i ispravljati, a u savinutom položaju i lagano rotirati. Uz koljeno se vežu brojni i vrlo jaki mišići i tetive i ligamenti ispred je u tetivi velikog mišića iver. Kosti su na krajevima obložene hrskavicama i meniskusima koji učvršćuju zglob i ublažavaju udarce. Zbog takve složenosti građe složene su i povrede. Mogu biti povrijeđeni meniskusi, ligamenti, koštani dijelovi, može krvariti u koljeno i sl. Kad se ove povrede dogode treba uvjeriti povrijeđenog da ne hoda. Znakovi : bol potiče od povrede ili je duboka i ide iz koljena. Ako je svinuto koljeno ukočeno svaki pokušaj ispravljanja je bolan, vrlo brzi nastanak otoka.

Cilj je postaviti koljeno u najpogodniji položaju i transport u bolnicu. Mjere: - osoba mora leći. Pod koljeno se postavi nešto mekano što će osigurati udoban

položaj koljenu i smanjiti bol. - Omotaj oko koljena zavoj ali ne previše stisnuti. - Transport - ne pokušavaj ispraviti koljeno jer pomaknuta hrskavica ili meniskus ili krv to

sprečavaju. Ne davati ništa na usta zbog anestezije u bolnici. Ne dozvoliti hodanje.

Povreda potkoljenice


53

Ozljede su brojne od prijeloma do razderotina i rana mekog tkiva mišića, tetiva i ligamenata. Kod prijeloma najčešće puca goljenična kost, tibia. Znaci: Lokalno bol, otok, modrica, deformitet, otvorena rana. Cilj je imobilizacija i transport. Mjere:

- polegnuti povrijeđenog uz pridržavanje povrijeđene noge. Ako postoji rana tretiraj ranu i zaustavi krvarenje. Tufer na ranu.

- Pridrži nogu svojim rukama dok se sprema imobilizacija. - Imobiliziraj. Između potkoljenica postavi udlagu i priveži obje noge trokutastom

maramom na 4 mjesta. Osmica oko stopala. Oko koljena, ispod i iznad prijeloma na potkoljenici. Čvorove sveži zdravoj strani.

Skočni zglob

Ako je prijelom u gležnju tretiraj ga kao prijelom potkoljenice. Mnogo češće ozljede su uganuća za koje vrijedi pravilo mirovanje, oblog leda, bandaža i elevacija. Znaci su bol, otok. Cilj nam je smanjiti otok i ublažiti bol. :

- namjesti zglob u najbolji položaj. - Ako je povreda od nedavno primijeni obloge da smanjiš oteklinu. - Imobiliziraj. Postavi na povišeno. Pošteda kretanja.

Stopalo

Povreda povezana sa povredom puno kostiju je uzrokovana crush povredom. Takve povrede je najbolje liječiti u bolnici. Kod prve pomoći treba se usredotočiti na smanjenje simptoma i otekline. Znaci : poteškoće hodanja, ukočeni pokreti, modrice i oteklina. :

- brzo podići stopalo da se smanji oteklina - led oblog smanjuje također otok - Transport u bolnicu ako je potreban Otvoreni prijelomi: sterilno previjanje i zaustavljanje krvarenja, po mogućnosti bez

repozicije kod otvorenih prijeloma jedino onda kada očekujemo da će transport jako dugo trajati 3 POVREDE ZGLOBOVA Uganuća-distorzije

Meke strukture ( ligamenti, mišići, tetive) koje se nalaze oko kostiju i zglobova mogu biti oštećene na više načina. Takva oštećenja se nazivaju uganuća. Nastaju djelovanjem istezanja ili sile rotacije koje se događaju kod iznenadnih pokreta. Često su zbog toga povezane sa sportskim aktivnostima. Znaci su bol i oteklina, modrica i jaka bol kod pokretanja u zglobu.

Povrede mišića i tetiva Mogu biti istegnuti, rupturirani ili nagnječeni. Istegnuće nastaje kada je mišić previše istegnut, a pri tome još dođe do rotacije. Ovo najčešće dolazi na mjestu hvatanja mišića i tetive za kost. Ruptura nastaje kod potpune rotacije mišića ili tetive i u cijelosti prekida mišić ili tetivu. Duboke modrice nastaju gdje je mišić najdeblji i povezane su sa krvarenjem u okolna tkiva, što rezultira bolom, otokom i modricom. Tretman se sastoji u mirovanju, stavljanju leda, kompresiji zgloba (bandaža), podizanju oštećenog dijela. Postupci su dovoljni, ali u bilo kojoj sumnji da se radi o težoj povredi imobiliziraj i vozi u bolnicu.

Povrede ligamenata Istegnuće zglobne čahure sa kidanjem pojedinih vlakana nastaju naglim i nenadanim pokretom pri kojem se iskrene noga ili ruka. Mjere:

HGSS

54

- Smirivanje povrijeđenog - Savjetuj povrijeđenog da sjedne ili legne. Pridržavaj ozlijeđeni ekstremitet

suradnja sa pacijentom i objašnjavanje svakog postupka koji se planira izvesti

- teške cipele i odjeća u području povrede se ostavljaju, jer njihovo odstranjivanje izaziva nepotrebnu bol

- Ako se povreda tek dogodila postavi oblog leda što će reducirati oteklinu, modricu i smanjiti bol.

- Oko povrijeđenog zgloba postavi vatu ili meki materijal kojeg onda zamotaj elastičnim zavojem. Provjeri cirkulaciju. Prilikom zamatanja pridržavaj povrijeđeni dio i zamataj.

- postavi povrijeđeni dio na povišeni položaj što smanjuje otok, modricu i bol. - Ako je bol prevelika i ako se ne može koristiti povrijeđenim dijelom potreban je

pregled liječnika. Suprotno, dovoljno je mirovanje. - ekstremitet koji je povrijeđen se nalazi u prisilnom položaju koji najmanje boli

Iščašenja-luksacije

To su povrede zglobova kod kojih je povrijeđena ovojnica zgloba i gdje je došlo do potpunog ili djelomičnog iskakanja iz zgloba. Nastaju djelovanjem sile koja izvija kost iz zgloba ili zbog pretjerane kontrakcije mišića. Ove povrede su česte kod ramenog zgloba, donje čeljusti, zgloba palca ili zglobova prstiju. Mogu biti povezani sa istegnućima ili uganućima ligamenata. U nekim situacijama iščačenje može imati velike posljedice. Iščašenje zgloba u vratnoj kralježnici može ozbiljno oštetiti leđnu moždinu što može rezultirati paralizom tijela ispod ozljede. Slično se može dogoditi kod iščašenjem ramena ili kuka, pritisnu se živci i dođe do paralize ekstremiteta. U mnogim slučajevima teško je razlikovati frakturu od iščašenja te se tada tretira kao prijelom. Znaci su jaka bol u zglobu i ograničena pokretljivost u zglobu, oteklina i modrica, skraćenje, neobično iskrivljenje i uvijanje u tom području. Cilj nam je spriječiti pokretanje u području zgloba i organizirati transport. Ne pokušavaj vratiti iščašenje jer to može izazvati još veća oštećenja. Ne pomiči povrijeđenog sve dok nije postavljena imobilizacija. Pomicanje je moguće jedino u slučaju neposredne opasnosti. Ne jesti zbog anestezije. Mjere:

- Umiri povrijeđenog. Namjesti ekstremitet u položaju koji je najudobniji i koji najmanje boli.

- Imobilizacija i provjera cirkulacije - transport. Tretman šoka. Nadzor vitalnih parametara. - Provjera cirkulacije svakih 10 minuta

Iščašenje ramena

Padom na rame ili ispruženu ruku ili djelovanjem sile istezanja može doći do iščašenja ramena ( nadlaktica iskače iz zgloba). Istovremeno ligamenti u tom zglobu mogu biti istegnuti. Povreda je bolna i naziva se “ luksacija ramena” . Neke osobe mogu imati luksaciju ramena višekratno. U tim slučajevima treba razmišljati o operativnom učvršćivanju ramena. Uz luksaciju još može postojati i pucanje ligamenata , prijelom nadlaktice, pucanje tetiva što je posebno izraženo kod starije populacije. Znakovi prepoznavanja: vrlo jaka bol koja potpuno paralizira pokretanje ruke. Povrijeđeni pokušava pridržavanjem ruke i okretanjem glave smanjiti bol, iskrivljenje ramena. Cilj pridržavanje i imobilizacija i transport.


55

Iščašenje ramena je najčešća vrsta luksacije. Kada se dogodi u planini moramo razmotriti ispravljanje iščašenja (repozicija). Okolnosti kada se repozicija provodi: - adekvatna pomoć je na raspolaganju tek za nekoliko sati - silazak sa iščašenjem ramena nije moguć - prijeteće opasnosti zbog nepokretnosti bolesnika. Tehnika : Bolesnik legne na zemlju i spašavatelj pridržava bolesnu ruku. Ruka je ispružena i povlači se suprotno od ramena, paralelna je sa tijelom, a pod kutom od 45° u odnosu na podlogu, konstantnom silom povlačimo ruku dok nadlaktica ne uđe u čašicu. Pri povlačenju pacijent mora nastojati ne španati mišiće i praviti otpor povlačenju. Kad repozicija uspije prestaje bol, vraća se normalan izgled zgloba. Često se može dogoditi da je iščašenje u ramenu opetovano kod nekih ljudi. Repozicija ovih luksacija je lakša i brža. Alternativna metoda: Povlačenje i kontra silu provode dva spašavatelja

Način imobilizacije nenamještenog ramena: - Sjesti. Pažljivo i polako položiti ruku preko prsa u položaju koji je najudobniji. - Postavi trokutastu maramu za imobilizaciju ramena. Unutar marame, a između

tijela i ruke postavi jastučić - Završi vezanje trokutaste marame ili postavi drugu vrstu zavoja - ne pokušavaj vratiti luksaciju na svoje mjesto jer to može izazvati dodatna

oštećenja. Iščašenje lakta Vidi poglavlje o prijelomu lakta. Iščašenje koljena Isto vrijedi kao i za rame. Može značajno ugroziti cirkulaciju kroz nogu što može rezultirati amputacijom noge zbog gangrene. Iščašenje prstiju Moguća repozicija povlačenjem iščašenog prsta prema sebi. Nakon repozicije imobilizacija.

4. POVREDE MIŠIĆA Grčevi

Radi se o naglom bolnom grču u jednom ili više mišića. Pojavljuju se u snu. Pojavljuju se nakon napornog vježbanja gdje dolazi do nakupljanja raspadnutih tvari u mišiće ili gubitkom soli iz tijela znojenjem. Grčevi mogu proći istezanjem i masažom zahvaćenog mišića.

Grčevi u stopalu: Pomozite osobi stati na prednji dio stopala puno težinom tijela. Kada jednom grč prođe masirajte stopalo.

Grčevi u listu potkoljenice: Ispružite koljeno osobe i pomičite stopalo prema gore prema koljenu tako da se istegnu mišići lista.

Grčevi u bedru: Pomozite poleći osobu. Da olakšamo grč u stražnjem dijelu bedra podignemo nogu i ispružimo koljeno. Kod grča u prednjem dijelu bedra koljeno skvrčimo

HGSS

56

5. IMOBILIZACIJE

1 sredstva za imobilizaciju 2 kramerove udlage 3 improvizacije 4 pneumatske udlage 5 vakuum udlage 6 neoprenske udlage 7 KED 8 Šanci 9 SAM splint

10 Vakuum madrac 11. Lopatasta nosiljka 1. Sredstva za imobilizaciju Postoje standardna sredstva i priručna. U standardna ubrajamo kramerove udlage, neoprenske udlage, vakuum udlage, pneumatske udlage. SAM splin udlage. Šanc udlage i KED. 2. Kramerove udlage Udlage koje su u najširoj primjeni i svima poznate. 3. Priručna sredstva Pravilan položaj i imobilizacija su sastavni i vrlo važan dio svake prve pomoći. Kada nemamo na raspolaganju prava imobilizacijska sredstva koristimo se improvizacijama ( drvo, skija, štapovi, cepin i sl.) kako bi postigli zadovoljavajuću stabilnost povrijeđenog dijela tijela.

- pacijente u nesvijesti postavljamo u bočni položaj - šokirane postavljamo u šok položaj - pacijente sa srčanim ili plućnim problemima postavljamo u polu sjedeći

položaj ( glava visoko, ekstremiteti nisko) - pacijent sa bolovima u trbuhu ležeći položaj sa savinutim nogama - prijelomi kojima je poremećena osovina moraju se korigirati ispravljanjem

osovine Ako je ozlijeđeni pri svijesti, i nema ozljedu kralježnice postavljamo ga u položaj koji je njemu najpodesniji. 4.Pneumatske udlage Udlage koje se napuhuju. Mogu biti opasne jer previše stisnu ruku ili nogu. Ne štite od hladnoće i nisu u velikoj primjeni. 5. Vakuum udlage Kao i vakuum madrac samo što su manje i koriste se za imobilizaciju ruke i noge.


57

6. Neoprenske udlage Nalaze se u standardu HGSS-a. Vrlo su praktične i biti će prikazane na tečaju. 7. KED Služi za imobilizaciju glave i vrata i koristi se u kombinaciji sa šancom kako bi se pravilno imobilizirala vratna kralježnica. 8. ŠANC OVRATNIK Šanc ovratnik je vrlo dobro sredstvo za imobilizaciju vratne kralježnice. Bitno je reći da šanc ovratnik ne daje 100% sigurnu i pouzdanu imobilizaciju vratne kralježnice. Postoje brojni modeli na tržištu. Neki su rađeni u više brojeva dakle podesivi po veličini varata, a neki su rađeni u jednom broju inepodesivi su. Za gorsko spašavanje su pogodniji podesivi šanc ovratnici. Naime određenom prilagodbom i fiksacijom podešavaju se po duljini vrata ozlijeđenog. Indikacija upotrebe šanc ovratnika: - sumnja na povredu vratne kralježnice - kada postoji povreda vratne kralježnice - kod povrede glave i mozga - politraumatizirani pacijent koji je bez svijesti

način postavljanja:

- uvijek dva spašavatelja. Prvi stabilizira vrat u neutralnom položaju, a drugi postavlja šanc ovratnik

- mjeri se razmak između ramena i donje čeljusti sa širinom prstiju - izmjerena širina se prislanja na ispruženi šanc koji se na toj širini fiksira - tako priređeni šanc se provlači ispod vrata dok prvi spašavatelj održava vrat i

glavu u neutralnom položaju. - fiksacija mora biti takva da šanc tijesno prijanja uz vrat, donju čeljust i ramena

9. Imobilizacije SAM splint udlagama

SAM splin udlaga je udlaga načinjena iz plastike i aluminija koja se može modelirati po želji da pri tome daje dobru stabilnost i čvrstoću. Stabilitet se postiže laganim savijanjem udlage oko uzdužne osi. Posebno je prikladna kao udlaga za hitne intervencije za imobilizaciju podlaktice, potkoljenice i vratne kralježnice. Duljina je 90 cm, širina 12 cm, kada se smota promjer je 7 cm a težina iznosi 120 g.

10 Vakuum madrac Vakuum madrac je jedinstveno imobilizacijsko sredstvo u planini jer se može upotrebljavati za imobilizaciju cijelog tijela pa i za imobilizaciju ekstremiteta. Zamjena je za brojna imobilizacijska sredstva kao što su udlage, marame, zračne udlage, jastuci i sl. Veliki značaj vakuum madraca u spašavanju je istakla i preporuka medicinske komisije IKAR-a: „ Jedna od najvažnijih mjera u tretiranju ozlijeđenog u planini je imobilizacija cijelog tijela i ekstremiteta. Cilj imobilizacije je redukcija bolova na minimum i sprečavanje dodatnih oštećenja za vrijeme transporta. Od kako postoji organizirano spašavanje u planinama postoje u različitim zemljama različite metode imobilizacije povrijeđenog.“

HGSS

58

Vakuum madrac je sredstvo kojim možemo imobilizirati cijelo tijelo. Prednosti upotrebe vakuum madraca:

- fiksacija cijele kralježnice kao kod gipsanja - različite mogućnosti pozicioniranja pacijenta - nije potrebna veliko pomicanje pacijenta - brza i jednostavna upotreba - dobra izolacija pacijenta od tla - zaštita od hladnoće - propušta RTG zrake - lako se čisti i održava - nema negativnog upliva na cirkulaciju - brzo se savladava način upotrebe - lako se transportira

Nedostatci su: - relativno velikog volumena - lako se ošteti, mora biti od nezapaljivog materijala - mogući transport u planinu jedino u ruksaku - velika nabavna cijena - vratna kralježnica i ruke se ne mogu adekvatno imobilizirati - postavljanje donjeg ekstremiteta na ekstenziju nije moguće Ikar je mišljenja da prednosti korištenja madraca prevaguju posebno ako imamo

sredstva za imobilizaciju koja su ograničene i uske upotrebne indikacije. Preporuke kada ga upotrebljavati: - kod prijeloma vratne kralježnice nije podesan nego koristi samo kao prijenosno

sredstvo - za optimalno imobiliziranje vratne kralježnice mora se vratna kralježnica dodatno

imobilizirati npr. sa KED-om. - Kod povrede ekstremiteta možemo ih dodatno imobilizirati udlagom, a da se

ukupna težina ne povećava značajno. - U nekom prilikama je podesan i spinal bord za transport, ali transport pri tome ne

smije trajati dulje od 30 minuta zbog opasnosti od dekubitalnih promjena od ležanja.

Materijal Madrac mora biti izrađen od ne gorećeg materijala. Između bolesnika i madraca mora biti platno. Mora biti mogućnost odgovarajućeg fiksiranja postavljenog položaja bolesnika. Mora biti umotan u poseban ruksak koji se može lako transportirati. Pumpa i crijevo koji idu uz madrac moraju funkcionirati i na niskim temperaturama. Preporuke Od strane IKAR-a

- ozlijeđenog u brdima treba postaviti na vakuum madrac i bez premještanja dopremiti do bolnice Vakuum madrac sam po sebi ne može spriječiti pomicanje po uzdužnoj osovine, što je važno kod ozljede kralježnice te se zbog toga moraju koristiti i posebni kaiši ili gurtne.

- Za optimalnu fiksaciju vratne kralježnice potrebno je dodatno sredstvo za imobilizaciju.

- Prijelome ekstremiteta moramo imobilizirati udlagama, koje su prisutne na mjestu nezgode.

- Izolirane povrede ekstremiteta možemo imobilizirati manjim udlagama


59

- Specijalna sredstva za imobilizaciju se mogu upotrebljavati zajedno sa madracem

- Spine board se može u određenim uvjetima koristiti pod uvjetom da transport traje kratko kraće od 30 minuta.

11. Lopatasta nosiljka Posebna nosiljka koja se može podijeliti u dva dijela i lagano podvući pod pacijenta.( dijeli se uzdužno) i tako osobu koja ima ozljedu kralježnice vrlo lako podignemo i postavima na vakuum madrac. Za postavljanje je dovoljno dva spašavatelja. Namještanje je kod povrijeđenog kojemu je potrebna imobilizacija tijela od izuzetnog značenja. 12. Ekstenzione udlage za nogu

Koriste ih hitne službe. Praktične su jer se lako postavljaju i daju vrlo kvalitetnu imobilizaciju. Nakon postavljanja i ekstenzije najčešće bol skoro prestaje.

HGSS

60

VIII poglavlje AMPUTACIJE AMPUTACIJE Amputacija je otkidanje dijela tijela pri čemu se taj dio u potpunosti odvaja od tijela. U pravilu se radi o amputacijama ekstremiteta. U nepotpunoj amputaciji odrezani dio se manjim dijelom drži uz tijelo. Mjere:

- smirivanje pacijenta - zaustavljanje krvarenja - zabilježiti točno vrijeme povrede koje je kasnije važno za prognozu operacije - amputirani dio se sterilno zamata, postavlja u najlonsku vrećicu i dobro zatvori,

ova vrećica se stavlja u drugu u kojoj se nalazi led. Važno je napomenuti da se amputirani dio ne smije ni u kojem slučaju staviti u led direktno. Uputno je prodrmati vrećice kako bi se izbjegao dugotrajni kontakt amputiranog dijela sa ledom samo na jednom mjestu.

- Siguran transport amputiranog dijela do bolnice - Umatanje u foliju - Ozlijeđenog i amputirani dio zajedno transportirati u bolnicu zbog ev. operacije

prišivanja amputiranog dijela - Izbijeni zubi se mogu transportirati kao i amputirani dijelovi, ili u ustima

ozlijeđenog ispod jezika ako je potpuno pri svijesti Operacija ponovnog spajanja odrezanog dijela mora nastupiti u roku od 4-12 sati nakon povrede. Vrijeme ovisi o tome kako je pravilno tretiran amputirani dio: niska temperatura usporava procese odumiranja stanica amputiranog dijela i na taj način omogućava da se amputacija odloži na dulje vrijeme.


61

IX poglavlje POVREDE GLAVE

1. Uvod 2. Povrede glave 3. Zatvorene povrede glave 4. Otvorene povrede glave 5. Procjena poremećaja svijesti

1. UVOD

Živčani sistem je najsloženiji sistem organizma. On kontrolira ostale organske sisteme. Mozak je izvor svijesti, govora, mišljenja i pamćenja. Prima i interpretira osjete koje prenose živci.

Povrede ovog sistema imaju za posljedicu gubitak svijesti što može biti vrlo opasno i mora se na vrijeme uočiti i tretirati. Prioritet kod pružanja prve pomoći je disanje i cirkulacija, a potom traženje uzroka poremećenom stanju svijesti. Nervni sistem

Nervni sistem se sastoji od centralnog sistema ( mozga i leđne moždine ) i perifernog sistema ( živaca ) koji spajaju centralni sistem sa periferijom, tkivima, organima i organskim sistemima. Postoji i autonomni nervni sistem koji kontrolira tjelesne funkcije kao što je probava, srčani rad, disanje i drugo.

Centralni nervni sistem : Čine ga mozak i leđna moždina. Sastoji se od velikog broja stanica koje su međusobno povezane, a okružene su sa tri moždane ovojnice. Oko mozga i leđne moždine cirkulira tekućina nazvana likvor, a funkcija joj je štiti mozak od udaraca, kao amortizer, prenosi kisik i hranjive tvari, a štetne tvari izlučuje.

Mozak ima tri glavna dijela : veliki mozak koji je zadužen za osjećaje, mišljenje, osjete, i svijest, mali mozak koji je zadužen za koordinaciju pokreta, balans i držanje tijela i moždano stablo koje je zaduženo za kontrolu osnovnih funkcija kao što je disanje i sl. Glavna zadaća leđne moždine je prenijeti signale između mozga i perifernog nervnog sistema.

Periferni nervni sistem : Ovaj sistem se sastoji od dvije vrste živaca: kranijalnih i spinalnih koji idu u paru. Imamo 12 pari kranijalnih živaca koji izlaze iz svake polovice baze mozga. Postoji 31 par spinalnih živaca koji idu iz leđne moždine. Svi oni se sastoje od dolazećih osjetnih ili senzornih vlakana i odlazećih ili motoričkih vlakana.

Autonomni živčani sistem : Neki kranijalni živci i nekoliko manjih spinalnih živaca čine autonomni živčani sistem. Ovaj sistem kontrolira tjelesne funkcije kao što su srčani rad i disanje. Sastoji se od simpatičkog i parasimpatičkog dijela koji međusobno balansiraju i imaju kontra djelovanje. Simpatički sistem priprema tijelo za akciju, oslobađajući hormone koji povećavaju srčani rad i reduciraju krvni protok kroz kožu i crijeva. Parasimpatikus djeluje suprotno, hormonima koji imaju umirujući efekt.

2. POVREDE GLAVE Sve povrede glave su potencijalno opasne i zahtijevaju pravilnu procjenu i tretman jer mogu dovesti do poremećaja svijesti. Povrede mogu biti povezane sa oštećenjima moždanog tkiva ili krvnih žila unutar lubanje ili sa prijelomima kostiju lubanje.

Povrede glave mogu nekada izazvati potres mozga, koji se nakon kratke nesvjestice potpuno oporavlja. Neke povrede dovode do pritiska na mozak ( moždane

HGSS

62

kompresije ) koja je po život opasna. Zbog toga je jako važno prepoznati moguće znake cerebralne kompresije, a posebno je važno uočiti pogoršanje stanja svijesti.

Rana na glavi upozorava na moguća oštećenja prijeloma lubanje, krvarenja. Bistra tekućina ili krv iz uha ili nosa su znaci ozbiljne povrede mozga.

Sve osobe koje imaju povredu glave treba tretirati kao da imaju prijelom vratne kralježnice i u tom smislu imobilizirati.

Potres mozga : kratki period poremećaja svijesti kojem je prethodio udarac u glavu, vrtoglavica i mučnina u oporavku, gubitak sjećanja na zbivanja koja su prethodila i načina povrede, osrednja glavobolja.

Moždana kompresija: poremećaj svijesti koji može ići do kome, podatak o povredi glave, jaka glavobolja, glasno disanje koje se usporava, polagan, dobro punjen puls, nejednako široke zjenice, slabost ili paraliza jedne strane lica ili tijela., visoka temperatura, crveno lice, pospanost, vidne promjene u ponašanju kao što je razdražljivost i sl.

Prijelom kostiju lubanje: rana ili modrica na glavi, mekano tkivo na mjestu prijeloma i depresija na glavi, modrica, otok iza uha, modrica oko jednog ili oba oka, gubitak bistre ili krvave tekućine iz nosa ili uha, poremećaj simetrije glave i lica, poremećaj svijesti do kome.

3. ZATVORENE POVREDE GLAVE

Potres mozga

Mozak se slobodno kreće unutar lubanje gdje ima vrlo malo slobodnog prostora. Kod micanja mozak se dakle može sudarati sa stjenkom lubanje kada glava pretrpi udarac. To se zove potres mozga. Uzroci su brojni: prometne nezgode, sportske povrede, padovi, udarci u tučnjavi i boksanju. Potres mozga izaziva jaki, ali kratkotrajni poremećaj rada mozga. Ipak u mozgu najčešće nema nikakvih oštećenja. Povrijeđeni ima kratkotrajni gubitak svijesti u trajanju od nekoliko minuta, nakon čega se u potpunosti oporavlja. Po definiciji bolesti, potres mozga se definitivno dijagnosticira tek nakon što se unesrećeni potpuno oporavi. Osoba koja je zadobila potres mozga mora se promatrati i najbolje je da posjeti doktora. Znakovi oboljenja : kratak period gubitka svijesti nakon udarca u glavu, vrtoglavica i mučnina u fazi oporavka, gubitak sjećanja na događaj i vrijeme koje je neposredno prethodilo događaju, srednje jaka, glavobolja. Cilj pomoći: osigurati oporavak povrijeđenog, osigurati nadzor nad osobom, posjet liječniku ako je potrebno. Važno je, ako se oporavak odvija sporo i ako nastupi pogoršanje stanja svijesti. organizirati transport u bolnicu. Ako postoji i rana na glavi tretiraj ju kao da ima i povredu vratne kralježnice.

Mjere: - tretiraj unesrećenog kao što se tretiraju osobe sa poremećajem svijesti. - Nadzor i registracija vitalnih znakova. Čak i kada se u potpunosti oporavi

trajni nadzor je opravdan i obvezatan, jer se svijest može naknadno pogoršati.( i nakon nekoliko sati).

- Kada se oporavi mora ga provjeriti odgovorna osoba. Npr.: ako je osoba stradala u sportu ne dozvoli joj nastavak igranja prije nego posjeti liječnika i on to odobri.

- Ako glavobolja, mučnina, povraćanje i pospanost traju savjetuje se obavezan posjet liječniku.

Kompresija mozga


63

Kompresija mozga je vrlo ozbiljno stanje koje u najvećem broju slučajeva zahtijeva kirurško liječenje. Kompresija mozga nastaje zbog pritiska na mozak. Razloga za to ima više, a najčešći su krvarenje unutar lubanje koje pritišće na mozak, oteklina mozga koja pritišće mozak, moždani udar ili tumor mozga. Stanje se može razviti naglo i odmah nakon povrede glave, a može se razvijati postepeno nekoliko sati i dana nakon povrede. Zbog toga treba uvijek pomno ispitati i saznati da li je osoba imala kakvu povredu glave i kada je nastala i na koji način. Znakovi kompresije: - deformacije glave bez povrede kože

- poremećaj svijesti koji se pogoršava - podatak o nedavnoj povredi glave - ev. očni hematomi, modrice oko očiju kao naočale - intenzivna glavobolja - glasno disanje koje se usporava - spor, dobro punjen puls - nejednako široke zjenice - slabosti i/ili paraliza jedne strane lica ili tijela - visoka temperatura, crveno lice - pospanost - promjene ponašanja i karaktera, razdražljivost, dezorijentacija.

Cilj pomoći je hitan transport u bolnicu. Ako je unesrećeni bez svijesti vodi računa o disanju i prohodnosti dišnog puta, osiguraj ga podizanjem brade, budi spreman na BLS.

Mjere: - ako je unesrećeni pri svijesti udobno ga smjesti i ohrabri - provjerava redovito vitalne znakove - hitan transport u bolnicu. Ništa na usta jesti i piti.

Fraktura skalpa

Ako osoba ima ranu na glavi, budi oprezan jer može imati i prijelom lubanje. Može imati i poremećaj svijesti. Prijelom je opasan jer može doći do oštećenja mozga direktno koštanim fragmentima ili kao posljedica krvarenja. Bistra tekućina ( likvor ) ili vodenasta krv koja izlazi iz uha, nosa su znaci ozbiljne povrede.

Na prijelom moramo sumnjati kod svake povrede glave nakon koje je došlo do poremećaja svijesti. Pri tome uvijek imaj na umu da se uz to može još raditi i o prijelomu vratne kralježnice. Znakovi povrede su :

- rana ili modrica na glavi - područje depresije ili mekog tkiva u području udarca - modrica ili otok iza jednog uha - modrica ili otok jednog ili oba oka - bistra tekućina ili vodenasta krv koje cure iz uha i/ili nosa - krv u bjeloočnici - izobličenje lica ili asimetrija lica - progresivan poremećaj svijesti do kome

Cilj je održati disanje i hitan transport.: - Svjesnog unesrećenog udobno smjestiti. Ne pomiči glavu, pazi na vrat. - kontroliraj krvarenje iz skalpa postavljanjem kompresivnog zavoja. Tretiraj

ostale povrede. - Ako imamo krvarenje ili iz uha izlazi tekućina pokrijemo uho sterilnom gazom

koju lagano fiksiramo flasterom. Uho se ne smije čepiti. - Nadzor vitalnih znakova i stanja svijesti.

HGSS

64

- Kod komatoznog nadziri disanje, podigni bradu, postavi u bočni položaj ako treba, pazeći na vratnu kralježnicu, budi spreman na BLS.

4. OTVORENE POVREDE GLAVE

Kod otvorene povrede su kosti glave otvorene i postoji komunikacija između okoline i mozga. Znaci: - potres mozga - deformitet glave sa otvorenom ranom u kojoj se vide slobodni koštani ulomci i ev. moždano tkivo - krvarenje iz rane - kod povrede baze lubanje krvarenje iz ušiju, nosa i usta, hematomi oko očiju - pospanost do kome - različite zjenice upozoravaju na jednostranu kompresiju mozga mjere: - gore navedeno Kod otvorene povrede glave i mozga postoji velika opasnost od infekcije, a povrede su po život opasne.

Povrede skalpa

Potkožno tkivo skalpa ima jako puno malih krvnih žila i svaka rana na tom dijelu tijela izaziva jako krvarenje. Ovo krvarenje za okolinu izgleda dramatičnije nego što realno je. Međutim u nekim slučajevima rana na glavi može biti dio puno ozbiljnije rane koja zahvaća kosti lubanje pa čak i mozak ili može biti povezana sa ozljedama vrata i vratne kralježnice. Zbog navedenog moramo povrijeđenog shvatiti vrlo ozbiljno i pažljivo ga moramo pregledati posebno u situacijama kada je povreda glave maskirana alkoholom ili otrovanjem. Ako i malo sumnjaš provedi proceduru za povrede lubanje i mozga. Uvijek na umu imaj povredu vratne kralježnice.

Cilj nam je kontrolirati krvni gubitak i transport u bolnicu. Ako unesrećeni ostane bez svijesti treba biti spreman provesti mjere oživljavanja.

- Stavi rukavice. Ohrabri unesrećenog. - Na ranu postavi sterilni tufer ili čistu krpu i to čvrsto pritisni. Ovaj postupak

pomaže u kontroli krvarenja i reducira gubitak krvi i smanjuje rizik nastanka šoka - Osiguraj pokrov kružnim zavojem. Kod manjeg krvarenja za fiksiranje može

poslužiti i trokutasta marama. - Pomogni povrijeđenom da legne sa glavom i ramenima lagano povišenim.

Potom transport u bolnicu. Nadzor vitalnih parametara ( svijest, puls i disanje) . Povrede oka

Oko može biti udareno ili povrijeđeno direktnim udarcem ili oštrim fragmentima metala, stakla ili pijeska. Svaka povreda oka je potencijalno opasna zbog mogućeg gubitka vida. Čak i površinska ogrebotina rožnice može dovesti do njenog mučenja ili ožiljka sa mogućnošću trajnog oštećenja vida. Prepoznaje se po intenzivnoj boli i spazmu vjeđa, vidljivoj rani ili krvnom podljevu, djelomičnom ili potpunom gubitku vida, krvi ili bistroj tekućini koja izlazi iz oka.

Naš cilj je spriječiti daljnje oštećenje i transport u bolnicu. Ako postoje kakva strana tijela zabodena u oko ne pokušavaj ih izvaditi.


65

- položi unesrećenog i pridržavaj glavu tako da se ne pomiče. Savjetuj unesrećenog da žmiri i ne pokreće oko. Pokret zdravog oka uzrokuje i pokretanje povrijeđenog.

- zamoli unesrećenog da pridrži tufer preko oka i fiksiraj ga zavojem. - transport do bolnice.

Krvarenje iz uha

Posljedica krvarenja iz uha je najčešće povreda bubnjića uzrokovana stranim tijelom gurnutim u uho ili udarac u glavu postrance ili zbog eksplozije. Mogući simptomi su jaka bol, uhobolja, gluhoća, i moguća vrtoglavica. Krv pomiješana sa bistrom tekućinom ili vodenasta krv je uvijek ozbiljan simptom i označava prijelom kostiju lubanje i znak je curenja tekućine koja obavija mozak. Naš cilj je transport u bolnicu. Kod pregleda uha ne okreći glavu jer je moguć prijelom vratne kralježnice.

- namjesti povrijeđenog u polu¸sjedeći položaj - Stavi rukavice i postavi sterilni tufer na uho. - Transport u bolnicu.

Krvarenje iz nosa

Krvarenje iz nosa nastupa najčešće kada sitne krvne žile koje se nalaze unutar nosnica puknu, ili kada se razbije nos ili je to rezultat kihanja, kopanja po nosu , zbog visokog krvnog tlaka. Može biti opasno, ako se gubi velika količina krvi. Ako imamo vodenastu krv to je zbog povrede i prijeloma lubanje i izlaska likvora iz mozga. Naš cilj je kontrola krvarenja i održavanje otvorenosti dišnih putova.

- bolesnik neka sjedne glave nagnute prema naprijed kako bi krv mogla istjecati iz nosnice.

- zamolite ga da diše na usta (to ima i smirujući učinak ) i neka primi nosnice sa prstima. Ohrabri bolesnika.

- Neka pritisne nosnice prstima. Neka ne priča, ne guta, kašlje, ne pljuje, njuši jer sve to može pomaknuti krvni ugrušak i potaknuti ponovno krvarenje. Daj mu maramicu za brisanje sline i krvi.

- nakon 10 minuta osloboditi pritisak. Ako krvarenje ne stane ponovi se pritisak još 10 minuta.

- kada je krvarenje stalo neka drži glavu i dalje naprijed. Mlačnom vodom operite okolinu nosa od tragova krvi.

- Uvjerite ga da ostane miran nekoliko sati. Zabranite mu bilo kakvu aktivnost i ispuhivanje nosa što može ukloniti ugrušak i obnoviti krvarenje.

- Važna upozorenja: zabranjuje se zabacivanje glave unatrag jer krv može curiti niz ždrijelo i izazvati povraćanje, ako krvarenje ponovno počne postupak se mora ponoviti, ako je krvarenje jako i ako ne staje za 30 minuta bolesnika moramo transportirati u bolnicu.

Krvarenje iz usta

Posjekotine jezika, usnica, sluznice usne šupljine mogu biti banalne do vrlo ozbiljnih rana. Uzrok povreda su najčešće vlastiti zubi ili zubne proteze. Krvarenje iz usta može biti jako i alarmantno. Veliki problemi mogu nastati ako krv iz usta dođe u pluća. Tada može biti kompromitirano disanje.

Cilj nam je kontrolirati krvarenje i sprečavanje udisanja krvi.

HGSS

66

- Zamolite povrijeđenoga da sjedne i pogne glavu prema naprijed, blago savinutu prema strani koja je povrijeđena kako bi se krvi omogućila drenaža prema van.

- Stavi rukavice. Postavi gazu preko rane. Zamolite ga da uhvati gazu izmeću prstiju i palca i čvrsto pritisne ranu kroz 10 minuta.

- Ako krvarenje ne prestaje promijeni gazu. Recite povrijeđenom da dozvoli da krv izlazi van i da ju ne guta jer to može izazvati povraćanje. Izbjegavati piće kroz 12 sati.

- Ako je krvarenje iz rane od vađenja zuba složite mali tufer koji postavite na ranu i zamolite osobu da ga čvrsto zagrize.

- Ako je rana velika i ako krvarenje traje 30 min. ili ako se ponovi potraži savjet stomatologa ili liječnika. Ne ispiri usta jer to može pomaknuti ugrušak.

5. PROCJENA POREMEĆAJA SVIJESTI Ne postoji jasna granica između kome i svijesti, nego ona nastaje postepeno. Poremećaj svijesti je termin koji upotrebljavamo za osobu koja nije u punoj svijesti.

AVPU kod ili BGBK sustav : je sistem pomoću kojega ispitujemo razinu stanja svijesti. A-B alert-budnost: da li je povrijeđeni budan, V-G voice-glas: da li otvara oči na poziv, P-B pain-bol: da li na štipanje otvara oči i miče rukama ili nogama, U-K unresponsive-koma. Nema odgovora ni na kakve podražaje.

Uzroci poremećaja svijesti : Osnovni uzrok poremećaja svijesti je strukturno oštećenje mozga ili nedostatak kisika i šećera ( glukoze ) koji dolaze u mozak. Strukturno oštećenje imamo kod povreda mozga i kod tumora mozga.

Manjak kisika ili hipoksija ili nizak šećer hipoglikemija mogu nastati u situacijama kada je protok kroz mozak smanjen. ( kap, šok, nesvjestica, srčani udar ). Može nastati i kad je tlak dobar ali je opskrba kisikom i šećerom nedovoljna. ( trovanje, šećerna bolest ). Padavica može izazvati poremećaj svijesti zbog nenormalnih moždanih električnih aktivnosti. Cilj prve pomoći je:

- održavanje prohodnosti dišnog puta - procjena i bilježenje stanja svijesti - transport

Upozorenje: Ako sumnjaš da se može raditi i o prijelomu vratne kralježnice postupaj vrlo pažljivo. Za otvoriti dišne putove klekni iza glave i uhvati glavu sa obje ruke prstima dosegni kut donje čeljusti i lagano sa obje šake podigni donju čeljust. Ne pomiči unesrećenog.

- Provedi brzu procjenu svijesti po AVPU modelu. Ako je osoba ošamućena, ali odgovara na glas i bol, postavi ga u udoban položaj i nadziri bilo kakvu promjenu stanja svijesti

- ako imamo povrijeđenog bez svijesti provedi proceduru za to stanje - Provjeravaj vitalne znakove svijest, puls i disanje. Tretiraj ostale povrede.

CGS Coma Glasgow Skala: to je također sistem kojim određujemo stupanj stanja svijesti. Boduje se od 3-15. Tri je potpuna koma, a 15 potpuna budnost. Boduje se otvaranje očiju: 4. spontano, 3. na poziv, 2. na bol, 1. ne otvara Govor: 5.orijentiran, 4. smeten, 3. neadekvatan, 2.nerazumljiv, 1. ne odgovara Motorika ( pomicanje ruke ili noge): 6 na komandu, 5 ciljano na bol, 4. bez cilja na bol, 3. flexorni (ruke savija u laktu prema sebi) grčevi, 2. ekstenzioni (ruke se ispružaju i rotiraju prema unutra) grčevi, 1. bez odgovora


67

X poglavlje POVREDE GRUDNOG KOŠA U grudnom košu se nalaze vrlo važni organi: srce, pluća, velike krvne žile. Grudni koš se sastoji od koštanog oklopa kojega čine grudna kost naprijed, rebra sa strane i grudna kralježnica straga. Sve opisane strukture mogu biti povrijeđene na različite načine: probadanjem, tupom silom, padom, udarcem kamena i sl. Znaci: - povreda srca dovodi do jakih bolova u lijevom prsištu, dovodi do porasta pulsa, pada tlaka i po život opasne situacije i šoka - kod povrede pluća dolazi do tipičnih simptoma, bolova pri disanju na strani povrede, kašljanja, ev. iskašljavanja krvi, plave boje ozlijeđenog ( cijanoza usnica, noktiju, ušiju i kože), puls poraste, tlak pada i nastaje stanje šoka koje je opasno po život. - prijelom rebara se prepoznaje po krepitacijama i neprirodnoj pokretljivosti rebara, a treba uvijek voditi računa da se ispod rebara nalaze pluća i srce, a u nižim dijelovima i jetra i slezena koje pripadaju trbušnim organima. Težinu povrede je teško procijeniti posebice ako se radi o unutarnjim povredama koje se ne vide gdje mogu biti ozlijeđene velike krvne žile i organi i smrt može nastupiti vrlo brzo. Također i povreda više rebara može dovesti do krvarenja u grudni koš koje može poprimiti ozbiljne razmjere. Mjere: - poziv - smirivanje pacijenta - sterilni zavoj i zaustavljanje krvarenja - položaj na povrijeđenu stranu ( smanjujemo pokretljivost povrijeđene strane, a time i bolove prilikom disanja) i povišen položaj sjedenje - transport - utopljavanje - nadzor - šok položaj kod gubitka svijesti - CPR Penetrantne povrede grudnog koša

Unutar grudnog koša dobro zaštićeni rebrima i grudnom kosti nalaze se vitalni organi tijela: srce, pluća i velike krvne žile. Luk rebara se prema dolje pruža dovoljno daleko da zaštiti i neke abdominalne organe kao što su jetra, slezena.

Ako oštar predmet probije zid grudnog koša mogu nastati vrlo ozbiljne i teške povrede unutrašnjih organa grudnog koša i trbuha. Pluća su posebno osjetljiva na povrede bilo da su sama povrijeđena, bilo da je povrijeđena dvostruka ovojnica ( pleura ) koja se nalazi oko njih. Ako kod povreda između spomenutih ovojnica dođe zrak i počne se nakupljati pritišće pluća i ona se skupe (kolabiraju). Taj poremećaj se zove Pneumotoraks.

Tlak koji se pri tome stvara može pritiskati i na zdrava pluća što rezultira sve težim , ubrzanim i površnim disanjem. Tlak može pritiskati na srce i krvne žile te tako izaziva i poremećaj cirkulacije i izaziva šok. Poremećaj se zove tenzioni pneumotoraks

Ponekad se između ovojnica skuplja krv i pritišće na pluća. Znaci su : - teško i bolno disanje, ubrzano, plitko i nejednako - povrijeđeni je u panici, nemiran - znakovi hipoksije, cijanoza.

HGSS

68

- iskašljavanje svjetlo crvene krvi - krepitacije kože oko mjesta povrede, mjehurići zraka koji pod prstima

pucketaju - mjehurići krvi izlaze iz rane - zvuk usisavanja zraka kroz ranu u grudnom košu vezanim za udisaj - vene na vratu se povećavaju

Cilj je zatvoriti ranu i podržati disanje, smanjiti šok, transport u bolnicu - Stavi rukavice na ruke. Postavi unesrećenog da se nagne na povrijeđenu

stranu i svojim dlanom pokrije ranu. - Na ranu i okolinu postavi tufer. Pokri ga plastičnom vrećicom, folijom i sl.

Učvrsti ga flasterom na tri strane, a četvrtu ostavi slobodnu. - Transport u polu sjedećem položaju. - Nadzor vitalnih znakova. - Ako unesrećeni ostaje bez svijesti otvori dišne putove i budi spreman na

BLS. Ako diše postavi ga u bočni položaj ležeći na povrijeđenoj strani kako bi pomogli zdravoj strani pluća efikasnije disati.


69

XI poglavlje POVREDE TRBUHA

U trbušnoj šupljini se nalaze brojni organi kao što je jetra, slezena, bubrezi, crijeva. Tupe povrede ili probadanje trbuha mogu ove organe ozbiljno ozlijediti. Znaci: Kod ozljeda javljaju se bolovi u području povrede, krvarenje u mokraći ili stolici, puls raste, tlak pada, razvija se šok. Razmjere povrede kod unutarnjih oštećenja je nemoguće procijeniti. Unutarnje povrede trbušnih organa mogu biti opasne po život. Važno je reći da prijelomom rebara ili kostiju zdjelice može doći do povreda organa i krvnih žila trbuha, što možr rezultirati vrlo ozbiljnim gubitkom krvi. Mjere: - smirivanje - sterilni zavoj i zaustavljanje krvarenja - položaj na leđa, polu savijene noge da smanjimo napetost trbušne stjenke - položaj tijela u kojem unesrećeni može izdržati i podnijeti transport - utopljavanje - nadzor - šok položaj kod poremećaja svijesti - BLS

HGSS

70

XII poglavlje OPEKLINE 1. Uvod 2. Opekline 3. Sunčanica 4. Toplotni udar 5. Sunčane opekline 6. Opekline usnica na glečeru 1 UVOD Koža Koža je jedan od najvećih organa u tijelu, koji igra vrlo važnu ulogu u zaštiti organizma od povreda, infekcija i u održavanju stalne tjelesne temperature. Koža se sastoji od kože i potkožja. U sloju kože su kožne stanice i žlijezde lojnice koje kožu čine elastičnom i vodootpornom. Potkožje sadrži krvne žile, živce, mišiće, lojnice, znojnice i korijen dlaka. Završetci živaca u potkožju registriraju osjete sa površine kože kao što je toplo, hladno, bol, dodir. Krvne žile snabdijevaju kožu sa hranjivim tvarima i pomažu u regulaciji tjelesne temperature zadržavanjem topline ili odavanjem topline. Održavanje tjelesne temperature : Tjelesna temperatura se konstantno nadzire termostatom koji se nalazi duboko u mozgu. Kada krv sa svojom toplinom prolazi kroz receptor pokreće se mehanizam kontrole temperature: zadržavanje topline ili odavanje topline. Kako tijelo čuva toplinu: kada tijelu postane previše hladno, promjene u koži su usmjerene ka zadržavanju topline. Krvne žile u potkožju se skupe, kontrahiraju, kako bi zadržali toplu krv u unutrašnjosti tijela. Aktivnost žlijezda znojnica je reducirana, a dlake stoje uspravno kako bi topli zrak zadržale uz kožu. Za razliku od kože koja zadržava toplinu i sprečava njen bijeg iz tijela, ostali organi nastoje proizvesti više topline. Pojačava se metabolizam. Toplina se proizvodi i u mišićima voljno, vježbom ili autonomno drhtanjem neovisno od naše volje. Kako tijelo odaje toplinu: kada je jako vruće brojni mehanizmi djeluju da toplinu predamo okolini i spriječimo pregrijavanje. Krvne žile potkožja se rašire i preko velike površine kože ispod koje su raširene krvne žile toplina izlazi iz tijela. Znojnice pojačano rade i izlučuju više znoja. Znoj prilikom isparavanja hladi kožu. 2. OPEKLINE Opekline kože dijelimo u tri stupnja: Stupanj I : crvenilo i otok Stupanj II : plikovi Stupanj III : potpuno opečena koža sa dubokim opeklinama Mjere: - kod opekline treba zahvaćeni dio hladiti vodom kroz 10 minuta. Temperatura vode oko 15-20°C. Cilj hlađenja je da umanjimo djelovanje topline koje traje još neko vrijeme nakon nastanka opekline - zabranjeno je hlađenje ledom jer on može izazvati smrzotine - opeklinu bi trebalo sterilno previti posebno ako ima plikova i dubljih oštećenja, kako bi se spriječila infekcija. Previjanje je moguće i specijalnim zavojima za opekline. - postoje i specijalni zavoji za opekline koji u sebi sadrže gel koji hladi opeklinu


71

Hlađenje opekline može izazvati i opće pothlađivanje, ako je voda jako hladna, površina kože jako velika ili ako je hlađenje trajalo predugo.

3. SUNČANICA Dugim i jakim djelovanjem sunca na nepokrivenu glavu, ugrijava se i pregrijava koža glave, pa i mozak. Ugroženiji su ćelavi i djeca koja nemaju prirodnu zaštitu na glavi. Znaci - glava je vruća i crvena - glavobolja - vrtoglavica - mučnina i ev. povraćanje - slabost i nemir - normalna tjelesna temperatura - u težim slučajevima gubitak svijesti i ev, grčevi

mjere

- zaštiti osobu od daljnjeg djelovanja sunca smještanjem u hladovinu - hlađenje glave i tijela, hladni oblozi i pića - sjedeći položaj, gornji dio tijela povišen - previše stegnutu ili zavezanu ili tijesnu odjeću otkopčati i razvezati - osigurati svjež zrak - kod nesvijesti, ali prisutnog disanja bočni položaj - stalan nadzor bolesnog i mjerenje temperature - kod srčanog zastoja BLS

4. TOPLOTNI UDAR Kod velike vlage u zraku, bez vjetra i izrazito visoke temperature organizam može zatajiti u regulaciji tjelesne topline. U takvim situacijama tjelesna temperatura raste do kritičnih visina, koje mogu bit po život opasne. Kod 43,5 °C organizam umire. Posebno su ugrožena mala djeca i starije osobe, osobe koje nisu aklimatizirane na toplinu pod tjelesnim opterećenjem, šećeraši, osobe koje redovito uzimaju diuretike ( Lasix tablete za mokrenje), osobe koje su konzumirale alkohol prije tjelesnog napora ( alkohol troši vodu) Znaci:

- glava i tijelo su vrući i crveni - glavobolja - vrtoglavica - mučnina i ev. povraćanje - velika slabost i nemir - povišena tjelesna temperatura - u teškim slučajevima gubitak svijesti i grčevi - u teškim slučajevima kolaps cirkulacije

Mjere: - osobu postaviti na hladno mjesto zaštićeno od sunca - hladiti glavu i tijelo hladnim oblozima i hladnim napitcima ev. hladna kupka

budnih osoba - visoki položaj gornjeg dijela tijela - raskopčavanje uske odjeće

HGSS

72

- svježi zrak - kod nesvjestice i spontanog disanja bočni položaj - stalan nadzor pacijenta, kao i mjerenje temperature - kod srčanog zastoja BLS

5. OPEKLINE SUNCEM Sunce ima UV zračenje koje je u umjerenom zračenju korisno za organizam jer sudjeluje u produkciji vitamina D koji je važan za izgradnju kostiju. U većim dozama i duljem izlaganju suncu UV zračenje postaje štetno, jer spali površinski sloj stanica kože. Razlikujemo nekoliko stadija opeklina suncem:

- samo crvenilo kože - crvenilo i plikovi - dublje opekline, zahvaćaju cijelu debljinu kože

Sprečavanje opeklina: - izbjegavanje izlaganja tijela suncu na dulje vrijeme - zaštita kože od sunca, odjećom, kremama za sunčanje sa zaštitnim faktorom,

šešir sa širokim obodom - polagano izlaganje kože suncu, ovim postupkom smanjujemo opasnost od

opeklina, ali od nastanka kožnog karcinoma ne Mjere kod opeklina:

- spriječiti daljnje izlaganje suncu, sklanjanje u hladovinu i hladno mjesto - opečeni dio hladiti - nanošenje kreme na opečenu kožu ne može popraviti posljedice, ali djeluje kao

rashlađivač i smanjuje bolnost - posebno osjetljivi na sunce su albino ljudi, mala djeca, ljudi svijetle puti i blond

osobe - što je visina veća to je UV zračenje jače jer je zrak rjeđi, zračenje je jače i zbog

refleksije zraka sunca od snijega, leda, vode, odbije se gotovo 90% UV zraka, Zbog toga je zračenje na visini u ukupnom iznosu puno jače.

- UV zračenje oštećuje elastična vlakna u koži: to dovodi do preranog stvaranja bora na koži koja je bila dugo izložena zračenju.

- UV zračenje oštećuje kožne stanice i njihove jezgre i utječu na genetiku stanice te dugoročno izlaganje može izazvati rak kože, koji može metastazirati u ostale organe.

- Zbog toga nije dobro dugo izlagati kožu UV zračenju - Sve kreme za tretiranje opeklina koje su na tržištu ne mogu umanjiti oštećenja

kože i kožnih stanica.

6. OPEKLINE USNICA NA GLEČERU UV zračenje može izazvati i opekline usnica. Za razliku od kože usnice nemaju pigment koji je zaštitni faktor. Zbog toga su usnice puno osjetljivije na zračenje. Zbog dobre prokrvljenosti usnice kod opekline jako oteknu. Plikovi izazvani suncem na usnicama se ne smiju zamijeniti sa plikovima koje uzrokuje visoka temperatura tijela. Zaštita i mjere liječenja su iste kao i kod kožnih opeklina.

7. SNJEŽNO SLJEPILO


73

UV zračenje može oštetiti rožnicu i vjeđu koje su na oku posebno osjetljive na zračenje. Također je osjetljiva i očna pozadina. Znaci:

- crvenilo oka - trnci u oku - osjećaj da u oku imamo pijesak - bolovi pri otvaranju oka, žmirkanju, diranju, pomicanju oka - bolovi obično počinju tek nekoliko sati nakon izlaganju UV zračenju. - Smanjenje vida do potpunog gubitka vida u trajanju od nekoliko sati do nekoliko

dana. - Glavobolja

Zaštita: - naočale sa garantiranom UV zaštitom - naočale sa postraničnom zaštitom koje sprječava postranično zračenje na oko

Mjere kod već prisutnog oštećenja: - izolacija od sunčevog svjetla, smještanje u tamnu prostoriju - zatvoriti oči - hladiti oči oblozima - kod silaska osobu voditi pod ruku - kod otežanog i nemogućeg silaska zvati pomoć

HGSS

74

XIII poglavlje SMRTONOSNE POVREDE Smrt ne mogu proglasiti spašavatelji. To može učiniti jedino liječnik. Samo kod evidentno vidljivih znakova smrti oživljavanje je nemoguće. Takvi znakovi su potpuna dekapitacija, teške povrede tijela ili već nastalo truljenje. U ostalim situacijama započinje se oživljavanje sve dok liječnik ne preuzme unesrećenog ili postupamo po BLS principima. Napomena za pothlađivanje: kod jakog pothlađivanja koje po svim standardima nije spojivo sa životom moramo započeti sa oživljavanjem, koje nastavlja i liječnička ekipa bez prekidanja. Hladnoća čuva organe i mozak od pomanjkanja kisika i zbog toga se nakon oživljavanja ovi organi mogu u potpunosti oporaviti, za što imamo primjere iz prakse oživljavanja osoba koje su otkopane iz lavine i oživljavane satima, uz potpuni oporavak. Situacije kada moramo provoditi oživljavanje pa trajalo ono i satima su: - kada je osoba zarobljena i stradala u ledu - nesreće u hladnoj vodi - osobe koje su stradale u ledenjačkoj pukotini - dugotrajno otkopavanje zatrpanih lavinom koje su imale zračni prostor 1. nesigurni znakovi smrti

- gubitak svijesti - nema pulsa - nema refleksa - izoelektrična linija na EKG-u - nema disanja - široke zjenice, neravnih rubova - pothlađivanje

2. sigurni znakovi smrti mrtvačka ukočenost: nakon 30 minuta do 2 sata nastupa mrtvačka ukočenost, prvo nastaje na mišićima za žvakanje i na malim zglobovima, a potpuno se manifestira na cijelom tijelu za 8 sati. Mrtvačka hladnoća: Mrtvačke pjege: silazak krvi na najniže dijelove tijela, tamno ljubičaste, nastaju najranije za 20 minuta, ali kod osoba koje su jako iskrvarile nema mrtvačkih pjega Trulež: zavisno od vanjske temperature i može nastupiti i nekoliko sati nakon smrti. Prvi znak je zelena boja trbuha, prozirnost venskog krvotoka, kasnije smrad i pojava crvi. Kad imamo sigurne znakove smrti nema oživljavanja i pružanja pomoći. Ipak smrt može proglasiti jedino liječnik.

3. prividna smrt Stanje neposrednog zastoja disanja i rada srca. Traje nekoliko minuta i u to vrijeme je moguće organizam oživjeti primjenom BLS i ALS mjera. Nužno je što prije započeti oživljavanje nakon što uočimo prestanak rada srca i disanja.


75

XIV poglavlje TRANSPORT UNESREĆENOG

1. premještanje ozlijeđenog 2. transportna sredstva

Dobar položaj ozlijeđenog i dobra imobilizacija omogućavaju ozlijeđenom značajno smanjenje bolova i sprečavaju dodatna oštećenja tkiva. 1. PREMJEŠTANJE OZLIJEĐENOG, SAMO JEDAN SPAŠAVATELJ Situacija kada će samo jedan spašavatelj premještati ozlijeđenog nastaje onda kada moramo unesrećenog brzo premjestiti iz opasne zone. Postupak se provodi na slijedeći način:

- spašavatelj dođe iza leđa ozlijeđenog, obuhvati ga svojim rukama ispod pazuha i naprijed čvrsto uhvati svoje ruke

- pacijent je položen na natkoljenice spašavatelja - glava ozlijeđenog je naslonjena na tijelo spašavatelja - nakon što ga uhvatimo slijedi izvlačenje Ovaj postupak nije rutinski postupak spasavalačke službe nego služi samo u hitnim

situacijama i kada smo sami, i služi za kratko premještanje u sigurnu zonu.

PREMJEŠTANJE SA VIŠE SPAŠAVATELJA - dva spašavatelja stoje licem u lice, prekoračuju unesrećenog i transportno

sredstvo - jedan hvata za ramena drugi u području zdjelice, treći drži glavu, četvrti noge - spašavatelj kod glave vodi usklađeno podizanje unesrećenog

2. TRANSPORTNA SREDSTVA: mariner, UT nosiljka, vakuum madrac i vreća, speleo nosiljka, akija

HGSS

76

XV poglavlje INTERNISTIČKE BOLESTI

1. Iznenadna srčana smrt, Angina pectoris, Infarkt 2. Umor, iscrpljenost i smrt u planini 3. Dijabetičari u planini 4. Nesvjestica

1. IZNENADNA SRČANA SMRT Iznenadna srčana smrt nastupa najčešće kao posljedica zbivanja koja nastaju kod srčanog infarkta. Pri tome dolazi do naglog zatvaranja krvnih žila srca, pri čemu srčani mišići ne dobivaju kisik i njihov rad se smanjuje do potpunog prestanka rada srca.

Zatvaranje krvnih žila može trajati kratko pa nema odumiranja mišićnog tkiva. Bol u prsima traje kratko samo nekoliko minuta i ta pojava se opisuje kao Angina pectoris. Ako su krvne žile srca zatvorene dulje vremena nastupa srčani infarkt. Mišićno tkivo srca zahvaćene regije odumire. Bol u prsima traje dugo od nekoliko minuta do nekoliko sati. Na terenu u planini je razlikovanje stanja Angine pectoris i srčanog infarkta najčešće nemoguće. Za prognozu preživljavanja razlikovanje ova dva stanja ima vrlo važnu ulogu. Znakovi: - pritisak i bol u lijevom prsištu, bolovi mogu biti i između lopatica, u lijevoj ruci ili u žličici - ako bolovi traju manje od 20 minuta vjerojatno se radi o Angini pectoris - bol se smiruje nakon prestanka fizičke aktivnosti- Angina pectoris - trajanje dulje od 20 minuta je Srčani infarkt - strah od smrti, mučnina i povraćanje - otežano i ubrzano disanje, ev. plave usnice i prsti ruku - blijeda koža i hladan znoj - ubrzan puls ( vrlo često) i ev. nizak tlak - gubitak svijesti

Mjere: - smiriti bolesnika, ne podizati ga, postaviti ga da sjedi - ako sa sobom nosi lijekove za anginu pectoris pomažemo da ih uzme (vadimo iz ruksaka, torbe i slično) - dati Aspirin 300 mg jer on otapa ugrušak i može značajno smanjiti oštećenje srčanog mišića, ako se uzme neposredno nakon pojave bolova. Prije davanja moramo saznati podatak o alergiji na lijekove. - gornji dio tijela podignut - zaštita od hladnoće - stalan nadzor - kod znakova šoka i dalje sjedeći položaj jer ležeći položaj dovodi do više krvi u srcu što može srce opteretiti toliko da prestane sa radom - ako imamo srčani zastoj moramo primijeniti mjere oživljavanja BLS

Srce i mozak su organi osjetljivi na nedostatak kisika. Već nakon 5 minuta nakon srčanog zastoja nastupaju nepovratne promjene u mozgu i srcu. Ova činjenica nam


77

nalaže da se kod zastoja srčanog rada mora odmah započeti sa oživljavanjem i nastaviti bez prekida

Bol u prsima se mora shvatiti vrlo ozbiljno. Svaka osoba koja ima sumnju na Anginu pektoris i srčani infarkt mora biti upućena u bolnicu gdje će biti pod stalnim liječničkim nadzorom. Što se prije započne sa terapijom srce se oporavi bolje, a u nekim slučajevima gotovo u bez ikakvih znakova oštećenja. Preduvjet za to je bolesnika što prije dovesti do bolnice kako bi se što prije započela specifična terapija.

Srčani infarkt je danas najčešći uzrok smrti. Rizični faktori su: dob iznad 50 g., pušenje, visok tlak, šećerna bolest, visoki holesterol, malo kretanja, stres. Više faktora kod jednog čovjeka značajno povećavaju opasnost od srčanog infarkta. Češće obolijevaju muškarci.

2. UMOR, ISCRPLJENOST I SMRT U PLANINI Umor Kod velikog tjelesnog opterećenja nastupa umor. Brzina nastajanja zavisi i stupnju istreniranosti organizma. Pojavom istrošenosti, tjelesne rezerve su iscrpljene i nema više izvora energije za mozak, mišiće i ostale organske sisteme. Znaci: - gubitak snage i bolovi u mišićima - gubitak koncentracije - pad motivacije - poremećaj koordinacije i ravnoteže - ograničena sposobnost opažanja - poremećaj disanja, zaduha - lupanje srca

Mjere:

- neodložan odmor - topli zaslađeni i zasoljeni napitci i lako probavljiva hrana(čokolada, voće i sl.) - zaštita od hladnoće i grijanje - masaža napete muskulature - polagani silazak sa planine

Znaci umora su upozoravajući. Ako ih zanemarimo i dalje nastavimo naprezanje nastupa kolaps tjelesnih funkcija koji se manifestira iscrpljenošću. Iscrpljenost Možemo reći da je iscrpljenost posljednji stadij umora koji nastaje kada posve istrošimo svoje tjelesne rezerve. U ovom stanju čovjek je potpuno nesposoban nastaviti bilo kakav tjelesni ili intelektualni rad. Dopingom ili u izvanrednim situacijama kakva je recimo neposredna opasnost po život možemo sve rezerve tijela istrošiti da je konačna iscrpljenost još veća, a period oporavka još dulji. U ovakvim slučajevima moguć je smrtni ishod. Znaci:

- stadiji iscrpljenosti po Schwartzenbachu: - - stadij podočnjaka Osoba je koncentrirana više na svoj tjelesni napor nego na

sebe samu.

HGSS

78

- - stadij praskajuće začepljenosti bezazleni slučajevi kao što je stajanje po repovima skija, bezrazložna svađa sa prijateljima

- - stadij debelog vojnika osoba maršira monotono naprijed da pri tome nije u stanju pronaći najudobniji i najsigurniji put

- - aleluja stadij neuračunljivo ponašanje bez ikakvog smisla i logike, zaboravlja sigurnosne mjere, odbacuje dijelove opremu

- sniženi osjećaj boli - pospanost do gubitka svijesti - grčevi u mišićima i drhtanje mišića - ubrzano disanje - jako ubrzani rad srca i pad tlaka

mjere:

- stalan nadzor bolesnika održati ga budnim -nema spavanja - topli i zaslađeni napitci, mogu i zasoljeni topli napitci - zaštita od hladnoće i ugrijavanje - zbrinjavanje povreda, ako ih ima - postavljanje u odgovarajući transportni položaj - kod besvjesnih koji još dišu spontano postavljanje u bočni položaj - kod srčanog zastoja oživljavanje BLS

Iscrpljenost predstavlja vrlo ozbiljnu opasnost po život oboljelog i u planini je treba

vrlo ozbiljno shvatiti. Smrt u planini U ovu situaciju ubrajamo slučajeve kada kod potpuno iscrpljene osobe koju spašavamo nastupi smrt. Zbog prevelikog stresa osoba gubi volju za životom, a stres uzrokuje otkazivanje nervnog i hormonalnog sustava.

3. BOLESNICI SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU U BRDIMA Šećerna bolest je vodeća bolest metabolizma kod čovjeka. Radi se o poremećaju regulacije razine šećera u krvi koju regulira gušterača sa hormonom inzulinom.

Imamo dva osnovna oblika šećerne bolesti. Tip jedan koji se javlja i kod mladih osoba i ovisan je o Inzulinu, i Tip II koji se javlja kod starijih osoba i može, a ne mora, biti ovisan o davanju Inzulina. Tip II je puno češći, a učestalost se povećava kod osoba sa lošim životnim navikama, slabijom mišićnom aktivnošću, pretilosti, nasljednih sklonosti i sl. .

Možemo reći da je mogućnost da u brdu sretnemo šećernog bolesnika velika, pogotovo kada znamo da je fizička aktivnost kod ove bolesti od izuzetnog značenja te je svi liječnici preporučaju. Fizička aktivnost snižava vrijednosti šećera u krvi.

Uz terapiju fizičkom aktivnošću mnogi od ovih dijabetičara moraju redovito uzimati medikamente kako bi regulirali razinu šećera u krvi. Lijekovi su :

1. tablete: postoji cijeli niz različitih vrsta tableta koje na različite načine reguliraju šećer u krvi.

2. Inzulin: nalazi se u malim špricama koje imaju izgled penkale, a daje se nekoliko puta na dan u potkožno tkivo na trbuhu ili nadlaktici. Najčešće je doza izbalansirana i zadovoljava u svakodnevnim aktivnostima. Prije davanja inzulina


79

može se provjeriti razina šećera u krvi pomoću malih aparata i trakica na koje se kapne kapljica krvi.

U svakodnevnici dijabetičari znaju koja im je doza medikamenta potrebna. Dijabetičari pored toga sa sobom nose aparate koji mjere količinu šećera u krvi. Kada je odrede mogu ako je potrebno dati dodatnu količinu inzulina.

Do opasnih poremećaja razine šećera u krvi može doći: - Ako doza medikamenata nije odgovarajuća, - ako je prehrana neodgovarajuća, - ako je promijenjena razina fizičke aktivnosti Znaci:

Hiperglikemija-visok šećer u krvi: - žeđ - mučnina i povraćanje - nedostatak zraka - poremećaj svijesti do kome

Hipoglikemija-nizak šećer u krvi:

- glad - poremećaj koordinacije - umor, slabost, drhtavica - nervoza: od uzbuđenja do bijesa - poremećaj svijesti do kome

U planini je bez dodatne opreme teško odrediti da li se radi o hiper ili hipoglikemiji.

Treba zapamtiti pravilo da se kod dijabetičara u planini gotovo redovno radi o hipoglikemiji. Razlozi za to su: kod planinarenja potroši se velika količina šećera za rad mišića čiju potrošnju šećerni bolesnici podcijene.

Kod takvih bolesnika provodi se terapija samo pod slijedećim okolnostima: 1. planinar za kojeg znamo da je dijabetičar ili je to sam rekao 2. imamo simptome hipoglikemije 3. nema nikakve medicinske pomoći u tom trenutku

Mjere:

- smiriti bolesnika - jesti grožđani šećer i čokoladu - piti zaslađenu vodu, Colu ili druga slatka pića - istovremeno dati hranu sa dugodjelujućim ugljikohidratima ( kruh, riža) da

spriječimo povratak hipoglikemije. Tura ne smije trajati dulje nego je planirano. - Kontinuirani nadzor

Ovim jedinstvenim terapijskim mjerama možemo hipoglikemiju kod dijabetičara vrlo uspješno savladati. Previsoki ili preniski šećer vode u poremećaj svijesti i komu koja može biti po život opasna. 4. NESVJESTICA Nesvjestica ili Kolaps je kratkotrajni gubitak svijesti uzrokovan privremenim i

prolaznim smanjenim protokom krvi kroz mozak. Kolaps može biti uzrokovan reakcijom

HGSS

80

na bol, iscrpljenost, glad, ili emocionalno stres. Može nastati kada nakon dugog perioda fizičke neaktivnosti kao što je sjedenje ili stajanje nastaje smanjenje količine krvi u mozgu.

Kada osoba kolabira puls postaje vrlo spor. Ipak vrlo brzo se ubrza na normalnu vrijednost. Osoba koja je kolabirala se vrlo brzo i u potpunosti oporavi.

Znaci: - kratak gubitak svijesti koji uzrokuje pad osobe na pod - usporen puls - blijeda, hladna koža i znojenje Mjere: Cilj je osigurati snabdijevanje mozga krvlju, ohrabriti i udobno smjestiti osobu kada dođe k svijesti. :

- kada osoba padne u nesvijest. Klekni i podigni noge i postavi stopala na svoja ramena. To pomaže dotok krvi u mozak.

- Osiguraj dovoljno svježeg zraka za unesrećenog, otvaranjem prozora, uklanjanjem promatrača i sl.

- Kada se oporavi podrži ju i pomogni pri ustajanju. Ustajanje mora biti postepeno i u nekoliko faza.

- Ako oporavak ne nastupa brzo kontroliraj dišni put i cirkulaciju i budi spreman na BLS


81

XVI poglavlje UDAR MUNJE

Pojavu pražnjenja velikih razlika potencijala koji nastaju u oluji nazivamo munja, a zvučna posljedica ovog fenomena je grmljavina. Ljudi stradavaju od udara munje, a ne od udara groma kako je uvriježeno u našem govoru. Munje i gromovi se događaju svagdje: u planinama, gradovima, prometnicama, vodenim površinama i sl. Godišnje od udara groma u svijetu pogine oko 1000 ljudi. U 70% slučajeva povrede nisu smrtonosne. U planini je to rijetka, ali moguća pojava, a obzirom da je često teško naći sigurno sklonište moramo naučiti pravila izbjegavanja ove opasnosti. NASTANAK MUNJE Munja je fizikalna pojava i nastaje u oluji u kojoj dolazi do pojave velikih razlika potencijala u atmosferi. Ovako stvoren elektricitet se prazni u zemlju. Pri tome se oslobađa velika energija. Neke fizikalne karakteristike munje su: napon od više milijuna volti ( i do 30 MIL); promjer munje je od 2-3 cm; snage do 20 000 ampera; temperature od 8 000° do 50 000 °C; udarnog vala od 20-60 atm. Koji nastaje zbog brzog i eksplozivnog ugrijavanja molekula zraka; zračenje svjetlosti u rasponu od UV do RTG području; kratko trajanje od 0,1-1 ms.; grmljavina nastaje zbog brzog i eksplozivnog širenja ugrijanog i ioniziranog zraka; grmljavina se može čuti najdalje do 15 km.

POVREDE IZAZVANE MUNJOM Munja može uzrokovati povrede na nekoliko načina:

1. direktnim udarom na čovjeka i tada je ishod u pravilu fatalan. 2. indirektni udar koji je puno češći: munja najprije udari predmet pokraj, a onda sa

njega prijeđe na čovjeka 3. kontaktni udar: ako držimo ili dodirujemo predmet ( uže, ferrata i sl.) kojeg je

pogodila munja 4. munja je udarila u zemlju i širi se površinom terena na kojem se nalazimo 5. udarni val: energija proizvedena pražnjenjem uzrokuje povrede tijela ili planinar ili

alpinist gubi ravnotežu pa nastaju povrede od posljedica pada. Vrste ozljeda bez obzira na način djelovanja munje

1. Zastoj srca i pluća: zbog djelovanja struje na srce prestaje rad srca, a zbog djelovanja struje na centar za disanje u mozgu nastaje prestanak disanja. Vrlo brzo nakon toga spontano se uspostavi rad srca, međutim oporavak disanja nije tako brz. Zbog toga srce vrlo brzo ostaje bez kisika i ponovo prestaje sa radom. Tu činjenicu nazivamo sekundarni srčani zastoj. Iz navedenog je od presudnog značenja započeti sa mjerama oživljavanja umjetnim disanjem i masažom srca što je prije moguće nakon udara munje. Takvo oživljavanje ima vrlo dobre izglede jer smo osigurali opskrbu kisikom u kritično vrijeme dok se ne uspostavi srčani rad i ne oporavi centar za disanje u mozgu.

2. neurološke povrede: grčevi tijela (slično grčevima kod padavice); gluhoća konfuzija i gubitak pamćenja (amnezija); sljepoća; prolazna paraliza udova;

3. kontuzije i prijelomi

HGSS

82

4. bol u prsima i bol u mišićima 5. puknuće bubnjića 6. opekline različitih oblika i dubine ( linearne, točkaste, poput korijenja i sl.) 7. opekline nastale od metalnih predmeta ili odjeće

Simptomi i znaci:

Znaci nastaju kao posljedica djelovanja munje: opekline po koži ( linearne, točkaste i sl.); osoba bez svijesti u području gdje je bila oluja sa munjama i grmljavinom; po odjeći i opremi koja je neuredna; konfuzija, grčenje tijela, paraliza udova, u teškim slučajevima plavo blijeda koža.

Simptomi: unesrećeni se žali na bolove u mišićima, zujanje u ušima( puknuće bubnjića), gluhoću, sljepoću, gubitak pamćenja, Nije točno da munja osobu spali do pepela točno je da osoba može imati opekline, ali one ne moraju biti velike. Nije točna medicinska tvrdnja da je onaj koji nema znakova opeklina na koži nije pretrpio oštećenja unutrašnjih organa. Onaj koji je preživio udar mora biti pod nadzorom liječnika jer mogu nastati vrlo ozbiljni i opasni poremećaji rada srca. PRVA POMOĆ

Kod pružanja prve pomoći za bilo koju ozljedu na prvom mjestu je vlastita sigurnost i sigurnost unesrećenog. (Nije točno da osobu koju je udarila munja ne smijemo dirati-svako odlaganje pomoći smanjuje šanse za preživljavanje). Ako je moguće sklanjamo unesrećenog na sigurno, moramo ga izolirati od poda i vlage jer postoji opasnost od ponovnog pražnjenja.

Ako nema disanja i rada srca započinjemo sa oživljavanjem vodeći računa o mogućim ozljedama kralježnice. Kod srčanog zastoja udarom groma kao kod svakog drugog srčanog zastoja moramo započeti sa oživljavanjem što je prije moguće ( po mogućnosti unutar jedne minute). Oživljavanje provodi onaj koji se zatekao na mjestu događaja. Organizirano spašavanje u tim situacijama neće biti efikasno, jer će uslijediti prekasno. Osobitost srčanog zastoja kod udara munje je strujni srčani zastoj kod kojeg je uspješnost oživljavanja velika jer je srce zdravo (nije primarno bolesno, kao npr. kod infarkta ). Često imamo puls, a disanje moramo održavati umjetnim disanjem( maskom ili usta na usta) sve dok se ne oporavi centar za disanje u mozgu. Ako je unesrećeni bez svijesti, a diše, postavljamo ga u bočni položaj vodeći računa o vratnoj kralježnici. Cijelo vrijeme provodimo nadzor svijesti disanja i pulsa.

Kad imamo disanje i puls pristupamo pregledu unesrećenog. Po pregledu slijedi zbrinjavanje ozljeda, previjanje rana, imobilizacija, zbrinjavanje opeklina, zaštita od hladnoće, stalni nadzor, kisik, lijekovi, infuzije i transport u bolnicu. PREVENCIJA Opasnosti udara groma je moguće izbjeći usvajanjem određenih pravila.

- prije odlaska u gorje moramo se informirati o vremenskim uvjetima kako bi izbjegli oluje.

- olujno vrijeme u planinama nastaje najčešće u ljetnim mjesecima, poslijepodne i navečer

- oluja je povezana sa olujnim oblacima (cumulo-nimbusi) - Ako ti prijeti oluja potraži čvrsto sklonište


83

- Ako si u zidanom objektu izbjegavaj stajati kraj prozora, otvorenih vrata, kamina, i metalnih stupova i predmeta kao što s slavine, utičnice električni prekidači

- Korisno je pravilo 30-30: kada vidite munju i možete nabrojati do 30 sekundi dok čujete grom morate potražiti sklonište. Najmanje 30 minuta od posljednje viđene munje i groma ne smijemo izlaziti iz skloništa

- velike pećine i udoline su dobra zaštita, ali ne i mali prevjesi ili plitke jame mokrih zidova

- sjedenja na suhoj opremi, suhom užetu može biti korisno - nemojte ležati na zemlji - svaki vodič struje koji je iznad ramena povećava opasnost direktnog udara - mobitele ili radio uređaje ne koristi nego ih dobro spakiraj u ruksak te ih tako

zaštitit od oštećenja - mokra užeta mogu voditi munju - kacigu moramo imati na sebi kako bi izbjegli povrede od pada ili udarca - nemojte stajati u velikoj grupi: moramo se raspršiti kako munja ne bi zahvatila

više osoba. - izbjegavanje eksponiranih točaka, posebno osamljenih stabala i rubova šume - munja može biti i 15 km ispred oluje, ide horizontalno te može udariti iz vedrog

neba - na kraju oluje munje se jednako opasne kao i na početku - udaljavanje od stijena, grebena, i vrhova - izbjegavanje metalnih predmeta, cepina, dereza, sajli, ljestava i klinova - Šator nije zaštita, ako si u njemu ostani dalje od metalnih šipki šatora i mokre

odjeće, ako je to moguće - Gumeni đonovi i gumena odijela nisu zaštita od munje - Ne stoj u otvorenoj vodi, ako plivaš izađi iz vode, nemoj stajati kraj metalnog

broda, - Izbjegavaj prostor blizu strujnih vodova, stupove žičara i dalekovoda - U šumi potraži zaklon kraj manjih stabala i grmlja. - Na otvorenom biraj najniža mjesta, škrape i doline ako nemaju vode - Ako si ipak na otvorenom čučni i pogni se naprijed stavljajući ruke oko koljena,

ako je moguće stavi ispod sebe izolacijski materijal kao što je karimat, uže, jakna i sl. Nemoj ležati ispruženo na zemlji

- Ako osjetiš pucketanje i podizanje kose ( kosa se nakostriješi) ili vidiš plavu aureolu oko objekata radi se o električnoj aktivnosti oko tebe i moraš to područje napustiti što je prije moguće. Ako ne možeš čučni na stopala i spusti glavu i rukama ne dodiruj zemlju.

- Klekni na koljena ili sjedni na prekrižene noge jer je čučanje iscrpljujuće i može se izdržati svega nekoliko minuta. Osnovna logika ovog položaja je smanjiti tjelesnu visinu i što manjom površinom tijela dodirivati tlo. Rukama pokri uši kako bi spriječio povredu bubnjića.

Predrasude

- opasno je dirati osobu koju je pogodila munja - munja ne udara dva puta na isto mjesto - munja udara uvijek najviši objekt

HGSS

84

XVII poglavlje BOLESTI KOJE IZAZIVAJU ŽIVOTINJE

1. Alergija kod uboda insekata 2. Krpeljne bolesti ( borelioza, meningoencefalitis,) 3. Ujedi zmija 4. Mišja groznica 5. Ostalo

1. UBODI INSEKATA Oko 1-5% ljudi po nekim istraživanjima ima reakciju na ubod insekta ne samo kao bol već kao otjecanje, crvenilo i bol na mjestu uboda insekta, a poneki od njih imaju alergijsku reakciju koja nekada može biti i po život opasna. ( u Njemačkoj umire godišnje oko 10-40 ljudi od posljedica alergijske reakcije na ubod insekata). Kao uzročnici se navode pčele, ose, stršljeni, bumbari i neki komarci. Znaci: počinju već nekoliko minuta nakon uboda:

- opća koprivnjača sa crvenilom kože i svrbež kože - otjecanje usnica, vjeđa i kapaka, otjecanje jezika - astmatični napad i disanje sa pomanjkanjem zraka - pad tlaka sa mučninom, povraćanjem, nesvjestica kao posljedica proširenja svih

krvnih žila, stanje poznato kao alergijski šok Svi navedeni simptomi mogu biti u blažoj formi, ali mogu dovesti i do smrti. Mjere: - smiriti pacijenta - ako postoji žalac u koži smjesta ga odstraniti, ali oprez: ne vaditi žalac golim

rukama jer vrećica sa otrovom na žalcu može biti probijena. Žalac vadi pincetom. - Osobe koje su alergične na insekte imaju specijalne medikamente sa

sobom( adrenalin, aerosole, kojega duboko udahnemo 3-5 puta i ev. ponovimo za nekoliko minuta), spašavatelj mora pomoći ozlijeđenom, ako nije u stanju sam sebi primijeniti ponesene lijekove.

- liječiti šok, ako su prisutni znaci šoka - Stalni nadzor vitalnih funkcija - Kod besvjesnih, a koji dišu bočni položaj, - BLS kod srčanog zastoja

Preventiva i zaštita od ujeda:

- oblačiti tamnije boje, a izbjegavati svijetle, bijele, zelene ili svjetlo smeđe - insekticidi nisu efikasna zaštita od insekata osim možda od komaraca - izbjegavati dezodoranse i parfeme - tjelesni napor znači povećan rizik jer znoj privlači insekte - za razliku od pčela i osa stršljeni lete i po noći

2. KRPELJI krpeljne bolesti ( borelioza, meningoencefalitis,)

Krpelje svrstavamo u porodicu paukova, njihov ugriz ne dovodi do akutnog

nastajanja bolesti, ali vrlo ozbiljne bolesti mogu nastati nakon perioda inkubacije. Kako krpelja ima jako puno u prirodi u kojoj se krećemo korisno je upoznati se sa opasnostima i bolestima koje mogu prenijeti .


85

Krpelji žive u šumi, livadi, grmlju i sišu krv sa sisavaca. Kada prolazi životinja ili čovjek prikvače se, probodu kožu i počnu sisati krv, posve bezbolno. Vrlo mala životinjica od 1-2 mm može tako postići veličinu graška. Otkrivanje je često posve slučajno. Bolesti koje krpelji prenose su Borelioza ili Lajmova bolest, krpeljni meningoencefalitis i Erlihiozu. Borelioza To je bakterijska bolest koja nastaje nekoliko dana nakon uboda. Inkubaciono vrijeme varira od 4 do 40 dana, a bolest se počinje manifestirati crvenilom kože koje se oko uboda širi u koncentričnim krugovima, jednako na sve strane. Tada nastupa glavobolja, temperatura, bolovi u penisu, otjecanje limfnih čvorova, oštećenje mišića i živaca. Meningo-encefalitis Bolest je opasna, a uzrokuje ju virus. Bolest nastupa nakon inkubacije od 1-3 tjedna. Simptomi idu od simptoma lagane proljetne gripe do teškog oboljenja mozga i moždanih ovojnica, a u rijetkim slučajevima može uzrokovati i smrt. Mjere Kada u koži otkrijemo krpelja moramo ga smjesta odstraniti. Moramo ga odrezati što je više moguće uz kožu, a ostatak onda pomoću igle i pincete iščeprkati iz kože. Cilj je sadržaj krpelja ne istisnuti u kožu što se ranije događalo kada smo cijelog krpelja pritisnuli i pokušali odvojiti od kože sve jačim pritiskanjem krpelja. Isto se događa kada krpelja pokušavamo odvojiti mazanjem uljem, vazelinom ili alkoholom, uvijek se sadržaj krpelja istiskuje u kožu. Alternativna metoda je i kirurško odstranjenje krpelja iz kože. Nastane li pak poremećaj svijesti ili nesvijest više tjedana nakon uboda krpelja moramo potražiti pomoć liječnika i započeti liječenje u bolnici. Erlihioza Uzrokovana bakterijom. Medicinski korektno bolest se zove humana granulocitna Erlihioza HGE. Bakterija nakon prodora u organizam napada leukocite. Bolest nastaje 1-2 tjedna nakon ugriza krpelja. Počinje visokom temperaturom, nelagodom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima, mučninom i povraćanjem.

Općenito bolest prolazi bez posljedica, a nekada i bez jakih simptoma. Ali kod osoba koje su starije i imaju neke kronične bolesti može biti po život opasna. Terapijsko sredstvo izbora je antibiotik. Ne tako rijetko pacijent može biti inficiran i sa boreliozom i erlihiozom. Ako nakon dva dana uzimanja antibiotika nema poboljšanja moramo ponovo konzultirati liječnika da promijeni antibiotika za puno opasniju boreliozu.

3. UJEDI ZMIJA

Iako zmijski ujed u pravilu nije ozbiljna povreda zastrašujući je. Umirivanje je bitno.

Ako unesrećeni ostane miran širenje otrova kroz tijelo može biti sporije. Registriraj prisutnost zmije kako bi se u bolnici moglo odlučiti na protuotrov. Prepoznavanje :

- zavisno od vrste zmije dva paralelna uboda

HGSS

86

- jaka bol, crvenilo, otok na mjestu uboda - mučnina i povraćanje - poremećeno vidno polje - pojačana salivacija ( izlučivanje sline) i znojenje - otežano disanje, a u ekstremnim situacijama može doći do stopa disanja Cilj je spriječiti širenje otrova tijelom i organizirati transport u bolnicu. - poleći unesrećenog, umiriti ga reći mu da se ne miče. - nježno oprati ranu i osušiti ju. - Imobilizacija ujedenog mjesta. - Ne stavljaj podvez, ne reži ranu nožem, ne isisavaj otrov - Ako unesrećeni postane bez svijesti provjeravaj disanje i budi spreman na BLS. 4. MIŠJA GRONICA

Mišja groznica (Febris haemorrhagica cum sindroma renale – Haemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom) je virusna infektivna bolest koja pripada u skupinu zoonoza. Prirodni domaćini, koji ne pokazuju znakove bolesti, su nekoliko vrsta miševa-šumski miš, poljski miš, riđogrla voluharica, livadski miš, moguće puh, a bolest se na ljude prenosi direktnim kontaktom sa slinom, mokraćom ili izmetom zaraženih miševa, te udisanjem prašine u kojoj se nalaze sasušeni ostaci sline ili izmeta zaraženih miševa. Nakon perioda inkubacije, koji obično traje 1 - 3 tjedna, bolest počinje naglo s groznicom, povišenom temperaturom, glavoboljom, te bolovima u slabinskom dijelu leđa. Odmah u početku bolesti može doći do krvarenja u kožu i sluznice, te po unutrašnjim organima, a bolesnik može umrijeti radi razvoja šoka, no takovi teški slučajevi su rijetki. Uobičajeno bolest nakon nekoliko dana s visokom temperaturom ulazi u fazu blažeg ili težeg zatajenja bubrega, a neki od bolesnika s težim zastojem rada bubrega moraju ići na hemodijalizu da se održi funkcija organizma. Nakon nekoliko dana slabije funkcije bubrega dolazi do pojačane propusnosti bubrega i mokre po 10-15 litara nekoncentrirane mokraće na dan. Nakon ove faze bolesti koja traje 4 - 7 dana obično slijedi oporavak, rekonvalescencija, koja može potrajati i više mjeseci. Ozdravljenje je potpuno i trajno. Zbog povećane mogućnosti zaraze, preporučuju se određene mjere predostrožnosti u prirodi :

- ne prati ruke, umivati se ili piti vodu iz otvorenih vodotoka, - ne jesti, piti ili pušiti prije no što se ruke operu sapunom. - Hranu držati zatvorenu u plastičnim kontejnerima i nedostupnu miševima, - ne hodati brzo kroz nisko raslinje ili travu, da se ne podiže prašina s tla. - Izbjegavati ležanje ili sjedenje na tlu. - Ne jesti neoprano voće, povrće ili šumske plodove u područjima s dokazanom

pojavnosti mišje groznice.

5. OSTALO

Morski pauci i ribe Neke ribe i morske životinje imaju otrov. Cilj pomoći je smanjiti bol i organizirati transport u bolnicu. : - umiri unesrećenog i ohrabri ga da legne ili sjedne. - hladni oblog ili led na mjesto uboda da smanji bol i otok, podigni ujedeno

ekstremitet.


87

- kod nekih uboda koristan je vinski ocat da neutralizira ujed, lagana kompresija i imobilizacija.

Ugrizi životinja

Ugrizi oštrih zubi uzrokuju duboke ugrizne rane te se velika količina bakterija može na taj način unijeti u tijelo. Ujedi ljudi također prodiru duboko u tkivo. Udarac u nečije lice može indirektno prouzročiti ugriz. Svaki ugriz koji probija kožu zahtijeva hitnu prvu pomoć i medicinski tretman jer postoji veliki rizik od infekcije.

Najopasnija infekcija zbog ujeda je bjesnoća jer može biti potencijalno fatalna kada zahvati živčani sistem. Virus postoji u slini inficiranih životinja. Kod opravdane sumnje na bjesnoću potrebno je cijepljenje protiv bjesnoće. Tetanus je još jedna potencijalna opasnost od ujeda. Za prijenos infekcija ljudskim ujedom postoji vrlo mala vjerojatnost, a radi se o hepatitisu B i C i HIV infekciji. Ciljevi pomoći su : - kontrola krvarenja - smanjiti mogućnost inficiranja unesrećenog i samog sebe. - posjet liječniku Mjere - Stavi rukavice. Operi ujed sapunom i toplom vodom s ciljem da smanjiš infekciju - Osuši suhom gazom i sterilno zamotaj. - transport u bolnicu posebno onda kada su rane duboke i razderane. - ako postoji sumnja na bjesnoći organiziraj cijepljenje - provjera cijepljenje od tetanusa po poznatoj shemi ( nikada cijepljena, ne zna za

cijepljenje i cijepljena prije 10 g.) - ako su rane duboke i krvare podigni ekstremitet, kompresivni zavoj.

HGSS

88

XVIII poglavlje OBJEŠENOST NA UŽETU

1. Pad na užetu 2. Obješenost na užetu

1. PAD NA UŽETU

Pad na užetu je češća kod sportskog penjanja. Samo 1% smrtnih slučajeva koji nastaju kod penjanja je uzrokovano padom na užetu. Postoje tri sistema pojaseva na koje je uže pričvršćeno:

- sjedeći pojas - prsni pojas - kombinirani pojas Moderni standardi danas zabranjuje nošenje samo prsnog pojasa. Razmjer povreda

ovisi isključivo o visini pada koja određuje energiju pada. Što je pad viši to je i povreda veća. Najvažnija vrijednost za nastalu energiju je tvrdoća kod istezanja. Tvrdoća ovisi o:

- načinu osiguravanja kod HMS karabinera mekana, kod gri-grija tvrda - rastezljivosti užeta - naprezanju užeta u sistemu osiguravanja - faktor pada (duljina pada) - snage trenja kod opreme za penjanje

Glavni uzroci ozljeda u penjanju su: - pogrešno osiguravanje - nekontrolirani pad, udarac u glavu - nenošenje kacige

Povrede nastaju uslijed: - prenošenje energije pada na tijelo: nabijanje kralježnice, trzajna povreda vratne

kralježnice, oštećenja unutrašnjih organa - udarac kao posljedica pada ( prijelom kostiju često stopala i skočnog zgloba) - dugotrajne obješenosti na užetu

mjere: - tretiranje svake povrede kako je ranije navedeno - tretman dugo obješenih na užetu kako je ranije objašnjeno.

2. OBJEŠENOST NA UŽETU Ako je netko duže vremena obješen na užetu dolazi do slijedećih problema:

- pritiskanje grudnog koša i ograničavanje disanja - pritiskanje nogu i tako dolazi do zaustavljanja cirkulacije u nogama - položaj u kojem dolazi do zastoja krvi u nogama, i smanjenog povrata krvi u srce

Zbog ograničenog i otežanog disanja i zastoja krvi u nogama ozlijeđeni pada u

nesvijest. Poremećaj krvotoka dovodi do opasnosti po život, nekada već nakon 10 minuta.

Mjere - brzo spašavanje


89

- položaj: postepeno ga polijegati ne brzo i odmah, najprije 10-20 minuta stajati ili sjediti tako da je gornji dio tijela povišen, ako je pacijent u nesvijesti onda ga posjesti

- stalan nadzor - zaštita od hladnoće i ugrijavanje - ev. zbrinjavanje ozljeda - namještanje u transportni položaj - kod nesvjestice, a spontanog disanja i stabilnog krvotoka postavljanje u bočni

položaj. - BLS kod srčanog zastoja Osoba koja je obješena na uže i pri svijesti je može tijekom spašavanja izgubit

svijest i o tome moramo vodit računa.

HGSS

90

XIX poglavlje DJELOVANJE NISKE TEMPERATURE

1. Smrzotine 2. Hipotermija-pothlađivanje

1. SMRZOTINE Smrzotine su lokalne ozljede nastale djelovanjem niske temperature. Najčešće su zahvaćeni oni dijelovi tijela koji su izloženi djelovanju niske temperature i vjetra: prsti ruku i nogu, uške, nos i brada. Faktori rizika:

- neodgovarajuća i/ili manjkava zaštita od vjetra i hladnoće - uska obuća i odjeća-posebno cipele, rukavice, uzak pojas, faktor rizika može biti i

nošenje prstena ako on ugrožava cirkulaciju prsta - Velika visina: krv postaje gušća te je kroz noge i ruke usporena cirkulacija. Krv

postaje gušća zbog povećanja broja crvenih krvnih tjelešaca potrebnih za prijenos kisika

- Postojeće kronične bolesti koje dovode do poremećaja cirkulacije, posebno cirkulacije ruku i nogu ( šećerna bolest, kronični alkoholizam i sl.)

- Prijašnje smrzotine koje su oštetile cirkulaciju: slijedeće izlaganje hladnoći dovodi puno brže do smrzotina

- Pušenje: jer značajno sužava krvne žile Simptomi i znakovi: Prvi i najvažniji simptom smrzavanja je bol dijela tijela koje je izloženo niskoj temperaturi. Bol nas upozorava da cirkulacija nije u stanju osigurati prehranu i toplinu, posljedica čega je odumiranje stanica. Ako u ovom trenutku prekinemo izloženost niskoj temperaturi sve prolazi bez ikakvih trajnih posljedica. Zapamtimo bol je alarmni znak koji sprečava nastanak trajnih oštećenja i posljedica. Daljnji tijek je vrlo podmukao. Naime nestaje bol zbog čega mislimo kako je opasnost prošla, ugrijali smo prste, a povreda se zapravo povećava. Smrzotine nastaju neopaženo i vrijeme nastanka teških smrzotina prolazi neuočeno. Težina oštećenja sada zavisi o dužini izloženosti niskoj temperaturi. Postoje tri osnovna stadija:

- I stadij : Zahvaćeni dio tijela je bijel, hladan i bez osjeta ( senzibilitet). Kod utopljavanja u tom stadiju koži se vrati boja i crvenilo, osjećaju se lokalno bolovi, i uglavnom sve prolazi bez trajnih posljedica. Zahvaćena koža je nekoliko dana crvenkasto smeđa i podbuhla je.

- II stadij : najčešće su zahvaćeni prsti nogu, ponajprije palac noge. Oštećenja su nakon ugrijavanja prepoznatljiva. Dolazi do jakog otoka, i stvaranja plikova, a koža je plavo-crvena. Moguće kasne posljedice ovih smrzotina su lokalni poremećaji cirkulacije koji se manifestiraju povećanom osjetljivošću na hladnoću i velikim rizikom od bržeg nastanka smrzotina, ako se ponovo izložimo sličnim uvjetima. Tada smrzotine nastupaju brže i kod temperature koja nije tako niska kao prvi put.


91

- III stadij: razmjer i stupanj oštećenja u ovom stadiju vidimo u potpunosti tek nakon nekoliko tjedana. Znakovi težine oštećenja su potpuni gubitak osjeta u zahvaćenom dijelu tijela kada ga definitivno utoplimo. Prolaskom vremena taj dio tijela je drven, suh, tvrd i crn što su znaci potpunog odumiranja tkiva. U pravilu se odumrli dijelovi moraju kirurški odstraniti ( amputirati).

Prva pomoć Razlikujemo prvu pomoć koju pružamo na otvorenom i u zaštićenom objektu (npr. planinarskom domu). Prva pomoć na otvorenom

- osigurati zaštitu od vjetra ( bivak vreća, rupa u snijegu) - odvezivanje i olabavljenje odjeće i obuće - vlažnu i smrznutu odjeću zamijeniti suhom - dijelove tijela koji su izgubili osjet grijemo vlastitim tijelom, toplinom

spašavatelja( stavljanjem pod pazuh ) ili zagrijavamo kemijskim utopljivačima ili termoforom ( napomena: ako primjenjujemo utopljivače ne smijemo ih direktno prisloniti na smrzotinu jer možemo pogoršati ozljedu )

- topli napitci Mjere u domu ili grijanom šatoru:

- ugrijavanje smrzotina nema nikakvog smisla ako imamo unesrećenog sa pothlađivanjem cijelog tijela. U tim situacijama ugrijavamo cijelo tijelo, a tek nakon toga pristupamo tretmanu lokalnih smrzotina.

- Topli i zaslađeni napitci sa malo alkohola koji jako proširuje periferne krvne žile i jedino se u toj indikaciji, kada se nalazimo u ugrijanom zatvorenom prostoru, koristi i dozvoljava korištenje u planinskoj medicini.

- Ponovno ugrijavanje započinjemo sa vodenom kupkom koja je mlaka, topla onoliko koliko to ne izaziva bolove kod unesrećenog. Kroz pola sata temperaturu kupke podižemo na 38°C zajedno sa aktivnim pokretanjem prstiju. Kupka završava kada se mogu pomicati prsti i kada se potpuno «otkrave». Koža postaje crvena i sjajna, poput voska.

- Dijelovi tijela kao što su nos, brada uške grijemo vlažnim ručnikom također vodeći računa o postepenom ugrijavanju ručnika.

- Ako unesrećeni ima svoje vlastite lijekove protiv bolova može ih uzeti jer to smanjuje bolove prilikom ugrijavanja.

Napomene: - ni u kojem slučaju ne smijemo smrzotine trljati snijegom jer to pogoršava

smrzotinu - zabranjeno je uzimati alkohol izvan domova i grijanih skloništa, jer se

proširenjem krvnih žila pospješuje gubitak topline - dijelovi tijela koji se zalijepe za metal se odmrzavaju mlakom vodom, a ne trgaju

se na silu - zabranjeno je suho zagrijavanja nad jakim izvorom topline( peći, kamini i sl.) - zabranjeno je ugrijavati smrzotine, ako se planira transport ili silazak ( ponovni

boravak u hladnoj okolini)

HGSS

92

Preventiva i zaštita

- budimo svjesni opasnosti jer bolest je podmukla, javlja se neopaženo, počinje tek kratkotrajnim bolovima i trncima nakon čega gubimo taj osjet. Kod ekstremno niskih temperatura i jakog vjetra smrzotine nastaju u nekoliko minuta.

- provjeravajmo stanje cirkulacije izloženih dijelova tijela ( cirkulacija, osjet i boja) kada smo dugotrajno izloženi niskim temperaturama ( visoko gorje, višednevne ture i sl.)

- nosimo dovoljno adekvatnih rezervnih rukavica, čarapa, kapa - Razmotrimo nošenje kemijskih vrećica koje oslobađaju toplinu, ako planiramo

dugotrajnu izloženost hladnoći i vjetru. Važno: smrzotine vrlo često nastaju kombinacijom hladnoće i uske odjeće i obuće.

2. HIPOTERMIJA POTHLAĐIVANJE

1. Uvod 2. Vjetar 3. Zadržavanje topline 4. Znaci hipotermije 5. Mjere prve pomoći

Uvod Tjelesnu temperaturu regulira centar za temperaturu u mozgu. Normalna unutrašnja temperatura tijela je 37,5° C i konstantna je. Ako tjelesna temperatura padne ispod 35° C govorimo o pothlađivanju - hipotermiji. U hitnim stanjima koja se događaju u planini hipotermija se javlja kao zasebno oboljenje ili je simptom u sklopu drugih povreda ili oboljenja. Kao zasebno oboljenje se javlja kada nema tjelesne povrede ili bolesti, a najčešće je prisutno u potražnim akcijama ili u slučajevima teške iscrpljenosti. Daleko češća je ipak kao popratni simptom kod neke bolesti ili ozljeđivanja ( traume) ( utapljanja, pada u ledenjačku pukotinu, zatrpavanja lavinom, izloženošću ozlijeđenog vanjskoj temperaturi). U opisanim slučajevima hipotermija pogoršava prognozu osnovne bolesti ili povrede i zbog toga se njeno značenje ne smije podcijeniti.

U svako doba godine unesrećeni u planini može biti pothlađen bez obzira na temperaturu okoline čak i onda kada je ona iznad 10°C. Brzina pothlađivanja ovisi o nizu faktora: - temperaturi okoline: što je temperatura niža pothlađivanje je brže i teže - medij u kojem se tijelo nalazi ( voda jako ubrzava pothlađivanje do 30 puta brže), - dob unesrećenog: djeca imaju veću površinu tijela i tanje masne potkožne naslage

te je i gubitak topline tijela brži, stariji imaju manje zaštitnog potkožja te se brže i lakše pothlade,

- kronične bolesti pogoršavaju hipotermiju - alkohol pogoršava hipotermiju zbog proširenja krvnih žila kože i potkožja te se

toplina prolaskom krvi kroz te krvne žile gubi. - Ozljede: posebno ozljede glave i mozga kod osoba u nesvijesti - Lijekovi posebni lijekovi za spavanje ili korištenje droga mogu ubrzati pothlađivanje

jer izostane tresavica kojom se tijelo brani od pothlađivanja


93

Utjecaj vjetra na gubitak topline konvekcijom

- Boforova skala brzina vjetra u boforima na osnovu djelovanja vjetra na okolinu - Wind-Chill-Indeks utjecaj brzine vjetra na temperaturu površine kože obzirom na

temperaturu zraka. Temperatura od – 25° C izaziva lokalne smrzotine, kod – 35° C smrzotine nastaju unutar 10 minuta, a kod – 60° C nastaju u dvije minute.

Prilog: Boforova skala i Wind Chill index 2. VJETAR Gibanje zraka u atmosferi zove se strujanje, a horizontalna komponenta strujanja zove se vjetar. Budući da zračne mase u kojima dolazi do strujanja zraka imaju mnogo veće horizontalne dimenzije od vertikalnih, za vjetar se može uzeti da je njegova vertikalna komponenta gibanja vrlo malena. Zato se pod vjetrom obično misli na horizontalno gibanje zraka, paralelno sa površinom Zemlje. Vjetar je vektorska veličina, on ima svoju brzinu i svoj smjer. Brzina vjetra mjeri se anemometrom, a smjer prizemnog vjetra određuje se pomoću vjetrulje. U meteorološkoj praksi brzina vjetra često se određuje pomoću njegova vizualnog efekta i izražava se u boforima (prema Beaufortu): 0 bofora je tišina 0 - 0.2 m/s 1 bofor je lak povjetarac 0.3 – 1.5 m/s 2 bofora je povjetarac 1.6 – 3.3 m/s 3 bofora je slab vjetar 3.4 – 5.4 m/s 4 bofora je umjeren vjetar 5.5 – 7.9 m/s 5 bofora je umjereno jak vjetar 8 – 10.7 m/s 6 bofora je jak vjetar 10.8 – 13.8 m/s 7 bofora je vrlo jak vjetar 13.9 – 17.1 m/s 8 bofora je olujni vjetar 17.2 – 20.7 m/s 9 bofora je oluja 20.8 – 24.4 m/s 10 bofora je žestoka oluja 24.5 – 28.4 m/s 11 bofora je orkanska oluja 28.5 – 32.6 m/s 12 bofora je orkan 32.7 – 39.6 m/s - za uraganske vjetrove 13 – 17 bofora (37 – 61.2 m/s) nema odgovarajućih naziva u hrvatskom jeziku Smjer vjetra određuje se po strani vjetra odakle on puše: N, NE, E, SE, S, SW, W, NW ili azimutom: N = 360º, E = 90º, S = 180º, W = 270º, itd.). Strelice vjetrova na klimatološkim kartama prikazuju smjer i brzinu vjetra samo u pojedinim točkama. Strujnice daju potpuniju sliku. Strujnice su krivulje koje su u svakoj točci paralelne s lokalnim smjerom strujanja.

HGSS

94

3. ZADRŽAVANJE TOPLINE Aktivni mehanizmi s kojima organizam nastoji zadržati tjelesnu temperaturu

- centralizacija krvotoka krv ne kola ili puno manje kola krvnim žilama kože i

potkožnog tkiva tako da se organi grudnog koša, mozak i organi trbušne šupljine puno manje i sporije pothlađuju nego koža i potkožje. Zbog tog mehanizma moramo imati cijelo vrijeme na umu činjenicu da postoji razlika u temperaturi u krvnim žilama periferije površine tijela i krvnih žila unutrašnjosti tijela unutarnjih organa. Ova dva sistema su izolirana sve do trenutka dok ne počnemo pomicati trup ili velike zglobove tijela. U tom trenutku se hladna krv miješa sa toplijom i dolazi u unutarnje organe te tako pogoršava i ubrzava pothlađivanje cijelog tijela, a posebna opasnost prijeti kada hladna krv dođe u srce, gdje može izazvati poremećaje ritma rada srca sve do fibrilacije.

- Drhtavica povećava metabolizam koji oslobađa toplinu za 2-5 puta, pri čemu se troše velike rezerve ugljikohidrata koje organizam ima na raspolaganju

- Metabolička produkcija topline oslobađanjem hormona nadbubrežne žlijezde-adrenalina i štitnjače-tiroksina

- Hibernacija nastupa kod produljenog i jakog pothlađivanja i predstavlja zaštitni mehanizam tijela. To je stanje slično zimskom snu u kojem se smanjuje potreba za kisikom (potreba za kisikom smanjuje se 6% na svaki smanjeni stupanj Celzijusa):

- < 24° C potreba za kisikom koju treba organizam je 50 % - < 20° C potreba za kisikom je 25 %

Zbog toga možemo reći da kod teškog pothlađivanja postoji mogućnost da organi i kod potpunog prestanka rada srca mogu ostati dulje vremena neoštećeni, tj. da se mogu nakon ugrijavanja u potpunosti oporaviti bez oštećenja. Kod jako niske tjelesne temperature ne možemo registrirati vitalne znakove. Kod temperature od 20°C možemo puls i aktivnost mozga i disanje registrirati samo EKG i EEG uređajima. Ne možemo odredit ni «sigurne znakove smrti» (mrtvačka hladnoća, ukočenost i m. pjege). Ako imamo osobu kojoj je stalo srce i jako je pothlađena dolazimo u opasnost proglasiti osobu mrtvom, a da ona zapravo nije mrtva. Literatura bilježi slučajeve pothlađivanja i do 13,2°C koji su se nakon oživljavanja u potpunosti oporavili bez neuroloških posljedica Važno: hipotermija se rijetko prepozna, a često


95

je uzrok smrti. Zbog svega rečenog važi pravilo da nitko nije mrtav dok se ne utopli i tada ima znakove smrti. Ovaj se princip može ignorirati samo onda kada su vidljive povrede takve da su nespojive sa životom. (Za osobe koje su zatrpane lavinom vrijedi da osoba nije mrtva ako ima zračni džep sve dok se ne utopli i tada ima znakove smrti.) 4. ZNACI HIPOTERMIJE Kod svake sumnje na pothlađivanje moramo već na mjestu unesrećivanja procijeniti težinu hipotermije. Za to može poslužiti podjela hipotermije po stadijima:

- stadij I: osoba je pri svijesti, razgovara, ima drhtavicu, T.temp. 35°-32°C - stadij II: pospanost, bezvoljnost bez drhtavice 32°-28°C - stadij III: nesvjestica, 28°-24°C - stadij IV: nema disanja, nema pulsa, < 24°C

Stadij I Unesrećeni je pri svijesti, ima drhtavicu, tjelesna temperatura je između 35° i 32° C. Vitalne funkcije: disanje, tlak i frekvencija pulsa su povišene ( stadij stimulacije), obrambeni mehanizam je sačuvan i nema problema cirkulacije. Ozlijeđeni se nalazi u tzv. «sigurnosnoj zoni». Unesrećeni još uvijek ima dobru cirkulaciju i van je životne opasnost. Podcjenjivanje ovih simptoma u planini i na velikoj visini može imati kobne posljedice. Moramo poduzeti sve kako bi proces pothlađivanja zaustavili. Stadij II Unesrećeni je miran, pospan, bez drhtavice. Kod temperature od 32° C počinje opasna zona, gdje su moguće pojave neočekivanog poremećaja rada srca ( a moguća je i fibrilacija srca ). Kod temperature od 30°-28°C dolazi do pada tlaka, i pojave nesvjestice. Stadij III Nesvjestica. Koma. Na temperaturi od 28°C zjenice su široke i ne reagiraju na svjetlo, ukočene su. U ovom stadiju su svi procesi u organizmu usporeni pa tako i djelovanje lijekova. Djelovanje lijekova nije moguće predvidjeti i njihova upotreba se ne preporuča. Stadij IV Unesrećeni nije samo u komi nego nema rada srca i disanja. Temperatura je ispod 24°C. Iz ovog stadija se tjelesne funkcije nakon oživljavanja i ugrijavanja mogu potpuno oporaviti. Kod određivanja stadija hipotermije na osnovu simptoma i znakova moguće su i situacije u kojima su osobe pri svijesti i kod temperature tijela od 28° C te se u takvim slučajevima stadiji hipotermije mogu krivo odrediti. Kako se to ne bi dogodilo preporuča se na mjestu nesreće odmah mjeriti tjelesnu temperaturu specijalnim termometrima. ( timpano termometri). Uska sonda se uvodi u vanjski zvukovod, upotreba je jednostavna i prilagođena medicinskim laicima. Uvođenje sonde u zvukovod može izazvati bolnost o čemu treba voditi računa kod kupovine sonde. Nedostatak ovakvog načina mjerenja što može dati nižu temperaturu od realne kakva se dobije mjerenjem u jednjaku u visini srca, a što ovisi od vanjske temperature zraka, a pojavljuje se i kod srčanog zastoja. Timpano termometar i vrećice koje oslobađaju toplinu je osnovna oprema liječničkog kompleta. 5. MJERE PRVE POMOĆI Kod sumnje na hipotermiju na Kada na osnovu prikupljenih podataka ( o unesrećenom, mjestu i vrsti povrede, vanjskoj temperaturi) posumnjamo na

HGSS

96

pothlađivanje tijekom priprema za akciju možemo pripremiti potrebnu opremu . ( termometar, pribor za utopljavanje, termofori, vrećice koje oslobađaju toplinu, priprema toplih napitaka u termosicama i sl.

Tri su glavna principa pružanja prve pomoći kod pothlađivanja: - ne dozvoliti pomicanje dijelova tijela unesrećenog - zaštita od vjetra - izolacija

Mjere na mjestu nesreće

1. monitornig postavljanje EKG monitora ako je moguće prije postavljanja unesrećenog u vreću, mjerenje temperature timpano-termometrom

2. izbjegavanje velikih pokreta tijelom unesrećenog ponašati se kao da prenosimo osjetljivo jaje, ne prebrzo nego nježno koliko god je to moguće. Potpuno su zabranjeni veliki pokreti tijela ( oprez jer mogu izazvati poremećaj srčanog rada). Čak i pokretanje samo grudnog koša ili velikih zglobova može provocirati srčane poremećaje. Aktivni pokreti su dozvoljeni samo u prvom stadiju hipotermije.

3. zaštita od vjetra ugrijati transportno sredstvo, otvaranje spasilačkog vozila ili helikoptera samo na kratko. Ako se nalazimo u planini moramo podići šator ili sličan zaklon( rupa u snijegu, alufolija) gdje ćemo se moći brinuti o unesrećenom i pothlađenom.

4. promjena mokre odjeće ako je unesrećeni pospan u stadiju II odjeću režemo i pokrivamo unesrećenog bez pomicanja.

5. topli napitci samo kada je refleks gutanja održan jer u protivnom može doći do ugušenja, u stadiju I kada je svijest očuvana. Utopljavanje za 1° C na litru toplog napitka.

6. utopljavanje radi se o umotavanju unesrećenog u foliju i vreću kako bi ga izolirali od vanjskog djelovanja hladnoće. Ovim mjerama se ne postiže ugrijavanje unesrećenog nego se samo sprečavamo daljnje pothlađivanje. Oprema se sastoji od 2.3 termofora ili kemijske vrećice, 1 alufolije, 2 deke pokrivača, 1 kape. Unesrećenog koji je bez svijesti ali nije intubiran pakujemo u bočnom položaju.

Način pripremanja ležaja:

- slože se dvije deke na akiju ili transportnu vreću, jedna deka je uzdužno

postavljena, a druga poprečno. Alu folija se ostavlja poprečno kao i druga deka. - Postavljamo unesrećenog na tako pripremljen ležaj ali bez velikih pokretanja

dijelova tijela - Kemijske vrećice utopljivača postavljamo u visini srca na grudni koš, i u područje

gornjeg trbuha ( korisni mogu biti i tuferi utopljeni u toplu vodu). - Unesrećeni se dobro zamota folijom i dekama - Kapa ( 50 % topline se može izgubiti ako nismo dobro utoplili glavu preko krvnih

žila glave) 7. udisanje kisika poboljšava produkciju topline od strane tijela. Ako postoji

uređaj koji zagrijava i vlaži zrak kojeg udišemo ( « little dragon») 8. kod srčanog zastoja BLS oživljavanje prije početka oživljavanje moramo

provjeriti disanje i puls u trajanju od jedne minute. Jednom započeto


97

oživljavanje se ne smije prekidati sve dok proces zagrijavanje tijela ne završimo. To znači da reanimaciju možemo započeti tek onda kada smo sigurni da ćemo je bez prestanka provoditi do potpunog ugrijavanja unesrećenog pa i u vozilu HMP ili helikopteru.

Ako imamo TT ispod 28° C i dogodi se fibrilacija, defibrilacija na toj temperaturi je

u pravilu bezuspješna. Može se probati sa 200, 300 i 360 J. Predkliničko davanje infuzija i lijekova je kontroverzno. Postavljanje venskog puta ovakvim pacijentima na terenu je povezano sa nekoliko problema: centraliziran je krvotok i venu je teško punktirati i za taj postupak se gubi puno vremena. Može se postaviti i pulsna oksimetrija mada zbog centralizacije krvotoka možemo imati lažno loše vrijednosti. Ako imamo unesrećenog koji je u IV stadiju hipotermije i ima srčani zastoj spašavatelji i liječnik donose odluku o brzom prijevozu unesrećenog do bolnice koja ima aparat srce pluća. Do sada je granica reverzibilnosti organizma temperatura od 13,2° C.

Važno: odluku o oživljavanju i prestanku ne donosimo na mjestu stradavanja već u bolnici. To znači da ne smijemo prekidati reanimaciju sve dok ne dođemo u bolnicu.

HGSS

98

XX poglavlje OZLJEDE U LAVINAMA 1. Uvod 2. Vjerojatnost preživljavanja 3. Dubina zatrpavanja 4. Perspektive

1. UVOD U razdoblju od 1981-1998 je u 17 europskih i sjevernoameričkih članica IKARA registrirano 146 poginulih u lavinama. Broj lavina sa velikom materijalnom štetom, uništenim naseljima, prometnicama je zbog izgradnje zaštitnih prepreka značajno smanjen. U Alpama se takve lavine događaju izuzetno rijetko. Danas su nesreće i stradanja u lavinama sportskog karaktera jer ih izazivaju skijaši i snowborderi koji skijaju i daskaju izvan uređenih skijališta. Rizik stradavanja u lavini zahvaća članove alpinističkih klubova, članove spasilačkih organizacija, alpske vodiče što dovodi u pitanje današnji način školovanja tih skupina.

2. VJEROJATNOST PREŽIVLJAVANJA LAVINE O potpunom zatrpavanju lavinom govorimo kada su glava i grudni koš zatrpani snijegom. Smrtnost (mortalitet) svih koje je zahvatila lavina iznosi 23 %, dok je smrtnost potpuno zatrpanih 52 %, a djelomično zatrpanih 4 %. Posve je jasno da mjere koje smanjuju potpuno zatrpavanje značajno smanjuju smrtnost. Kod potpuno zatrpanih u planini ( tipične skijaške lavine) vjerojatnost preživljavanja u prvih 18 minuta iznosi 91%. To je faza života. U tom periodu 9% zatrpanih umre od posljedica teškog povrjeđivanja tijela. U narednom periodu od 18. do 35. minute vjerojatnost preživljavanja naglo pada na 34%. Ova faza se zove faza gušenja i u njoj umiru svi zatrpani koji nemaju zračni prostor ispred lica. Mehanizam smrti je gušenje. Tako umire 60% potpuno zatrpanih. Smrt gušenjem nastupa zatvaranjem dišnih putova snijegom, povraćenim sadržajem (aspiracija) ili vanjskim pritiskom na grudni koš. Između 35. i 90. minute krivulja preživljavanja se izravnava. Ovo je faza latencije u kojoj su živi svi oni koji imaju zračni prostor oko usta i nosa. Takvih je oko 25%. Smrt kod ovih slučajeva nastupa u periodu između 90. i 130. minute. Samo 7% zatrpanih preživi dulje od 130 minuta, a preživljavanje zahvaljuju postojanju zračne komunikacije od usta do površine lavine. Oni ne stradavaju od ugušenja, ali zbog duljine boravka u lavini oni se smrznu. Osoba koje su zatrpane lavinom u građenim objektima imaju veću vjerojatnost preživljavanja. Do 35. minute krivulja je visoka kao kod zatrpavanja na otvorenom, a tek nakon 190 min. krivulja počinje padati. Razlog preživljavanja je postojanje dovoljno zraka u prostoru gdje su zatrpani ili postoji zračna komunikacije sa površinom. Ipak u građenim objektima raste smrtnost zbog većih povrjeđivanja. Najdulje preživljavanje potpuno zatrpanog na otvorenom 44 h ( Italija, Macugnaga 1964), a u zidanom objektu 13 dana ( Austrija Heiligenblut 1951).

3. DUBINA ZATRPAVANJA Prosjek potpuno zatrpanih je jedan metar. Vjerojatnost preživljavanja je u direktnoj vezi sa dubinom na kojoj je netko zatrpan. Dublje zatrpani imaju manju vjerojatnost preživljavanja.


99

Zračni prostor Danas je prihvaćeno pravilo da nakon 35 minuta može preživjeti samo onaj koji ima zračni prostor ispred nosa i usta. Postojanje zračnog prostora do trenutka kada nekoga otkopamo je siguran dokaz da je zatrpani u trenutku prestanka lavine mogao disati što nam daje nadu da može preživjeti zatrpavanje. Utvrđivanje prisutnosti zračnog prostora je važan parametar koji liječniku na terenu omogućava trijažu onih kojima će se posvetiti puna medicinska pomoć i potpora i onih koji se proglašavaju mrtvima.

Zračni prostor je prostor zraka ispred nosa i usta koji omogućava prohodnost dišnih putova i disanje unesrećenog. Zračni džep može biti jako malen ( nekoliko centimetara) a da omogućava disanje. Nepostojanje zračnog prostora je ona situacija kada je oko usta i nosa samo snijeg ili povraćeni sadržaj i kada su dišni putovi potpuno zatvoreni. U jednom istraživanju na dobrovoljcima koji su umjetno zatrpavani je utvrđeno da duljina preživljavanja ovisi o volumenu zračnog prostora, nabijenosti snijega i od još za sada nepoznatih individualnih faktora. U početku dolazi do hipoksije ( pomanjkanje kisika) i hiperkapnije ( povećanje ugljičnog dioksida). Kod dužeg zatrpavanja nastupa i treći faktor hipotermija. Ove činjenice se opisuju ka 3 H sindrom ( hipoksija, hiperkapnija i hipotermija). Pretpostavka je da hiperkapnija i hipotermija štite organizam od hipoksije. Pitanje da li postoji zračni prostor ili ne možemo riješiti tek pažljivim opažanjem za vrijeme otkopavanja. Kod pažljivog spašavanja i otkopavanja lica moguće je prepoznati zračni prostor posebno kada je njegova unutarnja površina zaleđena. Ako zatrpani ima veliki zračni prostor koji još komunicira sa površinom onda zatrpani može satima preživjeti. Pothlađivanje-Hipotermija Pothlađivanje kod nesreća izazvanih lavinom igra drugačiju ulogu nego kod pothlađivanja na otvorenom. Utopljavanje zatrpanih lavinom je daleko manje uspješno gotovo razočaravajuće. Razlog ovoj konstataciji je da se većina potpuno zatrpanih lavinom uguši prije nego pothlađivanje nastupi. Samo oni koji imaju dovoljno veliki zračni prostor, i imaju dovoljno mjesta za gibanje grudnog koša mogu razviti reverzibilnu hipotermiju. Međutim hipotermija ima veliki značaj kada se unesrećeni iskopa iz lavine. Nakon iskopavanja unesrećeni se može vrlo brzo pothladiti posebno ako je vanjska temperatura jako niska, ako je jak vjetar i ako je unesrećeni bez svijesti. Valja naglasiti da se prosječno pothlađivanje od 3°C na sat odnosi na kompletno vrijeme počevši od stradavanja u lavini, za vrijeme trajanja otkopavanja i tijekom spašavanja i transporta do bolnice. Povrede, Ozljede Rizik od nastanka teških ozljede ovisi o više faktora. Prije svega je to karakter terena, smjera lavine i vrste snijega od koje se sastoji lavina. Prelazak lavine preko stjenovite kaskade, prelazak preko šumovitog područja, kao i vlažnost snijega predstavljaju visoke faktore rizika za nastanak vrlo ozbiljnih pa i smrtonosnih ozljeda. Može se reći da je oko 15% smrtnih ishoda u lavinama uzrokovano mehaničkim ozljedama. Radi se o prijelomima ekstremiteta, tupim povredama grudnog koša i trbuha, kao i povredama mozga i kralježnice. Uzroci smrti kod lavina: oko 65% uzrok je ugušenje, 20% 3H sindrom i 15% trauma.

HGSS

100

Spašavanje Analizom krivulje preživljavanja postoje kod spašavanja iz lavina dva vremenska intervala u kojima moramo nastojati spasiti zakopane. 1. Interval prvih 15 minuta. U ovom vremenu su preživjeli lavinu svi oni koji nisu stradali od mehaničkih ozljeda. Zato svi oni koji nisu zatrpani moraju svim raspoloživim sredstvima tražiti zakopane i nastojati ih otkopati. 2. Interval nakon 15. minute. Organizirano spašavanje uz najbolju organizaciju može početi tek nakon 90 minuta. Nakon tog perioda mogu preživjeti samo oni koji imaju zračni prostor za disanje. Možemo reći da je u spašavanju zatrpanih lavinom vrijeme presudni faktor, pri tome valja istaći da je unesrećeni cijelo vrijeme trajanja spašavanja od nastanka lavine pa sve do dolaska u bolnicu izrazito životno ugrožen. Prilikom otkopavanja spašavatelji moraju biti izuzetno oprezni kako ne bi svojim djelovanjem poremetili zračni prostor ispred usta i tako unesrećenom onemogućili disanje. Nakon oslobađanja iz lavine nastupa opasnost od brzog pothlađivanja izlaganjem povrijeđenog okolišu, a pomicanjem ozlijeđenih nastupa opasnost od cirkulacijske nestabilnosti i akutnog srčanog zastoja. Tijek spašavanja Svaka akcija spašavanja iz lavine predstavlja za sve sudionike u spašavanju veliki izazov. Kod svake odluke mora se odvagati značenje brzog iskopavanju pred rizikom za spašavatelje. U obzir se moraju uzeti opasnost od ponovne lavine, snježni i vremenski uvjeti, doba dana kao i težina terena. Svaki korak i odluka mora biti promišljen. Princip je da kod svake lavine mora biti osiguran i prisutan helikopter. Vrijedi pravilo da liječnici, vodiči pasa i potražni psi moraju doći do lavine što je prije moguće. Što je više zatrpanih u lavini to više liječnika i spašavatelja moramo angažirati ili držati u pripravnosti. Sve medicinske mjere se moraju poduzeti na mjestu otkopavanja kako bi se spriječila sekundarna smrti otkopanih koji su bili živi. Pri tome glavni prioritet imaju oksigenacija ( disanje i davanje kisika), kao i terapija hipotermije. Oprema koju nosimo je kompletno zimska, termometar za mjerenje temperature tijela, grijači ( kemijski ili termofor), topli napitci i sl. Ako zatrpani kod našeg dolaska još nisu otkopani ili ako ih ima više organizira se prihvatno trijažno mjesto, izvan lavine, u sigurnoj zoni i zaštićeno od vjetra. Metalni laringoskop i lijekovi moraju biti zaštićeni od hladnoće( držanje uz tijelo ili u liječničku torbu staviti kemijski grijač ili termofor). Zbog niske vanjske temperature za sve uređaje treba osigurati dovoljno rezervnih baterija. Kada se jedan ili više zatrpanih otkopa poziva se odmah liječnik koji onda u trenutku otkopavanja određuje slijedeće: prisutnost zračnog prostora oko usta, prohodnost dišnih putova i vitalne funkcije. Ako moramo istovremeno voditi brigu o više otkopanih održavanje vitalnih funkcija preživjelog ima prednost pred reanimacijom iskopanog bez znakova životnih funkcija. Algoritam spašavanja Medicinska komisija IKAR-a je 2001 g. donijela protokol o tretmanu iskopanih iz lavine. U tretmanu ozlijeđenih imamo dvije strategije zavisno od pretpostavljene duljine otkopavanja.


101

Kod kratkog vremena iskapanja(35 minuta) mjerimo svaku minutu. Brzo iskapanje i reanimacija imaju prioritet kako bi spriječili prijeteće gušenje. Kod duljeg vremena iskapanja ( više od 35 minuta) minute gube svoj značaj, a težište leži na opreznom spašavanju i adekvatnoj terapiji hipotermije. Mjere kod iskapanja unutar 35 min. U ovom odsječku brzina ima presudnu ulogu kako bi se izbjeglo gušenje zatrpanog. Ustanovljavanje zračnog prostora je od sekundarnog značenja. Još za vrijeme otkopavanja moramo blokirane dišne putove otkopati i otvoriti. Ako imamo prestanak disanja i prestanak rada srca umjetno disanje i masažu započinjemo još dok nismo kompletno oslobodili unesrećenog. U ovom periodu ne postoji po život opasna hipotermija i unesrećeni se tretira po općim medicinskim mjerama. Ako se nalazi u kritičnom stanju možemo ga oporaviti jer je uzrok najvjerojatnije akutna asfiksija zbog neprohodnih dišnih putova, mehaničke kompresije grudnog koša, aspiracije ili mehaničke traume. Kod nastalog srčanog zastoja vodim se principima BLS ( Basic Life Support) kao i ALS ( Advanced Life Support). Tretman se povodi u prostoru zaštićenom od vjetra u mjestu gdje je otkopan ili u šatoru kako bi se smanjilo i spriječilo dodatno pothlađivanje zbog vanjske temperature i vjetra. Ako je potrebna intubacija na mjestu otkopavanja liječnik se pokrije jaknom ili dekom kako bi izbjegao snježno blještavilo i odsjaj koji mogu smetati prilikom intubacije. Kod predvidivo duljeg transporta unesrećeni mora biti opskrbljen izvorom topline, alufolijom, dekama i bivak vrećom i kapom. Izbor bolnice u koju se transportira ovisi o vrstama ozljeda ili prva koja ima jedinicu intenzivnog liječenja. Mjere kod iskapanja koje traje dulje od 35 min. Kod vremena iskapanja koje traje dulje od 35 minuta za preživljavanje je presudno postojanja zračnog prostora ispred usta i nosa zatrpanog. Zbog toga moramo kod iskapanja voditi računa da taj prostor ne uništimo ili smanjimo. Ako unesrećenog koji je imao zračni prostor otkopamo na prvom mjestu je tretman hipotermije. Otkopavanje ne smije biti naglo i brzo nego pažljivije i nježnije što je više moguće. Kod otkopavanja moramo voditi računa da sačuvamo postojeći zračni prostor i održimo prohodne dišne putove. Tijelo zakopanog se mora u potpunosti otkopati bez pomicanja. Pomicanje trupa i velikih zglobova mora biti učinjeno što je nježnije moguće. Već se na mjestu nezgode određuje stadij hipotermije na osnovu postojećih kriterija ( v. poglavlje hipotermija). Postavlja se rutinski timpano-termometar ( ili sonda u jednjak koju postavlja samo liječnik). Kod timpanalnog mjerenja se moraju uzeti u obzir činjenice da izmjerena temperatura može biti niža od stvarne, ali nam može davati podatke o kretanju vrijednosti tijekom transporta. Što je prije moguće treba postaviti EKG nadzor kako bi se na vrijeme mogli uočiti poremećaji ritma, uzrokovani otkopavanjem i grubim pokretima. Pravila kod otkopavanja koje traje dulje od 35 min.:

- bez grubih pokreta kod otkopavanja i transporta - zaštita od vjetra i hladnoće Unesrećenom koji ima refleks gutanja( Stadij I i II) možemo dati tople napitke,

zaslađene( bez alkohola), presvući vlažnu odjeću bez velikih pomicanja tijela ( rezanjem škarama). Indikacija za intubaciju u stadiju III kod unesrećenih bez svijesti se može

HGSS

102

poštivati dosta široko jer su studije pokazale da postoji vrlo mala opasnost od nastanka fibrilacije srca koju bi uzrokovala intubacija. Davanje kisika je obvezatno jer su unesrećeni od zatrpavanja lavinom izrazito osjetljivi na pomanjkanje kisika, a davanje kisika je efikasna zaštita od daljnjeg pothlađivanja. Korištenje lijekova u stadijima hipotermije III-IV nije preporučljivo jer mogu izazvati poremećaje ritma. U stadijima I-II lijekovi se mogu davati oprezno u duljim vremenskim razmacima nego kod bolesnika sa normalnom temperaturom. Infuzijska terapija nije nužno potrebna. Postavljanje periferne venske kanile na mjestu nesreće je zbog centralizacije krvotoka otežano i predstavlja gubitak vremena te od tog postupka treba odustati.

Kod temperatura tijela ispod 28°C defibrilacija je u pravilu neučinkovita. Ako pokušaj defibrilacije ne uspiju potrebno je unesrećenog ugrijati na aparatu srce pluća bez prekidanja BLS-a. Kada nemamo puls u st. IV reanimaciju moraju započeti spašavatelji i provoditi ju sve dok ne dođu drugi spašavatelji ili liječnik. Standardne mjere kod besvjesnog, pothlađenog unesrećenika u lavini: - davanje kisika - nadzor temperature tijela u vanjskom zvukovodu - EKG nadzor - Intubacija

Žrtve lavine koji imaju srčani zastoj – trijaža liječnika Trijaža se označava kao odluka liječnika koja na osnovi prognoze ozljede, definira hitnost liječenja i transporta u odgovarajuću ustanovu. U normalnim situacijama na primjer teško ozlijeđeni imaju prednost pred lakše ozlijeđenima, pacijenti koji imaju očuvane vitalne znakove imaju prednost pred onima koji imaju srčani zastoj. Trijažu provodi liječnik. Internacionalna komisija za alpsku medicinu je 1996 godine donijela protokol za trijažu zatrpanih lavinom koji imaju srčani zastoj ( izoelektrična linija na EKG-u, ravna crta), sa ciljem da se već na mjestu nesreće prepoznaju i odrede slučajevi sa srčanim zastojem koji je potencijalno reverzibilne hipotermije, te da se kao takav transportira u ustanovu sa srce-pluća aparatom gdje će se provesti ugrijavanje na normalnu tjelesnu temperaturu. Kod pacijenata kod kojih je srčani zastoj nastupio zbog gušenja možemo prekinuti oživljavanje već na mjestu nezgode. U kriterije trijaže ubrajamo duljinu spašavanja, tjelesnu temperaturu i postojanje zračnog prostora. Odluku mora donijeti liječnik koji je nazočan na mjestu događaja ili osoba koja provodi spašavanje. Oni pomno procjenjuju prisutnost zračnog prostora i prohodnost dišnih putova. Spašeni iz lavine koji je imao zračni prostor, a ima hipotermiju i srčani zastoj se proglašava mrtvim tek kada se na aparatu srce-pluća nakon ugrijavanja bezuspješno oživljava. Valja ponoviti Gregory-jev princip:» Nijedna žrtva lavine koja je imala zračni prostor nije mrtva dok nije ugrijana i mrtva. « Posttraumatski stresni sindrom Neke studije pokazuju da preživjeli imaju posttraumatski stresni poremećaj i to ukupno 28% preživjelih, od čega 48% onih koji su bili potpuno zatrpani. Simptomi psihičkih poremećaja su: neugodna sjećanja, nesanice, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, osjećaj krivnje. Kod 18% potpuno zatrpanih poremećaj egzistira godinama. Ovako visoki postotak posttraumatskog stresnog sindroma nameće zaključke o organiziranju tima za krizna stanja koji će puno prije prepoznati posljedice i ranije započeti liječenje.


103

Procjena otkopanog bolesnika Ne Svijest da Hipotermija I-II: - topla zaslađena pića - presvlačenje odjeće ako je izvedivo - transport u bolnicu sa sa intenzivnom ne disanje da hipotermija III: - intubacija, ventilacija ugrijanim vlažnim kisikom - prijevoz u kliniku sa aparatom srce-pluća smrtonosne povrede ne CPR, intubacija Određivanje duljine zatrpanosti < 35 min. > 32°C i temperatura Nastavak CPR po ALS-u

>35 min, i/ili < 32°C EKG fibrilacija Srčani zastoj Da ali nije siguran ne Zračni prostor i Otvoreni dišni putovi Hipotermija IV: - nastaviti reanimaciju - fibrilacija: 1 x defibrilacija - transport u kliniku sa srce-pluća aparatom proglašenje smrti Mjere samo spašavanja

HGSS

104

U mnogim člancima se skijašima preporuča izbjeći lavinu spustom skijama ispred lavine, a ako to nije moguće preporuča se osloboditi skija i štapova i kada ga lavina obuhvati pokušati plivati u lavini. U slučaju potpunog zatrpavanja lavinom prije prestanka lavine se preporuča zguriti se i postaviti ruke ispred lica. U nekim anketama preživjelih zabilježeno je da se prije nego je lavina stala oslobodilo skija 18% skijaša, a skije i štapove je uspjelo osloboditi svega 8% preživjelih. Plivati je bilo u stanju oko 46% preživjelih. Naprotiv 50% je bilo u stanju za trajanja lavine postaviti ruke ispred lica i na taj način si osigurati stvaranje zračnog prostora za disanje. Spašavanje od strane onih koji nisu zahvaćeni lavinom U slučaju da imamo potpuno zatrpane lavinom onih koji nisu zatrpani u prvih 15 minuta moraju pokušati pronaći i iskopati zatrpane. Kada razmislimo da je za pronalaženje zatrpanog uređajem potrebno oko 3-5 minuta i da nam za kopanje lopatom zatrpanog na dubinu od jednog metra ostaje svega 10 minuta, možemo zaključiti da ovakav način spašavanja ima svoja ograničenja. Pravila kojih se treba pridržavati u slučaju lavine: - osobe koje su u prilici markiraju mjesto nestanka osobe u lavini - odmah alarmirati spasilačku službu mobitelom ako je na raspolaganju - tražiti svim raspoloživim ljudstvom najmanje 15 minuta. Najprije poslati po pomoć i alarmirati službu od strane jednog člana grupe ako mobitel nije dostupan - pretraživati uređajem lavinu, a istovremeno osluškivati i gledati lavinu - položaj i dubinu odrediti sa sondom, i sondu ostaviti kao marker - kopati sa svim raspoloživim lopatama, ne direktno odozgo već postranično - kada se pojavi neki dio tijela brzo rukama uz tijelo iskopati kanal za svježi zrak. Sigurnosna oprema kada se krećemo lavinoznim područjem Postoji nekoliko mjera koje mogu smanjiti smrtnost zatrpanih lavinom: smanjivanje stupnja zatrpanosti lavinom, smanjenje potrage zatrpanog u lavini i produljenje vremena preživljavanja potpuno zatrpanih.

- smanjenje dubine zatrpanosti Ako je stradali samo djelomično zatrpan lavinom onda je njegovo pronalaženje u lavini vizualno i vrlo brzo, a iskopavanje efikasno. Svaka mjera koja smanjuje broj potpuno zatrpanih smanjuje mortalitet. Ova oprema se može kupiti, a primjer toga je Zračni balon za lavine. Zračni balon-Airbag U upotrebi je od 1991 g. a izrađuje se u više verzija. Integriran je u ruksak i napuhuje se iz ampule potezanjem ručice kada nastupi lavina. Sadržaj balona je mješavina dušika i zraka od 150 l. Princip djelovanja je dvojak: povećava površinu unesrećenog i zbog fizikalnog efekta inverzne segregacije ( velika tijela se zadržavaju na površini) smanjuje dubinu na kojoj je zatrpan unesrećeni. U vremenskom periodu od 1991-2003 g. zabilježeno je 62 slučaja koji su se našli u lavini a imali su airbag. Od toga je 60 preživjelo, jedan skijaš sa otvorenim balonom je smrtno zatrpan, a jednom se nije napunio balon jer je zatajila ampula koja ga puni. Preduvjet za uzgon je odgovarajuća tekuća lavina. Ako se balon aktivira i nalazimo se u lavini, a nastupi druga lavina sustav više nije efikasan u održavanju unesrećenog na površini lavine. Vjerojatnost potpunog zatrpavanja sa 39% pada na 16,1%, a smrtnost sa 23% na 3,2%.

- skraćenje vremena zatrpanosti


105

Kada imamo situaciju u kojoj je netko potpuno zatrpan potragu radimo na nekoliko načina: tehničkim uređajima, lavinskim psima i sondiranjem terena. Za otkopavanje je potrebno dosta vremena i opreme. Neophodan pribor su i prikladne lopate za otkopavanje.

Tehnička oprema za potragu su elektronski aparati kojima identificiramo zatrpanog. Povećali su šanse za preživljavanje, ali ne onoliko koliko se od njih očekivalo. Prosjek traženja mjesta zakopanih se sa 120 minuta smanjio na 35 minuta, ali mortalitet je sa 76% pao na 66% što je skroman rezultat. Razlog tome je što se značajno smanjuju šanse za preživljavanje nakon tolikog vremena ( 35 minuta plus vrijeme za otkopavanje) što je opisano ranije. Gledajući krivulju šanse za preživljavanje ta vremena dolaze na horizontalni dio krivulje gdje je već niska šansa preživljavanja i traje dugi vremenski period bez značajnijih pogoršanja. U 27% slučajeva gdje je potraga provođena uređajima su potragu provodili spašavatelji, a ne prijatelji koji su ostali ne zatrpani. U tim slučajevima smrtnost je iznosila 97%.

Tehnički uređaj za potragu ima smisla jedino ako ga upotrebe neozlijeđeni sudionici, što podrazumijeva prethodno upoznavanje i vježbanje rukovanja uređajem. Velika su očekivanja od digitalnih aparata koji će otkriti zatrpanog puno prije i preciznije.

- produljenje vremena preživljavanja potpuno zatrpanih:

Avalung: razvijen je u Americi i sastoji se od čvrste veste ili je načinjen od sistema

gurtni, koje se pričvrste na grudni koš. U slučaju lavine skijaš mora u usta staviti konektor i zadržati ga u ustima dok traje lavina. Preko konektora udišemo zrak, a izdišemo preko jednosmjernog ventila. Tako postižemo kreiranje umjetnog zračnog prostora, a preko jednosmjernog ventila sprječavamo ponovno udisanje ugljičnog dioksida i tako sprječavamo hiperkapniju. Do sada u 33 provedena testa uređaj omogućava preživljavanje u lavini do sat vremena. Do sada su dvojica koja su imala ovu opremu preživjela ( Alaska, 2000, i Chamonix 2001). Za sada još nije dana preporuka za korištenje ovog proizvoda od strane Međunarodne komisije za Alpsku medicinu. Nedoumica je da li je osoba koja nosi vestu u trenutku nastanka lavine u stanju staviti konektor u usta.

Nedostatak sistema je činjenica da kupovinom ne smanjujemo rizike koji prate zatrpane osobe, a pravovremeno iskopavanje jer je produljeno vrijeme preživljavanja ne garantira uspjeh. Sva navedena sigurnosna oprema nema obvezujući karakter. 4. PERSPEKTIVE Poražavajuća je činjenica da usprkos dobroj organizaciji i razvijenim mjerama spašavanja imamo 85% umrlih. Za poboljšanje ove situacije u budućnosti neće biti dovoljno poboljšati medicinske mjere koje mogu smanjiti smrtnost, jer sve mjere spašavanja iz logističkih razloga dolaze prekasno i medicinski terapijski koncept služi samo da se kod živo otkopanih spriječi sekundarna smrt nakon otkopavanja. Šansa da iskopamo živu osobu leži u što prijem otkopavanju, što bržem alarmiranju, brzini dolaska spašavatelja, dubini zatrpanih, faktora koji su neovisni o organiziranosti i kvaliteti spašavanja. U posljednjim godinama je alarmiranje, vrijeme polaska ekipa, dolaska do lavine, početka traženja i otkopavanja toliko optimizirano da otkopavanje počinje unutar prvih 35 minuta od nastanka lavine. To je rezultat postignutih vještina i istreniranosti spasilačke službe, ali bez pravovremenog alarmiranja od strane očevidaca telefonom ili mobitelom cijeli koncept se značajno usporava. Ovi pojedinačni uspjesi nemaju

HGSS

106

nikakvog utjecaja na mortalitet. Za značajno smanjenje mortaliteta su potrebne dodatne mjere koje će nakon nastanka lavine značajno smanjiti dubinu zatrpanih i skratiti vrijeme potrebno za otkopavanje. U poboljšanju pomoći sudionika lavine koji nisu zatrpani leži veliki potencijal poboljšanja šansi preživljavanja. Potrebna je optimalizacija elektronskih potražnih uređaja i bolje akceptiranje opreme koja nam pomaže da isplivamo iz lavine od strane turnih skijaša i ekstremnih skijaša. Usprkos djelotvornim tehničkim sredstvima ne smijemo zaboraviti da je lavina smrtonosna, kako za one skijaše koji ju izazovu tako i za ostale osobe koje se zateknu na putu lavine.


107

XXI poglavlje ČOVJEK U VISINAMA

1. Uvod 2. Fizikalne osobine visine 3. Stupnjevi visine 4. Aklimatizacija 5. Visinska bolest 6. Edem pluća 7. Edem mozga 8. Ostale bolesti karakteristične za visinu ( kašalj, potkožni edem, krvarenje u mrežnici, ozljede hladnoćom, ozljede suncem) 9. Terapija visinske bolesti ( silazak, kisik, vreća, lijekovi) 10. Zlatna pravila Himalayan Rescue Association HRA

Napomena: u poglavlju se navodi i medicinska terminologija i terapija. Poglavlje je namijenjeno za spašavatelje i liječnike u HGSS-u.

1 UVOD U svijetu godišnje oko 37 mil. posjetitelja prođe visokim gorjem ( UIAA). Oko 420 mil ljudi živi u području visokih planina, a od toga 20 mil. u regijama iznad 2500 m, a 25. mil. u regijama iznad 3500 m. Kod trekinga gdje se planinari kreću ispod 5500 m učestalost oboljenja( bilo kojeg oblika visinske bolesti) je oko 0.1 % ( jedan od 1000 oboli), a smrtnost je 0.01 % ( jedan na 10 000 trekera). U slučaju ekspedicija u visoke planine učestalost oboljenja je 25 %, a smrtnost 3 % ( 300 x više nego kod trekera). Na visinama iznad osam tisuća metara smrtnost iznosi 25 % ( dakle svaki četvrti alpinist ne preživi uspon). Kako bi se smanjila učestalost obolijevanja u visokim planinama i smanjila smrtnost potrebno je dobro poznavati specifičnosti fiziologije na velikim visinama, preventivne mjere, način aklimatizacije, prepoznavanje simptoma oboljenja i mjere liječenja.

2 FIZIKALNE OSOBINE VISINA Porastom visine ljudsko tijelo dolazi do svojih granica. Glavni razlog za to je pad parcijalnog tlaka kisika u atmosferi, jaka hladnoća, suhi zrak i značajno povećana izloženost tijela UV zračenju. Porastom visine dolazi do pada atmosferskog tlaka, pa tako i pada tlaka kisika. Na visini od 5500 m parcijalni tlak kisika je upola manji nego na razini mora, na 8500 m iznosi jedva trećinu. To znači da je na tim visinama alpinistima na raspolaganju svega polovina, odnosno trećina kisika. Parcijalni tlak kisika pada i kako se približavamo polovima jer je tu zbog zakrivljenosti Zemlje atmosferski omotač tanji. Praktično značenje ovog podatka je: da se Everest kojim slučajem nalazi na mjestu McKinley-a uspon na njega zbog niskog parcijalnog tlaka kisika bez upotrebe kisika iz boce ne bi bio moguć. Parcijalni tlak kisika je ovisan o još nekoliko faktora: vremenskim prilikama i dobu godine. Što je vrijeme ljepše to je i atmosferski tlak viši te je i parcijalni tlak kisika viši. Tlak je manji zimi nego ljeti.

HGSS

108

Dakle parcijalni tlak kisika je presudna vrijednost koja određuje opskrbu tijela kisikom. Njegov iznos određuje koliko će kisika iz atmosfere ući u organizam. Porastom visine pada temperatura u prosjeku 6,5°C na 1000 metara što dodatno povećava rizik od pothlađivanja i hipoksije. UV zračenje se pojačava u prosjeku za 4% na svakih 300 metara visine što povećava opasnost od opeklina, snježnog sljepila i nastanka raka kože. Refleksija sunca od snježne i ledene površine u danima kada nema vjetra značajno povećava toplinu i može biti nezavisan uzrok iscrpljenosti izazvane toplinom što je teško uočiti u ovako hladnom okruženju. Na Everestu i McKinley-u je temperatura u šatoru bila i do 40°-42°C. Dehidracija je naredni veliki problem na velikim visinama ( hladna snježna pustinja). Voda se može dobiti jedino topljenjem snijega i leda. Gubitak vode iz tijela je višestruko pojačan disanjem preko pluća i preko kože. Fiziologija U praksi vrijedi slijedeće pravilo: što je veći parcijalni tlak kisika to je opskrba tijela kisikom bolja. Koliko tijelo iz atmosfere uzme kisika toliko se kisika veže za hemoglobin u crvenim krvnim tjelešcima i toliko se kisika krvotokom prenese do stanica. U svakoj stanici organizma kisik sudjeluje u produkciji energije koja je neophodna za funkciju svake stanice, tj. cijelog organizma. Ako je količina kisika koji nam stoji na raspolaganju u atmosferi mala dolazi do slabljenja i potpunog sloma funkcije stanica što može za posljedicu imati umiranje stanica, zatajenja organa i konačno smrti cijelog organizma.

3 STUPNJEVI VISINA Srednje visine 1 500 – 2 500 m Snižena količina kisika na tim visinama ne utiče značajno na tjelesne funkcije alpinista. Samo kod kompleksnih funkcija mozga je moguć blaži poremećaji kao npr. noćni vid i sl. kada se naglo dođe na tu visinu. Drugačija je situacija kod osoba koje imaju neku kroničnu bolest. U tim slučajevima može nagla promjena visine ( uspon žičarom) dovesti do poremećaja tjelesnih funkcija. Zbog toga se prije odlazaka na takve izlete korisno posavjetovati sa liječnikom koji ima iskustva sa planinskom medicinom. Velike visine 2 500 – 5 300 m Na visinama iznad 2 500 m moramo napraviti aklimatizaciju kako bi izbjegli tjelesna oštećenja i visinsku bolest. Ovo je granično područje. Važno je zbog toga što se na tim visinama parcijalni tlak kisika značajno smanjuje ( na 5200 parcijalni tlak kisika dolazi na pola vrijednosti sa razine mora) što predstavlja opasnost za organizam. Već na tim visinama moguća je pojava svih oblika visinske bolest. Sposobnosti nam se smanjuju iznad 2 500 m za 10 % na svakih 1000 m visine. Ekstremne visine 5 300 – 8 848 m


109

Na ekstremnu visinu čovjek se ne može aklimatizirati i zato je najviše stalno naseljeno mjesto na Zemlji na visini od 5340 m. ( Aconquilcha, Chile). Iznad te visine dugotrajno zadržavanje može imati trajne posljedice po zdravlje. Možemo očekivati postepeno sve jače oštećivanje tjelesnih funkcija do smrtnog ishoda, što je posljedica djelovanja niskog parcijalnog tlaka kisika na organizam.

4 AKLIMATIZACIJA Aklimatizacija je fiziološki proces koji započinje boravkom u području sa malo kisika, a ima za cilj prilagoditi organizam toj sredini. Razlikujemo prilagodbe disanja, cirkulacijske prilagodbe i krvne prilagodbe. Disanje: tijelo nastoji manjak kisika u organizmu nadoknaditi porastom frekvencije disanja. Na taj način tijelo dobije veću količinu kisika. Ova prilagodba nastupa odmah, ali nije prisutna kod svih ljudi jednako jako, različita je za različite ljude. Cirkulacija: porastom srčane frekvencije dolazi do porasta količine krvi koju srce u minuti pumpa pa se na taj način poboljšava i povećava transport kisika do stanice. Proces na velikoj visini nastupa veoma brzo. Krv: u krvi dolazi do porasta broja eritrocita, crvenih krvnih tjelešaca, i na taj način do poboljšanja transporta kisika do stanice. Do povećanja broja eritrocita dolazi tek nakon 2-3 tjedna boravka na velikoj visini.

Vremensko trajanje aklimatizacije je individualno i različito, a ovisi prije svega o brzini uspona, postignutoj visini, svladanoj relativnoj visini, zdravlju penjača i istreniranosti organizma. Sigurno uporište za duljinu trajanja aklimatizacije je: za 4000 m 3-6 dana, 5000 m 1-2 tjedna. Nakon aklimatizacije na te visine, penjemo li se dalje proces počinje iz početka. Penjanje na visine dakle mora biti postepeno. Aklimatizacija na visinama iznad 5300 m nije moguća i zbog toga bazni logori ne smiju biti iznad te visine. Prethodna aklimatizacija Prethodni visinski trening npr. u Alpama nije jedinstveno prihvaćena i djelotvorna strategija. Literatura i praktična iskustva su različita. Ideja , aklimatizirati se kod kuće, a onda brzo otići na planirani vrh, se nije pokazala svrsishodnom. Preporuča se vrijeme koje je potrebno za postizanje solidne aklimatizacije iskoristiti na samom mjestu uspona. Medikamentozna aklimatizacija Postoji mogućnost ubrzavanja aklimatizacije lijekovima. Ipak treba se kloniti ove strategije jer u njoj alpinisti imaju lažnu sigurnost jer medikamenti imaju nuspojave koje čovjeku na visini iznad 5300 m mogu praviti ozbiljne zdravstvene probleme. Neke nuspojave lijeka acetazolamida su slične simptomima visinske bolesti( trnci u prstima ruku i nogu, mučnina, pospanost, impotenciju, miopija i gorak okus u ustima). Lijekovi koji se koriste za aklimatizaciju su acetatzolamid, dexamethason i ginko biloba. Dexamethason se ipak preporuča davati samo onda kada nastanu jasni znakovi visinske bolesti. Ginko biloba tablete mogu uspješno prevenirati simptome visinske bolesti, ali učinci su strogo individualni.

HGSS

110

Praksa aklimatizacije Za vrijeme trajanja ekspedicije treba uzeti točan visinski profil koji se temelji na geografskim osobinama i na individualnim sposobnostima visinske prilagodbe. Opća pravila za postizanje optimalne aklimatizacije su:

- ne penjati se prebrzo (Velike razlike visine) - ne veliki tjelesni napori koji vode u anaerobni metabolizam - Mjesto noćenja mora biti niže od tog dana postignute maksimalne visine - Voditi računa o dovoljnoj rehidraciji - Svjesno hiperventilirati - Paziti na rane znakove visinske bolesti - Prehrana bogata ugljikohidratima - izbjegavati alkohol u prvim danima aklimatizacije

Nakon postizanja aklimatizacije vrijedi pravilo: što je brže moguće uspon na vrh i silazak. Upute za uspješnu visinsku prilagodbu:

- duboko disanje u mirovanju i opterećenju - održavanje srčane frekvencije u individualnim normalnim granicama - Razina treninga prema vlastitim sposobnostima izdržljivosti - Povećati noćno uriniranje

Nakon povratka u niža područja tipične promjene za visinu ostaju još kratko vrijeme. Preduvjeti za penjanje u visoka gorja Do danas nije postoji mogućnost određivanja individualne sposobnost podnošenja visine koja bi se odredila testovima ili mjerenjima u nizini. Postoji puno individualnih faktora koji su za te sposobnosti mjerodavni:

- nasljedne sposobnosti - trenutno zdravstveno stanje - sposobnost povećavanja frekvencije disanja kod pomanjkanja kisika - sposobnost povećavanja tlaka u plućima kod manjka kisika - psihičko stanje i - spremnost na uspjeh

Nikakvog uticaja na sposobnost podnošenja visine nemaju:

- izdržljivost - spol - godine Općenito svakome tko odlazi u visoka gorja možemo preporučiti stručno

savjetovanje kod liječnika koji se bavi medicinom visokih gorja, koji može prepoznati rizične faktore i eventualno ih smanjiti.

Prethodne kronične bolest i rizik boravka na velikim visinama Bez rizika


111

- starost - kondicijska pripremljenost - debljina - šećerna bolest - stanje nakon koronarnih bypassa kada nema bolova u prsima - blaga kronična plućna opstruktivna bolest - astma - nerizična trudnoća - kontrolirana hipertenzija - EPI pod terapijom ( epilepsija) - Upale - Duševne bolesti - Neoplazme

Rizično

- teže opstruktivne bolesti pluća - srčane bolesti Angina pektoris - teške aritmije srca - srčane greške - cerebrovaskularne bolesti - Apnea u snu - Rizična trudnoća

5. VISINSKA BOLEST Učestalost pojave visinske bolesti je u direktnoj vezi sa brzinom postizanja visine: svaki čovjek može imati simptome visinske bolesti ako se brzo nađe na velikoj visini ( helikopterom, žičarom ili sl.). Razlikujemo nekoliko oblika visinske bolesti: blagu visinsku bolest AMS ( acute mountain sickness) i teške oblike: edem pluća HAPE ( High altitude pulmonary edema) i edem mozga HACE ( High altitide cerebral edema). Uzroci nastanka su: boravak na visini iznad 2500 m, poremećaj mikrocirkulacije, poremećaj propustljivosti krvnih žila za tekućinu, bijeg vode iz krvnih žila u organe ( pluća – mozak) Blaža visinska bolest AMS Simptomi

- Glavobolja često pulsirajuća u zatiljku i bjeloočnicama , - mučnina, - povraćanje, - gubitak apetita, - nesanica, učestala buđenja iz sna - vrtoglavica i osjećaj pijanstva i - pauze disanja u snu (Apnoa) - osjećaj gušenja, što ne mora uvijek biti povezano sa visinskom bolesti - osjećaj hladnoće u tijelu - blijedo lice

HGSS

112

- zaduha (dispnoa) u opterećenju - nervoza - odsutnost mokrenja

Čak se i u relativno niskim istočnim Alpama u Europi javljaju simptomi visinske bolesti. To češće što se savladava veća visinska razlika u kraćem vremenu, što se spava na velikim visinama i zbog neprilagodljivosti ili kronične bolesti koju imamo. Svake godine u Južnom Tirolu bude nekoliko slučajeva visinske bolesti manifestirane edemom pluća. Terapija visinske bolesti

- ne spavati na najviše dosegnutoj visini - stalan nadzor bolesnog zbog mogućeg razvoja edema mozga i pluća - ako simptomi traju kroz 24 sata obavezan silazak - žurni silazak ako osoba ima ataksiju, poremećaj svijesti, ili plućni edem - kod blažih oblika ostati na visini i čekati aklimatizaciju 12 sati do 4 dana, - lijekovi: dati acetazolamid tablete od 125 ili 250 mg kroz dva dana ili dok se

osoba ne aklimatizira. Ginko biloba 100 mg tableta može prevenirati i reducirati simptome.

- Analgetik kod glavobolje,( aspirin, acetaminofen, ibuprufen) - Antiemetik prochlorperazine tablete od 5 mg - Izbjegavati sedative i hipnotike - Mirovanje - Silazak 500- 1000 m - Kisik 0,5-1,5 L/min Posebno je efektan kod glavobolje - Dexametazon tablete od 4 mg, ili injekcije. Davanje kod progresivnih neuroloških

simptoma i ataksije - Postavljanje u Gamow vreću

6. PLUĆNI VISINSKI EDEM Bolest nastupa zbog prekomjernog nakupljanja vode u plućno tkivo. Posljedica toga je otežano disanje, opća slabost, porast pulsa, kašljanje i iskašljavanje pjenušavog sukrvavog sadržaja i slabljenje funkcije bubrega. Promjene u organizmu: vlažna pluća – dodatno otežana opskrba sa kisikom – porast tlaka u plućnom krvotoku – proširivanje srca. Poremećaj u pravilu nastaje 6-48 sati nakon izlaganja velikoj visini i prolazi nakon silaženja unutar dva dana. Simptomi:

- Iscrpljenost i iznemoglost - Zaduha, dispnoa u mirovanju - Kašalj: suh ili produktivan - tahikardij( ubrzan rad srca) i tahipnoa ( ubrzano disanje) u mirovanju - slabost, iscrpljenost, iznemoglost - temperatura do 38,6°C - glavobolja - cijanoza noktiju i usnica (Plavilo) - vidni pokreti grudnog koša disanje sa naporom


113

- roza ili sukrvav iskašljaj - promjene ponašanja, mentalnih funkcija, ataksija, poremećaj svijesti do kome - hipoksemija u krvi nizak pO2

Tretman

- silazak za 500-1000 m. - kisik 2-4 L/min postići pO2 >90%, po potrebi veće količine kisika i disanje na

masku - ako nemamo kisika razmotriti davanje nifedipina 20-30 mg kapsula PO, ili 10 mg

sublingualno. Ponoviti dozu kako bi se smanjio plućni arterijski tlak, a da se istovremeno ne izazove hipotenzija.

- Inhalacija beta-agonista ( albuterol MDI dva udisaja svaka 4 sata ili salmeterol dva udisaja svakih 8-12 sati).

- održavanje tjelesne topline utopljavanjem i grijanjem - Razmotri disanje sa CPAP maskom - Postavljanje u Gamow vreću

7 VISINSKI EDEM MOZGA Kod ovog oblika visinske bolesti dolazi do nakupljanja vode u mozgu. Mozak otiče i postaje veći. Širenje mozga izaziva porast tlaka u lubanji. Simptomi

- ataksičan hod, poremećaj koordinacije - poremećaj svijesti (od konfuzije, pospanosti, stupora do kome) - teška fizička iscrpljenost i iznemoglost - glavobolja - mučnina i povraćanje - halucinacije rijetko - cijanoza i bljedoća - hipoksemija, ako je bolest povezana sa plućnim edemom - grčevi EPI rijetko

Tretman

- silazak 500 do 1000 m - dexamethason 4-8 mg IV, IM, PO, poslije 4 mg svakih 6 sati - kisik 2-4 L/min održavati pO2 > 90%, više kisika i maska ako je potrebno - u slučaju kome tretman i nadzor dišnih putova, - postavljanje urinarnog katetera - furosemid 20 mg IM, IV ako je intravaskularni volumen dobar (prati krvni tlak,

oprez sa diuretikom kod hipotenzije) - hiperbarična vreća - ako su prisutni neurološki simptomi unatoč tretmanu steroidima, kisiku i silasku

može se raditi o CVI ( izljev krvi u mozak)

8. OSTALA OBOLJENJA I POREMEĆAJI VEZANI ZA VISINU

HGSS

114

Poremećaj sna Poremećaj sna je uobičajen na velikim visinama i povezuje se sa hipoksijom mozga. Simptomi

- nesanica - periodično disanje - uzbuđenost

Periodično disanje Simptomi

- noćna hiperpnea nakon apnoe ( ubrzano disanje pa pauza u disanju) - periodi respiratorne alkaloze hiperpneje

Tretman

- acetazolamid 125 mg PO navečer - pažljiva upotreba hipnotika jer mogu izazvat respiratornu depresiju - ako poremećaj sna nije povezan sa visinom mogu se dati sredstva za spavanje

Visinski kašalj Do kašlja koji je prvenstveno suh na velikim visinama dolazi zbog nekoliko razloga: isušivanjem sluznica ( zbog udisanja hladnog i suhog zraka i nedovoljne hidriranosti organizma). Ovaj kašalj sam po sebi nije po život opasan, ali može remetiti noćni odmor što onda izaziva kroničnu iscrpljenost. Ako perzistira zahtijeva obilnu rehidraciju. Lijekovi koji ublažavaju kašalj nisu djelotvorni i mogu samo još ograničiti i usporiti disanje što može biti opasno. Tretman

- hidracija - septolete - antitusik codein 30 mg PO svakih 8-12 sati - inhalacije pare - antibiotik ako je sputum gnojan - nosni sprej ili kapi za nos - masti za nos mupirocin, bacitracin

Edem potkožja Manifestira se kao edem, otok na nogama i rukama, ali može zahvatiti i lice. Uglavnom je bezopasan sa iznimkom edema usnica, rijetkog, ali vrlo ozbiljnog i upozoravajućeg simptoma visinske bolesti. Tretman

- tražiti znakove visinske bolesti, edema pluća ili mozga - u odsutnosti AMS dati diuretik furosemid 10 ili 20 mg PO, ili acetazolamid

125/250 mg - nadzor adekvatne intravaskularne hidracije


115

Krvarenje u očnoj pozadini Može doći do krvarenja u očnoj pozadini koje uglavnom prolazi bez simptoma. Najvjerojatniji uzroci su porast tlaka u mozgu zbog pomanjkanja kisika i suhi naprezajući kašalj. Krvarenja u očnoj pozadini zahvaća 50-80% alpinista koji se penju iznad 5300 m i preporuča se pregled očne pozadine od strane liječnika ekspedicije. Hipotermija Vidi poglavlje hipotermija. Sunčana oštećenja UV keratitis ili sunčano sljepilo Simptomi

- bol u očima - trnci kao da je pijesak u očima - osjetljivost na svjetlo - suzenje - eritem conjunktiva ( crvenilo, upala) - otok kapaka - krv u prednjoj očnoj sobici

Tretman

- ukloniti kontaktne leće - daj lokalni anestetik za dijagnozu, ali ne stalno jer smanjuje reepitelizaciju

rožnice - aspirin ili ibuprufen - hladni oblozi na oči - dati kapi sa midrijatikom cicloplegikom da reducira cilijarni spazam i proširi

zjenice zbog prevencije sinehija - daj nesteroidne antiinflamatorne masti - ne davati kortikosteroide - pokriti oko na 24 sata potom pregled - ohrabrivanje

Lokalni neurološki simptomi bez edema mozga Radi se o prolaznim napadima i jedino prolaznost simptoma može biti razlika od pravog edema mozga i cerebrovaskularnog inzulta. Radi se o:

- Migreni - Cerebrovaskularnom spazmu ( prolazno suženje krvne žile mozga) - Prolaznoj ishemičnoj ataci TCI ( dio mozga kratko ostaje bez kisika) - Periferni neurološki ispadi na velikoj visini mogu biti uzrokovani dehidracijom,

policitemijom ( velika količina crvenih krvnih tjelešaca), poremećajem zgrušavanja, povećanog intrakranijalnog ( tlak unutar lubanje) tlaka, cerebrovaskularnog spazma ( suženje krvnih žila mozga).

Simptomi

HGSS

116

- prolazna hemiplegija ( jedna strana tijela ruka i noga nepokretne) - hemipareza ( slično kao gore samo blažeg karaktera, nedostaje osjet) - prolazna amnezija - parestezije jedne strane tijela - afazija ( nemogućnost pričanja) - skotomi - sljepilo.

Tretman

- simptomatska - kisik - silazak - steriodi i kod male sumnje na HACE ili HAPE - ponovo udisanje CO2 pojačava cerebralni protok - Kod simptoma TCI započeti terapiju aspirinom

Nakupljanje plinova u crijevima Simptomi

- flatulencija Tretman

- simethicone 80 mg PO - ugljikohidratna dijeta

Kronična policitemija Problem osoba koje dugo vremena borave na velikoj visini. Simptomi

- glavobolja - insomnija - letargija - pletorični izgled - policitemija u krvi hemoglobin od preko 200 g/L, hematokrit > 60%

Tretman

- silazak na manju visinu - kisik za vrijeme sna - puštanje krvi flebotomija - medroxyprogesteron acetat kao respiratorni stimulator 20-60 mg/dan - acetazolamid 250 mg/dan PO, kao respiratorni stimulator

9. TERAPIJA VISINSKE BOLESTI

Najbolja i najsvrsishodnija terapija bilo kojeg oblika visinske bolesti je opskrba kisikom koja se postiže na nekoliko načina:


117

- silazak: spuštanje bolesnog na visinu na kojoj je mogao spavati ima u pravilu dobar efekt i brzi oporavak. Silazak je najsigurniji način i garantira oporavak oboljelog i prestanak bolesti.

- Kisik: davanjem kisika iz boce preko maske osigurava brzo poboljšanje stanja. Na žalost ova terapija je vremenski ograničena jer kisika nema u neograničenim količinama.

- Baro-vreća: napravljena je od plastike u koju može leći oboljeli. Vreća ne propušta zrak kada se napumpa. Pumpanjem se u vreći podiže tlak zraka. Na taj način se simulira spuštanje. Ova terapija služi samo da brzo dovede do poboljšanja, ali ni u kojem slučaju ne zamjenjuje silazak na niže visine. Postavljanje u Gamow vreću 2-6 sati napuhanoj na 2 atmosfere što je ekvivalent silaska od 1000 do 3000 metara zavisno od startne visine. U vreći se može davati kisik

Lijekovi Teški stadiji visinske bolesti se mogu popraviti lijekovima kako bi mogli osigurati silazak. Ozdravljenje zadržavanjem na postignutoj visini ili čak uspon nije moguć.

- acetazolamid 125 ili 250 mg PO kroz dva dana ili dok se osoba ne aklimatizira - Ginko biloba 100 mg tableta može prevenirati i reducirati simptome visinske

bolesti, a može i prevenirati nastanak simptoma - Analgetik kod glavobolje,( aspirin, acetaminofen, ibuprufen) - Antiemetik prochlorperazine 5 mg PO - Dexametazon 4 mg PO, ili IM povezano sa silaskom i kod progresivnih

neuroloških simptoma i ataksije dexamethason 4-8 mg IV, IM, PO, poslije 4 mg svakih 6 sati

- nifedipin 20-30 mg kapsula PO, ili 10 mg sublingualno. Ponoviti dozu kako bi se smanjio plućni arterijski tlak, a da se istovremeno ne izazove hipotenzija

- beta-agonisti inhalacije ( albuterol MDI dva udisaja svaka 4 sata ili salmeterol dva udisaja svakih 8-12 sati).

- Diuretik furosemid 20 mg IM, IV ako je intravaskularni volumen dobar (prati krvni tlak, oprez sa diuretikom kod hipotenzije)

- antitusik codein 30 mg PO svakih 8-12 sati - nosni sprej ili kapi za nos - masti za nos mupirocin, bacitracin - kapi za oči dati kapi sa midrijatikom cicloplegikom da reducira cilijarni spazam i

proširi zjenice zbog prevencije sinehija - simethicone 80 mg PO - medroxyprogesteron acetat kao respiratorni stimulator 20-60 mg/dan

10 ZLATNA PRAVILA HIMALAJSKE SPASAVALAČKE SLUŽBE - svako može imati visinsku bolest, ali nitko ne smije umrijeti od nje - svaki poremećaj zdravlja u visini mora se smatrati visinskom bolesti sve dok se

ne utvrdi drugačije - kod pojave simptoma visinske bolesti zabranjuje se daljnji uspon - ako se osjećate loše odmah započnite silazak - osobu koja ima visinsku bolest ne smijemo ostavljati samu Visinska bolest nije kobni poremećaj, a nastaje gotovo bez iznimke kao posljedica podcjenjivanja visine.

HGSS

118

XXII poglavlje UTAPLJANJE I PAD U HLADNU VODU I DEKOMPRESIJSKA BOLEST

1. Pad u hladnu vodu 2. Utapljanje 3. Dekompresijska bolest

Napomena: u poglavlju se navodi i medicinska terminologija i terapija. Poglavlje je namijenjeno za spašavatelje i liječnike u HGSS-u.

1. PAD U HLADNU VODU

Pad u hladnu vodu može vrlo brzo rezultirati utapljanjem na više načina. Nagli pad u hladnu vodu prouzrokuje trenutačnu reakciju kardiovaskularnog ( srčano žilni sustav) i respiratornog sustava ( dišni sustav). Refleksna reakcija simpatikusa ( autonomnog živčanog sustava) izaziva porast tlaka i srčane frekvencije što može rezultirati opasnim poremećajima srčanog rada.

Nakon pada u hladnu vodu odmah i nekontrolirano, širom otvaramo usta. Zatim počnemo hiperventilirati ( ubrzano disati). Ventilacija pluća se može peterostruko povećati zbog povećanja tidal volumena ( jedan udisaj) i frekvencije disanja. Početno otvaranje usta može rezultirati aspiracijom ( udisanjem vode) vode i laringospazmom ( grčenje glasnica). Rezultat hiperventilacije je alkaloza ( smanjena količina ugljičnog dioksida u krvi) čija posljedica mogu biti grčevi mišića i smanjeni moždani protok. Ove činjenice mogu povećati opasnost od utapljanja kod osobe koja se u nemirnoj vodi bori da održi prohodne dišne putove. Respiratorna stimulacija koja je izazvana hladnom vodom smanjuje mogućnost zadržavanja daha osobi koja je pala u hladnu vodu. Ova činjenica također povećava opasnost od utapljanja kod osobe koja se u nemirnoj vodi bori održati prohodan dišni put.

Djelovanje hladne vode na kožu izaziva brzo vazokonstrikciju ( sužavanje krvnih žila) perifernih krvnih žila što vrlo brzo rezultira hlađenjem mišića i živaca u ekstremitetima, posljedica čega je gubitak snage i koordinacije u njima.

Mogućnost plivanja i održavanja na vodi, izbjegavanja prepreka, izlaska iz vode može zbog toga biti značajno smanjena. Kombinacija hiperventilacije i mišićne slabosti može biti pogubna za osobu koja se nalazi u nemirnoj vodi. Gumena odijela sprečavaju pothlađivanje, ali pothlađivanje je uvijek moguće, ako je i mali dio glave ili lica izložen djelovanju hladne vode.

Kod pada u hladnu vodu preporuča se slijedeće: - pokušajte pasti u vodu da ne kvasite glavu - izađite iz vode što je brže moguće - smanjite izlaganje hladnoj vodi što je više moguće prebacite se preko

gumenog čamca, nekog plutajućeg objekta i sl. - osiguraj plutanje, ako neko mora ostati u vodi - smanji gubitak topline na najmanju moguću mjeru, ruke su pritisnute uz prsa

a noge su pritisnute jedna uz drugu, zagrlite se sa drugim utopljenicima, - dobro zabrtviti odijelo da voda ne ulazi u njega ako je to moguće prije pada u

vodu.


119

Spašavanje i tretman

- nastojite osobu koju izvlačite iz vode zadržati u horizontalnom položaju prilikom izvlačenja

- svjesnoj osobi ne smijemo dopustiti da sudjeluje u vlastitom spašavanju ili da izlazi sama iz vode zato što fizička aktivnost može dovesti do opasnih poremećaja srčanog ritma, što može rezultirati i fibrilacijom ventrikula.

- Nakon izvlačenja iz vode odmah pristupiti zagrijavanju utopljenika.

2. UTAPLJANJE Uvod Procijeniti moguć uzrok utapljanja. Moramo uzeti u obzir povredu vratne kralježnice, i očite povrede glave. Ostali razlozi utapljanja mogu biti hipoglikemija ( nizak šećer u krvi, sa i bez prisutne šećerne bolesti), padavica, akutni infarkt srca. Što je prije moguće moramo započeti BLS. Opće mjere

blagi znaci utapljanja - ako je osoba kratkog daha moramo ju nadzirati najmanje 6 sati zbog

mogućeg pogoršanja - kisik 4-6 L/min sa povećavanjem, ako je dah i dalje kratak. - Održavajte toplinu i suhoću utopljenika Teži znaci utapljanja - Ubrzano disanje preko 25 u minuti - Nedostatak zraka ( dispnoa) - kašalj stalni - tahikardija i hipertenzija ( ubrzan rad srca i visok tlak) - strah i nemir - bljedoća i cijanoza ( plave usne i prsti) u početku periferno zatim i centralno - kisik 12-15 L/min - zadržati toplinu i suhoću utopljenika - pripazi i očekuj povraćanje, budi spreman na to - pretpostavi da se stanje može značajno pogoršati te planiraj hitnu evakuaciju

i transport Srčani zastoj - BLS mjere - ALS mjere ako si u mogućnosti - Paziti na vratnu kralježnicu - Izbjegava Heimlikov hvat jer možeš izazvati aspiraciju želudčanog sadržaja - Uoči povrede i imobiliziraj vratnu kralježnicu - Nastavi sa oživljavanjem utopljenika sve do bolnice, ako je to moguće zbog

protektivnog djelovanja hipotermije na mozak Prekid oživljavanja - utopljenik ima očite teške povrede koje nisu spojive sa životom - utopljenik ima normalnu tjelesnu temperaturu, nema znakove života, a nema

još postmortalne znakove

HGSS

120

- spašavatelji su se iscrpili i ne mogu nastaviti oživljavanje - nema znakova života nakon ugrijavanja - postoje znaci smrti

3. DEKOMPRESIJSKA BOLEST Uzrok dekompresijskoj bolesti su mjehurići inertnog plina ( dušika) u vaskularnom ( krvožilnom) odnosno ekstravskularnom prostoru. Koji nastaje nakon promjene tlakova u kojem osoba boravi. Simptomi skeletno mišićni

- najčešće nastaju prvi sat nakon izranjanja, kod nekih su uočeni nakon 6 sati, a vrlo rijetko nakon 24-48 sati

- bolovi u zglobovima, najčešće ramena i laktovi-najčešći i prvi simptomi - karakter bola kao mukla bol, duboko u zahvaćenom zglobu, ali ponekad je

jaka i pulsirajuća. Kao ubodi - bol se pogoršava pomicanjem zgloba - područje utrnulosti oko zahvaćenog zgloba - osjetljivost na dodir - bol privremeno prolazi, ako oko zgloba napuhnemo manžetu tlakomjera na

150-250 mm Hg simptomi neurološki

- bol u leđima - pojasasta bol u abdomenu - težina i slabost ekstremiteta - parestezije ( osjećaj trnaca) u ekstremitetima - slabost sfinktera inkontinencija stolice - gubitak bulbokavernoznog refleksa - proširenje mokraćnog mjehura i zadržavanje mokraće - paraliza - hiper ili hipostezije - pareza - skotomi - glavobolja - disfagija - konfuzija - deficit vidnog polja - motorni i senzorni deficit - dezorijentacija - mentalni poremećaj

iznemoglost i iscrpljenost kožni znaci

- svrbež - šarena koža - lokalna ili generalizirana hiperemija ( crvenilo) - mramorna koža

disanje - dispnoa ( nedostatak zraka) - bol ispod prsne kosti ( sternuma) koja se pogoršava kod dubokog disanja - neproduktivan kašalj


121

- cijanoza - tahipneja - tahikardija

vazomotrni znaci

- slabost - znojenje - nesvjestica - hipotenzija ( nizak tla) - tahikardija ( ubrzan rad srca) - bljedilo - šarena koža - oligurija ( smanjeno mokrenje)

Tretman

- transport u hiperbaričnu komoru - ako je prijevoz zrakoplovom, ozlijeđenog ne smijemo izlagati visini, mora se

održavati tlak kabine na razini mora, (idealno) - ako se to ne može postići mora se letjeti ne više iznad 300 m. - držati osobu na leđima - kisik 5-10 L/min - i.v. infuzije da se održi diureza na 1-2ml/kg/h - osigurati 24 satnu hiperbaričnu potporu za potencijalne unesrećenike

Terapija kortikosteroidima nije dokazane efikasnosti. Preporučene doze hidrokortizona 1 g, ili metilprednisolona 125 mg u nastavku dexa 4-6 mg svakih 6 sat kroz 72 sata. Letenje nakon ronjenja Letenje neposredno nakon ronjenja može izazvati dekompresijsku bolest tijekom leta ili neposredno nakon, jer mnogi komercijalni zrakoplovi imaju niži tlak u kabini nego što je na razini mora. Zbog toga se ne leti najmanje 12 sati nakon ronjenja. Ronioci koji rone često i trebaju dekompresijske stanke, ne bi smjeli letjeti unutar 24 sata.

HGSS

122

XXIII poglavlje LIJEKOVI I MEDICINSKA OPREMA 1. Asistencija liječniku 2. Medicinska ekipa 3. Oprema za kisik 4. Oprema za disanje ventilaciju 5. Mehanička ventilacija 6. Intubacija 7. Putovi davanja lijekova 8. Oprema za monitornig nadzor životnih funkcija 9. Infuzijske tehnike

1. ASISTENCIJA LIJEČNIKU Kada u spasavalačkom timu sudjeluje i liječnik sa svojom medicinskom opremom, moramo obučiti spasavaoce kako liječniku pomoći tijekom pregleda i pripreme unesrećenog za transport, te kako mu asistirati tijekom transporta. Zbog toga dio spasavalaca mora naučiti kako asistirati liječniku, koja se medicinska oprema i tehnike pri tome koriste i na koji način se postavlja i prati aparatura za nadzor životnih funkcija pacijenta. Dopunska obuka spasavalaca sastoji se od usvajanja teoretskih znanja i praktičnih vježbi i vježbi savladavanja osnovnih medicinskih vještina.

2. MEDICINSKA EKIPA Medicinsku ekipu čini liječnik i njegov asistent. U slučaju HGSS-a liječnički asistent je za to obučeni spašavatelj.

3. OPREMA ZA KISIK Kisik je osnova života. U brojnim nezgodama dolazi do poremećaja disanja koje ima za posljedicu smanjeni unos kisika. Povrede povećavaju potrebu za kisikom. Kisik je zbog toga vrlo značajan i važan lijek. Kisik se mora davati kod svake ozljede. Koncentracija kisika na razini mora je oko 21%, dok ostatak pripada dušiku. Manji dijelovi atmosfere su ugljični dioksid, vodena para i drugi plinovi. Davanje kisika Postoje različiti načini davanja kisika. Primijenjen način zavisi od težine stanja pacijenta i opreme koja nam stoji na raspolaganju. U gorskom spašavanju izvor kisika je boca sa kisikom koja je opremljena odgovarajućom opremom za davanje. Uskoro očekujemo posebno lagane boce za kisik izrađene od aluminija. One su lagane te ćemo moći ponijeti veću količinu kisika nego do sada jer je boca lakša i u nju stane više kisika.


123

Način davanja L/min. O2 % O2 kojeg udahnemo Usta na usta - 17%( 4% manje nego što

ga ima u zraku upuhujemo već iskorišteni zrak

Nosni nastavak 1-6 L 24-44% Maska za lice 8-10 L 40-60% Maska sa rezervoarom * 6-10 L 60-100% Balon i maska 12 L 50% Balon, maska, rezervoar* 12 L 100% Respirator 4-10 L ovisno o pacijentu 50-100% * rezervoar je plastična vrećica koja je ili na maski ili na balonu, rezervoar je kisika kojeg udišemo iz te vrećice u puno većem postotku nego da te vrećice nema Pribor za davanje kisika Nosni kateter: najjednostavniji kateter koji se lako primjenjuje i postavlja Maska za kisik: maska bolje prijanja uz lice i na taj način se može isporučiti više kisika, jer nema nepotrebnog gubitka kisika, a i pacijent direktno udiše kisik. Maski se može dodati i vrećica-rezervoar gdje kisik iz boce ide najprije u vrećicu iz koje onda pacijent udiši čisti kisik.

4. OPREMA ZA DISANJE I VENTILACIJU Džepna maska Ova maska je jednostavno sredstvo za provođenje umjetnog disanja kod pacijenta koji ne diše. Jednostavna je, nije skupa, lako se nauči primjena, štiti od infekcije i funkcionalna je. Bilo bi dobro da ju u svojoj prvoj pomoći ima svaki spašavatelj. Primjena: - postavimo je na lice pacijenta - postavimo filter i nastavak za puhanje. - prislonimo masku koja ima elastični jastučić na svojoj donjoj strani uz lice i podignemo bradu. Maska prekriva i usta i bradu. - udišemo zrak u pluća ( umjetno disanje) Balon sa maskom Koristi se kada pacijent ne diše pa sa balonom ventiliramo pacijenta. Korištenje balona obično prethodi intubaciji. Primjena: - treba osigurati optimalno zaptivanje rubova maske na licu - u korištenju se preporuča dva spašavatelja - jedan drži podignutu bradu i osigurava prianjanje maske uz lice - drugi pridržava balon i ventilira Airway

HGSS

124

Pribor koji služi za održavanje prohodnosti dišnog puta tako da se postavlja u ždrijelo pa potiskuje bazu jezika i omogućava disanje. Postoje u različitim veličinama zavisno od starosti i veličine pacijenta. Postoje dvije osnovne verzije. Jedna se stavlja kroz nos, a druga kroz usta. Veličina se određuje mjerenjem od sredine usana do uške. Laringealna maska To je jedna vrsta cijevi koja na vrhu ima balon, a pravilno postavljena omogućava pravilno i dobro umjetno disanje pacijenta. Potrebna je vještina za postavljanje. Kombi tubus Namijenjen isključivo profesionalnim osobama u medicinskoj skrbi.

5. MEHANIČKA VENTILACIJA Mehanička ventilacija se provodi sa respiratorom koji ima pogon najčešće na bocu sa kisikom, o čemu moramo voditi računa kada respirator koristimo u planini. Naime on radi onoliko dugo koliko imamo rezerve kisika sa sobom. Priključuje se na tubus bolesnika i provodi umjetnu-mehaničku ventilaciju- diše umjesto pacijenta. Obzirom na ograničene resurse kisika podesan je za brza helikopterska spašavanja. U klasičnom zemaljskom spašavanju sa dugim silaskom predstavlja problem jer za pogon moramo nositi veće količine boca sa kisikom što može znatno usporiti silazak i opteretiti spasavalački tim. U tim situacijama ga ne treba nositi i koristiti. Koristiti ga može samo liječnik uz prethodnu intubaciju pacijenta. Tijekom transporta potrebno je neprestano nadzirati njegov rad i provjeravati konekciju tubusa i aparata jer nepravilnost rada i dekonekcija mogu dovesti do katastrofalnih posljedica. Kako bi se posljedice izbjegle uz respirator se koristi i monitornig, nadzor rada respiratora. To je prije svega kapnograf i saturacija. Vidi slijedeći odlomak

6. INTUBACIJA Intubacija je postupak uvođenja tubusa u dušnik kako bi mogli ventilirati pluća. Za intubaciju koristimo određeni instrumentariji i specifične lijekove i moramo posjedovati vještinu. Instrumentarij se sastoji od laringoskopa, tubusa, vodilice, kliješta, balona, Laringoskopom osvjetljavamo ždrijelo kako bi prikazali i vidjeli ulaz u dušnik. Tubus postavljamo u dušnik nakon što smo prošli između glasnica. Vodilica i kliješta nam olakšavaju postavljanje tubusa. Na kraju tubus na kožu lica učvršćujemo zavojem ili flasterom. Lijekovi za intubaciju se sastoje od lijekova koji smiruju pacijenta, paraliziraju mišiće i otklanjaju bol. Upotreba ovih lijekova je odobrena samo onim liječnicima koji su vješti intubaciji. Uporaba lijekova kod neiskusnih može ugroziti pacijenta jer se može dogoditi da se ne može učiniti intubacija i ventilacija paraliziranog pacijenta. Vještina se stječe praksom na odgovarajućim odjelima gdje se intubacija provodi svakodnevno, u kontroliranim bolničkim uvjetima. Smatra se da liječnik posjeduje vještinu, ako tijekom godine učini najmanje 15 intubacija.

7. PUTOVI DAVANJA LIJEKOVA


125

Lijekovi se mogu davati na nekoliko načina. Najčešći je preko usta tabletama, injekcijama u mišić i potkožno tkivo, preko kože raznim flasterima, inhalacijom preko pluća, venskim putem. Svaki način davanja ima svoje specifičnosti, te dobre i loše strane. U hitnim stanjima kod pacijenata koji su u nesvijesti najbolji način davanja je venskim putem. Postavljanje braunile, plastične cjevčice u venu zahtijeva od nas poznavanje vještine postavljanja.

8. OPREMA ZA MOMNITORING, NADZOR ŽIVOTNIH FUNKCIJA Nadzor životnih funkcija provodimo sa posebnom opremom koju zbirnim imenom nazivamo monitori. Pojedinačno, to su kapnograf, saturacijski monitor, EKG monitor, monitor za nadzor tlaka, termometar. Nekoliko riječi o svakome od njih. Kapnograf je monitor koji nadzire količnu CO2 u izdahnutom zraku. Neobično je važan kod pacijenata koji su intubirani i postavljeni na mehaničku ventilaciju, jer u sekundi alarmiraju dekonekciju tubusa i aparata. Saturacijski monitor je uređaj koji pokazuje zasićenost krvi sa kisikom. Sastoji se od posebne štipaljke koja se postavlja na prst ili ušku i displeja koji pokazuje vrijednost kisika u krvi. EKG monitor uobičajeni monitor koji preko elektroda koje su zalijepljene na prsa pacijenta nadzire rad srca. Nadzor tlaka se provodi pomoći monitora koji samostalno u zadanim razmacima mjeri tlak pacijenta preko manžete koja je na ruci, a koju aparat sam napuhuje i ispuhuje mjereći tlak pacijenta. Termometar. Za planinske uvjete koristi se timpano termometar. Elektroda se stavlja u zvukovod. IC uređaj odbijanjem od bubnjića na displeju pokazuje tjelesnu temperaturu pacijenta.

9. INFUZIJSKE TEHNIKE Infuzije dajemo onda kada pacijent ima nizak tlak najčešće zbog krvarenja ili je iscrpljen, pothlađen i u hipoglikemiji. Najuobičajeniji put je venski, premda se u zadnje vrijeme u pred bolničkim uvjetima, kada je često puta teško uspostaviti venski put, koristi tehnika intraosealnog davanja infuzija. Prije davanja moramo prirediti infuziju za davanje. Postavljamo na infuzijsku bocu sistem za infuziju, punimo ga infuzijskom tekućinom, eliminiramo zrak iz sistema i infuzija je spremna za davanje.

HGSS

126

XXIV poglavlje OPREMA SPAŠAVATELJA

1. Komplet spašavatelja 2. Stanični komplet 3. Liječnički komplet

1. KOMPLET SPAŠAVATELJA Osobna oprema: podrazumijeva ono što bi svaki član GSS-a trebao uvijek nositi sa sobom kad se nalazi u planini, odnosno svaki put kada na svojoj odjeći ima istaknuti znak GSS-a. Uz dovoljno znanja i vještine ovaj komplet je dovoljan za pružanje prve pomoći u svim situacijama. Komplet se koristi u situacijama kada se član GSS-a zatekne neposredno na mjestu nesreće. U slučaju akcije spašavanja osobni komplet predstavlja rezervni sanitetski materijal, pošto se u akciji koristi oprema koja zahtjeva manje improvizacije, koja je pogodnija za transport, odnosno najbolja oprema za pružanje prve pomoći. Svaki osobni komplet mora zadovoljiti nekoliko uvjeta: prvenstveno mora biti dostatan za sve situacije, mora biti praktičan za nositi , što znači malen i lagan te mora biti jednostavan za upotrebu. Sadržaj prve pomoći spašavatelja:

• prvi zavoj 1.kom. • kaliko ili mull zavoj 1.kom • sterilna gaza 8.kom. • flaster 1mala rola • hansaplast 1.komplet • trokutasta marama 2.kom • ziherica • plastična vrećica • astrofoliju • gumene rukavice • škarice ili oštri nožić • SAM splint udlaga • Elastični zavoj • Paracetamol tablete • Andol tablete

2. STANIČNI SANITETSKI KOMPLET

U stanici bi se trebala nalaziti dovoljna količina sanitetskog materijala za popunu osobnih kompleta i staničnog akcijskog kompleta. Svatko se mora brinuti da ima kompletiran osobni komplet, a oružar da ima dovoljno materijala u stanici . Oprema koja se koristi u akciji spašavanja U standardnom akcijskom kompletu nalazi se veća količina sanitetskog materijala, koji se nosi na akciju bez obzira o kojoj se ozljedi radi. Standardni komplet se nalazi u ruksaku uvijek spreman i kompletiran, što znači da se odmah nakon


127

upotrebe nadopunjuje potrošeni materijal. U stanici se zavisno od veličine stanice i broja akcija nalazi najmanje dva kompletirana ruksaka, te dovoljno sanitetskog materijala za nadopunu kompleta. Standardni akcijski komplet sadrži:

• 4 dugačke udlage • 2 kraće udlage • komplet "blue splint" udlaga • KED • 2 prva zavoja • 20 zavoja • 2 elastična povoja • 20 sterilnih kompresa • 2 para rukavica • škare sa tupim vrhom za skidanje odjeće • imobilizacijski ovratnik odrasle i djecu • deka ili vreće za spavanje • astrofolija ili bivak folija • sredstvo za dezinfekciju ( prvenstveno za očistiti ruke spašavatelja nego li ranu) • jedna velika rola flastera • 1 paketić hansaplasta • maska za umjetno disanje • litra izotoničnog napitka ( u ruksaku se nalazi voda i izotonične tablete). • blok i kemijska olovka • hot pak • cold pak

Oprema za skijalište Oprema koja se koristi na skijalištu potpuno je ista kao i standardni akcijski komplet, no kako se ta oprema najviše koristi treba napraviti veću pričuvu, što diktira broj intervencija na stazi. Kako su na skijalištu vrlo lako moguće ozljede kralješnice i kuka te povrede glave moramo imati KED, vakuum madrac i odgovarajuće šanc ovratnike. Oprema po planinarskim domovima Svaki član ima svoj osobni komplet prve pomoći i ako se našao na mjestu nesreće, odmah će početi pružati pomoć, koristeći ono što ima. U slučaju da se neki planinarski dom nalazi u blizini, moći će se koristiti i onime što ima u domu pa neće trebati štedjeti, improvizirati, ili nepotrebno čekati da mu se donese potrebni materijal. Zadatak HGSS-a i medicinske komisije je ustrajati na zahtjevu da svaki planinarski dom ima odgovarajuću opremu. U nekim domovima oprema već postoji ( Zavižan, Poklon, Platak itd.) Oprema se sastoji od dva dijela. Jedan dio koriste spašavatelji, a to su zavoji, udlage i sl., a drugi dio je namijenjen isključivo za liječnike bilo da su to liječnici iz HGSS-a ili liječnici koji su se u domu slučajno zatekli.

HGSS

128

3. LIJEČNIČKI KOMPLET ( ruksak)

Sastoji se od reanimacijskog ruksaka Hanaulife , AED-a, i dodatne boce kisika s priborom. • AED-Zoll Medicinska komisija ima jedan AED uređaj koji će se prikazati na tečajevima

spašavanja, a između tečajeva će stajati na raspolaganju za dežurstva na velikim planinarskim manifestacijama i pohodima, kao što je pohod na Geru i sl.

• dodatna boca s kisikom. Od nedavno se na tržištu nude kevlarske i aluminijske boce za kisik koje su lakše i moći će se koristiti veća boca sa većom količinom kisika što omogućava opskrbu kisikom unesrećenog kroz dulje vrijeme. ( jedan sat i više).

• potpuno opremljen Hanaulife ruksak s pridodanim lijekovima slijedećeg sadržaja: NAZIV VELIČINA KOLIČINA HANAULIFE Emergenci Rucksack Compact Line 1 maska prozirna 5 1 maska prozirna 3 1 airway bijeli 1 1 airway zeleni 2 1 airway crveni 4 1 TWIN mehanički aspirator 1 svingomanometar 1 manžeta za odrasle 1 manžeta za dijete 1 stetoskop DUO 1 podvezica-Esmarh na kopču 1 univerzalne škarae 1 laringoskop 1 lopatica za laringoskop Molontosh 4 1 lopatica za laringoskop Molontosh 3 1 hvataljka po Magillu velika 1 vodilica za tubus 2 1 pean 1 lampa-dijagnostička penkala 1 astro folija 2x2m 1 SAM udlage srednje 2 pinceta kirurška 1 pinceta anatomska 1 škare 1 kateter za sukciju 10,3 1 kateter za sukciju 12,3 1 kateter za sukciju 14 1 šprica od 10 ml 1 medikal tape 4x2,5 1 boca kisika 2l 2 litre 1 regulator model II, 1-15l/min 1 glukometar s trakicama 1 endotrahealni tubus 3,5 1 endotrahealni tubus 4 1 endotrahealni tubus 4,5 1 endotrahealni tubus 5 1 endotrahealni tubus 6 1 endotrahealni tubus 7,5 1 endotrahealni tubus 8 1 endotrahealni tubus 8,5 1


129

skalpel 10 1skalpel 22 1skalpel 23 1elastični zavoj 2komprese 10x10 2zavoj 4m x 8 cm 2zavoj 4m x 10 cm 2gaza 400x600mm 1gaza 600x800mm 1gaza 800x1200mm 1weroplast-hansaplart 1m x 6 cm 1trokutasta marama 1flaster 5m x 2,5 cm 1sterilne rukavice 8 2poly-alkohol spray 200ml 1šprica 2ml 5šprica 5ml 5šprica 10ml 2šprica 20ml 2igla 1 10igla 12 10zaštitna maska 1obične gumene rukavice 10

AMPULIRANI LIJEKOVI generičko ime zaštićeno potrebno adrenalin Suprarenin 8 ampula od 1mg/ml klopramid Synopen 2 ampula od 20mg/ml metilprednizolon Solumedrol 1ampule od 40mg/ml aminofilin Aminophillin 2ampula od 10ml/250 diazepam Apaurin 3 ampula od 10mg/ml deksametazon Dexamethason 3ampula od 4mg/ml metoklopramid Reglan 2 ampule od 10mg/ml hioscinbutilbromid Buscol 2ampule od 20 mg/ml diklofenak Voltaren 3 ampula od 75mg/ml tramadol Tramal 4 ampula od 100 mg/ml metamizol Analgin 3 ampula od 2.5mg/ml furosemid Fursemid 3ampula od 20mg/2ml verapamil Isoptin 2 ampule od 5mg/ml lidokain Anelok 2 ampule od 100 mg/ml verapamil Isoptin 3 ampule od 5mg/2ml atropin Atropini sulfas 3 ampule od 1ml7mg flumazenil Anexate 2ampule od 0.5/5ml glukoza25% Glucosum 25% 2 ampula od 10ml gentamicin Garamycin 3 ampule od 120mg klindamicin morfij tietilperazin naolkson hidrocloridum

Dalacin C Morphini hidrochloridum Torekan Narcan

3 ampule od 600mg/4ml 2 ampule 3 ampule 2 ampule

OTOPINE Natrij klorid Natrii chloridi infundibile 4 pvc vrećica od 500ml glukoza 5% Glukoza 5% 1 pvc vrećice od 500 ml poligelini Haemaccel 1 doza od 500 ml TABLETE atenolol Atenolol 14 tableta od 100mg

HGSS

130

acetil salicilna kiselina Andol 20 tableta od 100 mg gliceriltrinitrat Angised 10 tableta od 0.5 mg paracetamol Lupocet 20 tableta od 120mg AEROSOL salbutamol Ventolin 1 pumpica aerosola MASTI kloramfenikol Chloramphenicol 1 tubica masti sulfadizin srebro Dermazin 2 tube masti KAPI sulfasalazin Sulfasol 1 pakiranje kapi betadine otopina 1 bočice AKTIVNI UGLJEN Carbo medicinalis 1 pakiranje tableta

POTROŠNI MATERIJAL sustavi za infuziju 4 sustava za infuziju urinarni kateteri-folijevi, muški 12,14,16,18 4 komada različitih veličina set za postavljanje katetera 1 sterilno pakiranje vrečice za urinarne katetere 3 vrećica

toplomjer glukometar

digitalni toplomjer 1 komad 1 komad


131

XXV poglavlje HEMS 1. Uvod 2. Kriteriji za podizanje helikoptera 3. Osobitosti helikoptera 4. Specifičnosti helikoptera s medicinskog aspekta

1. UVOD U ovom poglavlju su izneseni medicinski kriteriji za podizanje helikoptera i koji se sve problemi sa unesrećenim mogu javljati tijekom leta. Poglavlje je namijenjeno za liječnike u gorskoj službi, te je pisano medicinskim rječnikom, a spašavateljima nudi korisne informacije.

2. KRITERIJI ZA PODIZANJE HELIKLOPTERA

Nabrojani su kriteriji nekih dispeč centara u Evropi i SAD za podizanje

helikoptera: Medicinski kriteriji:

- poremećene vitalne funkcije: - gubitak svijesti, koma - poteškoće disanja - pacijent koji se oživljava - posebne okolnosti vezane za planinu

- lavine - pad u ledenjačku pukotinu - obješenost na užetu - udar groma - internističke bolesti

- teški poremećaj disanja bez prisutne prethodne traume grudnog koša

- jaka bol u prsima - otrovanje - povrede - šok - pothlađivanje

- povreda kralježnice - višestruki prijelomi

- sumnja na unutrašnje krvarenje - otvorene rane grudnog koša

- tupe povrede grudnog koša, abdomena i zdjelice ( opasnost od povrede unutarnjih organa i velikih krvnih žila)

- prijelom kuka ( jaka bolnost) Logistički kriteriji :

- udaljenost od bolnice - zakrčenost prometnica - nepristupačan teren

HGSS

132

Helikopter se ne koristi za banalne povrede, ali kada postoje potreba za dvije intervencije ide se na hitniju. Npr. Kada imamo prijelom kuka i infarkt najprije se rješava infarkt a onda prijelom kuka.

3. OSOBITOSTI UPOTREBE HELIKOPTERA Helikopter za HEMS operacije, po zakonu o civilnom letenju u Evropi mora imati dva motora i ne smije biti teži u punom opterećenju od 5700 kg. Posadu EMS helikoptera čine pilot, liječnik i medicinski asistent. To je minimum. Pilot je stalni zaposlenik zračnog operatera. Liječnik može biti iz gorske službe, hitne službe ili bolničke službe. Ono što je zajedničko za liječnika je to da on posao u helikopteru radi povremeno po principu dežurstava, dakle nije stalni zaposlenik zračnog operatera koji organizira HEMS, nego dolazi iz postojećeg zdravstvenog sustava određene zemlje. Ovo je situacija u gotovo svim evropskim zemljama izuzev Švicarske gdje u privatnoj spasilačkoj helikopterskoj kompaniji REGA rade profesionalni liječnici. Medicinski asistent može biti posebno obučeni letač spašavatelj iz gorske službe, medicinski tehničar iz zdravstvenog sustava i sl. Ako ovakva tročlana posada mora djelovati iz zraka onda provodi long line operacije.

U nekim zemljama uz ove članove posade još se pridodaju vinč operator i vinč men. U tim slučajevima postoji pet članova i to pilot, liječnik, med. tehničar i vinč operator i vinč men. Vinč operator dolazi iz redova gorske službe ili avio mehaničara, a vinč men iz redova gorske službe.

Vrijeme djelovanja na terenu i dolazak na teren

Zadržavanje na mjestu nezgode je ograničeno mnogim faktorima kao što su vremenske prilike, temperatura, opasnost od lavina i odronjavanja kamenja. Medicinska posada je zbog toga ograničena na pružanje samo nužne medicinske pomoći, a ponekad se i ona odlaže do dolaska u sigurniju zonu. Najdulje vrijeme zadržavanja na terenu ne bi smjelo biti dulje od 10 minuta.

Djelovanje na terenu i u helikopteru

Pacijent se uvijek zbrinjava pokraj helikoptera. Nove letjelice (EC 145) imaju dovoljno prostora, te se početno zbrinjavanje može obaviti i unutar helikoptera.

Dijagnostika i terapija na mjestu nesreće i u helikopteru Dijagnostika i terapija su ograničene na samo nužne i hitne mjere. - Dijagnostika vitalnih funkcija: disanje ( uključujući i pulsnu oksimetriju) krvotok

( puls, tlak, EKG), stanje svijesti, boja kože, temperatura ( sa timpano termometrom).

- Terapija : kisik, i.v. pristup, infuzija, lijekovi, terapija šoka, CPR, opskrba rana, imobilizacija, postavljanje na strečer, zaštita od hladnoće

- Nužni aparati su : Defibrilator, pulsni oksimetar, EKG, tlakomjer neinvazivni automatski, respirator, Sauger, perfuzor, timpano termometar, glukometar.

4. MEDICINSKI ASPEKTI HELIKOPTERSKOG PRIJEVOZA Direktno i indirektno djelovanje na pacijenta


133

Ubrzavanje akceleracija i deceleracija

Zbog naglog ubrzavanja može doći do slijedećih problema: - poremećaj protoka krvi kroz mozak ( posljedice-gubitak svijesti, otežana

koncentracija) - pomicanje prijeloma- posljedica bol - pomicanje organa- moguća posljedica pojačano unutarnje krvarenje i bol

Vibracije

Jake vibracije i ljuljanje helikoptera mogu izazvati slijedeće poremećaje: - poremećaj ravnoteže ( što rezultira mučninom i povraćanjem) - pomicanje fraktura ( rezultira bolnošću)

Zbog umanjivanja efekata vibracije bolesnik se uvijek polaže na vakuum madrac.

Buka Buka izaziva slijedeće fenomene:

- otežana je komunikacija, ništa se ne čuje - strah Jaka buka proizvodi stres što rezultira povećanjem pulsa i poratom tlaka. Ove

činjenice mogu kod pacijenata koji boluju od nekih srčanih bolesti značajno pogoršati njihovo opće stanje.

Promjene u parcijalnom tlaku zraka Povećanjem visine ( letom u visinu) pada tlak zraka, a sa njim pada i tlak kisika

kojeg pacijent udiše. Poremećaj parcijalnog tlaka kisika

Sa visinom atmosfera postaje nižeg tlaka, a sa time pada i količina kisika u atmosferi. Pada proporcionalno i parcijalni tlak kisika.

Mjere za otklanjanje negativnih učinak tijekom leta - što mirniji let - odgovarajuća opskrba pacijenta uključujući i analgetika - siguran i.v. put za ev. davanje lijekova - vakuum madrac za smanjivanje vibracija - zaštitne slušalice za pacijenta - pulsni oksimetar i davanje kisika pp. - Davanje antiemetika lijekova protiv povraćanja. - Zdrava posada helikoptera

Djelovanje promjena tlaka kod promjene visine leta

HGSS

134

Što je visina veća tlak vanjskog zraka je manji, ali zrak u zatvorenim prostorima tijela je veći. 1 L zraka na morskoj razini na visini od 1600 m je 1,2 L, a na visini od 3000 m raste na 1,5 L. To je razlog zašto baloni punjeni helijem lete visoko u zrak porastom visine, a stijenka balon je jako napeta. Tjelesne šupljine ispunjene zrakom, infuzijske boce, pneumatske komore i vakuum se napuhuju i dok zrak izlazi van nema opasnosti. Ali moramo se čuvati slijedećih situacija:

- pneumotoraks-pomiče medijastinum- smrtni ishod - zrak u želudcu-povećava volumen želudca što otežava disanje - zrak u začepljenom srednjem uhu- pritisak u uhu, bol, puknuće bubnjića - zrak u lubanji kod otvorenih povreda lubanje- povećanje volumena zraka u

lubanji rezultira povećanim oštećenjem mozga, - zrak u staklenim bocama infuzija pojačava brzinu protoka infuzije i može

uzrokovati zračnu emboliju. - Vakuum madrac se ispuhuje-moramo ispuhati dodatno zrak iz njega kada

letimo visoko I kod zdravih izjednačavanje tlaka zraka u srednjem uhu može predstavljati problem te izazivati osjećaj pritiska i boli u uhu. Mjere koje rješavaju ove probleme su slijedeće: - posada ne smije imati oboljenja uha i nosa - u helikopteru se ne koriste staklene boce, nego plastične vrećice - sanirati pneumotoraks prije leta Promjene parcijalnog tlaka kisika letom u visinu - kod zdravih osoba ova promjena nije problematična - kod osoba koje ulaze u helikopter sa problemima disanja mogu kod visokog

leta značajno pogoršati problem - posebnu osjetljivost na smanjenje parcijalnog tlaka kisika imaju srčani

bolesnici. Stupanj oksigenacije mjerimo pulsnim oksimetrom. - ako je vrijednost kisika iznad 90% ne moramo dodavati kisik - vrijednost ispod 90% zahtijeva davanje kisika - vrijednost ispod 75% zahtijeva intubaciju i mehaničku ventilaciju Monitoring u medicinskom helikopteru

- monitoring nije pouzdan jer vibracije helikoptera značajno utječu na monitore - terapija samo u nužnim okolnostima - let je kod primarnih misija najčešće jako kratak - komplikacije koje nastanu tijekom leta jako je teško tretirati

Monitoring je tijekom leta ograničen i otežan zbog akceleracije,buke,vibracije i pomanjkanje prostora ( ne u EC 145). Važne su slijedeće činjenice:

- otežana je komunikacija sa budnim pacijentom - zbog buke teško možemo slušati srce i pluća i mjeriti tlak - automatsko mjerenje tlaka ne daje točne podatke - infuzije otežano cure zbog toga što nisu visoko iznad pacijenta

Položaj pacijenta u helikopteru


135

- glava u smjeru kretanja helikoptera, pacijent je na vakuum madracu, ventil je u visini glave pacijenta

- tijekom leta pacijent može biti u položaju da je glava niže od tijela što je dobro kod krvarenja, ali kod povrede glave to je nedostatak.

Zaključak: Sve potrebne dijagnostičke i terapijske mjere treba obaviti prije leta:

- stabilizacija cirkulacije-tlaka - intubacija, respirator, drenaža toraksa i n.g. sonda

- tretman šoka - postavljanje na strečer, zavoji i imobilizacije.

HGSS

136

XXVI poglavlje HIGIJENSKE MJERE U SPAŠAVANJU

1. Uvod 2. Mjere zaštite 3. Opasnost od infekcije 4. Cijepljenje

1. UVOD

Cilj higijenskih mjera u gorskom spašavanju je smanjiti rizik infekcije za ozlijeđenog i spašavatelja. Pod ovim pojmom podrazumijevamo sve mjere koje doprinose održavanju zdravlja. Smanjenju rizika infekcije doprinosi održavanje čistoće ozljeda koje su primarno zagađene.

Osobna higijena je presudna u izbjegavanju infekcija i onečišćenja u gorskom spašavanju. Opće mjere: svakodnevno tuširanje; nokte održavati čistima i kratkima; uklanjanje prstenja i drugog nakita; čistoća odjeće i materijala koji se koristi; nošenje jednokratnih rukavica; prije i nakon dolaska u kontakt sa pacijentovim sekretima i krvi dobro dezinficirati ruke. Koža je, a posebno koža ruku naseljena brojnim bakterijama. Većina infekcija u bolnici i spašavanju se prenese rukama. Pranjem i dezinfekcijom ruku može se smanjiti svaka infekcija. Krvlju i drugim sekretima se mogu prenijeti brojne bolesti. Između dvije intervencije moramo zamijeniti prljave rukavice i odjeću. Također, ako imamo nesreću sa više povrijeđenih moramo mijenjati rukavice kada prelazimo pomagati drugom povrijeđenom.

2. MJERE ZAŠTITE Najvažnije mjere zaštite su pranje, nošenje rukavica i kontrola lijekova koje upotrebljavamo.

Ruke peremo sapunom. Posebna pozornost se mora posvetiti pranju noktiju i prljavštine ispod njih. Poslije toga namočimo ruke dezinfekcijskim sredstvom do lakta i pustimo da se kroz 30 sekundi osuši na koži. Pri tome pazimo da operemo sve dijelove ruku, a kasnije i da ih sve dezinficiramo.

Kontrola lijekova: svi lijekove i infuzije moraju biti u roku trajanja; infuzija se priređuje neposredno prije davanja; šprice sa lijekovima obilježiti, a tako priređene lijekove koristiti unutar 2 sata; nakon završetka akcije svi dijelovi opreme se moraju oprati i dezinficirati.

3. OPASNOST OD INFEKCIJA Najčešće prenosive bolesti u gorskom spašavanju su: hepatitis B i C; HIV ( završni stadij AIDS); a rijetko tifus, kolera, tuberkuloza., gripa, meningokokni meningitis.

Ugrožena skupina su: spašavatelji sa kroničnim oštećenjima kože, kroničnim osipom, rane na noktima i koži; ako se ubodemo na inficiranu iglu; ako se poprskamo krvlju ili izlučevinama po očima ili ustima.

Putovi prijenosa su: ruke: prljavštinom kojom smo u kontaktu sa materijalima koji su bogati bakterijama( gnoj, slina, sekreti i sl.). Ruke su najčešći način prenošenja


137

infekcije. Krv: ubod sa iglom koja je bila u ozlijeđenog koji je zaražen. Zrakom: sitni aerosol koji udahnemo ili ga prenesemo kožom. Rijetko, ali moguće: preko sline, suza, sjemena tekućina, urin i stolica. Prijenos hranom ili normalnim socijalnim kontaktom nije moguć.

4. CIJEPLJENJE U našoj zemlji moguće se cijepiti od hepatitisa B i krpeljnog meningoencefalitisa. Cijepljenje od hepatitisa B, tri puta: sada, nakon mjesec dana pa nakon šest mjeseci. Cijepljenje provodi higijensko epidemiološka služba koja djeluje u sklopu Službe za javno zdravstvo županije. Cijepljenje od krpeljnog meningo encefalisitsa se provodi kod ugroženih skupina: lovci, šumari, planinari. Cijepljenje moramo provesti tijekom zimskih mjeseci kako bi potpuno zaštićeni dočekali sezonu kada se pojavljuje meningitis. Cijepimo se u tri navrata: sada, nakon 4 tjedna, nakon 9-12 mjeseci. Docjepljujemo se nakon tri godine. Cijepljenje nudi 95% tnu zaštitu.

HGSS

138

XXVIII poglavlje PREPORUKE PLANINARIMA DESET KORISNIH SAVJETA PLANINARI POČETNICIMA 1. Prilagodi svoje ciljeve i aktivnosti stupnju kondicije koju trenutno posjeduješ. Svako pretjerivanje može biti opasno. 2. Prehranu baziraj na kompleksnim ugljikohidratima. 3. Pij što češće, ali nemoj piti alkohol za vrijeme ture. Alkohol reducira snagu i budnost i zbog toga se mora izbjegavati za vrijeme ture i penjanja. 4. Prvih pola sata hodaj polako kako bi se tijelo ugrijalo. 5. Odmor, jelo i tekućina po mogućnosti svaki sat. Trebate jesti malo i piti puno čak i onda kada niste gladni i žedni.(tada je to još važnije.) 6. Ako se pojave znaci umora i iscrpljenosti uzmi dugi odmor ili razmotri odustajanje od ture. Za vrijeme odmora ne jesti samo glukozu već kompleksne ugljikohidrate. Ako postoje znaci ozbiljne iscrpljenosti može se raditi o pothlađenosti ( hipotermiji) ili teškoj iscrpljenosti (akutnoj planinskoj bolesti). 7. Djeca i stariji kao i osobe koje boluju od nekih kroničnih bolesti mogu planinariti uz maksimalne mjere opreza. U slučaju sumnje konzultirajte svog liječnika. 8. Iznad 2500-3000 m povećavaj visinu na kojoj spavaš ne više od 300 m u 24 sata. Ako je ikako moguće ne spavaj na najvišoj visini koju si taj dan dostigao. 9. Čak i najmanji ruksak ima dovoljno prostora za osnovnu opremu: nikada ne zaboravi sunčane naočale, rukavice, kapu, bivak vreću, rezervnu odjeću, svijeće i šibice, bateriju, i prvu pomoć. 10. Traži savjet iskusnih lokalnih poznavatelja o ruti, klimatskim i vremenskim promjenama. Zabilježi svoj uspon ako je potrebno. Preporuke je izdala medicinska komisija UIAA i IKAR-a. XXVIII poglavlje RJEČNIK MEDICINSKIH POJMOVA

prva pomoĆ za spaŠavatelje

Documents