Primjena likovnih tehnika u izvannastavnimaktivnostima

Vidmar, Vinko

Master's thesis / Diplomski rad

2019

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Academy of Arts and Culture in Osijek / Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:251:900560

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-02

Repository / Repozitorij:

Repository of the Academy of Arts and Culture in Osijek

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

AKADEMIJA ZA UMJETNOST I KULTURU U OSIJEKU

ODSJEK ZA VIZUALNE I MEDIJSKE UMJETNOSTI

SVEUČILIŠNI DIPLOMSKI STUDIJ LIKOVNA KULTURA

VINKO VIDMAR

PRIMJENA LIKOVNIH TEHNIKA U

IZVANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA

DIPLOMSKI RAD

Mentor:doc. art. Zlatko Kozina

Osijek 2019.

2

SAŢETAK

Slobodno vrijeme, kao opća pojava suvremenog društva, zadire u sva područja društvenih

zbivanja: ekonomska, socijalna, politička i kulturna te je sastavni dio društvenog i privatnog

ţivota pa i djelovanja svih zemalja, bez obzira na njihovo društveno ureĎenje, svih zanimanja

i generacija. Jedan je od prvorazrednih faktora cjelokupnog razvoja suvremenog društva

(V.Janković, 1973:121). Nekada je slobodno vrijeme bilo usmjereno na odmor i rekreaciju, a

danas se pojam slobodnog vremena odnosi na formiranje osobnosti u odgoju i obrazovanju. U

ostvarivanju ciljeva i zadataka škole, slobodne aktivnosti učenika imaju veliki značaj. Uz

stjecanje proširenog znanja i poticanje zanimanja, bitno je prepoznavanje ne samo darovitih,

nego i učenika koji pokazuju zanimanje za odreĎena područja. Škole svake školske godine

nude učenicima aktivnosti u koje se učenici mogu uključivati na osnovu slobodnog

opredjeljenja. Na ovaj način niz aktivnosti u školi dostupan je svim učenicima pod jednakim

uvjetima. To omogućuje visok stupanj motivacije, lakše i šire usvajanje znanja, priliku za

istraţivanje, razvijanje suradnje, socijalnih vještina i doţivljaj osobne

vrijednosti.Izvannastavne aktivnosti su dio školske prakse bez brojčanih ocjena, područje su

slobodnog i samostalnog odabira. Njihovo sadrţajno bogatstvo te prilagoĎenost potrebama i

ţeljama konkretne školske ustanove pruţa mogućnost individualnog razvoja svakog djeteta.

Česta su poveznica učenikovih aktivnosti u slobodno vrijeme te školskog plana i programa, a

u Republici Hrvatskoj su najčešće vezana uz kulturu i sport, te tehničke znanosti.

3

SADRŢAJ

SAŢETAK……………………………………………………………………………………2

1.UVOD………………………………………………………………………………………4

2.SLOBODNO VRIJEME…………………………………………………………………..5

2.1. Slobodno vrijeme u Grčkoj i Rimu……………………………………………………….5

2.2. UvoĎenje izvannastavnih aktivnosti u sustav odgoja i obrazovanja………………….…..6

3. SLOBODNO VRIJEME U ODGOJU I OBRAZOVANJU…………………………….8

4. PROBLEMI SLOBODNOG VREMENA………………………………………………..9

5. SLOBODNE AKTIVNOSTI U ŠKOLI…………………………………………………10

6. IZVANNASTAVNE I IZVANŠKOLSKE AKTIVNOSTI……………………………..11

6.1. Područja izvannastavnih aktivnosti u školi……………………………………………....13

6.2. Kultura škole……………………………………………………………………………..15

7. IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI U KURIKULUMU………………………………16

7.1.Metode rada u izvannastavnim aktivnostima…………………………………………….16

8. UKLJUČIVANJE UČENIKA U IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI

IZVANNASTAVNA AKTIVNOST………………………………………………………..18

9. VODITELJ U IZVANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA……………………………...19

10. ULOGA RODITELJA…………………………………………………………………..20

11. POLOŢAJ ŠKOLE U ODNOSU NA SLOBODNO VRIJEME……………………...22

11.1. Cilj i zadaci izvannastavnih aktivnosti………………………………………………….23

11.2. Pedagoški kadrovi za slobodno vrijeme………………………………………………...24

12. ODABIR IZVANNASTAVNIH I IZVANŠKOLSKI AKTIVNOSTI………………..25

12.1. Likovna skupina………………………………………………………………………...25

13. LIKOVNE TEHNIKE…………………………………………………………………..27

14. IZVANNASTAVNA RADIONICA U SKLOPU „GLAZBOOSA “…………………28

15. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………...30

LITERATURA………………………………………………………………………………31

4

UVOD

Slobodno vrijeme je značajna dopuna u ţivotu svakog pojedinca. Svaka škola aktivnosti

slobodnog vremena razvija unutar školskog kurikuluma prema svojim mogućnostima i

zanimanjima učenika. Takvim načinom provoĎenja izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti

dopunjuje se i podiţe kvaliteta odgojnog rada u školi. Izvan nastavne aktivnosti ne provode se

izolirano i odvojeno od drugih aktivnosti u školi, nego su jedinstveni proces, vrijedan element

školskog kurikuluma i cjelokupnoga odgojno-obrazovnog rada. Slobodno vrijeme je

cjeloţivotni proces u kojemu osoba zadovoljava svoje aktualne potrebe, potvrĎuje sebe, svoje

znanje, vještine i sposobnosti. Izvannastavne aktivnosti su prve organizirane slobodne

aktivnosti koje učenik slobodno bira prema svojim vlastitim potrebama, mogućnostima i

afinitetima. Kultura škole značajno utječe na voditelje izvannastavnih aktivnosti na način

meĎusobnog komuniciranja s učenicima, roditeljima, te ostalim djelatnicima škole.

Izvannastavne aktivnosti su integrirani dio školskog kurikuluma, kojima se posvećuje

raznolika pozornost, značaj, izvedba i evaluacija, a vaţan su čimbenik sveukupnog odgojno-

obrazovnog djelovanja te obuhvaćaju dio nastavne djelatnosti s aktivnim sudjelovanjem

učenika. Izvanškolske i izvannastavne aktivnosti su značajne, jer kod učenika potiču

stvaralaštvo i cjeloviti razvoj svakog pojedinca u okolini, koja ga okruţuje.

5

2. SLOBODNO VRIJEME

U društveno-pedagoškom kontekstu slobodno vrijeme čine aktivnosti u kojima su djeca i

mladi prepušteni vlastitom izboru, u školi, ali i izvan nje. Slobodne aktivnosti nalaze se u

funkciji zabave, odmora, razonode, razvijanju osobnosti i stvaralaštva. Svakom pojedinom

djetetu slobodno vrijeme je bitno za cjeloviti razvoj osobnosti, učenje, obrazovanje, ali isto

tako i prevencija za oblike poremećaja u ponašanju. Izvannastavne aktivnosti svojom

kvalitetom mogu postati relevantnim čimbenikom odgoja i obrazovanja, koje je bitno za

njihovo odrastanje i cjeloţivotni razvoj. Slobodno vrijeme odlikuje teţnja slobodnog izbora

aktivnosti u odnosu na potrebe sudionika, njihovih interesa i mogućnosti. Postoji više teorija o

pojmu slobodnog vremena. Sociolog Dumazedier daje sljedeće odreĎenje slobodnog

vremena: „Slobodno vrijeme je skup zanimanja kojima se pojedinac prepušta po vlastitoj

miloj volji da se odmara ili zabavlja, bilo da razvija nova znanja ili sposobnosti, bilo da

slobodno sudjeluje u društvenom ţivotu ili da se bavi stvaralačkim radom, nakon što se

oslobodio svojih profesionalnih, obiteljskih i društvenih obveza“(Dumazedier 1962.prema

Janković, 1973., 29). Takvo slobodno vrijeme omogućava neprekidno proširivanje prostora za

istinsko ljudsko ţivljenje.(V.Mlinarević, M.Brust Nemet. 2012:15)

Boţović (1979) ističe da je slobodno vrijeme skup aktivnosti kojima se pojedinac po svojoj

volji moţe potpuno predati, bilo da se odmara i zabavlja, bilo da povećava razinu svoje

informiranosti ili svoje obrazovanje, bilo da se dobrovoljno društveno angaţira ili da ostvaruje

svoju slobodnu stvaralačku sposobnost nakon što se oslobodi svojih profesionalnih obiteljskih

i društvenih obaveza.(V.Mlinarević, M.Brust Nemet. 2012:16)

2.1. Slobodno vrijeme u Grčkoj i Rimu

Aristotel u knjizi Politika opisuje društveni ţivot antičkog vremena, a u tom kontekstu i

slobodno vrijeme kao „viši oblik“ ljudskog ţivota. Za Aristotela je cilj rata mir, a cilj rada

slobodno vrijeme. On napominje da su mir i blagostanje opasni ukoliko jedna zemlja ne zna

što će sa slobodnim vremenom. (V. Janković. 1973:15)

Aristokracija je antičke Grčke provodila je svoje slobodno vrijeme u neprofesionalnim,

izvanproizvodnim djelatnostima: u meditacijama, filozofiranju, u javnim raspravama po

trgovima, prisustvovanjima prikazivanju komedija i tragedija, u muzici, likovnom stvaranju i

6

bavljenju raznim atletskim disciplinama. Dakle, u djelatnostima koje razvijaju vrline, jer je po

tadašnjem shvaćanju, samo onaj koji ima slobodno vrijeme, moţe se uzdignuti do mudrosti i

slobode duha, moţe ovladati ţivotom i da u punoj mjeri uţiva u njemu.

Jedan dio slobodnog vremena provodila je i aristokracija s ostalim slobodnim graĎanima na

raznim igrama i svečanostima, kao što su: Olimpijske igre, Dionizijske, Pitijske, Nemejske

igre, na kojima su se vršila natjecanja iz mnogih aktivnosti slobodnog vremena. Slobodno

vrijeme u klasičnom smislu je sloboda od nuţnosti. Za Platona, Sokrata, Aristotela i Epikura –

ističe Borsch – sreća postoji samo u slobodnom vremenu i slobodno vrijeme nije igra, jačanje

za novi rad (recreation), već se provodi zbog njega samog.

Rimski način slobodnog vremena za sve slobodne graĎane vršio se zajednički na raznim

javnim mjestima, kao što su forumi, amfiteatri, a osobito terme sa svim njegovim raznovrsnim

ureĎajima (kupališta, bazeni, knjiţnice), pa još više na stadionima i cirkusima, koji su bili

poprište brojnih igara. (V.Janković, 1973:16-17)

2.2. UvoĎenje izvannastavnih aktivnosti u sustav odgoja i obrazovanja

Pojava većeg interesa za fenomen stvaralaštva utjecao je i na formalni odgoj iobrazovanje,

školu i samu pedagogiju. Krajem 19. i početkom 20. st. pojavila su se dva pokreta, koje

karakterizira okretanje djetetu kao subjektu odgoja i obrazovanja: pokret za umjetnički odgoj i

pokret nove radne škole. Pokret za umjetnički odgoj vaţan je u pedagoškom smislu, jer je

zagovarao slobodno izraţavanje i kreativne aktivnosti uestetskom području. Pokret je prestao

djelovati sredinom 20. st., no ideje o boljem upoznavanju sposobnosti, interesa i potencijala

učenika su se odrţale. Pojavom tzv. “novih škola” orijentiranih na subjekta odgoja i

obrazovanja došlo je do oslobaĎanja stvaralačkih aktivnosti, individualne slobode,

samostalnog rada i otkrivanja (Previšić, 1987). U novoj školi, koja traţi kvalitetno,

produktivno i dinamičnije stjecanje znanja, proţeto kontinuiranom aktivnošću, neizbjeţno je

koristiti kreativno mišljenje i ponašanje (Fudurić, 2012). No, redovna nastava ne moţe u

potpunosti zadovoljiti potrebe i potencijale svakog učenika pa se to pokušava prevladati

putem izvannastavnih aktivnosti. UvoĎenju izvannastavnih aktivnosti prethodili su

“vanrazredni” i “vannastavni rad” pod kojima su sepodrazumijevale aktivnosti s istim

7

ciljevima, kao što ih ima nastava, samo se razlikuju pomjestu, činiteljima, oblicima i

metodama rada. Reformom školstva iz početka 1950.-ih ti suse nazivi zamijenili nazivom

“slobodne aktivnosti” zato što im učenici pristupaju slobodnom voljom (Fudurić, 2012) i

obuhvaćaju različita udruţenja ili klubove koje biraju po vlastitim interesima (Rosandić,

1997). U našu su školsku praksu slobodne aktivnosti organizacijski uvedene 1954. godine. Do

1959., kada su poprimile konačni planski i programski oblik, slobodne aktivnosti izrastale su

iz aktivnog, društveno korisnog i izvanškolskog rada. Do te godine bile su neravnomjerno

zastupljene, ovisno o mogućnostima škole i sredine (Previšić, 1987). Naziv “izvannastavne

aktivnosti” dovodi se u upotrebu 1980. godine zbog nemogućnosti jednostavnog, ali

kompletnog naziva za tu vrstu aktivnosti. Previšić (1987, 23) kaţe kako bi najprihvatljiviji bio

naziv “izborne izvannastavne i izvanškolske slobodne aktivnosti”, pri čemu se “izbornost

odnosi na način opredjeljivanja učenika na rad, sloboda ukazuje na stil rada i način

odlučivanja, a mjesto i vrijeme izvoĎenja označava njihov izvannastavni i izvanškolski

karakter”. Izvannastavne su aktivnosti pedagoški osmišljene aktivnosti, čija je funkcija odgoj i

obrazovanje u slobodnom vremenu i za slobodno vrijeme (Mlinarević, Brust, 2009)

(Tvarog, M. (2016) Razvoj kreativnosti kroz izvannastavne aktivnosti učenika. Diplomski

rad. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet) (pristup: 22.8.2019).

8

3. SLOBODNO VRIJEME U ODGOJU I OBRAZOVANJU

V. Janković (1973) ističe da slobodno vrijeme ima mnogostranu vaţnost, značenje i ulogu u

ţivotu suvremenog društva, a posebno njegove tri funkcije: odmor, razonoda i razvoj ličnosti.

S društvenog, ekonomskog i političkog aspekta naglašava da slobodno vrijeme kao produkt

razvoja i napretka industrijaliziranog društva moţe pridonijeti humanizaciji rada, stvaranju

ravnoteţe u aktivnostima rada i slobodnog vremena; ono je opća društvena pojava koja

pomaţe sprečavanju negativnosti mehanizacije i automatizacije te sluţi kao dopuna radu i

stilu ţivota. (V.Janković, 1973:50). TakoĎer, mnogi autori, i sam Janković, ističu vaţnost

slobodnog vremena u odgojno-obrazovnoj funkciji kao jedno od najvaţnijih u procesu

svestranog formiranja ličnosti. Ono pruţa mogućnosti kompletiranja ličnosti, pozitivno utječe

na zdravlje, fizički i mentalni razvoj, na oblikovanje pozitivnih crta karaktera, na kreativnost

ličnosti i stvaranje bogatijeg sadrţaja ţivota. Aktivnostima slobodnog vremena stječe se viši

stupanj obrazovanja, općeg i stručnog, pomaţe se razvijanju dispozicija, sklonosti i talenata;

ono je jedan od neizostavnih uvjeta za razvijanje fizičkih, intelektualnih, estetskih, radnih,

tehničkih, moralnih i socijalnih kvaliteta u procesu formiranja svestrane ličnosti. (V.Janković,

1973:50)

Janković ističe slobodno vrijeme kao treću ţivotnu djelatnost, gdje svaki pojedinac moţe

zadovoljiti svoje potrebe i interese, moţe ţivjeti u skladu sa svojom individualnosti, moţe

razviti i afirmirati svoju ličnost. Odgojem osposobiti čovjeka za to područje ţivota znači u

njemu razviti potrebu da se prema svojim sklonostima, sposobnostima i interesima aktivira na

kulturnom, tehničkom ili nekom drugom području. (V.Janković, 1973:53)

S pedagoškog motrišta slobodno vrijeme u odgoju i obrazovanju treba biti osmišljeno,

smisleno oblikovano i organizirano/strukturirano tako da omogućuje pojedincu da se bavi

vrijednim, stvaralačkim, kulturnim i samoostvarujućim djelatnostima, u kojima će se

realizirati i potvrditi. (Vesnica Mlinarević, 2012:39)

9

4. PROBLEMI SLOBODNOG VREMENA

Slobodno vrijeme djece i mladih veliki je vremenski prostor, a svojom ţivotnošću, sadrţajima

i oblicima primjenjiv je i uklopljen u ţivot mladih. Ukoliko je nedovoljno osmišljen i voĎen,

prostor slobodnog vremena moţe imati negativne implikacije u formiranju osobnosti

(Mlinarević, 2004). Demografskim promjenama, promjenama u društvenom okruţenju,

individualnome i kolektivnom ponašanju djece i mladih, te odnosima unutar obitelji,

mijenjaju se i stilovi provoĎenja slobodnog vremena, kao i mnogi drugi aspekti. Niz je

čimbenika, koji utječu na probleme kulture slobodnog vremena djece i mladih, a valja ih

artikulirati i osmisliti po mogućnostima zajedničkom aktivnošću stručnjaka iz različitih

područja društvenih djelatnosti, posebice odgoja i obrazovanja (Mlinarević i sur, 2007).

Ponekad djeca i mladi ne znaju raspolagati svojim slobodnim vremenom zbog vanjskih

manipulatora, kao što su mediji, vršnjaci…Uhvaćeni su u mreţu velike ponude različitih

sadrţaja koje nudi potrošačko društvo, različitih proizvoda, prisutni su problemi odrastanja i

procesa socijalizacije, obiteljski problemi i velika očekivanja. Zbog tih razloga djeca i mladi

poseţu za stvarima koje im nude neku novu, drugačiju perspektivu, daju dojam otvorenosti i

snalaţljivosti u društvu, itd..

Bammel (1993) upozorava na štetnost „sjedilačkog“ načina provoĎenja slobodnog vremena,

virtualnog druţenja u području slobodnoga vremena i na ovisnost mladih o računalu,

različitim video igrama i sl. Jedan oblik ovisnosti je ovisnost o internetu, odnosno pretjerano

korištenje interneta koje narušava psihičko i fizičko zdravlje, te uzrokuje poteškoće u

socijalnom funkcioniranju. TakoĎer jedno od najzastupljenijih ovisnosti svakako je ovisnost o

mobitelu već od niţih razreda osnovne škole. Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u

osnovnoj i srednjoj školi područje su odgojno-obrazovnog djelovanja za kvalitetno

provoĎenje slobodnog vremena, a to je jedan od načina prevencije ovisnosti i različitih oblika

delikventnih ponašanja djece i mladih, ali i perspektiva za višu razinu kulture slobodnog

vremena u odrasloj dobi.

Dva moćna utjecaja na slobodno vrijeme su mediji i potrošački konzumerizam. Mediji imaju i

pozitivan utjecaj, no on je isto tako jedan od mogućih problema u kulturi slobodnog vremena.

(V. Mlinarević, 2012:43-47)

10

5. SLOBODNE AKTIVNOSTI U ŠKOLI

U pedagogiji slobodnog vremena odgoj se shvaća kao „oblikovanje društvenog bića“ i kao

emancipacija svih njegovih sposobnosti, kreativnosti i mašte. Odgoj je izrazita

komunikacijska djelatnost, koja povezuje učenika s učiteljem i nastavnim sadrţajima, a zbog

stalnih otkrića temelji se na osobnoj participaciji i aktivnosti učenika (Rosić, 2005). Jedan od

najvećih izazova suvremene pedagogije jest omogućiti pogodne uvjete za kreativno

stvaralaštvo u školi s ciljem da škola postane mjesto odgoja, koji će pripremati učenika za

aktivan rad i djelovanje u društvu. (V. Mlinarević, 2012:59)

Bavljenje odreĎenim aktivnostima u slobodno vrijeme ne ovisi samo o učenicima, roditeljima

i školi, nego i o drugim čimbenicima, jer sva djeca i mladi nemaju jednake mogućnosti u

odabiru mjesta ţivljenja, obrazovanja, radnog mjesta pa tako i u korištenju slobodnog

vremena. Odgojna strana škole postaje sve vaţnija, jer roditelji veći dio svoga vremena

provode na poslu. Nastavni plan i program za osnovnu školu (HNOS, 2006) predviĎa u niţim

razredima samo jedan sat za provoĎenje izvannastavnih aktivnosti tjedno, a to nije dovoljno

da se zadovolje individualne potrebe, mogućnosti i interesi djece. Iz tog razloga roditelji još

upisuju djecu na različitedodatne aktivnosti, koje se provode izvan škole. Otvaraju se

ustanove koje djeci pruţaju različite kreativne radionice, a nisu nuţno vezane samo za jedno

područje, nego ujedinjuju više sadrţaja u zanimljive, svrhovite i kreativne radionice. Primjer

jedne takve ustanove je i Udruga Dokkica, koja pruţa raznolik sadrţaj izvanškolskih

aktivnosti za djecu osnovnoškolske dobi.

Kada bi škola ponudila veći broj izvannastavnih aktivnosti i aktivnosti prema interesu i

mogućnostima učenika i učitelja/nastavnika, učenici bi sve manje teţili i odlučivali se za

izvanškolske aktivnosti. Tada bi češće boravili u školi, a time bi školu više doţivljavali kao

mjesto ugodnog druţenja umjesto shvaćanja škole kao mjesta „prisile na učenje“. Učenike bi

trebalo pripremiti za aktivan ţivot uzimajući u obzir njihova osobna iskustva i osobnost,

odgajati ih u poticajnom socijalnom kontekstu škole, tj. škole koja ţivi i djeluje u duhu

trenutnog vremena, ali i stvarnoga okruţenja uţe i šire društvene zajednice, koja zajedničkim

silama odgaja. Uloga škole nije samo naučiti učenike kako znati, obrazovno djelovati, nego ih

naučiti ţivjeti zajedno s drugačijima, biti aktivan, kreativan i svoj, razviti kulturu kod učenika

i kvalitetu ţivljenja. (V.Mlinarević, 2012:60-61)

11

6. IZVANNASTAVNE I IZVANŠKOLSKE AKTIVNOSTI

Izvannastavna aktivnost je oblik aktivnosti koji škola planira, programira, organizira i

realizira, a u koju se učenik samostalno, neobvezno i dobrovoljno uključuje. (Drţavni

pedagoški standard, 2008). Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti su aktivnosti, koje svojim

oblikom i djelovanjem najbolje pogoduju razvijanju učeničkih karakteristika. Suvremena

škola mora djeci omogućiti razvoj svih njihovih sposobnosti, obogatiti ih iskustvom i

pripremiti za aktivno sudjelovanje u društvu (Šiljković i sur., 2007). Moderna škola mora

ponuditi bogatije aktualne sadrţaje, strategije odgoja i obrazovanja te iskoračiti iz propisanih

programa, poticati suradnju s drugim čimbenicima i suodgojiteljima neformalnog odgoja i

obrazovanja te poticati partnerstvo s roditeljima. Slobodne aktivnosti jedan su od načina

provoĎenja slobodnog vremena djece i mladih u osnovnim i srednjim školama. One su

integralni dio odgojno-obrazovne strukture škole i izravno utječu na njezinu kulturu.

Izvannastavnim aktivnostima potiču se stvaralačke sposobnosti i potencijali svakog pojedinca

prema njegovim potrebama i mogućnostima. Pozitivna strana slobodnih aktivnosti je ta što su

osloboĎene pritiska i nadzora kao što je slučaj u nastavi, one su ispunjene sadrţajima i

aktivnostima koje djecu opuštaju, usrećuju, izgraĎuju i omogućuju im otkriti skrivene

potencijale, razvijaju sposobnosti i formiraju interese kod djece.

Ciljevi u programiranju izvannastavnih aktivnosti:

- UvoĎenje učenika u društveni ţivot;

- Razvijanje smisla za rad;

- BuĎenje afiniteta za neku aktivnost;

- Angaţiranje učenika u društvenokorisnom radu;

- Uspješan razvoj odreĎenih sposobnosti;

- Pomoć u realizaciji općih ciljeva škole;

- Omasovljenje potrošača kulturnih dobara.

Vaţna je zadaća i podrška darovitim učenicima zbog poticanja interesa, pobuĎivanja

znatiţelje, identifikacija i podrška darovitih učenika koji pokazuju interes za pojedino

područje (V. Mlinarević, 2012:62)

12

Svoje slobodno vrijeme učenici mogu provoditi u školi u obliku izvannastavnih i

izvanškolskih aktivnosti. Škola danas nastoji što više aktivirati učenike, kako u odgojno-

obrazovnom sustavu tako i u društvu. Puţevski (2002, 120) navodi osnovne karakteristike

djelovanja i postojanja suvremene škole:

- angaţiranosti tako da cijelu svoju društveno-pedagošku konstrukciju postavi i usmjeri kako

bi omogućila što puniji razvitak mladoga čovjeka, odgoj svih njegovih osobina i posebnosti,

te stvorila mogućnosti socijalizacije učenika.

- otvorenosti kako bi ostvarila podruštvljavanje odgoja te se transformirala iz u sebe

zatvorenog učilišta u društveno i pedagoški otvorenu instituciju

-samoupravnost kao stupanj demokratičnosti koji u samoupravnoj praksi uvodi, priprema i

odgaja za demokratsko ponašanje.

Kao oblik rada s djecom izvannastavne i izvanškolske aktivnosti imaju odreĎene

specifičnosti, što u organizaciji, a što u realizaciji aktivnosti koje provode (Šiljković i sur.,

2007). Puţevski (2002) ističe kako izvannastavno i izvanškolsko angaţiranje mladih

omogućuje njegovanje kulture slobodnog vremena, a onda i proces profesionalnog

usmjeravanja kroz briţljivo uvoĎenje mladih u svijet znanosti, tehnike, rada, kulture,

umjetnosti i ostala pedagoška htijenja za koja se u tom radu pruţaju mogućnosti realizacije.

Izvanškolske aktivnosti čine različiti organizacijski i programski oblici okupljanja učenika u

društvima, klubovima i drugim institucijama izvan škole. (Šiljković i sur. 2007 prema

Cindrić, 1992). Izvannastavne aktivnosti predstavljaju odgojno planirane djelatnosti koje

omogućavaju svestrano potvrĎivanje učenikove ličnosti, a nastavniku daju mogućnost

proširenoga obrazovnog utjecaja pri čemu je uključivanje učenika u njih, uglavnom,

regulirano zakonskim propisima (Previšić, 1987). Petković, M. (2016)Učitelji i učenici –

sukreatori izvannastavnih aktivnosti. Diplomski rad: Osijek Sveučilište J.J. Strossmayera.

13

6.1. Područja izvannastavnih aktivnosti u školi

Postoji više podjela područja i sadrţaja izvannastavnih aktivnosti, a u radu se donosiprema

Nastavnom planu i programu (2006.), Jurčiću (2008) i Mlinarević i Brust Nemet(2012).

Nastavni plan i program za osnovnu školu (2006, 7) donosi sljedeće sadrţaje ipodručja

izvannastavnih aktivnosti:

- literarne, dramske, novinarske, filmske radionice, likovne radionice,

organiziranješkolskog radija i školskih novina, projekti – umjetnički stilovi i razdoblja

(odjeća,komunikacija, obrasci ponašanja, prehrana, itd.), glazbeni projekti

(prepoznavanjetrajnih vrijednosti i kvaliteta u umjetničkoj glazbi i ostalim glazbenim

pravcima,primjerice, pop, rock, jazz i dr.), zborsko pjevanje, itd.,

- prirodoslovno-matematičko područje, koje omogućuje iskustveno učenje irazmatranje

odnosa, primjerice, čovjek i biljke, čovjek i ţivotinje, pokusi iz kemije,kemija u

okolišu, kemija u svakodnevnom ţivotu, meteorologija, istraţivanje uzroka iposljedica

prirodnih nepogoda, kartografija, genetika, astronomija i sl.,

- sportsko-zdravstveno-rekreacijsko područje koje se odnosi na stjecanje

sportskihvještina i sposobnosti (nogomet, košarka, odbojka, šah...), učenje društvenih

folklora,ovladavanje vještinama i sposobnostima korektivne gimnastike, vjeţbama

relaksacije idr.,

- njegovanje nacionalne i kulturne baštine, koje se odnose na izradbu i

realizacijuprojekata o istraţivanju zavičaja, etnologije, turističke kulture i sl.,

- očuvanje prirode i okoliša te zdravoga načina ţivota – istraţivanje zavičaja iočuvanje

njegova okoliša, učenje o očuvanju okoliša, stjecanje kulture ţivljenja uzdravom

okolišu za zdrav okoliš,

- društveno-humanistički projekti i radionice (graĎanski odgoj i obrazovanje, pravadjece

i ljudska prava),

- učeničko zadrugarstvo; seosko gospodarstvo, domaćinstvo, pčelarstvo,

osnovnetehnike kukičanja, vezenja, pletenja, ureĎenje školskih vrtova i sl.,

- tehničko stvaralaštvo (tehničke inovacije, tehnike modeliranja i graĎenja,maketarstvo,

i dr.).

14

Jurčić (2008,11) navodi da se prema nastavnim područjima izvannastavne aktivnostimoţe

uvjetno grupirati u područja:

tjelesne i zdravstvene kulture,

prirodoslovlja i ekologije,

jezično-umjetničko i

informatičko-matematičko područje.

Prema namjeni, dijeli na izvannastavne aktivnosti koje utječu na razvitak ličnostiučenika

(obrazovne, umjetničke, informativno-poučne), a prema mjestu ostvarivanjaizvannastavne

aktivnosti organiziraju se u školskom prostoru i izvan škole.

Mlinarević i Brust Nemet (2012, 79) predlaţu sljedeća odgojno-obrazovna područja u

izvannastavnim aktivnostima:

- jezično-komunikacijsko područje,

- društveno-humanističko područje,

- matematičko-prirodoslovno područje,

- tehničko-tehnologijsko područje,

- tjelesno-zdravstveno područje,

- umjetničko područje,

- praktični rad i dizajniranje.

Izvannastavne aktivnosti u školi mjesto su osobnog razvoja svakog učenika i zbogtoga im se

treba dati posebna pozornost. Postoje različite izvannastavne aktivnosti koje setrenutno

provode u školama. Nastavni plan i program propisuje odreĎene sadrţaje ipodručja

izvannastavnih aktivnosti, ali školskim kurikulumom odreĎuje se plan i

programizvannastavnih aktivnosti što znači da učitelj sam odabire koju izvannastavnu

aktivnost ćevoditi. (V. Mlinarević, 2012:77-82)

6.2. Kultura škole

Kulturu škole čini cjelokupno ozračje od okruţenja i ustroja, preko sudioništva i odnosa, do

samostalnog ponašanja samopouzdanih i odgovornih graĎana(Previšić,2011).Ona je

postignuće jedne organizirane zajednice koja smatra da je kontinuirano istraţivanje odgojno-

15

obrazovne prakse put k njezinom dubljem razumijevanju i mijenjanju, koja uvaţava potrebu

kontinuirane dvosmjerne komunikacije i odnosa djece, odraslih i okruţenja za učenje, te ističe

vaţnost zajedničkoga ţivljenja i učenja svih sudionika. Kultura je vrijednost ili način

ţivljenja, način na koji razvijamo sustav vrijednosti, tijek normi, vrijednosti, vjerovanja,

tradicije i rituala koji su s vremenom nastajali (Peterson, 2002.,prema Vujičić, 2011.).

Kvaliteta klime (kultura škole, emocionalna, socijalna, razredna klima, izvannastavne

aktivnosti i sl.) izravno utječe na doţivljavanje i ponašanje učenika, postizanje ciljeva i

zadataka nastave i motive učenja, a povezana je s interpersonalnim odnosima i načinima

komuniciranja.

O kulturi odgojno-obrazovne ustanove raspravlja Vrcelj (2003) kao o uzajamnom utjecaju

triju čimbenika:

1. Stavovi i uvjerenja osoba u ustanovi i vanjskoj okolini;

2. Kulturne norme i pravila ustanove;

3. Odnosi meĎu osobama u ustanovi.

MeĎuodnos navedenih čimbenika znatno utječe na kvalitetu odgojno-obrazovne ustanove, te

zadovoljstvo osoba u njoj. (V. Mlinarević, 2012:86)

Pojam odgojno-obrazovne klime/ozračja/kulture moţe se objasniti traţenjem odgovora na

pitanje: „Kako se osjećaju učenici i učitelji u odgojno-obrazovnom procesu?“Zbog toga je

vaţno znati kakva klima prevladava u razredu, osjeća li se ugoda ili neugoda. Klima u razredu

bitan je čimbenik napredovanja učenika i njegovog psihičkog razvoja. (V. Mlinarević,

2012:86 - 87)

16

7. IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI U KURIKULUMU

Dinamika i djelovanje školskog kurikuluma obuhvaća nekoliko područja koja su ishodište i

smjernice školskog kurikuluma, a ujedno su i ishodište za gradnju kurikuluma izvannastavnih

aktivnosti:

1. Učinkovitost škole;

2. Proces učenja i poučavanja;

3. Kultura škole;

4. Školski menadţment;

5. Profesionalnost učitelja i njegov osobni razvoj;

6. Ciljevi i strategije razvoja kvalitete.

Moderni školski kurikulum mijenja odnoseizmeĎu škole i društva, škole i gospodarstva, škole

i roditelja, škole i društvenih skupina te omogućuje različitost, prepoznatljivost i originalnost

škole. MeĎusobno učenje danas je potreba i pretpostavka uspješnih škola na svim razinama i

potreba povezanosti svih podsustava odgoja i obrazovanja. Školski kurikulum utvrĎuje

dugoročni i kratkoročni plan i program škole. Donosi se na osnovi Nacionalnog okvirnog

kurikuluma.Školski kurikulum učiteljima daje perspektivu profesionalnog razvoja, a školu

čini mjestom stabilne motivacijske strukture, osobnog djelovanja i uključivanja u procese

razvoja škole, te mjesto dugoročne kooperativnosti.(Baranović 2006). On učiteljima pruţa

perspektivu, mogućnost osobnog djelovanja i uključivanja u procese škole; omogućuje

kooperativnost u predmetu i pruţa odgovore na sloţena pitanja nastave.(V. Mlinarević,

2012:126-127)

7.1. Metode rada u izvannastavnim aktivnostima

U Nacionalnom okvirnom kurikulumu (2010.) predlaţu se otvoreni didaktičko-metodički

sustavi, koji učenicima i učiteljima/nastavnicima pruţaju mogućnost izbora sadrţaja, metoda,

oblika i uvjeta za ostvarivanje programskih ciljeva. Metode rada učitelja u ulozi voditelja

očituju se u odrţavanju učenikove pozornosti za zajednički dogovorene aktivnosti i u

učenikovu interesu i potrebi za sudjelovanjem u radu tijekom izvannastavnih aktivnosti.

Voditelj izvannastavnih aktivnosti je pokretač i organizator u izvoĎenju, on otkriva

17

sposobnosti učenika te na njih usredotočuje svoje djelovanje. Smišljenim metodičkim

postupcima učitelj izvannastavnih aktivnosti potiče, uključuje i osamostaljuje učenika u

djelovanju, vodeći brigu o njegovim razvojnim posebnostima.(Juričić, 2008)

Igra je prirodna djetetova djelatnost, kao takva prisutna je u povijesti čovječanstva i česta

metoda u izvannastavnim aktivnostima. Ona se koristi u oblicima individualnog rada, rada u

paru ili skupnog rada. Kao prirodni oblik učenja i razvoja djeteta, korištenje igre u nastavi i

izvannastavnim aktivnostima zahtjeva dobru pripremljenost učitelja/nastavnika.ProvoĎenje

igre moţe biti spontano, djeca je mogu osmisliti i obogaćivati, moţe ju usmjeravati učitelj, a

moţe imati i cilj koji se ţeli postići u nastavi. Učitelji bi trebali prilagoditi igru odreĎenom

uzrastu, sposobnostima, interesima i potrebama učenika. Prednosti učenja kroz igru su bolja

koncentracija i paţnja učenika, pozitivni stavovi učenika prema ovom obliku rada, veća

aktivnost djece u odnosu na druge oblike učenja, manji umor djece, veća motivacija, veći

interes djece. Igra učenje čini zanimljivim, pasivni učenici postaju aktivniji, povećava se

uključenost učenika s teškoćama te do izraţaja dolaze njihove mogućnosti.

Projekt je jedna od motivirajućih i kreativnih suvremenih metoda u nastavi(Barkley i

sur.,2005) i jedan je od mogućih vidova aktivnog učenja. Kvalitetno odvijanje projektne

nastave potiče učenički angaţman tijekom rada, a kao krajnji rezultat pridonosi zadovoljstvu

usvojenosti gradiva. Taj je oblik nastave koristan u radu na kompleksnim temama i zadacima.

Ključno je da projektni zadatak bude dovoljno izazovan za učenike te da je riječ o sloţenom

zadatku, koji pojedinac ne moţe izvesti sam. Iznimno je vaţno jasno objasniti ciljeve projekta

te načine i kriterije vrjednovanja kvalitete projekta. U skupini uključivati učenike različitih

sposobnosti nego formirati grupe prema sposobnostima učenika jer njihova različitost

pridonosi uspješnosti u učenju (Munjiza i sur.,2007) Tijekom rada na projektu učenike treba

usmjeravati na zajednički rad. (V. Mlinarević, 2012:153-158)

18

8. UKLJUČIVANJE UČENIKA U IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI

Svako dijete ima pravo na izbor izvannastavnih aktivnosti, one mu omogućuju da se osjeća

ispunjeno, slobodno i zadovoljno. Njegovim samostalnim odlučivanjem o onome čime se ţeli

baviti izvan obvezne nastave, učeniku se pruţa mogućnost za potvrĎivanje, dokazivanje,

odnosno pokazivanje što moţe i zna stvarati. Izvannastavne aktivnosti treba temeljiti na:

slobodi izbora, dobrovoljnosti uključivanja, zadovoljstvu bavljenja odreĎenom aktivnošću,

koja osigurava osobni i cjeloviti razvoj učenika. Drugim riječima, učenik bira aktivnost kojom

će se baviti izvan nastave. Za njega je ta aktivnost neprinudnoga karaktera, interesna je i

individualizirana. Zadovoljeni interesi imaju razvojnu i stvaralačku ulogu (Arbunić, 1998).

Bavljenjem slobodnim aktivnostima učenici produbljuje svoja znanja i interese, zabavljaju se,

istraţuju, druţe se i uče o socijalnim vještinama. Razvijaju samopouzdanje, sigurnost u sebe,

uče biti odgovorne osobe, stječu radne navike, upoznaju se s drugim učenicima i školama.

Učenici svojim izborima za odreĎenu aktivnost pokazuju svoje interese, talente i sklonosti,

koje bi ţeljeli osnaţiti. Mogućnost izbora izvannastavne aktivnosti korak je prema slobodi i

izraţavanju u skladu s mogućnostima i sklonostima u kojima se moţe iskazati učenikova

kreativnost.(V. Mlinarević, M.Brust Nemet, 2012:189)

19

9. VODITELJ U IZVANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA

Ključnu ulogu u izvannastavnim aktivnostima svakako ima voditelj. On oblikuje ozračje

odgojno-obrazovne skupine, koja značajno utječe na ukupnu kulturu škole. Kultura škole isto

tako značajno utječe na voditelje izvannastavnih aktivnosti, način na koji komuniciraju

meĎusobno, kao i s učenicima, roditeljima, te djelatnicima škole. S obzirom da su voditelji

izvannastavne skupine primarni kreatori kulture odgojno-obrazovne skupine, na njima je da

izgrade i oblikuju norme, aktivnosti i načine ophoĎenja koje će izgraditi posebnu kulturu

odgojno-obrazovne skupine. O njemu ovisi ponašanje i djelovanje pojedinca te meĎusobni

odnosi u cijeloj odgojno-obrazovnoj skupini ili u pojedinome timu. Cilj svakog voditelja je

stvoriti kulturu odgojno-obrazovne skupine, koja se temelji na povjerenju i prihvaćanju, koja

će biti temelj za uspostavu poticajne okoline i ugodnoga ozračja. Glavni pokazatelji zdrave

kulture su suradnja, kolegijalnost i učinkovitost.

Kvalitetna kultura odgojno-obrazovne skupine temelji se na pozitivnoj interakciji voditelja i

učenika te učenika meĎusobno. Njezino bitno obiljeţje je aktivno uključivanje učenika.

Učenici trebaju sudjelovati, odlučivati i zajedno s voditeljem sudjelovati u kreiranju

poticajnoga okruţenja; sudjelovati u rješavanju problema; planiranju školske budućnosti te

stvoriti skupno ozračje, homogenost i uvjete, tj. poticajnu i pozitivnu kulturu odgojno-

obrazovne skupine (Sušanj, 2011).

Ako u učionici ne postoji ugodno raspoloţenje, radost, opuštenost, igra, smijeh, sloboda

izraţavanja, tolerancija, alternativna mišljenja, demokratičnost, ne moţe se govoriti o

potrebnoj emocionalnoj klimi. Bez emocionalne klime nije moguće postizanje povoljnih

rezultata. Emocionalne osobine voditelja utječu na emocionalnu klimu u odgojno-obrazovnoj

skupini. Voditelj mora vjerovati u sebe i svoje sposobnosti, imati visoko samopoštovanje i

pozitivnu sliku o sebi, trebao bi biti tolerantan i empatičan, svojim radom poticati dječju

radoznalost, fluentnost ideja, originalnost, te sve što utječe na razvoj stvaralaštva i izgradnju

kreativnih stavova.

Voditelj izvannastavnih aktivnosti treba voditi odgojno-obrazovni proces dinamično i

primjereno stilu učenja svakog pojedinog učenika. Ponekad je u odgojno-obrazovnom procesu

promijeniti nastavne strategije i osluškivati potrebe učenika te ih na taj način motivirati za

aktivno sudjelovanje u pojedinoj aktivnosti. (V. Mlinarević, M.Brust Nemet, 2012:206-207)

20

10. ULOGA RODITELJA

Uspješnost izvannastavnih aktivnosti odreĎuju mnogi čimbenici te je potrebno uspostaviti

meĎusobnu suradnju, koordinaciju rada što nije lak i jednostavan zadatak. Škola je u nas

odavno trebala prestati biti drţavna institucija, gradimo je kao društvenu instituciju

smišljenog pedagoškog djelovanja ističe Puţevski (2002) Škola bi trebala biti ţivotna radna

zajednica za društveni odgoj mladih u kojoj oni, uz pomoć pedagoških radnika i sve više

drugih odraslih ţive, uče i rade u jednoj humanoj i demokratskoj atmosferi, te tu

zadovoljavaju i svoje različite ţivotne potrebe u izvannastavno i u slobodno vrijeme. Ono što

je bitno drugačije u odnosu na prošla vremena jest to što roditelji više ne prepuštaju svu ulogu

odgoja i obrazovanja unutar škole isključivo nastavnicima, već stvaraju svoje vlastite zahtjeve

i očekivanja prema nastavnicima i cjelokupnom školskom osoblju ţeleći tako uspostaviti

partnerske odnose pomoću kojih će moći, u suradnji s ostatkom školskog kolektiva,

adekvatno kontrolirati i usmjeravati rast i razvoj vlastitog djeteta (Kosić, 2009). Kolak je

(2006) definirao suradnju s roditeljima kao bitan društveni proces, koji obuhvaća niz

aktivnosti i djelatnosti (a mijenjaju se ovisno o vremenu i postojećim uvjetima) učitelja i

roditelja, a cilj im je što kvalitetniji, sigurniji i uspješniji razvoj učenika. Kako bi se postigao

cilj koji je na vrhu prioriteta svima onima koji su u odgojno-obrazovnom kontaktu s djecom

(roditelji, nastavnici), a podrazumijeva stvaranje samostalne, savjesne, odgovorne i

kozmopolitske ličnosti djeteta, nuţno je uspostaviti povezujuću kariku izmeĎu roditelja i

nastavnika, a ta karika upravo nosi naziv partnerstvo (Kosić, 2009).

Iz tako definiranog cilja suradnje učitelja i roditelja Kolak (2006) utvrĎuje i zadatke suradnje:

• meĎusobna razmjena informacija koja pridonosi napretku učenika;

• sudjelovanje roditelja u raznim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima;

• uspostavljanje raznih oblika nesluţbenog druţenja roditelja i učitelja;

• uključivanje roditelja u organe upravljanja i organizaciju škole;

• uključivanje roditelja u mehanizme evaluacije;

• osnaţivanje roditelja kao donatora i volontera;

• razvoj sposobnosti učitelja za rad s roditeljima.

21

Kako bi takva suradnja bila uspješna potrebno je dodatno obrazovati i roditelje i učitelje. Iako

su toga svjesni i stručnjaci i sami roditelji, relativno je mala spremnost roditelja na

uključivanje. Razlozi za to su uglavnom: teški uvjeti ţivljenja, nenaviklost roditelja na

preventivne programe te loša iskustva stečena tradicionalnim metodama izvedbe kurikuluma

(Kosić, 2009). Podrška roditelja u učenju podrazumijeva poticanje djeteta na učenje, stvaranje

uvjeta za zadovoljavanje učeničkih interesa u izvannastavnim aktivnostima, organizaciju

vremena, zajedničko raspravljanje i unaprjeĎivanje kvalitete školskih aktivnosti (Mlinarević i

Brust Nemet, 2012). Učinkovitost odgoja u slobodnom vremenu odraz je jedinstva teorije i

prakse odgojnog rada, stručne i znanstvene osposobljenosti voditelja, njihove pedagoške

kulture i metodičko-voditeljskog umijeća u radu, te suradnje s roditeljima čija djeca i mladeţ

sudjeluju u pojedinim interesnim slobodnim aktivnostima (Rosić, 2005, 216).

Uloga roditelja/odgajatelja u izvannastavnim aktivnostima vrlo je bitna zbog toga što potiču

svoju djecu na rad, a time i pozitivno utječu na stav učenika prema školi.

22

11. POLOŢAJ ŠKOLE U ODNOSU NA SLOBODNO VRIJEME

Uloga škole u odnosu na slobodno vrijeme učenika, posebno u procesu razvoja kulture

provoĎenja slobodnoga vremena, postaje sve značajnija. Škola je danas u znatnoj mjeri

tradicionalna odnosno preopterećena sadrţajima, zadatcima, provjeravanjem i ocjenjivanjem,

pa postaje upitno mogu li učenici udovoljiti svim njezinim zahtjevima i različitim školskim

obvezama, uz prirodno zadovoljavanje potreba za igrom, odmorom i razonodom.

Kod aktivnosti slobodnoga vremena najvaţnije je njihovo pozitivno usmjerenje, a ono se

moţe postići upravo pedagoški osmišljenim aktivnostima, koje društveno i kulturno vrijednim

sadrţajima osiguravaju zadovoljavanje individualnih potreba mladih.Kroz cijelu nastavnu

godinu učenici kroz različite aktivnosti, vjeţbe i sadrţaje usvajaju nova znanja, bogate

postojeća i oplemenjuju zajedništvo. Aktivnim i redovitim sudjelovanjem u odabranoj

aktivnosti, učenici uz učenje aktivno bogate svoju maštu i kreativnost, kao i svakodnevne

radne navike i odgovornost.

Škola je i socijalna zajednica, mjesto učenja, ali i susreta učenika, uz uvaţavanje svih njihovih

razvojnih karakteristika i potreba koje se mogu realizirati tek u dijalogu škole s okolinom.

Škola tranzicije nema više samo tradicionalnu ulogu, jer se u obrazovanju nude nove

mogućnosti izvan nastave. Neke su od mogućnosti iskoraka škole iz zadanih okvira različite

izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, koje u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju i uspješnu

praksu. Kod aktivnosti slobodnoga vremena najvaţnije je njihovo pozitivno usmjerenje, a ono

se moţe postići upravo pedagoški osmišljenim aktivnostima koje društveno i kulturno

vrijednim sadrţajima osiguravaju zadovoljavanje individualnih potreba mladih.

(Pedagogija.hr.URL:http://www.pedagogija.hr/ekvilibrij/izvannastavne-aktivnosti-i-njihov-

utjecaj-na-ucenikovo-slobodno-vrijeme.html)

23

11.1. Cilj i zadaci izvannastavnih aktivnosti

Najvaţniji dio kod izvannastavnih aktivnosti je njihovo pozitivno usmjerenje koje se postiţe

pedagoški osmišljenim aktivnostima koje svojim društvenim, kulturnim, znanstvenim i

sportskim sadrţajima osiguravaju zadovoljavanje potreba djece i mladih poštujući slobodu

kao imperativ slobodnog vremena. Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti imaju u

ostvarivanju ciljeva veliko značenje (Rosić,2005:148). Autor govori da je uz stjecanje znanja i

nove kvalitete znanja, vaţna zadaća je poticanje interesa, pobuĎivanje znatiţelje,

identifikacija i podrška darovitih učenika koji pokazuju interes za pojedina područja.

Zadaci izvannastavnih aktivnosti koji se ostvaruju u pojedinim izvannastavnim aktivnostima u

školi su sljedeće:

- Povezivanje. Proširivanje i produbljivanje znanja, vještina i navika stečenih u nastavi i

izvannastavnih aktivnosti;

- Usvajanje novih znanja, vještina i navika;

- Razvijanje interesa za društveno koristan, humanitarni i volonterski rad;

- Identifikacija darovitih učenika i učenika koji pokazuju pojačani interes za pojedino

područje;

- PobuĎivanje znatiţelje;

- Osposobljavanje za aktivnosti u slobodnom vremenu koje će biti u funkciji razvoja

odgoja i obrazovanja, prevencije svih vrsta ovisnosti, zaštite i unapreĎivanja zdravlja;

- Osposobljavanje za aktivno sudjelovanje u društvenom ţivotu i njegovom civilnom i

demokratskom razvoju;

- Poticanje dječjeg stvaralaštva;

- Osposobljavanje za komunikaciju, interakciju i kooperaciju s drugima;

- Omogućavanje upoznavanja drugih i drugačijih;

- Omogućavanje učenja fleksibilnosti i tolerancije.

Rosić predlaţe (2005:180) rangiranje zadataka kako bi bili sigurni da će jedan od najvaţnijih

zadataka izvannastavnih aktivnosti biti u školi:

- Prvo raditi samo na vaţnim i nuţnim zadacima;

- Ako je potrebno, zadatke obavljati prema njihovoj hitnosti;

- Uvijek se fokusirati samo na jedan zadatak;

- Efikasnije obavljati zadatke u odreĎenom vremenu;

24

- Postavljene zadatke ostvarivati koliko je to moguće u odreĎenim okolnostima;

- Isključiti sve zadatke koje mogu obaviti drugi ljudi;

- Na kraju planiranog vremena obaviti evaluaciju;

- Ne ostavljati nezavršenima one zadatke, koji predstavljaju mjerilo učeničkih interesa i

osobnog interesa.

Cilj slobodnovremenskih aktivnosti je bavljenje što raznovrsnijim djelatnostima u

različitim djelatnostima, te je iznimno vaţno i bavljenje izvannastavnim aktivnostima

u različitim područjima kako bi se stekla iskustva, prihvaćanje različitih uloga i

stvaranje mogućnosti za upoznavanje djece i mladih sa kulturom i znanošću na

drugačiji način.

(V.Mlinarević,2012:143-144)

11.2. Pedagoški kadrovi za slobodno vrijeme

Prema Jankoviću (1973) pedagoško osposobljavanje kadrova za razne zadatke i vrste

aktivnosti slobodnog vremena vrši se danas sistemski gotovo u svim razvijenim zemljama

pomoću raznih tečajeva, nastavničkih škola i fakulteta, i to kao sastavni dio studija pedagogije

i sociologije ili kao poseban studij u vidu specijalizacije. Postoji i niz organizacija koje

prireĎuju tečajeve za voditelje na pojedinim područjima: u ljetovalištima, dječjim igralištima,

stambenim zajednicama, za muzičke aktivnosti, razne vrste sportova, tehnički odgoj, itd. U

kraćim tečajevima mogu se stjecati kvalifikacije za organizatore i voditelje slobodnog

vremena u poduzećima, tvornicama i komunama. Slobodno vrijeme u suvremenoj školi

postaje ne samo opći pedagoški princip nego isto tako i vaţno didaktičko načelo. Škola ima

brojne mogućnosti da preko nastave upoznaje učenike sa smislom i sadrţajem daljnjeg

usavršavanja i samoobrazovanja iskorištavanjem slobodnog vremena.

25

12. ODABIR IZVANNASTAVNIH I IZVANŠKOLSKI AKTIVNOSTI

Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti zamišljene su kao svojevrsni strukturirani prostor

slobodnog vremena, odnosno „produţeno“ odgojno djelovanje koje nudi škola ili ustanove u

blizini škole.Izvannastavne aktivnosti odnose se na one koje se odrţavaju izvan vremena

nastave, ali u zgradi škole, dok su izvanškolske one koje se odrţavaju, kako im i samo ime

govori, izvan zgrade škole. Tu se, primjerice, ubrajaju razni lokalni sportski klubovi, škole

plesa, škole stranih jezika izvan matične škole, udruge, i sl.

U djetetovoj okolini trebao bi postojati širi raspon opcija koje moţe odabrati jer je

upravo slobodno vrijeme iznimno vaţno za samoaktualizaciju djece. To je vrijeme u kojem

djeca razvijaju svoj osobni potencijal i svoje vještine, vrijeme u kojem će shvatiti prema čemu

osjećaju veću strast, a što ih moţe dovesti i do odabira karijere jednog dana.

Nakon odabira odreĎene aktivnosti roditelji moraju brinuti o tome da je dijete i zaista pohaĎa.

Ako je potrebno, treba i inzistirati na tome, jer se tako djeca uče odgovornosti i

dosljednosti. Ujedno ih se podučava da je rad i trud jedini način za svladavanje prepreka.U

praksi se pokazuje da su upravo učenici s najviše izvanškolskih i izvannastavnih aktivnosti

ujedno i ono koji ostvaruju i najbolji akademski uspjeh. Dijete ne smije ostati potpuno

pasivno i neuključeno jer upravo putem izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti razvija i

svoje socijalne vještine, organizacijske sposobnosti, upoznaje samo sebe te sklapa prijateljstva

i prikuplja iskustva i uspomene.

12.1. Likovna skupina

Budući da je broj sati predviĎenih za redovitu nastavu likovne kulture premalen, u gotovo

svakoj školi provode se izvannastavne aktivnosti vezane za likovnu kulturu. To su likovne

skupine u kojima se učenicima omogućuje više vremena za izraţavanje vlastitih osjećaja i

doţivljaja svijeta oko sebe crteţom, uporabom boja, oblikovanjem skulptura. Svrha

izvannastavnih aktivnostije da učenicima koji pokazuju zanimanje za likovnu kulturu

bude omogućena dodatna nastava u kojoj će se baviti odreĎenim likovnim projektima ili

temama isplanirani programom.Nadopuna likovnim sadrţajem omogućuje djeci razvoj

26

divergentnog mišljenja mašte i kreativnosti, razvijanje kreativnosti i usvajanje estetskih

vrijednosti, razvijanje sklonosti i interesa za likovno stvaralaštvo, razvijanje temeljnih

znanja i pozitivnih stajališta prema umjetničkom stvaralaštvu i izraţavanja razvoja svijesti

o potrebi očuvanja prirode i okoliša.

Programom se nastoji obuhvatiti sve što je u satnici potisnuto na rub ili utopljeno u

mnoštvu drugih sadrţaja. Likovni kao izvannastavna aktivnost namijenjena je učenicima

koji pokazuju sklonosti za likovno izraţavanje i stvaranje. Pomoću njih će razvijati

kreativnost i samostalnost koristeći različite likovne tehnike i motive i predstaviti njihove

radove na školskim izloţbama ili putem dječjih časopisa.

27

13. LIKOVNE TEHNIKE

Ako bi naveli primjer provedbe izvannastavnih školskih aktivnosti koristeći se pri tome

likovnim tehnikama, uveo bih ga u projekt koji bi nosio korist u više smjerova. Morao bi

sadrţavati edukativne elemente gdje bi djeca u provedbi projekta usvajala tehnologiju i

likovni pristup izvan školskih klupa nastavnog plana. Isto tako, projekt bi nadopunjavao

školski plan i program u smjeru nadograĎivanja kvalitete škole, kao odgojno obrazovne

institucije. Takav projekt bi gradio suradnju i odnose djece različitih kulturalnih i socijalnih

pozadina stavljajući ih u jednako okruţenje. Iznimno je bitno učiti djecu snalaţenju u raznim

prostorima od školskih klupa, hodnika te dvorišta kako bi svoju spoznaju i usvojene vještine

koristili kao društveno dobro. Projekt bih smjestio u dvorište škole gdje bi se oslikavao zid

većih dimenzija. Koristio bih trajne vanjske boje, zaštitnu opremu, plan i raspored rada,

vremenski rok za provedbu projekta, video i audio, kao i foto dokumentiranje te kratki

seminar ili plakat svakoga djeteta po završetku rada. Seminar bi koristio djetetu kao

svojevrsno sredstvo u kojem bi spoznao eventualne propuste u radu te kao gradivni zaključak

kroz koji postaje svjestan procesa izvedbe i tehnologije materijala koji su potrebni za

provedbu projekta. Plan i program provedbe projekta bi svakako morao biti prilagoĎen

stvarnom stanju, što znači prilagoditi ga osobama s poteškoćama. Pristup, zadatke i vrijeme

odrţavanja. Tema koja bi se koristila bi bila usklaĎena s vremenom u kojem bi se projekt

odrţao. To znači da bi motiv bio usmjeren edukativnoj svrsi, kao dodatan sadrţaj izgleda

škole.

Primjena likovnih tehnika u projektu bi se vršila po nastavnim načelima gdje bi učenici kroz

oslikavanje prolazili simboliku, karakteristike i zadane likovne pojmove. Odrţala bi se

rasprava na temu te bi zajedničkim prijedlozima zaključili motiv i skicu po kojoj će se

oslikavati zid. Naučili bi primjenu zaštite na radu, osiguravanje i zaštitu radnoga mjesta te

način primjene likovne tehnike oslikavanja akrilnom pastom i akrilnim sprejom. Kroz

oslikavanje bi vršili video, audio i fotografsko dokumentiranje procesa rada te primjenu

likovne tehnike od same pripreme radnoga mjesta pa do njegova čišćenja.

28

14. IZVANNASTAVNA RADIONICA U SKLOPU „GLAZBOOSA “

Likovne radionice kao dopunski sadrţaj seminarima, institucionalnim suradnjama,

obiljeţavanjem obljetnica, stručnim skupovima i dr., imaju bitnu ulogu u društvenom i

edukativnom smislu. Kao primjer naveo bih likovnu radionicu u sklopu dana glazbenih

svečanosti GLAZBOOS, koji je odrţan u prosincu 2017. godine. Na radionici je sudjelovalo

10 učenika 4. razreda osnovne škola. Postupak radionice je bio takav da su djeca taktilno, u

zatvorenim kutijama bez mogućnosti gledanja u objekt, kroz otvore na lijevoj i desnoj strani

kutije ispitivali rukama predmet. Na taj način su sluţeći se glinamolom prenosili oblik

predmeta koji se nalazi u kutiji. Djeca su prije početka zadatka upoznata sa pravilima po

kojima se predmet ne smije vaditi iz kutije, te da se u bilo kojem trenutku predmet moţe

opipati. Učenici su se smjeli koristiti svim sredstvima oblikovanja koja su bila na stolu.

TakoĎer, upoznati su sa korištenjem i svojstvima glinamola te primjerom na koji način se

pomoću modelirki ili ruku objekt moţe oblikovati. Vremenski su učenici imali 30 minuta za

modeliranje, te ostalih 15 minuta za prezentaciju svoga rada. Nakon prezentacije slijedilo je

otkrivanje pravog predmeta i usporedba forme, dimenzije i oblika. Predmeti koji su korišteni

za kopiranje su bili šalica, reljefna loptica, zviţdaljka te nekoliko plastičnih figurica

ţivotinjskog oblika. Tijekom oblikovanja djeca su sa voditeljem vršila raspravu o likovnim

pojmovima kroz oblike koje su iznosili prilikom taktilnog opaţaja i spoznaje samoga oblika.

29

Primjeri radionice:

30

ZAKLJUČAK

Dijete promatra likovno djelo na svoj način, prema svom stupnju intelektualnog razvoja.

Jedna od zadaća odgajatelja, roditelja i učitelja u likovnoj kulturi je naučiti kako gledati neko

umjetničko djelo, te ponavljanjem i usporeĎivanjem proizvesti kod djeteta i učenika duhovno

stanje i naviku da shvati djelo i uţiva u njemu. Kroz razgovore o likovnom djelu djeca

usvajaju likovne vrijednosti, razvijaju sposobnost opaţaja i prepoznavanja osnovnih likovnih

pojmova. Jedan od zadataka likovnog obrazovanja je razvijanje kreativnih sposobnosti

motiviranih emocijama i izraţenom motorikom.Uz pomoć izvannastavnih i izvanškolskih

aktivnosti dijete razvija svoje socijalne vještine, organizacijske sposobnosti, upoznaje samo

sebe te sklapa prijateljstva, prikuplja iskustva i uspomene. Prilikom biranja izvannastavnih i

izvanškolskih aktivnosti djeca se trebaju voditi svojim interesima i svojim

sposobnostima. Iznimno je bitno da dijete stekne što realniju sliku o u čemu je dobar i gdje se

najbolje snalazi. Uloga roditelja je ukazivanje na mogućnosti u njihovoj okolini i prikupiti

podatke o različitim opcijama, a dijetebi trebalo moći samo odabrati aktivnost koju ţeli

sukladno svojim ţeljama i sposobnostima.

31

LITERATURA

1. Janković, V. (1973), Slobodno vrijeme u suvremenoj pedagoškoj teoriji i praksi,

Zagreb: Pedagoško – knjiţevni zbor

2. Mlinarević, V. Brust Nemet, M. (2012), Izvannastavne aktivnosti u školskom

kurikulumu, Osijek: Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku Učiteljski fakultet

3. Grgurić, N. (2003),Oblikovanje papirom, alufolijom i didaktički neoblikovanim

materijalima, Zagreb: Educa

4. Petrač, L. (2015), Dijete i likovno umjetničko djelo, Zagreb: Alfa

Članci na internetu

1. Valjan Vukić, V. (2016),Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika - višestruke

perspektive (https://hrcak.srce.hr/177319) pristupljeno: 9.8.2019.

2. Šiljković, Ţ.; Rajić, V.; Bertić, D. (2007), IZVANNASTAVNE I IZVANŠKOLSKE

AKTIVNOSTI (https://hrcak.srce.hr/23549) pristupljeno: 10.8.2019.

3. Fudurić, B. (2012)Mogućnosti rada u izvannastavnoj aktivnosti

(https://hrcak.srce.hr/82863) pristupljeno: 12.8.2019

4. Martinčević, J. (2010) PROVOĐENJE SLOBODNOG VREMENA I

UKLJUČENOST UČENIKA U IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI UNUTAR

ŠKOLE (https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=94831)

pristupljeno: 22.8.2019.

5. Udruga Dokkica (http://www.dokkica.hr/), pristupljeno 22.8.2019.

6. Akademija za umjetnost kulturu

(http://www.uaos.unios.hr/uaos/index.php?option=com_content&view=article&id=68

34:glazbos-2017&catid=219:glazbos-2017&Itemid=1211) pristupljeno: 5.8.2019