PROGRAM MPŠVG: MARKETINŠKA PRIPREMA POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENIH PROIZVODA

PROJEKT: TRADICIJSKI PROIZVODI PARKA PRIRODE

LONJSKO POLJE I ZAŠTIĆENIH PODRUČJA SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE

NOSITELJ PROJEKTA: JAVNA USTANOVA PARK PRIRODE LONJSKO

POLJE IZRAĐIVAČ: „AGRARNO SAVJETOVANJE“ D.O.O

2

P R E D G O V O R

Javna ustanova Park prirode Lonjskog polje (JUPPLP) sudjelovala je na natječaju programa Ministartva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva „Marketinška priprema poljoprivredno_prehrambenih proizvoda“ i prijavila financiranje projekta pod nazivom „Tradicijski proizvodi Parka prirode Lonjsko polje i zaštićenih područja Sisačko-moslavačke županije“. Projekt je sa 30,16% sufinanciralo Njemačko društvo za tehničku suradnju (GTZ). Svrha projekta je sačuvati tradicijsku poljoprivrednu proizvodnju kako bi se omogućio održivi razvitak zaštićenog područja i osigurala egzistencija lokalnom stanovništvu. Voditelj projekta bila je gđa. Valerija Hima, stručna voditeljica u JUPPLP.

Istraživački rad na projektu JUPPLP povjeren je tvrtci Agrarno savjetovanje d.o.o. Na projektu su surađivali slijedeći eksperti: doc. dr. sc. Josip Juračak, dr. sc. Danijel Karolyi, doc. dr. sc. Dragan Bubalo, doc. dr. sc. Samir Kalit, Jerko Markovina, prof. psih., Željka Mesić, dipl. ing. te prof. dr. sc. Damir Kovačić, koji je bio voditelj istraživačkog tima.

Rad na projektu trajao je 300 dana. Održana je jedna radionica s lokalnim stanovništvom, udrugama i stručnjacima radi definiranja prioritetnih proizvoda tradicijske poljoprivrede. Potom su prikupljeni podaci o tradicijskoj tehnologiji proizvodnje odabranih proizvoda. Provedena je potrošačka anketa na uzorku od 400 kupaca proizvoda tradicijske poljoprivrede, te dubinska anketa sa 100 proizvođača proizvoda tradicijske poljoprivrede. Temeljem analize prikupljenih podataka predložene su mjere za poticanje proizvodnje i prodaje tradicijskih proizvoda na projektnom području.

3

S A D R Ž A J 1. UVOD................................................................................................5

1.1. Definiranje važnih pojmova i određivanje područja istraživanja ....................................................... 6 2. IDENTIFIKACIJA I ODABIR PROIZVODA............................................... 8

2.1. Identifikacija proizvoda...................................................................................................................... 8 2.2. Vrednovanje ideja............................................................................................................................... 9

3. OPIS PROIZVODNE TEHNOLOGIJE ODABRANIH PROIZVODA............... 12 3.1. Tradicijski proizvodi kolinja ............................................................................................................ 12 3.2. Sir od mlijeka s paše......................................................................................................................... 18 3.3. Proizvodi od konjskog mesa............................................................................................................. 21 3.4. Livadni med...................................................................................................................................... 25 3.5. Domaći kukuruz i grah kukuruzar .................................................................................................... 29

3.5.1. Kukuruzno brašno........................................................................................................................ 36 4. EKONOMSKO-ORGANIZACIJSKI MODELI PROIZVODA ......................... 37

4.1. Anketa gospodarstava s tradicijskim proizvodima ........................................................................... 37 4.2. Opća obilježja ispitivanih gospodarstava ......................................................................................... 37 4.3. Zastupljenost istraživanih proizvodnji.............................................................................................. 39 4.4. Proizvodnja tradicijskog sira ............................................................................................................ 40

4.4.1. Tehnološka obilježja proizvodnje sira ......................................................................................... 40 4.4.2. Proizvodno-ekonomski model za proizvodnju sira...................................................................... 43

4.5. Uzgoj konja za meso i mesne prerađevine ....................................................................................... 44 4.5.1. Tehnološka obilježja uzgoja konja za meso................................................................................. 44 4.5.2. Proizvodnja mesa i mesnih prerađevina na gospodarstvu............................................................ 45 4.5.3. Proizvodno ekonomski model za uzgoj konja ............................................................................. 45

4.6. Proizvodnja meda ............................................................................................................................. 46 4.6.1. Tehnološka obilježja proizvodnje meda ...................................................................................... 47 4.6.2. Proizvodno ekonomski model za proizvodnju meda ................................................................... 48

4.7. Proizvodnja kukuruza i kukuruznog brašna ..................................................................................... 50 4.7.1. Tehnološka obilježja proizvodnje kukuruza za brašno i brašna................................................... 50 4.7.2. Proizvodno-ekonomski model za proizvodnju brašna ................................................................. 51

4.8. Proizvodnja graha kukuruzara.......................................................................................................... 53 4.8.1. Tehnološka obilježja proizvodnje graha kukuruzara ................................................................... 53 4.8.2. Proizvodno-ekonomska obilježja proizvodnje graha kukuruzara ................................................ 54

4.9. Tradicijski proizvodi kolinja ............................................................................................................ 55 4.9.1. Tehnološka obilježja proizvodnje svinjskog mesa i prerađevina................................................. 56 4.9.2. Proizvodno-ekonomska obilježja proizvodnje tradicijskih proizvoda kolinja ............................. 56

4.10. Sumarni pregled rezultata i preporuke za daljnje aktivnosti............................................................. 57 5. MARKETING PROGRAM PROIZVODA.................................................. 60

5.1. Analiza tržišta................................................................................................................................... 60 5.2. Ciljno tržište ..................................................................................................................................... 61 5.3. Pozicioniranje proizvoda LP ............................................................................................................ 64 5.4. Mogućnost prodaje proizvoda LP..................................................................................................... 65 5.5. Marketing mix .................................................................................................................................. 67

5.5.1. Proizvod....................................................................................................................................... 67 5.5.2. Cijena........................................................................................................................................... 67 5.5.3. Distribucija .................................................................................................................................. 69 5.5.4. Promocija..................................................................................................................................... 69

6. SWOT ANALIZA ZA TRADICIJSKE PROIZVODE LONJSKOG POLJA......... 71 6.1. Lista elemenata za analizu snaga, slabosti, prigoda i prijetnji .......................................................... 71 6.2. Kompilacija elemenata ..................................................................................................................... 72 6.3. Konstrukcija SWOT matrice ............................................................................................................ 73

7. REALIZACIJA PROGRAMA ................................................................. 75 7.1. Prva faza realizacije.......................................................................................................................... 75 7.2. Pilot projekti ..................................................................................................................................... 75

4

7.2.1. Sir od mlijeka s paše.................................................................................................................... 76 Prerada na gospodarskom dvorištu.............................................................................................................. 76 7.2.2. Proizvodi tradicijskog kolinja...................................................................................................... 76 Prerada na gospodarskom dvorištu.............................................................................................................. 77 7.2.3. Tradicijski proizvodi od konja..................................................................................................... 77 Uslužna prerada ........................................................................................................................................... 77 7.2.4. Med.............................................................................................................................................. 78 Zajednička punionica meda ......................................................................................................................... 78 7.2.5. Domaći kukuruz i grah kukuruzar ............................................................................................... 78

7.3. Izgradnja turističkih kapaciteta......................................................................................................... 79 7.4. Tvrtka za marketing i menadžment proizvoda LP............................................................................ 79

8. PRIJEDLOG POTICAJNIH MJERA ZA REALIZACIJU PROGRAMA PROIZVODI LP

...................................................................................................... 80

9. PRILOZI ........................................................................................ 82

5

T R A D I C I J S K I P R O I Z V O D I P A R K A P R I R O D E L O N J S K O P O L J E I Z A Š T I Ć E N I H P O D R U Č J A S I S A Č K O - M O S L A V A Č K E Ž U P A N I J E

1. UVOD

Tradicionalna poljoprivredna proizvodnja predstavlja jedan od ključnih ekoloških procesa u Parku prirode Lonjsko polje, kao i u susjednim područjima Sisačko-moslavačke županije, koja jesu ili su predložena za zaštitu u kategoriji „zaštićeni krajolik“. Uz ekološku, tradicionalna poljoprivreda ima i gospodarsku važnosti. Autentični način obrade zemlje i proizvodi tradicionalne poljoprivrede ključne su turističke teme i jedna od temeljnih pretpostavki za razvitak turizma u promatranom području. Proizvodi tradicijske poljoprivrede, kroz povećanje njihove vrijednosti, mogu postati važan izvor dohotka i zaposlenosti za veliki broj seljačkih gospodarstava na području PPLP i susjednim zaštićenim područjima. Nadalje, važna je kulturna dimenzija ove proizvodnje, jer se na taj način čuva od zaborava tradicijska poljoprivreda i njeni proizvodi što jača identitet cijelog područja. Kroz stvaranje dohotka i zaposlenosti sprječava se iseljavanje dijela stanovništva. Konačno, ponuda ovih proizvoda može obogatiti domaće tržište hrane.

Tradicijska poljoprivredna proizvodnja organizirana je na seljačkim gospodarstvima. Najčešće se radi o malom opsegu proizvodnje, namijenjenom najčešće za osobne potrebe, te posebne prigode kao što su obiteljska slavlja, te narodne svetkovine i običaji. Tržna ponuda ovih proizvoda je vrlo ograničena.

Tradicijska poljoprivreda u LP i zaštićenom području SMŽ trenutno je ekonomski neisplativa, dugoročno neinteresantna, a te time i neodrživa. Da bi se lokalno stanovništvo zainteresiralo i dugoročno vezalo za ove proizvodnje, one moraju postati ekonomski atraktivnije. To je moguće kroz povećanje njihove tržne vrijednosti, odnosno kroz njihovu preradu i primjerenu pripremu za tržište, brendiranje i marketing.

Temeljni cilj ovog projekta je utvrditi mogućnosti i ograničenja proizvodnje i prodaje proizvoda tradicijske poljoprivrede na zaštićenim područjima Sisačko-moslavačke županije, s težištem na Park prirode Lonjsko polje, te predložiti mjere kojima će se poticati proizvodnja i prodaja ovih proizvoda. Jedna od ključnih zadaća ovog projekta bila je utvrditi: kako od proizvoda tradicijske poljoprivrede stvoriti proizvode veće vrijednosti.

U ovoj studiji opisuju se najvažniji nalazi rada na projektu. U drugom poglavlju opisuje se postupak identifikacije i odabira 5 proizvoda tradicijske poljoprivrede (skupina proizvoda) koji imaju perspektivu na tržištu i veći dohodovni potencijal. U trećem poglavlju daje se prikaz tradicijske tehnologije proizvodnje odabranih proizvoda. Četvrto poglavlje temelji se na rezultatima anketnog istraživanja na 100 poljoprivrednih proizvođača. Temeljem rezultata istraživanja predlažu se optimalni ekonomsko-organizacijski modeli za proizvodnju odabranih proizvoda. U petom poglavlju predlaže se marketing plan za proizvode LP. Šesto poglavlje donosi rezultate SWOT analize za tradicijske proizvode Lonjskog polja sa sažetim pregledom postojećeg stanja i mogućih strategija za budući razvitak. U sedmom poglavlju predlažu se modeli organizacije prerade, prodaje i marketinga proizvoda LP. U osmom poglavlju nalaze se prijedlozi mjera poljoprivredne politike za poticanje proizvodnje i prodaje tradicijskih proizvoda.

6

Ovaj projekt daje informacijsku podlogu za komercijalizaciju proizvoda tradicijske poljoprivrede kao proizvoda dodane vrijednosti. Slijedeći korak u oživotvorenju ove ideje je razvitak pilot projekata za odabrane proizvode. Ta faza zahtjeva puno veće organizacijske napore i financijska sredstva. Ključnu ulogu u tom procesu trebala bi preuzeti Javna ustanova PPLP uz potporu središnje Države i lokalne uprave.

1.1. Definiranje važnih pojmova i određivanje područja istraživanja

Proizvodi tradicijske poljoprivrede

Pojam proizvodi tradicijske poljoprivrede obuhvaća primarne poljodjelske proizvode koji se dobivaju tradicijskim postupcima obrade tla te tradicijske prerađevine. Primjerice to su domaći kukuruz i grah kukuruzar, proizvodnja povrća na povrtnjaku, proizvodnja starih sorta voća itd, a od prerađevina domaće rakije, kobasice, sirevi, prerađevine od voća i povrća itd.

Za ove proizvode često se koriste i drugi izrazi kao što su domaći i autohtoni proizvodi, a potrošači ih često poistovjećuju i s ekološkim, odnosno proizvodima integralne proizvodnje.

Za razliku od suvremene poljodjelske proizvodnje i prerade poljodjelskih proizvoda, tradicijska poljoprivreda se temelji na autentičnom načinu obrade zemlje, autohtonim biljnim sortama i pasminama domaćih životinja, puno više ljudskog rada, minimalnom korištenju kemijskih sredstava, domaćem sjemenu i sadnom materijalu, korištenju tradicijskih postupaka prerade te korištenju prirodnih začina i dodataka u procesu prerade primarnih poljoprivrednih proizvoda. Prinosi proizvoda tradicijske poljoprivrede su puno manji u odnosu na konvencionalnu poljoprivrednu proizvodnju, a proizvodnja prerađevina zahtijeva puno više vremena.

S druge strane proizvodi tradicijske poljoprivrede su ukusniji i cjenjeniji među potrošačima i najčešće se vežu za određenu regiju.

Proizvodi LP

Proizvodi LP su proizvodi tradicijske poljoprivrede, koji se proizvode na području Lonjskog polja i susjednim zaštićenim područjima, a koji su u okviru ovog projekta odabrani za komercijalizaciju. To su slijedeći proizvodi odnosno skupine proizvoda:

• Kravlji sir od mlijeka s paše - svježi sir, sušeni nedimljeni i sušeni dimljeni sir • Tradicijski proizvodi kolinja - suha svinjska kobasica, ljuta svinjska kobasica, obična

svinjska kobasica, češnjovka, tlačenica, krvavica, bijela kobasica, mast i čvarci, domaća suha slanina, vratina, buncek, šunka i lopatica

• Tradicijski proizvodi od konja – svježe konjsko meso, konjska kobasica, ždrebeća kobasica, miješana kobasica

• Med – med od metvice, livadni med, med od metvice, bagremov med • Domaći kukuruz i grah kukuruzar - brašno od bijelog kukuruza, brašno od žutog

kukuruza, grah kukuruzar

7

Područje istraživanja

Područje istraživanje bio je Park prirode Lonjsko polje i susjedna područja za koje je predviđena kategorija „zaštićeni krajolik“ – Odransko polje, rijeka Sunja sa mlinovima, dolina rijeke Kupe i Mokrički Lug, dolina rijeke Une, dolina Petrinjčice sa mlinovima, dolina potoka Utinje, dolina Gozdne i Brezovo polje. U studiji će se iz praktičnih razloga dalje, za područje istraživanja, koristiti izraz: Lonjsko polje i zaštićena područja.

8

2. IDENTIFIKACIJA I ODABIR PROIZVODA

2.1. Identifikacija proizvoda

Prva faza istraživanja sastojala se od prikupljanja informacija o tradicijskim proizvodima s područja Parka prirode Lonjsko polje i zaštićenim područjima Sisačko-moslavačke županije. Radni sastanak na navedenu temu održan je 13. prosinca 2006. godine u „Moslavačkoj kleti“ u Voloderu. Na sastanku su sudjelovali poljoprivredni proizvođači, savjetodavci, predstavnici grada Siska i PP Lonjsko polje.

Sudionici radnog sastanka, njih 11, bili su zamoljeni da sažeto iznesu prijedlog što više tradicijskih proizvode i/ili usluge s područja PP LP koje bi mogli biti konkurentni na tržištu.

Zabilježeni su slijedeći tradicijski proizvodi:

1. BELA DEVENICA

2. DOMAĆI PEKMEZ

3. KONJSKA SALAMA

4. KRAVLJI SIR

5. MED OD METVICE

6. MLADA JUNETINA

7. POSAVSKA ČEŠNJOVKA

8. POSAVSKA GUSKA I PATKA

9. PROIZVODI OD DOMAĆEG KUKURUZA

10. PROIZVODI OD LANA

11. PROIZVODI OD TRADICIJSKOG KONJA

12. PROIZVODI TRADICIJSKOG KOLINJA

13. RIJEČNA RIBA

14. ŠVICARSKI SIR

15. VOĆNE RAKIJE

9

2.2. Vrednovanje ideja

Vrednovanje ideja za tradicijske proizvode provedeno je prema dvije skupine kriterija: potencijal za komercijalizaciju i korisnost za seoski prostor. Potencijal za komercijalizaciju ocijenjen je temeljem slijedećih kriterija: izvornost proizvoda, kvaliteta proizvoda, prirodni uvjeti za proizvodnju, proizvodno iskustvo i poznavanje proizvodnje, iskustvo i znanje u organizaciji proizvodnje i prodaje te postojeća proizvodnja. Korisnost za seoski prostor ocijenjena je temeljem slijedećih kriterija: upošljavanje seljačkih gospodarstava, očuvanje okoliša, isplativost posla, vrijeme potrebno za pokretanje proizvodnje i prodaje te stvaranje imidža proizvodnog područja. U ocjenjivanju su korištene ocijene od 1 do 3 pri čemu je 1 značilo najmanja vrijednost kriterija, a tri najveća vrijednost kriterija. Primjerice, kod kriterija izvornost proizvoda ocjene su imale slijedeće značenje: 3 – velika izvornost (proizvod se veže uz uže područje PP LP); 2 – srednja izvornost (proizvod se veže za područje cijele županije); 1 – mala izvornost (proizvod se veže za područje više županija).

Vrednovanje predloženih ideja provela je ista ocjenjivačka skupina koja je dala ideje za tradicijske proizvode. Prema svakom ocjenjivačkom kriteriju izračunata je prosječna ocjena svih ispitanika. Potom su prosječne ocjene ponderirane (vagane) prema važnosti kriterija i to na slijedeći način:

Tablica 1 Kriteriji i ponderi za odabir najperspektivnijih

tradicijskih proizvoda

POTENCIJAL ZA KOMERCIJALIZACIJU PonderIzvornost proizvoda 3 Kvaliteta proizvoda 3 Prirodni uvjeti za proizvodnju 2 Proizvodno iskustvo i poznavanje proizvodnje 2 Iskustvo i znanje u organizaciji proizvodnje i prodaje

1

Postojeća proizvodnja 1 KORISNOST ZA SEOSKI PROSTOR Upošljavanje seljačkih gospodarstava 3 Očuvanje okoliša 3 Isplativost posla 2 Vrijeme potrebno za pokretane proizvodnje i prodaje

2

Stvaranje imidža proizvodnog područja 1

Tablica 2 Vrednovanje proizvoda prema potencijalu za komercijalizaciju

PROIZVODI OCJENA1 MED OD METVICE 5.17 2 KRAVLJI SIR 5.14 3 POSAVSKA GUSKA I PATKA 5.08

10

4 RIJEČNA RIBA 4.88 5 PROIZVODI OD TRADICIJSKOG KONJA 4.64 6 POSAVSKA ČEŠNJOVKA 4.52 7 PROIZVODI OD DOMAĆEG

KUKURUZA 4.50

8 MLADA JUNETINA 4.45 9 BELA DEVENICA 4.42 10 PROIZVODI TRADICIJSKOG KOLINJA 4.36 11 VOĆNE RAKIJE 4.35 12 DOMAĆI PEKMEZ 4.27 13 PROIZVODI OD LANA 4.18 14 ŠVICARSKI SIR 3.88 15 KONJSKA SALAMA 3.76

Zbrajanjem vaganih prosječnih ocjena dobiven je ukupan zbir bodova po pojedinom proizvodu. Rangiranjem proizvoda po broju bodova dobivena je konačna lista ocjenjenih proizvoda. Temeljem kriterija potencijal za komercijalizaciju odabrano je pet najperspektivnih tradicijskih proizvoda na području PP LP.

Odabrani proizvodi potom su vrednovani prema kriterijima korisnosti za seoski prostor i dobivena je konačna lista perspektivnih tradicijskih proizvoda Parka prirode Lonjsko polje.

Tablica 3 Vrednovanje proizvoda prema korisnosti za seoski prostor

Konačni odabir tradicijskih proizvoda

Analiza rezultata vrednovanih proizvoda pokazala je da u prvih 5 najperspektivnijih tradicijskih proizvoda nisu zastupljeni proizvodi tradicijskog kolinja, te proizvodi od domaćeg kukuruza i grah kuruzar. Stoga je Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje dala prijedlog za korekciju konačne liste perspektivnih tradicijskih proizvoda, u kojoj je posavska guska i patka zamijenjena proizvodima od domaćeg kukuruza i grah kuruzar, a riječna riba proizvodima tradicijskog kolinja.

Obrazloženje za to nalazi se u smjernicama poljoprivredne politike za zaštićena područja, koja potiče djelotvornu i konkurentnu poljoprivredu, ali koja se obavlja na način da štiti prirodne potencijale zemlje i uključuje autohtono i tradicijsko korištenje zemlje. Ovakav integrirani pristup gospodarenju osigurava očuvanje cjelovitosti područja i krajobraza, koji uključuje šume, pašnjake i maloparcelirane površine, kao dijela kulturnog krajolika. Upravo u cilju očuvanja maloparceliranih površina, smatra se poticajnim da na listi perspektivnih tradicijskih proizvoda budu proizvodi od domaćeg kukuruza i grah kuruzar, koji se

OCJENA 1 KRAVLJI SIR 5.64 2 POSAVSKA GUSKA I PATKA 5.53 3 PROIZVODI OD TRADICIJSKOG KONJA 5.35 4 MED OD METVICE 5.15 5 RIJEČNA RIBA 4.58

11

tradicionalno zajedno siju. Nadalje, obrazloženje za riječnu ribu koja je zamijenjena prozvodima tradicijskog kolinja, također se nalazi u obvezama JUPPLP kao ustanove koja upravlja područjem, koja promovira športski i tradicijski ribolov, a za gospodarski ribolov nema zakonsku osnovu. S obzirom na cilj projekta, zadaća je da se projektom obuhvate sve tradicijske komponente poljoprivredne proizvodnje (konjogojstvo, govedarstvo, svinjogojstvo, livade i maloparcelirane površine), kojom će se osigurati revitalizacija tradicionalne poljoprivredne proizvodnje i očuvanje vrijednosti područja, te smanjiti depopulacija malih seoskih gospodarstava.

Shodno tim preporukama napravljena je konačna lista proizvoda tradicijske poljoprivrede na području PP LP i ostalim zaštićenim područjima SMŽ. To su:

1. KRAVLJI SIR

2. KUKURUZ I GRAH KUKURUZAR

3. PROIZVODI OD TRADICIJSKOG KONJA

4. MED OD METVICE

5. TRADICIJSKI PROIZVODI KOLINJA

12

3. OPIS PROIZVODNE TEHNOLOGIJE ODABRANIH PROIZVODA

Za odabrane proizvode LP napravljen je opis proizvoda, kratki opis proizvodne tehnologije, proizvodi su fotografirani. Utvrđena su najveća ograničenja u proizvodnji i prodaji ovih proizvoda.

3.1. Tradicijski proizvodi kolinja

Na području Lonjskog polja tradicionalno se proizvode različiti mesni specijaliteti iz svinjskog mesa. Nekada, najraširenija pasmina svinja na ovom području bila je autohtona turopoljska pasmina svinja, koja se držala na otvorenom i iz čijeg mesa su se priređivali tradicionalne mesne prerađevine. Danas se ova pasmina zbog malobrojnosti i ugroženosti opstanka nalazi u programu državne zaštite te se za proizvodnju mesa i prerađevina najčešće koriste moderne bijele pasmine svinja, kao što su švedski i njemački landras i veliki jorkšir i njihovi križanci sa durokom.

Slika 1. Turopoljska svinja.

Uobičajeni domaći proizvodi kolinja su svježe i sušene kobasice, tlačenica, krvavice, čvarci te cjeloviti sušeni komadi mesa: vratina (¨buđola¨), leđa (¨kare¨ ili ¨karmenadla¨), lopatica, šunka, koljenice (¨buncek¨) i slanina (¨špek¨).

13

Slika 2. Tradicionalni proizvodi kolinja Lonjskog polja (Foto: D.Karolyi)

SUHA SVINJSKA KOBASICA

Kolinje i proizvodnja kobasica i drugih proizvoda odvijaju se sezonski u hladnom dijelu godine (studeni – veljača). Kao sirovina za proizvodnju suhomesnatih prerađevina najčešće se koriste starije utovljene krmače ili nerasti žive mase od 150 do 300 kg. Nerast se mora kastrati četiri mjeseca prije klanja.

Nakon klanja i klaoničke obrade, za proizvodnju kobasica odabire se najkvalitetnije meso sa dijelova butova, lopatica, leđa i rjeđe vrata. Meso se pažljivo čisti od vidljive masnoće i vezivno-tkivnih ovojnica i narezuje na manje komade (ca. 200 g) i ostavlja da se ocijedi i ohladi preko noći.

Za pripremu kobasica koristi se tvrda leđna slanina koja se dodaje u sastav nadjeva u količini od 10 % težine mesa. Slanina se nožem guli od kože, izrezuje na kockice veličine 4x4 mm do 5x5 mm, rasprostire u tankom sloju na pladnjevima i ostavlja na hladnom da se namrzne.

Ohlađeno i ocijeđeno meso melje se u mesoreznici kroz rezne ploče promjere rupa od 8 mm za grublje mišićne dijelove do 10 mm za finije mišićne dijelove. Ako se koristi i meso vratnog dijela ono se melje na veličinu 4 mm. Nadjev kobasica izrađuje se miješanjem usitnjenog mesa i slanine sa soli i začinima. Uz kuhinjsku može se koristiti i sol za salamurenje, dok se od začina koriste mljeveni crni papar te procijeđeni sok svježeg češnjaka. Nadjev se miješa se rukama do postizanje ravnomjernog rasporeda i dobre povezanosti svih sastojaka nadjeva (kada se nadjev lijepi za prste). Miješanjem se komadići mesa ne smiju gnječiti.

14

Izmiješani nadjeva puni se u pripremljena goveđa ili umjetna crijeva korištenjem punilice. Duljina nadjevenih kobasica iznosi oko 45 cm. Mogu se koristiti crijeva promjera od 30 do 55 mm, pa težina svježe nadjevene kobasice može varirati. Kod korištenja ovitaka promjera od 55 mm masa svježe nadjevene kobasice iznos oko 1 kg.

Nadjevene kobasice se uobičajeno povezuju na krajevima, vješaju na štapove i obješene bez međusobnog dodirivanja ostavljaju na hladnom preko noći da se ocijede i osuše po površini.

Idući dan se vješaju u pušnicu gdje se dime svaka 2 do 3 dana. Primjenjuje se hladno dimljenje dimom graba, bukve i voćarica uz uobičajenu proizvodnju dima u ložištu.

Kobasice ostaju u pušnici 30 dana, nakon čega se premještaju u zrionu na daljnje sušenje i zrenje. Proces zrenja kobasica najbolje se odvija u mikroklimatski stabilnim podrumskim prostorijama tradicionalnog zemljanog poda gdje je uobičajeno obrastanje površine kobasica plijesnima bijele boje. Proces zrenja traje minimalno 40 do 60 dana nakon čega su suhe kobasice prikladne za konzumaciju u sirovom stanju i poželjnih organoleptičkih svojstava. To je period kada kobasice izgube oko 45 % od početne mase

Slika 3. Tradicijske suhe kobasice Lonjskog polja od svinjskog (desno) i

konjskog (lijevo) mesa (Foto: D.Karolyi)

15

LJUTA SVINJSKA KOBASICA

Proizvodi se iz mesa lopatica, vrata i masnih mesnih obrezaka. Meso i mesni obresci narezuju se na kockice veličine 1,5 x 1,5 cm te ostavlja na hladnom da se ocijedi preko noći. Idućeg dana meso se nasoli, dodaju se začini: crvena ljuta i slatka začinska paprika, mljeveni češnjak, mljeveni bijeli papar i šećer, te se nadjev dobro rukama pomiješa. Tako pomiješan ostavlja se na hladnom do idućeg dana uz povremeno miješanje rukama.

Kobasica se nadjeva se u pripremljena tanka svinjska crijeva (promjer 20mm), povezuje i ostavlja da se prosuši jedan dan prije početka dimljenja. Ukupno se dimi 2 do 3 puta tijekom 7-10 dana nakon čega se kobasica nastavlja sušiti na zraku. Nakon 1 do 1,5 mjesec kobasica je spremna za narezivanje i konzumaciju.

OBIČNA SVINJSKA KOBASICA

Ovisno o ukusu uz manji dodatak ljute paprike na isti način proizvodi se svinjska kobasica umjerene ljutine.

ČEŠNJOVKA

Proizvodi se iz mesnih obrezaka, masnih dijelova mesa i grubljih mišića., koji se samelju kroz rezne ploče promjera 6 mm. U samljeveno meso dodaje se sol, mljeveni papar i češnjak. Nadjev se dobro promiješa i puni u pripremljena tanka svinjska crijeva. Po nadijevanje, češnjovka se odmah ili nakon kratkog dimljenja (2 dana) može koristiti u za kuhanje ili pečenje, ili se dalje suši 20-30 dana nakon čega se može konzumirati sirova.

TLAČENICA

Proizvode se iz obarina koje se kuhaju u većem kotlu. Kuhaju se glave, srca, kožice od slanina koja je rezana za mast te komadi mesa. Nakon kuhanja, obarine se hlade, čiste od kosti i hrskavica i krupnije narežu nožem. Potom se dobro izmiješaju uz dodatak soli i začina (češnjak, ljuta paprika, crni papar) i nadijevaju u pripremljen svinjski želudac ili umjetna crijeva. U nadjev se dodaje juhe u kojoj su se obarine kuhale ili želatina za vezanje. Nadjevene kobasice se vežu i ponovno se stavljaju u kotao da prokuhaju na laganoj vatri (10-tak min) a tijekom kuhanja bockaju se iglom da izađe suvišni zrak i tekućina. Ukoliko se koriste umjetna crijeva i dodaje želatina, kuhanje nije potrebno, već se tlačenice mogu odmah konzumirati. Nakon kuhanja se vade na čistu površini, prekriju čistom daskom i opterete tijekom hlađenja. Mogu se konzumirati odmah nakon hlađenja ili, češće nakon što se kratko podime (2 do 4 hladna dima). Treba ih konzumirati u kratkom roku a do uporabe držati na hladnom (4 do 8 ºC), tamnom i suhom.

KRVAVICE

Za proizvodnju tradicionalnih krvavica koriste se masniji dijelovi od glave, pluća, krvavi i oštećeni dijelovi mesa i kožice, koji se kuhaju u većem kotlu. Nakon kuhanja i hlađenja, obarine se melju u mesoreznici kroz rezne ploče promjera 4-5 mm. U usitnjenu masu dodaju se heljdina kaša, riža i krv te sol i začini: mljeveni crni papar, češnjak, crvena ljuta i slatka paprika. Nadjev se dobro izmiješa rukama i puni u pripremljena tanka svinjska crijeva promjera 20-30 mm. Nadjevene krvavice se vežu i potom kuhaju u vreloj, ne kipućoj vodi

16

kroz 10-tak minuta, nakon čega se vade na stol i ostavljaju da se ohlade. U tradicionalnoj gastronomiji uobičajeno se koriste pečene.

BIJELA KOBASICA

Proizvodi se iz svinjske potrbušine koja se izrezuje u trake širine 2-3 cm i duljine 20-tak cm. Izrezane trake se pomiješaju s soli, mljevenim crnim paprom i kukuruznim brašnom, te se rukama rahlo naguraju u pripremljeno debelo svinjsko crijevo. Krajevi crijeva se povežu, te se kobasice stavljaju u kipuću vodu kroz 2-3 minute. U tom vremenu brašno uslijed kuhanja nabubri i ispuni crijevo. Nabubrene kobasice vade se iz kotla i ostavljaju da se ohlade. Idućeg dana vješaju se u pušnicu da se kratko podime (1-2 ima), nakon čega su spremne za konzumaciju. Moraju se potrošiti u roku 2 do 3 tjedna.

MAST I ČVARCI

Mast i čvarci proizvode se na tradicionalni način topljenjem masnog tkiva u otvorenom kotlu. Za proizvodnju masti i čvaraka koristi se slanina bez kože, koja se narezuje na kocke veličine 2 x 2 do 3 x 3 cm. Narezano masno tkivo sipa se u kotao u koji se prethodno stavi malo mlijeka radi žućkaste boje čvaraka(1/2 l /60l) te se uz miješanje masa zagrijava, topi i gubi vlagu. U završnoj fazi topljenja dolazi do prženja čvaraka u otopljenoj masnoći što domaćoj masti daje prepoznatljivu aromu. Nakon toga čvarci se vade, odmah prešaju te razastrti hlade, a mast odljeva u posude za mast i hladi. Do potrošnje mast i čvarci čuvaju se na hladnom (do 10 ºC), tamnom i suhom.

SUŠENI CJELOVITI KOMADI MESA: DOMAĆA SUHA SLANINA, VRATINA, BUNCEK, ŠUNKA I LOPATICA

Uz kobasičarske trajne i kuhane proizvode, mast i čvarke, nakon kolinja tradicionalno se proizvode i salamureni sušeni cjeloviti komadi mesa-

Butovi i lopatice, koji se ne prerađuje u kobasičarske proizvode, koristi se za proizvodnju sušene šunke, odnosno lopatice. Također se sole vrat i trbušno-rebrani dio za slaninu. Prednje i stražnje kračice koriste se za proizvodnju suhog bunceka. Izdvojeni dugi leđni mišić koristi se za proizvodnju suhog karea. Nakon rasijecanja i obrade, butovi i ostalo meso u komadu salamure se smjesom soli za salamurenje i mljevenog crnog papra i slažu u velike plastične kace (150 do 300 l). Butovi se slažu prvi a zatim lopatice te manji komadi mesa (mišići, rebra, kračice, vrat). Na dnu kace nalazi se rešetka tako da se voda koju meso otpušta tijekom salamurenja nakuplja ispod mesa na dnu posude. Nakon 7 dana meso se vadi iz kace, uklanja se nakupljena tekućina, te se komadi mesa dosoljavaju i ponovno slažu u kacu. Isti postupak ponavlja se nakon 15-tak dana, pri čemu se nadosoljavaju samo veći komadi mesa. Nakon ukupno 30 dana iz salamure se vadi slanina i manji komadi: vratina i buncek dok šunke i lopatice ostaju u salamuri još 15-tak dan.

Slanina, bunceki, kare i vratina nakon suhog salamurenja odsoljavaju se u čistoj vodi kroz 12 h i potom ostavljaju da se ocijede i osuše. Sve komadi mesa zatim se površinski natrljaju smjesom sastavljenom iz soli, mljevenog crnog papra i ljute crvene začinske paprike. Vratina (buđola) se stavlja u pripremljena slijepa svinjska ili umjetna crijeva te mrežicu. Nakon toga meso se vješa u pušnicu gdje se hladno dimi tijekom narednih mjesec dana s ukupno 5-6 dimova. Slijedi sušenje u sušnici (tavan). Domaća slanina zrela je za konzumaciju već

17

nakon 40-tak dana, a suha vratina i kare, ovisno o veličini nakon 60-90 dana. Bunceki se uobičajeno se konzumiraju kuhani ili pečeni.

Šunke i lopatice suho se salamure oko 45 dana nakon čega se odsoljavaju u čistoj vodi (12 h) ili ispiru mlazom vode od ostataka salamure. Nakon što se šunke i lopatice ocijede i osuše, meso se površinski natrlja aromatskom smjesom (sol, papar, paprika). Nakon toga, šunke i lopatice se prešaju ispod daske (do 5 dana, ovisno o veličini) i vješaju u pušnicu. Lopatice i šunke dime se mjesec do mjesec i pol dana. Daljnje sušenje nastavlja se u sušnici do porasta vanjskih temperatura (> 15 ºC), kada se lopatice i šunke premještaju u podrumsku mikroklimatski stabilnu zrionu. Zrelost se postiže se ovisno o veličini komada, lopatice u prosijeku za 4-5 mjeseci, a šunke nakon godinu i više dana.

Slika 4. Domaća suha šunka Lonjskog polja (Foto: D.Karolyi).

18

3.2. Sir od mlijeka s paše

Mliječno govedarstvo na području Lonjskog polja počivalo je na velikim pašnjačkim površinama. Krave su se koncem dana vraćale na gospodarstva, a namuženo mlijeko koristilo se za prehranu i proizvodnju tradicijskog sira: svježeg i sušenog. Sir se u pravilu proizvodio za tržište i najčešće prodavao na tržnicama u obližnjim gradovima. Ovaj sir sa svojim senzorskim osobinama i kvalitetom je još i danas sačuvan kroz proizvodnju sira na pojedinim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima iako je njegova komercijalna važnost jako mala.

Sveži kravlji sir od mlijeka s paše proizvodi se spontanim zakiseljavanjem mlijeka djelovanjem prirodne populacije bakterija mliječno-kiselinske fermentacije. Svježe pomuženo toplo mlijeko ostavi se temperirano na sobnoj temperaturi (između 23 i 26 °C), zimi blizu peći, kako bi se proveo postupak zakiseljavanja, odnosno koagulacije. Nakon završenog postupka koagulacije koja traje oko 24 sata dobiva se meki, nježni gruš koji se izuzima kutljačom u tankim listićima i slaže u zagrijanu vodu na 50 °C. Listići plivaju u vrućoj vodi i na taj način se gruš učvršćuje te mu se smanjuje kiselost zbog izlaska kisele sirutke. Formirani listići se vade iz vode nakon nekoliko minuta i slažu u slojeve u perforirane kupolaste kalupe gdje se cijede slijedećih 24 sata. Prilikom slaganja listića dodaje se kuhinjska sol po želji u slojeve sira. Postupak proizvodnje svježeg sira završava cijeđenjem.

Slika 5. Svježi kravlji sir

Za sušeni sir često se rabi naziv „Preveli sir“, ili „Prevehli sir“. Sušeni sir proizvodi se iz svježeg sira postupkom sušenja i eventualno dimljenja. Sušenje svježeg sira na zraku traje od jedan do dva dana, te dimljenje na prirodnom dimu bukve u tradicionalnim pušnicama za dimljene mesa.

19

Sušeni sir je vjerojatno u povijesti nastao s ciljem produženja trajnosti svježeg sira i konzumiranja sireva tijekom zime. Tako se svježi sir u obliku «pogačica» nakon soljenja sušio u sirnicama na zraku (zimi iznad peći). Sirnice su izrađivane od prediva (danas konca ili špage) ili rjeđe od žice, promjera oko 40 cm (žičane su četvrtaste), na jedan ili dva kata. Nakon sušenja sir se eventualno jače ili slabije dimio, a potom zamatao u lanene krpe i pohranjivao u posebne škrinje na tavanu. Ovako spremljen mogao je ostati sačuvan i do godinu dana. Zbog duge tradicije i načina proizvodnje na spomenutim područjima Sušeni sir možemo svrstati u skupinu autohtonih hrvatskih sireva.

Sušeni sir nalik je na pogaču kupolastog izgleda. Može biti različitog promjera i visine. Najčešće mu je promjer između 14 i 16 cm, visine do 5 cm . Po površini vidljivi su tragovi perforacija kalupa koji mogu biti različitog reljefa ovisno od vrste kalupa. Dimljeni sir je boje starog zlata (žute do smeđe boje). Na presjeku sir ima vidljive rijetko raspoređene mehaničke očice te je izražena listićavost.

Slika 6. Sušenje sira u sirnici

Okus sira je ugodno kiseo i umjereno slan. Dimljena varijanta ima karakterističnu aromu po dimu dobivenu izgaranjem bukovog drveta.

Istraživanja provedena na sušenom siru pokazuju da sušeni sir po svom sastavu pripada skupini polutvrdih sireva različitog udjela masti u suhoj tvari sira (od malomasnih do punomasnih).

Polutvrdi, (dimljeni), sušeni, punomasni sir ima slijedeći kemijski sastav:

• Najmanje 45% masti u suhoj tvari sira • Najmanje 50% suhe tvari • Sadržaj bjelančevina: 20,5±3,5% • Sadržaj soli 2,1±0,4%

20

• Kiselost 4,5±0,2 pH jedinica • Masa 540±130 g

Slika 7. Izgled sušenog sira u dimljenoj i nedimljenoj varijanti

Slika 8. Presjek sušenog sira u dimljenoj i nedimljenoj varijanti

21

3.3. Proizvodi od konjskog mesa

Velike površine poplavnih i vlažnih travnjaka uz lijevu obalu rijeke Savu između Siska i Nove Gradiške od davnina su se koristile za ispašu stoke. Uz goveda i svinje, na tom području do današnjih dana sačuvala se i tradicija uzgoja posavskih konja.

Ova autohtona pasmina konja odlikuje se otpornošću i izdržljivošću te grla tijekom većeg dijela godine slobodno borave na otvorenim livadama Lonjskog i Mokrog polja. Nekada su se konji uglavnom koristili za rad, ali se i njihovo meso među lokalnim stanovništvom uobičajeno koristilo za prehranu. Danas se konji uglavnom uzgajaju za izvoz, poglavito na talijansko tržište, a Sisačko-moslavačka županija vodeća je po broju konja u Hrvatskoj. Iako u manjoj mjeri, običaj korištenje konjskog mesa za prehranu prisutan je i danas u selima Lonjskog Polja. Tako se od svježeg konjskog mesa priređuju lokalni specijaliteti kao što su ždrebeći i konjski gulaš te razne vrste odrezaka, dok se od prerađevina proizvode tradicionalne suhe konjske kobasice.

Slika 9. Posavski konj (Foto: Rus J., Haber F.)

22

KONJSKA KOBASICA

Tradicionalna konjska kobasica koja je izrađuje na ovom području je trajna fermentirana kobasica koja se proizvodi iz usitnjenog konjskog mesa i tvrde leđne slanine svinja, uz dodatak soli i mljevenog crnog papra i crvene ljute paprike.

Slika 10. Tradicionalne konjske kobasice Lonjskog polja (Foto: Karolyi D.)

Kao sirovina za proizvodnju konjskih kobasica koriste se grla oba spola u dobi od 2 do 3 godine starosti i starija, odnosno uobičajene završne mase između 500 i 700 kg. Kobasice se proizvode sezonski, tijekom hladnog dijela godine od studenog do veljače. Nakon klanja, iskrvarenja i rasijecanja trupa vrši se odabir dijelova mesa za preradu. Za proizvodnju kobasica koriste se najkvalitetniji dijelovi mesa:

• leđni dio (svi mišići osim pod-slabinskih mišića - ¨biftek¨) • lopatice (svi mišići, bez podlaktica) • butovi (svi mišići, bez potkoljenica)

Nakon rasijecanja, dijelovi mesa za preradu u kobasice nožem se pažljivo čiste od kostiju, vezivno-tkivnih ovojnica, krvnih žila, tetiva te masnog tkiva. Temeljito očišćeni mišići dijelovi narezuju nožem se na manje komade (200-250 g), razvrstavaju prema finoći i građi mišićnog tkiva, slažu u pletene košare od vrbova pruća te ostavljaju da se ocijede na hladnom. Osim konjskog mesa, za pripremu kobasica koristi se svinjska tvrda leđna slanina. Slanina se guli od kože, nožem izrezuje na kockice veličine 3x3 mm do 5x5 mm, rasprostire u tankom sloju na pladnjevima i ostavlja na hladnom da se namrzne.

23

Ohlađeno meso melje se u mesoreznici kroz rupe promjera 5 mm za finije mišićne dijelove, odnosno kroz rupe promjera 3 mm za grublje mišićne dijelove. Samljeveno meso se međusobno pomiješa te se dodaje namrznuta slanina u količini od 10 % mase mesa. Na usitnjeno meso i slaninu dodaju se kuhinjska sol i začini: mljeveni crni papar i začinska crvena ljuta paprika .

Sastojci nadjeva rukama miješaju dok se ne postigne ravnomjerni raspored i dobra povezanost svih sastojaka nadjeva. Ovako pripremljeni nadjev ostavlja se da odstoji preko noći na hladnom.

Slika 11. Priprema nadjeva konjskih kobasica (Foto: Kovačić D.)

Nadjev se puni u prirodna konjska crijeva ili češće u umjetne ovitke promjera 40-45 mm. Težina svježe nadjevenih kobasica uobičajeno se kreće od 600 - 800 g. Kod uporabe prirodnih konjskih crijeva, nadjevena kobasica se vezuje ZV. ¨moslavačkim vezom¨, kod kojeg se težina kobasice pri vješanju ravnomjernije raspoređuje. Kod uporabe umjetnih ovitaka vezivanje kobasice je uobičajeno. Po vezivanju kobasice se vješaju na drvene motke tako da se međusobno ne dodiruju i prenašaju se u pušnicu.

24

Slika 12. Miješanje nadjeva konjskih kobasica (Foto: Kovačić D.)

S dimljenjem se započinje sutradan. Primjenjuje se uobičajeni način hladnog dimljenja, a kao sirovina za proizvodnju dima koriste se cjepanice graba, bukve i voćarica. Kobasice se dime tijekom 20-30 dana. Obično se loži svakog trećeg - četvrtog dana, odnosno ukupno 5 do 6 dimova. Tijekom ove faze kobasice postepeno fermentiraju i gube vlagu.

Slika 13. Nadjevene konjske kobasice (Foto: Kovačić D.)

25

Slika 14. Izgled presjeka zrelih konjskih kobasica (Foto: Karolyi D.)

Nakon završenog dimljenja, kobasice se premještaju na zrenje u mikroklimatski stabilne podrumske prostorije temperature 15 do 18 °C. Zrenje traje oko tri mjeseca tijekom kojih se postiže karakterističan okus i aroma te mikrobiološka stabilnost i održivost kobasica. Od nadijevanja do optimalne zrelosti proizvoda potrebna su oko 4 mjeseca uz prosječni težinski kalo od oko 30 %.

ŽDREBEĆA KOBASICA

Za proizvodnju ždrebećih kobasica koriste se grla oba spola starosti do godine dana a tehnologija proizvodnje jednaka je kao i u proizvodnji konjskih kobasica.

MIJEŠANA KOBASICA

Proizvodi se prema gore opisanoj tehnologiji iz mješavine konjskog i svinjskog mesa u omjeru 70 : 30.

3.4. Livadni med

Na području parka prirode Lonjsko polje do sada je zabilježeno 550 vrsta biljnih vrsta razvrstane u 95 porodica. Biljni je svijet bogat i raznolik i pripada različitim tipovima vegetacija kao što su: šume, poplavni pašnjaci i livade. Znatan dio poplavnih površina koje nisu pokrivene šumom čine vlažne livade i pašnjaci, a zauzimaju površinu od cca 10.000 ha.

U procesu nastanka meda uz kvalitetnu pasminu pčele, zatim čovjeka, koji će proizvod pripremiti za tržište, prirodni je potencijal određenog područja od velikog značaja. Tu se prije svega misli na floristički sastav i klimatske uvjete, koji uvelike utječu na varijabilnost meda.

26

Najvažniji preduvjeti za postavljanje pčelinjaka na određenoj lokaciji svakako je postojanje dostatnih pašnih resursa. Smatra se da pčele lete 3 do 4 km od pčelinjaka. Stoga okruženje u navedenom promjeru mora biti bogato medonosnim biljem kako bi pčele mogle proizvesti viškove meda za pčelara, a pri tome se normalno razvijati.

Osim medonosnog bilja s kojih pčele skupljaju nektar navedeno područje mora imati i biljke s kojih pčele skupljaju isključivo pelud. Pelud je za pčele bjelančevinasta komponenta hrane i o njegovoj količini izravno ovisi razvoj pčelinje zajednice.

Prema djelomično obavljenim florističkim opažanjima na području Parka postoje izvori, kako nektarne, tako i peludne paše. Od rano proljetne peludne paše ima lijeske (Corylus avellana), drijena (Cornus mas), johe (Alnus glutinosa), jaglaca (Primula vulgaris) i ostalih proljetnica zanimljivim pčelama. Svakako treba istaknuti da zbog vlažnosti terena područje Parka obiluje različitim vrstama vrba (Salix spp.) koje predstavljaju snažnu ranoproljetnu, kako nektarnu, tako i peludnu pašu. Značajne površine pod maslačkom (Tarxacum officinale) predstavljaju slijedeću pašu s kojih pčele mogu skupiti znakovite količine nektara i peluda. U istom razdoblju cvjetaju različite vrste mrtvih kopriva (Lamium spp.), zatim biljne vrste roda Prunus, te jasen (Fraxinus spp.) i hrasta (Quercus spp.), s kojeg pčele skupljaju obilje peluda. Osim peludne paše s hrasta pojedinih je godina moguća i pojava medljike.

Nadalje slijedi veliki broj livadnog medonosnog bilja s kojih pčele također mogu skupiti značajne količine nektara, koje karakterizira livadni med. Od livadnih vrsta najznačajnije su: crvena djetelina (Trifolium pratense), bijela djetelina (Trifolium repens), smiljkita (Lotus corniculatus), dunjica (Medicago lupulina), osjak (Cirsium spp.), različak (Centaurea spp.), vodopija (Cichorium intybus), divlja mrkva (Daucus carota). U posljednjem dijelu pčelarske sezone (srpnju, kolovozu i rujnu) svakako treba izdvojiti metvicu (Mentha spp.) Područje Parka, sa svojim klimatsko - zemljopisnim uvjetima, predstavlja jedinstveno područje obzirom na sastojine metvice (Mentha spp.) na razini Republike Hrvatske. Na području Parka zastupljene su vrste vodena metvica (Mentha aquatica L.) i mirisna metvica (Mentha pulegium L.), te sporadično ostale vrste i varijeteti roda Mentha. U navedenom razdoblju zanimljive za pčelarenje su još purpurna vrbica (Lythrum salicaria L.), velika zlatnica (Solidago gigantea) i bršljan (Hedera helix). Iz svega navedenog vidljivo je da je na području Parka moguće stacionirano pčelariti, jer je raspored medonosne flore kroz pčelarsku sezonu zadovoljavajući glede nektarne i peludne paše.

Vodena je metvica trajnica visoka 20-80 cm. Listovi su jajasto eliptični i nazubljeni. Stabljika je dlakava, obično crvenkaste boje. Cvjetovi su skupljeni u svijetloljubičaste ili svijetlo ružičaste odozgo okruglaste cvatove, a razvijaju se od srpnja do listopada.

27

Slika 15. Vodena metvica u cvatu

Mirisna je metvica trajnica iz koje iz višegodišnjeg korijena izraste po više zeljastih stabljika do 50 cm visokih. Listovi su nasuprotno smješteni, usko jajasti i na rubovima malo nazubljeni. U gornjoj polovici stabljike, u pazušcima listova, smješteni su plavi ili ljubičasti cvjetovi u obliku pršljenastih cvati. Kao i prethodna vrsta cvijeta od srpnja do listopada. Cvatnja traje oko 20 do 30 dana.

Slika 16. Mirisna metvica u cvatu

Metvica, kao i sve druge barske biljke, zahtjeva za medenje veliku toplinu. Izjutra počne mediti tek poslije 9 sati. Najbolje medi kad su noći tople, jutra rosna, a danju temperatura od 26 do 33 oC. Ako metvica počne cvjetati u prvoj polovici srpanja, može dati bolju pašu nego kad cvjeta u kolovozu, kad su noći duže a dani kraći. Najčešće se vrca 10 -15 kg meda po košnici. Smatra se da je na metvici dobra paša kad pčele skupe jedno vrcanje i zimnicu.

Prema dostupnoj literaturi o uniflornim medovima Europe, med od metvice spada u rijetke vrste. Za utvrđivanje uniflornosti, osim organoleptičkih odlika i nekih fizikalno–kemijskih parametara od velikog su značenja melisopalinološke odlike meda.

Postotak se peluda metvice prema literaturnim podacima kreće od 20 do 50 %. Također, dvogodišnjim se praćenjem, uzoraka s ocjenjivanja meda Sisačko-moslavačke županije peludni spektar kretao od 19 do 67 %. U analiziranim je uzorcima utvrđeno ukupno 26 biljnih vrsta. Uz glavnu, prateće su bile sljedeće biljne vrste: amorfa (Amorpha fruticosa),

28

zlatošipka (Solidago spp.), različak (Centaurea spp.) i smiljkita (Lotus corniculatus), dok su ostale biljne vrste bile sporadično zastupljene.

Pojedinih godina, zbog nepovoljnih uvjeta za medenje metvice, do izražaja dolaze konkurentne biljne vrste, koje cvjetaju u isto vrijeme. Stoga je potrebito naglasiti da svake godine nije moguće dobiti zadovoljavajuću uniflornost metvičinog meda. No s pčelarskog stajališta svakako je područje Parka zanimljivo jer zbog medonosne flore koja tu raste osigurava zadovoljavajuće, kako prinose, tako i osebujnost s jedne strane multiflornog (livadnog) meda, ako prevladavaju livadne medonosne biljne vrste ili s druge strane multiflornog (cvjetnog) meda u slučaju da se peludnom analizom ustanovi nedovoljan postotak livadnih biljnih vrsta na uštrb grmolikih i drvenastih biljnih vrsta.

Med je tamnocrvenkast. Vrlo je jakog mirisa i oštro slatko-kiselkastog okusa.

Od fizikalno-kemijskih parametara izdvajaju se sadržaj prolina (95 mg/100 g) i kalija (245 ppm) s relativno visokim vrijednostima, kao i prisutnost viših šećera rafinoze i naročito melecitoze.

Za pčelarenje najpogodnijom su se pokazale košnice, tipa nastavljače. Zajednice se u njima vrlo lako razmnožavaju umjetnim rojenjem. Pošto su im nastavci jednakih dimenzija, svaki nastavak može biti ili plodište ili medište, već prema potrebi. Jednostavne su za proizvodnju, a i pitanja prihranjivanja, seljenja, kao i drugih zahtjeva koji se postavljaju u suvremenom pčelarenju riješena su na zadovoljavajući način. Jedna od najhitnijih osobina ove košnice je što joj se zapremina može lako povećati jednostavnim dodavanjem nastavaka s okvirima izgrađenog saća, jer, za razliku od drugih vrsta košnica gdje se manipulira okvirima, u košnicama nastavljačama se potrebni zahvati obavljaju nastavcima. Osim košnica nastavljača u Hrvatskoj se zbog određenih prednosti, prije svega transporta, kod određenog broja pčelara zadržala košnica tipa lisnjača. Iako ovaj tip košnice ima određene nedostatke moguće je određenim tehnološkim zahvatima, koji zahtijevaju više radnih sati, također proizvesti sortni med.

Općenito pravilo za sve paše vrijedi da je potrebno u proizvodnim zajednicama osigurati što više pčela skupljačica. Pčelinje bi zajednice u trenutku početka cvatnje metvice trebale biti dovoljno snažne da zaposjedaju tri nastavka, tako da prva dva nastavaka čine plodište, a treći nastavak, koji je odijeljen matičnom rešetkom, predstavlja medište. Da bi se osigurala proizvodnja uniflornog meda, pripremljenim bi košnicama trebao biti odstranjen med iz prethodnih paša.

29

Slika 17. Cvijetni med

Kad su zadovoljeni uvjeti koji ukazuju na zrelost meda, pristupa se oduzimanju okvira. Najčešće se kod oduzimanja okvira pčele stresu u prazni nastavak, koji je smješten iznad plodišta, pomoću pčelarske četke ili u za to specijalno izrađen sipaonik. Također, moguće je olakšati i ubrzati rad kod oduzimanja okvira s medom, tzv. bježalicom, napravom koja pčele udalji iz punih medišta za otprilike 24 sata ili korištenjem naprave pomoću koje se strujom zraka istjeruju pčele iz medišta.

Nektar unesen u stanice saća još nije zreo med. U košnici se događa zrioba nektara, a da je med zreo za vrcanje potrebno je da je saće s medom poklopljeno 50 - 75% s obje strane okvira.

Da bi se med koji je poklopljen voštanim poklopcem mogao izvrcati, potrebno ga je prethodno otklopiti. Ovisno o radnoj snazi i broju košnica (do 100) ova se radnja može obavljati pomoću vilica ili noža za otklapanje mednih poklopaca. Osim vilica, potrebno je osigurati i korito sa stalkom nad kojim se provodi otklapanje mednih okvira.

Med se vrca na način da se otklopljeno saće s medom stavi u koš vrcaljke koji se okreće oko svoje osi, a med djelovanjem centrifugalne sile izlazi iz saća. Izvrcani med pada na okomite stjenke vrcaljke, zatim curi niz stjenke na dno odakle se ispušta na slavinu.

Osim meda, kao glavnog proizvoda, postojeća i potencijalna obiteljska gospodarstva koja gravitiraju Parku mogu proizvesti i određene količine ostalih pčelinjih proizvoda, kao što su pčelinji vosak, pelud i propolis. Od kojih pelud i propolis, nakon dugo vremena zanemarivanih i potcjenjenih, kao sporednih proizvoda u košnici, dobivaju značajnije mjesto u paleti pčelinjih proizvoda, koje po svojim odlikama svakako zaslužuju.

3.5. Domaći kukuruz i grah kukuruzar

Kukuruz je najraširenija žitarica na obradivim površinama Lonjskog polja i okolice. Oduvijek se najvećim dijelom koristio za hranidbu stoke, ali su se određene količine koristile i za ljudsku prehranu. Razvitkom tehnologije i uvođenjem hibrida u sjetvu, stare sorte kukuruza zadržavaju se uglavnom za ishranu ljudi. U početku se siju pretežito bijele sorte, a s vremenom se sve više koriste i žute.

30

Tradicijski se na širem području posavine grah sije kao međuusjev. S pojavom hibrida kukuruza, grah se rijetko usijava u sortne kukuruze, jer su hibridi daleko otporniji na polijeganje. Stare sorte graha uspijevaju u zajednici s kukuruzom, pa su tako u jesensko vrijeme gospodarstva uspijevala namaknuti dohodak iz dva izvora s iste površine. S vremenom se proizvodnja graha smanjuje, a tržni viškovi se mogu naći samo na malom broju gospodarstava.

U današnjoj proizvodnji kukuruza i graha nastoji se primijeniti agrotehnika koja će s manje uloženog rada i sredstava dati zadovoljavajući prirod u kvantiteti i kvaliteti. Tradicijski kukuruz i grah najviše se proizvode za vlastite potrebe, pa se ne ustraje na visokim prirodima. Stoga su prinosi niži nego u proizvodnji merkantilnog kukuruza za stoku ili u komercijalnoj proizvodnji graha, unatoč istovjetnim prirodnim uvjetima.

PLODORED

Za kukuruz se kaže da je tolerantan na uzgoj u monokulturi ili uzgoj u užem plodoredu od drugih žitarica, ali će pri uzgoju u plodoredu dati veći prinos, tim veći što je veći vremenski razmak u kojem vraćamo kukuruz na istu površinu. Posebno je to važno ako imamo međuusjev u kukuruzu, pa se u pravilu grah s kukuruzom nikad ne sije u monokulturi, odnosno dvije sezone zaredom. Uzgoj u plodoredu bolje koristi potencijalnu plodnost tla, smanjuje se napad biljnih bolesti, štetnika i korova. Dobre pretkulture su jednogodišnje i višegodišnje leguminoze, krumpir, uljana repica i suncokret. Ipak, najčešće se kukuruz, kao i kukuruz s grahom, sije iza strnih žitarica.

OBRADA TLA

Priprema tla za sjetvu kukuruza i kukuruza s grahom je istovjetna. Grah se usijava kao međuusjev na površinama koje su primarno namijenjene kukuruzu. Stoga nema razlike u pripremi bez obzira je li se radi samo o kukuruzu ili o kukuruzu i grahu.

Kukuruz je jara kultura pa se obrada tla vrši prema sustavu jare kulture. Vrijeme, načini i dubina obrade i broj operacija ovisi i o pretkulturi i o vrsti tla. Važnu ulogu igraju i vremenski uvjeti, koji često otežavaju jesensku obradu, pa se priprema tla odvija u potpunosti u proljeće.

Pravilo je da se, osim na lakim pjeskovitim tlima i na nagnutim terenima gdje prijeti opasnost od erozije, tlo ore na jesen, jer se na taj način ostvaruju uvjeti za normalan rast i razvoj kukuruza. Oranjem u proljeće se ne može postići dovoljno rastresit sloj za razvoj krojena i ujedno čvrsti sjetveni sloj u kojem se klijanje i nicanje brzo odvija, te dolazi do redukcije sklopa koja uzrokuje dodatnu zakorovljenost i smanjenje prinosa. Također, oranjem na jesen povećava se količina akumulirane oborinske vode koju kukuruz koristi u ljetnom razdoblju kad mu je najpotrebnija za razvoj klipa i zrna.

Najpovoljniji trenutak obrade je kada je tlo umjereno vlažno i ne lijepi se, sve osim toga je manje povoljno ili povoljno. Najpovoljnija brzina oranja je oko 7 km/h, dok brzina manja od 4 km/h ne osigurava niti dovoljnu učinkovitost, a niti dovoljnu kvalitetu.

Dobra priprema za sjetvu kukuruza osigurava meki pokrivač kako bi doticaj s vlagom bio dobar, stalan i rahli pokrov kako bi nicanje bilo lako i brzo.

31

GNOJIDBA

Gnojidbom dodajemo tvari koje povoljno djeluju na proizvodne sposobnosti tla. Količina unesenih gnojiva ovisi o: plodnosti tla, efektivnoj plodnosti, količini humusa u tlu, planiranom prinosu, tipu tla, žetvenim ostacima i o produženom djelovanju gnojiva danih pod predkulturu.

Gnojidba se prema vremenu provedbe i zadacima dijeli na:

1) osnovnu gnojidbu

2) dopunsku gnojidbu

Kukuruz ima veliki proizvodni potencijal, pa da bi se taj potencijal iskoristio, trebaju se gnojidbom osigurati sva potrebna hranjiva i to u dovoljnoj količini. Posebno to vrijedi ako u njega usijavamo međuusjev. Da bi na srednje plodnim tlima postigli visoke prirode, treba gnojidbom unijeti 150-200kg N, 120-130 kg P2O5 i od 130-150 kg K2O.

U dopunskoj i startnoj gnojidbi koriste se formulacije s izjednačenim odnosom hranjiva, a u prihrani se koriste čista dušična gnojiva. Startna gnojidba se vrši zajedno sa sjetvom tako da ulagači gnojiva postavljaju gnojiva na udaljenosti od 5-8 cm u stranu od sjemena i oko 3-5 cm ispod sjemena.

Na plodnim tlima prihrana može i izostati, dok se na slabije plodnim, nagnutim i propusnim tlima prihrana obavlja i u 2 navrata. Prva prihrana je u vrijeme kad je kukuruz oblikovao 4-5 listova, a to je vrijeme kad se oblikuju vegetativni i generativni organi, pa biljci treba osigurati dovoljno hranjiva. Druga prihrana se obavlja u fazi 7-9 listova, tad se završava rast generativnih organa i slijedi intenzivni porast vegetativnih organa. Moguće je izvesti i treću prihranu pred samo metličanje ili u početku metličanja. Tom prihranom možemo poboljšati cvatnju, oplodnju i nalijevanje zrna.

Što se tiče kukuruza s grahom kao međuusjevom, rast loze graha otežava međurednu obradu, pa se strojno može obaviti samo jedna prihrana. Premda stroj može prekinuti lozu graha, ona često za sobom povlači i lomi stabljike kukuruza. Ako se i odluči za drugu prihranu, proizvođač je može obaviti ručno u nasadu kukuruza s grahom.

Gnojidba stajskim gnojem poboljšava hranjiva svojstva i strukturu tla. Gospodarstva koja raspolažu sa stajskim gnojem mogu u godini korištenja umanjiti količinu mineralnog gnoja, ovisno o ukupnoj količini utrošenog stajskog gnoja. Stajski gnoj treba se primjenjivati nakon zrenja, a njegovo djelovanje je višegodišnje, pa se njime ista parcela gnoji svakih 2-3 godine.

SJETVA

Za sjetvu valja koristiti deklarirano sjeme jer jedino tako možemo postići dobre i kvalitetne prirode. Sjeme mora biti sortno čisto, visoke kategorije, što veće klijavosti i energije klijanja, mora biti zdravo i neoštećeno. Sjeme u doradi mora biti zaštićeno od bolesti. Za sjetvu je najbolje upotrijebiti certificirano sjeme iz ekološkog uzgoja. Ukoliko sijemo vlastito sjeme, treba dobro provjeriti da li je zdravo, i obavezno pri sjetvi količinu sjemena povećati za 20% kako bi dobili odgovarajući sklop. Isto vrijedi za sjeme kukuruza i za sjeme graha.

32

Prilikom sjetve sjemena treba voditi računa o:

1) čistoći sjemena

2) klijavost

3) energija klijanja

4) vlaga

5) masa 1000 zrna

6) hektolitarska težina

7) boja

8) miris

9) sjaj sjemena

Kod sjetve kukuruza razmak između redova najčešće iznosi 70 cm, a za postizanje željenog sklopa podešava se razmak zrna u redu. Ako je tlo na kojem se provodi sjetva po svom mehaničkom sastavu teže i hladnije , preporučuje se plića sjetva (3 do 4 cm), dok na lakšim tlima sa manje vlage sjetva će biti dublja (6-8 cm). Vrlo često kao posljedica nejednoličnosti dubine sjetve, nakon nicanja kukuruza sklopovi su loši i to zbog toga jer dubina sjetve nije prilagođena vremenskim prilikama i tipu tla.

33

Slika 17. Domaći kukuruz

Ovisno o konstrukciji sijaćih aparata, sijačice kojima se obavlja sjetva kukuruza mogu biti:

• mehaničke i • pneumatske

Mehaničke sijačice OLT-SKPO, SKPR, SKPT i MSK u principu su iste po načinu izdvajanja sjemena, njegova provođenja i ulaganja u tlo. S obzirom na to da se najčešće sije nekalibrirano sjeme, sijačica samo u početku rada sije dobro. Uvjeti koje treba ostvarit za dobru kvalitetu sjetve mehaničkom sijačicom su:

• odabrati odgovarajuće sjetvene ploče prema dimenzijama frakcije sjemena koje se sije, tako da promjer otvora na ploči bude veći za 0,5 mm od najveće dimenzije zrna sjemena te frakcije,

• podesiti međuredni razmak na vrhovima ulagača sjemena, • podesiti razmak u redu prema željenom sklopu, • podesiti dubinu sjetve prema uvjetima sjetve, • podesiti markere.

34

Za strojnu sjetvu graha sijačica se mora prilagoditi ugradnjom dodatnog ulagača sjemena. Uglavnom proizvođači graha koriste mehaničke sijačice na kojima dodaju cijev za sjetvu graha, koja završava u polagaču zrna kukuruza. Na sijačicu se također postavlja stajalište za sijača koji ručno spušta sjeme graha u cijevi za svaki red. Jedan sijač opslužuje dva reda, pa su tako za četverorednu sijačicu potrebna dva sijača.

SUZBIJANJE KOROVA

Kod obrade tla i sjetve nema veće razlike između usjeva kukuruza i usjeva kukuruza s grahom. Međutim, grah u međuusjevu otežava suzbijanje korova jer ne dozvoljava primjenu uobičajenih herbicida. Premda postoje herbicidi koji se bez štetnih posljedica mogu primijeniti na međuusjev graha u kukuruzu, njihovo je djelovanje često nedovoljno, pa je potrebno i mehaničko suzbijanje korova.

Suzbijanje korova je agrotehnički zahvat mjere njege. Korovi oduzimaju vegetacijski prostor, hranu, vodu i svijetlo, povećavaju mogućnost razvoja bolesti i napad štetnika.

Kako je izravno suzbijanje korova u međuusjevu otežano, preporučljivo je primjenjivati indirektne mjere zaštite protiv korova u kukuruzu, a to su:

- pravilan plodored,

- dopunska obrada prije sjetve (sjetvospremač, drljača, štrigl) i

- pravovremena sjetva i kvaliteta sjemena radi brzog porasta.

BERBA

U berbu kukuruza treba krenuti pravovremeno, jer svako kašnjenje smanjuje prinos. Uz to, kasni rokovi znače i veću vjerojatnost kiša i otežane uvjete za prijevoz i rad na parceli. U odloženoj žetvi/berbi može biti i šteta od miševa, ptica, tuče i polijeganja stabljike. Grah je osjetljiviji od kukuruza što se tiče kašnjenja berbe, pa dolazi i do većih gubitaka.

Domaće sorte kukuruza za preradu u brašno preporuča se brati u klipu. Na taj način kukuruz se bere s nižim postotkom vlage, a zrno se oštećuje u znatno manjoj mjeri, što je važno za naknadnu preradu. Nakon berbe ipak je potrebno prosušivanje klipa, radi lakšeg odvajanja zrna za brašno.

35

Slika 18. Grah kukuruze

Kukuruz s međuusjevom graha se bere nakon berbe graha. Grah se bere ručno, a kukuruz se nakon toga može brati strojno, bilo u zrnu ili u klipu. Obrani grah je nakon berbe djelomično vlažan i preporuča ga se prosušiti. Grah se suši u mahunama u suhom i prozračnom prostoru. Prosušeni grah može se trijebiti ručno ili strojno. Za veće količine nužno je strojno trijebljenje ili vršenje.

Prinos kukuruza od domaćih sorti je od 3 do 5 tona po hektaru. Problem je kod domaćih sorti slaba stabljika sklona polijeganju, a posebno ako se radi o visokoj stabljici. Kako se radi o sorti, visine i bujnost stabljika su vrlo različite u nasadu, pa one više često polegnu.

Što se tiče graha kukuruzara, ako se postignu zadovoljavajući uvjeti, prinos može iznositi 1 tonu po hektaru. U takvom usjevu, prinosi kukuruza mogu biti nešto niži.

36

3.5.1. Kukuruzno brašno

Kukuruz za brašno tradicijski se melje u mlinovima s mlinskim kamenjem. U prošlosti su česti bili mlinovi vodeničari, a s dolaskom električne energije u sela mlinovi se sele na kopno i pokreću ih elektromotori.

Kvaliteta kukuruzno brašna ovisi o više čimbenika, a najvažniji su:

• kvaliteta zrna kukuruza • brzina meljave • granulacija i • stanje mlinskog kamena.

Suvremena tehnologija prerade odvija se u mlinovima većih kapaciteta, premda je posljednjih 10-15 godina osnovano i više privatnih manjih mlinova.

Kukuruzno brašno se na seljačkim gospodarstvima najvećim dijelom koristilo za kruh i žgance (palentu). Većina kućanstava, posebno imućnijih, imala je krušne peći u kojima se kruh pekao za 3 i više dana unaprijed. Osim kukuruznog brašna, za kruh se koristi i mješavina s pšeničnim brašnom, a posebice za blagdane ili proslave. Žganci se u ovom području kuhaju tvrdo i često poslužuju oblikovani kao žličnjaci. Jedu se preliveni sa svinjskom masti s prepečenom slaninom izrezanom na kockice, zatim s prepečenim domaćim vrhnjem, maslacem ili s mlijekom. Moguće su i kombinacije gulašima i varivima.

Uz žgance i kruh, kukuruzno brašno koristi se i za neke od domaćih kolača, kao što su zlevanka ili bazlamača. Kukuruzno brašno koristi se, premda u manjoj mjeri nego prije, i za nadijevanje kobasica: krvavica i bijelih kobasica s brašnom (devenice). U krvavice se danas češće stavlja riža, dok se prije koristilo krupno mljeveno kukuruzno brašno.

37

4. EKONOMSKO-ORGANIZACIJSKI MODELI PROIZVODA

4.1. Anketa gospodarstava s tradicijskim proizvodima

Sukladno projektnom zadatku, u trećoj fazi provedbe projekta je, zbog nedostatka sekundarnih izvora podataka, provedeno terensko istraživanje dubinskom anketom o proizvodno-ekonomskih obilježjima tradicijskih proizvoda. Provedeno je 100 anketa s proizvođačim proizvoda LP. Glavni je cilj istraživanja prikupiti informacije za izradu prijedloga ekonomsko-organizacijskih modela proizvodnje tradicijskih proizvoda.

Definiranje i odabir proizvoda početni je korak prema konačnom cilju: komercijalizaciji proizvodnje na način koji će u najvećoj mjeri održati tradiciju, iskoristiti postojeće resurse i omogućiti uključenje lokalne zajednice. Način organiziranja proizvodnje u velikoj mjeri će uvjetovati njezinu dugoročnu održivost, što je konačni cilj projekta. Zbog toga je nužno odabrati modele organizacije koji moraju uzeti u obzir postojeće stanje proizvodnje i omogućiti njeno unapređenje.

Terenskim istraživanjem prikupljani su podaci o osnovnim obilježjima gospodarstava koja proizvode tradicijske proizvode i o glavnim obilježjima same proizvodnje. Istraživanje se temelji na anketi za koju je razvijena upitnica u dva dijela, i to:

opći dio kojim se prikupljaju temeljni podaci o gospodarstvu kao cjelini i

posebni dio koji se odnosi na pojedinačne tradicijske proizvode.

Opći dio upitnice sadrži pitanja o strukturi i broju članova kućanstva, važnosti pojedinih izvora prihoda i o postojećem obliku organizacije gospodarstva. Na kraju općeg dijela upitnice bilježe se postojeće tradicijske proizvodnje na gospodarstvu.

Drugi, posebni dio upitnice sastoji se od pet različitih obrazaca za pet različitih tradicijskih proizvoda. Ovisno o postojanju pojedine proizvodnje, anketa se provodi korištenjem odgovarajućeg obrasca. U posebnom dijelu upitnice za pojedine proizvode se nastoji ustanoviti postojeći kapacitet i osnove tehnološkog procesa, zatim proizvedene količine, način prodaje i mišljenje proizvođača o mogućnosti komercijalizacije proizvodnje.

4.2. Opća obilježja ispitivanih gospodarstava

Anketnim istraživanjem na području Parka prirode Lonjsko polje i zaštićenih područja obuhvaćeno je 99 proizvođača proizvoda tradicijske poljoprivrede. Najveći broj ispitanih gospodarstava imao je više od jednog tradicijskog proizvoda.

Gospodarstva u pravilu vode muškarci, ali su zbog specifičnosti tradicijskih proizvoda često žene zadužene za njihovu proizvodnju. Iz tog razloga, među ispitanicima je tek nešto više muškaraca od žena (53% prema 47%).

Po dobi, najviše je ispitanika u dobi od oko 53 godine, s tim da se oko 25% njih nalazi u skupini do 45 godina, kao i u skupini iznad 62 godine.

38

Najveći je broj gospodarstava na kućanstvima s 4 osobe, pa je u prosjeku broj osoba u kućanstvu 4,18. Od toga je aktivnih u prosjeku 2,65 osoba, što znači 63,40%. Što se tiče školske spreme, najveći je broj ispitanih sa završenom osnovnom školom (52,5%), zatim sa srednjom školom (42,6%) i na kraju sa višom ili visokom školom.

Graf 1.

MissingVSS/VŠSOŠSSS

Školska sprema ispitanika

S gledišta izvora dohotka za kućanstvo, velik je dio ispitanika označio gospodarstvo kao najvažniji izvor dohotka za njihovo kućanstvo: njih 43. Zaposlenje izvan gospodarstva najvažniji je izvor dohotka za 16 kućanstava, a za preostala kućanstva su najvažniji osobni prihodi članova (npr. mirovine).

Na najvećem broju kućanstava, njih 26, se nalaze po dva člana koji su puno radno vrijeme angažirani na gospodarstvu. Na 13 kućanstava su 3 ili 4 člana zaposlena na gospodarstvu, a isto toliko je i kućanstava s jednim zaposlenim puno radno vrijeme na gospodarstvu.

Što se tiče strukture proizvodnje na gospodarstvima, najviše je ispitanika označilo stočarsku proizvodnju najvažnijom proizvodnom djelatnošću (vidi tablicu, ocjena 4). Slijedi biljna proizvodnja koja je na većini gospodarstava ocijenjena drugom po važnosti.

Prerada na gospodarstvu rijetko je glavna proizvodna djelatnost gospodarstava.

Tablica 4. Važnost pojedine skupine proizvodnji za gospodarstvo (učestalost najviših ocjena važnosti: najviše moguće 4) Učestalost pojave

Vrsta proizvodnje Ocjena 3 Ocjena 4 Stočarska 10 30 Biljna 28 14 Prerada 8 4 Raznovrsna 1 3

39

Što se tiče organizacijskog statusa, među anketiranima je najveći broj klasičnih gospodarstava - seljačkih ili obiteljskih gospodarstava koja nemaju status trgovačkog društva ili obrta. Takvih je ukupno 83,3% od ispitanih, dok su ostatak najvećma gospodarstava u sustavu PDV-a (10,6%), zatim i obrti i trgovačka društva (6,1%).

Graf 2.

Trgovačko društvoObrt

OPG u sustavuPDV-a

Klasično OPG

Status poljoprivrednog gospodarstva

U Upisnik poljoprivrednih gospodarstava upisano je 83% ispitanih gospodarstava. Njih 15% nije upisano u upisnik, a 2% nije dalo odgovor na ovo pitanje. Od gospodarstava upisanih u upisnik, 43,9% ih je u statusu komercijalnih gospodarstava, što znači da mogu ostvarivati državne poticaje za proizvodnju prema zakonskim propisima. Preostala su gospodarstva nekomercijalna ili u sustavu dohodovne potpore.

4.3. Zastupljenost istraživanih proizvodnji

Anketno istraživanje obavljeno je radi prikupljanja podataka o proizvodnjama odabranim u prethodnim fazama projekta, i to:

• proizvodnji sira - od mlijeka s paše, • uzgoju tradicijskih pasmina konja, • proizvodnji meda - posebno meda od metvice, • proizvodnji domaćeg kukuruza i kukuruznog brašna, • proizvodnji graha kukuruzara i • tradicijskim proizvodima kolinja.

Najviše ispitivanih gospodarstava ima proizvodnju sira, no treba napomenuti da je od toga tek vrlo mali broj onih koja redovno imaju krave na paši. Proizvodnja sira je zabilježena na 31 gospodarstvu, a od toga njih 21 proizvodi i za prodaju. Po zastupljenosti slijede proizvodnja graha kukuruzara i proizvodnja kukuruza i kukuruznog brašna (vidi tablicu).

40

Tablica 5. Učestalost pojedinih proizvodnji na ispitivanim gospodarstvima

Gospodarstva s odgovarajućom proizvodnjom

Istraživane proizvodnje

broj* %

Broj gospodarstava s proizvodnjom za tržište

Proizvodnja sira 31 47,0 21 Proizvodnja graha kukuruzara 25 37,9 11 Proizvodnja kukuruza i kukuruznog brašna

19 28,8 8

Proizvodnja meda 15 22,7 15 Uzgoj konja 12 18,2 8 Tradicijski proizvodi kolinja 3 4,5 3

* Broj ne odgovara ukupno anketiranim gospodarstvima, jer dio gospodarstava ima više nego jednu od navedenih proizvodnji.

Na više od deset gospodarstava jesu zabilježene i proizvodnja meda i uzgoj konja. Treba reći da je proizvodnja samog meda od metvice vrlo rijetka, kao i proizvodnja prerađevina od konjskog mesa. Uzgoj konja je gotovo u potpunosti usmjeren na uzgoj ždrebadi ili rasplodnih grla za prodaju.

Tradicijski proizvodi kolinja mogu se naći na gotovo svakom gospodarstvu tijekom sezone kolinja (kasna jesen i početak zime), dok se ozbiljnijom proizvodnjom bave samo tri ispitana gospodarstva.

4.4. Proizvodnja tradicijskog sira

Već je spomenuto da je proizvodnja sira najzastupljenija tradicijska proizvodnja na ispitanim gospodarstvima. Od ukupno 31 gospodarstva koje proizvodi sir, najveći broj njih ima dvije ili tri krave u mužnji. Zapravo, čak 50% gospodarstava ima do najviše tri krave u mužnji. Prosjek iznosi 5,79 krava zahvaljujući nekolicini većih uzgajivača.

4.4.1. Tehnološka obilježja proizvodnje sira

Prevladavajuća pasmina je Simentalac kojeg drži 80% gospodarstava s kravama, a Holstein Friesian je zabilježena pasmina na 3 gospodarstva.

Na najvećem broju gospodarstava krave se barem dio sezone drže na paši, i to u vremenu suhostaja ili s mladim teletom. Sezona ispaše traje najvećim dijelom od travnja do studenog, a pojedina grla stoke na paši provedu od 2 do 8 mjeseci, ovisno o kategoriji. Najbliže tradicijskom uzgoju su gospodarstva koja svakodnevno puštaju stoku na pašu, što je organizirano na razini sela. Muzne krave idu na pašu nakon jutarnje mužnje i vraćaju se prije večernje mužnje. Ovakav način uzgoja zamire u selima gdje je provedbom komasacijsko-melioracijskih mjera izmijenjena struktura površina i smanjena površina seoskih pašnjaka.

Prosječna dnevna proizvodnja mlijeka tijekom sezone ispaše iznosi 54,78 litara po gospodarstvu, a više od polovice (56,5%) gospodarstava proizvodi do 40 litara dnevno. Oko

41

30% gospodarstava prodaje mlijeko, dok ga ostali koriste za proizvodnju sira ili svježu potrošnju u kućanstvu. Mlijeko se prodaje u većem udjelu na gospodarstvima s više krava, a najčešće se prodaje do 20 litara mlijeka (50% gospodarstava). Prosječna ostvarena cijena pri prodaji iznosi oko 3 kn/litri mlijeka, u što je uključen i državni poticaj.

Što se tiče hranidbe, tijekom sezone ispaše krave se dohranjuju najčešće smjesom koncentriranih krmiva uz dodatak sijena. Najčešće korišteno krmivo je kukuruz, a rjeđe se koriste dodaci hrani kao što su vitaminsko mineralni dodaci, sol, stočno brašno i sl. Dnevne količine su razmjerno male za stoku koja ide redovno na ispašu, pa iznose ispod pet kilograma koncentrata na dan.

Sama proizvodnja sira se na 18 ispitanih gospodarstava provodi u zasebnom prostoru, dok se na ostalim gospodarstvima odvija u višenamjenskim prostorima stambenih ili gospodarskih objekata. Najčešće proizvođači sira posjeduju samo nužnu opremu i posude za sir, a tek je na jednom gospodarstvu zabilježeno postojanje preše za sir. U nužnu opremu ulaze kante, mjerice, posude za sirenje, kalupi, cijedila, podloške i sl. Ovakva oprema za manjeg proizvođača sira vrijednosti je do najviše 500 kn.

Na jednom gospodarstvu u prosjeku se proizvede 474 komada sira tijekom trajanja sezone ispaše (7-8 mjeseci), a prosječna masa jednog svježeg sira je 0,937 kilograma (najčešća vrijednost: 1 kilogram)1. Uz sir, proizvede se u prosjeku i 130 litara vrhnja po gospodarstvu u sezoni, a medijan iznosi 40 litara, što znači da pojedina gospodarstva imaju značajno veću proizvodnju od prosjeka. Isto tako, na 12 gospodarstava koristi se i sirutka u tovu svinja.

Potrošnja mlijeka po komadu sira iznosi najčešće 4-5 litara po komadu, što približno odgovara količini od 4-5 litara po kilogramu. Osim mlijeka, u proizvodnji sira se još koriste samo začini: sol, a povremeno i paprika ili ljuta paprika.

Mali je broj gospodarstava, tek 2, koja kupuju mlijeko za proizvodnju sira od drugih proizvođača. Cijena po kojoj plaćaju mlijeko odgovara otkupnoj cijeni mlijeka s poticajem: nešto više od 3 kune po litri.

Sir za prodaju proizvode 23 gospodarstva, i to polovina njih gotovo svu količinu prodaju. Ostala gospodarstva prodaju od 50% do 90% proizvodnje. Sir se za prodaju na 17 gospodarstava suši, a na njih 7 se i dimi. Ovisno je li se radi o svježem, sušenom ili dimljenom siru, izračunata prosječna prodajna cijena po komadu iznosi:

• za svježi sir 17,20 kn • za sušeni sir 18,75 kn i • za dimljeni sir 25,00 kn2.

Sir se najčešće prodaje na lokalnoj tržnici i na gospodarstvu, a rijetko na agroturističkim gospodarstvima ili putom drugih kanala (otkup, restoran).

1 Pri izračunu su izuzete ekstremne vrijednosti: više od 2 kg. 2 Cijene su iskazane samo u dva slučaja, i to 15 i 35 kn/kom.

42

Tablica 6. Prodajni kanali i njihov udjelu prodaji sira

Prodajni kanal Broj gospodarstava koja

ga koriste Udjel u ukupnoj prodaji (najčešće)

lokalna tržnica 17 100% gospodarstvo 11 50%-100% agroturizam 1 80% ostalo 2 20%-100%

Što se tiče troškova prodaje, odgovori su vrlo neujednačeni, pa se raspon kreće od 40 do 800 kuna mjesečno. Najčešći su odgovori 100 kn i 300 kn mjesečno, dok se ostale vrijednosti javljaju u jednom ili u dva slučaja. Prosječna vrijednost kreće se oko 320 kuna na mjesec.

Proizvodnja sira u najvećem kućanstava čini mali dio ukupnih prihoda. Ipak, na više od jedne četvrtine kućanstava udjel prihoda od sira je veliki ili vrlo veliki. Stoga ne čudi da dobar dio ispitanika smatra dobrom ideju za veće tržišno organizirane (20 ispitanika).

Graf 3.

Udjel prihoda od sira u prihodima obitelji

46%

27%

18%

9%

malisrednjivelikivrlo veliki

Kao organizacijski oblik za veću proizvodnju ispitanici najvjerojatnijom vide zadrugu (14 odgovora) ili samostalne proizvođače (gospodarstva, 4 odgovora). Što se tiče njihovog uključenja u potencijalnu organizaciju, 11 ispitanika namjerava se aktivno uključiti, 9 ih ne želi aktivno sudjelovati, a 4 bi se uključili kao potencijalni kooperanti.

Na pitanje o budućnosti ove proizvodnje na gospodarstvu, najveći broj ispitanika je odgovorio da će najvjerojatnije zadržati istu količinu narednih godina. Isti broj ispitanika odgovorio je da će smanjiti, odnosno povećati proizvodnju (5), a 6 ih namjerava napustiti proizvodnju sira.

43

Svega su dva ispitanika od svih koji ne prodaju sir izjavili da su razmišljali o prodaji sira. Razlozi za ovakvu odluku su postojanje tržišta i mladi članovi kućanstva koji se školuju u tom području. Oni koji ne razmišljaju o proizvodnji za prodaju razloge za to vide u nedostatku radne snage, starosti, niskoj zaradi i sl.

4.4.2. Proizvodno-ekonomski model za proizvodnju sira

Za razmatranje isplativosti proizvodnje i mogućnosti poboljšanja ekonomskog rezultata izrađen je model proizvodnje sira prema prosječnim vrijednostima iz anketnog istraživanja. Nedostajući podaci (fiksni troškovi) nadoknađeni su ekspertnom procjenom.

Jednostavni obračun proizvodnje za sezonu od 8 mjeseci pokazuje negativan rezultat ukoliko bi se u potpunosti primijenili ekonomski pokazatelji.

Tablica 7. Model proizvodnje sira - postojeće stanje

Proizvodnja sira u sezoni ispaše - prosječne vrijednosti

Jed.mj. KoličinaCijena, kn Iznos, kn

PRIHODI 13.050,00 Svježi sir kom 200 17,00 3.400,00 Suhi sir kom 175 18,00 3.150,00 Dimljeni sir kom 100 25,00 2.500,00 Vrhnje lit 100 40,00 4.000,00 Mlijeko lit 1900 2,00 3.800,00 Ostali materijal paušal 500 1,00 500,00 BRUTO MARŽA 8.750,00 Troškovi prodaje paušal 500 1,00 500,00 Energija paušal 800 1,00 800,00 Voda paušal 400 1,00 400,00 Amortizacija paušal 1600 1,00 1.600,00 Rad sati 420 20,00 8.400,00 Varijabilni troškovi 4.300,00 Fiksni troškovi 11.700,00 UKUPNI TROŠKOVI 16.000,00 DOHODAK PRIJE POREZA -2.950,00 Točka pokrića za sir 1.170,00 Prosječna cijena 19,05 Novčani primici 13.050,00 Novčani izdaci 6.000,00 TIJEK GOTOVINE 7.050,00

44

Analizom točke pokrića možemo procijeniti da bi za pokriće ukupnih troškova bilo potrebno proizvesti najmanje 1.170 komada sira ukoliko se želi ostvariti odgovarajući prihod. Pri tome napominjemo da je primijenjena prosječna cijena od 19,05 kn po komadu, a prihodi od vrhnja nisu uključeni u izračun. Najveći broj proizvođača ne vodi zabilježbu i ne obračunava stvarne ekonomske troškove, već posluje na načelu tijeka gotovine. Na taj način se za većinu gospodarstava koja prodaju sir ovi prihodi smatraju dodatnima i visokim u odnosu na utrošena (novčana) sredstva, bez obzira na angažirane resurse.

4.5. Uzgoj konja za meso i mesne prerađevine

Među ispitanim gospodarstavima na njih 12 se uzgajaju autohtone pasmine konja. U današnje vrijeme glavna namjena uzgoja jest uzgoj za meso ili rasplod, a prerađevine od mesa rade samo 2 gospodarstva.

Prosječno je na jednom gospodarstvu 11 kobila, a najčešće ih ima 5 po gospodarstvu. Prevladava pasmina Hrvatski Posavac koju drži 8 gospodarstava. Ova je pasmina tradicijski prilagođena prirodnim uvjetima okoliša, a uz nju uzgaja se i Hrvatski hladnokrvnjak, konj nešto većeg tjelesnog okvira i mase.

4.5.1. Tehnološka obilježja uzgoja konja za meso

Konji se drže na pašnjacima u sezoni od ožujka/travnja do studenog, odnosno 7 do 8 mjeseci u godini. Tijekom tog vremena, gospodari provedu od 2 do 20 sati tjedno s konjima, ovisno o udaljenosti pašnjaka, homogenosti stada i broju grla o kojima se brinu. To znači da tijekom sezone treba od 60 do 600 sati rada na brizi o konjima na pašnjaku.

Izvan sezone paše konji se uglavnom hrane sijenom, a za tovna grla veći su dnevni obroci koncentrata. Koriste se uobičajena koncentrirana krmiva za ovo područje (kukuruz, ječam, zob), a u novije doba se uvode i kupljeni dodaci u obroke. Prema procjenama ispitanika, na gospodarstvima se troši od 2 do 15 tona sijena godišnje, ovisno o broju grla. Možemo uzeti da se po jednoj kobili utroši oko 950 kg sijena. Cijena sijena se kreće od 500 do 800 kn/t, a za kvalitetno sijeno i u uvjetima nestašice može se popeti i do 1.500 kn/t.

Koncentrati (žitarice) se troše u prosjeku 380 kg/kobili, a prosječna cijena je bila 958 kn/t za sve žitarice. Dodaci stočnoj hrani su zastupljeni u količini oko 100 kg/kobili, a cijena im je oko 3 kn/kg3.

Kod uzgoja konja neizostavni su i troškovi veterinarskih usluga, odnosno liječenja, lijekova i usluga. Ispitanici su dali vrlo različite odgovore o iznosu troškova po kobili godišnje, a s obzirom na distribuciju podataka primjerenije je koristiti medijan kao mjeru centralne tendencije. Medijan ovih troškova je 750 kn po kobili godišnje.

Na gospodarstvima se godišnje uzgoji od 2 do 20 grla ždrebadi, a prosjek je 9,2 ždrebeta. Iz omjera broja ždrebadi i broja kobila, indeks oždrebljenja iznosi 0,82 u prosjeku za sva gospodarstva.

Gospodarstva prodaju ždrebad s paše (2-7 grla godišnje), utovljenu ždrebad (1-15 grla) ili rasplodna grla (1-6 grla). U prosjeku, gospodarstva koja prodaju ždrebad s paše godišnje

3 Dodaci uključuju superkoncentrate, vitaminsko-mineralne dodatke i sl.

45

imaju 4,5 grla. Ako prodaju utovljenu ždrebad, tada je prosjek 5,6 grla, a za rasplodna grla 3,3 grla. Grla za otpis se prodaju u manjem broju (prosjek: 1,75 grla). Važeća cijena ždrebadi s paše je 11 kn/kg žive vage. Po jednom utovljenom ždrebetu se dobije u prosjeku 3.910 kn (cijena do 13 kn/kg), a po rasplodnom grlu 6.500 kn. Grla za otpis mogu se prodati po cijeni od 5.000 kn/grlu.

Osim prihoda od prodaje konja, gospodarstva imaju pravo i na poticaje. Prema dobivenim rezultatima, prosječni iznos poticaja po kobili je oko 2.400 kn godišnje.

4.5.2. Proizvodnja mesa i mesnih prerađevina na gospodarstvu

Na dva anketirana gospodarstva zabilježena je proizvodnja konjskog mesa i prerađevina na gospodarstvu. Proizvodnja se organizira najvećim dijelom za vlastite potrebe ili za potrebe konjogojskih udruga i saveza. Za meso se koristi utovljena ždrebad, a obradi se 300-400 kg ili jedno ždrijebe godišnje. Klanje se odvija u klaonici ili na gospodarstvu. Trošak klaonice iznosi 400 kn po grlu.

Meso se koristi svježe ili prerađuje u svježe kobasice (oko 100 kg), suhe kobasice (oko 70 kg) ili dimljene suhe kobasice (oko 50 kg). S obzirom da se kobasice iz proizvodnje na gospodarstvu ne mogu plasirati na tržištu, teško je procijeniti tržnu cijenu, no cijena svježeg mesa ždrebadi kreće se oko 50 kn/kg.

Pri proizvodnji kobasica, konjskom mesu dodaje se tvrda svinjska slanina. Meso se melje i kobasice pune u crijeva promjera 3-6 centimetara, ovisno o namjeni kobasice. Koriste se i umjetna i prirodna crijeva. Sušenje kobasica traje oko 3 mjeseca, a dimljene suhe kobasice dime se 3 dana.

Premda tek 2-3 gospodarstva imaju iskustva s proizvodnjom svježeg mesa ili kobasica, zanimljivo je da ista iskazuju namjeru povećanja proizvodnje i prerade. Čak 8 ispitanika je odgovorilo da je ideja za organiziranje veće proizvodnje dobra ideja i da bi se uključili u proces kao kooperanti ili aktivni sudionici. Kao najpogodniji organizacijski oblik vide zadrugu.

Ispitanici koji nemaju proizvodnju i preradu mesa niti ne razmišljaju o njoj navode tri razloga za svoj stav:

• primarna svrha konja nije proizvodnja mesa • u Hrvatskoj nema organizirane prerade i tržišta • cijene su preniske.

4.5.3. Proizvodno ekonomski model za uzgoj konja

Proizvodno-ekonomski model za uzgoj konja se temelji na vrijednostima po jednoj rasplodnoj kobili. Podaci iz ankete poslužili su za procjenu prosječnih vrijednosti prihoda i troškova tijekom godine. Ekonomska analiza ukazuje na nepovoljan rezultat proizvodnje, no zato je, kao i kod proizvodnje sira, financijski tok pozitivan. Naime, uzmu li se u obzir samo novčani izdaci i usporede s novčanim prihodima tijekom godine, iznos rezultata po kobili odgovara otprilike visini godišnjeg poticaja.

46

Tablica 8. Model za uzgoj konja - postojeće stanje

Proizvodnja po kobili godišnje - prosječne vrijednosti

jed. mj. Količina Cijena, kn Iznos, kN

PRIHODI 5.958,40 Utovljeno ždrijebe grla 0,66 3.900,00 2.558,40 Grlo za otpis grla 0,20 5.000,00 1.000,00 Poticaji paušal 2400,00 1,00 2.400,00 Sijeno kg 950 0,70 665,00 Koncentrat kg 380 0,96 364,04 Dodaci kg 100 3,00 300,00 Veterina paušal 750 1,00 750,00 Ostalo paušal 500 1,00 500,00 Energija paušal 500 1,00 500,00 Voda paušal 300 1,00 300,00 Amortizacija paušal 1500 1,00 1.500,00 Rad sati 54,75 20,00 1.095,00 Varijabilni troškovi 2.579,04 Fiksni troškovi 3.395,00 UKUPNI TROŠKOVI 5.974,04 DOHODAK PRIJE POREZA -15,64 Točka pokrića za utovljenu ždrebad 602,88 Prosječna cijena 13,00 Novčani primici 5.958,40 Novčani izdaci 3.379,04 TIJEK GOTOVINE 2.579,36

Iz točke pokrića za ekonomsku analizu vidimo da bi za pokriće svih ekonomskih troškova (uključujući i rad i amortizaciju) bilo potrebno oko 603 kg žive vage po cijeni od 13 kn. Sadašnja proizvodnja je oko 350 kg utovljenog ždrebeta (umanjeno za potrebe rasploda) i oko 120 kg grla za otpis (1/5 od 600 kg).

4.6. Proizvodnja meda

Opis proizvodno-ekonomskih obilježja proizvodnje meda se temelji na odgovorima 15 gospodarstava s ovom proizvodnjom. Sva ova gospodarstva prodaju barem dio proizvedenog meda, a po obujmu proizvodnje se značajno razlikuju. Neka gospodarstva imaju 30 pčelinjih zajednica dok ih druga imaju i više od 300. Prosječno, na pojedinom gospodarstvu ima 109 pčelinjih zajednica, a medijan iznosi 66.

47

4.6.1. Tehnološka obilježja proizvodnje meda

Uglavnom se u proizvodnji koriste košnice tipa LR i AŽ, a potonjih je nešto manje. Ima i tradicijskih košnica pletara. Prema odgovorima ispitanika, većina raspolaže s kompletnom opremom za pčelarstvo, što uključuje zaštitnu odjeću, alat i vrcaljku.

Od 15 pčelara njih 8 vozi pčele na pašu i to na području Lonjskog polja ili na područja od Bilogore do Banovine. Najčešće vrste paše na koje se voze pčele su amorfa, bagrem, livada i kesten, a metvica je rijetka. Međutim, amorpha i proizvodnja meda od amorphe iz ekoloških razlogas nisu prihvatljivi

Glavni troškovi u pčelarstvu vezani su uz stane osnove, prihranu, medno tijesto i zdravlje pčela. Ispitanici su dali različite podatke o troškovima za proizvodnju jednog kilograma meda, a za daljnju analizu koristiti će se najviše prosječne vrijednosti. Prosječni trošak satnih osnova iznosi 1,91 kn po pčelinjoj zajednici. Trošak prihrane je prosječno 2,08 kn godišnje, a trošak mednog tijesta oko 1,67 kn po pčelinjoj zajednici. Najviši prosječni troškovi procijenjeni su za održavanje zdravlja pčelinjih zajednica i za ostale troškove pčelarstva, i to 8,45 kn i 35 kn po pčelinjoj zajednici. Na kraju, troškovi prodaje iznose dodatnih 27 kn/ zajednici. Uz to, troši se u prosjeku i oko 6,25 sati rada po pčelinjoj zajednici godišnje.

Proizvodnja varira od 20 do 60 kg meda po pčelinjoj zajednici, a prosjek je 35,8 kilograma.

U proizvodnji je po količini prvi med od bagrema, zatim med od amorfe, pa kestena i ostale vrste meda. U prosjeku, gospodarstva proizvode 5.960 kg meda godišnje, a za pojedina gospodarstva količine se kreću od ispod 1.000 kg do 15.000 kg. Najveći broj proizvođača namjerava u narednom razdoblju zadržati istu proizvodnju. Jedan proizvođač želi povećati, a četiri proizvođača žele smanjivati proizvodnju.

Prema dobivenim podacima, oko 75% proizvodnje se u prosjeku prodaje, a udjel je veći za proizvođače s većom proizvodnjom. S obzirom na prikupljene podatke, ne postoji izravna veza između cijene i vrste meda, ali se mogu zamijetiti više ili niže razine prodajnih cijena ovisno o proizvođaču. Prosječne cijene za različite vrste meda kreću se od 10 do 40 kuna za kg, a uključuju različite prodajne kanale i različite načine pakiranja. Ukupna prosječna cijena iznosi 17,26 kn/kg.

Pčelari med najčešće prodaju na gospodarstvu, zatim po učestalosti slijedi prodaja otkupljivačima i na lokalnoj tržnici. Još se spominje i prodaja putom interneta i u zamjenu za opremu.

Med se pakira najčešće u staklenke (12 pčelara) ili u bačve (4 pčelara). Koriste se staklenke i bačve različitih zapremina.

Prodajom meda ostvaruje se u pravilu samo dio ukupnih prihoda kućanstva. Za 50% proizvođača udjel prihoda od meda je jako mali ili mali u prihodima kućanstva, a za 40% srednji. Za jednog proizvođača prihodi od meda imaju vrlo veliki udjel.

Na pitanje što misle o ideji usmjeravanja proizvodnje na proizvodnju meda od metvice, 10 pčelara je ideju ocijenilo vrlo izglednom, dvoje izglednom i troje upitnom idejom. Temeljem ovih odgovora možemo pretpostaviti da postoji zanimanje pčelara za medom od metvice, koji bi mogao biti karakteristični proizvod Lonjskog polja. Po mišljenju većine pčelara, ova

48

ideja najbolje bi se provela u djelo organiziranjem u zadrugu. S druge strane, dio pčelara skeptičan je u svezi ideje, a kao razloge navode smanjenje zastupljenosti metvice na pašnjacima i prenisku cijenu meda.

4.6.2. Proizvodno ekonomski model za proizvodnju meda

Pregled proizvodnje, prihoda i troškova u proizvodnji meda iskazan je po jednoj pčelinjoj zajednici. Prihodi se temelje na prosječnoj proizvodnji 35,8 kg meda po zajednici i cijeni meda 17,26 kuna po kg meda. U varijabilne troškove ubrojeni su troškovi prikupljeni anketom, a fiksni troškovi su dobiveni ekspertnom procjenom.

Prema dobivenim podacima, u proizvodnji meda se ostvaruje pozitivan rezultat ukoliko se proizvedene količine prodaju po navedenoj cijeni. Ako rezultate iz modela primijenimo na pčelara prosječne veličine od 66 košnica, tada se u jednoj godini može ostvariti dohodak od 13.649 kn po gospodarstvu.

Tablica 9. Model za proizvodnju meda - postojeće stanje

Proizvodnja po pčelinjoj zajednici godišnje - prosječne vrijednosti

jed. mj. . Količina Cijena kn iznos knkn PRIHODI 617,91 Proizvodnja meda kg 35,80 17,26 617,91 Satne osnove kn 1,91 1,00 1,91 Prihrana kn 2,08 1,00 2,08 Medno tijesto kn 1,67 1,00 1,67 Zaštita pčela kn 8,45 1,00 8,45 Ostalo kn 35,00 1,00 35,00 Troškovi prodaje kn 27,00 1,00 27,00 Energija i gorivo kn 150,00 1,00 150,00 Amortizacija kn 60,00 1,00 60,00 Rad sati 6,25 20,00 125,00 Varijabilni troškovi 49,11 Fiksni troškovi 362,00 UKUPNI TROŠKOVI 411,11 DOHODAK PRIJE POREZA 206,80 Točka pokrića za med 21,15 Prosječna cijena 17,26 Novčani primici 617,91 Novčani izdaci 226,11 Tijek gotovine 391,80

49

Iz točke pokrića vidimo da je prosječna proizvodnja značajno viša dobivene vrijednosti točke, što ostavlja mogućnost smanjenja cijene do razine od oko 12 kn/kg. Novčani tijek je, kao i kod ostalih proizvodnji, prihvatljiviji od ekonomskog rezultata na razini prosječne godine.

50

4.7. Proizvodnja kukuruza i kukuruznog brašna

Premda s vremenom nestaje tradicija proizvodnje domaćeg kukuruznog brašna, kruha i drugih proizvoda od brašna na seljačkim kućanstvima, još uvijek na širem području lonjskog polja postoje kućanstva s ovom proizvodnjom. U najvećoj mjeri proizvodnja kukuruza za brašno i kukuruznog brašna se održala za korištenje na kućanstvu. U odnosu na prošla vremena, kukuruzno brašno se koristi u manjoj mjeri, i to najčešće za kukuruzni kruh i žgance.

Među anketiranim kućanstvima njih 19 proizvodi kukuruz za brašno, a 8 ih dio proizvedenog kukuruza za brašno ili brašna i prodaje. Četiri gospodarstva prodaju brašno stalno, a ostatak povremeno, ovisno o raspoloživoj količini.

4.7.1. Tehnološka obilježja proizvodnje kukuruza za brašno i brašna

U prosjeku ova gospodarstva raspolažu sa 16,5 ha obradivih površina, ali su razlike među njima vrlo velike: svega četiri gospodarstva obrađuju više od 20 ha površina (najviše 80 ha), dok sva ostala raspolažu s manje od 10 ha. Najviše površina se koristi za proizvodnju žitarica, kako za prodaju tako i za stoku na gospodarstvu. Za proizvodnju kukuruza se koristi gotovo dvije trećine površina (u prosjeku 63%), a od toga samo mali dio za proizvodnju kukuruza za brašno. Prema prikupljenim podacima, većina gospodarstava sije do 0,5 ha kukuruza za brašno, a tek manji broj sije 1 ha ili više. Na svega jednom gospodarstvu zabilježeno je 5 ha kukuruza za brašno 2006. godine.

Tradicijski se na ovom području siju bijele sorte kukuruza za brašno. No, u novije vrijeme siju se i hibridi, pa se na gospodarstvima može naći kukuruz za brašno bijele i žute boje, sortni ili hibridni. Prema anketi, zastupljenost bijelog i žutog kukuruza je ujednačena, a što se tiče sorti ili hibrida, bijeli kukuruz je uglavnom domaća sorta, a žuti kukuruz je u 45% slučajeva domaća sorta.

Tehnologija proizvodnje kukuruza za brašno istovjetna je proizvodnji merkantilnog kukuruza za zrno. Naime, čest je slučaj da se u okviru parcela kukuruza za zrno zasije kukuruz za brašno koji se paralelno obrađuju.

Ispitanici su izjavili da u prosjeku koriste od 15 do 20 kg sjemena za sjetvu 1 ha. Uglavnom se za gnojidbu utroši od 200 do 450 kg NPK gnojiva po hektaru (u prosjeku 355). Uz to, koriste se i dušična gnojiva UREA i KAN u prosječnim količinama od 185 i 245 kg/ha, slijedom. Stajski gnoj rjeđe se koristi i to samo na zemljištu u vlasništvu. U prosjeku se gnoji svake 2. do 3. godine pa je prosječna godišnja količina 13,8 t/ha (prema podacima s 5 gospodarstava).

Za suzbijanje korova koristi se razni herbicidi, što ovisi o vrsti i zastupljenosti pojedinih korova. Među češće spominjanim herbicidima su preparati Motivel i Radazin.

Prinos kukuruza varira ovisno o tome je li se radi o hibridu ili o sorti. Od hibrida se po hektaru dobije između 4,5 i 9 tona po hektaru, a od sortnog kukuruza od 3 do 5 tona po hektaru.

51

Kukuruz za brašno se melje ili na gospodarstvu ili u mlinu. Tradicijski se kukuruz mljelo u mlinovima vodeničarima ili mlinovima na električnu energiju, isključivo s mlinskim kamenjem. Danas se kukuruz melje i u mlinovima čekičarima. Kvaliteta brašna je niža (dobije se okus "spaljenog" brašna), ali je ovaj način sve zastupljeniji jer je mlinova sve manje. Još tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća počele su nestajati vodenice sa Save koje su bile usidrene gotovo u svakom selu. Za meljavu se u novije vrijeme plaća novcem, dok je za vrijeme većeg broja mlinova plaćanje brašnom bilo zastupljenije. Cijena meljave je 0,50 do 1,00 kn/kg, ili, što je rjeđe, 3 kg brašna za mljevenje vreće kukuruza (cca. 50 kg).

Troškovi prodaje javljaju se u svezi pakiranja, troškova mjesta na tržnici i prijevoza. Kod prodaje na gospodarstvu jedina stavka jest trošak pakiranja. Kukuruzno se brašno najčešće pakira ručno u papirnate vrećice mase 1 kg. Sukladno odgovorima ispitanika, prosječni mjesečni troškovi prodaje iznose 260 kn.

Prosječan utrošak rada u satima iskazan po hektaru iznosi oko 18 sati, a uključuje pripremu tla, sjetvu, kultivaciju i berbu kukuruza. Berba se češće vrši mehanički, iako se na nekim gospodarstvima kukuruz za brašno bere i ručno. Oko 10 dodatnih sati je potrebno za spremanje kukuruza u skladište. Uz to, određeni broj radnih sati je potrebno osigurati za prodaju: pakiranje, prodaja na tržnici, organizacija, prijevoz i sl. Za jednu sezonu, ukoliko se dio proizvodnje proda kroz tržnicu, potrebno je računati s barem 30 odlazaka na tržnicu, što je najmanje 120 sati ukupno.

Proizvodnja brašna po gospodarstvu je ovisna o tome je li gospodarstvo proizvodi samo za vlastite potrebe ili i za prodaju. Gospodarstva koja prodaju brašno proizvode od 1.000 do 5.000 kg godišnje, a koja ne prodaju proizvode od 250 do 1.000 kg godišnje.

Kukuruzno brašno prodaje se po 5 do 7 kn/kg, i to na tržnici ili na gospodarstvu.

Prihodi od brašna za kukuruz i kukuruznog brašna imaju jako mali do srednji udjel u prihodima obitelji. To se odnosi samo na gospodarstva koja iste proizvode prodaju. U budućnosti najveći broj ispitanika kani zadržati isti obujam proizvodnje, a niti jedan ispitanik nije odgovorio da namjerava povećati proizvodnju.

Unatoč tome, većina ili 11 od 18 ispitanih, drži da je dobra ideja organizirati proizvodnju na višoj razini. Pri tome se najčešće odlučuju za zadrugu kao organizacijski oblik. Na pitanje je li bi bili spremni aktivno se uključiti u takav projekt, mali broj, svega 6 se izjasnilo da bi.

Ispitanici koji ne prodaju kukuruzno brašno u najvećem broju nisu niti razmišljali prodavati isto. Najčešći razlog takvom razmišljanju jest nedostatak radne snage, zatim neorganiziranost tržišta i neisplativost.

4.7.2. Proizvodno-ekonomski model za proizvodnju brašna

Financijsko-ekonomska obilježja proizvodnje kukuruza za brašno procijenjena su za domaću sortu, kao potencijalno zanimljiviju za daljnji razvitak. Naime, unatoč nižim prinosima i težem uzgoju, brašno od domaćeg kukuruza je moguće lakše promovirati kao tradicijsko i "pravo domaće", bilo da se radi o bijelim ili žutim sortama. Sve su vrijednosti i količine iskazane po jednom hektaru, uz pretpostavku da je prinos kukuruznog zrna sa skladišnom vlagom 4.000 kg/ha, a da se od 1 kg kukuruza dobije 0,9 kg brašna. Meljava se obavlja u mlinu po cijeni od 1 kn/kg kukuruza.

52

Tablica 10. Model za proizvodnju kukuruznog brašna - postojeće stanje

Proizvodnja po hektaru godišnje: domaća sorta

Jed.mj.mj. Količina Cijena, kn Iznos, kn PRIHODI 21.600,00 Kukuruzno brašno kg 3600,00 6,00 21.600,00 Gnojivo kg 785,00 2,60 2.041,00 Zaštita kn 1000,00 1,00 1.000,00 Stajski gnoj t 13,80 100,00 1.380,00 Meljava kg 4000,00 1,00 4.000,00 Troškovi prodaje mjesec 12,00 260,00 3.120,00 Energija i gorivo kn 560 1,00 560,00 Amortizacija mjesec 12 200,00 2.400,00 Rad sati 196 20,00 3.920,00 Varijabilni troškovi 8.421,00 Fiksni troškovi 10.000,00 UKUPNI

TROŠKOVI 18.421,00

DOHODAK PRIJE POREZA 3.179,00 Točka pokrića za brašno 2.731,62 Prosječna cijena 6,00 Novčani primici 21.600,00 Novčani izdaci 10.721,00 Tijek gotovine 10.879,00

Uz navedene uvjete i prodaju svih količina po prosječnoj cijeni od 6 kn/kg brašna, ostvareni ukupni prihod premašuje ukupne troškove za 3.179 kn. Ovakav dohodak prije oporezivanja odgovara otprilike jednoj mjesečnoj plaći4, što znači da bi za cjelogodišnji dohodak za jednu osobu bilo potrebno posijati barem 12 ha kukuruza, uz uvjet da se ostvare predviđeni parametri.

Za pokriće troškova po hektaru nužno je proizvesti 2.731,62 kg brašna, što odgovara količini oko 3035 kg zrna kukuruza.

Treba napomenuti da se s povećanjem površina linearno povećavaju varijabilni troškovi, dok će kretanje fiksnih troškova ovisiti o pojedinom gospodarstvu. Isto tako, premda će potrebna 4 Ako sav rad na proizvodnji obavljaju članovi kućanstva/gospodarstva, tada za troškove rada i upravljanja ostaje iznos naknade za rad i iznos dohotka. Naknada za rad je uključena u kalkulaciju.

53

količina rada rasti sporije od porasta površina, nedostatak radne snage u velikoj mjeri ograničava širenje proizvodnje. Zbog toga se kao logično rješenje nameće prijenos poslova meljave, organizacije i prodaje na zajedničku organizaciju za više gospodarstava.

4.8. Proizvodnja graha kukuruzara

Slično kao i proizvodnja kukuruznog brašna na gospodarstvima, i proizvodnja graha kukuruzara opada posljednjih desetljeća. Glavne razloge opadanja proizvodnje nalazimo u smanjenju raspoloživosti radne snage i promjenama u distribucijskim kanalima. Mlađe aktivno stanovništvo napušta poljoprivredu, a istovremeno dolazi do zamiranja i propadanja sustava otkupa poljoprivrednih proizvoda i prodaje kroz velike državne trgovce.

Još uvijek se na gospodarstvima proizvodnja graha kukuruzara održala za potrebe kućanstva, a viškovi za tržište su sve manji. Od 66 ispitanih gospodarstava grah proizvodi njih 25, a povremene ili stalne viškove za tržište ima ih 11.

4.8.1. Tehnološka obilježja proizvodnje graha kukuruzara

Za proizvodnju graha se u prosjeku koristi ispod 0,3 ha po gospodarstvu, a samo na dva gospodarstva zabilježena je proizvodnja na najvećih 1 ha. Što se tiče vrste graha, najviše se sije žuti grah kukuruzar, a zatim po zastupljenosti slijede šareni i bijeli grah. Sije se isključivo domaće sjeme - iz vlastite proizvodnje prethodne godine, ili nabavljeno od prijatelja i susjeda.

Zbog nepostojanja bilješki, ispitanicima je bilo teško procijeniti koliki je utrošak graha za sjeme po hektaru. Procjene u okviru prihvatljivih vrijednosti se kreću od 13 do 25 kg, pa ćemo kao prosječnu veličinu koristiti 19 kg/ha. Uz to, za istu površinu se utroši i odgovarajuća količina kukuruza. S obzirom da se radi o hibridima, utrošak sjemena se mjeri u odgovarajućem broju zrna, odnosno sjetvenih jedinica.

Proizvođači graha kukuruza iskazali su niže utroške gnojiva u odnosu na proizvođače kukuruza za brašno. Prosječni utrošak NPK gnojiva je 250 kg/ha, zatim UREA-e 96 kg/ha i NPK 160 kg/ha. Uz to, zemljište na kojem se sije grah se u pravilu povremeno gnoji i stajskim gnojem, i to u prosjeku sa 10,36 t/ha godišnje (35-45 t svake 3-4 godine).

Upotreba herbicida za kukuruz s grahom kao međuusjevom je ograničena na svega nekoliko preparata koji su u pravilu skupi. S obzirom da se ipak na većini gospodarstava radi o malim površinama, najveći broj njih ručno okopava kukuruz s grahom.

Zbog okopavanja i ručne berbe graha, ova je proizvodnja zahtjevna na utrošku rada. Za pripremu tla i sjetvu utroši se oko 18 sati, zatim treba oko 90 sati rada na okopavanju i kultivaciji tijekom vegetacije i još oko 140 sati za berbu. Konačno, potreban je dodatni rad za čišćenje, pakiranje i prodaju graha, a potrebno vrijeme će ovisiti o načinu pakiranja i kanalu prodaje.

Grah se za tržnicu najčešće pakira u plastične vrećice mase 1-5 kg. Za posrednike i prodaju na gospodarstvu koriste se platnene ili papirnate vreće mase od 20 do 50 kg. Ovisno o mjestu

54

i načinu prodaje i pakiranju, novčani troškovi prodaje po sezoni se kreću od 50 do 2.400 kn/gospodarstvu. Prosjek je 810 kn troškova prodaje po sezoni.

Po hektaru kukuruza s grahom ostvaruje se u prosjeku 5.300 kg kukuruza i oko 220 kg graha. Najniži spomenuti prinos bio je oko 100 kg, a najviši oko 800 kg. Godišnja proizvodnja po gospodarstvu jako varira i ovisi o vrsti graha. Najveća je prosječna proizvodnja žutog graha sa 181 kg po gospodarstvu.

Tablica 11. Godišnja proizvodnja graha kukuruzara po gospodarstvu

Žuti grah Šareni grah Bijeli grah Prosječno, kg 181 91 65 Najčešće, kg 100 50 50 Najviše, kg 600 250 80 Zabilježeno

odgovora

14 7 2

Na gospodarstvima koja prodaju grah su prodane količine u odnosu na proizvedene razmjerno visoke. Prosječni udjel prodanih količina iznosi 78%. Prodaju se samo žuti i šareni grah, a ostvarene cijene se kreću od 15 do 35 kn/kg s prosjekom 21,67 kn/kg.

Grah se prodaje na gospodarstvu ili na lokalnoj tržnici. Na gospodarstvu se grah prodaje posrednicima. Uglavnom se koristi samo jedan prodajni kanal, a u slučaju dva prodajna kanala uvijek je jedan dominantan.

U budućem razdoblju najveći broj ispitanika planira zadržati isti obujam proizvodnje, a samo je jedan izjavio da će povećati proizvodnju graha kukuruzara. Udjel prihoda od graha u prihodima kućanstva je u najvećem broju slučajeva "jako mali" ili "mali". Kod dva ispitanika je zabilježen "srednji" udjel, a niti jedan ispitanik nije zaokružio "veliki" ili "vrlo veliki udjel".

4.8.2. Proizvodno-ekonomska obilježja proizvodnje graha kukuruzara

Ovisno o gledištu, proizvodnju graha u kukuruzu za neke može biti privlačna, a za neke potpuno neprivlačna poslovna opcija. Za gospodarstva koja raspolažu s dovoljno radne snage i usmjerena su ka ekološkoj poljoprivredi, ovo je privlačna opcija zbog otežane uporabe zaštitnih sredstava i mogućnosti proizvodnje dva proizvoda istovremeno. Za konvencionalne proizvođače ovo je neprihvatljiva opcija radi velikih zahtjeva na ljudskom radu, otežane obrade i zaštite usjeva.

Za procjenu financijsko-ekonomske prihvatljivosti izrađen je jednostavni model u vidu kalkulacije proizvodnje za proizvodnju graha kukuruzara u usjevu hibridnog kukuruza. Model se odnosi na površinu od jednog hektara i jednu proizvodnu godinu.

Kod ove proizvodnje posebno dolazi do izražaja razlika između novčanog toka i ekonomskog rezultata proizvodnje. Primijenimo li ekonomske kriterije, proizvodnja graha u kukuruzu daje negativan rezultat po hektaru. Tome su razlog visok troškovi amortizacije i

55

troškovi rada, koje proizvođači ne nadoknađuju u novcu. S druge strane, novčani primici su za 4,5 tisuća kuna viši od novčanih izdataka ukoliko se ostvari predviđena prodaja.

Tablica 12. Model za proizvodnju graha kukuruzara - postojeće stanje

Proizvodnja po hektaru godišnje: domaća sorta

Jed. mj. Količina

Cijena,

kn Iznos, kn PRIHODI 8.742,40 Grah kukuruzar kg 220,00 21,67 4.767,40 Kukuruz, zrno kg 5300,00 0,75 3.975,00 Gnojivo kg 506,00 2,60 1.315,60 Sjeme kukuruza kn 400,00 1,00 400,00 Stajski gnoj t 10,36 100,00 1.036,00 0,00 Troškovi prodaje kn 810,00 1,00 810,00 Energija i gorivo kn 650 1,00 650,00 Amortizacija mjesec 12 200,00 2.400,00 Rad sati 248 20,00 4.960,00 Varijabilni troškovi 2.751,60 Fiksni troškovi 8.820,00 UKUPNITROŠKOVI 11.571,60 DOHODAK PRIJE POREZA -2.829,20 Novčani primici 8.742,40 Novčani izdaci 4.211,60 Tijek gotovine 4.530,80

Analiza upućuje na prihvatljivost proizvodnje samo ako postoje temeljni preduvjeti, a to su raspoloživa radna snaga i usavršena tehnologija koja bi omogućila znatno više prinose.

4.9. Tradicijski proizvodi kolinja

Unatoč dugoj tradiciji i općenito poznatim proizvodima, proizvodnja mesa i mesnih proizvoda na seljačkim gospodarstvima nije razvijena. Postoji mnoštvo razloga za ovakvo stanje, od organizacijsko-političkih (koji datiraju iz vremena socijalizma), sve do tehnoloških i marketinških. Posljednjih se godina javlja određeni broj prerađivača mesa na seljačkom gospodarstvu, pretežito proizvođača kulena, koji može poslužiti kao ogledni primjer i za druge proizvode i proizvođače.

56

Klanje svinja na gospodarstvu uobičajeno na cijelom uzgojnom području, i to najviše vlastitih svinja za potrebe kućanstva. U novije vrijeme češće se koristi i usluga klanja u klaonici, a meso se u kućanstvu prerađuje u tradicijske proizvode ili zamrzava za kasniju potrošnju.

4.9.1. Tehnološka obilježja proizvodnje svinjskog mesa i prerađevina

Među anketiranim gospodarstvima tri su koja proizvode kolinja za vlastitu potrošnju i za prodaju. Godišnje se na pojedinim gospodarstvima iskoristi od 600 do 10.000 kg svinjskog mesa.

Tradicijski se koriste tovljenici stariji od godinu dana, a masa svinja kod klanja je oko 150 kg žive vage po grlu. Tovljenici su različitih pasmina, od Velikog Jorkšira i Duroca do Turopoljske svinje.

Od uobičajenih proizvoda kolinja ova gospodarstva proizvode svježe i suhe kobasice, dimljene suhe kobasice, šunke, čvarke, slaninu, mast i kobasice s brašnom ("bele devenice"). Uz svinjsko meso, pojedini proizvođači za kobasice dodaju i goveđe meso u udjelu 10%.

Za proizvodnju kobasica meso se melje, a dijelom i sjecka: ovisno o namjeni (vrsti) kobasice i gospodarstvu. Promjer i vrste crijeva, kao i kalibar kod mljevenja, također se razlikuju od proizvođača do proizvođača. Proces sušenja za kobasice traje od 45 do 60 dana, a dimljene kobasice se drže na dimu od 3 do 20 dana, ovisno o proizvođaču i tehnologiji.

Proizvodnja pojedinih proizvoda kreće se u prosjeku od 50 do 100 kg po sezoni. Prodaja mesnih proizvoda obavlja se na gospodarstvu ili preko agroturizma, a prodaje se najveći dio proizvedenih količina. Što se tiče planova i namjera, dva proizvođača namjeravaju u budućnosti povećati proizvodnju, a jedan je namjerava smanjiti.

Nema većeg zanimanja za organiziranje veće proizvodnje, a preferirani oblik organizacije jest samostalno gospodarstvo.

4.9.2. Proizvodno-ekonomska obilježja proizvodnje tradicijskih proizvoda kolinja

Među svim razmotrenim modelima ovaj se model u najvećoj mjeri, uz podatke iz ankete, zasniva i ne ekspertnoj procjeni autora. Količine i vrijednosti su iskazane za 10 tovljenika prosječne mase 150 kg žive vage na liniji klanja. Temeljna je pretpostavka da se od takvih tovljenika može iskoristiti oko 1.000 kg sirovine za proizvodnju mesnih prerađevina, od kobasica do čvaraka.

Cijena za kobasice predstavlja vagani prosjek različitih vrsta kobasica: svježih, dimljenih i sušenih. Pod kategorijom ostalo uvršteni su proizvodi kao što su mast, krvavice, čvarci i slično.

Prema procijenjenim parametrima, preradom 10 tovljenika može se ostvariti ukupni prihod od 28.362,50 kuna, pri čemu će ukupni troškovi (uključujući rad i amortizaciju) iznositi 24.740 kuna.

57

Tablica 13. Model za proizvodnju tradicijskih proizvoda kolinja - postojeće stanje

Proizvodnja sa 10 tovljenika (15 kg ž.v.)

Jed. mj. Količina

Cijena,

Iznos, kn PRIHODI 28.362,50 Kobasice, sve vrste kg 265,00 45,57 12.075,00 Šunke kg 110,00 85,00 9.350,00 Slanina/špek kg 100,00 35,00 3.500,00 Ostalo kn 3437,5 1,00 3.437,50 Tovljenici kg 1500,00 8,00 12.000,00 Goveđe meso kg 50,00 40,00 2.000,00 Ostale sirovine kn 1000,00 1,00 1.000,00 Usluge grla 15,00 100,00 1.500,00 Troškovi prodaje kn 1500,00 1,00 1.500,00 Energija i gorivo kn 500 1,00 500,00 Amortizacija mjesec 12 200,00 2.400,00 Rad sati 192 20,00 3.840,00 Varijabilni troškovi 16.500,00 Fiksni troškovi 8.240,00 UKUPNITROŠKOVI 24.740,00 DOHODAK PRIJE POREZA 3.622,50 Novčani primici 28.362,50 Novčani izdaci 18.500,00 Tijek gotovine 9.862,50

Novčani primici jednaki su ukupnim prihodima i u značajnoj mjeri premašuju novčane izdatke. Prema iskazanim rezultatima, proizvodnja je isplativa, ali je dohodak razmjerno mali jer se radi o maloj proizvodnji, što je realnost u sadašnjim uvjetima.

4.10. Sumarni pregled rezultata i preporuke za daljnje aktivnosti

U ovom poglavlju sažeti su rezultati za pojedine proizvode s obzirom na postojeće stanje u proizvodnji i procijenjene ekonomske rezultate. Uz to, navedena su ograničenja, činjenice i mogućnosti koje je potrebno imati na umu pri odlučivanju o daljnjim koracima vezano uz komercijalizaciju pojedinih proizvoda.

Rezultati proizvodno-ekonomske analize, koja se najvećim dijelom temelji na provedenoj anketi, ukazuju na tradicijske proizvode kolinja kao najdohodovniji proizvod u ukupnom iznosu. U relativnom iznosu, najveći dohodak prema ukupnim troškovima ostvaruje se u proizvodnji meda (dohodak iznos 50% ukupnih troškova).

58

Naprijed u tekstu je u više navrata spomenuto kako troškovi rada i amortizacije u velikoj mjeri doprinose lošem ekonomskom rezultatu. Zbog toga je računat i novčani tok, odnosno razlika novčanih primitaka i novčanih izdataka. U novčane izdatke nisu uračunati troškovi rada jer se članovima kućanstva ne isplaćuje naknada za rad. Prem novčanom rezultatu, najbolji odnos rezultata i izdataka je zabilježen također za proizvodnju meda, ali se vrlo povoljan odnos ostvaruje i u proizvodnji sira, kukuruznog brašna i graha.

Tablica 14. Sažeti prikaz proizvodno ekonomskih pokazatelja

Pokazatelj Proizvodnj

a sira Konji i konjsko

meso

Proizvodnja meda

Kukuruzno brašno

Grah kukuruza

r

Proizvodi kolinja

Prosječno po gospodarstvu

474 kom/sezoni

300-400 kg mesa godišnje

5.960 kg meda

250 - 5000 kg godišnje

50 - 600 kg

godišnje

600-10.000

kg mesa godišnje

Prodaja 50%-90% - 75% 0% - 99% 0% - 90% 95%

Dohodak -2.950 kn za

475 kom sira

-15,64 kn po kobili

godišnje

206,80 kn po pčelinjoj

zajednici

3.179 kn po hektaru

- 2.751,60 kn po

hektaru

3.622,50 kn za 10 tovljenik

a

Novčani tok 7.050 kn za

475 kom sira

2.579,36 kn po kobili

godišnje

391,80 kn po pčelinjoj

zajednici

10.879 kn po hektaru

4.530,80 kn po

hektaru

9.862,50 kn za 10 tovljenik

a Dohodak / troškovi 0,18 0,00 0,50 0,17 0,24 0,15

Novčani tok / novčani izdaci

1,18 0,76 1,73 1,01 1,08 0,53

Opća obilježja gospodarstva ustanovljena anketom i dobiveni rezultati omogućuju donošenje napomena i smjernica u svezi daljnje komercijalizacije tradicijskih proizvoda. Napomene i smjernice dati ćemo u skupine i to:

Raspoloživost i iskorištenje resursa

Gospodarstva na istraživanom području raspolažu dovoljnim zemljišnim i stočnim resursima za znatno povećanje proizvodnje tradicijskih proizvoda.

Ograničavajući resursi za većinu proizvoda i gospodarstava jesu radna snaga, menadžment i financijska sredstva.

Organizacija proizvodnje

Za sve proizvode, osim za proizvode kolinja, kao najviše preferirani organizacijski oblik se nameće poljoprivredna zadruga. S obzirom na probleme u funkcioniranju zadruga u Hrvatskoj, kao i na nedostatak znanja iz menadžmenta i marketinga, za preporučiti je organiziranje zadruga uz izravno sudjelovanje i potporu ustanove ili lokalne samouprave.

59

Isto tako, model zadruge s profesionalnim menadžerom izvan kruga zadrugara pokazao se najučinkovitijim.

Tehnologija proizvodnje

Za većinu proizvoda tehnologija proizvodnje nije niti propisana niti tradicijom ujednačena. Za uspješnu komercijalizaciju i lakšu promociju potrebno je uložiti napor i sredstva u definiranje tehnologije za pojedine proizvode.

Proizvodnja za tržište

Gospodarstva koja nemaju proizvodnju za tržište nisu iskazala zanimanje za tržišnu proizvodnju u budućnosti. Zato je daljnji razvitak tržne proizvodnje potrebno temeljiti na postojećim prodajnim gospodarstvima.

Uz rad na organizaciji proizvodnje i proizvođača za tržnu proizvodnju potrebno je raditi i na promociji pojedinih proizvoda radi nalaženja potencijalnih tržišta. Ova se problematika u većoj mjeri razmatra u poglavlju koje se bavi rezultatima istraživanja tržišta.

60

5. MARKETING PROGRAM PROIZVODA

Marketing program napravljen je za buduću robnu marku proizvodi LP.

5.1. Analiza tržišta

Najvažnija tržišta za proizvode LP su Zagreb i okolica te lokalno turističko tržište. Svega sat vožnje automobilom od PP LP nalazi se grad Zagreb. Zajedno sa Zagrebačkom županijom ovo tržište broji oko 1,1 milijuna potrošača. Prema podacima službene statistike prosječni DBP stanovnika Grada Zagreba bio je 2004. godine 11.660 Eura ili gotovo dvostruko više od hrvatskog prosjeka. Uz to, grad Zagreb je opskrbno tržište za cijelu kontinentalnu Hrvatsku. Posljednjih nekoliko godina Zagreb bilježi velike stope porasta broja stranih turista i postaje jedno od najvažnijih turističkih tržišta u RH.

Jednako važno, ako ne i važnije za razvitak proizvodnje i prodaje proizvoda LP je razvitak lokalnog turizma. Trenutno se turistička ponuda svodi na nekoliko seljačkih turističkih gospodarstava i nekoliko pučkih manifestacija. Prema mišljenju eksperata LP ima veliki potencijal za razvitak više vidova turizma. Najveće tržište za turističku ponudu LP je također Zagreb i okolica te tržišta susjednih zemalja.

Potrošnja sira na zagrebačkom tržištu je oko 7,2 kg/per capita. Tržni potencijal ovog tržišta procjenjuje se na oko 8 tisuća tona godišnje. Ponuda tzv. industrijskih sireva je velika i raznovrsna. Tržni lideri su velike domaće mljekare. Sve je veća ponuda uvoznih sireva te ponuda malih mljekara sa specifičnim vlastitim receptima.

Ponuda tradicijskih sireva na zagrebačkom tržištu kreće se oko par stotina tona godišnje, ali je značajno manja od potražnje. Najbolja je ponuda na gradskim tržnicama gdje se najviše nude i prodaju tradicijski kravlji sirevi; svježi, polutvrdi (kuhani) i tvrdi. Svježi kravlji sir se prodaje po cijeni od 20 kn/kg, a polutvrdi kuhani sir po cijeni od 30 -35 kn/kg, a tvrdi po cijeni od 20 – 25 kn/komad (500 – 700 g). Na tržištu manjka polutvrdih i tvrdih ovčjih, kozjih i miješanih sireva. Ove sireve moguće je kupiti u nekoliko specijaliziranih trgovina, izravno od proizvođača ili tek povremeno na specijaliziranim seljačkim sajmovima. Njihova cijena kreće se od 80 kn/kg na više.

Potrošnja suhomesnatih proizvoda na zagrebačkom tržištu procjenjuje se na oko 15,5 kg/per capita odnosno na oko 17 tisuća tona godišnje. Slično kao i na tržištu sira velika je i raznovrsna ponuda tzv. industrijskih suhomesnatih proizvoda. Uz ponudu domaće mesne industrije sve je veća ponuda i uvoznih proizvoda.

Tradicijske suhomesnate proizvode, kao što su domaće kobasice, slavonski kulen, domaći pršut, špek, čvarci itd. moguće je kupiti u svega nekoliko mesnica i specijaliziranih trgovina ili izravno nabaviti od proizvođača. Ponuda je višestruko manja od potražnje. To se najbolje može vidjeti na povremenim seljačkim sajmovima, kada se ovi proizvodi najviše traže i prodaju. Cijene tradicijskih mesnih prerađevina, ako se radi o proizvodima najbolje kvalitete su u prosjeku 30 – 60% više od usporedivih industrijskih proizvoda. Primjerice, polusuha slavonska kobasica se prodaje po cijeni od 60-70 kn/kg, slavonski kulen po cijeni od 230 kn/kg na više, dalmatinski pršut po cijeni od 130 kn/kg i više itd...

61

Potrošnja meda u Hrvatskoj je još uvijek niska i procjenjuje se na oko kilogram po stanovniku godišnje. Tržni potencijal zagrebačkog tržišta meda može se grubo procijeniti na oko tisuću tona godišnje. Konkurencija za zagrebačkom tržištu meda je velika. U maloprodaji dominira desetak većih pčelarskih tvrtki. On otkupljuju med od proizvođača, finaliziraju ga i prodaju preko maloprodajne mreže. Cijene meda u maloprodaji su između 35 i 45 kn/kg. Rijetke i posebno cijenjene vrste uniflornog meda, kao što je primjerice med od kadulje ili kao što bi mogao biti med od metvice postižu veće cijene. Sve više se razvija i izravna prodaja meda dostavom do potrošača te prodaja na specijaliziranim sajmovima.

Potražnja za brašnom od domaćeg kukuruza i grahom kukuruzarom također je značajno veća od ponude. Brašno od domaćeg kukuruza također se nudi vrlo rijetko, tek u nekoliko specijalizirani prodavaonica ekoloških proizvoda i na nekoliko gradskih tržnica. Primjerice, kg brašna od bijelog ili žutog kukuruza nudi na zagrebačkom tržnicama po 6 kn/kg.

Domaći grah kukuruzar puno više se traži na tržištu od uvoznog. Može ga se pronaći na gradskim tržnicama i voćarnama, ali u vrlo ograničenim količinama. Ponuda je jako smanjena zadnjih dvije do tri godine radi smanjenja tradicijske proizvodnje ovog proizvoda i zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta za njegovu proizvodnju. Cijena ovog proizvoda posljednjih nekoliko godina značajno je porasla i trenutno se nudi za 30 – 35 kn/kg.

Tržište konjskog mesa i prerađevina od konjskog mesa nije razvijeno. U Zagrebu postoji svega par mesnica gdje se ovi proizvodi mogu nabaviti.

5.2. Ciljno tržište

Ciljno tržište za proizvode LP su svi potrošači koji preferiraju proizvode tradicijske poljoprivrede u odnosu na proizvode suvremene poljoprivredne proizvodnje.

Kako bi bolje upoznali ciljne potrošače proveli smo anketno istraživanje. Istraživanje je provedeno na seljačkom sajmu i na dvije gradske tržnice u gradu Zagrebu. Dakle, na mjestima gdje je moguće dosegnuti kupce i potrošače ovih proizvoda.

Predmet istraživanja bio je ponašanje u kupnji i potrošnji proizvoda tradicijske poljoprivrede te te stavove i namjere potrošača ovih proizvoda.

Istraživanje je provedeno tijekom lipnja i rujna 2007. godine na uzorku od 400 prigodno odabranih potrošača. Pri dio istraživanja obavljen na 6. sajmu Proizvodi hrvatskog sela, koji je održan 9. i 10. lipnja o.g. na prostoru Boćarskog doma u Zagrebu, a drugi na dvije gradske tržnice, Dubrava i Kvatrić, tijekom mjeseca rujna. U istraživanju je korištena strukturiran anketna upitnica, a izbor ispitanika u uzorak bio je prigodan. Uz navedena ograničenja, držimo da ovo istraživanje daje dobru sliku o tržnom odsječku potrošača proizvoda tradicijske poljoprivrede u Gradu Zagrebu.

U ispitivanju je sudjelovalo nešto više ženskih (58,6%) u odnosu na muške osobe (41,4%). Prosječna dob ispitanika bila je 41,8 godina u rasponu od 16 do 81 godine. Većina ispitanih ima završenu srednju školu (64,1%), a nešto manje od trećine (31,4%) višu i visoku školu. Trećina ispitanih ima mjesečna primanja između četiri i šest tisuća kuna, patina ispitanih više od šest tisuća odnosno između dvije i četiri tisuće kuna, a 13,8% ispod dvije tisuće kuna.

62

Većina ispitanih potrošača (71,8%) preferira proizvode tradicijske poljoprivrede u odnosu na proizvode modrene poljoprivrede (5,5%).

Tablica 15. Preferencija prehrambeni proizvoda prema tipu poljoprivredne proizvodnje

Preferencije proizvoda Frekvencija % tradicijska poljoprivreda 285 71,8 moderna poljoprivreda 22 5,5 Bez razlike 90 22,7 Ukupno 397 100,0

Nešto manje od četvrtine ispitanih (22,7%) ne pravi razlike između ova dva tipa prehrambenih proizvoda.

I ovo istraživanje potvrdilo je dobar imidž proizvoda tradicijske poljoprivrede na domaćem tržištu. Potrošači domaće proizvode doživljavaju svježijim, ukusnijim i prirodnijim. U našem istraživanju je taj postotak vjerojatno nešto prenaglašen u odnosu na ukupno tržište zbog načina izbora uzorka (potrošači na seljačkom sajmu i gradskim tržnicama).

Među najčešće spominjane prednosti proizvoda tradicijske poljoprivrede ispitanici navode da su zdraviji i prirodniji odnosno da su proizvedeni bez ili uz manje korištenje kemijskih sredstava. Nadalje, važna odlika ovih proizvoda je veća kvaliteta i bolji okus, te njihova izvornost. Među najveće nedostatke ovih proizvoda ispitanici navode njihove znatno veće cijene, malu ponudu ovih proizvoda, nemogućnost njihove kontrole te manjkavu pripremu za tržište.

Tablica 16. Stav ispitanika o važnosti tradicijskih proizvoda za agroturizam

stav Frekvencija % jako važna 304 76,6 važna 70 17,6 niti važna niti nevažna 19 4,8 nevažna 2 0,5 potpuno nevažna 2 0,5 Ukupno 397 100,0

Gotovo svi ispitanici drže da je za razvitak agroturizma ključna ponuda proizvoda tradicijske poljoprivrde.

Tablica 17. Učestalost kupnje proizvoda tradicijske poljoprivrede učestalost Frekvencija % Često 190 48,0 Ponekad 157 39,6 Rijetko 42 10,6 nikad 7 1,8 Ukupno 396 100,0

63

Potrošači u našem istraživanju spadaju u skupinu jakih kupaca proizvoda tradicijske poljoprivrede. Gotovo polovica ispitanih kupuje ove proizvode često, gotovo isto toliko ponekad (39,6%), a ostali rijetko 10,6%) odnosno nikad (1,8%).

Većina ispitanih visoko vrednuje kvalitetu proizvoda tradicijske poljoprivrede. Na skali od 1 – 5, pri čemu 5 znači odlično, a 1 jako loše ispitanici su za ove proizvode dali vrlo visoku ocjenu, 4,45.

Većina ispitanih nije zadovoljna s ponudom tradicijskih proizvoda u Gradu Zagrebu. Gotovo 2/3 drži da je njihova ponuda premala, a nešto više od trećine da ih ima dovoljno.

Tablica 18. Ponuda tradicijskih proizvoda u Zagrebu

Frekvencija % Ima ih premalo 253 64,1 Ima ih dovoljno 140 35,4 Ima ih previše 2 0,5 Ukupno 395 100,0

Potrošači ove proizvode najviše nabavljaju na gradskim tržnicama (57,8%), zatim u specijaliziranim trgovinama (21,6%), na objektima koji imaju agroturizam (8,7%) te izravno kod proizvođača (7,4%).

Tablica 19. Mjesta kupnje proizvoda tradicijske poljoprivrede

Frekvencija % Gradska tržnica 227 57,8 Specijalizirane trgovine 85 21,6 Agroturizam 34 8,7 Kod proizvođača 29 7,4 supermarketi 18 4,5 Ukupno 393 100,0

Slijedeći odgovor pokazuje kroz koje bi prodajne putove trebalo povećati ponudu proizvoda tradicijske poljoprivrede u gradu Zagrebu.

Tablica 20. Poželjna mjesta kupnje proizvoda tradicijske poljoprivrede

Frekvencija % Gradska tržnica 112 28,9 Specijalizirane trgovine 147 38,0 Agroturizam 9 2,3 Kod proizvođača 17 4,4 supermarketi 102 26,4 Ukupno 387 100,0

64

Najveći potencijal za proširenje ponude domaćih proizvoda je preko specijaliziranih trgovina (38,0%) i supermarketa (26,4%). Za gotovo trećinu ispitanih gradske tržnici će i nadalje ostati najvažniji izvor opskrbe ovih proizvoda.

Domaći proizvodi najčešće se troše kod kuće, tijekom uobičajenog objeda (70,6%). Nešto više od petine ispitanih (22,3%) troši ove proizvode samo u svečanim prigodama.d

Tablica 21. Prigode potrošnje tradicijskih proizvoda

Frekvencija % doma (običan obrok) 299 77,7 doma (svečane prigode) 64 16,6 u restoranu 5 1,3 na feštama/slavljima 17 4,4 Ukupno 385 100,0

Jako je malen postotak onih koji troše ove proizvode u ugostiteljskim objektima. Za to postoje vjerojatno dva objašnjenja. Prvo, ponuda takovih proizvoda u ugostiteljskim objektima je zanemariva. S druge strane, mali dio ljudi danas u Hrvatskoj, zbog manjih prihoda, ima mogućnost za objedovanje u ugostiteljskim objektima.

Čak 90% ispitanih drži da proizvodi tradicijske poljoprivrede imaju veću vrijednost od proizvoda moderne poljoprivrede. Isto tako, čak 87,8% ispitanih spremno je za ove proizvode platiti veću cijenu od 2 do 100%, prosječno 24%. Pri tome polovica ispitanih je spremna za ove proizvode izdvojiti između 20 i 30% veću cijenu. Naravno, ovdje se radi o deklarativnoj cjenovnoj spremnosti, koje se može razlikovati od stvarnog kupovnog ponašanja.

Čak 4/5 ispitanih ne pozna tradicijske proizvode Lonjskog polja. Poznavatelji su dobro upućeni u stanje na terenu, pa su praktično naveli sve što se na tom području proizvodi, turopoljska svinja i proizvodi od nje, konji i proizvodi od konja, sir i ostali mliječni proizvodi, riba, kukuruz i žganci, med i kesteni.

Poznavatelji vrlo visoko vrednuju proizvode LP. Na skali od 1 – 5 dali su za njihovu kvalitetu prosječnu ocjenu 4,54. Lonjsko polje očito ima jako pozitivan imidž za većinu ispitanika, pa se ta percepcija prenosi i na poljoprivredne proizvode iz tog područja.

5.3. Pozicioniranje proizvoda LP

Proizvođači proizvoda LP neće biti sami na ciljnom tržištu. Konkurencija su im proizvođači proizvoda tradicijske poljoprivrede iz ostalih dijelova Hrvatske, sve više slični proizvodi iz uvoza, ali i proizvodi suvremene poljoprivrede. Stoga je nužno da se oni uspješno pozicioniraju na tržištu odnosno da jasno istaknu prednosti svojih proizvoda u odnosu na konkurenciju.

Za pozicioniranje proizvoda LP, uz neupitnu kakvoću, posebno je važna njihova povezanost s Lonjskim poljem. Lonjsko polje je jedinstveni prirodni prostor koji se odlikuje lijepom i netaknutom prirodom, autentičnim načinom obrade zemlje, bogatstvom flore i faune i slikovitim posavskim selima. Uz to ovi proizvodi su sastavni dio tradicije, prehrambene

65

kulture te načina življenja u ovom dijelu hrvatske posavine. Iz navedenog proizlaze i temeljne dimenzije za pozicioniranja proizvoda LP: prirodno, izvorno (autentično) i životopisno.

5.4. Mogućnost prodaje proizvoda LP

Analiza zagrebačkog tržišta pokazala je da je potražnja za proizvodima tradicijske poljoprivrede znatno veća od ponude. Izuzetak je konjsko meso i proizvodi od konjskog mesa, gdje tržište nije razvijeno, te med gdje je prisutna veća konkurencija.

Mogućnost prodaje proizvoda LP polja dodatno smo provjerili kroz anketno ispitivanje ciljne potrošačke skupine

Iako većina ispitanih (4/5) ne pozna proizvode LP, imaju pozitivan stav prema njima i pokazuju visoku namjeru kupnje.

Tablica 22. Namjera kupnje kravljeg sira

Frekvencija % Sigurno bi kupovao 297 74,8 Vjerojatno bi kupovao 82 20,7 Vjerojatno ne bi kupovao 6 1,5 Sigurno ne bi kupovao 12 3,0 Ukupno 397 100,0

Čak 95,5% ispitanih iskazalo je namjeru za kupnju kravljeg sira iz Lonjskog polja odnosno 4/5 su sigurni da bi kupovali ovaj proizvoda.

Tablica 23. Namjera kupnje kukuruznog brašna i proizvoda od njega

Frekvencija % Sigurno bi kupovao 263 66,2 Vjerojatno bi kupovao 108 27,2 Vjerojatno ne bi kupovao 11 2,8 Sigurno ne bi kupovao 15 3,8 Ukupno 397 100,0

Gotovo jednaku namjeru kupnju pokazali su ispitanici za proizvode kukuruzno brašno i proizvode od kukuruznog brašna.

Nešto više od 4/5 ispitanih namjerava kupovati grah kukuruzar s ovog područja.

Tablica 24. Namjera kupnje graha kukuruzara

Frekvencija % Sigurno bi kupovao 196 49,5

66

Vjerojatno bi kupovao 130 32,8 Vjerojatno ne bi kupovao 37 9,3 Sigurno ne bi kupovao 33 8,3 Ukupno 396 100,0

Isto tako, vrlo veliki postotak ispitanih namjerava kupovati med od metvice, njih čak 87%.

Tablica 25. Namjera kupnje meda od metvice

Frekvencija % Sigurno bi kupovao 219 55,2 Vjerojatno bi kupovao 119 30,0 Vjerojatno ne bi kupovao 29 7,3 Sigurno ne bi kupovao 30 7,6 Ukupno 397 100,0

Najmanju namjeru kupnje ispitanici su pokazali za proizvode od konjskog mesa. Nešto više od polovice ispitanih izjasnilo se da će sigurno odnosno vjerojatno kupovati proizvode od konjskog mesa (57,7%), a tek nešto manje (42,1%) ne namjerava kupovati ove proizvode.

Tablica 26. Namjera kupnje proizvoda od konjskog mesa

Frekvencija % Sigurno bi kupovao 219 55,2 Vjerojatno bi kupovao 119 30,0 Vjerojatno ne bi kupovao 29 7,3 Sigurno ne bi kupovao 30 7,6 Ukupno 397 100,0

To je povezano s averzijom dijela potrošača prema ovoj skupini proizvoda.

Provedeno ispitivanje pokazuje za sve skupine proizvoda vrlo visoku namjeru kupnje. Iako se radi o deklarativno izraženoj namjeri kupnje, može se zaključiti da postoji potencijalna potražnja za proizvodima LP i da tržište nije ograničenje za razvitak njihove proizvodnje i prodaje.

67

5.5. Marketing mix

5.5.1. Proizvod

Potrošači traže da proizvodi LP budu svježi, ukusni i prirodni (proizvedeni uz što manju upotrebu kemijskih sredstava). Uz ekološku i gurmansku vrijednost, potrošači od njih očekuju i psihološku vrijednost. Proizvodi LP trebaju biti vjesnik području iz kojeg dolaze. To je moguće postići kroz odgovarajuće pakiranje i označavanje ovih proizvoda.

Obilježja unutarnje kakvoće, kao što su sastojci, okus, miris i kozinstencija proizvoda LP najvećim su određeni tradicijskom tehnologijom proizvodnje ovih proizvoda. Tradicijske prerađevina, kao što su mesne prerađevine i sirevi, razlikuju se s obzirom na količinu začina, vrijeme dozrijevanja i intenzitet dimljenja. Međutim, upravo su te posebnosti, koje svakom proizvodu daje njihov proizvođač, njihova dodatna vrijednost.

Asortiman proizvoda LP obuhvaća pet skupina proizvoda. U svakoj od tih skupina nalazi se veći broj proizvoda odnosno različiti varijanti proizvoda. To su:

• Kravlji sir od mlijeka s paše - svježi sir, sušeni nedimljeni i sušeni dimljeni sir • Tradicijski proizvodi kolinja - suha svinjska kobasica, ljuta svinjska kobasica, obična

svinjska kobasica, češnjovka, tlačenica, krvavica, bijela kobasica, mast i čvarci, domaća suha slanina, vratina, buncek, šunka i lopatica

• Tradicijski proizvodi od konja – svježe konjsko meso, konjska kobasica, ždrebeća kobasica, miješana kobasica

• med – med od metvice, cvjetni med, livadni med i med od bagrema • Kukuruzno brašno i grah kukuruzar - brašno od bijelog kukuruza, brašno od žutog

kukuruza, te grah kukuruzar

Posebno bi trebalo razviti liniju poklona. Mala i atraktivna pakiranja proizvoda LP s obilježjima PP i susjednih zaštićenih područja mogu postati vrlo tražen i unosan dio ponudbenog asortimana ovih proizvoda.

Za pakiranja proizvoda LP treba rabiti prirodne i ekološke materijale koji se tradicijski koriste u LP. To su prvenstveno drvo i lan. Za označavanje treba razviti i rabiti zajedničku tržnu marku proizvodi LP. Dodatno, svaki proizvođač može isticati i vlastito ime i znak, kako bi istaknuo posebnost i prepoznatljivost vlastite recepture.

Povjerenje u marku moguće je povećati transparentnim nadzorom na proizvodnjom i distribucijom ovih proizvoda.

5.5.2. Cijena

Potrošači drže da proizvodi tradicijske poljoprivrede imaju veću vrijednost u odnosu na proizvode moderne poljoprivrede. Radi toga su oni za ove proizvode spremni platiti veću cijenu. Većina ispitanih pri tome percipira veću cijenu ovih proizvoda za 20 – 30% u odnosu na proizvode moderne poljoprivrede.

68

Za proizvode LP preporučuje se politika većih cijena. Pri tom je veće cijene moguće postići gdje je potražnja veća od ponude i kod proizvoda koji su teško usporedivi s proizvodima takmaca na tržištu. Primjerice, kod meda od metvica, bijele kobasice i sličnih proizvoda. S druge strane, kad se radi o svježem ili sušenom siru, gdje postoji veća konkurencija usporedivih proizvoda, na početku treba ići s konkurentnim cijenama.

Vrlo je važno da svi proizvođači proizvoda LP na tržištu nastupaju s jedinstvenom prodajnom cijenom. Pri tome je moguće imati diferencirane cijene za iste proizvode. Primjerice, cijena svježeg sira u agroturizmu biti će veća od cijene istog sira u maloprodaji.

Tijekom vremena cijene proizvoda LP moći će se povećavati. Pretpostavka za to je izgradnja stalnog stabala kupaca i da jačanje pozitivnog imidža tih proizvoda i pozitivnog imidža PP LP kod većeg broja potrošača.

69

5.5.3. Distribucija

Jedna od najtežih zadaća u procesu realizacije ovog M-plana biti će organizacija distribucije proizvoda LP. Na domaćem tržištu praktično nema specijaliziranih prodavaonica ovih proizvoda. S druge strane, za današnju maloprodajnu mrežu, posebice veće trgovačke lance ovi proizvodi su preskupi, organizacijski neatraktivni i logistički neisplativi.

Trenutno je moguća prodaja ovih proizvoda preko agroturizma, na gradskim tržnicama, seljačkim sajmovima i lokalnim ugostiteljima. Relativno jeftino i brzo moguće je organizirati Internet prodaju s dostavom ovih proizvoda. Međutim, sve navedeno neće biti dovoljno za prodaju većih količina ovih proizvoda i trebalo bi početi sa stvaranjem vlastite prodajne mreže.

Trebalo bi početi s dvije zajedničke prodavaonice, jednom u Gradu Zagrebu i jednom na području PPLP, te još jednom možebitno u Sisku. U okviru prodavaonica trebalo bi urediti i kušaonice. Ujedno, ove prodavaonice trebale bi funkcionirati kao informativni centar i turistička agencija.

S povećanjem proizvodnje ovih proizvoda trebalo bi ući i u neki od trgovačkih lanaca.

5.5.4. Promocija

Na suvremenom tržištu bez promocije nema prodaje. Stoga je za prodaju proizvoda LP ključna uspješna komunikacija s tržištem. Pri tome su temeljni ciljevi promocije, u fazi uvođenju proizvoda LP na tržište, slijedeći: podsjećanje „starih” potrošača na proizvode LP, upoznavanje novih potrošača sa proizvodima LP i njihovim odlikama te pozicioniranje marke proizvodi LP.

Provedba postavljenih ciljeva najviše ovisi o visini promocijskog proračuna. On će za proizvode LP biti malen i stoga je potrebno koncentrirati promociju na ciljne potrošače i koristiti jeftinije promocijske aktivnosti. Predlažemo slijedeće elemente promocijskog mix-a: znak robne marke, letak, brošura, mjere poticanja prodaj te publicitet.

Prvo je potrebno dizajnirati znak proizvodi LP. Znak robne marke koristit će se za označavanje svih proizvoda iz asortimana proizvodi LP. Osim toga, znak robne marke koristiti će se za označavanja svih promotivnih materijala, kao što su plakati, letci, i sl. Uz znak robne marke treba osmisliti dva to tri reklamna slogana. Oni trebaju biti u skladu s temeljnim dimenzijama pozicioniranja robne marke proizvodi LP.

Za promociju cijelog asortimana proizvoda LP potrebno je izraditi jedan zajednički letak te dodatno po jedan za svaku skupinu. Svi letci trebaju imati zajednički dizajn.

Od mjera poticanja prodaje preporuča se organiziranje promotivnih kušanja, promotivni objedi te sudjelovanje na izložbama i sajmovima.

Za izgradnju i njegovanje imidža najprikladnije su aktivnosti koje pridonose izgradnji povjerenja između proizvođača i kupaca, kao što su dani otvorenih vrata, proslave žetve ili berbe i sl. Svake godine trebalo najmanje jednom organizirati Dan otvorenih vrata na koje bi se pozvali kupci, poslovni partneri i mediji. Isto tako, za promociju treba iskoristiti sve već

70

afirmirane manifestacije u LP kao što su Čigoć - Dan europskog sela roda, Dan europske baštine u selu Krapje, International Sava Tour u Lonjskom polju itd.

Publicitet je naročito važan kod uvođenja robne marke na tržište, posebice kad su mogućnosti za klasičnu reklamu ograničene. Treba iskoristiti svaku mogućnost i za «priču» o LP i proizvodima tradicijske poljoprivrede LP.

71

6. SWOT ANALIZA ZA TRADICIJSKE PROIZVODE LONJSKOG POLJA

Razmatranjem elemenata SWOT matrice za tradicijske proizvode Lonjskog polja dobivamo sažeti pregled postojećeg stanja i mogućih strategija za budući razvitak. Međusobnim uspoređivanjem snaga, slabosti, prigoda i prijetnji možemo uočiti potencijalne poslovne strategije kojima ćemo iskoristiti prigode vlastitim snagama, ublažiti slabosti koristeći prigode ili izbjeći prijetnje odgovarajućim pristupom.

Analiza se sastoji iz tri koraka, i to su:

1. definiranje elemenata za SWOT analizu

2. kompilacija SWOT elemenata

3. konstrukcija SWOT matrice.

6.1. Lista elemenata za analizu snaga, slabosti, prigoda i prijetnji

Elementi za SWOT analizu definirani su na temelju provedenih istraživanja, i to istraživanja proizvođačkih gospodarstava i istraživanja tržišta. Svrstani su u četiri skupine sukladno strukturi SWOT matrice, i to:

a) Snage (S)

1. postojanje tradicijske proizvodnje

2. raspoloživi prirodni resursi, uključivši i zemljište

3. postojanje seoskog turizma

4. Park prirode Lonjsko polje kao organizacija - nositelj razvitka

5. status zaštićenog područja

6. autohtone vrste bilja i pasmine životinja

b) Slabosti (W)

1. nedostatna radna snaga za tradicijsku proizvodnju

2. nedefinirana tehnologija proizvodnje tradicijskih proizvoda

3. mala proizvodnja tradicijskih proizvoda po gospodarstvu

4. dob i obrazovna struktura proizvođača

5. niska organiziranost proizvodnje

6. mala financijska moć proizvođača

72

c) Prigode (O)

1. imidž Lonjskog polja kao očuvanog ruralnog područja s tradicijom

2. politika poticaja koja se usmjerava od poljoprivrede prema ruralnom razvitku

3. rast standarda i tržišta proizvoda dodane vrijednosti

4. turističko-ugostiteljska djelatnost

d) Prijetnje (T)

1. nema navike potrošnje za neke od tradicijskih proizvoda (konjsko meso),

2. zakonodavstvo u području prehrambenog sektora, ugostiteljstva i turizma

3. napuštanje područja radi niskog životnog standarda i prigoda u okolnim centrima

4. kontinuirano smanjenje proizvodnje tradicijskih proizvoda

5. konkurencija zamjenskih proizvoda

6. nizak stupanj dorade za većinu proizvoda

7. status zaštićenog područja

6.2. Kompilacija elemenata

Ukrštanjem elemenata SWOT analize po skupinama nastojimo uočiti međusobno povezane pojmove. Tako povezivanjem elemenata snaga i prigoda možemo iznaći najizvedivije razvojne strategije s obzirom na postojeće stanje. S druge strane, zajednički elementi slabosti i prijetnji ukazuju nam na strategije koje je potrebno izbjegavati. Kompilacija je organizirana u četiri dijela iz kojih se zatim radi konačna SWOT matrica, i to:

a.) Zajednički elementi za S i O (snage i prigode)

- postojanje tradicijske proizvodnje :: rast standarda i tržišta proizvoda dodane vrijednosti

- postojanje seoskog turizma :: turističko-ugostiteljska djelatnost

- Park prirode Lonjsko polje kao organizacija - nositelj razvitka :: politika poticaja koja se usmjerava od poljoprivrede prema ruralnom razvitku

b.) Zajednički elementi za S i T (snage i prijetnje)

- autohtone vrste i pasmine:: konkurencija zamjenskih proizvoda

- postojanje seoskog turizma :: nema navike potrošnje za neke od tradicijskih proizvoda,

73

- status zaštićenog područja :: status zaštićenog područja

c.) Zajednički elementi za W i O (slabosti i prigode)

- dob i obrazovna struktura proizvođača, niska organiziranost proizvodnje, mala financijska moć proizvođača :: politika poticaja koja se usmjerava od poljoprivrede prema ruralnom razvitku

d.) Zajednički elementi za W i T (slabosti i prijetnje)

- nedostatna radna snaga za tradicijsku proizvodnju :: napuštanje područja radi niskog životnog standarda i prigoda u okolnim centrima

- mala proizvodnja tradicijskih proizvoda po gospodarstvu :: kontinuirano s manjenje proizvodnje tradicijskih proizvoda

- nedefinirana tehnologija proizvodnje tradicijskih proizvoda :: nizak stupanj dorade za većinu proizvoda

6.3. Konstrukcija SWOT matrice

Kompilacija SWOT elemenata smješta se u odgovarajuća polja SWOT matrice (vidi tablicu). Iz ovako prikazanih glavnih nalaza SWOT analize nameće se nekoliko prijedloga i sugestija koji su navedeni ispod tablice.

Tablica 26. Namjera kupnje meda od metvice

O T S 1. postojanje tradicijske

proizvodnje :: rast standarda i tržišta proizvoda dodane vrijednosti

2. postojanje seoskog turizma :: turističko-ugostiteljska djelatnost

1. autohtone vrste :: konkurencija zamjenskih proizvoda

2. postojanje seoskog turizma :: nema navike potrošnje za neke od tradicijskih proizvoda,

3. status zaštićenog područja :: status zaštićenog područja

W 1. niska organiziranost proizvodnje, dob i obrazovna struktura proizvođača mala financijska moć proizvođača :: politika poticaja koja se usmjerava od poljoprivrede prema ruralnom razvitku

1. nedostatna radna snaga za tradicijsku proizvodnju :: napuštanje područja radi niskog životnog standarda i prigoda u okolnim centrima

2. mala proizvodnja tradicijskih proizvoda po gospodarstvu :: kontinuirano smanjenje proizvodnje tradicijskih proizvoda

3. nedefinirana tehnologija proizvodnje tradicijskih proizvoda :: nizak stupanj dorade za većinu proizvoda

74

Snage i prijetnje

Tradicijski proizvodi su proizvodi prehrane koje mogu zamijeniti drugi prehrambeni proizvodi, a posebice jeftini industrijski. Ipak, proizvodi s naglašenim udjelom autohtonih biljnih sorti i pasmina životinja nemaju adekvatne zamjene i u tom pogledu predstavljaju logičan odgovor navedenoj prijetnji (potrebno isticati kroz promociju).

Postojeći seoski turizam potrebno je iskoristiti i za promicanje i stvaranje navike potrošnje nekih tradicijskih proizvoda, kao što konjsko meso i proizvodi od konjskog mesa. Ovo je nužno iz razloga što potrošači velikim dijelom sve rjeđe troše ove proizvode ili ih niti ne poznaju.

Status zaštićenog područja jest snaga koja nakon određene razine može predstavljati prijetnju za daljnji razvoj. Posebno se to odnosi na mogućnosti primjene intenzivnijih tehnologija proizvodnje u slučaju potrebe za povećanjem proizvedenih količina te razvitak jači razvitak turističko-ugostiteljske djelatnosti.

Slabosti i prigode

Poljoprivredna politika EU i Hrvatske sve više sredstava usmjerava prema ruralnom razvitku. Ovo je prigoda koju je potrebno iskoristiti za uklanjanje slabosti kao što su:

• neiskustvo u poslovodstvu: iskoristiti sredstva za financiranje profesionalnih menadžera i savjetnika,

• niska obrazovna razina: iskoristiti sredstva za obučavanje u poslovodstvu i tehnologiji, • nedostatak financijskih sredstava: iskoristiti fondove za potporu ruralnog razvitka.

Slabosti i prijetnje

Jedan od najvećih problema za razvitak ozbiljnije proizvodnje tradicijskih proizvoda svakako je nedostatak i stalno smanjenje raspoložive radne snage na širem području Lonjskog polja. Zato je potrebno u planiranju razvitka posebnu pozornost posvetiti mjerama koje će zadržati ili privući potrebnu radnu .

Proizvodnja tradicijskih proizvoda gotovo uvijek je bila dodatna aktivnost na seljačkim gospodarstvima. Tržna proizvodnja je mala, a tijekom posljednjih desetljeća broj gospodarstava s ovim proizvodima stalno opada. Stoga će definiranje i organiziranje proizvođača za povećanje proizvodnje biti izuzetno težak zadatak.

Premda se među pučanstvom govori o stoljetnim recepturama i postupcima proizvodnje, za većinu proizvoda nema definirane tehnologije proizvodnje koja bi jamčila ujednačen proizvod. Ova je slabost posebno problematična ukoliko se razmišlja o razvitku dorade i prerade. Stoga je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere na istraživanju i definiranju tehnologije proizvodnje za sve buduće komercijalne proizvode.

75

7. REALIZACIJA PROGRAMA

7.1. Prva faza realizacije

Program, Tradicijski proizvodi Lonjskog polja sastoji se od velikog broja međusobno povezanih, ali i konfliktnih projekata, aktivnosti i mjera. Realizacija ovog složenog Program pretpostavlja uključivanje cjelokupne lokalne zajednice, duže vremensko razdoblje za njegovu provedbu te izdašnu potporu. Ključno za njegov uspjeh biti će prava faza realizacije. Samo dobar rezultat u ovoj fazi može ohrabriti većinu stanovništva da se aktivno uključi u projekt. Naime, dobro je poznato da selo vjeruje samo u ono što vidi. Stoga u prvoj fazi realizacije ovog PROGRAMA predlažemo pokretanje nekoliko pilot projekata komercijalizacije odabranih proizvoda pod zajedničkom tržnom markom proizvodi LP. Zatim, potrebito je ustrojiti tvrtku za marketing i menadžment proizvoda LP. Konačno, potrebito je potaknuti bržu izgradnju smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta u LP, kao pretpostavku za razvitak turizma i veću potrošnju proizvoda LP.

7.2. Pilot projekti

Za sve predložene modele primjena je slijedeća metodologija obračuna i prikazivanja proizvodnog rezultata:

1. predloženi modeli se temelje na rezultatima proizvodno-ekonomske analize i ekspertnim procjenama (poglavlje 4);

2. ukupni prihodi sastoje se od prihoda glavnog proizvoda i ostalih prihoda vezanih uz pojedinu proizvodnju;

3. u troškove su uključeni svi proizvodni ili izravni troškovi koji uključuju materijal, usluge i energiju izravno utrošene u proizvodnji;

4. u troškovima nije uključen trošak rada pa je nagrada za rad obitelji sadržana u bruto dohotku (doprinosu za pokriće fiksnih troškova).

76

7.2.1. Sir od mlijeka s paše

Trenutačno se proizvodnjom tradicijskog sira, u projektnom području, bavi više desetaka seljačkih gospodarstava. Ova djelatnost je za većinu njih dopunski izvor dohotka i zaposlenosti. Sir se najviše prodaje na gospodarstvu, u agroturizmu i na gradskim tržnicama. Za proizvodnju tradicijskog sira, u početnoj fazi, previdjeli smo modela prerade na gospodarskom dvorištu. Ako dođe do većeg rasta potražnje za tradicijskim sirom biti će potrebno pokretanje zadružne ili poduzetničke proizvodnje ovih proizvoda.

Prerada na gospodarskom dvorištu

Prema Pravilniku o preradi prerada mlijeka na obiteljskom gospodarstvu (NN 149/03; NN 9/07) dopuštena je samo onim gospodarstvima koja imaju vlastitu proizvodnju mlijeka. Godišnji opseg prerade mlijeka na seljačkom gospodarstvu ograničen je na 50 tisuća litara (10 – 15 muznih krava). Objekt na seljačkom gospodarstvu mora imati prostor za sabiranje mlijeka, sirarnicu s opremom za hlađenje i zrionicu. Ulaganje u objekt za preradu kapaciteta 50.000 l mlijeka godišnje, pod pretpostavkom da već postoje gospodarske zgrade na gospodarstvu, su oko 100.000 kuna.

Proizvodni program proizvodnje tradicijskog sira obuhvaća slijedeće proizvode: svježi kravlji sira i vrhnja te polutvrdi nedimljeni i dimljeni sir. Godišnja vrijednost proizvodnje prema ovom modelu je oko 300.000 kn godišnje. Trošak proizvodnje i prodaje je oko 160.000 kuna godišnje, a bruto dohodak oko 140.000 kn.

Ovaj model predviđa uključivanje samo onih gospodarstava koje krave drži na paši. Nadalje, trebalo bi uključiti gospodarstva koja već imaju iskustva u proizvodnji i prodaji tradicijskog sira, ali koja su istovremeno motivirana za povećanje i legalizaciju ove proizvodnje. Za obavljanje navedene djelatnosti gospodarstva moraju imati najmanje dva radno aktivna člana.

Za realizaciju ovog modela potrebno je izraditi tehničko-tehnološki elaborat, urediti i opremiti objekta za proizvodnju sira, te pronaći tržište. Pilot projektom bi trebalo u prvoj fazi obuhvatiti najmanje dva mliječna gospodarstva, jedno na području PP Lonjsko polje i jedno u susjednim zaštićenim područjima.

7.2.2. Proizvodi tradicijskog kolinja

Proizvodi tradicijskog kolinja proizvode se većinom za vlastite potrebe. Svega nekoliko gospodarstava proizvodi ih za tržište. Ovi proizvodi najviše se prodaju kroz vlastiti agroturizam. Nitko od proizvođača nije registriran za ovu djelatnost.

U početnoj fazi komercijalizacije ovog proizvoda predvidjeli smo također model prerade na gospodarskom dvorištu. Slijedeća faza, ako se značajnije poveća potražnja za ovom proizvodima, može biti izgradnja obrtničke prerade, u zadružnom ili privatnom vlasništvu.

77

Prerada na gospodarskom dvorištu

Za preradu svinjskog mesa na gospodarstvu mogu se rabiti samo sirovine od životinja iz vlastitog uzgoja odnosno od životinja koje su najmanje tri mjeseca bile na gospodarstvu. Prerada na gospodarstvu ograničena je na najviše 80 svinja godišnje ili 12.000 kilograma žive vage (NN 149/03; NN 9/07). Klanje svinja za preradu mora se obaviti u registriranoj klaonici.

Objekt za preradu na gospodarstvu mora imati prostoriju za preradu te prostoriju za dimljenje i zrenje. Ulaganja u uređenje i opremanje objekta za preradu, kapaciteta 80 tovnih svinja, su oko 200.000 kuna.

Godišnja vrijednost proizvodnje, uz predviđeni proizvodni program (svježe i suhe kobasice, dimljene suhe kobasice, šunke, čvarke, slaninu, mast i kobasice s brašnom) je oko 300.000 kn godišnje. Trošak proizvodnje i prodaje je oko 130.000 kuna godišnje, a bruto dohodak oko 170.000 kn.

U ovaj pilot projekt trebalo bi uključiti gospodarstva koja imaju uzgoj svinja na otvorenom i koja se već bave ovom djelatnošću. Potencijalna gospodarstva moraju imati najmanje dva radno aktivna člana.

Pokretanje prerade na gospodarstvu zahtijeva veći organizacijski napor i veća materijalna sredstva. Potrebno je izgraditi ili dograditi prostor te opremiti i registrirati objekt za preradu. Potrebno je osigurati materijal za preradu i organizirati radni proces. Uz to, znatno se povećavaju administrativne obveze, veterinarski i sanitarni nadzor te knjigovodstveni i komercijalni poslovi.

Proizvodnju proizvoda tradicijskog kolinja treba pokrenut na najmanje dva gospodarstva na području PP Lonjsko polje i jedno u susjednim zaštićenim područjima.

7.2.3. Tradicijski proizvodi od konja

Konjsko meso i mesne prerađevine tradicionalno se koriste za ljudsku prehranu u Moslavini gdje je ta navika preuzeta od predstavnika talijanske manjine.

Proizvodi od konjskog mesa proizvode se za vlastite potrebe i posebne prigode, dok tržnih proizvođača praktično nema. Nitko od proizvođača nije registriran za ovu djelatnost.

U početnoj fazi komercijalizacije ovog proizvoda predvidjeli model uslužnog klanja i uslužne prerade. Izgradnja vlastitog objekta je relativno skupa i organizacijski zahtjeva, te može biti ekonomski opravdana samo uz veći rast potražnje za ovim proizvodima.

Uslužna prerada

Preradu konjskog mesa, prema važećim zakonskim propisima, nije moguće organizirati na seljačkom gospodarstvu. Stoga se kao alternativa nameće model uslužnog klanja i prerade.

Model je rađen na bazi 50 grla, prosječne težine 500 kg. To daje oko 9,5 tona konjskog mesa i prerađevina od konjskog mesa (svježe konjsko meso, konjska kobasica, ždrebeća kobasica, miješana kobasica).

78

Vrijednost proizvodnje procijenjena je na oko 656.000 kuna, a troškovi proizvodnje, uslužnog klanja i prerade te prodaje na oko 500.000 kuna. To daje bruto dohodak od oko 156.000 kuna ili nešto više od 3100 kuna po grlu.

Pokretanje uslužnog klanja i prerade konjskog mesa moguće je organizirati preko zadruge ili poduzetnički.

7.2.4. Med

Na području LP i susjednih zaštićenih područja razmjerno je veliki broj proizvođača meda. Većina od njih prodaju med otkupljivačima ili ga izravno prodaju na gospodarstvu, dostavom potrošaču i na sajmovima. Većina medara nije zadovoljna s cijenom meda koju postižu, a sve je teža i prodaj ovog proizvoda.

Za komercijalizaciju ovog proizvoda predvidjeli model zajedničke punionice meda. Ona može biti organizirana kao zadruga ili kao trgovačko društvo .

Zajednička punionica meda

Prvotna ideja, dobivena postupkom identifikacije i odabira proizvoda tradicijske poljoprivrede LP i susjednih zaštićenih područja bila je da se komercijalizira proizvodnja meda od metvice. Međutim, kasnija istraživanja su pokazala da ovu vrstu uniflornog meda proizvodi mali broj medara i da su količine ovog meda jako male. Stoga smo proizvodni asortiman proširili na ostale vrste meda koje su najčešće na ovom području: bagremov med, kestenov med i cvjetni med.

Model zajedničke punionice meda rađen je na bazi 1000 pčelinjih zajednica i proizvodnji meda od 4 vagona godišnje. Punionica bi samostalno finalizirala meda uz marketinške aktivnosti plasirala ga na tržište.

Vrijednost proizvodnje meda procijenjena je na oko 1.000.000 kuna, a troškovi proizvodnje, dorade i prodaje na oko 800.000 kuna. To daje bruto dohodak od oko 200.000 kuna ili za 5 kuna veću cijenu meda od one koju medari sada u prosjeku postižu. Investicija u zajedničku punionicu meda je oko 100.000 kuna.

7.2.5. Domaći kukuruz i grah kukuruzar

Proizvodnja domaćeg kukuruznog brašna i kruha stalno se smanjuje. Međutim, dio gospodarstava još uvije je zadržao ovu tradicionalnu proizvodnju. Kukuruzno brašno, kruh i žganci rade se za vlastite potrebe. Dio gospodarstava samo povremeno, kada ima tržne viškove, prodaje kukuruzno brašno.

Jedan od mogućih modela za komercijalizaciju ovog proizvoda je da neki od lokalnih mlinara organizira kooperaciju s više proizvođača domaćeg kukuruza te da brašno plasira u neki od trgovačkih lanaca.

Proizvodnja graha kukuruzara također je u stalnom padu, a tržni viškovi su sve manji. Sve što se nudi kupuju lokalni trgovci, po razmjerno visokoj cijeni i preprodaju dalje na tržištu. S obzirom na trenutne odnose cijena praktično nema prostora za organizaciju legalne prodaje ovog proizvoda.

79

Domaći kukuruz i grah kukuruzar nisu posebno atraktivni za poljoprivrednike jer zahtijevaju puno ljudskog rada i ne trenutno donose veći prihoda. Isto tako, nisu posebno atraktivni za tržište i vrlo teško je od njih stvoriti proizvode veće vrijednosti. Međutim, to su vrlo važni proizvodi za održanje tradicijske poljoprivrede u PP LP, ali i za razvitak turizma na tom području. Stoga bi za ove proizvodnje trebalo osigurati posebne poticaje.

7.3. Izgradnja turističkih kapaciteta

Master planom turizma za LP iz 2000. predviđeno povećanje broja smještajnih kapaciteta. Međutim, osim nekoliko inicijalnih drvenih kuća nije došlo do značajnijeg povećanja broja prihvatljivih smještajnih kapaciteta.

Bez većeg povećanja smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta nema niti razvitka turizma, ali niti većeg razvitak proizvoda tradicijske poljoprivrede.

Predlažemo da se u slijedećih 5 godina, u pet sela lonjskog polja, uredi najmanje 250 novih kreveta u drvenim seoskim kućama i da se otvori najmanje 10 objekata seoskog turizma koji će nuditi usluge tradicionalne posavske kuhinje. Vrijednost te investicije je 12 – 15 milijuna Eura. Najmanje polovica iznos potrebna lokalnom stanovništvu za investiranje trebala bi biti bespovratna. Ona bi se namaknula iz županijskih, državnih i međunarodnih izvora.

7.4. Tvrtka za marketing i menadžment proizvoda LP

Složenost programa s jedne strane, te manjak poduzetničkog i menadžerskog potencijala među domaćim stanovništvom s druge strane, nameće potrebu osnivanja tvrtke za marketing i menadžment Programa proizvodi LP.

Njene najvažnije zadaće bile bi slijedeće:

- razvitak tržne marke proizvodi LP, - planiranje, poticanje i nadzor pilot projekata, - organizacija vlastite prodajne mreže za proizvode LP, - marketing proizvoda LP, - osposobljavanje lokalnog stanovništva za uključivanje u projekt, - promocija i prodaja turističkih usluga LP.

Tvrtka bi trebala biti u mješovitom vlasništvu više partnera: PP LP, općine, gradovi i Sisačko-moslavačka županija, lokalno stanovništvo, strani donatori….

Inicijativu i ustroj tvrtke trebala bi pokrenuti Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje.

80

8. PRIJEDLOG POTICAJNIH MJERA ZA REALIZACIJU PROGRAMA PROIZVODI LP

1. Razvitak proizvodnje i prodaje tradicionalnih proizvoda

Ovom mjerom trebalo bi poticati:

• razvitak proizvoda, uključivo i istraživanje tržišta, • administrativne troškove razvitka proizvoda, • izradu projektne dokumentacija, • dopunsko školovanje, • administrativne troškove registracije objekta za preradu i prodaju, • nabavku opreme za proizvodnju i prodaju, • pokretanje organizacije za proizvodnju i distribuciju proizvoda, • organizaciju prodajnih i promotivnih događaja, • organizacija prve prodajne pošiljke, • izrada promotivnog materijala i promotivno oglašavanje, • nabavka opreme i sredstava za prodaju – štandovi, transportna sredstva, rashladna

tijela…,

2. Poticanje tradicionalne poljoprivredne proizvodnje

Ovom mjerom trebalo bi poticati:

• držanje životinja na otvorenom, • proizvodnju tradicionalnih biljnih kultura, • održavanje i korištenje travnih površina, • nabavu opreme za tradicionalnu poljoprivredu

3. Potpora preusmjeravanju na ekološku poljoprivrednu proizvodnju

Ovom mjerom trebalo bi poticati:

• pokrivanje troškova kontrole i certifikacije ekoloških proizvoda • plaćanje poticaja po hektaru površine sukladno procjeni smanjenja dohotka zbog

prijelaza na ekološku poljoprivredu • pokrivanje troškova nabave specifične opreme za ekološku proizvodnju

81

4. Obrazovanje i stručno usavršavanje

Ovom mjerom trebalo bi poticati:

• organizacije stručnih predavanja • organizacije okruglih stolova i radionica • organizacije tečajeva i seminara • stručne ekskurzije

Većinu dolje navedenih mjera već je moguće financirati kroz postojeće programe i mjere Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, IPARD program, programe Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Ministarstva kulture, Sisačko-moslavačke županije te gradova Sisak, Kutina i Novska. Neke od mjera, koje su ključne za održanje tradicionalne poljoprivredne proizvodnje, a koje trenutno nije moguće financirati iza postojećih izvora, treba pokušati nametnuti mjerodavni institucijama. Važan izvor financiranja mogu biti i međunarodna vladina i nevladina sredstva. Ključno za dobivanje poticajnih sredstava je da se netko kontinuirano bavi utvrđivanjem potreba, praćenjem izvor i pisanjem prijava za njihovo povlačenje. Tu ulogu trebala bi preuzeti tvrtka za marketing i menadžment proizvoda LP.

82

9. PRILOZI

PRILOG 1. ANKETA POLJOPRIVREDNIH PROIZVOĐAČA

Projekt "Tradicijski proizvodi na području PP Lonjskog polja"

ANKETA O TRADICIJSKOJ POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI I PRERADI

A.1. Naselje: A.2. Ulica: A.3. K. brašno.:

Odgovorna osoba:

A.4. Ime i prezime: ______________________________________ A.5. Spol: _____ A.6. Dob: ____ g.

A.7. Stupanj i smjer najviše završene škole: _________________________________________________

A.8. Broj osoba u kućanstvu: A.9. Broj aktivnih osoba5:

Temeljni izvori dohotka za kućanstvo: rangirajte po važnosti izvore koje kućanstvo ima: 1 za najvažniji izvor!

A.10. Rad na vlastitom poljoprivrednom gospodarstvu m

A.11. Zaposlenje izvan gospodarstva m

A.12. Osobni prihodi članova kućanstva m

Nešto drugo? Navedite što! A.13.

5 Aktivno stanovništvo čine osobe koje obavljaju zanimanje, tj. koje svojim radom (u radnom odnosu ili samostalno na svojem ili obiteljskom imanju, obrtničkoj ili drugoj radionici, u kući i sl.) zarađuju sredstva za život. Aktivnima se smatraju i osobe koje traže prvo ili ponovno zaposlenje te osobe koje su prekinule rad radi ispunjenja vojne obveze ili izdržavanja kazne lišenja slobode. Osobama s osobnim prihodom smatraju se umirovljenici svih kategorija, osobe koje primaju socijalnu pomoć ili imaju prihode od davanja u zakup zemlje, kuće, trgovine, radionice ili druge imovine. Uzdržavane su one osobe koje nemaju vlastitih prihoda i uzdržavaju ih roditelji, rođaci itd. Poljoprivredno stanovništvo u popisima 1981. i 1991. godine čine osobe čije se zanimanje nalazi u skupinama “poljoprivrednici” i “ribari i lovci” te sve osobe koje oni uzdržavaju.

83

A.14. Koliko članova kućanstva radi "puno radno vrijeme" na poljoprivrednom gospodarstvu?

Ocjenama od 1 do 4 ocijenite važnost pojedinih proizvodnih skupina za vaše gospodarstvo!

(Najvažnija proizvodnja 4, najmanje važna 1, a nepostojeća 0)

A.15. biljna proizvodnja m

A.16. stočarska proizvodnja m

A.17. prerada na gospodarstvu m

A.18. raznovrsna proizvodnja m

Status poljoprivrednog gospodarstva:

A.19. a) Klasično OPG b) OPG u sustavu PDV-a c) Obrt d) Trgovačko društvo

A.20. Upisnik MPŠVG: Da Ne

A.21. Upisano kao: a) komercijalno b) nekomercijalno c) dohodovna potpora

Koje od slijedećih proizvodnji imate na gospodarstvu i koje su barem dijelom namijenjene tržištu?

(Označite znakom "x" ako proizvodnja postoji i ako je barem dijelom za tržište):

proizvodnja sira od mlijeka s paše A.22. m postoji A.23. m za tržište proizvodnja prerađevina od konjskog mesa A.24. m postoj A.25. m za tržište proizvodnja meda - od metvice A.26. m postoji A.27. m za tržište proizvodnja brašna od kukuruza A.28. m postoji A.29. m za tržište proizvodnja graha kukuruzara A.30. m postoji A.31. m za tržište

Molimo nastavite s pitanjima samo za proizvodnje koje postoje na gospodarstvu!!!

UPITNIK O PROIZVODNJI SIRA OD MLIJEKA S PAŠE

S.1. Prosječan broj krava za mužnju na gospodarstvu: grla

S.2. Prevladavajuća pasmina:

84

Prosječna sezona ispaše traje:

(S.3.) od (S.4.) do (S.5.) što iznosi mjeseci.

S.6. Prosječna dnevna proizvodnja mlijeka za ispaše: l

S.7. od toga prosječno prodano na dan: l

S.8. Prosječna ostvarena cijena (s poticajima): kn/l

S.9. Čime dohranjujete krave u staji kad idu na ispašu?

S.10. Što posjedujete od sredstava, opreme i posuda za proizvodnju sira?

S.11. Imate li zaseban prostor za proizvodnju i držanje sira? da ne

Procjena proizvodnje svježeg sira u sezoni ispaše:

S.12. razdoblje procjene: a) dnevno b) tjedno c) mjesečno

S.13. prosječna proizvodnja u razdoblju: kom

S.14. ukupna proizvodnja tijekom sezone ispaše kom

S.15. prosječna masa 1 komada sira: kg

S.16. Koliko u sezoni proizvedete vrhnja: litara

S.17. Koliko mlijeka utrošite u proizvodnji sira? lit/kom

S.18. Koje još sirovine osim mlijeka koristite pri proizvodnji sira?

S.19. Što planirate s ovom proizvodnjom narednih godina?

a) povećavati b) zadržati u istom obujmu c) smanjivati d) napustiti

S.20. Prodajete li sir? da ne

85

(Ako da, idite na pitanje S.21, ako ne, idite na pitanje S.39!)

Samo za one koji prodaju sir

S.21. Koliko od navedene proizvodnje prodajete? %

S.22. Kupujete li mlijeko od drugih za proizvodnju sira? da ne

S.23. Ako da, po kojoj cijeni ga plaćate: kn/l

S.24. Je li sušite sir za prodaju? da ne

S.25. Je li dimite sir za prodaju? da ne

Koliku prosječnu cijenu sira ostvarujete?

S.26. svježi kn/kom S.27. sušeni kn/kom S.28. dimljeni kn/kom

Gdje prodajete i koliko pojedini kanal prodaje sudjeluje u ukupnoj prodaji?

a) na gospodarstvu S.29. %

b) na lokalnoj tržnici S.30. %

c) slastičarima, pekarima i sl. S.31. %

d) agroturističkim gospodarstvima S.32. %

e) ostali kanali prodaje (navedite): S.33. S.34. %

S.35. Koliko vam u prosjeku iznose mjesečni troškovi vezani uz prodaju sira? __________ kn mjesečno

(procijenite troškove prijevoza, placovine, inspekcija, dozvola i sl. ako postoje)

S.36. Iskorištavate li sirutku na gospodarstvu? da ne

S.37. Ako da, na koji način:

86

S.38. Udjel prihoda od sira u prihodima obitelji:

1 - jako mali 2 - mali 3 - srednji 4 - veliki 5 - vrlo veliki

S.39. Što mislite o ideji organiziranja značajnije tržišne proizvodnje sira od mlijeka s paše?

a) dobra ideja b) loša ideja c) ne znam

S.40. Ako mislite da je ideja dobra, kakva organizacija proizvodnje bi bila odgovarajuća:

a) zadruga (proizvođača mlijeka)

b) postojeća privatna tvrtka (koja: ____________________________________ S.41.)

c) nova privatna tvrtka

d) samostalna odvojena gospodarstva

S.42. Biste li se vi uključili u organizaciju koja bi se bavila takvom proizvodnjom?

a) bih, kao kooperant

b) bih, kao aktivni sudionik - zadrugar, suvlasnik i sl.

c) ne bih

Samo za one koji ne prodaju sir

S.43. Jeste li razmišljali o proizvodnji sira za prodaju: da ne

S.44. Ako da, zašto da:

S.45. Ako ne, zašto ne:

87

UPITNIK O PROIZVODNJI PRERAĐEVINA OD KONJSKOG MESA

K.1. Prosječan broj kobila na gospodarstvu tijekom godine: grla

K.2. Prevladavajuća pasmina:

Prosječna sezona ispaše traje: od (K.3.) do (K.4.) što iznosi (K.5.) mjeseci.

K.6. Koliko vremena tjedno provedete brinući o konjima na paši? sati

K.7. Prosječan broj ždrebadi u godini: grla

Procijenite koliko stočne hrane potrošite za konje godišnje:

K.8. sijeno t (okvirna cijena na tržištu: kn/t)

K.9. žitarice t (okvirna cijena na tržištu: kn/t)

K.10. dodaci hrani t (okvirna cijena na tržištu: kn/t)

K.11. Koliko iznose godišnji troškovi veterinarskih pregleda, liječenja i lijekova po kobili? kn

Označite proizvode konjogojstva koje prodajete i navedite koliko u prosjeku godišnje prodajete i kolika je cijena pojedinog proizvoda:

a) ždrebad s paše K.12. godišnja prodaja: grla K.13. prosječna cijena: kn/grlu

b) utovljena ždrebad K.14. godišnja prodaja: grla K.15. prosječna cijena: kn/grlu

c) rasplodna grla K.16. godišnja prodaja: grla K.17. prosječna cijena: kn/grlu

d) ostala grla (za otpis i sl.) K.18. godišnja prodaja: grla K.19. prosječna cijena: kn/grlu

K.20. Koliko u prosjeku godišnje ostvarite prihoda od poticaja za držanje konja: kn

Proizvodnja prerađevina od konjskog mesa

K.21. Koliko konjskog mesa iskoristite u preradi na gospodarstvu godišnje: kg

K.22. Koje kategorije grla koristite za meso:

a) utovljenu ždrebad

88

b) starija grla

K.23. Gdje obavljate klanje?

K.24. Koliko iznosi trošak klaoničke obrade po grlu ako koljete u klaonici? kn

Navedite količine i tržne cijene proizvoda koje proizvodite i naznačite je li ih prodajete: količina

proizvodnje, kg tržna cijena,

kn/kg za prodaju

a) kobasice svježe K.25. K.26. K.27. da ne

b) kobasice suhe K.28. K.29. K.30. da ne

c) svježe meso K.31. K.32. K.33. da ne

d) kobasice dimljene K.34. K.35.

K.36. da ne

e) ostalo K.37. K.38. K.39. da ne

Specificirajte "Ostalo":_____________________________________________________________

Koje još sirovine osim konjskog mesa koristite u proizvodnji kobasica i u kojem udjelu (vrste mesa, dodaci...):

K.40. Vrsta sirovine: K.41.Udjel u kobasicama: %

K.42. Vrsta sirovine: K.43.Udjel u kobasicama: %

K.44. Vrsta sirovine: K.45.Udjel u kobasicama: %

K.46. Vrsta sirovine: K.47.Udjel u kobasicama: %

K.48. Vrsta sirovine: K.49.Udjel u kobasicama: %

Označite navode i opišite postupak proizvodnje kobasica na vašem gospodarstvu:

K.50. - usitnjavanje: a) mljevenje b) sjeckanje (kuter) K.51. (kalibar: cm)

K.52. - nadijevanje: promjer crijeva: _____ cm vrsta crijeva: ___________________________

K.53. - za dimljene kobasice: koliko dimite kobasice: ___________________

K.54. - za suhe kobasice: koliko traje razdoblje sušenja: _________________

K.55. Što planirate s ovom proizvodnjom narednih godina?

89

a) povećavati b) zadržati u istom obujmu c) smanjivati d) napustiti

Ako ispitanik ima prodaju, nastavite s pitanjem K.56. Ako nema prodaju nastavite na pitanju K.68.

Samo za one koji imaju proizvode za prodaju

K.56. Koliko od ukupne proizvodnje prerađevina prodajete? %

Gdje prodajete i koliko pojedini kanal prodaje sudjeluje u ukupnoj prodaji?

a) na gospodarstvu K.57. %

b) na lokalnoj tržnici K.58. %

c) ugostiteljima K.59. %

d) agroturističkim gospodarstvima K.60. %

e) ostali kanali prodaje (navedite): K.61. K.62. %

K.63. Udjel prihoda od prerađevina konjskog mesa u prihodima obitelji:

1 - jako mali 2 - mali 3 - srednji 4 - veliki 5 - vrlo veliki

K.64. Što mislite o ideji organiziranja veće tržišne proizvodnje konjskog mesa i prerađevina?

a) dobra ideja b) loša ideja c) ne znam

K.65. Ako mislite da je ideja dobra, kakva organizacija proizvodnje bi bila odgovarajuća:

a) zadruga (uzgajivača)

b) postojeća privatna tvrtka (koja: K.66. )

c) nova privatna tvrtka

d) samostalna odvojena gospodarstva

90

K.67. Biste li se vi uključili u organizaciju koja bi se bavila takvom proizvodnjom?

a) bih, kao kooperant

b) bih, kao aktivni sudionik - zadrugar, (su)vlasnik i sl.

c) ne bih

K.68. Ako mislite da je ideja loša, što su tome glavni razlozi:

Samo za one koji nemaju prodaju

K.69. Jeste li razmišljali o proizvodnji prerađevina od konjskog mesa za prodaju: da ne

K.70. Ako da, zašto da:

K.71. Ako ne, zašto ne:

91

UPITNIK O PROIZVODNJI KUKURUZNOG BRAŠNA

B.1. Ukupne obradive površine kojima raspolaže gospodarstvo: ha (1 jutro ili ral = 0,5755 ha)

Od ukupne obradive površine, koliko površina:

B.2. - se redovno obrađuje: ................................ ha

B.3. - se koristi za proizvodnju žitarica: ............ ha

B.4. - se koristi za proizvodnju kukuruza: ......... ha

B.5. - se koristi za proizvodnju kukuruza za brašno: ha (1 čhv = 3,597 m2)

Kakav kukuruz sijete za brašno: a) bijeli B.6. a) domaća sorta b) hibrid

a) žuti B.7. a) domaća sorta b) hibrid

Procijenite utroške vezane uz proizvodnju kukuruza za brašno:

B.8. utrošak sjemena: kg/ha

B.9. utrošak NPK gnojiva (ukupno): kg/ha

B.10. utrošak UREA gnojiva: kg/ha

B.11. utrošak KAN gnojiva: kg/ha

B.12. utrošak stajskog gnojiva t/ha prosječno godišnje!!!

B.13. koji(e) herbicid(e) koristite:

Utrošak vremena za rad na 1 ha:

B.14. priprema tla i sjetva (uključujući gnojidbu): ________ h/ha

B.15. zaštita, prihrana i kultivacija tijekom vegetacije: ________ h/ha

B.16. berba/žetva: a) ručno b) beračem c) kombajnom B.17. ________ h/ha

Koliko iznosi prosječni prinos kukuruza za brašno:

B.18. od hibrida: ___________ kg/ha B.19. od domaće sorte: ___________ kg/ha

B.20. Gdje meljete kukuruz za brašno: _______________________________________________

B.21. Koliko iznosi naknada za meljavu: _____________________________________________

92

Koliko brašna od kukuruza proizvedete i prodate godišnje: proizvedeno,

kg prodano, kg cijena, kn/kg

od hibrida: bijelo B.22. _________

B.23. _________

B.24. _________

žuto B.25. _________

B.26. _________

B.27. _________

od domaće sorte:

bijelo B.28. _________

B.29. _________

B.30. _________

žuto B.31. _________

B.32. _________

B.33. _________

B.34. Koje proizvode od kukuruznog brašna proizvodite na gospodarstvu?

___________________________________________________________________________________________

B.35. Što planirate s ovom proizvodnjom narednih godina?

a) povećavati b) zadržati u istom obujmu c) smanjivati d) napustiti

Ako ispitanik ima prodaju, nastavite s pitanjem B.36. Ako nema prodaju nastavite na pitanju B.48.

Samo za one koji imaju proizvode za prodaju

Gdje prodajete i koliko pojedini kanal prodaje sudjeluje u ukupnoj prodaji?

a) na gospodarstvu B.36. %

b) na lokalnoj tržnici B.37. %

c) ugostiteljima B.38. %

d) agroturističkim gospodarstvima B.39. %

e) ostali kanali prodaje (navedite): B.40. B.41. %

B.42. Udjel prihoda od kukuruznog brašna u prihodima obitelji:

1 - jako mali 2 - mali 3 - srednji 4 - veliki 5 - vrlo veliki

93

B.43. Kako pakirate brašno za prodaju? __________________________________________________

B.46. Koliko vam u prosjeku iznose mjesečni troškovi vezani uz prodaju brašna? __________ kn mjesečno

(procijenite troškove prijevoza, placovine, pakiranja i sl. ako postoje)

B.44. Što mislite o ideji organiziranja veće tržišne proizvodnje brašna od kukuruza i prerađevina?

a) dobra ideja b) loša ideja c) ne znam

B.45. Ako mislite da je ideja dobra, kakva organizacija proizvodnje bi bila odgovarajuća:

a) zadruga (proizvođača)

b) postojeća privatna tvrtka (koja: B.46. )

c) nova privatna tvrtka

d) samostalna odvojena gospodarstva

B.47. Biste li se vi uključili u organizaciju koja bi se bavila takvom proizvodnjom?

a) bih, kao kooperant

b) bih, kao aktivni sudionik - zadrugar, (su)vlasnik i sl.

c) ne bih

B.48. Ako mislite da je ideja loša, što su tome glavni razlozi:

Samo za one koji nemaju prodaju

B.49. Jeste li razmišljali o proizvodnji kukuruznog brašna za prodaju: da ne

B.50. Ako da, zašto da:

B.51. Ako ne, zašto ne:

94

UPITNIK O PROIZVODNJI GRAHA KUKURUZARA

G.1. Ukupne obradive površine kojima raspolaže gospodarstvo: ha (1 jutro (ral) = 0,5755 ha = 5755 m2)

Od ukupne obradive površine, koliko površina: (1 čhv = 3,597 m2)

G.2. - se redovno obrađuje: ............................... ha

G.3. - se koristi za proizvodnju kukuruza: ......... ha

G.4. - se koristi za proizvodnju kukuruza s grahom: ha

G.5. - se koristi za proizvodnju graha:................ ha

Kakav grah sijete s kukuruzom: a) bijeli G.6. a) domaće sjeme b) kupovno sjeme (G.7. _______ kn/kg)

a) žuti G.8. a) domaće sjeme b) kupovno sjeme (G.9. _______ kn/kg)

a) šareni G.10. a) domaće sjeme b) kupovno sjeme (G.11. _______ kn/kg)

Procijenite utroške vezane uz proizvodnju graha kukuruzara:

- utrošak sjemena: G.12. graha: kg/ha G.13. kukuruza: ________ kg/ha

G.14. utrošak NPK gnojiva (ukupno): kg/ha

G.15. utrošak UREA gnojiva: kg/ha

G.16. utrošak KAN gnojiva: kg/ha

G.17. utrošak stajskog gnojiva t/ha prosječno godišnje!!!

G.18. koji(e) herbicid(e) koristite:

Utrošak vremena za rad na 1 ha (uključiti i troškove pripreme, prijevoza i sl.):

G.19. priprema tla i sjetva (uključujući gnojidbu): ________ h/ha

G.20. ručno okopavanje: __________ h/ha (vodite brigu o broju radnika i broju sati ili dana)

G.21. zaštita, prihrana i kultivacija tijekom vegetacije: ________ h/ha

G.22. berba/žetva: a) ručno b) kombajnom G.23. ________ h/ha

Koliko iznosi prosječni prinos na parceli kukuruza s grahom:

95

G.24. prinos kukuruza: ___________ kg/ha G.25. prinos graha: ___________ kg/ha

Koliko graha kukuruzara proizvedete i prodate godišnje: proizvedeno,

kg prodano, kg cijena, kn/kg

žutog G.26. _________

G.27. _________

G.28. _________

šarenog G.29. _________

G.30. _________

G.31. _________

bijelog G.32. _________

G.33. _________

G.34. _________

G.35. Što planirate s ovom proizvodnjom narednih godina?

a) povećavati b) zadržati u istom obujmu c) smanjivati d) napustiti

Ako ispitanik ima prodaju, nastavite s pitanjem G.36. Ako nema prodaju nastavite na pitanju G.50.

Gdje prodajete i koliko pojedini kanal prodaje sudjeluje u ukupnoj prodaji?

a) na gospodarstvu G.36. %

b) na lokalnoj tržnici G.37. %

c) ugostiteljima G.38. %

d) agroturističkim gospodarstvima G.39. %

e) ostali kanali prodaje (navedite): G.40. G.41. %

G.42. Udjel prihoda od graha kukuruzara u prihodima obitelji:

1 - jako mali 2 - mali 3 - srednji 4 - veliki 5 - vrlo veliki

G.43. Kako pakirate grah za prodaju? __________________________________________________

96

G.44.Koliko vam u prosjeku iznose troškovi vezani uz prodaju graha? __________ kn po sezoni

(procijenite troškove prijevoza, placovine, pakiranja i sl. ako postoje)

G.45. Što mislite o ideji organiziranja veće tržišne proizvodnje graha kukuruzara?

a) dobra ideja b) loša ideja c) ne znam

G.46. Ako mislite da je ideja dobra, kakva organizacija proizvodnje bi bila odgovarajuća:

a) zadruga (proizvođača)

b) postojeća privatna tvrtka (koja: G.47. )

c) nova privatna tvrtka

d) samostalna odvojena gospodarstva

G.48. Biste li se vi uključili u organizaciju koja bi se bavila takvom proizvodnjom?

a) bih, kao kooperant

b) bih, kao aktivni sudionik - zadrugar, (su)vlasnik i sl.

c) ne bih

G.49. Ako mislite da je ideja loša, što su tome glavni razlozi:

Samo za one koji nemaju prodaju

G.50. Jeste li razmišljali o proizvodnji graha kukuruzara za prodaju: da ne

G.51. Ako da, zašto da:

G.52. Ako ne, zašto ne:

97

UPITNIK O PROIZVODNJI MEDA

M.1. Broj pčelinjih zajednica na gospodarstvu: kom

M.2. S kojom vrstom i koliko košnica raspolažete: ________________________________________________

M.3. Navedite najvažnije dijelove opreme, alata i pribora koje uz košnice koristite u pčelarenju:

_________________________________________________________________________________________

M.4. Vozite li pčele na pašu izvan pčelinjaka: da ne

Na koja odredišta vozite pčele i koja je glavna paša na tim odredištima:

M.5. __________________________________________________________________________________

M.6. __________________________________________________________________________________

M.7. __________________________________________________________________________________

Procijenite godišnje utroške vezane uz proizvodnju meda:

M.8. satne osnove: kg

M.9. šećer za prihranu: kg

M.10. medno tijesto, šećerno: kg

M.11. zaštita od bolesti i nametnika: kn ukupno godišnje!!!

M.12. ostali utrošci: kn ukupno godišnje!!!

Utrošak vremena za rad:

M.13. poslovi oko uzgoja pčela: __________ h/mjesec

M.14. proizvodnja meda i priprema meda: __________ h/godinu

98

M.15. Koliko u prosjeku proizvedete meda po jednoj zajednici: _______ kg

Koliko ukupno meda godišnje proizvedete i prodate: vrsta proizvedeno,

kg prodano, kg cijena, kn/kg

M.16. ___________________

M.17. _________

M.18. _________

M.19. _________

M.20. ___________________

M.21. _________

M.22. _________

M.23. _________

M.24. ___________________

M.25. _________

M.26. _________

M.27. _________

M.28. ___________________

M.29. _________

M.30. _________

M.31. _________

M.32. Što planirate s proizvodnjom meda narednih godina?

a) povećavati b) zadržati u istom obujmu c) smanjivati d) napustiti

Ako ispitanik ima prodaju, nastavite s pitanjem M.29. Ako nema prodaju nastavite na pitanju M.48.

Gdje prodajete i koliko pojedini kanal prodaje sudjeluje u ukupnoj prodaji?

a) na gospodarstvu M.33. %

b) na lokalnoj tržnici M.34. %

c) ugostiteljima M.35. %

d) trgovcima M.36. %

e) ostali kanali prodaje (navedite): M.37. M.38. %

M.39. Udjel prihoda od meda u prihodima obitelji:

1 - jako mali 2 - mali 3 - srednji 4 - veliki 5 - vrlo veliki

M.40. Kako pakirate med za prodaju? __________________________________________________

99

M.47. Koliko vam u prosjeku iznose troškovi vezani uz prodaju meda? ____________ kn po sezoni

(procijenite troškove prijevoza, placovine, pakiranja i sl. ako postoje)

M.41. Što mislite o ideji jačeg usmjerenja proizvodnje meda na med od metvice?

a) vrlo izgledna ideja b) izgledna ideja c) upitna ideja b) loša ideja

M.42. Ako mislite da je ideja dobra, kakva organizacija proizvodnje bi bila odgovarajuća:

a) zadruga (proizvođača)

b) postojeća privatna tvrtka (koja: M.43. )

c) nova privatna tvrtka

d) samostalna odvojena gospodarstva

M.44. Biste li se vi uključili u organizaciju koja bi se bavila takvom proizvodnjom?

a) bih, kao kooperant

b) bih, kao aktivni sudionik - zadrugar, (su)vlasnik i sl.

c) ne bih

M.45. Ako mislite da je ideja loša, što su tome glavni razlozi:

Samo za one koji nemaju prodaju

M.46. Jeste li razmišljali o proizvodnji meda kukuruzara za prodaju: da ne

M.47. Ako da, zašto da:

M.48. Ako ne, zašto ne:

100

PRILOG 2. ANKETA POTROŠAČA

ANKETNA UPITNICA- Tradicijski proizvodi Lonjskog polja

1. Kakve prehrambene proizvode više volite kupovati?

Proizvode tradicijske poljoprivrede

Proizvode moderne poljoprivrede

Podjednako

2. Postoje li prema Vašem mišljenju prednosti tradicijske poljoprivrede nad modernom poljoprivredom? Koje su to prednosti?

3. Postoje li prema Vašem mišljenju nedostaci tradicijske poljoprivrede? Koji su to nedostaci? 4. Važnost ponude tradicijski proizvoda za agroturizam – stav! 5. Kupujete li Vi osobno proizvode tradicijske poljoprivrede?

često ponekad rijetko nikad 6. Kako biste ocijenili kvalitetu proizvoda tradicijske poljoprivrede? Jako loše Odlično

1 2 3 4 5 7. Kakva je ponuda proizvoda tradicijske poljoprivrede u Zagrebu?

Ima ih previše

Ima ih dovoljno

Ima ih premalo

8. Gdje se u Zagrebu mogu kupiti proizvodi tradicijske poljoprivrede? specijalizirane trgovine supermarketi

na tržnici kod seljaka

ne znam

9. Gdje biste vi željeli kupovati proizvode tradicijske poljoprivrede u Zagrebu?

specijalizirane trgovine supermarketi

na tržnici kod seljaka

nešto drugo______________

agroturizam, LP i slično? 10. U kojim prigodama jedete proizvode tradicijske poljoprivrede?

doma (običan obrok) doma (svečane prigode)

u restoranu na feštama / slavljima

nešto drugo _________

11. Biste li bili spremni platiti više za proizvode tradicijske poljoprivrede?Treba prvo postaviti pitanje da li takvi proizvodi po njegovom mišljenju imaju veću vrijednost, pa onda ovo pitanje!

Da ____________________% Ne Ne znam

101

1. Jesu li vam poznati tradicijski proizvodi iz Lonjskog polja (Sisačko-moslavačke županije)?

Da, koji?_________________ Ne 2. Kako biste ocijenili kvalitetu tradicijskih proizvoda iz Lonjskog polja? (samo za one kojima su poznati) loša odlična

1 2 3 4 5 3. Molimo Vas da procijenite biste li kupovali sljedeće proizvode tradicijske poljoprivrede a) Kravlji sir

Sigurno bih Vjerojatno bih Vjerojatno ne bih Sigurno ne bih a) Domaće kukuruzno brašno i proizvodi od kukuruznog brašna

Sigurno bih Vjerojatno bih Vjerojatno ne bih Sigurno ne bih a) Grah kukuruzar

Sigurno bih Vjerojatno bih Vjerojatno ne bih Sigurno ne bih a) Proizvodi od konjskog mesa (kobasice, ždrebeće meso)

Sigurno bih Vjerojatno bih Vjerojatno ne bih Sigurno ne bih a) Med od metvice

Sigurno bih Vjerojatno bih Vjerojatno ne bih Sigurno ne bih 4. Spol

Muški Ženski 5. Dob 6. Završena škola

OŠ SSS VSŠ/VSS 7. Prosječni mjesečni dohodak obitelji

102

PRILOG 3. POPIS OSOBA KOJE SU SUDJELOVALE ILI SURAĐIVALE NA PROVEDBI ANKETE PROIZVOĐAČA PROIZVODA LP KONJOGOJCI I PROZIVOĐAČI PRERAĐEVINA OD KONJSKOG MESA 1. Miško Šklempe, Donja Gračenica 26, 44320 Kutina, 044 656 009, 098 926 82 87 2. Vjekoslav Posarić, Zagrebačka 55, 44318 Voloder, 044 650 226 3. Tihana Fiolić, Desno Željezno 71, 44201 Desno Željezno, 044 716 266 4. Drago Kaurinović, Brestača 203, 44330 Novska, 044 613 234 5. Hajenić, Desna Martinska Ves 49 6. Đuro Pokac, Mahovo 76 7. Mijo Tepavac, Sv., Mihovila 26,Bročice 8. Matleković Dubravko, Krapje 13 9. Andrija Popić, Krapje 40 PROIZVOĐAČI KRAVLJEG SIRA 1. Marica Nekić, Lonja 5, Lonja, 044 710 621, 098 227 609 2. Đuretić Kristijan, Čigoč, 099/2155347 3. Pastorčić Drago, Drenov Bok 83, 84, 44325 Krapje, 044 611 038 (Milan) 4. Posavec Ljubica, Letovanić 155, 44271 Letovanić, 044 751 041 5. Tatjana Andrašek, Mala Gorica 133, Petrinja 6. Sertić Marica, Tišina 105 7. Skender Snježana, Grda 141 8. Orešković Ljubica, Hrastelnica 300 9. Jagetić Vesna, Tišina lijeva 79 10. Marija Mikulić, Prelošćica 288 11. Ana Ušević, Greda 267 12. Mutavđija Ivanka, Greda 111 13. Slavica Noršić, Greda 251 14. Mišo Perković, Put debelom brijestu, 25, Novo selo Palanječko 15. Stjepan Juračak, Lijeva Martinska Ves 137 a 16. Požgnjac Draga, Hrastelnica 316, 17. Đurđa Iskvić, Galdovačka 52 a, Sisak 18. Tolković Katica, Greda 282 19. Grudenić Marica, Letovanić 162 20. Antun Balažic, Piljenice 113 21. Mažar borka, Brestača 22. Nada Pastorčić PRIOZVODI TRADICIJSKOG KOLINJA 1. Vlado Bistrički, Hrvatskih branitelja 16, Osekovo, 44317 Popovača, (044) 642 570 2. Jakša Ravlić, Mužilovčica 72, 44213 kratečko, 044 710 151 3. Ivan Ciprijanović, Roždanik 31, 44323 Rajić, 044 601 438 4. Zlatko Perković, Crnac 43

103

MED 1. Marijan Matokanović, Galdovačka 1, 44000 Sisak, 098 973 62 43 2. Ivan Lovreković, Augusta Šenoe 2, 4430 Kutina 3. Slavko Mesnjak, Braće Bobetko 38, 44000 Sisak, 044 532 281 4. Antun Đurić, Košutarica, Doljani, 044/682-346 5. Josip Šrevemdar, Kutina, 044 /682-346 6. Škledar Marko ,Krapje, 044/611115i 7. Zdenko Jakubek, Novska, 091/5098239 8. Ivica Lončarević, Novska, 098/446674 9. Tomica Potočki, 044/630771, 098582704 10. Duhaček Biserka,. Podbređe 66, 044/679688 11. Josip Prevemdar,Kolodvorska 43, Kutina, 044 /682-346 12. Majetić Berislav, Kutina 13. Marijan Matokanović, Galdovačka 1, 44000 Sisak, 098 973 62 43 14. Marijan Žurić, Željeznička, 69, Košutarica 15. Vjekoslav Dejdar, Velebita 16. Katić Marijan 17. Snježana Andlar, A.H. Pleše 2a, Gornja Jelenska 18. Benčić Ivan, Braća Bobetko 144, Crnac 19. Mira Josić, Sv. Mihovila 152, Bročice 20. Šep Stjepan, Drenov bok 9 21. Anđelko Šep, Drenov bok 63 KUKURUZ, KUKURUZNO BRAŠNI I GRAH KUKURUZAR 1. Mato i Jelica Kušina,Drenov Bok 24, 44325 Krapje, 044 611 127 2. Posavec Ljubica, Letovanić 155, 44271 Letovanić, 044 751 041 3. Mirko Ivanuš, L. Martinska Ves, 149 4. Josip Ivanuš, L. Martinska Ves 148 5. Jelka Cavrić, Odra 262, Sisak 6. Stjepan Kovačić, Mahova 52, Martinska Ves 7. Josip Vuksan, Mahovo 4 8. Josip Gačić, I. Fistrovića 18, Sisak 9. Đuro Belovarić, Mahovo 47 10. Srećko Jurić, Čigoč 1 11. Darinka Mesnjak, Braća Bobetko 144, Crnac 12. Sanja Selanac, Braća Bobetko 144, Crnac 13. Ignac Paklec, Crnac 14. Ljubica Marković, Braće Bobetko, Crnac 15. Krmpotić Ivan, Jazovica 96 16. Anton Ciprijanović, Roždanik 38 17. Milka Poglavac, Stara subotska 132 18. Božica Marica, Krapje 136 19. Nada Podkolabović, Jazavka 129 20. Andrija Popic, Krapje

104