10. MEĐUNARODNI STRUČNI SKUP

KNJIŽNICA – SREDIŠTE ZNANJA I ZABAVE

Na mladima svijet ostajeGradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”

Karlovac, 2. i 3. listopada 2014.

PROGRAMI ZA MLADE I S MLADIMA

U GRADSKOJ KNJIŽNICI ZADAR

Dajana Brunac

Odmalena, točnije otkad znam za sebe ujedno znam i za knjižnicu. Mistično mjesto puno (tada) najmilijih slikovnica. No, zašto ne i sada? Zapravo, tada i sada. Još sam uvijek dijete i bit

ću do kraja. Taj užitak mi nije uskraćen. Ne sjećam se puno toga vezanog isključivo za knjižnicu u generalnom pojmu riječi, no sjećam se nekih slatkih pojedinosti toliko sramežljivih i djetinjih da

će tamo i ostati. U djetinjstvu. No, jesam li ja dijete ili nisam?

Oduvijek sam voljela knjižnicu. Knjige, mada nisam vrsni čitatelj, dodaju malo sigurnosti atmosferi. Ne moraš niti pročitati sve te zapanjujuće knjige, ali uvijek ćeš znati da su tu za

tebe. Da su tu uz tebe. Pružaju ti golemu podršku, udjeljuju ti toplo skrovište, fasciniraju te najbezazlenijim činjenicama i time te natjeraju da zaboraviš kojekakve probleme koje si doveo sa

sobom na to mjesto. Knjige ti u krajnju ruku pruže ,,ruku''. Učestvuju s velikom ljubavlju i nude ti pomoć pri vrijednom pokušaj da se vječno otarasiš svih sitnih podbadala u tvojem mozgu.

Pomoć je nažalost privremena, ali dostojna spomena.

Iznenađujuće je začuti sve te puste likove kako se svojski trude doprijeti do tvoje malenkosti. Kao da zazivaju baš tebe. Traže baš tebe. Iziskuju tvoj dodir i ne prihvaćaju ničiji drugi.

Pomisliš barem nakratko da ako je primiš i tiho miluješ po hrptu te zatim blagim pokretima prelaziš preko - krhkih, snažnih, mjedenih, stoljetnih, vremešnih, očvrsnutih, plahih, slabašnih - korica

da ćeš na taj način uspješno umiriti pritajene krikove, očajničke uzvike, raskošne smjehove, teške vapaje, snuždene jecaje svih tih silnih likova koji samo žele podijeliti svoju priču. Samo sanjaju o

tome da su barem nekome njihovi životi bitni. Da nešto znače, da nešto predstavljaju. Žude za tim da ih se pamti. Ali kad se ta uboga knjiga vrati na mjesto nakon napola uspješnog zataškavanja

istine i privremenog zatišja, ti očajni likovi opet čine isto. Opetovano urliču, skiče, zapomažu, paraju zrak svojim pompoznim i grlenim cerekanjima. Tebi je žao što si dužan napustiti te živote.

Knjigu si ugledao na trenutak, ali čini ti se kao da ste već nebrojene milje prošli skupa, neprospavane noći, prešućene razgovore, zatomljene osmjehe, neuzvraćene ljubavi. To me privlačilo

oduvijek kod knjiga. Sentimentalnost. Doduše, i mogućnost da djelujem iz puke samilosti valja također časno napomenuti.

Kako sam rasla, interes je rastao zajedno sa mnom. Uz njega i znatiželja. A uz njih, sve što im s pravom pripada. Moram tužno priznati da su mi zanimanja za slikovnicama lagano opala,

ali bila su tu. Ne sramim se priznati da su još uvijek tu. Dapače, dično se ponosim tim iskazom! Odlasci u knjižnicu su se znatno povećali. Kao da nadoknađujem neki neznatni zaostatak. Kako

rasteš, spoznaš neke stvari. Ja još uvijek rastem, ali dosta sam stvari dosad već spoznala, ali bojim se i pomisliti koliko ih me još tek čeka. No, uglavnom, shvatiš kakvi ljudi te dozivaju svojom

ekstravagantnom energijom, a kakvi te jednostavno blokiraju svojom hladnom prirodom. I tad klikneš.

Moje skromno volontiranje započelo je na glazbenom odjelu naše gradske knjižnice i uvelike sam ponosna što sam tome na neki neizravni način pridonijela masivnom proširenju.

Upoznaš divne ljude i krasne osobnosti, i ne žališ za ničim. Dobro ti je, makar u nekim trenucima nakratko, ali traje. Što reći? Je li dovoljno da jedne od najljepših uspomena koje pamtim da

posjedujem vezujem upravo s tim živahnim mjestom? Je li dovoljno to što je jednom adolescentu kao što sam ja knjižnica postala drugi dom, na određeni način? Je li dovoljna tvrdnja kad pukom

slučajnošću moje misli dolete na glazbeni odjel da svaki put ne mogu suzbiti onaj magični dobroćudni cerek u kutu svojih usana? Vežem to mjesto uz veličanstvenu glazbu koja nas sve spaja i

nauči kvaliteti. Branina podvala koja ostavlja dugoročni pečat i problem snalaženja među neiskusnim slušačima naviknutima na neartikulirane zvukove koje nazivaju glazbom. Ne mogu više niti

sjediti vani u miru jer kad čujem ,,muziku'' današnje generacije, prvo se naježim, a onda se izvijam kao jegulja pokušavajući pobjeći što dalje moguće dokle god to neuko naklapanje ne prestane

zasvagda. Za to krivim (ili se zahvaljujem na svoj osebujan način) Branimira. Naučiš mnogo stvari uz različite ljude. Sklopiš nova prijateljstva vrijedna čuvanja. Mogu slobodno istaknuti Tinu.

Nju isto krivim za jednu neoprostivu stvar. Spontano me natjerala da je nepovratno zavolim. Zamjeram joj to iz petnih žila ovih zadnjih par dana. Naime, vrckave i rudlave Tine moje više nema u

knjižnici i zbog toga neskriveno patim. Ovo je dakako otvoreni apel za stalno zaposlenje jer bez naše prpošne Tine knjižnica NIJE knjižnica! Naučila nas je mnogočemu. Što je najvažnije, poučila

me jednoj skromnosti i jednostavnosti kojoj istinski treba težiti, ali danas se od toga očigledno žustro bježi. Učinila je to nenametljivo, gotovo da nisam niti primijetila. Također, naučila me

nečemu što ću cijeniti dokle god živim. Naime, 'oni koji su viđeni kako plešu su smatrani ludima od strane onih koji nisu čuli glazbu'. Hvala ti.

Naravno, neizostavni dio knjižnice je njezina draga mentorica toplog srca. Teta Dajana (kako je još uvijek zovem) je prva uspomena koju vežem uz knjižnicu. Nadam se da joj je zbog

toga na neki suptilni i lijepi način drago. Za nju znam otkad znam za sebe. Uistinu mi je drago što sam se uspjela zbližiti sa svestranom osobom kao što je ona. Njoj također zahvaljujem za mnoge

promišljene savjete nabačene nesvjesno u svakodnevnom razgovoru. Možda niti sama nije svjesna koliko su značajne određene riječi koje sa smiješkom izgovori. Ali ja sam svjesna i zbog toga

sam također, na svoj svojstveni način, ponosna. Hvala i Vama. Sram bi me bilo da se uopće usudim izostaviti sve prijatelje, poznanike i prolaznike koje sam stekla u svojoj knjižničarskoj životnoj

epohi. Ne nužno oni koje sam dobrano upoznala i shvatila drage volje da svijet nije toliko mali i da nije vraški teško pronaći slične ljude koji te razumiju i cijene, već i oni različitih karaktera koji

samo nehajno prođu ostavljajući traljavi trag za sobom. Te sam također dužna spomenuti jer te nauče kako stvarno valja pamtiti da koliko god postoji ljudi toliko postoji i ćudi. Hvala i njima,

čudnom intonacijom okruženo.

Na kraju, da ne bi ispalo da se samo ponizno i ulizivački zahvaljujem, pokušat ću predočiti svoj dojam o tom magičnom mjestu. Knjižnica je za mene moj dom koji nisam spremna tako

lako zamijeniti. Tamo su ljudi koji me shvaćaju i valjda vole i ja volim njih. Nije malo reći da me to zdravo okružje promijenilo i nastavit će me mijenjati. Za deset godina ću im valjda do neba

biti u svevremenskom dugu. Jer stvorili su bolju osobu, vredniji život i time svjesno ili nesvjesno potaknuli tko zna koliko drugih života na drastičniju promjenu. Ne neznatnu, već drastičnu. I

znam, jednostavnom pukom ljudskošću znam, da su za to zaslužni upravo oni. Moderni heroji našeg suvremenog doba. Jer ako su promijenili na bolje osobu koja je ionako bila spremna

promijeniti svijet, koliko su humanosti spasili među ljudima?

I za kraj, knjižnica se vječito nadovezuje uz imenicu mir. Ja moju knjižnicu neću vezati uz mir kao mir. Neću niti vezati nemir, dapače! Nemir je nešto sasvim drugo izvan mojeg

konteksta. Vezat ću je uz mir, ali ne uz onakav kakav očekujete. Staložena atmosfera puna knjiških moljaca u zagrobnoj tišini. Ne! Mir neke druge vrste je mir moje (što mi je drago tako je

oslovljavati!) knjižnice. Mir stotine blještavih smjehova, mir tisuće plesnih umova, mir povišenih glasova. Mir stoljetnih duša napokon spojenih u savršen spokoj isprepleten s velebnom

skladnošću. Mir istih ljudi. Mir sličnih ljudi. Mir potpuno različitih ljudi. Uglavnom, mir. Mir neke sasvim druge vrste. Mir moje knjižnice.

Matea K.

Svaštarnica – program za tinejdžere

• Održava se od 2000. godine

• Nastao je prema američkom modelu live –show programa “Open mic” (Otvoreni mikrofon) u kojem su članovi publike ujedno i izvođači

• Tinejdžeri se predstavljaju u nekoliko kategorija: glazba, drama, poezija...

• Kategorije se ubrzo šire; tinejdžeri plešu, organiziraju modne revije, predstavljaju hobije, zanimljiva putovanja, predstavljaju pročitane knjige

Nove generacije

• Prvu generaciju tinejdžera nakon nekoliko godina zamjenjuje nova, manje sklona nastupima i “talent-show” koncepciji, a više usmjerena na zajedničke igre, kvizove i učenje

• Tinejdžeri pokazuju različite interese; zanima ih baština, stari zanati i vještine, zanimljivosti iz povijesti i književnosti

• Ove teme, “upakirane” u zabavne natjecateljske igre, osnova su svake nove Svaštarnice

Sljedeće generacije

• Nove generacije – novi interesi i novi koncept: malo igre, puno priče

• Tinejdžeri žele pričati, ali i slušati o problemima odrastanja, hit-knjigama, religiji i etici, glazbi, modi prošlih desetljeća…

• Svaštarnicu prate mediji

Svaštarnica izlazi iz prostora Knjižnice

• Povremeni izleti

• Eko-akcija čišćenja grada

• Druženje s tinejdžerima Gradske knjižnice Rijeka: zajednička Svaštarnica (pokažimo što znamo), parlaonica, druženje na plaži

• Svaštarnica na stajalištima bibliobusa

Svaštarnica...

• Svaštarnica je najstariji brend Gradske knjižnice Zadar. U desetoj godini postojanja (2010.) Svaštarnica je ušla u IFLA-ine Smjernice za knjižnične usluge za mladež kao primjer dobre prakse. Svaštarnica je predstavljena kao "program u kojem su mladi u hrvatskom gradu Zadru dobili prigodu drugima pokazati svoje stvaralačke sposobnosti (...) i kojem je svrha graditi samopouzdanje, dobro se zabaviti...a knjižničari i mladi uključuju u program teme iz književnosti, kako bi se promicalo čitanje u opuštajućem i prijateljskom okružju.“

• Mladi sami kreiraju sadržaj

• Facebook grupa Svaštarnica

• - administratorice su Petra i Matea

• - u grupi objavljuju najave Svaštarnice, kvizova i sličnih događanja u Knjižnici koja bi mogla zanimati mlade

Paul Sturges

Carol Sheffer

Teen ćakule – ogranak Arbanasi

Klubovi čitatelja

• prvi klubovi čitatelja osnovani su u sklopu manifestacije 'Zadar čita' 2009. godine, a

od tada broj klubova iz godine u godinu raste

• Od devet klubova njih je pet namijenjeno mladima, uključujući virtualni “Knjiški frikovi”.

• U prostoru središnje knjižnice i ogranaka

• Online (blogovi): Potraga za knjigom ljeta,

tragači (8-13 g.), frikovi (14+) GKZD, GKRI, GKVI, GKBJ…

• čitateljski blog Knjiški frikovi

• osnovan u siječnju 2012. na inicijativu tinejdžera jer im se svidio blog Tragači

namijenjen djeci od 8 do 13 godina

• u suradnji narodnih knjižnica iz Rijeke, Bjelovara i Zadra

• blog je povezan s Facebook stranicom Knjiški frikovi gdje se promoviraju postovi s

bloga (osobito preporuke knjiga koje pišu ili knjižničarke ili tinejdžeri). Od početka su administratorice dvije tinejdžerice: Sara iz Rijeke i Tea iz Zadra

• Potraga za knjigom ljeta

• prvi virtualni ljetni program poticanja čitanja

• radionice inspirirane nominiranim knjigama i piscima:

Vile i vilenjaci na krilima mašte

Knjiga, što je to?

Dodaj knjizi svoj znak

Puhni i ti u didgeridoo

Književnost u rock i metal glazbi & osnove bass gitare

“U vremenu eksplozije moderne tehnologije, medija i pošasti društvenih mreža još uvijek postoje mladi koji

svoje slobodno vrijeme rado poklanjaju - knjigama.

Klub čitatelja za mlade koji djeluje u Gradskoj knjižnici Zadar pokrenut je 2009. godine pod nazivom

''Dioptrija'', jer je većina tadašnjih članova priznala kako noćnim čitanjem kvari vid. Moderatorica kluba je

novinarka i književnica Iva Pejković.

Moram naglasiti i to kako smo, u suradnji s Američkim kutkom imali priliku čitati i s iPada. Čitali smo

Suskindov ''Parfem'', ali nakon mjesec dana zaključili smo da se rado vraćamo knjigama od papira i mesa...

zapravo, svi smo pasionirani čitatelji kojima knjige mirišu, žute se, raspadaju, cvile...

Članovi 'Dioptrije' s vremenom su počeli zanimati i za ostale kulturne i umjetničke aktivnosti - odlaze u

kazalište, na književne susrete i izložbe. To je sjajno, volimo razgovarati i o tome. Također, često

uspoređujemo knjige i filmske adaptacije, a otkrit ću vam i da se velik dio članova i sam okušao u pisanju”.

Posljednjih 10 naslova po izboru Dioptrije:

Pripovjedač priča, Kratak, čudnovat život Oscara Waoa, Kuća duhova, Isabell Allende Livada Crnog labuda

Na cesti, Jack Kerouac, Američki psiho, B. Ellis, Otvoreno cijelu noć,Nevina samoubojstva, Srednji spol,

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Kviz

• natjecatelji se istovremeno zabavljaju i uče, odgovarajući na pitanja o književnosti i ostalim kategorijama umjetnosti te igrajući igre koje zadržavaju istu tematiku

• kviz je sastavljen od nekoliko različitih igara (ABC pitalice, pitanja i odgovori, nabrajanja, igra asocijacija, izbaci uljeza, pogađanje naslovnice romana, pantomima…)

• održava se tijekom ljetnih, božićnih i drugih praznika, u sklopu Mjeseca hrvatske knjige i Dana hrvatskih knjižnica

Hlapić

Snimanje kratkog igranog filma povodom obilježavanja 100. godišnjice objavljivanja

romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića

suradnja s Hrvatskom knjižnicom i čitaonicom u Salima

izrada scenarija, storyboard-a, pronalaženje lokacija, audicija za glumce, kostimi,

rekviziti, snimanje, montaža, svečana premijera

Košare! Košare!

Zlatom pletene! Svilom vezene!

Samo tri krune!

Mladi knjižničari

“Humaniste među mladima lako je prepoznati, njima se valja posvetiti, okupljati ih u zdravu ekipu. To je jedan od

programa multimedije GKZD; regrutirati mlade knjižničare i poticati razgovore i rasprave sa starijim, emotivno

zrelim umjetnicima, učiteljima i korisnicima koji su voljni iznijeti svoje stavove. Nešto je teže regrutirati

tragače…lutalice…neformirane karaktere koji biraju stranu…društvo…pripadnost. Njih valja pripojiti zdravome

društvu, uključiti ih taktično…i prepustiti struji zdravog razmišljanja.

Na odjelu imam 14 mladih knjižničara, osam srednjoškolaca i šestero studenata. Kroz razgovore o umjetnosti

(više glazbenoj i nešto manje filmskoj i književnoj) provlačimo lekcije o životu. Edukativne rasprave temeljimo

na velikim skladateljima i njihovim djelima. Posebno su aktualne rasprave o albumskim remek-djelima i

pjesmama; ne dijelimo glazbu prema žanrovima i starosti, već prema prodornosti; prema autorskom

izražaju…snazi melodije…emocije…atmosfere…kompaktnoj raznovrsnosti. Isto je i s filmom.

Najćešće zastupljeni umjetnici su The Beatles, Bob Dylan, The Rolling Stones, Phil Spector, The Bee Gees,

The Who, Simon & Garfunkel, The Beach Boys (posebice Brian Wilson), Jimi Hendrix, Miles Davis, John

Coltrane, Frank Zappa, Mike Oldfield, Miklos Rozsa, John Williams, Ennio Morricone, Gustav Holst, Antonin

Dvorak, Johann Sebastian Bach, Wolfgang Amadeus Mozart…

U filmskoj umjetnosti najviše se vodi riječ o Spielbergu, Lucasu, Kurosawi, Leanu, Hitchcocku, Bergmanu,

Scorseseu, Felliniju…

U književnosti se priča više o idejama (humanim vizijama), manje o autorima. Trenira se život “

Branimir Čakić

AMERIČKI KUTAK

• “Rad Američkog kutka zasniva se na principu multi-kulturalne tj. na međunarodnoj kulturno-socijalno-edukativnoj razmjeni informacija. Program Američkog kutka Zadar u suradnji sa Američkim veleposlanstvom u Zagrebu uklapa se u misiju, poslanje Knjižnice. Tematski programi nisu ograničeni. Ovim se omogućuje slobodan pristup informacijama iz američke književnosti, povijesti, politike, znanosti, umjetnosti, sporta, obrazovanja, kulture i društva kao i informacije o mogućnostima školovanja i studijskim boravcima u SAD-u”

• Suradnja sa zadarskim osnovnim i srednjim školama

• Različita događanja (preko stotinu), predavači gosti iz Amerike na izvornom engleskom jeziku: susreti s književnicima, sportašima, glumciima, predavanja, koncerti, izložbe, prezentacije, tribine, projekcije, videokonferencije, radionice, glazbene radionice

• Donacijom Američkog kutka Knjižnice nabavljeni su iPad uređaji, korisnicima dostupni u mediateci, studijskoj čitaonici, bibliobusu i u klubovima čitatelja Knjižnice. Koriste se za pretraživanje interneta, učenje, čitanje e-knjiga ili zabavu

• Realiziran je (u središnjoj knjižnici i svim ograncima) višemjesečni program iPad edukacije za knjižničare i za sve vrste korisnika osobito za djecu i mlade:

• iPad workshop – upoznavanje s uređajima - 2012/2013 god, oko 20-tak radionica, grupe po 10 do 15 sudionika

• iPad foto klub – 2014 god, osnove fotografiranja, obrada slika, oko 10-tak radionica, grupe 10-12 djece i mladih

• iPad kviz – 2014 god, teme iz Amerike (sport, film, glazba, povjest, zemljopis...) - 4 kviza, grupe 10-12 djece i mladih

• iPad klubovi čitatelja (svi uzrasti) – 2013/2014 god – kućno čitanje knjiga i korištenje iPada

• iPad foto klub, osnove fotografiranja, obrada slika

• Računalne igrice - u Mediateci i u područnim knjižnicama mogućnost korištenja virtualnih računalnih igara (Wii Nintendo, Microsoft X-Box konzole).

• Omogućene su i edukativne filmske projekcije u programu kluba „Kinoteka“

DJEČJE KLAPE• www.delmata.org

• “Na Dan Gradske knjižnice Zadar 2006. godine organizira se 1. smotra dječjih klapa na kojoj je nastupilo samo pet dječjih klapa uz promociju notnog priručnika Ljube Stipišića Delmate „Mojih prvih 100 pjesama“ za dječje klape i školske zborove. Nakon tri smotre dječjih klapa, na kojima je nastupilo ukupno 16 dječjih klapa 2009. godine iskristalizirala se potreba za osnivanjem 1. festivala dječjih klapa. Barba Ljubo postaje „Kum Knjižnice“. Cilj Festivala, kao nove folklorne pojave u hrvatskoj, nije profesionalizacija i natjecanje, već očuvanje tradicije, prenošenje tradicije iskonskog klapskog pjevanja i priprema djece i mladih za buduće klapske pjevače”.

• Festival dječjih klapa ima dvije natjecateljske kategorije (do 14 i do 16 godina)

• Od 2012. godine Festival dječjih klapa organizacijski prerasta uvjete i mogućnosti Knjižnice te seli u prostor Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru. Do danas je aktivno diljem hrvatske oko 40-tak dječjih klapa i njihovih voditelja, na Festivalima je sudjelovalo preko 300 mladih pjevača, djeca su naučila pjevati višeglasno preko 250 dalmatinskih pjesama. Svake godine za nagradu i poticaj, pobjednička dječja klapa gostuje na večeri svečanog otvorenja Festivala dalmatinskih klapa u Omišu.

VOLONTIRANJE

• Aktivnosti u kojima sudjeluju volonteri:

• Besplatna pomoć u učenju

• Besplatni tečajevi rada na računalima za umirovljenike

• How Yes No (Kako da učenje ne bude mučenje) – suradnja sa Studentskim savjetovalištem Sveučilišta u Zadru

• Mladi čitaju – suradnja s Klubom mladih Klooz Udruge za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti CINAZ

• Klubovi čitatelja

• Ostale aktivnosti: vođenje knjižničnih stacionara na Silbi i Olibu, pomoć pri organizaciji Morskog utorka i sl.

Kako sam rasla, interes je rastao zajedno sa mnom. Uz njega i znatiželja. A uz njih, sve što im s pravom pripada. Moram tužno priznati da su mi zanimanja za slikovnicama lagano opala,

ali bila su tu. Ne sramim se priznati da su još uvijek tu. Dapače, dično se ponosim tim iskazom! Odlasci u knjižnicu su se znatno povećali. Kao da nadoknađujem neki neznatni zaostatak. Kako

rasteš, spoznaš neke stvari. Ja još uvijek rastem, ali dosta sam stvari dosad već spoznala, ali bojim se i pomisliti koliko ih me još tek čeka. No, uglavnom, shvatiš kakvi ljudi te dozivaju svojom

ekstravagantnom energijom, a kakvi te jednostavno blokiraju svojom hladnom prirodom. I tad klikneš.

Moje skromno volontiranje započelo je na glazbenom odjelu naše gradske knjižnice i uvelike sam ponosna što sam tome na neki neizravni način pridonijela masivnom proširenju.

Upoznaš divne ljude i krasne osobnosti, i ne žališ za ničim. Dobro ti je, makar u nekim trenucima nakratko, ali traje. Što reći? Je li dovoljno da jedne od najljepših uspomena koje pamtim da

posjedujem vezujem upravo s tim živahnim mjestom? Je li dovoljno to što je jednom adolescentu kao što sam ja knjižnica postala drugi dom, na određeni način? Je li dovoljna tvrdnja kad pukom

slučajnošću moje misli dolete na glazbeni odjel da svaki put ne mogu suzbiti onaj magični dobroćudni cerek u kutu svojih usana? Vežem to mjesto uz veličanstvenu glazbu koja nas sve spaja i

nauči kvaliteti. Branina podvala koja ostavlja dugoročni pečat i problem snalaženja među neiskusnim slušačima naviknutima na neartikulirane zvukove koje nazivaju glazbom. Ne mogu više niti

sjediti vani u miru jer kad čujem ,,muziku'' današnje generacije, prvo se naježim, a onda se izvijam kao jegulja pokušavajući pobjeći što dalje moguće dokle god to neuko naklapanje ne prestane

zasvagda. Za to krivim (ili se zahvaljujem na svoj osebujan način) Branimira. Naučiš mnogo stvari uz različite ljude. Sklopiš nova prijateljstva vrijedna čuvanja. Mogu slobodno istaknuti Tinu.

Nju isto krivim za jednu neoprostivu stvar. Spontano me natjerala da je nepovratno zavolim. Zamjeram joj to iz petnih žila ovih zadnjih par dana. Naime, vrckave i rudlave Tine moje više nema u

knjižnici i zbog toga neskriveno patim. Ovo je dakako otvoreni apel za stalno zaposlenje jer bez naše prpošne Tine knjižnica NIJE knjižnica! Naučila nas je mnogočemu. Što je najvažnije, poučila

me jednoj skromnosti i jednostavnosti kojoj istinski treba težiti, ali danas se od toga očigledno žustro bježi. Učinila je to nenametljivo, gotovo da nisam niti primijetila. Također, naučila me

nečemu što ću cijeniti dokle god živim. Naime, 'oni koji su viđeni kako plešu su smatrani ludima od strane onih koji nisu čuli glazbu'. Hvala ti.

Naravno, neizostavni dio knjižnice je njezina draga mentorica toplog srca. Teta Dajana (kako je još uvijek zovem) je prva uspomena koju vežem uz knjižnicu. Nadam se da joj je zbog

toga na neki suptilni i lijepi način drago. Za nju znam otkad znam za sebe. Uistinu mi je drago što sam se uspjela zbližiti sa svestranom osobom kao što je ona. Njoj također zahvaljujem za mnoge

promišljene savjete nabačene nesvjesno u svakodnevnom razgovoru. Možda niti sama nije svjesna koliko su značajne određene riječi koje sa smiješkom izgovori. Ali ja sam svjesna i zbog toga

sam također, na svoj svojstveni način, ponosna. Hvala i Vama. Sram bi me bilo da se uopće usudim izostaviti sve prijatelje, poznanike i prolaznike koje sam stekla u svojoj knjižničarskoj životnoj

epohi. Ne nužno oni koje sam dobrano upoznala i shvatila drage volje da svijet nije toliko mali i da nije vraški teško pronaći slične ljude koji te razumiju i cijene, već i oni različitih karaktera koji

samo nehajno prođu ostavljajući traljavi trag za sobom. Te sam također dužna spomenuti jer te nauče kako stvarno valja pamtiti da koliko god postoji ljudi toliko postoji i ćudi. Hvala i njima,

čudnom intonacijom okruženo.

Na kraju, da ne bi ispalo da se samo ponizno i ulizivački zahvaljujem, pokušat ću predočiti svoj dojam o tom magičnom mjestu. Knjižnica je za mene moj dom koji nisam spremna tako

lako zamijeniti. Tamo su ljudi koji me shvaćaju i valjda vole i ja volim njih. Nije malo reći da me to zdravo okružje promijenilo i nastavit će me mijenjati. Za deset godina ću im valjda do neba

biti u svevremenskom dugu. Jer stvorili su bolju osobu, vredniji život i time svjesno ili nesvjesno potaknuli tko zna koliko drugih života na drastičniju promjenu. Ne neznatnu, već drastičnu. I

znam, jednostavnom pukom ljudskošću znam, da su za to zaslužni upravo oni. Moderni heroji našeg suvremenog doba. Jer ako su promijenili na bolje osobu koja je ionako bila spremna

promijeniti svijet, koliko su humanosti spasili među ljudima?

I za kraj, knjižnica se vječito nadovezuje uz imenicu mir. Ja moju knjižnicu neću vezati uz mir kao mir. Neću niti vezati nemir, dapače! Nemir je nešto sasvim drugo izvan mojeg

konteksta. Vezat ću je uz mir, ali ne uz onakav kakav očekujete. Staložena atmosfera puna knjiških moljaca u zagrobnoj tišini. Ne! Mir neke druge vrste je mir moje (što mi je drago tako je

oslovljavati!) knjižnice. Mir stotine blještavih smjehova, mir tisuće plesnih umova, mir povišenih glasova. Mir stoljetnih duša napokon spojenih u savršen spokoj isprepleten s velebnom

skladnošću. Mir istih ljudi. Mir sličnih ljudi. Mir potpuno različitih ljudi. Uglavnom, mir. Mir neke sasvim druge vrste. Mir moje knjižnice.

Matea K.